Tags: 3F 5M

24 sata TV-a nije dobro po nikoga. Spone stvarnosti i fikcije postaju tanje, i događa se invazija. Invazija kiča, iluzije i snova.



GODINA PROIZVODNJE: 2008.

PODNASLOV: dramsko-multimedijalni kolaž

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 2 glavna u srednjim dvadesetima + 3 tv lika

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 1 glavni u srednjim dvadesetima + 2 tv lika

JE LI MOGUĆE DUBLIRANJE: da, dapače, potiče se!

NAPOMENA UZ LIKOVE: podjela na stvarne i nestvare, tj. interprete tv-programa

NAPOMENA UZ MJESTO RADNJE: igra se na sceni kao i u ostatku dvorane



STVARNI LIKOVI:


MARKO  - 25 godina, prosječni TV gledatelj prosječnog izgleda, ne izlazi iz kuće

MARIN    - 26 godina, Markov najbolji prijatelj, novinar

MARINA  - 26 godina, Marinova sestra, Markova „prijateljica s privilegijama“

DOSTAVLJAČ


NAPOMENA: Svaki put kada likovi gledaju TV, televizijski program se fizički pojavljuje na različitim dijelovima scene. U slučaju naglog prebacivanja kanala – promjene mogu biti s jednog kraja dvorane na drugu ili na istom mjestu s istim akterima – ta diskrecija je ostavljena redatelju. Stil igre „ljudi s televizije“ nije nametljiv te se služe s nekoliko tipičnih izraza (maski). Kako komad ide prema kraju „ljudi s televizije“ zauzimaju sve veći dio scene; treba izazvati dojam „invazije“ dnevne sobe. Svi glumci moraju biti svjesni događaja u cijeloj dvorani da bi mogli u pravo vrijeme skrenuti pažnju publike. Cilj je pokušati dočarati „dramaturgiju daljinskog upravljača“.  Svaki put kada se program promijeni, čuje se vrlo prepoznatljiv zvuk.


NAPOMENA 2: Dijelovi teksta pisani u Courier New fontu označavaju TV program, a italic označava didaskalije.



Svijetlo se pali i otkriva prosječnu dnevnu sobu s kaučom okrenutim prema publici.  Na istaknutom mjestu na sredini sobe nalazi se okvir koji predstavlja „sveti TV prijemnik“. Iznad scene se nalazi video-zid.

Ulazi Marko, obučen u majicu kratkih rukava i bokserice. Tek se probudio i tumara po stanu. Proteže se i sjeda na kauč. Pali TV. Na drugom se kraju scene pojavi voditelj prijepodnevnog talk showa.



VODITELJ: Anksioznost ili tjeskoba- strah bez jasnog vanjskog povoda koji bi pojavu tog straha objašnjavao. Navedimo samo neke primjere - strah od nesvjestice, nagle smrti, ludila. Danas je s nama u studiju gospođa Marija, žrtva tog opasnog ...


Marko mijenja program. Nabasa na reklamu. Mladić i djevojka u zagrljaju. Romantična glazba s puno saksofona. Marko odlazi u kuhinju i krene raditi kavu. Dok čeka da mikrovalna odradi svoje – zvjera okolo, rasteže se i češka. Pogleda na sat.


Marko: Pas mater, već je 12.


Djevojka: Dragi, moram ti nešto reći.

Mladić: Što, draga?

Djevojka: Ovo nije lako.

Mladić: Šta? Šta je bilo?

Djevojka: Kada sam danas prala rublje...bilo je skriveno...

Djevojka je jako ljuta.

Mladić: Nije ono što misliš...stvarno...to je....

Glazba se naglo prekida.

Djevojka: ...našla sam ih. Sve mi je jasno.

Mladić: Nije..stvarno...bio je to poklon. Od prijateljice.

Djevojka: Poklon, šmoklon. Nema prijatelja koji si poklanjaju FALKE čarape. Gotovo je.

Glas: FALKE – nosi se javno !

Mladić skida čarapu i baca je.


Kucanje na vratima. Marko otvara vrata. Tamo stoji Marina.


MARINA: Dobar dan, dobri čovječe.

MARKO: Ej.

MARINA: Dobijem samo jadno ej?


Marko ju strasno poljubi u usta.


MARKO: Bolje?

MARINA: Apsolutno.

MARKO: Jesam.

MARINA: Ne kužim kako možeš tako dugo spavati.

MARKO: To je umjetnost.


Marina skida jaknu i raskomoti se na kauču.


MARKO: 'očeš kavu?

MARINA: Može, ali prije hoću nešto drugo.


Povuče ga na kauč i stanu se ljubiti. Marko pokušava doći do daljinskog upravljača. Dohvati ga i promijeni kanal. Svjetlo na kauču ode u mrak.


MARIJA: Mi se dugo poznajemo. Igrali smo se u pijesku zajedno.




Petar se lagano nasmije na tu primjedbu.




MARIJA: Jako mi je stalo do tebe. Volim te, ali te volim kao brata. Jako si mi drag i želim te u svom životu.



PETAR: Ali se ne možeš udati za mene.



MARIJA: Oprosti mi, ali ne mogu. Još smo uvijek mladi, cijeli život je pred nama. Nisam još ni imala pravu dublju i dulju vezu, a kamoli brak.



PETAR: Nisam ni ja, ako te to tješi. Jako mi je stalo do tebe, shvaćam što govoriš,…(zamišljeno) Osim ako postoji netko drugi.



MARIJA: Ne radi se o tome. Premladi smo za cjeloživotnu obvezu.



PETAR: Možeš još malo razmisliti. Nikamo nam se ne žuri. Ja ću te čekati koliko treba.



MARIJA: To je lijepo od tebe.



PETAR: Mi se razumijemo. Dolazimo iz istih svjetova. Ne moraš sada reći ne.



MARIJA: Nažalost, moram. Ovo nema smisla.




Petar ljutito pušta njene ruke.




MARIJA: Bilo bi dobro da se jedno vrijeme ne viđamo. Tako je bolje. I jednostavnije.



PETAR: Možda tebi. Meni to ne pada tako lagano.




Marija ustaje.




MARIJA: Oprosti, moram ići. Vidimo se... okolo.




Marija izađe.




PETAR: Vidimo se.


Svjetlo se vraća na Marka i Marinu koji leže na kauču pokriveni dekom. Dijele cigaretu.


MARINA: Baš je bilo...pristojno.

MARKO: Pristojno? Samo pristojno?

MARINA: Vrlo pristojno.

MARKO: Očekivao sam neku bolju recenziju.

MARINA: Ok, veličanstveno. To si htio čuti?

MARKO: Naravno. Svatko to želi čuti. Mislim, pogotovo tipovi.

MARINA: (bez strasti) Oh baby, oh baby. Eto.

MARKO: Ok, ok, ne moraš podjebavat'.

MARINA:  Ali zato te i volim.

MARKO: Mogli bi barem reći tvom burazu.

MARINA: A evo ga, napad grizodušja.

MARKO: Isuse, 'ko tako priča? Glupo mi je lagati najboljem frendu. A da ne spominjem...

MARINA: Tomica je moja briga.

MARKO: Tvoj zaručnik, tvoja briga.

Marina uzrujano ustaje.

MARINA: Rekli smo da danas nećemo o tome...Marin će doći svaki čas.

Marina uzima daljinski i okreće program. Pojavljuje se SITCOM.

Na video-zidu vidimo kratku uvodnu špicu – svi su raspjevani i veseli – na kraju se pojavljuje natpis MARTA ZA SVA VREMENA. Nakon svake druge replike čujemo umjetni, snimljeni smijeh.


MARTA i MARICA su prodavačice u samoposluživanju. Svaka sjedi za svojom blagajnom. Marta lista neki ženski časopis, dok Marica turpija nokte.


MARTA: Baš sam si mislila, što bi bilo da na svijetu nestane muškaraca?

MARICA: Joj, to bi bilo divno. Već vidim. Svi bi bili sretni, ptičice bi pjevale, ne bi bilo ratova...

Dolazi Milan, njihov kolega,  koji je čuo dio razgovora.

MILAN: Ali bi vam sigurno bilo jako dosadno. Ček, o čem bi vi uopće pričale?

MARTA: Sigurno ne o tebi.


Čuje se neko kreštanje. Svi se pogledaju. Dolazi vidno dobro raspoloženi ŠEF.


ŠEF :  Dobro jutro, moje dame.

Duboko udahne.

ŠEF: Nije li divno?


MARTA : Što to točno?

ŠEF: Miris petka ujutro. Obećavajući vikend samo što nije počeo. Molim vas, udahnite.


Ekipa ga čudno gleda.


ŠEF: Nemojte se stidjeti.


Svi zajedno udahnu.


MARICA: Mislim da su se krastavci na drugom odjelu pokvarili.

MARTA: Ili je netko pustio...

ŠEF: Potpuno ste pogriješili poantu. Samo sam htio s vama podijeliti svoje dobro raspoloženje.

MILAN: A zašto ste tako dobro raspoloženi? Pa to nije vaše prirodno stanje.

MARTA: Njegovo prirodno stanje je tekuće.


Šefu to nije smiješno, ali ostalima je.


MARTA: Htjela sam zbiti neku šalu na to, ali mi ništa dobro ne pada napamet.

ŠEF: Mislim stvarno, toliko zadirkivanja, NA POSAO! Milane, slijedite me, iza su kutije koje zahtijevaju vašu pažnju.


Izlaze.


MARTA: A mene čeka vikend blagostanja. Darko spava kod prijatelja, Sandra ide na tulum, a Martin i ja imamo stan samo za sebe. Mmmmmm.....

MARICA: Eh, imam i ja svoje luuuude planove za vikend.

MARTA: Sex, drugs and rock and roll?

MARICA: Blizu. Ako baš moraš znati, Helga i ja idemo na veliku izložbu lutaka.

MARTA:  Izložbu lutaka? To postoji? A tko je Helga, neka tvoja frendica iz Vukomerca?

MARICA:  Helga je obiteljsko naslijeđe.


Marica vadi iz torbe lijepu plavokosu lutku.


MARICA: Helga, pozdravi tetu Martu. Marta, Helga. Nemoj joj zamjeriti što je malo tužna, nije pozvana na natjecanje. Nisu čak ni pismo poslali. A inače osvaja gotovo sve nagrade. Sutra ću je povesti sa sobom, da se sirotica barem malo zabavi.


Marta cijelo vrijeme gleda u lutku, a lutka kao ga gleda nju.


MARTA: Mislim da me prati pogledom.


Zvonjava na vratima. Svijetlo se pali na Marka i Marinu.

MARKO: Stigao je.

Ponovno zvonjava na vratima. Marko otvara vrata i ugleda Marina.

MARIN: Ej, što ne otvaraš? (Primijeti Marinu) Oho, i seka je tu. Znači na broju smo. (Primjećuje nervozu u zraku) Prekidam nešto?

MARKO I MARINA: Ne.

MARINA: Zašto bi prekidao? Šta je bilo na poslu?

MARIN: Ma, ništa, uvijek isto njesra. Moram predati tekst za dva dana.

MARKO: Pa zato danas i to radimo, ne?

MARIN: A joj, u startu mi se ideja činila odlična, imaš piva, ali sad mi se baš..(otvara pivu) 24 sata gledati TV, moraš biti manijak za to.

MARKO: Samo u pravom raspoloženju. Možeš se praviti pametan. Imaš 5 stranica samo za sebe. „Kako televizija utječe na čovjeka – izvještaj s prve linije ekrana. I daj sjedni već jednom – činiš me nervoznim.

MARIN: Je li bilo što dobro do sada?

MARINA: Nisi ništa propustio.

MARIN: (Marini) Jasno mi je zašto on (pokazujući na Marka) radi ovaj eksperiment sa mnom...ionako nema drugog posla....ali ti...

MARKO: Ej, ja...razmišljam o opcijama. Važem ponude.

MARIN: I imaš dovoljno para da tvoja buduća djeca ne moraju raditi.

MARINA: Zvuči zabavno, šta sad? Daj se opusti više. Upali TV, sigurno će ti biti bolje.


Prebacuju program na TV magazin. Na scenu stupa VODITELJ.


POTRAGA ZA PRAVOM HRVATSKOM – rekreacija


Voditelj: Ovo što ćete upravo vidjeti je rekreacija zabrinjavajućeg stanja na hrvatskom tržištu rada. Složit ćete se s nama da je situacija vrlo drastična.


Na sceni su dvije stolice, radni stol i telefon.


MIROSLAV ulazi, izuzetno je nervozan.


VERONIKA: (Ustaje) Molim vas, uđite. Sjednite.

MIROSLAV: Hvala.


Sjednu.


VERONIKA: Bombon?

MIROSLAV: Da! Zapravo, ne! Ne...


Miroslav se glupavo nasmije pokušavajući se pribrati, ali ne uspijeva.


VERONIKA: Dakle...Zašto biste htjeli raditi ovdje, u našoj firmi?

MIROSLAV: Paaaa...nedavno sam otpušten iz...nedavno sam dao otkaz...paaa...sam mislio da bi ovo moglo biti sjajno mjesto za novi početak.

VERONIKA: Aha...Vaša biografija?


Miroslav je pruža.


VERONIKA: Dakle, kakvo je vaše radno iskustvo?

MIROSLAV: Pa, bio sam babysitter...jedno četiri godine...


Veronika nije nimalo impresionirana. Miroslav, vidjevši njezinu reakciju, vadi 100 kuna i daje ih Veroniki.


MIROSLAV: Ali sam JAKO dobar s brojkama.

VERONIKA: (Pregledava novčanicu i sprema je u džep) Zvuči sjajno! Još ste negdje radili?

MIROSLAV: (podmećući joj još novaca) Pa...radio sam u Ham-hamu  neko vrijeme...

VERONIKA: (Uzimajući novac, gestikulira, tražeći još) Bili ste menadžer?

MIROSLAV: (Neodlučno, dajući joj još novaca) Prao sam suđe...ali gazda mi je obećao unapređenje...tako da bi radio na roštilju...

VERONIKA: I, o kakvoj ste plaći razmišljali?

MIROSLAV: (Dajući joj novčanicu) Paa...recimo tisuću eura. (dajući joj svoju lisnicu) Ili možda dvije. (Veronika uzima novčanik i prekapa po njemu)

VERONIKA: (Još uvijek tražeći novac) O kakvoj satnici ste razmišljali?


Miroslav vadi čekovnu knjižicu i počinje pisati.


MIROSLAV: Pa negdje između 30 i 40 sati tjedno.

VERONIKA: 30 ili 40? Zar ne biste radije radili, recimo...500 SATI TJEDNO???

MIROSLAV: (Zbunjen) Molim?

VERONIKA: Mislim da sam rekla – (Pokazujući na čekovnu knjižicu) PET STOTINA EURO-PSKIH sati tjedno.

MIROSLAV: (Vrlo neodlučno zapisujući iznos) Da, gospođo...


(Dok joj Miroslav predaje ček, Veronika primjećuje njegov zlatni sat i primakne mu ruku svom licu, kako bi proučila sat) ŠTO!?


Rez na kauč. TV program se nastavlja (glumci otvaraju usta).


MARIN: Daj, ovo je dosadno kao proljev. Ima nešto zabavnije?

MARINA: Da se nisi pomaknuo! Ovo su bitne stvari.

MARKO: Djeco, mir molim.

MARINA: Daj da barem nešto pogledamo do kraja.

MARIN: Šutim....evo šutim....ništa više neću reći...šutim....šut...


Marina ga ljuto pogleda. Marin stvarno ušuti. TV program se nastavlja.


VERONIKA: Molim?

MIROSLAV: (Gunđajući skida sat i predaje joj ga) Ništa...


(Veronika uzima sat i sprema ga u ladicu. Nastavlja tražiti još; svaki put kada prima mito od Miroslava, Veronika se pretvara da je impresionirana njegovim kvalifikacijama)


VERONIKA: Dakle...piše da ste završili dvogodišnju srednju školu...


(Miroslav skida svoju iglu sa kravate te joj je predaje)


Sjajno! Studirali ste tjelesni odgoj za predškolski uzrast i upisali dopisnu Rock Akademiju – to je upravo ONO ŠTO NAM TREBA.


(Miroslav skida remen i daje joj ga) A!(Veronika zadovoljno klima) Zatim ste prešli na prestižni Pravni fakultet...(Čita dalje) i tamo radili u fotokopiraonici.

(Miroslav nevoljko skida zlatnu naušnicu te je predaje)

Impresivno!


MIROSLAV: Hvala.

VERONIKA: Wow! Ma pogledajte vi to...pa vi imate dosje u policiji!


Miroslav skida svoju kravatu i nudi je Veronici, no ona ju odbija. On zatim skida cipele i čarape, koje Veronika uzima i sprema u ladicu.


VERONICA: Čudno. Ne vidim nikakve preporuke. Propust ili?

MIROSLAV: (Teškog srca skida majicu te je predaje) Da...propust. Hehe...sigurno...

VERONIKA: (Prihvaća majicu i traži još) Također piše da ste vrlo organizirana osoba, no ipak, vaša je biografija pisana rukom...

MIROSLAV: (Ustaje kako bi skinuo hlače) Oprostite...


Veronika uzima hlače i želi ih spremiti, no čuje zveketav zvuk iz džepa. Počne prekapati po džepu i izvadi Miroslavove ključeve od auta. On je vidljivo uznemiren. Ključevi i hlače idu u ladicu.


VERONIKA: Eto, još je samo preostala vaša završna procjena, ako vam ne smeta...


(Pogledava dolje i piše. Miroslav s olakšanjem uzdahne)


MIROSLAV: Nimalo!


Veronika, ne podižući glavu za vrijeme pisanja, ispruži ruku prema Miroslavu, tražeći još. Miroslav, stojeći samo u boksericama, razmišlja što bi još mogao žrtvovati. Konačno, on se odlučuje te skida svoj vjenčani prsten, poljubi ga i daje Veroniki.


VERONIKA: Eto, mislim da bi to bilo to, što se tiče intervjua.

MIROSLAV: Ozbiljno? I?

VERONIKA: Vrlo sam sretna što vas mogu obavijestiti da bi ste bili vrlo koristan dodatak našoj radnoj snazi...(Miroslav je oduševljen)Ali, nikad ne bismo mogli zaposliti nekoga tko se ovako nedolično odijeva!


Voditelj se vraća na scenu.


VODITELJ: Šokantno, zar ne? Budite i slijedeći tjedan s nama kada ponovno krećemo u – POTRAGU ZA PRAVOM HRVATSKOM.


Na video-zidu vidimo odjevnu špicu, a nakon nje veliki natpis – USKORO praćeno kadrovima sela, pašnjaka, kola i konja.


GLAS: Što se dogodilo našim omiljenim junacima 20 godina kasnije saznajte u ekskluzivnoj mini seriji „Gruntovčani uzvraćaju udarac”.


Marko stišava TV.


MARKO: Je l' netko gladan? Ja sam gladan.

MARINA: Ti si uvijek gladan.

MARKO: Da, i? To je zdravo, brz metabolizam, zdrav duh u zdravom tijelu.

MARINA: Da, kad smo kod toga, bila sam nedavno po prvi put na Yogolatesu.

MARIN: Na jogurtu?

MARINA: Yogolates. Zadnji krik mode u održavanju tijela. Svi to rade – kad se ne moli po Kabali, Madonna ide na Yogolates. Vještina koja objedinjuje najbolje od joge i pilatesa - a ako je dovoljno dobro za Madonnu, mora da je i za mene.


Marin joj zaplješće. Marina krene na njega i stanu se natjeravati po sceni.


MARKO: Ja sam stvarno gladan.


Marin i Marina ne prestaju i jako se dobro zabavljaju. Marko u očaju odlazi do frižidera i vadi nekoliko piva i voćni jogurt.


MARKO: Naporni ste!


I prebacuje program na još jednu šaljivu emisiju. Na video- zidu vidimo kratki jingle s morskom temom.


MATO je uhvatio ŠIMU i ne pušta ga dok iz njega ne izvuče sve informacije.


MATO: Pljuni, da čujemo.

ŠIME: Kako vam mogu pomoći? Mislim da je došlo do neke zabune.

MATO: Nema nikakve zabune. Sigurno znaš više nego što priznaješ.

ŠIME: Ne znam ja ništa. Ništa, ništa, ništa.


Mato mu zaprijeti šakom.


ŠIME: Nema potrebe za nasiljem. Sve možemo riješiti. Već je kasno, moram poći.


Šime krene prema izlazu, ali ga Mato ne pušta.


MATO: Kamo? Nikamo ti ne ideš. Meni je tu nešto sumnjivo. Jesi li vidio tijelo?

ŠIME: Hmmm, sad kad ste to spomenuli, nisam. Sigurno je sve u redu.

MATO: AHA! Znači nema tijela.

ŠIME: A zašto to vas toliko muči? U tako tužnom trenutku za sve nas.

MATO: Eto, tako, zanima me.

ŠIME: Onda vas može zanimati i da je Angelika nasljednica svega. Vidio sam oporuku – ona je bogata. A tek kad stigne lova od životnog osiguranja...

MATO: Osiguranje? Pa naravno, sad je sve jasno. Kako se toga samo prije nisam sjetio?

ŠIME: Mogu li sada ići?

MATO: Skoro. Još me nešto muči? Stvarno ti se sviđa Angelika?

ŠIME: Ta ženetina? Mo'š mislit. Kako samo skviči... Ali je bogata. Bogata ucviljena udovica. (Sa smiješkom) Te su najbolje.

MATO: Dobar si ti. Ajd' briši sada.


Šime brzopotezno odlazi. Mato vadi svoju lulu.


MATO: Zaplet se komplicira. Zaaaaaaanimljivo....


Marin i Marina su sjeli i smirili se.


MARKO: Vas dvoje ste ko pas i mačka. Ometate moj mir.

MARIN: Mir? To je ono što ti treba? Tebi treba CURA!!! Koliko dugo je prošlo od Alicije?

MARKO: Neko vrijeme...gladan sam...

MARIN: Prošle su dvije godine! Koliko te cura jedna cura može sjebati u glavu?

MARINA: Pusti ga na miru.

MARIN: Zašto? On mene inače gnjavi s takvim pitanjima, a uopće ne izlazi van.

MARKO: Daj prestani....gladan sam...

MARIN: Nisi li mi nedavno spominjao neku....


Marina panično pogleda Marka. Marko primijeti njezin pogled.


MARKO: Nije to bilo ništa...samo cura koja nosi pizzu....

MARIN: Stvarno bi trebao više izlaziti.

MARKO: Ja sad stvarno naručujem klopu.


Uzima telefon i okreće broj.


MARKO: Šta ćete vi?

MARIN: A joj, ne znam...pizzu?...(Marini) 'Oćeš pola?

MARINA: Može. Onda veliku s puno gljiva.

MARIN: 'Si uhvatio to?


Marko kimne i ode dalje kako bi naručio.


MARINA: Koliko dugo to točno nije izašao iz kuće?

MARIN: Jedno godinu i pol.

MARINA: Niti jednom?

MARIN: Ne.

MARINA: Pa zašto?

MARIN: Kaže da vani nema ništa i da ovdje ima sve što treba. Družite se nešto zadnje vrijeme?

MARINA: Pa, da, zabavan je, i uvijek je doma.


Marin se na to nasmije. Marko se vraća.


MARIN: Gle, dječji program.


PROFESOR, stariji gospodin ugodne vanjštine, stoji kraj ploče.


PROFESOR: Dobar dan, draga djeco. Danas ćemo govoriti o komičnom. Govorimo o onome što ljude zabavlja, daje im odmor od svakodnevnih problema, o onome što ih opušta.


Okreće se prema ploči , a na leđima ima natpis «UDARI ME!».


PROFESOR: Komedija je jedan od najstarijih žanrova na filmu. Još od doba Charliea Chaplina i Bustera Keatona te braće Marx, komedija je uvijek bila dobrodošao gost u tada još jednostavnim kinima.


Pokazuje slike Chaplina i Keatona.


PROFESOR: Većinom fizička komedija te ere razvijala se kao i sami filmski medij. Tijekom vremena stvari su se naravno promijenile. Dug je bio put od “tužnog skitnice” do filmova braće Farlley kao “Glup i gluplji” ili “Svi su ludi za Mary” koji pojam komičnog na filmu pomiču iza granice dobrog ukusa.


Iza profesora dolazi «Mary» iz filma s poznatom uzdignutom frizurom.


PROFESOR: Živimo u vremenu gdje nema granica. Kao i tehnika oko nas, naša svijest i pojam komičnog mijenja se strašnom brzinom.


Sa štapom pokazuje na Mary.


PROFESOR: Predmeti kao kosa dotične gospođice Mary bili su nezamislivi do prije nekoliko godina a sada ima izazovnijih stvari na televiziji i to ne u “sitne sate”.


„Mary“ vadi sliku iz nekog porno filma punu kvadrata i blurova.


PROFESOR: Za promatranje komičnog zanimljiva je i televizija. Još od početka tog medija komično tj. komedija razvilo se u svom smjeru. Najpopularniji format je tvz. “sitcom” ili “situation comedy”. Trajanja do pola sata, već poznatim ili tipiziranim likovima daje se da se snose sa nekim okolnostima/situacijom (nečiji dolazak/odlazak) i slično.


Dvoje glumaca iza profesora, bez riječi, izvodi tipičnu situaciju. Umjetno snimljeni smijeh.


PROFESOR: Problem se obično rješava do kraja epizode završavajući većinom patetičnom, ali i poučnom poantom. Gdje god bio smješten, sitcom uvijek prati istu formulu.


Glumci se naklanjaju i odlaze.


PROFESOR: Sam pojam komičnog mijenja se zajedno s nama i sa samom kulturom. Ali, na kraju komično je ipak individualna stvar. Zato se sljedeći put probajte uhvatiti u smijehu i onda preispitati zašto se i čemu smijete.


Marina ustaje i rasteže se.


MARINA: Au, sva sam se ukočila. Sve me boli. To napiši u svom članku – maratonsko gledanje televizije uzrokuje ukočenost.

MARKO: Možda bi trebala otići na masažu.

MARINA: Ne spominji mi masažu – bila sam prije nekoliko mjeseci – i sve me boljelo još danima.

MARIN: Imam ti ja jednu.

MARINA: Hmm, medicinska preporuka moga brata koji ide psihijatru.

MARIN: Ja svoju agresiju izražavam na zdrav način.


Okreće program. Na video-zidu vidimo špicu za „Vijesti...šaljive“.


Šaljive Vijesti:


Voditeljica, odjevena vrlo službeno, sjedi za svojim stolom.


VODITELJICA: Dobra večer. Vijesti počinjemo šokantnom viješću da je pronađena Darwinova izgubljena karika ponovo izgubljena. Nažalost nemamo sliku. Vijesti iz zemlje: Vladin program da se zbog stalnih prosvjeda i prigovora građana tjedan skrati na 6 dana, izbacivši ponedjeljak, koji je navodno po anketama najgori dan u tjednu, dobivši time kraći period između dva vikenda i kraći radni mjesec, prihvaćen je u Saboru. Sada razmatraju da povećaju broj mjeseci u godini da bi time povećali i broj plaća.


Kalendar u kojem je prekrižen svaki ponedjeljak pojavljuje se na video-zidu.


VODITELJICA: Za sve one koji su završili školu  „Sretna nova školska godina!“, a za sve ostale uključujući djecu i umirovljenike „Sretna vam radna godina!“. Iz Pariza nam javljaju da je otkrivena tajna Mona Lise- tajna je, naime, u osmijehu. Još nam samo ostaje da se tajna riješi.


VODITELJICA: U kontrolnom tornju na aerodromu, zaposlenici poslijepodnevne smjene napravili su šalu na račun svojih noćnih kolega i postavili im kavu bez kofeina u aparate. Detaljne informacije nemamo jer se nitko ne javlja na telefon.


Na video-zidu slika čovjeka koji spava pored telefona.


VODITELJICA: A sada će vam naša kolegica reći kakvo će vrijeme biti sutra.


Zvonjava na vratima. Dolazi djevojka i staje ispred karte Hrvatske i pokazuje regije. Marko stišava TV.

Djevojka otvara usta. Marko otvara vrata. Tamo stoji dostavljač (jedan od glumaca prije viđen u TV programu).


MARKO: Ola, hrana je stigla.

DOSTAVLJAČ: Bok, Marko.

MARKO: Ej, a di je Ivana?

DOSTAVLJAČ: Ivana?


Marin namiguje Marini. Marina shvati mig.


DOSTAVLJAČ: A ona? Dala je otkaz.

MARKO (ozbiljno): Stvarno? Zašto?

DOSTAVLJAČ: A ono, uvijek ista priča – dobila je posao u marketingu.

MARKO: Sori, uđi.


Dostavljač ulazi i stavlja hranu na stol.


DOSTAVLJAČ: 80 kuna.


Marko mu da novac.


DOSTAVLJAČ: Gleda se TV? E, možeš prebacit na drugi? Sad će početi moja emisija.

MARKO: Da, da, možeš ostat i pogledat.

DOSTAVLJAČ: TO, care. Veselim se tome cijeli tjedan.


Dostavljač sjeda s njima na kauč. Marko prebacuje kanal.


REALITY SHOW - „Posljednji preživjeli“


Oskudno odjevena voditeljica stupa na scenu. Prati je vesela i repetitivna glazba.

VODITELJICA:  Dobra večer!  Dobro došli.  Veliko finale upravo počinje, uživo. A 999.999 kuna su još uvijek netaknuti.


(pljesak)


VODITELJICA:  Iako je ovo bio posljednji tjedan našeg druženje s kandidatima, nisu zabušavali. Puno smo vam zanimljivih stvari pripremili večeras, kao i odgovor na pitanje koje vas sigurno muči već 2 mjeseca – tko odlazi u sumrak s tih famoznih 999.999 kuna.


Pomoćnik izlazi s torbom punom novaca i pokaže je publici. PLJESAK.


VODITELJICA:  Ovaj su tjedan svi nominirani, a vi, dragi gledatelji, odlučujete tko će postati milijunaš. Ovog trenutka otvaramo telefonske linije za glasovanje. Ukoliko je vaš favorit Vera, glasajte na 061/ 5540. Ako želite da pobijedi Danijel, glasajte na 061/ 55 41. Ako mislite da je Martina zaslužila te silne kune, glasajte na 061/ 55 42. A ako je Dario vaš miljenik, glasajte na 061/ 55 43.


Glasovati možete telefonskim pozivom, ali i SMS porukama na te brojeve. Dvoje najsretnijih glasača očekuju i nagrade. Jednoga glasača Nokia nagrađuje mobitelom 5697, a drugi sretnik će dobiti polugodišnju pretplatu na Story. Krenite na glasovanje. A mi ćemo pogledati kako su naši finalisti proveli ova 2 mjeseca.


Marina ovo ne može trpjeti.


MARINA: Koje je ovo sranje? Ne mogu ovo gledati.

DOSTAVLJAČ: Ej.

MARKO: Marina, daj ga pusti, čovjek nam je ipak donio hranu.

MARINA (uzimajući komad pizze): Znači da moramo trpjeti to govno?

MARIN: Mene zanima i to je dio...

MARINA: Članka?

MARIN: Pa ovo smo organizirali zbog toga. Zaboravila?

MARINA: Boli me.


I prebacuje program.

Dobro odjevena djevojka i muškarac izlaze na scenu. On prostire ručnik. Čujemo zvukove valova.


ONA: Zašto si me tu doveo? Nisam ja neka tvoja jeftina kurva.

ON: To ti misliš. Sve ste vi jeftine.

ONA: Smeće jedno.

ON: Vidjet ću te kakvu ćeš pjesmu pjevat kad ćeš imat singl na svim top listama.

ONA: Da, šta je s time? Nešto dugo traje.

ON: Idemo na kvalitetu, ne? A ne na kvantitetu.


Marin stišava TV.

MARIN: Moram na wc, ali ne mijenjajte program.

Marin izlazi. Dostavljač je potpuno hipnotiziran programom. Tišina.

MARINA (Marku, ispod glasa): Da ostanem poslije?

Dotiče mu ruku. Marko pogleda oko sebe.

MARKO: Vrati se kada svi odu.

Marina na to kimne glavom.  Marin se vraća, sjeda, uzima bilježnicu i stane zapisivati.

MARIN: OK, smo spremni za dalje?

I pojačaju ton.


ONA: Hoću ugovor.

ON: A ja hoću Angelinu Jolie, pa sam eto tu s tobom. Dobit ćeš ugovor. Sve ću ti dati. Samo se još malo strpi.

ONA: Koliko dugo?

ON: Malo. Upravo sam u nekim shemama i shemicama.

Ona dolazi do njega. Blizu je da ga poljubi, ali odustaje.


Marini zvoni mobitel. Ustaje s kauča i odlazi malo dalje da bi razgovarala.


MARINA: Halo?

DOSTAVLJAČ: Šta se tu ništa ne može gledati u miru?

MARKO: Ne cendraj. Non-stop si tu.

DOSTAVLJAČ: A onda dobijem i pivu.

MARKO: 'Ajd, dok se ne predomislim.


Dostavljač odlazi do frižidera i  poslužuje se pivom.


MARINA: Ne, ne,...ne, ne znam kada ću doći. Imamo još...šta ja znam...puno....moramo sada o tome?...moram ići...sad mi to kažeš?...ja to nisam ostavila...joj, znaš šta...

Ostali se trude ne slušati, ali si ne mogu pomoći.

MARINA: Ne, nisi. Koga briga što tvoja mama misli da bi trebali? Tebe? Super. Znaš što, nemam sada živaca i vremena za to. .... Zašto mi žene padamo na takve kretene?


U tom času Marko pojača to i ONA kaže...


ONA: Zašto mi žene padamo na takve kretene kao što si ti?

ON: Zbog intelektualnih razgovora?


Počinje je pipati, što njoj nije mrsko. Počinju se svlačiti.

DOSTAVLJAČ: Idem ja.

MARKO: Već?

DOSTAVLJAČ: Mora netko nahraniti narod. Vidimo se, ljudi.

SVI: Bok.


I ode.


MARINA: Konačno. Kako mi je išao na živce.

MARIN: Tip je OK, što sad?

MARKO: To mi je frend, molim, malo respekta.

MARINA: Koji raznosi hranu za život.

MARKO: Odkad si ti takva? Malo tolerancije.

MARINA: U dupe i tolerancija.


I svi se na to nasmiju. Marina pogleda na sat. Svjetlo se promijeni, postaje dinamičnije. Nagla promjena u stilu igre za Marka, Marinu i Marina.

MARINA: Još malo pa počinje.


Marina je sva nervozna.


MARINA: Izbor za Miss svijeta ima dugu i zamršenu povijest punu intriga, ljubavi i mržnje.

MARKO:  Wow.

MARINA: Ali imate sreće što imate profesionalnog vodiča kroz taj zamršeni svijet.

GLAS: Još nas nekoliko minuta dijeli do početka izbora koji se ove godine održava po 54 put.

MARINA: To pratim od malih nogu. Mama bi nas posjela, napravila kokice i pričala o bivšim pobjednicama i kako im je izbor promijenio život.

MARKO: To puno objašnjava.

MARIN: Ej, To je i moja mama.


Marina vadi trubicu iz svoje torbe.


MARKO: A čemu truba?

MARINA:  Drago mi je što si to pitao. Kada vidimo neku koja je nemoguće ružna, ima krive zube ili slično, oglasi se truba. Ta nema šanse. Jedino nisam uspjela nabaviti curvosier.

MARKO: To je neki sok?


Odnekuda se u tom času čuje snimljeni isforsirani smijeh (kao u lošim humorističnim serijama). Naša trojka se na čas zbuni pa nastavi.


MARINA: Konjak, ludice. Naj, naj. Nisu ga više imali u dućanu, ali sam uzela jedan slični.


Vadi iz torbe bocu konjaka. Otvara čep i pije iz boce.


MARKO: Ako je tako fin, ne bi ga baš trebala piti iz boce.

MARINA: Mah, poslužit će.


MARIN: Mama nije bila jako izbirljiva.


Djevojke u večernjim haljinama hodaju scenom i glupavo mašu publici.


MARINA:  Nakon dvije čaše više ionako nema razlike, hi hi.


Ponovno hinjeni smijeh. Kraj njih prođe jedna od djevojaka. Marina zdušno zatrubi. Svjetlo se vraća „u normalu“. Nakon trena zbunjenosti Marko mijenja program na reality show „Posljednji preživjeli“, još uvijek svira ista repetitivna glazba.


VODITELJICA: Ukoliko je vaš favorit Vera, glasajte na 061/ 5540. Ako želite da pobijedi Danijel, glasajte na 061/ 55 41. Ako mislite da je Martina zaslužila te silne kune, glasajte na 061/ 55 42. A ako je Dario vaš miljenik, glasajte na 061/ 55 43.


Glasovati možete telefonskim pozivom, ali i SMS porukama na te brojeve. Dvoje najsretnijih glasača očekuju i nagrade. Jednoga glasača Nokia nagrađuje mobitelom 5697, a drugi sretnik će dobiti polugodišnju pretplatu na Story. Krenite na glasovanje i ne zaboravite, sve o natjecateljima i najnovije vijesti uvijek možete pogledati na našoj internet stranici. Vidimo se nakon reklama.


Prebacuju program na „ozbiljan film“. Sve je naglo ozbiljno i turobno (kao i prikladno svijetlo).


TATA: Mama…

Tata dolazi do nje. Ona se naglo trzne, kao da je  odjednom oživjela.

BAKA: Ljudska glupost – najmoćnija sila ikad puštena iz kaveza vremena. Njezina moć – bezgranična, njezino trajanje – vječno. Ja – sam – pogreška. TI  - SI – POGREŠKA. Produkt. Konstrukt čovjeka.

TATA: Mama…

BAKA: Ja…ja…ja…ja…i opet samo ja…postoje i druge zamjenice…laži, šume i šume laži. U mojim godinama sve što imaš su laži, lažna sjećanja na laži  «dobrih, starih vremena», koja nisu bila ni dobra ni stara. Pamtimo ono što želimo, vidimo ono što hoćemo. Sve je iluzija.


Promjena programa. Misssice izlaze na scenu, oskudnije odjevene nego prije i glupavo mašu. Prati ih prikladna glazba. Dolazi VODITELJICA.


VODITELJICA:  Ako ste pomislili da nam ovaj put nitko neće zapjevati, prevarili ste se. Slatka, ali opasna, tiha, ali bombastična, jedna i jedinstvena – NATASHA.

KLIK. Natrag smo na filmu.


BAKA: Ovaj zid je iluzija. Ova svjetiljka je iluzija. Onaj pauk u kutu što marljivo plete svoju mrežu je, naravno, iluzija. Ova ljubav je iluzija.


MARIN: Daj stavi nešto lakše. Ovo me deprimira.


Marina poseže za daljinskim. Nalazi još jedan SITCOM.


Petar i Goran stoje nasuprot policajca koji u ruci drži pljosku i njihove osobne iskaznice te zapisuje. U pozadini zvukovi nogometne utakmice.


GORAN: (tiho) Nikad me nisu uhvatili. Dosad.

PETAR: Kretenčino!

POLICAJAC: Kuš tamo.

PETAR: Stvarno, gospodine policajče, imam glupog prijatelja, nije htio.

POLICAJAC: Ne zanima me. Po pravilniku, članak 56, stavak 87. «Na stadion je zabranjeno unositi metalne predmete te alkoholna pića bilo koje vrste». Kraj reda.


Smijeh.


POLICAJAC: A ovim ste prekršili obje odredbe tog članka.

PETAR: (pokazujući na pljosku) Poklanjamo vam to.

POLICAJAC:  Pokušaj mita? Korupcija, ha? Ovo neće dobro završiti.


REZ.

Na video-zidu vrti se špica emisije koja neodoljivo podsjeća na BIG BROTHERA. Prvo vidimo nekoliko isječaka iz prijašnjih scena s Markom, Marinom i Marinom.

Marko dolazi naprijed, sjeda pred malu kameru i stane u nju govoriti, a publika na vidio-zidu vidi njegov krupni plan.


MARKO: Ono što me muči u ovom trenutku je da zapravo ne znam jesam li kriv. Imam jedan san, a taj san je da se nekako uspijem vratiti u život. Mislim da je osnovni problem u komunikaciji. Kao da sam dio nekakvog procesa,  nekakvog samooptuživanja. Ponekad mi se čini da nemam vremena, da neću stići a onda mi se opet čini da sam na nekom tragu, da mi je sve jasno. Kada mi se čini da nemam vremena da to radim – hvata me panika. Strašna panika.


Najradije bih se htio sakriti i napraviti nešto...preuranjeno samoubojstvo. Nešto ekstremno, nešto što nije dio ove priče. Ja osjećam da to nije dio priče. (promjena raspoloženja) I da, stvarno mi se sviđa Marina. Možda bi mogli otići na spoj, ono, vani i sve. Na zraku, u javnosti. Možda.


Marko ustaje i sjeda Marina.


MARINA: Ponekad mi se čini da u tom traganju za pravim putem izmiču trenuci istine. U susretima s ljudima s kojima radim ima trenutaka koje bih htjela zabilježiti. Čini mi se da sam jako sama u tom pokušaju. Ne znam kako iskomunicirati to što vidim, to što osjećam. Sanjam te slike, te groteskne prizore,  i voljela bi ih pretočiti u riječi koje bi netko mogao razumjeti. Trebala bih potrčati u nekom smjeru, ali mi se čini da je taj smjer posve nevažan. Ponekad mi se čini da se pumpam nekakvom uzaludnom energijom a sve što mi se događa kao da ima veze s tim. Onda mi se čini da ima premalo vremena da to sve što mi se događa bude dio te priče. (promjena rasploženja) I da, mislim da se ipak neću udati. To je glupo. I sviđa mi se Marko, možda tu nešto ima. Možda bi mogli izaći na spoj, ono, vani, na zraku.


Marina ustaje i sjeda Marin.


MARIN: U ovom se trenutku ne bojim neuspjeha. Moj strah je sasvim druge prirode, ali to nije neuspjeh. Osjećam kao da sam uhićen u neku priču u kojoj sam slobodan činiti što hoću, a opet me nešto tjera da činim ono što činim, a ne nešto drugo. Ponekad poželim da u svakom trenutku imam kameru, da snimim sve te razgovore koje sam u zadnje vrijeme obavio s ljudima. Kao da sam nekome dužan ispričati priču, ali ne znam kome. Ali znam da je to u mojoj glavi. I da, pisati za časopis je jako dosadno. Htio bih raditi nešto drugo – možda režirati film. (promjena raspoloženja) Mislim da moja sestra nešto muti s Markom. (pauza) Zašto ne?


REZ. Sve je u mraku. Svijetlo se ponovno diže i otkriva Marinu u vrlo izazovnoj haljini u pratnji stanovitog gospodina. Gospodin donosi šampanjac i dvije čaše. Kupuje si vrijeme i od toga radi predstavu. Nalijeva u čaše. Pruža Marini.


MARINA : Hvala.

GOSPODIN: Moramo nazdraviti. Za…za nas…i ugodnu poslovnu i privatnu suradnju.


Kucnu se i ispiju.


MARINA: Mmm, baš je ukusan. Kao i muškarci koje volim – zavodljiv i uvijek drugačiji.

GOSPODIN: Večera će uskoro biti poslužena. Nadam se da voliš kavijar.

MARINA: Tko ne voli?

GOSPODIN: Večeras izgledaš posebno zamamno.


Približava joj se.


MARINA: Ja uvijek izgledam zamamno.


Stavlja joj ruku na bok. Marina ga pogleda i shvaća igru.


GOSPODIN: Sve ćeš ih zaluditi. Danas Zagreb, sutra Pariz.


Vrlo su blizu poljupca, ali se Marina izmakne u zadnji tren.


MARINA: Ali,..puno bih se sigurnije osjećala da znam da mi je posao osiguran.

GOSPODIN: Što je potpis protiv moje riječi? N – I –Š – T – A.


Marina se odmiče i uzima gutljaj šampanjca.


MARINA: Djevojka mora paziti u ovom okrutnom svijetu.


Gospodin joj se opet približava.


GOSPODIN: Što kažeš da ovaj razgovor preselimo u sobu? Mogli bi se više raskomotiti….


Prima je za guzu. Kreće poljubac. Gospodin odjednom nestaje u mraku. Marina ostaje s rukama u zraku i prilično zbunjena.


REZ. Na drugom kraju scene svjetlo se lagano pali. Vratili smo se na „ozbiljan film“. Na trosjedu sjede MAMA, TATA i ADVOKAT. Po tonu razgovora i ponašanju shvaćamo da razgovaraju o nečem vrlo ozbiljnom.


ADVOKAT: …shvaćate li uvjete ovog ugovora?

TATA: Da, shvaćamo.

ADVOKAT: Razumijete li nužnost potpisivanja ugovora?


Mama i Tata razmjene dug pogled. Uzdahnu.


MAMA i TATA (u isti glas): Shvaćamo.

ADVOKAT: Moj klijent insistira na strogom pridržavanju ugovora. Svako kršenje strogo se kažnjava.

TATA: Ne mislite li možda da su kazne malo,kako bih rekao,prestroge?

ADVOKAT: Dragi…(pogleda ga od glave do pete)…hmm…gospodine, na meni nije da sudim, čak niti da mislim, već da ispunim svoje dužnosti najbolje što mogu.

MAMA: Ali, je li sve ovo uistinu potrebno?


REZ. Sada smo u emisiji „Zvjezdani intervju“. Muškarac i žena plave kose sjede jedno nasuprot drugome.


VODITELJ: Gospođo Madonna, ili možda preferirate gospođice Madonna, jednom ste izjavili da ste se osjetili pritisnuti od strane Katoličke crkve. Možete nam to malo pojasniti?

MADONNA: Odrasla sam u patrijarhalnom društvu kojim su dominirali muškarci. Ženi je teško pobjeći iz te sredine. Sve je to tako restriktivno.

VODITELJ: Ali ste pobjegli i uspjeli u okrutnom svijetu show bussinesa.

MADONNA: Mnogo sam radila za svoj uspjeh. Kada sam se oslobodila prošlosti, mogla sam drugačije sagledati svijet. Svjesna sam da postoje bitnije stvari na svijetu od pitanja „Može li žena istovremeno biti pametna i seksi?“. Ali to mi više nije bitno, znam da sam i jedno i drugo.

VODITELJ: Je li Madonna koju vidimo danas ujedno i Madonna budućnosti ili slijede daljnje promjene?

MADONNA: Ja sam uvijek gladna za promjenom. Ne želim stagnirati niti promjene forsirati. Za mene ne postoje granice. Granice nam nameću ljudi koji nisu sigurni u sebe niti u svoje sposobnosti. Ja prvenstveno vjerujem u sebe.


REZ. Natrag na  „ozbiljan film“.


ADVOKAT: I sami znate da su ovakvi ugovori danas najnormalnija stvar. Ugovori se potpisuju, i dapače poštuju, i za sitnice poput kemijskog čišćenja odjeće.

TATA: Ma, da, ali…

ADVOKAT: Zamislite samo da vam unište kaput u čistionici. Vi ste ga donijeli tamo u najboljoj volji, čiste namjere. Kao što su nas učili, čistoća je odmah do božanstva, pa bi se vaši hipotetski motivi mogli opisati i kao božanski. Ali kaput je uništen, a tko je odgovoran? Vi, zato što ste ga uopće donijeli na čišćenje? Ili vlasnik, naveden kao pružatelj usluge? Ili društvo, koje vam je dopustilo slobodan izbor?


REZ. Vraćamo se u normalu. Marko, Marina i Marin sjede na kauču. Djeluju izmoždeno.

MARIN: Naporna je ova televizija.

MARINA: Daj šuti i prebaci, hoću vidjeti tko je pobijedio.


Vraćamo se na show „Posljednji preživjeli“.


VODITELJICA: Dragi gledatelji, telefonske linije za glasovanje sada su i službeno zatvorene. Možete prekinuti s pozivanjem brojeva i slanjem SMS poruka jer odsad nadalje neće se uvažiti. Ali, i to je život. Došli smo do kraja emisije. Kroz koju minutu ćemo proglasiti pobjednika, a party ovdje tek počinje. Sada, upravo sada, dignete se s svog kauča i pridružite nam se. A sada trenutak koji dugo čekate – posljednji preživjeli i dobitnik milijun kuna minus jedna je.......DANIJEL!!!!!!!!!!


Stotine konfeta posvuda padaju, uključujući naše društvo na kauču.


REZ na „Zvjezdani intervju“.


VODITELJ: Igrali ste nešto kao super-junaka? Kao Superman?

MADONNA: Više kao Žena-Pauk.

VODITELJ: Što ste time htjeli reći?

MADONNA: Htjela sam na neki način izraziti svoje osjećaje vezane za našu kulturu, naše vrijednosti. Hvatanje za iluzijom zvanom Američki san stvar je prošlosti.

VODITELJ: A surađivali ste i na glazbi.

MADONNA: Stvarno smo se naradili. Nisam znala da će biti tako teško. Mislim da je moj ukus dosta avangardan – ne volim mainstream. Volim Europu.


Sve ostalo nestane osim dijela scene gdje se nalazi Markov stan. Nikog nema. Kucanje na vratima. U ovoj sceni igraju Marko, Marina i Marin kao prodavač. Stil igre je vrlo stiliziran. Cijelu scenu, potpuno raskadriranu, možemo pratiti na video-zidu.


PRODAVAČ: Dobar dan, gospođo!

MARINA: Oh, koje iznenađenje.

Prodavač se ugura u stan.


PRODAVAČ: Sigurno imate problema s mrljama na košuljama svog muža koje bi mogao ukloniti ovaj učinkovit deterdžent.

MARINA: (prekine ga) Da, često imam problema s košuljama svog muža. (pokazuje košulju s crvenom mrljom)


Ulazi Marko.


MARKO: To je zato što sam često na poslovnim večerama, a znate kako je, pije se vino...

ŽENA:  Ma na kojim poslovnim večerama, nalaziš se s onom...

MUŽ: Opet ti počinješ (Prodavaču). Molim vas, ona ne zna što govori...

ŽENA: Znam ja točno što govorim, ona je bila u ovom stanu...

MUŽ: Molim te, smiri se, u reklami smo..

ŽENA: Bili ste na našem krevetu!

MUŽ: Upozoravam te!

ŽENA: (Prodavaču). Pili su vino u našem krevetu. Evo i plahta je sva crvena.

MUŽ: Molim te prestani! To su se djeca igrala..

PRODAVAČ: (nervozno se osmjehujući) Onda vam sigurno treba deterdžent.


U sobu ulaze blatna djeca (igraju ih odrasli).


DJECA: Mama, mama, malo smo se valjali u blatu, nećeš se ljutiti mamice...

MARINA (MARKU): Ma kakva djeca, djeca se ne igraju u krevetu s vinom, nego vani u blatu s drugom djecom!!Bio si s onom, gade!!

DJECA: Tata je bio s onom, tata je bio s onom. Tata je gad, tata je gad!

MARKO: Djeco, u sobu!!


Djeca se bacaju na kauč, malo skaču pa odu.


MARINA: Evo što si učinio.

MARKO: A velika stvar, ionako kupuješ najskuplji deterdžent!!

PRODAVAČ: Ovaj deterdžent nije najskuplji...


Natpis na video-zidu: možda je najskuplji, ali pere.


MARINA: Gade, gade, gade!!


Svi se zamrznu. Na scenu stupaju ranije viđeni likovi i sjedaju na kauč. Tamo su: oskudno odjevena Voditeljica, TATA, Veronika (Potraga za pravom Hrvatskom), Profesor i ON. Veronika rašpa nokte, voditeljica popravlja šminku, Tata lista novine, ... to traje neko vrijeme. U nekom času Voditeljica primjećuje daljinski upravljač na stoliću. Uperi ga prema publici i „ugasi predstavu“. Jedino svjetlo koje ostaje je spot-reflektor na okviru koji predstavlja TV. Okvir se počne tresti dok konačno ne padne i razbije se u mnogo komada.

K R A J



Facebook! TwitThis