Arhetipski likovi iz mita o Medeji, bave se suvremenim problemima tranzicijskog društva.


GODINA: 2010.

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 1 (kasne 40-e)

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 2 (43, rane 20-e)

AUTORSKA PRAVA: Creative Commons imenovanje.


Njihova priča je odavno završila, ovo su samo neke od njihovih posljednjih replike. Oni, Medeja i Jazon su na  njihovom posljednjem zajedničkom putovanju,  zbog djeteta održavaju privid sretne obitelji. Oni su na stajalištu podzemne željeznice u nepoznatom gradu, kasno je, vlak koji će ih odvesti u bolju budućnost  ne dolazi, neće nikada doći. U pozadini se čuje lounge glazba. Ovo je jedan od rijetkih trenutaka kada su prisiljeni komunicirati. Medeja inzistira na komunikaciji, inače ona nikada nikada ne inzistira na komunikaciji.

MEDEJA:  Ne mogu više. Odustajem.                                                                              

JAZON: Od čekanja?                                                                                                                   

MEDEJA: Ne, od našeg braka.

JAZON: Jesi li sigurna da želiš kraj?                                                                                   

MEDEJA:  Ti ne želiš rastavu?  Molim te,  budi bar jednom iskren.  Stalo ti je samo do privida uglađenog  pristojnog poslovnog i obiteljskog čovjeka.

JAZON: Ako ćemo već biti iskreni, meni je potpuno svejedno.                                                                    

MEDEJA: Kada se vratimo, počni tražiti novi stan. Žao mi je prošlog vremena.                                 

U pozadini se lounge glazba mijenja u ' Po šumama i gorama' ili u  bilo koju drugu partizansku pjesmu.

JAZON: Sjećaš li se početka?                                                                                               

MEDEJA:  Koračali smo zajedno u prosvjednim skupovima. Vjerovali u sretnu budućnost.

JAZON: Koja se nikada nije ostvarila. Bili smo drugi ljudi...

MEDEJA: Zadržala sam svoje iluzije i uvjerenja  bez obzira što tebi više  ne vjerujem.                                                                     

JAZON: Puno vremena smo zajedno proveli.

MEDEJA: Ne budi nostalgičan. I sam znaš da nije  bilo tako bezbrižno i da se već godinama nisam vratila u Tursku.

JAZON: Nisi tamo bila od...                                                                                                  

Pozadinska pjesma 'Po šumama i gorama'  postupno prelazi u pjesmu ' Ustani bane Jelačiću'.

MEDEJA: Od pogibije moga brata, zašto se to bojiš izreći?                                                

JAZON: Ne bojim se. Puno je mladih ljudi tada

MEDEJA: Ali on je poginuo braneći tuđu zemlju,  i oboje još uvijek imamo grižnju savjest.

JAZON: Tako je ispalo, ne mojom krivicom.                                                                                        

MEDEJA: A tko ga je nagovarao da otiđe? Obećavao si mu sretan povratak i povlaštenu budućnost nakon što sve prođe.

Pjesma 'Ustani bane Jelačiću' traje nekoliko sekundi dok oni šute potom postupno  prestaje i započinje ista lounge glazba kao i na početku.

JAZON: S kim će ostati dijete?                                                                                           

MEDEJA: Sa mnom. Sigurno ne s ocem  koji provodi 12 sati dnevno na poslu, i dolazi  doma smo prespavati. Koliko znam nisi  nikada u životu bio na roditeljskom sastanku.                                                     

JAZON: Zajedno smo bili na priredbi za zadnji dan škole.                                                 

MEDEJA:  I ti si zakasnio, došao si taman na kraj njihove izvedbe. Sada me uvjeravaš da si dobar otac  i da  želiš da ostanemo skupa zbog maloga. Ali dosta mi je više. Ne želim se boriti više s tvojim sve mlađim i mlađim ljubavnicama.                                                                                                                             

JAZON: Saznala si za Miss G.?                                                                                                

MEDEJA: Saznala sam ja za sve, ne samo za Miss bolje rečeno Misstres G.                              

JAZON: Kako?                                                                                                                  

MEDEJA: Priznaj, priželjkivao si kraj,  jednako snažno kao i ja. Samo što nisi imao muda  započeti ovaj razgovor. Čekao si mene da opet ja prva kažem kako stvari stoje.

Kasnije su u hotelu nakon što  je dijete zaspalo vodili ljubav. Jazon je za posljednji put zaveo Medeju, ona mu je to dozvolila iz samo jednog razloga. Jazon je  mislio o Medejinom tijelu o tome kako si nije puno promijenilo, o tome kako je čvrsta i napeta još uvijek bez obzira na godine, i dok mu je mozak još radio postavilo mu se pitanje zašto je uopće napušta. Medeji uopće nije bilo do spolnoga odnosa, bilo joj je mučno i bolno, ali morala je to izvesti do kraja.

Glauka  je visoka mršava plave kose pomalo nalikuje Paris Hilton, samo što je nešto pametnija i proračunatija. Zapravo nije loša ali nije ni nevina. Ovaj monolog ima dok se vozi u automobilu, osobni šofer je vozi na posao, umjesto da provjerava bilance za prošlo tromjesečje ona razmišlja.

GLAUKA: Lijepa sam mlada pametna i bogata.  Sretna sam što sam se rodila za vrijeme rata, tako da sva ova sjećanja koja su kolektivna nisu moja. Sve što znam, znam iz priče roditelja. Upravo naš sadašnji status mogu zahvaliti ratu. Znam  što se radilo u očevoj firmi tokom rata, malo trgovina oružjem, malo upliva u privatizaciju. Mi smo sada multinacionalna kompanija, a ja sam njegova kći jedinca, koja je će za godinu dana diplomirati i početi polako ali sigurno vladati tim ogromnim  poslovnim carstvom. Imam sretnu i  perspektivnu budućnost, ali ostanimo još malo u prošlosti. Bile su pizdarije, čak previše njih za ovu jadnu zemljicu  koja ima manje stanovnika od Casablance u Maroku, dva rata u pedeset godina. Gotovo nema generacije koja ne boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja, ja ih nemam ali  moji vršnjaci iz drugih krajeva zemlje imaju rane ratne traume. Željela bih da mogu pobrisati, jednostavno deletati tih petnaest godina ludila, ali ne mogu.  Naša govna se spremaju pod tepih, država se pere, umiva i čisti, zločinci se trpaju u zatvore, sve se sprema za ulazak u veliku divinu i krasnu Europu, kulturnu, civiliziranu, uređenu, naši vojnici se u okviru misija U.N.-a šalju na tuđa ratišta.                                                                                        

Zvoni mobitel, Glauka se javlja.                                                                                             

GLAUKA: Evo stižem, gužva je, ne neću kasniti na sastanak. Je li se pojavio J.? Bez njega ne možemo započeti.

O Jazonu će sve reći Medeja kasnije, za sada je dovoljno da Jazon svoj unutrašnji monolog ima u njihovom prostranom stanu u elitnom djelu grada.

JAZON:Drugačija su sad vremena nego kada smo se Medeja i ja upoznali, drugačiji  iluzije. Tada je sve izgledalo tako benigno, prije rata život  u jednom sustavu i jednome državnome uređenju. A onda je došao rat, koji je sve uzdrmao iz temelja, mislim oduvijek sam znao da je kapitalizam bolji sustav, ali i u bivšem sustavu je čovjek mogao ostvariti kapital. Nikada nisam vjerovao u  rat i taj domovinski zanos ali sva ta zbivanja su mi  pomogla da uspijem i izgradim karijeru što se i dogodilo.  Možda je to licemjerno prema Medeji i prema svima koji su uz  domovinu stali iz uvjerenja, ali svojim licemjerstvom se već odavno ne zamaram, i grižnju savjest sam sveo na minimum, čovjek bi se trebao osloboditi tih pizdarija i igrati onako kao njemu odgovara. Lažem kad kažem  i to govorim samo iz pristojnosti da me je pogodio oružani sukob, nije me pogodio nimalo, čak dobro da se dogodio jer sam profitirao. Morao sam manipulirati i taktizirati, prvo se pritajiti pa povući određene poteze, čekati razvoj događaja. Uspio sam sve točno predvidjeti i evo me sada na putu uspjehu i ogromnoj količini kapitala koji ćemo uložiti u najbolje rangirane dionice.

Ovo je Medejin  monolog, koji ona govori  posljednjoj preostaloj šumi koju je isprala kisela kiša i poharao požar, ono malo  zadnjih stabala  bolesno je i sprženo. Medeja je sama i teško dolazi do daha a ipak započinje. Čuje se zvuk pile za drva.

MEDEJA: Sranja su se tek morala dogoditi, predviđanja nisu bila točna.  Koračali smo zajedno u prosvjednom skupu, držali se za ruke, imali cvijeće crvene boje u zapučku, mahali zastavama, pjevali iste pjesme o slobodi i jednakosti. On je bio spreman braniti svoja uvjerenja pred svima do smrti, dok sam ja šutljivom upornosti radila sve što se od mene zahtijevalo, dok se on borio glasno u najvećoj masi, ja sam se borila šuteći u samoći.  Ubrzo je  počeo oružani sukob,  s vrhova zgrada  počelo se  pucati, više se nije moglo izaći iz zemlje, do određenih namjernica nije se moglo doći,  spremali su se tenkovi i rakete kojima će se smiriti pobunjeni narod. Oformile su se vojske svaka sa svojom zastavom, svojim himnom, svojom odorom, svojim znakovljem, obje jednako uvjerene da su na ispravnoj strani da se bore za ispravne i valjane ideale, za istinu i slobodu, za bolje sutra. Jazon nije pristupio niti jednoj, preveliki je konformist.

Glauka se upravo vraća u Zagreb iz New Yorka, u avionu je koji je poletio prije sat vremena iz zračne luke Charles de Gaulle u Parizu. Odlično je provela vrijeme u  New Yorku i imala je ugodna tri dana u Parizu prije nego što se vrača  u Zagreb.  Zvučna pozadina je reklama Hrvatske turističke zajednice 'Lijepa naša Hrvatska' u izvedbi djece.

GLAUKA: Ne volim povratak u Zagreb, muka mi je kada se sjetim svih svojih obaveza,  svih spleta međuljudskih odnosa u koje se se svojevoljno vraćam. Zlo mi je od naše male i skučene Hrvatske. Mučno mi je kada se sjetim svih dosadnih novinskih naslova i istih prepucavanja  političara jedinih dviju  stranaka u Hrvatskoj, i  laži koje prodaju novine. Bilo bi mi puno bolje kada bih se suzdržavala od kritičkog mišljenja i prepustila svojoj ružičastoj perspektivi razmaženoga derišta zlatne mladeži.

Pjesma  prestane čuje se brujanje aviona i žamor glasova. Glauka šuti.  Započne pjesma 'Moja domovina' neko vrijeme traje glazba. Glauka misli o tome kako je zapravo svugdje na svijetu potpuno isto samo ponegdje možda malo bolje ili malo lošije. Glauka ne želi nastaviti svoj unutrašnji monolog ali nema izbora.

GLAUKA: Sve osim nekoliko privatnih firmi, sve državno već je odavno prodano stranim ulagačima, stranim većim kapitalistima,  svo slobodno vrijeme provodimo u šoping-centrima, povećao se broj turista, povećao se broj ulagača, tržište se otvara. Samo što se još tu i tamo dogodi da poludjeli general i ratni heroj  poubija četvero ljudi, ubije mladog policajca i za kraj samoga sebe,  da se pokoji razvojačeni branitelj objesi zastavom domovine, da neki tip hladnokrvno  ubije mladu odvjetničku vježbenicu, da vlasnik novina i njegov menadžer odlete u zrak zbog postavljene bombe...  Ja, međutim gledam sva ta sranja kroz staklo mojih sunčanih  naočala i znam da  je moja  perspektiva je sigurna ali tuđe perspektive nisu.

 Jazon ima ovaj  monolog  dok putuje avionom  multinacionalne kompanije u kojoj je zaposlen  na sastanak u München. U avionu su još njegovi kolege, njih čujemo povremeno. Oni pričaju o današnjem izvješću s Londonske burze i dobiti koju je ostvarila njihova kompanija na međunarodnom tržištu i o tome koja je sljedeća velika investicija njihove tvrtke i kako prodati? kako prodati? kome prodati? Jazon misli o nečemu potpuno drugačijem.

JAZON: Medeja, dosadna je i živcira me. Nekada sam je  možda volio, a sada je ne mogu smisliti. Naš brak je već odavno propao,  ne znam uopće zašto smo još uvijek skupa, vjerojatno zbog forme. Trebalo bi prekinuti taj isprazan odnos, samo se želi svađati zbog svake sitnice, a meni bi tako dobro došla sloboda, da ne moram nikome objašnjavati gdje sam i što radim, naporno je živjeti dva života paralelno. Volim zavoditi, Medeja nema ništa s tim. Jednostavno uživam, gledajući kako malo po malo padaju na moj šarm,  brzo nakon prvoga pića završavamo u krevetu. Nisam trebao obećati vjernost,  jednostavno ne mogu biti vjeran, nije mi prirodno. Obožavam moć i uspjeh,  i mnogo novaca koje mogu trošiti, sviđa mi se ovaj sustav, ja sam rođeni kapitalist, puno zarađujem i puno trošim. Imam dalekovidne planove što se tiče moje budućnosti, trebam se samo riješiti braka s Medejom i otploviti dalje prema onoj koja donosi veću dobit, budimo iskreni Medeja više ne donosi nikakvu dobit, to je ne isplativo, kako je vrijeme novac, a moje vrijeme provedeno s Medejom je čisti gubitak novaca bez imalo profita. Morat ću naš odnos privesti kraju jer je na vidiku puno isplativija investicija, trebam poštivati zakone tržišta i ne zamarati se emocijama.                   

STJUARDESA: Što želite popiti?                                                                                                

JAZON: Bijelo vino. Hvala vam.                                                                                                     

Jazon je zašutio u pozadini ostaju glasovi njegovih poslovnih suradnika o plasiranju novih  proizvoda njihove multinacionalne kompanije  na međunarodno tržište. .

Medeja  nastavlja  monolog u  posljednjoj preostaloj šumi koju je isprala kisela kiša i poharao požar, ono malo  zadnjih stabala  bolesno je i sprženo. Medeja govori djetetu koje nije prisutno u ovoj sceni. Govori isprekidano, hropčući.

MEDEJA: U domovini zvali su me kći sreće,  govorili su mi da sam lijepa i pametna, da mogu napraviti sve što god poželim. Proricali mi uspješnu karijeru i sretan život. Mnogi su mi zavidjeli jer nisu imali moju moć, moju privlačnost i zavodljivost. Bilo je to mirno doba sreće bez ikakvih sukoba. Sve dok se nije pojavio On.                                                                        

Medeja duboko udahne, zrak koji je uvukla u pluća škripi pri izdahu kao kod asmatičara.

MEDEJA: Sve je u redu, proći će, preforsirala sam se. On je došao kada sam postala punoljetna. Tada su nastala prva komešanja, san o zajedništvu počeo se  pretvarati u noćnu moru. Jazon, tri godine stariji od mene,  već poznati junak o kome se pričalo i pisalo. Visok, taman, zgodan prodorna pogleda, discipliniranosti i promišljenosti koja je izbijala iz svakog njegovog pokreta. Bacao se grah, čitalo se  iz taloga kave, s dlanova, životinjskih utroba... Započela su  proricanja moje sretne budućnosti u kojoj sam ja bila vjerna žena u svakoj situaciji podrška svome uspješnom mužu, s nekoliko sinova oko mene koji će naslijediti velikoga oca u njegovoj velikoj i  sretnoj kapitalističkoj budućnosti.

Glauka je još uvijek u avionu i još nije sletjela u Zagreb i još je uvijek muče misli neprimjerene jednoj nasljednici, jedno mladoj bogatoj pički a obećala si je da ovaj put na povratku  jednostavno neće biti depresivna.

GLAUKA: Možda jednom u nekome gradu u velikoj zračnoj luci jednostavno odlučim propustiti let za Zagreb i ostanem živjeti u civiliziranoj Europi. Sad kad sletim čekat će me moj 'Eos' na parkiralištu zračne luke i još kakve zračne luke kao da čovjek slijeće u pravi provincijski gradić, u našu šupicu a ne zračnu luku, dobrodošlica roditelja na nekoj finoj konvencionalnoj večeri i sutra ću ponovno biti pametna tatina kći zaposlena u marketingu njegove ogromne korporacije. Čeka me susret s Mr. J., oženjenim muškarcem, skoro dvadeset godina starijim od mene, o tome odnosu se nikako ne smije pročuti, nije u interesu ni njemu niti meni. Uostalom, kakav odnos? Bio je to samo seks za jednu noć, obavili smo to ugodno brzo i što je najvažnije bez svjedoka. Iskreno, nije baš da me zanima, premlada sam i preslobodna i presvojevoljna da bi ušla u taj besperspektivan odnos. On kao prvo nije pošten igrač jer ima kući ženu i dijete, dakle pod a je neodgovoran prema svim ženama, pod b je jednostavno nemoralan, pod c je prestar, pod d je zaposlenik moga oca. Mr. J i taj naš odnos ako ga uopće bude samo će iscrpiti moju energiju i udaljiti me od  puno drugih ciljeva. Mora mu se priznati da jako dobro izgleda za svoje godine, ok., šarmantan je i duhovit. Ako je neodgovoran prema ženi i dijetu kakav je onda prema svim ostalim ljudima, a možda je stvarno ne voli, možda je  njihov brak zapravo već odavno završio.                                                                                    

GLAS STJUARDESE:  Poštovani putnici uskoro ćemo započeti slijetanje u Zagreb, molimo vežite se pojasevima i ispravite naslone svojih sjedišta.                                                    

Medeja je sama u automobilu, dijete je ostavila kod zajedničke prijateljice da se igra i prenoći tamo.  Noć je. Vozi se širokom trotračnom autocestom osvijetljenom jakom neonskom rasvjetom, vozi se brzo  prema izlasku iz grada, prema istoku. Sama je i mučno joj je.

MEDEJA: Opet me  zove taj grad, ta zemlja moje prabake, rekli su mi da je bila lijepa, rekli su mi da nikada nije skidala feređu, niti kada su se baka i djed preselili u Njemačku, pa potom u Hrvatsku, ni kada je odlazila u posjete i na more s njima. Pradjed je umro mlad u bici kod Galipolija. Ostala je mlada udovica s jednim sinom, ubrzo ju je njezin otac preudao za bogatog trgovca svile kao njegovu drugu ženu  Uvijek je znala što pristoji jednoj muslimanskoj ženi. Bursa, Turska, grad usijećen u planinu Uludağ, sa strmim i lijepim ulicama, prvi glavni grad otomanskoga carstva i početni ili posljednji grad puta svile, domovina karagöza, izgubljeni zavičaj s puno minareta i velikim bazarom.   Moj sin  nikada nije bio tamo, moramo nas dvoje otići, otići natrag kući, otići daleko od Jazona, daleko od svih. Ponovno me prevario. Osjetila sam to, kako je glup misli da ne osjećam mirise drugih žena na njegovoj odjeći. Našla sam  dugu plavu vlas. Koja budala! Treba prekinuti tu jebenu građansku formalnost, taj brak koji  ne funkcionira već deset godina. Dosta mi je njegovih laži i te farse koje smo oboje sudionici. Glupa  sam što trpim toliko dugo zbog davnih iluzija i obećanja koji sam se ja držala u potpunosti a on nimalo.

Jazon  će uskoro će izaći iz stana i svojim brzim i skupim autom odjuriti do velike ostakljene zgrade na trideset katova, gdje je uprava multinacionalne kompanije. Jutro je i njemu već zvoni mobitel, zvoni i zvoni a on se ne javlja. Pomisli kako Medeja i sin nisu pogledali što im je donjeo s puta je li im je uopće išta stigao kupiti?

JAZON: Bio je tulum i to dobar after-work party, već sam unaprijed znao tko će sve doći, nabacio sam poseban,  malo mladenački izgled, frend je nabavio dobar kokain, ali to sam čuvao za kraj, morao sam odraditi posao kako spada. Došla je naravno miss G. u jednostavnoj crnoj haljini savršenoga kroja, mlađa od mene skoro 20 godina,  moćna i lijepa, bila je okružena svojim prijateljicama i prijateljima. Neko vrijeme sam morao voditi konvencionalne razgovore s mojim poslovnim suradnicima, morao sam hiniti da je ne gledam. Pristojno sam odgovarao na sva postavljena pitanja o Medeji i sinu, odavao sam dojam da se baš dobro zabavljam i da mi je strašno zanimljivo. I gledao sam miss G., plavu kosu, duboki izrez na leđima crne haljine, i ruku optočenu  skupom narukvicom kako prinosi ustima jedan Martini za drugim. Tada su se gosti počeli polako razilaziti, otišao sam u muški WC  ušmrkati malo za hrabrost. Uzeo sam čašu Martinia i donio joj ga u ključnome trenutku dok nije bilo nikoga oko nas. Počeli smo razgovarati potpuno konvencionalno za početak o poslu i hobijima, skenirali smo se međusobno i ispitivali teren. Miss G. mi je djelovala pametnije i proračunatije nego što sam mislio. Bila je izravna upitala me zar nemam ženu i dijete. Rekao sam joj onu tipičnu frazu brak mi je u krizi... Zavodio sam ja nju ali zavodila je i ona mene. Sada je u prostoru ostao još samo pokoji pijani ili nadrogirani suradnik. Odjednom je rekla  idemo s ovoga tuluma i spustili smo se u garažu. Ona je došla ispred svoga 'Eosa cabria ' i rekla da je u mojem autu  sigurnije. Otkopčao sam skupu crnu haljinu i prevario Medeju po tko zna koji put. Miss G.  još uvijek nije  potpuno svjesna u što se upustila ali ja jesam, ona je moj slatki put ka uspjehu i moći.                                                                                                       

Jazon izlazi iz stana i prisjetio se da je ovaj put zaboravio na poklone za njih, nije kupio malome  čak ni čokoladicu  iz duty free shopa u zračnoj luci.

Ovo je troglasje koje se nikada nije dogodilo, ovo je komunikacija koja  zapravo ne postoji, jer Medeja, Glauka, Jazon iako izmjenjuju replike, oni se ne čuju. Nekada Medeja sada nositeljica HIV virusa, u sebi zanijemila nakon što se namjerno zarazila iako je nastavila govoriti. Tu su Jazon i Glauka, koji više nisu toliko moćni.  Kroz cijeli prizor čuje se nepodnošljiva iritantna psihodelična buka. Replike likova moraju biti odsječene.

JAZON: Koja si ti kučka!

MEDEJA: Izvršila sam svoju obavezu, dug mrtvim precima i mrtvome bratu.

GLAUKA: Zašto ja? Uvukli ste me u svoje bolesne igre!

JAZON: Medeja, uništila si mi život, oduzela mi moć, svela si me na jadnoga bespomoćnog bolesnika. Ja koji sam nekada mogao povaliti tri žene u jednoj noći sada moram ponizno plaćati za spolni odnos i navlačiti kondome.

MEDEJA: Kastrirala sam te Jazone, nijedno milosrdnije djelo od ovoga nisi zaslužio.

GLAUKA: Ti si prokleta, uništila si živote dvoje nevinih ljudi. Zašto nisi jednostavno uzela pištolj, naciljala Jazonu u glavu i sve bi bilo gotovo.

JAZON: Zar si me prestala voljeti?                                                                                     

MEDEJA: Ha, ha, ha. Našao se pravi čovjek koji se usudi pričati o ljubavi. Niti na samome kraju nemaš muda govoriti istinu. Izvadio si mi srce kada si me prvi put prevario. Mrzim te! Mrzim te! Mrzim te!                                                                                                        

GLAUKA: Jazone, ta tvoja žena je zrela za ludnicu.                                                          

JAZON: Za zatvor, jedino što zaslužuješ je duga i mučna smrt.                                         

MEDEJA: To ćeš imati ti i tvoja mala bogata pička.                                                        

GLAUKA: A što je s mojom budućnošću u kojoj sam ja bogata nasljednica i  predsjednica upravnog vijeća multinacionalne kompanije!      

JAZON: Propao je moj san o kapitalu, o gomili novaca, o burzi i dionicama...                       

MEDEJA: Osvećena sam.                                                                                                         

JAZON I GLAUKA: Dotukla nas je luđakinja Medeja.                                                          

MEDEJA: Dok sam se ubadala iglom u žilu mislila sam na tebe Jazone.                                   

JAZON I GLAUKA: Sjebala nas je kučka Medeja.                                                                

MEDEJA: Sve ove godine kada bih na tvojoj odjeći osjetila miris prevare, mislila sam na tebe Jazone.                                                  

GLAUKA: Ti si potpuni kreten.                                                                                               

JAZON: Medeja je kriva.                                                                                                       

MEDEJA: Brat poginuo, Jazone  zna se tko snosi krivnju.                                                    

JAZONE: Tada nisam znao da je zaražena.                                                                           

GLAUKA: Trebao si se ići testirati na sidu to bi bilo odgovorno ponašanje.                          

MEDEJA: Kukavica i licemjer.                                                                                         

JAZONE: Do sada nikada nije bilo potrebe za tim.                                                              

GLAUKA: To mi kažeš nakon vikenda koji smo skupa proveli uz more.                            

MEDEJA: Tako završava čovjek koji  nije imao niti jednu želju osim želje za moći, a najviše za moći novca.

JAZON: Stvarno mi je žao.                                                                                                    

GLAUKA: Ti posjeduješ osjećaje?                                                                                          

MEDEJA: Sve je gotovo, svi su osvećeni.                                                                                  

JAZON: Nemoj biti ironična.                                                                                                  

GLAUKA:  Zaražena sam sidom. Ti si me zarazio.                                                               

MEDEJA: Osvetnica sam.                                                                                                          

JAZON: Ona nas je zarazila.                                                                                                  

GLAUKA: Gubi se, Jazone.                                                                                                      

MEDEJA: Ja sam te zarazila zbog svakog čovjeka kojeg si namjerno sjebao, zbog svake žene s kojom si me prevario, zbog svake suze koja mi je potekla zbog tebe.                               

JAZONE: Glauka, molim te, možda možemo još nešto spasiti.                                             

GLAUKA: Nestani, ne želim te više nikada vidjeti!                                                                    

MEDEJA: Hrabro koračam s crvenim karanfilom u zapučku u susret mojoj i sudbini mojih imenjakinja.

Buka koja je prije bila u pozadini i između replika sada se poglašnjava i traje do granica izdržljivost.

Glauka, nevina žrtva koja  nije toliko nevina. Kada je saznala da ju je Jazon zarazio, prvo ga je otpustila. Potom se raspitala o metodama liječenja i mogućnosti zamjene krvi. Preživjela  je još petnaestak godina. Od straha da joj se neraspadne očevo poslovno carstvo, obilno je potplatila doktore i socijalne službe da joj dozvole usvajanje dijeta. Curicu je kao svoju odgajala do smrti, tako je pred malom svijetla budućnost bogate nasljednice. Ni Medeju, niti Jazona nije više u životu nikada vidjela.

JAZON: Ovaj stan prezirem,  sve me ovdje  podsjeća na nas, na ono što smo bili prije, previše uspomena, nije dobro razmišljati o prošlosti, čovjek postane sentimentalna budaletina, a to nije u skladu  s hladnim proračunatim kapitalističkim načinom mišljenja. Moram na posao.                                                                                                                                                                   

Jazon zavezuje kravatu na svome dizajnerskome odjelu. Uskoro će izaći iz stana i svojim brzim i skupim autom odjuriti do velike ostakljene zgrade na trideset katova, gdje je uprava multinacionalne kompanije. Jazon nakon što je izgubio posao našao je drugi ali ne toliko dobro plaćen. Virus se u Jazonovom tijelu vrlo brzo proširio. Vijest o Medejinoj smrti  ga je zatekla u bolnici. Sada je postao siguran da je ona uvijek imala više hrabrosti od njega. Nikad nije saznao što mu je sa sinom i je li Medeja zarazila i dijete. Životario je još dvije godine i umro sam u bolnici prikopčan na aparate odbačen od svih.

Medeja je skroz izašla s gradske obilaznice i vozi se sada ravnom autocestom prema istoku. Iako je u velikoj brzini uskoro počne plakati, smanjuje brzinu. Staje na ugibalište pokraj autoceste. I počinje plakati, prvo potiho a tada sve glasnije. Kroz plač, mumlja.

MEDEJA: Jebem ti mater Jazone, sve si sjebao, a na početku smo imali tako dobre karte. Uništio si nas, a ja sam te voljela. Iskreno i duboko kako ti nikada nisi bio u stanju voljeti. Sigurno nisi vjerovao niti u san o slobodi dok smo skupa koračali i mahali zastavama. Nikada nisi nikome bio vjeran, osim sebi. Niti svojoj obitelji,  niti političkim uvjerenjima,  niti meni.
Brat mi je zbog nas poginuo, poginuo je braneći tuđu zemlju, da su druga vremena i drugi prostori moj bi te otac ubio zbog smrti moga brata. Osveta, osveta. Tvoja krv Jazone, za moju krv, za našu krv. Dužan si mi po krvi i u krvi, i to ćeš platiti. Osvetit ću brata,  sve svoje pretke i sebe. Svi tvoji postupci doći će na naplatu, ali osvetnica ću u ovome slučaju biti ja.

Medejin plač se sve više poglašnjava, prelazi u krikove.

Medeja napušta automobil.

Medeja mahnito trči šumom i plače, izgleda poput bakhantice raščupane duge tamne  kose, zabija se u grmlje i trnje koje joj grebe kožu. Trči, trči, trči, trči i trči  Medeja preko granice iscrpljenosti, preko granice boli.

Odjeća joj je  razderana i tijelo joj je  puno ogrebotina ali ona potpuno luda od boli nastavlja svoj mahniti trk. Dalje, što dalje od svih. To  njeno mahnito trčanje traje dok se od umora ne sruši na travnatu čistinu. Tamo razderane odjeće i puna krvavih ogrebotina ostane beživotno ležati još dugo dugo vremena. (zvuk  teškog  uspuhanog  plitkog disanja koje postupno postaje sve tiše i tiše do potpune tišine koja traje oko pet sekundi)

Medeja se sa sinom vratila u Bursu. Još dok je putovala prema Turskoj znala je što će tamo napraviti. Rodbina ju je prihvatila kao da Jazona nikada nije bilo u njezinom životu. Te večeri sina je ostavila rođakinji, dugo ga je gledala na odlasku, čvrsto privila uza se i poljubila. Nije počinila samoubojstvo svilenom vrpcom, koju joj je poslao sultan kao nekada. Već se iskrala iz kuće i otišla u topli hamam. Skinula se gola, u svakome kutu hamama zbog jeke se čuo svaki njezin udah. Isprala je tijelo vodom, te polako uronila u topli bazen. Topla voda joj je opuštala tijelo. Zadnja misao bila joj je sin. Zaronila je u toplu vodu i ostala je pod njom dok nije u potpunosti ostala bez zraka. Sljedeće  jutro su zaposlenici našli mrtvo žensko truplo na površini bazena.

 Sve ovo što će se dogoditi nisu postupci Medeje, to su postupci žene koja se nekada zvala Medejom, ona je pokopana one noći u šumi. Ta je žena sada na svome radnome mjestu u zavodu za infektivne bolesti. Ona svakodnevno dolazi u doticaj s opasnim zaraznim bolestima i krvlju. Ona više nije žena ona je postala zločinka one noći. Hladna je i analitična potpuno sigurna u svoje namjere. Medicinska  sestra joj donosi stalak na kojemu je posloženo šest epruveta. U svim  epruvetama je krv zaražena HIV-virusom. Zločinka čeka da sestra izađe iz prostorije. Sasvim je smirena i potpuno sabrana, sve njezine misli uprte su u ostvarivanje samo jednoga cilja. Čeka i oprašta se. Petnaest minuta traje kao vječnost u kojoj je zamišljala sreću. Sestra izlazi. Žena nekada imenom Medeja, uzima injekciju. Vrh injekcije umače u krv, zbog pritiska zraka injekcija se puni krvlju. Ironično, ona vadi čistu iglu iz papira. Stavlja iglu na špricu. Omota nadlakticu gumom. Osjeća se miris krvi. Potpuno precizno i isprve nacilja venu i ubode. U svoje tijelo i svoju krv ucijepi krv nepoznatog čovjeka zaraženog HIV-virusom.  Ona prestaje biti ženom- zločinkom i postaje zaražena nositeljica HIV-virusa. Nije ni tužna, niti uzbuđena, niti prazna, niti oslobođena,  ne osjeća apsolutno ništa  čak ni bol.

KRAJ




Facebook! TwitThis