Tags: 3F 7M

Kuki je mladi tvor koji se teško uklapa u društvo. Iz škole je izbačen zbog neučenja i bezobraznog ponašanja. Ni kod kuće nije bolje. Ne pronalazi zajednički jezik s majkom i mlađom braćom, a pogotovo s očuhom.

Stari medo u lutanju šumom naiđe na Kukija. Poslije dugo vremena Kuki je s nekim tko razgovara s njim i, što je najvažnije, sasluša njegove probleme. Kuki se vraća u školu. Trudi s učiti i biti pristojan s učenicima. Razred ga prihvaća kao prijatelja, pa Kuki više nije divlji i otresit.

Kada se Kuki napokon vrati kući majka i otac su presretni što je živ. U dramatičnom mirenju očuh mu priznaje da ga voli kao da mu je vlastiti sin. I prijatelji iz škole se raduju s Kukijem. Stari je medo ponosan što je uspio još jedno zalutalo biće izvesti na pravi put. Sve završava pjesmom i zagrljajima.


GODINA: 2012.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 3

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 7

BROJ LIKOVA NEODREĐENOG SPOLA: 3

NAPOMENE:  Likovi mogu biti lutke ili glumci obučeni u životinje

AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana






Uloge :

Kuki - mladi tvor

Očuh - Kukijev očuh

Majka - Kukijeva majka

Medvjed - Kukijev prijatelj i učitelj

Tri mala tvora - Kukijeva braća

Cicika, Micika, Nino, Rino i Pametnić – učenici tvorovi

Učitelj – učitelj tvor


Mjesto događanja :

Stara hrastova šuma- Kukijev dom

Na obali rijeke

Stara hrastova šuma - škola



Prvi čin :

U šumi velikih hrastova se nalazi hrast u čijem je deblu šupljina. U njoj se smjestila obitelj tvorova. Pod je posut suhim lišćem. Na sredini je stol.

Za stolom sjede majka, otac i tri mlada tvora. Krzno im je smeđe, po trbuhu crno, a na glavi imaju žućkaste mrlje. Oči su im crne boje. Repovi su im dugački i kitnjasti.

Među njima je i tvor srednje veličine. Krzno mu je bijelo žute boje, rep kitnjast, a oči crvenkaste.

Jedu jabuke.

Očuh : Dosadile su mi jabuke. Svaki dan samo jabuke.

Majka : Ne mogu ići u lov. Tko će čuvati djecu ? Pođite ti i Kuki. Već je dovoljno odrastao i netko ga treba naučiti lovu.

Očuh : Otac svoje sinove treba naučiti lovu, a ja mu nisam otac.

Majka : Nemoj tako govoriti. Kuki nije kriv što su mu lovci ubili oca. ( okrene se Kukiju) Kuki, uzmi još jednu jabuku.

Kuki ( drsko ) : Dosta mi je jabuka. Dosta mi je ove obitelji. Svega mi je dosta.

Skoči na noge i izjuri iz hrasta. Sjedne pored debla i uzdahne.

Majka ( prijekorno ) : Vidiš li što si sad napravio ? Zašto se malo ne kontroliraš ? Zar ne možeš barem nekad zaboraviti da ti nije sin i ponašati se prema njemu kao što se ponašaš prema svojoj djeci.

Mali tvor br. 1 : Tata, ja sam dobar.

Majka : Svi ste vi dobri, samo je tata malo ljut.

Očuh : Kuki se prema meni ponaša kao prema neprijatelju. Drzak je i bezobrazan. Nisam mu ja kriv što nema oca.

Majka : Popusti malo. Pubertet ga trese. Sjeti se kakav si ti bio u pubertetu.

Očuh : Nisam bio lijen kao on. Nisam odgovarao starijima.

Majka : S tobom se nema koristi raspravljati. Idi i pronađi nam nešto za jelo. Dosta mi je jabuka.

Očuh : Pođi sa mnom.

Majka : Tko će čuvati djecu ?

Očuh : Neka ih Kuki čuva. Sad si ga hvalila. Rekao bi tvor da je najbolji i najvrijedniji na svijetu, pa neka se dokaže.

Majka ( poviče ) : Kuki, idem s tatom u lov, a ti pošalji braću leći čim završe sa večerom. Čuvaj ih dok se ne vratimo. Ne udaljavaj se od kuće.

Majka skine torbu sa zida i iziđe iz hrasta. Dok je prolazila pored Kukija poljubi ga. Očuh bijesno iziđe iz hrasta i ode protestno stupajući u mrak. Majka otrči za njim. Kuki ustane i ode u hrast.

Kuki : Jeste li gotovi sa večerom ? Brzo na spavanje .

Mali tvor br.1 : Hoćeš li nam čitati priču ?

Kuki : Sorry, ništa od priče večeras. Sjedit ću ispred hrasta i svirati. Ako vam se sviđa , slušajte. Ako ne , baš me briga.

Kuki uzme ukulele i sjedne ponovno pored debla hrasta. Zasvira tugaljivu pjesmu.

Kuki ( zapjeva ) : Noćas me misli tužne more

Noćas mi dušu tuga stišće

Mjesec se blago smješka gore

Tužnu mi pjesmu pjeva lišće


Ne želim biti zanemaren

Srce bih svoje dao svakom

Tko razumio bi moj problem

I lutao sa mnom ovim mrakom


O, želio bih biti voljen

Osjetiti zagrljaj majčin

Ne osjećati se zanemaren

Biti dobar brat i dobar sin.


Iz šume iziđe mrki medvjed. Gega se prema Kukiju. Kad ga Kuki spazi pobjegne u deblo mlateći ukuleleom oko sebe. Medvjed se zaustavi pored hrasta.


Medvjed : Izađi iz rupe.Da bi te medvjed pronašao ne treba mu vid.Dovoljan je njuh. Smrdiš kao tvor.


Kuki drhćući izađe.Sav se skutrio i gledajući u zemlju.


Kuki : ( tiho ) : Oprostite, gospodine.Nisam vas htio uvrijediti.Prestrašio sam se, a kada me je strah užasno smrdim.


Medvjed : I za to postoji rješenje.Idi na rijeku i okupaj se.


Kuki : Ne mogu.Previše sam tužan da bih se kupao.


Medvjed : Ti si lijen. Nije važno jesi li tužan ili veseo. Važno ja da si čist. Budeš li i dalje lijen, smrdit ćeš i sve će te životinje izbjegavati.


Kuki : Ja i želim da me svi izbjegavaju. Želim samo ležati i plakati.


Medvjed : Zašto bi jedno mlado stvorenje kao ti želilo ležati i plakati?


Kuki : Očuh me ne voli. Najradije bi da mu ne izlazim na oči.


Medvjed : Ah, ah. Ne moraju te baš svi voljeti. Problem je u tome što te nije imao tko naučiti kako treba živjeti. Želiš li biti moj učenik ?


Kuki : Ali to je nemoguće.Vi ste medvjed, a ja sam tvor.


Medvjed : Sve je moguće kada se nešto jako želi. A što ti želiš?


Kuki : Želim da me očuh voli kao što voli moju braću.


Medvjed : Jesi li mu to rekao? Ili pokazao na neki način ?


Kuki : Jesam, ali me otjerao i rekao da sam bezobrazan i da se prestanem tako nepristojno ponašati.


Medvjed : A kako si se ti ponašao?


Kuki : Zavikao sam najjače što sam mogao i zapovjedio mu da me voli.


Medvjed : I ? Što ti je rekao ?


Kuki : Da mu se maknem s očiju. Onda sam ga išao tužiti mami.


Medvjed : Što je mama na to rekla ?


Kuki : Ma ništa. Mazila se sa mojim polubratom Mukijem, a on se cijelo vrijeme smješkao, gugutao, dosađivao joj poljupcima i češljao svoju repinu.


Medvjed : A zašto ti nisi poljubio i zagrlio mamu?


Kuki : Ja nisam mala beba. Ja ne plačem i ne mazim se.Ozbiljan sam i mene se mora slušati kad nešto zapovjedim.


Medvjed : Sluša li te itko ?


Kuki : Nitko.


Medvjed : A što misliš, zašto?


Kuki : Zato što su svi bezobrazni.


Medvjed : Nikomu ne možeš zapovjediti da te sluša i voli.Pažnju moraš zaslužiti. Ako si prema drugima pažljiv i drugi će biti prema tebi pažljivi.


Kuki : Što ću onda učiniti da ponovno budem majčin ljubimac i da očuh ne viče na mene?


Medvjed : Jesi li se spreman jako truditi da bi ostvario tu želju?


Kuki : Jesam. Jako , jako.


Medvjed : Dobro.Pomoć ću ti. Ja sam star. Svašta sam vidio i doživio u životu.

Imam i ja djecu i znam kako ih je teško odgajati. Drag si mi. Dugo sam vremena promatrao kako se bezobrazno ponašaš. Svadio si se gotovo sa svim životinjama u šumi. Lomio si grane nedužnih stabala. Čupao si mladice. Kopao si zamke da životinje upadnu u njih. Krao si vjevericama lješnjake. Rušio si mravinjake. Marljivi mravi su se dugo mučili dok sagrade sebi kuću, a ti si je u jednom trenu srušio.


Kuki : Htio sam da moja mama dođe i viče na mene.


Medvjed : Zar želiš da netko viče na tebe?


Kuki : Ne bilo tko . Samo moja mama. Tako bih znao da joj je stalo do mene. Da

me primjećuje i da joj je važno ono što ja činim.


Medvjed : Mislim da je tvoja mama mudra stara tvorica. Stalo joj je da činiš dobro.

Stalo joj je da naučiš iz svojih postupaka što je dobro, a što ne valja.

Najbolje se uči na svojim greškama.


Kuki : Ne znam kako se čini dobro.


Medvjed : Zar te majka baš ničemu nije naučila ?

Kuki : Učila me nešto dok mi se nisu rodila braća, a onda više nije imala vremena za mene. Ne mazi me. Ne ugađa mi. Jedino joj je stalo do toga kakav sam u školi.

Medvjed : I ? Kakav si u školi ?

Kuki ( pogne glavu ) : Ne znam.

Medvjed : Kako ne znaš ?

Kuki : Kad se mama posljednji put vratila sa roditeljskog samo je rekla : Pretjerao si.

Medvjed : Šta je bilo na sastanku da se tako razljutila.?

Kuki : Pitala je kako učim, a onaj stari glupan joj je rekao da nema tog učenika u razredu. Kako će imati kad me još prošle godine istjerao.

Medvjed : Zašto te istjerao?

Kuki : Zato što me mrzi. Nisam htio zapaliti staru bukvetinu u kojoj je bila škola. Htio sam se samo malo poigrati vatrom, jer mi je bilo dosadno.

Medvjed : Ali to što si učinio nije ni malo zabavno.

Kuki ( smije se ) : Hahahaha. A, nemate pravo,barba medo. Bilo je jako zabavno gledati kako gore natapirani repovi onih dviju glupača Cicike i Micike.Još je bilo zabavnije slušati plač umišljenog štrebera Pametnića kada su mu gorile knjige.

Medvjed : Jesu li se svi zabavljali i smijali ?

Kuki : Nisu. Samo ja.

Medvjed : Zašto misliš da drugima nije bilo zabavno?

Kuki : Zato sto su glupi i strašljivi.

Medvjed : Misliš da si bio u pravu?

Kuki ( nabusito ): Pokazao sam im.

Medvjed : Zar misliš da je normalno zapaliti školu, dovesti živote drugih u opasnost,ne dolaziti godinu dana u školu i mami lagati ? Zar misliš da je tvojoj mami drago što ima sina neznalicu i lijenčinu ? Za par godina ćeš biti odrastao tvor. Naći ćeš djevojku. Imat ćete djecu.Kako ćeš ih prehraniti? Čemu ćeš ih naučiti ? Neredu i neradu.Hoćeš li uživati kad ih druge životinje budu izbjegavale kao sada tebe.?

Kuki ( pokunjeno ) : Nisam o tome razmišljao.Možda imate pravo. Želim se popraviti.

Medvjed : Dobro. Počnimo odmah. Idemo na rijeku.

Kuki : Zašto?

Medvjed : Najprije se moraš okupati.

Kuki : Ja se ne volim kupati.

Medvjed ( oštro ) : Zavoli!

Kuki : Ne mogu sad na rijeku. Mrak je.

Medvjed : Mjesečina sja.

Kuki ( oklijeva ) : Ali...

Medvjed : Nema ali.

Kuki ( veselo ) : Sad sam se sjetio. Ne smijem se micati od kuće.

Medvjed : Zašto ?

Kuki ( s olakšanjem ) : Moram čuvati braću dok se majka i očuh ne vrate.

Medvjed : Dobar pokušaj.

Kuki : Stvarno.Ne bih vam lagao.

Medvjed : Dobro. Čim grane sunce čekam te pored stare vrbe uz rijeku. Zapamti o čemu smo pričali i pokušaj se popraviti.

Kuki : Pokušat ću.

Medvjed se udalji sporim korakom. Kuki uđe u deblo.

Kuki ( razočarano ) : O, shit ! Htio sam im ispričati priču, a oni već zaspali.

Drugi čin :

Sunce izlazi i obasjava rijeku koja mirno teče pored pjeskovitih obala. Ispod jedne vrbe sjedi Medvjed. Naslonio se na polegli panj i pjeva .

Medvjed ( pjeva ) : Danu se veselim

Kada s nekim znanje dijelim

Naučit ga želim nečem

Na zadatak odmah krećem


Koliko nogu pauk ima

Zašto pčele tjera zima

Zašto medvjed krzno ima

Što kad ti pastrve zlatne odnese plima


I još mnogo lijepih stvari

Naučit će Kukija medo stari

Koji za svoj ugled mari

Srce mu se od sreće žari.


Kuki ( dolazi i sjeda pored Medvjeda ) : Dobro jutro, barba Medo !

Medvjed : Dobro jutro, tvore !

Kuki : Zovem se Kuki .

Medvjed : Kuki. Lijepo ime.

Kuki : Naslijedio sam ga od djeda. Nisam ga nikad upoznao. Otac mi je pričao o njemu. Bio je glavni tvor u šumi. Svi su ga poštovali. Izgleda da nisam nalik njemu.

Medvjed : Nikad ne znaš dok ne pokušaš.

Kuki : Što ?

Medvjed : Biti bolji.

Kuki : Nemoguće.

Medvjed : Jesi li pokušao ?

Kuki : Nisam.

Medvjed : Uvijek treba pokušavati. Dok ne pokušaš ni ne znaš za što si sve sposoban.

Kuki : Ja nisam sposoban za ništa. I sve teže postižem nego ostali tvorovi.

Medvjed : Zašto tako govoriš ?

Kuki : Zato što sam bijel. Koliko bijelih tvorova poznajete ? Gledaju me kao čudo i što god pokušao unaprijed je osuđeno na propast.

Medvjed ( zavrti glavom ) : Sasvim pogrešno razmišljanje. Najlakše je biti dio čopora, ali onda ne možeš ništa velikoga očekivati od života.

Kuki : Ne razumijem vas. Mi ne živimo u čoporima.

Medvjed : Znam. Zato i jeste ranjivi. Love vas, ubijaju, gladujete jer niste uvijek sposobni pronaći hranu. Kada biste se udružili, bili biste jači. Baš takvi kao ti mogu postati vođe ako imaju volje i hrabrosti za to.

Kuki : Ja nisam hrabar.

Medvjed : Hrabrost će doći sama kad skupiš dovoljno znanja. Normalno, da bi bio dobar vođa moraš se znati ponašati u društvu. Moraš znati zaštititi slabijega.

Kuki ( uzdahne ) : Nisam ja za to.

Medvjed : Polako. Sve će doći na svoje mjesto. Počet ćemo sa kupanjem

Kuki : Zar baš moramo ?

Medvjed : Nema izvlačenja.

Kuki ustane i polako se počne približavati rijeci. Pruži šapu i oprezno je umoči u vodu.

Kuki : Dobro.Gotovo.Za danas je dosta.

Medvjed ( poviče i gurne Kukija u rijeku ): Gledam te. Samo te gledam. Skači!

Kuki ( viče ) :Ajme! Upomoć ! Smrznut ću se ! Ne znam plivati!

Medvjed : Smrznut se nećeš, a i vrijeme je da ustanoviš da znaš plivati. Svaka životinja zna plivati.

Kuki ( iznenađeno ) : Stvarno. Ja plivam. Ali prije nisam znao plivati.

Medvjed : Jesi li pokušao?

Kuki : Nisam.

Medvjed : To je ono što ti cijelo vrijeme govorim. Kako ćeš znati da nešto ne znaš dok ne pokušaš ?

Kuki : Stvarno. Dok ne pokušaš ne znaš da nešto znaš .Baš sam pametan. ( viče ) Ja sam kralj ! Gledajte me ! Znam plivati.

Medvjed : Još ćeš štošta naučiti.

Kuki : Više mi nije hladno. Pogledajte me, barba medo!

Medvejd : Pridružit ću ti se samo da nađem neki malo veći žir.

Kuki ( plivajući i stenjući ) :Što će vam žir ?

Medvjed : Dodavat ćemo se u vodi.

U rijeci nastade cika i vriska.Kuki se oduševljeno baca po vodi dok hvata žir.

Kuki : Hvala vam, barba medo.Ovo je izvrsno.Uživam.

Medvjed : Izađimo.Sada je vrijeme za užinu.

Kuki : Ogladnio sam.To je pravo čudo.

Medvjed : Kada je netko dobre volje, onda je i dobrog apetita.Najprije ćemo pojesti po jednu ribicu, zatim malo kupina, a znam gdje ima i dobroga meda.

Kuki : Zar vas nije strah pčela?

Medvjed : Da bi nešto dobio, moraš ponekad i riskirati.

Kada su se dobro najeli, medo se zadovoljno izvali ispod vrbe i pogladi po trbuhu.

Medvjed : .Mogu ti reći da si baš zgodan tako čist i veseo.Otkad si izišao iz rijeke nisi ni jednom prigovorio.

Kuki ( sklupča se pored medvjeda ) : Tako sam pospan.

Sunce je rastegnulo tople krakove sve do mjesta na kojem su ležali Medvjed i Kuki .

Medvjed : Jesi li dobro spavao?

Kuki : Zašto me tako rano budite? Ja se budim predvečer.

Medvjed : Zaboravio si na svoju odluku.

Kuki : Ma kakvu odluku. Želim spavati. Odlazite!

Kuki se okrene na bok i nastavi spavati. Medvjed ode do rijeke, zagrabi vodu komadom hrastove kore, vrati se do Kukija i izlije vodu na njega.

Medvjed : Kuki, probudi se !

Kuki ( vikne ) : Upomoć ! Gdje sam? Što se događa?

Medvjed : Ja sam. Tvoj učitelj, medo. Ustani ! Zar si zaboravio da imamo puno posla.

Kuki ( sjedne trljajući oči ) : Stvarno, barba medo. Oprostite!

Medvjed : O pa to je prekasno.Ti znaš čak jednu od četiri čarobne riječi.

Kuki : Kakve riječi ?

Medvjed : Čarobne. Ima ih četiri : Hvala, Molim, Oprosti i Izvoli.Budeš li se služio njima vidjet ćeš koliko ti mogu pomoći da postaneš dobar tvor i da tvoja majka bude ponosna na tebe. .A sada, umivanje, češljanje, ručak i škola.

Kuki ( drekne ) : Škola !

Medvjed : Da, škola. Ni jedna majka ne želi imati sina glupana.Poći ćeš u školu,ispričati se učitelju i zamoliti ga da te primi ponovno u razred.

Kuki : Previše je ljut na mene . Istjerat će me prije nego progovorim.

Medvjed : Mozda je ljut, ali je i star i mudar. Zna da nisi u duši zao i pružit ce ti priliku kao što je već mnogo puta prije učinio. Uvidio si svoju grešku i odlučio se popraviti , a to je najvažnije.

Kuki polako ustaje .

Kuki ( oklijevajući ) : Onda ...

Medvjed : Kreni !

Kuki ( rastežući ) : Idem ja.

Medvjed : Sretno, Kuki !

Kuki odlazi. Medvjed uzdahne i nasloni se na stablo.


Medvjed ( pjeva ) : Nekoć i ja bijah mlad i drzak

Voljeh igre i nevolje razne

Trk po šumi ne bješe mi mrzak

Ne bojah se ničeg osim kazne


Volio sam medno saće krasti

Ribe zlatne u brzacu lovit

Uživati u krušaka slasti

Na deblu hrasta rijekom plovit


Oko sebe gledam mladost bujnu

Zadovoljstvo mladoga života

Zavolim i svoju starost nujnu

Ponese me ta vedra ljepota.





Treći čin :


Na proplanku je desetak hrastovih panjeva. Na jednom hrastu je crna ploča na vrhu koje piše “ Srednja tvorovska škola “. Mirno je i sunčano. Čuje se pjev ptica.

Dolazi Micika i sjeda na panj. Iz krznene torbe vadi knjige i stavlja ih na susjedni panj. Osvrće se kao da nekog čeka. Iz šume izlazi Rino. Na njemu je crna kožna jakna, glava mu je izbrijana. Stane pored Micike, nasloni se na obližnji hrast i pljucne u stranu.


Rino : Što je , Micika ? Nisi sinoć došla na dejt ?


Micika : Mama me nije pustila.


Rino : Svejedno sam se dobro proveo sa Cicikom. Ona je kul i njeni je puštaju svugdje.


Dolazi Nino. Na njemu je kožni prsluk, a oko vrata lanac. Na glavi mu irokeza obojana u zeleno.


Nino : Što je ovo ? Nema još nikoga ? Vratit ću se.


Rino : Čekaj ! Idem s tobom.


Odlaze. Dolazi Cicika. Na glavi joj duge sitne pletenice. Nosi ružičastu torbu.


Cicika : Dobro jutro, draga !


Micika : Dobro jutro ! ( divi se ) Famozne su ti tvorenzije. Tko ti ih je napravio ?


Cicika : Vodila me mama u “ Tvor fantasy “. Oni su najbolji.


Micika : I najskuplji. Koliko si platila ?


Cicika : Vreću jabuka i osam žaba.


Micika : Blago ti se kad imaš takvu mamu. Moja govori da mlade tvorice treba krasiti skromnost i sve neke slične gluposti.


Cicika : I moja se bunila, a onda sam je uvjerila da ne mogu ići po šumi kao jadnica. Ipak je moj otac glavni tvor ovdje.


Micika ( uzdahne ) : Blago ti se.


Dolazi Pametnić. Na njemu nema ničeg zanimljivog. Ispod ruke nosi knjige.


Pametnić : Dobar dan !


Sjeda na panj, a knjige stavlja na koljena. Otvara jednu i zadubi se u čitanje. Cicika i Micika ga samo pogledaju, pa nastave sa pričom.


Cicika : Šteta što sinoć nisi bila s nama. Tulum je bio super. Rino i ja plesali cijelu noć.


Micika ( snuždeno ) : Moji me nisu htjeli pustiti.


Polako prilazi Kuki.


Kuki : Dobar dan, društvo ! Što se radi ?


Cicika : Oho ! Evo nam i Kukija. Danas bi moglo biti zanimljivo. Što je, Kuki ? Još uvijek si bijel ?


Kuki sjeda na panj i šuti. Dolaze Rino i Nino.


Rino : Koga to moje oči vide ? Prozirni nam se vratio.


Nino : Kuki, baš me zanima, vidiš li ti svijet u crveno kad imaš takve oči ?


Micika : Ostavite Kukija na miru . Kad mu skoči živac pa vas istuče, onda će opet samo on dobiti kaznu.


Rino : Vidi ti nje ! Da nisi zaljubljena u Kukija ? ( pjeva ) Micika i Kuki zaljubljeni par, kad se budu ženili, svirat će im tovar.


Micika : Prestani , Rino ! Nisi zanimljiv.


Cicika : Daj, Micika, samo se šali. To je samo šala. Zar ne , Kuki, da se ne ljutiš ? Znam ti ja jedan odličan salon . Mogli bi te obojati u crno, pa te više ne bi Rino i Nino zadirkivali. Možda bi naš mudrac imao što za reći o ovome, je li, Pametniću ?


Pametnić ne diže pogled s knjige. Kuki sjedi i gleda ispred sebe. Ostali se posprdno smiju. Dolazi Učitelj, spušta knjige na najveći panj i zaokruži pogledom prebrojavajući učenike.


Kuki ( Rinu i Ninu, tiho ) : Vidit ćemo se poslije nastave. Kad vas prebijem neće vam više padati na pamet sa mnom se rugati .


Ućitelj : Vratio nam se Kuki. Što te je natjeralo da nam se vratiš ?


Rino ( posprdno se smije ) : Nedostajali smo mu .


Nino : Obožava učenje.


Učitelj : Molim tišinu ! Kuki, imaš li nam nešto reći ?


Kuki ( nevoljko ustaje ) : Rekao mi je Medvjed da vam se ispričam sa četiri čarobne riječi.


Učitelj : Napreduješ, Kuki. Koje su to riječi ?


Kuki ( brzo ) : Oprosti, izvini, molim i hvala, ali ja znam još puno čarobnih riječi. Molim vas dajte mi peticu, hvala lijepa za peticu i izvolite mi dati još jednu peticu.


Učitelj ( smije se ) : Moraš se potruditi za peticu.


Kuki : Trudit ću se i bit ću najbolji učenik.


Učitelj : To mi je drago čuti, no, ne misliš li da bi se najprije trebao ispričati za ono što je bilo lani.


Kuki : Medvjed je rekao da vam ne zaboravim reći da mi je žao što ste stari glupan. Žao mi je i što sam zapalio školu, ali mi nije žao što su Pametniću izgorile knjige. Sad neće imati iz čega učiti, pa ću biti bolji od njega.


Rino i Nino se gromoglasno smiju i udaraju jedan drugoga dlanom o dlan. Učitelj otvara imenik i nešto zapisuje.


Učitelj : Eto, Rino i Nino su za danas dobili ocjene. ( okrene se prema Kukiju ) Prihvaćam ispriku iako nisam siguran da je to bila isprika. Reci Medvjedu da će još trebati puno učiti s tobom. ( pogleda prema ostalim učenicima ) Djeco, moram nešto obaviti, a vi, dok se ne vratim, čitajte o farmi žaba.


Učitelj odlazi. Rino i Nino skaču sa panja i dolaze do Kukija. Kuki sjedi i gleda ih.


Rino : Jesi li nešto govorio da ćeš se tući ? Sad ti je prilika.


Micika : Ostavi ga na miru !


Rino : Da se nije naša Micika zaljubila ? Tko se ne bi zaljubio u ovo bijelo čudovište !


Micika ( skoči, stane ispred Rina i unese mu se u lice ) : U nikoga se nisam zaljubila. Dosta mi je takvih kao što ste ti i Nino. Stalno unosite nemir u razred. Ako se vama ne uči, ostavite nâs na miru.


Kuki ( mirno ) : Neće biti ništa od tuče. Predomislio sam se.


Rino : Bojiš se ? To sam i mislio.


Kuki : Ne želim se tuči. Želim učiiti i biti najbolji u školi.


Rino : Kakva si ti budala ! Idemo Nino. Dosta je za danas škole.


Rino i Nino odlaze. Kuki prilazi Miciki i pruža joj ruku. Pametnić je zadubljen u knjigu.


Cicika : Pametniću, možeš izvući glavu iz knjige. Opasnost je prošla.


Micika : Ne rugaj se Pametniću. Nisi se ni ti javila Kukiju u obranu. Ne želiš se zamjeriti Rinu.


Cicika ( prkosno ) : Što se to tebe tiče ? Rino je moj prijatelj.


Micika : I Kuki ti je prijatelj.


Cicika : Kuki ? Sa takvim se prijateljem ne mogu ni u jednom društvu pojaviti. Smijali bi mi se.


Micika : Zašto ?


Cicika : Zato što je bijel i što ima crvene oči, eto zašto.


Micika ( isprsi se ) : Ja sam ponosna što imam tako posebnog prijatelja. I ponosna sam što je Kuki odlučio biti dobar učenik i što se ispričao učitelju i ...


Cicika ( prekine je ) : Sad još samo reci da si se zaljubila u njega.


Micika : Da znaš da jesam.


Kuki sjedne na panj. Okrene se prema Pametniću koji otvorenih usta bulji u Ciciku i Miciku.


Kuki : Uh ! Možda mi i nije bila najpametnija ideja da se popravim. Što ti misliš, Pametniću?


Pametnić ( uzdahne ) : Ja imam sve petice , ali se još nitko nije zaljubio u mene.


Kuki : Možda bi trebao manje gledati u knjigu a više u Ciciku i Miciku ?


Cicika i Micika gledaju u njih dvojicu.


Cicika : Kuki, oprosti ! Pretjerala sam. Osim što malo neobično izgledaš, ti si jedan sasvim običan tvor. I to tvor sa velikim srcem.


Micika : Jer Kuki je dobar momak

Jer Kuki je dobar momak

Jer Kuki je dobar momak

I volimo ga mi.


Cicika : Prijatelj pravi to je

Prijatelj pravi to je

Prijatelj pravi to je

I volimo ga mi.


Pametnić : Kuki i ja smo face

Kuki i ja smo face

Kuki i ja smo face

I volite nas vi.










Četvrti čin

Kukijeva majka nervozno šeta ispred hrasta. Povremeno zastane i oslušne. Kukijev očuh sjedi pored debla. Povremeno pogledava u desno.

Majka ( plačno ) : Tko zna što mu se dogodilo ? Već ga dva dana nema.

Očuh : Smiri se, ženo ! Doći će.

Majka : To si i jučer govorio. Samo da ga ne bi morao tražiti. Što ako je mrtav ? (zaplače) Što ako su ga lovci uhvatili ?

Očuh : Uvijek misliš na najgore.

Majka : Zašto si tako bezdušan ? Ne mislim na najgore. Znam da se nešto strašno dogodilo. Moj Kuki nikada nije otišao od kuće a da mi nije rekao gdje ide.

Očuh : To je kao i ono kad si mislila da je u školi, a on bio tko zna gdje.

Majka : To je drugo.

Očuh : Tko zna gdje je sve lutao i što je sve radio dok smo mislili da uči.

Majka : Nije on kriv što mu učenje ne ide.

Očuh : Uvijek ga pravdaš. Išlo bi mu učenje da nije lijenčina. Kako misli prolaziti kroz život ako ne zna najosnovnije stvari o lovu i bijegu ? Zar će nam biti na grbači dok ne umremo ?

Majka : Uvijek si protiv njega. Reci lijepo da ga ne voliš i da ga nikad nisi volio. Znam da nije tvoje dijete, ali moraš imati malo obzira prema njemu.

Očuh : Nije problem volim li ga ili ne. Od prvog mi dana nije pružio priliku. Ponaša se prema meni kao da sam mu neprijatelj.

Majka : Ne, ti se prema njemu ponašaš kao da ti je neprijatelj.

Očuh : Samo želim da ne bude toliko lijen i da nešto nauči. Zar previše tražim ?

Majka : Sve mora biti po tvome.

Očuh : Nije dobro da ga toliko štitiš i sažalijevaš. Jednog će se dana morati osamostaliti. Što je do sada naučio ?

Majka : Naučit će. Još je mlad. ( ponovno zaplače ) Jadno moje dijete. Možda negdje leži ranjen i gladan, a nas dvoje se ovdje svađamo oko gluposti.

Očuh : Nije glupost ako kažem da naš sin treba završiti školu.

Majka : Naš sin ?

Očuh : Očuh sam mu, ali mu želim dobro kao i svojoj djeci. Drag mi je iako je neposlušan.

Majka : Stvarno to misliš ?

Očuh : Da mi nije drag bilo bi mi svejedno u kakvog će se tvora pretvoriti.

Majka : Tko zna hoće li se ikad u tvora pretvoriti. ( jauk ) Možda je mrtav.

Očuh : Uvijek misliš na najgore. Sigurno je pronašao djevojku i otišao za njom. Vratit će se. Ne brini. Kad ogladni doć će natrag. Koje sam ja sreće, dovest će i mladu tvoricu.

Majka : Ne govori tako. Još je mlad za vezu. On je moje milo dijete.

Očuh polako ustane oslanjajući se na deblo.

Očuh : Idemo ga potražiti, draga.

Zagrli tvoricu. Odlaze .

Dolazi medvjed i sjeda pored hrasta. Čeka. Začuje se graja. Dolazi grupa tvorića. Kuki zastane pored hrasta, a ostali produže.

Kuki ( viče za njima ) : Vidimo se sutra u školi.

Grupa tvorića : Laku noć ! Lijepo spavaj ! Vidimo se !

Kuki : Dobra večer, barba medo !

Medvjed : Dobra večer !.Kako je bilo u školi?

Kuki ( brzo ) : Izvrsno.Učitelj je rekao da ću za malo vremena biti najbolji učenik u razredu ako nastavim tako sa vama učiti. Jeste li vidjeli moje prijatelje ? Dopratili su me do kuće. Zakon su.

Medvjed : Zašto nisu svratili vidjeti gdje stanuješ?

Kuki : Moram danas urediti kuću da blista, pripremiti nešto hrane, pa ću ih sutra zvati na tulum.

Medvjed : Izvrsno učiš,Kuki.

Kuki : Hvala , barba medo.Učitelj je rekao da još nije vidio tako vrijednog učenika.Sigurno ću na kraju godine dobiti medalju. Onda ću je prikopčati na prsi . Mama će se ponositi sa mnom.

Medvjed : O čemu ste učili danas ?

Kuki : Bilo je zanimljivo. Učili smo kako napraviti farmu žaba.

Medvjed : Farmu žaba ?

Kuki : Ono kao što ljudi imaju kokoši, krave i još neke životinje. ( počeše se po glavi ) Zaboravio sam. Valjda medvjede.

Medvjed : Nikad čuo. Pričaj mi .

Kuki : Vi ste čuli za ljude, zar ne ?

Medvjed : Čuo sam.

Kuki : Jeste li ih ikad vidjeli ?

Medvjed ( važno ) : Nekoliko puta.

Kuki : Kakvi su ? Jesu li opasni ?

Medvjed : Čudni su. Sad mi pričaj o farmi.

Kuki : Ljudi vam naprave farme na kojima drže krave. Kad dođe zima , ljudima krave daju hranu. Otreske i još nešto.

Medvjed : Jesi li siguran da su i medvjedi na farmama ?

Kuki ( počeše se po glavi ) : Pa i nisam baš siguran. Učitelj je puno pričao, a ja sam bio umoran, pa sam malo zaspao.

Medvjed : I ti ćeš biti najbolji učenik ? Da nisi sanjao ?

Kuki : Učitelj mi rekao.

Medvjed : I što je još rekao o farmama ?

Kuki : Rekao je da tvorovi ugrizu žabe, pa ih donesu na farme, a onda im žabe daju hranu kad dođe zima.

Medvjed : Kakvu hranu ?

Kuki ( zbunjeno ) : Otreske. Valjda.

Majka i Očuh dolaze iz šume. Kada ugleda Medvjeda Majka zastane, krikne i baci se Očuhu u zagrljaj. Očuh je čvrsto stisne.

Očuh ( poviče ) : Ostavite našeg sina na miru !

Majka ( plače ) : Kuki, dijete moje, bježi !

Očuh pusti Majku iz zagrljaja i krene prema Medvjedu.

Očuh ( poviče ) : Upozoravam vas , ostavite mi sina na miru ! Uzmite mene ! On je još dijete.

Kuki : Ja nisam tvoj sin ! Ti mi nisi otac. Ti si mi očuh.

Očuh : Otac. Očuh. Svejedno. Brinem za tebe i moram te zaštititi kao što bih zaštitio bilo koje od moje djece.

Kuki : Ali, ti me ne voliš.

Očuh : Volim te, Kuki, volim, samo što ti to ne primjećuješ. Zar sam ikad bio prema tebi gori nego prema svojoj djeci ?

Kuki ( bijesno ) : Jesi. S ničim što napravim nisi zadovoljan.

Očuh : Sve što si ikad napravio je bilo prkošenje meni i majci. A sad bježi dok još ima vremena ! Nek’ medvjed mene pojede. Ti se spasi. Mlad si. Ja sam svoje odživio.

Medvjed : Hej ! Hej ! Hej ! Stanite ! Nikoga ne želim pojesti. Kuki je moj prijatelj, a ja njegov učitelj. Gospodine Tvor, imate divnog posinka.

Kukijeva majka potrči prema Kukiju i zagrli ga.

Majka : Kuki, sine moj, jesi li dobro ? ( odmakne se malo od njega i odmjerava ga ) Je li te medvjed ranio ? Gdje si bio ? Brinuli smo. Što si radio ? Zašto si pobjegao od kuće ? Je li te medvjed oteo ?

Medvjed : Smirite se, gospođo Tvorice ! Nikome nisam naudio. Vaš sin nije pobjegao. Malo je bio zauzet školom, iako, moram priznati, nije lijepo od njega što vam se nije javio.

Majka : Kakvom školom ?

Kuki ( ponosno ) : Opet idem u školu i najbolji sam učenik.

Majka ( okrene se prema Očuhu ) : O čemu to oni pričaju ? Naš Kuki ide ponovno u školu?

Medvjed : Odlučio je postati najbolji što može.

Majka ( začuđeno ) : Kuki ide u školu, a vi nam nećete nauditi ?

Medvjed : Tako je. Kukijev sam prijatelj.

Očuh : Hvala vam što ste mi sina priveli pameti. Sad bi se trebali proveseliti, ali, nažalost, opet imamo samo jabuke.

Medvjed : Dobre su i jabuke kad nema ništa drugo.

Kuki : Kad napravimo farmu žaba, imat ćemo veselicu svakog dana.

Očuh : Farmu žaba ?

Kuki ( ponosno ) : To sam naučio u školi. Nećemo više nikad gladovati i danima jesti jabuke. Imat ćemo svoje žabe i one će nam svakog dana davati otreske.

Majka : Žabe ? Otreske ? Ništa mi nije jasno.

Kuki : Ni ne može ti biti jasno kad ne poznaješ četiri čarobne riječi. Svako ćeš jutro doći na farmu i reći : Oprostite, gospođo Žabo, molim vas dajte jedan otresak. Ona će zamotati otresak u list i reći : Izvolite, gospođo Tvorice ! Ti ćeš joj odgovoriti : Hvala, gospođo Žabo. ( ponosno ) Eto, sve sam to naučio u školi.

Majka grli Kukija i počne pjevati.


Majka : Može li život biti ljepši

Može li sunce jače sjati

Kad sinak voli majku svoju

I želi joj svu ljubav dati


Očuh prilazi Kukiju sa druge strane i grli ga. Kuki se malo trgne, pa i on zagrli Očuha.


Očuh : Šetam se šumom ovom bajnom

Pod hrastovima starim živim

Zahvaljujem na životu sjajnom

I posinku se svome divim


Medvjed dolazi iza njih, pa ih svih troje zagrli.


Medvjed :Ta mladost vesela i vedra

Život moj zbog njih je vrijedan

Sve bi ih privio na njedra

I čuvao ih kao đerdan


Iz šume iskaču Cicika, Micika i Pametnić. Hvataju se za ruke i zaplešu kolo. Pjevaju.


Cicika : Jer Kuki je prava faca

Pametnić : Kuki je prijatelj pravi

Micika : Kuki me u trans baca

Svi troje : Kukija volimo mi. – Kraj



Facebook! TwitThis