Komedija za mlade i ne baš tako mlade. Parodija o djeci koja se igraju politike i političara.



GODINA: 2010. 

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 4

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 3

AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana.




LICA:

Domagoj,     car imperator Domagoj grozni

Dudo Medo,   jak, velik

Lea,         šminkerica, nelijepa ljepotica

Hrvoje,      pravednik

Bruna,       luda za sportom

Martina,     umjetnički Tina

Pilić,       zvan Krivić Milić Pilić, Pile, maltretirano dijete


Svi su učenici petog razreda osnovne škole i sastaju se na školskom igralištu gdje se i događa ova priča.

SCENA 1

Školsko igralište, kasno poslijepodne. Na igralištu su sedmero prijatelja, učenika petog razreda. Tu su Domagoj, Dudo, Lea, Hrvoje, Bruna, Martina i Pilić, koga ne zovu imenom nego nadimkom Pile, a ponekad iz zafrkancije i Krivić Milić Pilić.

Domagoj vozi bicikl s vrlo malim kotačima, ali visokim guvernalom i sicom, Dudo ima loptu, Lea čita neki modni časopis za mlade, kraj nje je Bruna koja ima koturaljke na nogama. Martina nešto crta u notes, a Pile vozi romobil, ima slušalice od i-poda na glavi. Čujemo glazbu koju on sluša, do njega dolazi Dudo, skine mu slušalice i stavi ih sebi na glavu. Onda Dudo stane na romobil i vozi ga zajedno sa Piletom. Pile prihvaća igru, ali kao da mu ipak nije pravo. Voze jedan krug, a onda ispred njih stane Hrvoje i digne ruku kao policajac.

HRVOJE:

Stop! Policija.

Dudo i Pile se zaustavljaju.

DUDO:

Pile, policija. Nadrapali smo.

PILE:

Zašto nas zaustavljate, gospodine policajče?

BRUNA:

Hrvoje pravedni, u sve se petlja.

HRVOJE:

Prebrza i opasna vožnja, a i zabranjeno je da se dvojica voze na jednom romobilu.

DUDO:

Gdje to piše?

PILE:

Kvariš nam igru.

DUDO:

Ti Pile šuti, nitko te nije ništa pitao.

HRVOJE:

A osim toga, vrlo glupo izgledate zajedno na romobilu.

BRUNA:

A šta se ti mješaš, Hrvoje? Možda to Pile voli.

MARTINA:

Užas. Nisu normalni.

HRVOJE:

A osim toga, romobil bi mogao puknuti pod vama dvojicom. Koliko si ti, Dudo, uopće težak?

LEA:

Nikad od njega maneken.

DUDO:

To su sve sami mišići.

Protegne se i stisne mišiće.

LEA:

Zato te i zovu Dudo Medo.

MARTINA:

Ali je zato Pile lagan.

BRUNA:

Ako ih zbrojiš, pa podijeliš dobit ćeš dvojicu normalnih.

HRVOJE:

Nećemo se sada vrijeđati. Nije važno kako netko izgleda, već što radi i kako se ponaša.

LEA:

Ja mislim da je ipak važno kako čovjek izgleda. Mislim da bi se svatko morao truditi da izgleda što je bolje moguće.

DUDO:

Kako si pametna, sigurno si to negdje  pročitala.     (Pokazuje na časopis u njenim rukama.)

LEA:

Bilo bi bolje da i ti nešto čitaš. Ima nešto i za vas debele.

DUDO:

Ja nisam debeo... Možda samo malo. Ali to je zato što vježbam.

BRUNA:

Da?

DUDO:

Počeo sam bacati kuglu.

LEA:

Vidim. Zato si i postao kuglast.

DUDO:

Ako te ja primim i bacim, vidjet ćeš tko je kuglast.

PILE:

Ja sam ga vidio kako baca kuglu.

DUDO:

Eto vidiš.

HRVOJE:

Morao bih naplatiti kaznu.

PILE:

Kakvu sad kaznu, Hrvoje?

HRVOJE:

Za prebrzu i opasnu vožnju.

DUDO:

Naplati kaznu Lei za vrijeđanje.

HRVOJE:

Ne mogu, ja sam prometni policajac.

LEA:

Ti si... Ti si... Ti si...

HRVOJE:

Ja sam... Ja sam... Ja sam...

LEA:

Kreten.

MARTINA:

Opet se svađate. Niste normalni.

BRUNA:

Tko se svađa taj se voli.

HRVOJE:

Ja ne volim umišljene šminkerice.

PILE:

Ja sam čitao priču o umišljenoj mišici. Nagrabusila je kad se zaljubila u mačka na motoru.

BRUNA:

I što se dogodilo?

DUDO:

I mačor ju je njam, njam, njam pojeo. Ali bar se prije toga provozala na motoru, brum, brum, brum.

LEA:

To su priče za malu djecu.

HRVOJE:

A ti si, kao, velika?

LEA:

Još malo pa ću navršiti jedanaest.

DUDO:

I zato si se počela šminkati i lakiraš nokte.

LEA:

To je moja stvar.

DUDO:

Da imaš manji nos i duže noge bila bi pravi fotomodel. Mogla bi glumiti dasku.

LEA:

Dudo Medo, ti si prava svinja.

DUDO:

Kozo žgoljava.

LEA:

Majmune guzati.

DUDO:

Čapljo bez mozga.

LEA:

Bundevo.

DUDO:

Opa, prešli smo na voće i povrće.

LEA:

Bundeva nije voće.

DUDO:

Koštunjačo.

LEA:

Ti... Ti... Ti...

DUDO:

Aha! Ostali smo bez teksta.

LEA:

Nisam! Čekaj da se sjetim, ti... Ti... Ti... Masni bureku!

DUDO:

Sa sirom?

LEA:

Bez sira. S mašću.

PILE:

To ne postoji. Postoji burek sa sirom i mesom. Ja više volim sa sirom.

HRVOJE:

Ja više volim hamburger.

BRUNA:

Ražnjić ili čevapčić, pitanje je sad.

MARTINA:

Ja sam skoro vegetarijanka.

HRVOJE:

Kako skoro? Ili jesi ili nisi.

LEA:

Kako možete razgovarati o hrani dok me ovaj           (pokazuje na Dudu) vrijeđa!

DUDO:

Ona mene ( pokazuje na Leu) vrijeđa!

MARTINA:

Vrijeđate jedno drugo. Dosta je svađe.

HRVOJE:

Tako je! Najbolje je da se ispričate jedno drugome i pomirite.

LEA:

(Belji se.) Svinjo.

DUDO:

( Pokazuje rogove na glavi.) Kozo.

LEA:

Ja idem doma. Ne želim više biti s vama, ako i ovaj  (pokazuje na Dudu) bude tu.

DUDO:

I ja idem doma i neću se vratiti!

LEA:

Pa idi.

DUDO:

Idi ti. Ti... Ti... Ti...

LEA:

Mutavče mutavi. Toliko si mutav da se ne možeš sjetiti ničega pametnog. Nijedne dobre uvrede. Slonu jedan.

DUDO:

Žirafo.

Dolazi Domagoj na biciklu, zatrubi u trubu i stane.

DOMAGOJ:

Društvo, mislim da ovo sve nema smisla i ničemu ne vodi.

HRVOJE:

Domagoj nam je odlučio nešto reči.

DOMAGOJ:

Slušao sam cijelo vrijeme, ali se nisam htio miješati.

MARTINA:

A zašto bi se i miješao, to uvijek radi Hrvoje.

HRVOJE:

Samo kad je potrebno.

DOMAGOJ:

I došao sam do zaključka da bismo trebali promijeniti ponašanje.

LEA:

A što fali ovom ponašanju? Nama je baš dobro.

DOMAGOJ:

Ponašate se kao mala djeca, svađate se, vrijeđate se, jedan drugome rugate, a to uopće više nije zanimljivo.

DUDO:

Ja se slažem s Domagojem.

DOMAGOJ:

A da bismo se prestali tako ponašati trebali bi zamisliti neku ozbiljniju igru i izabrati vođu.

BRUNA:

Odlično, a koga ti to, Domagoj, predlažeš? Ne valjda sebe?

DOMAGOJ:

A koga bih drugoga? Za sada predlažem sebe, a kasnije može biti i netko od vas.

BRUNA:

A što bi to ti bio?

DOMAGOJ:

Pa mogli biste me izabrati za cara imperatora Domagoja prvog. Samo ne znam da li da budem Domagoj prvi milostivi ili Domagoj prvi grozni.

MARTINA:

Bolje grozni, kad je netko milostiv to je dosadno.

DOMAGOJ:

Dobro, i ja mislim tako. Bolje je grozni.

DUDO:

Pa, ne znam, a što ćemo mi imati od toga?

DOMAGOJ:

Ti bi, Dudo, mogao biti, na primjer, s obzirom na tvoje osobine i znanja, general moje vojske. Štoviše, glavni general moje vojske.

DUDO:

General?

LEA:

A mi ostali?

DOMAGOJ:

Ti bi, Lea, mogla biti ministrica... Ljepote i zdravstva.

LEA:

Ministrica ljepote.

DOMAGOJ:

Hrvoje, poznat i kao Hrvoje Pravedni, mogao bi biti ministar i šef policije.

HRVOJE:

To je u redu.

DOMAGOJ:

Bruna, koja voli sport i odlično igra odbojku, košarku, rukomet, prva je u trčanju i skoku u dalj i u vis, mogla bi biti ministrica sporta.

BRUNA:

Znam ja i nogomet, tenis i...

DOMAGOJ:

I ostale sportove. A Martina, poznata i kao Tina, koja izvrsno slika, piše, mogla bi biti ministrica kulture.

MARTINA:

Ja sviram i pianino. To jest, nemam pianino, ali sviram sintič.

DOMAGOJ:

To je isto. Sintič ima puno instrumenata. A Pilić, Pile, poznat inače i kao Krivić Milić Pilić, mogao bi biti... Pile, kako se ti zapravo ono zoveš?

PILE:

Zoran Pilić.

DOMAGOJ:

Nema veze, Pile, ti ćeš biti ministar gospodarstva i tajnih poslova.

PILE:

A to ide zajedno?

DOMAGOJ:

A kako bi inače išlo? To su dva usko povezana posla, dva ministarstva koja tako usko surađuju da sam ih morao povezati zajedno, a i ne vidim drugog čovjeka koji bi mogao obnašati tao odgovoran i delikatan posao.

PILE:

Delikatan, delikatno. To je prava riječ. Trudit ću se najbolje što mogu.

DOMAGOJ:

Potpuno se pouzdajem u tebe, Pile, i sve vas ostale, ministre i ministrice.

Svi Zajedno:

Živio car imperator Domagoj prvi Grozni! Živio!

DOMAGOJ:

Hvala, dragi moji, zahvaljujem svima. Neću iznevjeriti vaše povjerenje, bit će ludo i zabavno. Zabavno i ludo. Bit će super i superiška. Neka igre počnu!

SVI ZAJEDNO:

Živio car imperator Domagoj prvi Grozni!

Pile odnekud donosi papirnatu zlatnu krunu i stavlja mu je na glavu, a umjesto žezla daje mu pumpu od bicikla. Svjetla na pozornici se lagano gase i ona utone u mrak. Jedva se naziru neke sjene.

SCENA 2

Prazna pozornica iz polumraka prelazi u osvijetljenu. Opet vidimo školsko igralište, ali prazno. Čuje se zvuk bubnjanja iz daljine koji postaje sve jači. Na scenu dolazi car Domagoj koji ima krunu i plašt, a u ruci pumpu od bicikla s pratnjom. Iza njega ide Dudo koji udara u bubanj, a na glavi ima generalsku kapu. Hrvoje ima šiltericu i nordijski štap za hodanje, Martina ima akademsku crnu kapu na sebi i knjigu u ruci. Bruna je obučena u sportsku trenirku i nosi teniski reket. Šminkerica Lea je jako našminkana, a Pile ima poslovnu torbicu prebačenu preko ramena. Dolaze do sredine pozornice.

DUDO:

(Prestane bubnjati.) Stoj! Pozdrav caru imperatoru Domagoju prvom.

HRVOJE:

Groznom.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Pozdrav.

DUDO:

Živio car imperator Domagoj prvi!

HRVOJE:

Grozni.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živio!

DOMAGOJ:

Dobro, dobro. Zahvaljujem. Pozdrav, moji ministri i  ministrice, živjeli!

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Hvala.

DOMAGOJ:

Hm, hm. Možda bi trebali reći hvala, vaše veličanstvo ili visočanstvo. Nisam baš siguran što bi bilo primjerenije. Morat ću razmisliti. Ali za sada je dobro i ovako.

MARTINA:

A da pogledamo u koju knjigu te tematike, vaša... Visosti.

DOMAGOJ:

Kakve sad tetematike?

MARTINA:

Pa o tome, o carevima, imperatorima, kraljevima... To je dosta složen problem koji bi tražio dublje istraživanje.

PILE:

Najbolje bi bilo potražiti odgovor na internetu. Trebalo bi samo uguglati pravo pitanje.

DOMAGOJ:

A što bi ti to uguglao, Pile?

PILE:

Nisam baš siguran, možda... Možda...

DOMAGOJ:

To sam i mislio. Kako možeš dobiti odgovor, ako ne znaš postaviti pravo pitanje? Ja bih, na primjer, upisao car imperator Rex.

DUDO:

Ja znam jednog Rexa, on je pas. Veliki gubičar, to jest, mama mu je veika gubičarka, a za tatu nisu sigurni.

DOMAGOJ:

Tata mu je sigurno velika budala, kao i ti, Dudo.

DUDO:

(Uvrijeđeno.) Ne zna se tko mu je tata.

DOMAGOJ:

To sam i mislio. Ali, kako smo došli do velikog gubičara kada smo počeli sa sasvim nečim drugim. O čemu smo ono pričali?

BRUNA:

O vašem carskom imperatorskom oslovljavanju.

LEA:

Lijepo ponašanje je jednako važno kao i ljepota sama.

DUDO:

Baš se javila prava.

DOMAGOJ:

Dudo, pazi kako se ponašaš sada kada si glavni general, a mjesto se kao mjesto, odnosno položaj, može dobiti, ali i izgubiti.

DUDO:

Jasno, vaša...

DOMAGOJ:

Vaša groznosti. Mislim da je tako najjednostavnije, a i zvuči nekako prijateljski, neformalno.

HRVOJE:

Neformalno?

DOMAGOJ:

To je ono kad se ne praviš važan i kada si pravi frend.

HRVOJE:

Frend grozni?

DOMAGOJ:

Hrvoje, nisam baš siguran jesi li ti baš pravi izbor za ministra polcije.

MARTINA:

Malo je kratak.

HRVOJE:

Kratak, viši sam od tebe.

MARTINA:

Mislim kratak ovdje ( pokazuje na glavu).

HRVOJE:

A tebi je glava ( pokazuje prstom glavu) kao jaje, prava si jajoglavka.

MARTINA:

Ulažem prigovor, vaša groznosti.

DOMAGOJ:

Prihvaća se.

MARTINA:

Hvala.

DOMAGOJ:

Ali vidim da ovako više ne ide. Morat ćemo u buduće uvesti neke zakone, koje će zapisati Martina, čim ih smislim.

BRUNA:

A mi drugi? Donošenje zakona nije posao samo za jednog čovjeka.

DOMAGOJ:

Dakako, slažem se, ako imate neki dobar prijedlog.

BRUNA:

Ja kao ministrica sporta smatram da bi trebalo više pažnje posvetiti sportu.

DOMAGOJ:

Odlično. Martina, piši! Neka u zakon uđe da je sport zakon, odnosno da je bavljenje sportom zakonska obveza.

MARTINA:

Kako to točno napisati?

DOMAGOJ:

Sport je zakonska obaveza, svatko se treba baviti sportom.

MARTINA:

A kultura?

DOMAGOJ:

Za kulturu isto, to se podrazumijeva.

MARTINA:

To sam i mislila.

DOMAGOJ:

Ostale ću vam reći kasnije.

PILE:

A financije i tajne službe? To je jako važno.

DOMAGOJ:

Dakako da se bez toga ne može, jer ako to nije u redu ni ostalo ne može biti u redu. Martina, zapiši i to.

MARTINA:

Pišem... Ni ostalo nije u redu.

DOMAGOJ:

I zato, s obzirom na situaciju prazne blagajne, a kako se svaki dan sastajemo ovdje, odlučio sam da svaki od vas mora dati... Pet kuna, što će upisati i čuvati naš ministar gospodarstva i tajnih poslova, Pile, poznat još i kao Pilić Milić Krivić, lijepoga imena Zoran.

PILE:

A ako ne donese?

DOMAGOJ:

Dati će drugi put. Mislim da je to u redu.

HRVOJE:

Pa, ne znam...

DOMAGOJ:

Takav je zakon, a zakon se treba poštovati.

DUDO:

A mogli bismo kupiti i čips i čokoladice.

Svjetla se gase i pozornica prelazi u polumrak. Dudo bubnja u bubanj.

SCENA 3

Čujemo bubnjanje bubnja. Polumračna pozornica se osvjetljava, nalazimo se ponovno na istom školskom igralištu. Zvuk bubnja postaje jači. Dolazi Dudo koji ima bubanj oko vrata i bubnja. Iza jega je Domagoj koji sada hoda na vrlo visokim koluturnima od tridesetak centimetara, na glavi ima krunu, plašt mu pada do poda, a u ruci drži ogromnu kamionsku pumpu. Pridržavaju ga sa svake strane Hrvoje i Pile koji imaju pune plastične vrećice koje im na špagi vise oko vrata. Na velikim vrećicama piše: "Kupujte da biste štedjeli". Iza njih idu Lea, Bruna i Martina. Dolaze do sredine pozornice. Dudo zabubnja još jednom jače i stane.

DUDO:

Njegova grozovitost, car imperator Domagoj Grozni pvi grozoviti.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živio car imperator Domagoj Grozni prvi grozoviti! Živio!

Dudo zabubnja u bubanj.

DOMAGOJ:

Hvala, prijatelji i podanici moji. Vrlo sam zadovoljan s vama, a u znak svog zadovoljstva i dobre volje i u ime velikodušne grozovitosti, odlučio sam proglasiti ovaj proglas... Odnosno, nagraditi sve vas koji to zaslužujete pa najavljujem da...

Dudo ponovno zabubnja u bubanj.

DUDO:

Car imperator Domagoj Grozni prvi grozoviti proglašuje...

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živio!

DOMAGOJ:

( Utišava ih.) Dobro, dobro... Proglašavam da je Dudo Medo od sada najglavniji glavni general.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živio Dudo Medo!

DOMAGOJ:

Dalje, ministrica zdravlja i ljepote, šminkerica Lea, postaje... Glavna ministrica zdravlja i ljepote.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živjela Lea šminkerica, živjela!

DOMAGOJ:

Zatim, moj dragi Hrvoje, vama svima poznat kao i Hrvoje pravedni, sadašnji ministar policije, od današnjeg dana i datuma postaje nadministar policije sa svim pravima i dužnostima koje mu pod tim pitanjem pripadaju.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živio Hrvoje pravedni! Živio!

DOMAGOJ:

Naša i vaša draga Bruna, svima znana kao Bruna luda za sportom, najvrsnija sportašica u mnogim, pa čak i više, sportovima, naša ministrica sporta, postaje od današnjeg dana i datuma... Olimpijska ministrica sporta.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živjela Bruna luda za sportom, živjela!

DOMAGOJ:

Umjetnička duša Martina, umjetnički Tina, dosadašnja ministrica kulture i svega što je kulturno, postaje od današnjeg dana i datuma... Postaje ministrica kulture i carskog protokola.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živjela Martina, umjetnički Tina, živjela!

DOMAGOJ:

A Pile, svima vama znan kao Pilić Milić Krivić, imenom Zoran, dosadašnji ministar gospodarstva i tajnih poslova, ostaje do daljnjega, od današnjeg dana i datuma na istom položaju ministra... Bez promaknuća...

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Živ... ( Zašute.)

Šutnja. Svi šute.

PILE:

Zašto ja? Zašto samo ja nisam promaknut, a svi drugi jesu? Što sam skrivio?

HRVOJE:

Ja kao ministar policije o tome nemam nikakvih podataka.

DOMAGOJ:

Ne kažem još da si nešto skrivio, ali postoje određene sumnje i sumnjičavosti u koje sad ne bih ulazio, jer ne bih želio, jer ne bismo željeli poduzimati mi, car imperator Domagoj i tako dalje, dok ne bude sve posve jasno.

PILE:

Vaša grozovitosti, to mora da je neka zabuna, ja nisam ni za što kriv.

DOMAGOJ:

Hoćeš reči da te netko krivo optužuje?

PILE:

To ja ne znam. Otkud bih mogao znati?

DOMAGOJ:

Otkud bi mogao znati? Ako ti ne znaš, tko bi morao znati? Ako o tome ništa ne zna ministar tajnih poslova, a to si ti?

PILE:

Jesam.

DOMAGOJ:

Onda je to tako. Ako nisi znao, onda si nesposoban. A ako si znao, tada si kriv.

PILE:

Vaša grozovitosti... Domagoj... Ja ne znam...

DOMAGOJ:

Bilo kako bilo, možda je sve u redu, i mi se nadamo da je sve u redu, ali o tome ćemo raspraviti na sljedećoj tajnoj sjednici. Točka.

PILE:

Domagoj.

DOMAGOJ:

Točka! Točka! Točka!

Dudo zabubnja u bubanj.

Svi zajedno:

( Osim Pileta.) Živio car imperator Domagoj! Živio!

DOMAGOJ:

I zato što sam zadovoljan s vama, uglavnom, proglašavam neka gozba počne.

Dudo zabubnja u bubanj, svi priđu bliže Domagoju, osim pileta koji je  izvan kruga, a Dudo i Hrvoje počnu vaditi iz vrećica i bacati u zrak čipseve, čokoladice, bombone, lizalice, keksiće, a Dudo izvadi iz vrećice dvolitarsku plastičnu bocu gaziranog soka, protrese je, skine čep, a sok počne prskati. Pozornica polagano utone u mrak.

SCENA 4

Pozornica iz polumraka prelazi u osvijetljenu. Pile sam sjedi na svom romobilu. Djeluje tužno i zamišljeno. Ustaje i provoza jedan krug. Stane i ponovo sjedne na romobil. Dolazi Martina, nosi knjigu u ruci.

MARTINA:

Već si dugo tu, Pile?

PILE:

Nisam.

MARTINA:

Što nisi?

PILE:

Nisam tu dugo. Došao sam prije pet minuta.

MARTINA:

Nisi baš dobre volje. Nešto te muči.

PILE:

Ništa mene ne muči.

MARTINA:

Ako ne želiš o tome pričati, nemoj...

PILE:

Vidim da imaš knjigu u ruci. Je li zanimljiva?

MARTINA:

Sigurno da je zanimljiva, da nije zanimljiva ne bih je ni čitala.

PILE:

Mogu li je vidjeti?

MARTINA:

Posudit ću ti je kada je pročitam. Znaš, kad si ministrica kulture moraš pratiti svu literaturu.

PILE:

To mora da je jako teško.

MARTINA:

Jako. Puca mi glava. Svaki dan netko napiše novu knjigu, naslika novu sliku, snimi novi film, postavi novu predstavu, napiše novu kompoziciju ili čak simfoniju.

PILE:

Strašno!

MARTINA:

Priznajem, nije ni tebi lako, ministarstvo gospodarstva i tajnih poslova... To je vrlo odgovoran posao, ali barem ne moraš čitati toliko knjiga.

PILE:

Ali zato ima puno računanja. Prihodi, rashodi, troškovi, raspodijela budžeta...

MARTINA:

Budžeta?

PILE:

Pa to je ono kad se svima uzima i stavlja na jednu hrpu, a onda se dio toga vraća prema potrebama i dogovorima.

MARTINA:

I kako stojimo s... budžetom?

PILE:

To su povjerljive informacije. O tome se govori samo na sastancima ministara i cara imperatora.

MARTINA:

Ne smiješ mi reći?

PILE:

Pa, ne znam. Mogu ti samo reći da novaca nema. Sve se potrošilo.

MARTINA:

Kako?

PILE:

Pa na čips, čokoladice, bombone, sokove...

MARTINA:

Baš sve?

PILE:

Nije baš sve, imamo nekih potraživanja, dva puta po pet kuna, koje neki duguju.

MARTINA:

A tko je kupovao sve te stvari?

PILE:

Pa Domagoj je imao bicikl, pa je njemu bilo najbrže.

MARTINA:

Svašta. Mislim da mi se ova naša igra počinje sve manje sviđati, imperatori, ministri, generali, budžeti...

PILE:

A izgledalo je zanimljivo na početku.

Čujemo udaranje u bubanj. Dolazi Dudo koji bubnja, iza njega je Domagoj na koluturnima s krunom i plaštom, u ruci ima veliku pumpu, a pridržavaju ga Lea i Bruna, iza njih ide Hrvoje sa nordijskim štapom za hodanje. Dolaze do Pileta i Martine. Stanu.

DUDO:

Njegova grozovitost, car imperator Domagoj prvi.

Pile i Martina šute. Svi šute.

DOMAGOJ:

Nismo nešto dobre volje danas?

DUDO:

Bok Pile, bok Martina.

PILE:

Bok Dudo i ostali.

DOMAGOJ:

Malo ste mi čudni danas. Je li se nešto dogodilo, jeste li možda bolesni?

PILE:

Pa malo šmrcam, mislim da sam se prehladio.

MARTINA:

A mene boli glava.

DOMAGOJ:

To i nije tako strašno. Mislio sam da je nešto ozbiljnije.

PILE:

Pa ne znam...

DOMAGOJ:

Kako ne znaš? Kako da to shvatim? Da ti ne kuješ neku urotu protiv mene?

PILE:

Ne pada mi na pamet.

DOMAGOJ:

A ti Martina?

MARTINA:

Nisam još o tome razmišljala

DOMAGOJ:

Ako nisi o tome razmišljala, ne znači da ne bi mogla o tome razmišljati, a ako razmišljaš o tome u najmanju ruku bi se to moglo nazvati sumnjivo razmišljanje.

DUDO:

Ne treba razmišljati.

HRVOJE:

Kad netko razmišlja, nikad ne znaš o čemu razmišlja i što smišlja.

DOMAGOJ:

To sam i ja htio reći. Svako nejasno razmišljanje, je samo po sebi nejasno i sumnjivo, a moglo bi se shvatiti i kao pokušaj nečeg druog.

PILE:

Čega drugog?

DOMAGOJ:

Pa ti si Pile ministar tajnih poslova, valjda znaš kamo to vodi.

PILE:

Kamo...Kuda?

DOMAGOJ:

Nije važno je li kamo ili kuda. Vodi u probleme. A čini mi se da ti, Pile, postaješ veliki problem.

MARTINA:

Pile nije ništa napravio.

PILE:

Hvala, Martina.

DOMAGOJ:

Kad se netko zove Pilić, a često ga zovu i Krivić, ma što to značilo, mora biti za nešto kriv. Što ti misliš Lea?

LEA:

Pa sama riječ Krivić, odnosno ime podsjeća na nešto krivo, nešto što u svakom slučaju nije pravo.

HRVOJE:

A ako nije pravo, onda je krivo. To je bar jasno.

DOMAGOJ:

Eto vidiš, Pile, i drugi smatraju da si kriv.

PILE:

Kriv zbog čega?

HRVOJE:

To bi trebalo ispitati. Ja mislim kao ministar policije da bi Pile trebao dokazati da nije kriv, a ako ne može dokazati da nije kriv, onda je sigurno kriv.

BRUNA:

Meni to zvuči malo čudno. Kako da dokaže da nije kriv, ako ne znamo zbog čega se optužuje?

DOMAGOJ:

Pile je kao ministar gospodarstva i tajnih poslova loše obavljao oba posla. Kao ministar gospodarstva loše je vodio ministarstvo, blagajna je prazna, doduše, imali smo nekih troškova, a kao ministar tajnih poslova nije mi ukazao ni na jednog sumnjivog, što je samo po sebi sumnjivo.

MARTINA:

A koja je optužba?

DOMAGOJ:

To ćemo tek vidjeti, ali za sada imamo dovoljno dokaza da ga uhitimo.

PILE:

Kojih dokaza?

DOMAGOJ:

Takvih dokaza koje nije potrebno ni dokazivati, ali to je posao ministra policije.

HRVOJE:

Pile, uhićen si, imaš pravo na šutnju, ali sve što prešutiš može se upotrjebiti protiv tebe.

BRUNA:

A gdje si to čuo, Hrvoje?

HRVOJE:

Tako se uvijek kaže u filmovima.

MARTINA:

Krivo si čuo. Ovo nije film, a i ova igra mi se sve manje sviđa.

DUDO:

Ne sviđa ti se igra? A čega bi se ti igrala? Crvenkapice, Tri praščića, Snjeguljice i sedam patuljaka, Zvjezdanih ratova, vampira i vukodlaka?

MARTINA:

Nisam znala da si tako načitan, Dudo.

DUDO:

Pa to sam čitao kad sam bio mali, to su priče za djecu.

PILE:

Ja sam čitao i Carevo novo ruho.

DOMAGOJ:

Jako dosadne priče, tko to još čita?

MARTINA:

Ti sigurno ne, ti samo igraš igrice, zato i želiš biti imperator.

DOMAGOJ:

To je bar zanimljivo, ali ako netko ima neku bolju ideju neka samo kaže.

BRUNA:

Možda neki sport?

MARTINA:

I tko zna više riječi na neko slovo?

LEA:

Ili možemo napraviti modnu reviju, to je uvijek zanimljivo.

PILE:

Utrke romobila.

HRVOJE:

Pa ne znam, ali koliko ja znam, imperatora i careva više nema. To je bilo prije.

DUDO:

Slažem se s Hrvojem, to je dosadno.

PILE:

Mislio sam da će biti zanimljivije.

DOMAGOJ:

Vi ni sami ne znate što hoćete, ovo vam je dosadno, ono vam nije zanimljivo, totalno ste bez veze.

PILE:

Ti si bez veze, Domagoj.

DOMAGOJ:

(Zamahne pumpom) A da te ovim malo zveknem po glavi!?

PILE:

Pumpom? Smiješan si s tom pumpom, daj se napumpaj još malo, a i ne možeš me uhvatiti na tim štulama.

DOMAGOJ:

Ti... (Trči za njima pumpom, Pile bježi.)

PILE:

Ne možeš me uhvatiti, pumpo napumpana.

Dok trče drugi krug Dudo i Hrvoje podmetnu Domagoju nogu i ovaj padne.

DOMAGOJ:

Jao, moje koljeno!

DUDO:

Mislio sam da će pasti na nos.

HRVOJE:

Dočekao se na ruke.

Domagoj odvezuje koluturne.

DOMAGOJ:

Sad ćeš ti vidjeti, Pile...

Hrvoje uzima pumpu i uperi je u Domagoja.

HRVOJE:

I što ćeš sad, Domagoj?

DOMAGOJ:

(Gleda pumpu.) Ništa.

DUDO:

Dolje lažni car imperator Domagoj napumpani!

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Dolje!

DUDO:

(Uzima pumpu od Hrvoja.) Ja bih ga najrađe napumpao dok se ne raspukne kao balon.

SVI ZAJEDNO( OSIM DOMAGOJA):

Pukne kao balon!

DOMAGOJ:

To mi je hvala! Da nije bilo mene nikad ne bi postao general, a ni ti Hrvoje ministar.

HRVOJE:

Točno, zato ti kao generali i ministri oduzimamo naslov cara imperatora i proglašavamo demokratsku diktaturu.

DOMAGOJ:

Ma nemoj, demokratsku diktaturu? A što to zapravo znači?

DUDO:

To znači da smo od sada glavni ja i Hrvoje.

LEA:

Tko će onda biti glavni, Dudo ili Hrvoje?

Dudo i Hrvoje se pogledavaju.

DOMAGOJ:

Lea, da sam ja ostao car imperator ti si mogla postati moja carica imperatorica.

LEA:

Nisam znala.

DOMAGOJ:

Htio sam ti reći, ali sad je kasno.

LEA:

A možda Domagoj i nije bio tako loš.

PILE:

Osim što je krao novce.

MARTINA:

I pričao bez veze, bilo bi mu bolje da malo čita.

BRUNA:

Ja idem doma, moram napisati zadaću.

MARTINA:

A ja moram učiti.

I jedna i druga odlaze.

PILE:

Meni je zanimljivije voziti romobil.

Stane na romobil i odlazi.

LEA:

Ja moram oprati kosu, mama mi je kupila novi šampon.

Lea odlazi.

DOMAGOJ:

Dečki, nabavio sam novu igricu koju još zbog vas nisam igrao, ali sad ću to nadoknaditi pa neko vrijeme neću dolaziti.

Domagoj uzima bicikl, vozi jedan krug oko Hrvoja i Dude i odlazi.

DUDO:

Hrvoje.

HRVOJE:

Dudo.

DUDO:

Ostali smo sami.

HRVOJE:

Nikog više nema.

DUDO:

Svi su otišli.

HRVOJE:

A baš smo smislili dobru igricu.

DUDO:

Preglupi su oni za to.

HRVOJE:

Pojma nemaju što je demokratska diktatura.

DUDO:

A što je to?

HRVOJE:

Pa to je ono, i diktatura i demokracija.

DUDO:

Diktatura je kad pišemo diktat u školi, to znam, a što je demokracija?

HRVOJE:

Demokracija je kad ne moraš pisati diktat.

DUDO:

I to se može?

HRVOJE:

Može, stvar dogovora.

DUDO:

Šteta što nisu shvatili.

HRVOJE:

Možda shvate sutra.

DUDO:

Mislim da je Lea malo shvatila.

HRVOJE:

Trebali bismo s njom malo popričati.

DUDO:

Bok, Hrvoje, vidimo se.

Odlaze u istom smjeru, stanu.

HRVOJE:

A zašto se mi pozdravljamo kad stanujemo u istoj ulici.

DUDO:

Ti ideš doma?

HRVOJE:

Idem.

DUDO:

Pa onda idemo zajedno.

HRVOJE:

Dudo, idemo zajedno, kao pravi prijatelji.

Odlaze s pozornice, svjetla se gase, pozonica ostaje u mraku.


KRAJ




Facebook! TwitThis