Tags: 4F 8M

Učitelj u osnovnoj školi pljusne svog neodgojenog učenika. Dobije otkaz pa se vrati s pištoljem u razred. Nastane talačka kriza. S obzirom na delikatnu dob taoca, krizu je teško držati pod kontrolom. Mediji cijeloj slici daju dodatnu dimenziju u kojoj se čovjek zapita: što je prije nastalo, skandal ili Slobodno jutro?



GODINA PROIZVODNJE: 2013.


BROJ MUŠKIH LIKOVA: 8

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 4

NAPOMENA UZ LIKOVE: Moguće je (i poželjno) da glumci igraju više uloga. Megafonje naveden kao jedan lik, a specijalci na kraju drame nisu navdeni budući da bi oni bili statisti sa zadatkom i u pomanjkanju sredstava mogu biti lišeni teksta.

AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana



NAPOMENA: Razred popunjavaju kartonska djeca (gdje nema živih glumaca/djece) prvo kao dio scenografije, a kako će se predstava približavati kraju, postajat će dijelom rekvizite.

Tekst je napisan tako da su ulasci novih likova (roditelja) usklađeni s izlascima starih (djece). Time isti glumci mogu glumiti i djecu i roditelje što odgovara ne samo logici teksta, nego i trenutnoj tržišnoj logici.

Također, osim početka koji podsjeća na paljenje koze (motocikla), tekst je prostorno-vremenski monolitan te ne daje ni prostora ni razloga za veće scenografske promjene.



1. SCENA – RAZRED(djeca i Učitelj)


Mrak u prostoru.


UČITELJ

Tišina!


Prdac.


Pali se svjetlo.


DJEČAK A (PIO)

Oprostite, nisam ja, Benov Iphone je.


Dječaci se smiju. Učitelj uzima Iphone i baca ga put WC-a. Djeca su zgrožena.


DJEČAK B (BEN)

Seljačino! Što radite?


UČITELJ

Puštam jadnika u zahod. Neću da se ukaki pred svima.


DJEČAK A

Je, ako se Iphoneu išta dogodi Benov tata će...


Pada mrak.



2. SCENA


UČITELJ

Prekinite!


Pljuska.


Svjetlo se pali. Drugi dan-druga odjeća.


Jedan dječak pljuska drugog. Učitelj ih razdvaja. Dječak koji udara, kad ga učitelj primi, pljune ga.


Pada mrak.



3. SCENA


UČITELJ

Tišina!


Pucanj.


Svjetlo se pali. Drugi dan-druga odjeća.


Učitelj s pištoljem put stropa. Mir u razredu (pomalo raskalašenom dosad). U drugoj ruci učitelj drži odlomljeno neonsko svjetlo.


UČITELJ

Kao što vidite, djeco, morao sam podleći dramatičnim mjerama. Ovo rasvjetno tijelo koje je izdahnulo i palo mi u naručje (držeći neonku), moglo je biti i tijelo jednog od vas.


Dječak Tristan se rasplače.


UČITELJ

Ne tvoje, Tristane. Ti si dobar dječak.


Učitelj malo gluvari po prostoru, zatim se rezignirano spusti na slobodnu sjedalicu.


UČITELJ

Uglavnom, nijedno od vas djece, nije zaslužilo biti ova neonka. Ova neonka je dotrajala, a vi ste na početku svoga puta. Vama se treba dati prilika da zasjate hladnim svjetlom gluposti, i tek vas onda srušiti sa stropa.

(diže se sa sjedalice)

Ispričavam se djeco, moji bivši učenici! Ovo rasvjetno tijelo je trebao biti naš gospodin ravnatelj - Mijo Koprtla. Ili naš gradonačelnik - Ivica Pavić. Ili još bolje, novinar Slobodnog jutra - Ferdo Pavičić.


DJEČAK PIO

Je li to onaj barba što je o Vama ružno pisao?



4. SCENA – PALI SE MEGAFON(Policajac i Jurišić)


Megafon izvan škole se čuje.


MEGAFON

Luka Petriću, bivši učitelju razredne nastave. Ako nas čujete, obraća Vam se policijski službenik Ivan Lalić. Vjerujemo da u razredu među ostalima držite i dječaka imenom Ben Anton Jurišić. Taj dječak posjeduje višenamjenski uređaj takozvane bijele tehnike iPad, preko kojeg možete komunicirati s nama. S nama je Marin Jurišić, njegov otac. U iPadu, njegovo ime se nalazi pod slovom T kao tata. Ako nazovete njegov mobilni broj, dobit ćete nas, to jest mene, Ivana Lalića, policijskog službenika. Veoma nam je ključno da nazovete preko Benovog iPada, jer ćemo preko njega, dok razgovaramo s Vama, ujedno vidjeti i cijeli razred iza Vas, što će nam garantirati da je unutra u razredu sve u redu. Ukoliko se ne javite u roku od 45 minuta, ovaj, da... Ukoliko se ne javite u roku od 15 minuta, smatrati ćemo da je nešto pošlo po zlu i bit ćemo prisiljeni ući.


UČITELJ

Bene, imaš iPad sad?


BEN

Da.


UČITELJ

Pa nisam ti valjda pokvario iPhone?


BEN

Ne, mama i tata su mi poklonili iPad za 5 na polugodištu. Da mogu čitati knjige.


UČITELJ

Zanimljivo.


BEN

I još puno toga se može s njim.


UČITELJ

Super. Daj mi tatin broj. (vadi svoj mobitel)


BEN

Evo, mogu ga i nazvati.


UČITELJ

Nemoj, ja ću. (prepisuje broj u svoj mobitel i zove) Bojim se da iPad uz sliku može prenijeti i metak. Ne želim završiti kao nevina žrtva modernog nesporazuma. Dobar dan, ovdje Luka Petrić, učitelj.


MEGAFON POLICAJAC

Dobar dan, zašto ne vidim vašu sliku?


MEGAFON JURIŠIĆ

Ma zove sa svog mobitela, manijak.


M POLICAJAC

Da, Petriću, zašto zovete s krivog broja?


UČITELJ

iPad je izdahnuo, upucao sam ga. Ali djeca su čitava.


M JURIŠIĆ

Ubojico! Ubit ću te!


M POLICAJAC

Smirite se Jurišiću. Ipad, ne Ben.


M JURIŠIĆ

(poluartikulirano)

Mrtvače! Mrtav! Ti!


M POLICAJAC

iPad! Ne Ben! iPad je mrtav. To jest uništen. Nema mrtvih. Nitko nije mrtav.


M JURIŠIĆ

Aha.


M POLICAJAC

Je li tako Petriću? Vi ste se samo slikovito izrazili?


UČITELJ

Upravo tako policajče. iPad Apple, ne Ben Anton. Zapravo je sve u redu.


M POLICAJAC

Dobro, a što želite? Dajte, Jurišiću, odmaknite se. Ometate mi posao.


UČITELJ

Da, znam kako Vam je.


M POLICAJAC

O Bože Isukrste! Dajte, Petriću, malog Bena na mobitel. Da gospodin Jurišić bude na miru, i da mi postignemo konstruktivni dogovor.


Ben uzima mobitel, na što se u pozadini mala Tia rasplače.


BEN

(krene kroz suze)

Tata, učitelj je poludio i nasilan je i viče i mrzi me! I iPad radi!


M JURIŠIĆ

Ubojico! Ubit ću te! U zatvor s njim!


M POLICAJAC

Tišina! Petriću, nazvat ću Vas za deset minuta, strpite se malo; i nemojte ozlijediti djecu dok se ne dogovorimo.



5. SCENA – GASI SE MEGAFON


UČITELJ

(smije se)

Jesi li čuo, Bene, dok se policajac i ja ne dogovorimo, neću te ozlijediti. A ti Tia, zlico mala, tvoje suze su kao tempirana bomba.


TIA

(koja je prestala plakati, ali mogla bi početi svakog trena)

Vi ste, zli, kako možete curici govoriti tako. Moja mama je u pravu, Vi nemate građanskog odgoja, Vi ste iskompleksaš! (rascmizdri se opet)


DJEVOJČICA LOLA ELA

(isto krene u plač i vapaj)

Mama!


I Ben plače dok Tristan gleda u pod, a Pio se smije.


UČITELJ

(rezigniran)

Djeco, nemojte tako, te suze su ništa doli roditeljske žuči. Smirite se, molim vas. Pa i vaš učitelj mora nekad biti nervozan.


BEN

Vi niste više naš učitelj!


PIO

Ben je dobro opazio. Učitelji ne mašu pištoljima, nego uče djecu. Ne dijele šamare, nego lekcije.


UČITELJ

Slušaj papa Pio XI, ne moraš brinuti, ja sam i dalje učitelj. Vidi: ne mašem pištoljima, nego pištoljem. Jednim. Isto tako ne dijelim šamare. Udijelio sam jedan.


LOLA ELA

Vi tučete djecu!


PIO

Uostalom, ja ze zovem Pio, a ne Papapio. Ne morate se izrugivati različitome što vi ne razumijete. Da sad uđe afroamerikanac u razred, i njemu biste se vjerojatno smijali na isti način.


Zvoni mobitel učitelju.



6. SCENA – PALI SE MEGAFON


M POLICAJAC

Petriću, Lalić pri telefonu, policiju zanima jeste li spremni, u znak dobre volje, pustiti jedno dijete; da nas uvjerite da je s Vama sve u redu po pitanju glave prvenstveno.


UČITELJ

Pogledajte, što se tiče moje volje, mislim da je pištolj koji držim jasno oslikava i tu vam ne mogu pomoći. Mada, eto, da me nakon ovog događaja ne biste poslali u ludaru, izaći će vam jedno dijete.


M POLICAJAC

Super. Ovaj, nazvat ću Vas, drago mi je da ste razumni, ali, ovaj, izgleda da imamo situaciju.


Netko se neartikulirano dere u pozadini megafona.



7. SCENA – GASI SE MEGAFON


UČITELJ

Iako bih se rado riješio kojeg indigo intelektualca poput našeg pape Pija, Tristane, ti si slobodan.


PIO

To je nepošteno. Ljigavac cmizdravi!


BEN

Plačipička!


Tristan sprema stvari.


TRISTAN

Hvala učitelju!


TIA

Ulizica!


LOLA ELA

Nemaš samopouzdanja!


PIO

Sram te bilo!


LOLA ELA

Nemaš solidarnosti!


UČITELJ

Doviđenja Tristane!


Malo tišine u razredu.


UČITELJ

Pamet se ne može solidarizirati s glupošću, Lola Ela. A ako ipak pokuša, to samo znači da joj je glupost uzela samopouzdanje.


PIO

(naivno)

Jeste li se zato vratili?


Zvoni mobitel.



8. SCENA – IZAŠAO JE TRISTAN I PALI SE MEGAFON (+ Viktor)


M POLICAJAC

Halo Petriću, brzo me slušaj. Ovdje je opasni manijak!


UČITELJ

Što?


Neartikulirana dernjava iza megafona.


UČITELJ

Molim?


M POLICAJAC

Petriću, moraš (čuje se neartikulirano dozivanje „Krešimir“ i „Petar“ u pozadini), pusti Petra Krešimira pod hitno iz razreda.


UČITELJ

Gospodine policajče, ja nisam oteo hrvatsku mornaricu/


M POLICAJAC

Petriću, ne zezaj me sad!!! Situacija je krajnje napeta. Njegov otac prijeti da će raznijeti cijeli razred.


UČITELJ

Čiji otac?


M POLICAJAC

Petrov Krešimirov!!!


UČITELJ

Nije četvrti?


M POLICAJAC

Molim?!


UČITELJ

Vi ste ozbiljni? Ne pokušavajte neke tehnike zbunjivanja nadamnom vršiti, pokajat ćete se!


M POLICAJAC

Ma pokajat ćeš se ti ako me ne prestaneš zajebavati. Pusti smjesta Petra Krešimira. Pa znaš kakav mu je otac valjda/


UČITELJ

Ali ja ne znam ni Petra Krešimira. Što/


M POLICAJAC

Slušaj, znao ga ti ili ne znao, pusti Petra Krešimira iz razreda. U suprotnome, njegov rođeni otac će vas naciljati jednokratnim lako prenosivim, uf (dernjava u pozadini megafona), naciljao vas je.


UČITELJ

Što?


M POLICAJAC

Ako u sljedeće tri minute ne predate Petra Krešimira, njegov otac Viktor će rođenog sina i Vas raznijeti jednokratnim lako prenosivim protutenkovskim raketnim bacačem. Drži vas na nišanu.


UČITELJ

Koji vrag? Čime nas nišani?


M POLICAJAC

Raketnim bacačem.


UČITELJ

Odakle mu to čudo?


M POLICAJAC

Ma zolja, Božji čovječe!!!


UČITELJ

Pa što ne kažeš tako?!


M POLICAJAC

Pa znaš, imali smo dosta pritužbi na rječnik, načelnik... u Slobodnom jutru su/


UČITELJ

U redu, u redu, prekini. Zbog tvoje definicije zolje ostaju mi dvije minute. Ja i dalje sumnjam da je ovo prljavi policijski trik, izluđivanje pravde s pištoljem, a ona sam ja u ovome slučaju, tako da ne dolazi u obzir da mi izađemo iz škole. Petra Krešimira nemam u razredu. Barem koliko znam. Ako je itko ovdje promijenio ime u Petar Krešimir, neka se javi.


Pio se javlja da je on, a Tia se rasplače.

Nejasna buka u pozadini megafona.


M POLICAJAC

Gospodin Čelić kaže da imate još minutu.


UČITELJ

Ovdje nema Petra Krešimira!


M POLICAJAC

A što ti ja tu mogu?


UČITELJ

(u panici)

Nemamo čak ni Petra. A kamoli Krešimira. Daj pošalji ga ovamo. Neka uđe. Neka dođe.


Tišina.


M POLICAJAC

Evo rekao je da može. Doći će. Samo pažljivo, Petriću, budite razumni.


UČITELJ

Ali bez zolje. Pucat ću!



9 SCENA – GASI SE MEGAFON


TIA

(u suzama)

Vi ste životinja! Svi ćemo umrijeti zbog Vas.


LOLA ELA

Da, kao da nikada niste čuli za dogovor. Zašto ne možete razgovarati s ljudima?


BEN

Da, to je i meni jadno.


PIO

Već vidim novi naslov u Slobodnom jutru: učitelj dijeli metke k'o studenti letke!


TIA

Vi ste ludi!


LOLA ELA

Pa Vi očito ne znate kakva je životinja Petrov Krešimirov tata.


UČITELJ

Pa tko je taj Petar Krešimir uopće?


PIO

Onaj ADHD-ovac iz A razreda.


LOLA ELA

Da, a njegov otac je PTSP-ovac.


BEN

Da, on će progutati Vaš pištolj i raznijeti nas zoljom i pojesti raznesene komade naših tijela.


TIA

Da, to je radio Srbima koji su ga pokušali upucati u ratu.


LOLA ELA

Tia, molim te/


BEN

Predajte se!


Svi skamenjeni gledaju iza učitelja. Iza učiteljevih leđa je ušetao PTSP-ovac Viktor sa zoljom na ramenu.



10. SCENA – UŠAO JE VIKTOR


VIKTOR

Dobar dan. Oprostite, došao sam po Petra/


UČITELJ

(nacilja panično Viktora)

Stani! Pucat ću! Baci zolju!


VIKTOR

Ne, ne shvaćate/


UČITELJ

Bacaj zolju, luđače! Pucat ću!


VIKTOR

Nemojte, nenaoružan sam!


Tia se rasplače. Učitelj zapanjen lagano spušta ruku s pištoljem.


LOLA ELA

Učitelju, ne dajte se zbuniti! Vidite da je nepismen.


VIKTOR

Nemam municije. Pogledajte, zolja je prazna.


Učitelj je u strahu i ne da Viktoru da se približi.


VIKTOR

(pokazuje zolju)

Zbilja je prazna. Samo hoću svoga sina. Nisam htio nikome nauditi. Bez zolje me nitko ne bi pustio unutra.


UČITELJ

(još u strahu)

Ja vas ne puštam ovdje s njom. Ostavite je ispred.


VIKTOR

Ma samo pustite Petra Krešimira IV Čelića, mog sina, i nas dvojica idemo. I ako saznam da ste njemu davali šamare, bit će/


UČITELJ

Dobri čovječe, poslušajte me: ovaj razred nema učenika tog imena. Pogledajte.


VIKTOR

(diže zolju opet u borbeni položaj)

Kako sad to?


UČITELJ

(uzrujan i koncentriran)

Spuštaj zolju!


VIKTOR

Oprostite, refleksi. Zolja je prazna. (zabrinuto) Nije valjda mrtav? Nije valjda picao?


UČITELJ

Petar Krešimir IV ne postoji u ovome razredu. Mi ovdje imamo samo papu Pija XI Maleša/


Zvoni mobitel.


PIO

(Viktoru)

Samo Pija.



11. SCENA – PALI SE MEGAFON(+ Ravnatelj)


M POLICAJAC

Je li sve u redu? Je li se gospodin Čelić smirio?


VIKTOR

Mrtav hladan.


UČITELJ

(u slušalicu)

Mrtav hladan.


M POLICAJAC

Joj, Petriću, nemojte svoj nedostatak autoriteta liječiti dvosmislenostima. Što mislite, da je meni lako? Zapravo, nije me briga i ako ste ga ubili, samo ne dirajte djecu.


VIKTOR

(djeci)

Vidite, nikoga nije briga za mene.


M POLICAJAC

Evo, ravnatelj Vam nešto želi poručiti.


UČITELJ

Koprtla?


M RAVNATELJ

Da, bivši učitelju razredne nastave kojemu sam ja istog časa dao otkaz zbog neprimjerenog i skandaloznog ponašanja Luka Petriću, ovdje Mijo Koprtla, Vaš bivši ravnatelj.


UČITELJ

Zar je prisutan tko iz Slobodnog jutra?


M RAVNATELJ

Gospodine Petriću, zašto provocirate javnost? Zašto držite nevinu dječicu zatočenu vatrenim oružjem?


VIKTOR

(Učitelju)

Da isprovocirate javnost?


UČITELJ

Gospodine Koprtla, dopustite da odgovorim protupitanjem. Zašto ste Vi dopustili da mali Ben Anton provocira razred?


M RAVNATELJ

A što sam ja tu mogao učiniti? Pa ako Vi ne možete obuzdati jedno dijete, onda ste s pravom dobili otkaz. Moja jedina greška jest u tome što Vam taj otkaz nisam uručio ranije, prije nego li je problem eskalirao do šamaranja.


UČITELJ

Jednog šamara. Šamar je bio jedan. A to da niste mogli, mogli ste. Primjerice na jednom od nedjeljnih ručkova s gospodinom Jurišićem. Dok ste dežurali za roštiljem ili između zalogaja ili ispijajući espresso nakon obroka.


M RAVNATELJ

Kakve veze ručak između dva stara prijatelja ima s ponašanjem jednog djeteta u školi?


UČITELJ

Meni se čini da ima veze, kad je to dijete sin starog prijatelja.


M RAVNATELJ

Dragi moj gospodine Petriću, kakav diletantizam. Ja, za razliku od Vas ne miješam privatno i poslovno.


UČITELJ

Dobro, pošteno. Drago mi je čuti da ste tako organizirani. Mogli ste ga onda pozvati u školu iz svog ureda za radnog vremena. Mogli ste mu objasniti, da Ben maltretira pola razreda i da njegovo ponašanje ne ide nabolje. Pa da netko od roditelja popriča sa mnom pa da/


M RAVNATELJ

A što, što biste mu Vi rekli, da sina išamara? Vi ste siledžija, Petriću, znam ja dobru tu sortu i kako s takvima. A znam ja i gospodina Jurišića dobro, i on puno razgovara sa svojim sinom, nije lako kad imate dijete s ADHD sindromom. I vi kao učitelj ste trebali pokazati više obzira. I sad, sad tu držite zatočenu djecu; nevinu, prestrašenu djecu. Što niste mene oteli i zatočili?! Sram Vas bilo.


Nejasan zvuk, kao da je megafon bačen na tlo.


M POLICAJAC

Petriću, jeste li još tu?


UČITELJ

Da, gospodine policajče.


M POLICAJAC

Uozbiljite se. Ljudi Vas dolaze smiriti, a na kraju oni gube živce. I ja od njih. Zakuhali ste pravu kašu. Nahrupili su i mediji, tako da se sad moramo i njima pozabaviti. Tek ćemo onda moći, ja ili netko od mojih kolega, postići dogovor s Vama. Zato Vam ubuduće savjetujem konkretnost, a ne dvosmislenost i doskočice.


UČITELJ

Zar Vam nije hitnije riješiti problem čovjeka s pištoljem, nego davati intervjue Slobodnim jutrima?


M POLICAJAC

(iscrpljeno)

Premalo nas je. Čekamo pojačanje. Tu su još i roditelji. Trebali ste oteti ravnatelja.



12. SCENA – GASI SE M


UČITELJ

(za sebe)

Trebao sam ne upoznati ravnatelja. Trebali su me zadržati za prevoditelja nove ruske proze nakon studija. Trebali su me zaposliti na jednom od portala za kulturna zbivanja. Trebali su objaviti moju kratku prozu u časopisu Glagol. Nakon svega, savjet Al Caponea da ponesem pištolj, činio se sasvim logičnim. Nisam računao na ovakvu ravnodušnost. Mislio sam, bit ću lud i agresivan pa će me slušati.


Učitelj pogleda rasijano Viktora koji ga zbunjen gleda, zatim nastavi za sebe.


UČITELJ

Izgleda da ni to ne mogu iznijeti do kraja.


VIKTOR

Zašto niste oteli ravnatelja?


UČITELJ

(pogleda pištolj)

Bojim se da bih brzo ostao bez taoca.


VIKTOR

Čovjek možda je kreten, ali je u pravu. Nije u redu tući djecu, pogotovo ne tuđu.


UČITELJ

Ma nisam ja nikoga tukao.


BEN

(Viktoru)

Je, barba, mene je tukao.


UČITELJ

Udario sam ga, to je istina, jednom, dakle nisam ga tukao. (Benu) A ti umukni i ne javljaj se više, vidim da ni tebi pištolj u mojim rukama ne djeluje prijeteće.


VIKTOR

Nemojte tako, mali ima ADHD, ne može si pomoći.


UČITELJ

Ma ima on neku stvar, a njegov otac ima prijatelja pedijatra. To su Vam jedine dvije istine.


VIKTOR

Hej, pred djecom smo! Nemojte tako, znam kako je to, Petar Krešimir ima isti problem, i znajte, nije Vam to opravdanje što ste ga udarili. Kad moj mali Petar Krešimir postane nestašan, zolja i ja izađemo na pivo i kasnije sve bude u redu. Ako bude malo više nestašan, i žena popije normabel i poslije je sve super. Ili ako ja popijem više piva...


UČITELJ

Dogodilo se jednom. I mene je to iznenadilo, ali nisam ga ozlijedio, nije bilo ni toliko jako, niti sam bio bijesan. Bio sam uzrujan, ali ne kao u nekim drugim situacijama; koje su prošle bezbolno. Trebao sam ga razdvojiti od Garija, nasrnuo je na njega usred sata. Nisam znao što bih; vikao sam: „Bene“, „Bene Antone“, „Jurišiću“ i tako dalje, što naravno nije pomagalo. Tada sam ga vlastoručno išao odvojiti i kad me pljunuo, refleksno mi je ruka poletjela. Znate, kao da sam čuo zujanje komarca, ugledao ga i paf, bez razmišljanja. Kad sam vidio hračak na usnama, šamarom sam ga, zapravo, htio preusmjeriti.


PIO

Što, pa da netko od nas bude koratelarna žrtva? A otpornost malog dječjeg organizma sigurno nije dorasla vašoj, i tko zna što bi bilo dječaku pogođenom hračkom, ili djevojčici.


Tia se rasplače, a Ben nasmije.


VIKTOR

(zabezeknut)

Stanite, on Vas je pljunuo?


Viktor prilazi potištenome učitelju.


VIKTOR

Koji, je li ovaj?

(pokazuje na inog dječaka)


UČITELJ

(nehajno pokazavši prstom na Bena)

Ma ne. Treći red.


VIKTOR

(Benu)

Da samo znaš što sam ti sve rekao upravo, ali nisam, jer su druga djeca prisutna. Ovom zoljom bih raznio glupost, bahatost i neodgoj u tebi, ali nemam municije. Dajte mi pištolj, da ga upucam. Pljunuo Vas je! Pljunuti! Učitelja svoga!


Učitelj je zbunjen naglom promjenom Viktorovog ponašanja, a Viktor mu pokušava uzeti pištolj i mahnito ga hvata dok ovaj bježi od njega po razredu. Djeca su prestravljena.


VIKTOR

Dajte pištolj.


UČITELJ

Smirite se, gospodine.


VIKTOR

Dajte mi pištolj!


UČITELJ

Smirite se!


VIKTOR

Dajte da ga ubijem! (okrene se prema Benu i krene na njega koji krene bježati) Ubit ću te golim rukama.


UČITELJ

Pustite dijete, pucat ću!


VIKTOR

(stjeravši Bena u kut)

To nije dijete, to je beštija!


UČITELJ

(stavši između Bena – koji se upiškio – i Viktora i uperivši pištolj u Viktora)

Ali i beštije imaju neka prava. I ljama pljuca ljude, pa nije zaslužila smrt.


VIKTOR

(još malo lud)

Dajte da ga odalamim! Dajte samo da ga pogledam!


UČITELJ

Idemo u zahod. Vi i ja. Djeco, da se niste pomakli. Osim ti, Bene, možeš sjesti na svoje mjesto. Da se niste makli. Ako će se događati nekakav nered kad se vratim, ako vidim nekakvo kretanje, bilo kakvo, čujem bilo kakav zvuk, ja ću pucati u strop. A od ovog kaosa, počelo mi se mutiti pred očima. Stoga, možda mi se pričini da se rasvjetna tijela nalaze tu (pokazuje pištoljem na djecu), a vaša nevina tijela tu (pokazuje pištoljem put stropa). Ja postajem sve više nalik gospodinu...


VIKTOR

Čeliću?


UČITELJ

Da. Stoga, ni makac.


VIKTOR

(pri izlasku iz prostorije)

Slušajte učitelja.


U prostoriji tišina. Paralelno Učitelj i Viktor idu u zahod.



13. SCENA – RAZRED(djeca)


Zvoni Učiteljev mobitel kojeg je ostavio na stolu u razredu. Zvoni dugo, a djeca počnu razgovarati u jednom trenutku zvonjave.


PIO

Što ćemo sad?


Tia se rasplače.


LOLA ELA

I ja se bojim.


BEN

Ja se neću javiti. Ubit će me.


LOLA ELA

Ja ću se javiti.


TIA

Jesi li luda? Čut će učitelj da si se javila.


Prestalo je zvoniti. U zahod ulaze Učitelj i Viktor.



14. SCENA – ZAHOD(Učitelj i Viktor) i MEGAFON(Gradonačelnik)


VIKTOR

Oprostite, učitelju, meni je jasno da sam Vas uzrujao. Stresan mi je dan, mislio sam da držite Petra među djecom, nad život mi se sručio crni oblak otrovne magle, a taman kad se smirim i računam da me ništa više ne može razbjesniti, onaj mali pljune Vas, babe mu se piz/


Zagluši ga megafon.


M GRADONAČELNIK

Zašto se ne javite na mobitel? Gradonačelnik pri megafonu, doktor Ivica Pavić. Ugrozili ste mladi život. Ja Vas molim, u ime razuma, i u ime Boga, odustanite. Roditelje ste doveli do ruba, majke plaču, tresu se od jada. Imajte milosti. Taj mladi, dječji život koji držite u svojim učiteljskim rukama je dragocjen život. Dragocjeniji od Vašeg, i mojeg. To što Vi držite u tome razredu je budućnost, jedna vedrija budućnost: ovoga grada, ove države, njihovih strepećih roditelja. To je bolja budućnost mene, Vas. Ako imate srca, što sam uvjeren da imate, odustanite. Obećavam Vam da i ja imam srca i da ću učiniti sve od sebe da Vas pomiluju. Srdačno, i Vaš gradonačelnik. Zajedno smo bolji.


Dvije scene se i dalje odvijaju paralelno. Njih dvojica u zahodu i djeca u razredu. Prestat će se razvijati paralelno vraćanjem dvojca iz WC-a u razred.


UČITELJ

(iznerviran)

Što mu ovo znači? Zajedno smo bolji. Bolji od čega? Tko smo to mi?


VIKTOR

(na sekundu izgubljen, sa suzom u oku)

Tko sam ja? Ne znam, učitelju, bilo je nešto dirljivo u tome govoru, a možda sam to samo ja iscrpljen, prijemčiv za sve, intenzivan u oslobađanju destruktivne energije/


UČITELJ

(ćušne ga)

Dođite sebi, pobogu. Zašto ne idete kući jednostavno? Petra Krešimira nema, vjerojatno je već kući. Što više ovdje radite?


VIKTOR

Želim Vam pomoći. Bit ću Vam pomoćnik. Cijeli je grad protiv Vas. A meni ste nekako simpatični. Ja ću Vam biti drug, a Vi meni prijatelj. Što kažete na to?


UČITELJ

Ne znam. Zašto?


VIKTOR

Moj sin ima ADHD. Ja mu svojim ponašanjem nisam pomogao. Ne znam, možda i ne bi dobio dijagnozu da nema oca s jednom. Trudim se smanjiti nesreću time da me što više kući nema. Vi djelujete kao čovjek daleko od dijagnoze, a dječak koji Vas je pljunuo nije to učinio jer ima ADHD, nego jer je neodgojeno ogledalo svojih đubretarskih roditelja. Osjećam da Vam je počinjena nepravda, a da je vaš cilj pravedan. Dakle, koji je plan, prijatelju?


Viktor mu pruža ruku, a Učitelj ga pomalo zbunjen, pomalo razočaran gleda.


UČITELJ

Ali ja nemam plan. Niti cilj. I mislim da mi se dijagnoza bliži.


VIKTOR

Nemojte tako. Vi ste razumni, situacija je samo malo nezahvalna. Malo luda.


UČITELJ

Da, jer sam se ja pojavio s pištoljem i utamničio razred.


VIKTOR

(hrabri ga)

Ali pravedno. I razumno. Je li imate kakvu ideju, za nekakav plan? Mogli bismo tražiti helikopter... Pivo možda...


UČITELJ

Znam da bih volio razgovarati s onim novinarom što je napuhao ovu priču.


VIKTOR

Da, neka Vam to bude prvi uvjet! Tako ćemo dobiti na vremenu.


UČITELJ

(kroz smijeh)

Što, da tražim da promijeni naslov: učitelj dijeli lekcije, umjesto šamare.


Učitelj djeluje kao da mu je sinula ideja.


U međuvremenu u razredu se odvija sljedeća diskusija.


TIA

(udre u plač)

Tata!


PIO

Daj, ne krevelji se, saberi se. Ovo nam je prilika.


BEN

Ne znam, Pio, ja se bojim.


PIO

Bene, ovo ti je prilika da promijeniš hlače. Ako se smrad još malo pogorša, dobit ćeš novi nadimak.


BEN

Ma nemoj? Je li Popišanko? Misliš da si smiješan?


PIO

Ne, nego Posranko. Vjerujem da to slijedi nakon još jednog PTSP-iranja gospodina Čelića.


LOLA ELA

Prestanite se glupirati. Ja se isto bojim, ali mislim da me je više strah ovdje čekati, nego bježati.


TIA

Oni su životinje!


PIO

Ja sam za, Lola Ela, bjež'mo.


BEN

Da, ali moramo proći kraj zahoda.


PIO

Bene, nije vrijeme za kakenje.


BEN

Ne, budalo, ako bježimo, ne možemo izbjeći zahod u kojem su oni manijaci.


LOLA ELA

A zašto ne bismo kroz prozor?


Svi zašute i pogledaju prozor.


TIA

(kroz suze)

Previsoko je.


PIO

Postavit ćemo stol, kozo meketava.


LOLA ELA

Pio, daj se educiraj.


Postavljaju stol i izlaze. Svaki lik iznosi po jedno ili dvoje kartonske djece. Prvi izlazi Pio.


BEN

Bjež'mo ljudi, spašavajmo se!


TIA

(viče s druge strane prozora)

Tko ostane, glup postane!


M GRADONAČELNIK

Gospodine Petriću, učitelju, znao sam da u Vas ima srca, i vidim da je to srce veliko. Založit ću se za Vas, vjerujte, ako ne meni, onda naravi ovog divnog čina kojeg izvršavate. Roditelji će vam biti zahvalni, grad će Vam biti zahvalan, budućnost ove predivne, žive djece koja nam dolaze u susret. Nadam se da ćemo uskoro vidjeti i Vas, ruku iznad glave, poručuje policajac Lalić. Zajedno smo bolji.


Učitelj i Viktor se pogledaju razrogačenih očiju te pohitaju natrag u razred.



15. SCENA – RAZRED(Učitelj, Viktor i kartonska djeca)


U razredu sjedi još pokoje kartonsko dijete i učitelj povuče za noge, koje strše s prozora, još jedno kartonsko dijete te ga posjedne ljutito nazad na sjedalicu.


VIKTOR

(prezrivo pogleda dijete koje je Učitelj vratio)

Dezerter!


UČITELJ

(mirno, čvrsto pa bijesno)

Bjegunac, ne dezerter. Jasno, ja vas držim ovdje protiv vaše volje. Nego, moram primijetiti, da je sad puno manji udio derišta u razredu. Nadam se da ćete promućkati glavom i izvući poantu iz današnjeg dana. Znam da će se to kositi s izraženim osjećajem za individualnost koju su u vas usadili vaši tjelodušebrižnici, i da vi u dobi u kojoj ste, visite sa slike koju oni slikaju o sebi i vama, čvrsto se držeći za okvir, vi visite nad ponorom, i s pravom se držite za sliku. To je dobro. Ali pogledajte malo u ponor. Vidjet ćete lica vaših kolega koji su zakuhali ovu kašu, naslikana od strane njihovih tjelodušebrižnika, ulje na vodi. Pogledajte duboko u ponor. Dolje je moj razum, zamašćen njihovim slikama. Dolje je vaša, svijetla, budućnost. (vadi cigaretu i šibicom je pali) Individue! Još ste djeca, zajedništvo je teško shvatiti, ali posljedice su vidljive svima. (slama šibicu) Svaki Ben i svaki Anton unutar i van ovog razreda će vašim tananim tijelima i dušama ovo činiti iz dana u dan, dok se ne pretvorite u sluz; sluzavu, gadljivu, ljigavu, nesalomljivu sluz. A što da stanete uz druga, uz Garija, Tristana, Matu, Anu, Ivanu? Je li se ovo lomi? (daje kartonskoj djeci ili publici plik šibica da ih slome) A nije sluz. Jadna, gmizava, neodgovorna, ružna, crvljiva, glupa/



16. SCENA – ULAZE TATA I MAMA LOLE ELE TE MAMA KARTONSKE CURICE


TATA LOLE ELE

(ulazeći kroz prozor)

Smjesta da ste prekinuli to nasilje!


Učitelj ispusti šibice i uperi pištolj u došljake.


MAMA KARTONSKE CURICE

Ne vrijeđajte jadnu Lauru!


MAMA LOLE ELE

Nasilniče!


VIKTOR

(ustaje i uperi zolju)

On ima cilj! Ne prekidajte!


MKC

(koja je zagrlila svoje dijete blizu Laure)

A nije tebi govorio, dušo?


UČITELJ

Govorio sam svima.


TLE

Sram vas bilo! (pogleda u arsenal dvojca) Ne bojim se ja vašeg oružja.


MLE

(traži Lolu Elu po prostoru)

Samo kukavice mogu oteti i vrijeđati djecu/


VIKTOR

Nije on nikoga vrijeđao.


MLE

Pardon, psihički maltretirao. Lola Ela!


VIKTOR

Držao je predavanje, a vas su prevarile njegove izvrsne gotovčijanske govorničke sposobnosti. Djeci nije ništa ružno rekao, samo im je pričao o nečem jako ružnom. Je li tako djeco?

Tišina u prostoru.


VIKTOR

Eto, prekinuli ste ga u po' izlaganja i sad nitko nije ništa shvatio.


Učitelj sjeda umorno na pod.


MLE

Lola Ela!


TLE

Gdje je Lola Ela Cvitanović?


UČITELJ

Odsutna.


VIKTOR

Picala.



17. SCENA – PALI SE M


M POLICAJAC

Petriću, gdje si? Lalić pri megafonu.


UČITELJ

O gradonačelniče, recite.


M POLICAJAC

Lalić, ne Pavić. Policijski službenik. Što se događa?


UČITELJ

Pavić, Lalić, tko će ga više znati. Vi ste neki novi?


M POLICAJAC

Petriću, molim vas, ne otežavajte ovaj teret od situacije. Ja znam da Vi niste izgubili razum i da me se jasno sjećate.


UČITELJ

Pogledajte čovječe, mene je danas zvalo toliko ljudi, osjećam se kao da mi je rođendan, i to dvadeseti. Izvolite, pridružite se čestitkama mnogih prije vas. Evo, i gosti mi stalno pristižu (gleda pridošle roditelje).


M POLICAJAC

Petriću, ne uvjeravaj me da si lud, ne budi blesav. To ti nije pametno. Ja sam Ivan Petrić, policijski službenik, sigurno me se sjećate, jer ste sa mnom prvim razgovarali/


UČITELJ

Čekajte, zar to nije bio Jurišić? Zezam se Petriću, pa svak se sjeća onoga tko mu prvi čestita rođendan. Pogotovo kad mu je dvadeset.


M POLICAJAC

(rezignirano)

Razumijem Petriću, otmica nije zabava, a pogotovo ne rođendanska. Žao mi je što si morao razgovarati s toliko ljudi, ali djeca su delikatna stvar, znaš, portali su odmah počeli šuškati da si, ovaj, kako da kažem, ljubitelj djece, i teško je nad ovakvim nečim držati kontrolu. Uglavnom, ja znam da si ti funkcionalan član društva, i kao s takvim ja s tobom razgovaram. Što želiš? Koji su ti uvjeti?


UČITELJ

Moj jedini uvjet jest da ova dječica izađu na slobodu. A za to želim vidjeti Ferdinanda, cara Slobodne i Jutarnje Monarhije?


M POLICAJAC

Ako pritom mislite na Ferdu Pavičića, on rezolutno niječe glavom.


UČITELJ

Da, na njega. On će donijeti izdanje Slobodnog Jutra od prošlog utorka, samo u njemu neće stajati članak „Podivljali učitelj dijeli ŠAMARE, umjesto lekcije!“, nego... „Podivljalo dijete TUČE one koji žele da uče!“


Učitelj se nasmije svojem smiješnom naslovu.


VIKTOR

Oprostite Učitelju, ali to je srpski infinitiv.


MLE

Da srpski...


TLE

Srbijanski!


MLE pogleda TLE kao da nije na to mislila.


UČITELJ

(zamišljeno, Viktoru)

Da, u pravu ste, ne želim da išta skrene pažnju s bitnog...


M POLICAJAC

Petriću, jesi li tu?


UČITELJ

Znam: „Podivljalo dijete, a godine lete...“ To će biti naslov. To mu je zadaćnica. Da mu olakšam, evo mu par motiva: manjak moći, višak odgovornosti, zatim: višak moći, manjak odgovornosti, zatim: manjak moći, manjak odgovornosti, zatim: višak moći, višak dijagnoze, nema odgovornosti. Je li zapisao motive?


M POLICAJAC

Piši, Pavičiću!


UČITELJ

Sad, neka ih prida likovima koje želim čitati u njegovom djelu. To je ista svita kao u prošlome, plus jedan. Želim čitati sebe, divlje dijete, ravnatelja; i Ferdinanda. Taj članak ima donijeti prije mraka, skupa s tri boce piva. Ako motive ne spoji s likovima kako treba, dobit će jedan. Jedinicu ću mu dati tako što će Viktor Čelić eksati prvo pivo, a ja ću praznu bocu, jednu kao što je bio i šamar, mu razbiti o glavu. Zatim ćemo Viktor i ja na miru popiti po jedno pivo. Dakle, tri piva. Ako ipak pogodi motive, naravno da ćemo sva trojica popiti po pivo, ispričati pokoji vic, nasmijati se i zajedno pljunuti zloj sudbi u stopalo. E, da, i neka mi od ravnatelja donese moj ugovor. Potpisat ću otkaz uz otpremninu od 6 mjeseci. Podivljalo dijete, a godine lete...


M POLICAJAC

(čujemo ravnatelja kako negoduje)

Dobro, zapisao je.


UČITELJ

Pozdravi ga.


M POLICAJAC

Moram se konzultirati koliko su ti uvjeti izvedivi pa ću ti se javiti.


UČITELJ

(u po' glasa)

Zajedno su bolji.



18. SCENA – GASI SE M


MLE

(sjedi na jednom od praznih mjesta)

Mislim, ja sam ovdje sjedila i slušala i ja sam jednostavno zgrožena ovim razgovorom. Ured za zaštitu osoba s invaliditetom, dugotrajno nezaposlenih, žena i mladih će imati puno posla nakon što se ovo sve završi. Vjerujte, odležat ćete Vi puno više nego što se nadate.


TLE

Da, ono sa Srbijancima Vam zaista nije trebalo.


MKC

Ali zašto ste tako agresivni?


Učitelj je zateknut.


MLE

(Učitelj sluša ogorčeno zabavljen)

Agresivan je zato što je gnjida. A zašto jest gnjida: jer pokušava svaliti odgovornost na jadna dječja leđa, na svačiju kičmu, samo da njegova ostane netaknuta poput minareta u pustinji. Kako samo reklamira alkohol pred djecom. Pivo? Što smo – faca s pištoljem, (ugleda Viktora) bazukom? Pa idemo malo reklamirati pivo, razbiti bocu nekome o glavu, zaboravili ste im napomenuti da donesu cd narodnjaka, pa da bude pravi party, tj. dernek. Tko nam to uči djecu?


MKC

Zašto slušate narodnjake?


TLE

Znate li da znanstvene studije pokazuju da je ljudski mozak dok sluša narodnjake 14 posto gluplji?


UČITELJ

(bijesno, naglasivši pištolj)

Dosta!


Tišina u prostoru. Zvoni mobitel.


VIKTOR

Ne sluša on narodnjake.



19. SCENA – PALI SE M


M POLICAJAC

Slušaj, Petriću, ravnatelj ti ne želi dati otpremninu. Tvoje nasilničko ponašanje, kaže, oslobađa ga te dužnosti.


UČITELJ

Ali otpremnina je moj primarni uvjet, i s obzirom da mi je počinjena nepravda i da sam ja zlostavljan na svome radnom mjestu, zahtijevam otpremninu pištoljem jer sud ne mogu priuštiti i ne idem, tj. ne idemo odavde dok je ne dobijem.


MLE

On je jadan zlostavljan.


TLE

Riječi zlostavljača.


M POLICAJAC

Dobro, Petriću, još ću ti se javiti po tom pitanju. A što se tiče onog neobičnog uvjeta, Pavičić kaže da je nemoguće to donijeti danas, nema tko pokrenuti tiskaru, već su dva sata/


UČITELJ

Ne zanima me, prenesi njegovom visočanstvu.


M POLICAJAC

Pa dobro Petriću, ako nećeš razgovarati o kompromisima, onda ovo nisu uvjeti nego ultimatumi.


UČITELJ

Krivo, ovo su minimalni uvjeti koji pokrivaju moje psihičko i fizičko dostojanstvo. Ako želite ponuditi štogod više, nekakav bonus dobre volje, rado ću se dogovarati. Konzultirajte se vi još malo.


Učitelj poklopi slušalicu.



20. SCENA – GASI SE M


TLE

(prezrivo)

Tko nam to uči djecu?


UČITELJ

(spreman za razgovor)

Tko vam to tuče djecu. Kad ste već tu.


MKC

Pa Vi!


UČITELJ

Ja sam udario jednom. A pitao sam tko vam tuče djecu? Ne svu djecu, ali možda da opet održim govor koji ste prekinuli barbarskim upadom.


MLE

Želite li reći da je briga za vlastito dijete barbarska?


UČITELJ

Ne, želim reći da je upad bio barbarski. Mada, možda bih nakon dubljeg promišljanja mogao doći do zaključka da Vam je duša barbarska, a samim time barbarski je i predznak svega što jeste, činite i mislite.


MLE

Sigurno bi duboko promišljanje uzelo u obzir što sam žena, pa ne mogu pojmiti civilizirano.


UČITELJ

I vaš muž je žena?


VIKTOR

I gore, učitelju! Ako je žena nastala iz rebra Adamova, papučar je nastao iz buta Evina.


MKC

Prostak.


MLE

Zolja je neki falusoidni supstitut za... lingvističke manjkavosti?


Viktor je zbunjen, TLE i MKC se nasmiju.


UČITELJ

(zaintrigiran, zatim služben)

Kad malo bolje promislite i falusoidni supstitut je zamjena za jezične manjkavosti. Ali, molim, nemojmo u simbole, postavio sam važno pitanje: tko vam to tuče djecu?


Kako nitko ne odgovara, učitelj nastavlja.


UČITELJ

Pitanje ne cilja na apstrakciju, odgovor ima ime i prezime. Pomozite im djeco.


Kartonsko dijete odgovara (tišina naravno, ali glumci ga slušaju).


UČITELJ

Hvala, Morine.


TLE

Ben/


MLE

(sa zadrškom)

Anton?


TLE

Nije ni pipnuo Lolu Elu.


MKC

Vama treba psihološka pomoć.


UČITELJ

Ovo ste Morinu rekli, sram Vas bilo.


TLE

Opet Vi sve na djecu!


MLE

Pametan dečko, zna što treba reći kad luđak maše pljucom.


UČITELJ

(govoreći curici kraj koje je MKC, očito njena majka. Zatim MKC-u)

Lidija, vidim da ti još nije zaraslo to na bradi. Pitajte je, odakle joj, rane ne lažu.


MKC

Trčala je na tjelesnom.


UČITELJ

Pitajte je malo bolje.


MLE

Da, pustite da pištolj progovori.


VIKTOR

Eh, kad bi on htio da progovori, Vi biste zauvijek ušutjeli. (hvata se za glavu) Srbi!


MKC

(plačno)

Što, on? Pa dušo mamina, što mi ne kaže?


UČITELJ

A kad sam htio da riješimo problem, došla su tri roditelja.



21. SCENA – PALI SE M


M POLICAJAC

Petriću, dobre vijesti/


TLE

Njemu je dijete problem.


M POLICAJAC

Ravnatelj je pristao na otpremninu, zbog sigurnosti djece, koja mu je na prvom mjestu. Ali, najavljuje i tužbu, zbog iznude otpremnine.


TLE

Dijete ima problem.


UČITELJ

Neka, kad dobijem otpremninu, barem ću se moći tužiti.


M POLICAJAC

Uspjeli smo i organizirati sve da Pavičić napiše članak, tako da ćeš brzo i to dobiti, ali... Jedino, Pavičić odbija ući/


UČITELJ

Da ga ja ne mogu tući. Dobro. Ali, ako taj članak ne dobije pozitivnu ocjenu, ja ću tu bocu nekome o glavu razbiti, a znam da je Ferdinandu, velebnome vladaru Monarhije novinarenja, prije svega stalo do dobrobiti djece.


M POLICAJAC

(ustuknuto)

Je li ti to prijetiš?


UČITELJ

(poklapa mobitel)

Pa zašto imam pištolj?



22. SCENA – GASI SE M


TLE

Vi ste problem!


MLE

Sad ćete tući djecu tupim predmetima?


UČITELJ

(rezignirano)

Doslovnost je također tup predmet.


MKC

(učitelju)

Zašto mi niste rekli da je Ben Anton ovo napravio?


MLE

(MKC-u)

Joj, Tamara, ne može on biti baš za sve kriv.


UČITELJ

Rekao bih sve, da ste se odazvali na sastanak. Naglasio sam da je bitno i da jedan dječak radi probleme u razredu.


MKC

Da, ali ovo je ozbiljno, pogledajte ovu ranu.


MLE

Ogrebotinu.


VIKTOR

Zapravo, ne vidimo je od flastera.


MKC

(MLE-U)

Dobro, Ivana, što si ti zapravo time htjela reći?


MLE

Pa ne možeš reći da je to rana.


MKC

Ne to, nego ako Ben Anton nije kriv, tko je.


MLE

Ma ne, draga, krivo si me shvatila. Mislila sam da nije učitelj sad i za to kriv što ti nisi znala.


MKC

A nego tko je?


TLE

Ako roditelj ne zna što mu se događa s djetetom... mislim da je drugi dio rečenice suvišan.


MKC

(TLE-u)

Mladene, sram te bilo!


VIKTOR

Nije roditelj Bog, pa da baš sve zna.


TLE

(pogleda ga dobro)

To Vam nije opravdanje za nemar.


MLE

(Viktoru)

Mislim da kad ti netko tuče dijete, da to ne spada pod „baš sve zna“.


MKC na rubu plača.


UČITELJ

(MLE-u i TLE-u)

Dobro, a što bi bilo da je udario Lolu Elu, kako možete biti sigurni da bi vam ona to rekla?


TLE

Meni moja kći sve kaže.


VIKTOR

(nasmije se)

A znamo gdje to završi.


UČITELJ

Kako ste tako sigurni? Tj. kako ste tako bahati?


MLE

Eto! Sad Vam je i bahato kad netko ima odličan odnos sa svojim djetetom. Jeste li Vi to ljubomorni?


UČITELJ

(nasmijan)

Ali ja nemam djecu.


TLE

Tu smo, dakle!


UČITELJ

Gdje?


VIKTOR

U razredu, valjda.


MKC

(plače)

Što sam ja onda, loša majka?


UČITELJ

(blago zgrožen)

Dobro. Lolu Elu nije udario. I vi samim time mislite da je u redu da ne dođete na sastanak.


MKC

(svojoj curici koja joj je očito nešto rekla, zagrli je)

I ti si meni super!


TLE

(učitelju)

Pogledajte, mi smo zaposleni ljudi. Odgojili smo Lolu Elu da se zna zauzeti za sebe, i ne mislimo gubiti vrijeme po sastancima zbog druge djece.


MLE

Tj. zbog toga što njihovi roditelji nisu izdvojili svoje vrijeme da nauče djecu neke stvari.


UČITELJ

Dakle, kad Vas netko udari, Vi ste krivi.


MLE

Ne, naravno. Ja samo kažem da se odgojem nasilje da spriječiti i ne dopustiti da ti dijete bude niti nasilnik niti žrtva, jer za svaki odnos je potrebno dvoje.


MKC

(jako uzrujana)

Što, ja je nisam odgojila, je li glupačo bezobrazna?


MLE

(razložno)

Umjesto da vrijeđaš, pokušaj razumijeti što pokušavam reći. Postoje načini da dijete odraste u neovisnu i kreativnu osobu zadovoljnu životom. Mi smo npr. pazili da Lola Ela ne bude sama. Naravno, ne valja ni da su samo dvoje, koliko ih je sada, pa radimo na trećem. Helio će uskoro navršiti tri i pol godine, i to je savršeni razmak za zdravo odrastanje djeteta. Opet, preko troje djece nije preporučljivo jer se teže posvetiti svakome ponaosob. U svakom slučaju, idealno je troje, a preko četvero je stvarno životinjska prokreacija koju treba zakonom zabraniti. Naravno, Tamara, da ja uzimam u obzir što si samohrana i ne osuđujem te. Ti nisi imala sreće i ja sam sigurna da bi i ti pazila da Lidija ne bude sama, da imaš uvjete.


MKC

Odvratno. Gadiš mi se!


TLE

Prestani vrijeđati.


MLE

Žalosno je da u nedostatku argumenata imaš agresivne ispade. To ni Lidiji ne pomaže.


Svi začepe uši i naprave grimasu kao da je iznenadna i nepodnošljiva buka zaglušila prostor.


MKC

(iznenađena te prekorljivo svojoj curici)

Lidija!


MLE

Kakav rječnik u mlade osobe!


TLE

Baš se pitam gdje je to mogla čuti.


UČITELJ

Educirao je Ben Anton.


Zvoni mobitel.



23. SCENA – S KRATKIM UKLJUČIVANJIMA MEGAFONA


Preko policajca se dere MKC.


MKC

(vrišti i preko stola napadne MLE)

Od mene! Od mene!


M POLICAJAC

Petriću, djeca kriče, što se događa. Upadamo unutra ako odmah ne opravdaš tu zastrašujuću činjenicu.


UČITELJ

Sada kriče odrasli, nema razloga za brigu, smirit ću situaciju. Malo su teže riječi pale, to je sve.


TLE

(čupa MKC sa svoje žene)

Pusti mi ženu, beštijo!


VIKTOR

(uperi zolju u TLE)

Pusti ti ženu, Srbine!


TLE

(okrene mu se uzrujano)

Srbijanče! A predrasude sačuvajte za dijagnozu koju ćete dobiti nakon što se sve ovo završi. I zolja Vam je prazna.


TLE krene nazad čupati MKC s MLE-a. Viktor nasrne na njega.


VIKTOR

(opali ga zoljom)

Ali ja već imam dijagnozu!


Učitelj poklapa mobitel.


UČITELJ

Dosta! Smjesta prekinite! Dosta! Pucat ću!


Viktor prvi i jedini stane. Na „pucat ću“ i ostali ublaže malo tuču, kao boksači u klinču.


MLE

Hajde, prestani nas plašiti tim pištoljem. Koji vrag si se uopće vraćao ovamo? Samo gubitnik i jadni jadnik može otimati djecu.


MKC

Zar imate bolesnu majku ili nešto?


TLE

Ima bolestan mozak!


VIKTOR

(koji se maknuo sa strane)

Samo malo rasijan razum.


MKC

(uistinu)

Ne razumijem.


UČITELJ

Nema se tu što razumijeti. Nemam nikakvu posebice kriznu situaciju, bolesnu majku, sestru, čak ni mačku.


TLE

Zašto onda?!


VIKTOR

(srčano)

Zbog ponosa!


MLE

(prezirno)

Sigurno si jedinac.


Zvoni mobitel.


UČITELJ

Razlog je, pa zapravo... Ne znam razlog/


MKC

O Bože!


M POLICAJAC

Petriću, zovem te, javi se. Lalić. Policijski službenik.


UČITELJ

Ali znam okidač. Nedavno, ima nekih 7, 8 mjeseci da sam unajmio stan s dvojicom bliskih poznanika. Odselio se od doma.


M POLICAJAC

Što se dešava, tj. događa? Zašto ste sada tihi? Petriću, više informacija ili upadamo.


Učitelj se ima namjeru javiti, na kraju objašnjenja će posegnuti za mobitelom.


UČITELJ

(ubrzava repliku da se javi)

I ništa, shvatio sam da ću, pa zapravo vrlo teško naći posao, i da su... šanse su jako male i da ću morati nazad; u gnijezdo i okrilje roditeljsko. Nisu oni naporni kao vi, nemojte me krivo shvatiti, samo/


MLE

I zbog toga ugrožavaš zdravlje tuđe djece i roditelja?! Jadniče!


Učitelj se ide javiti, a TLE skoči na njega. Hrvaju se oko pištolja.


M POLICAJAC

Imaš pet minuta.


TLE

Dosta je bilo! Pusti!


UČITELJ

Pusti ti!


Malo se hrvaju, svi su napeti. Viktor nacilja, ali se sjeti da je zolja prazna.


VIKTOR

(ide oko njih)

Hoću li ga zoljom?


Pištolj pukne. Odvali neonsko svjetlo koje odvali glavu kartonskoj curici (Lidiji) iz čijeg tijela krene šikljati krv.


MKC

(divljački rasijana)

Bila je... tako lijepa!


MKC uhvati prvo kartonsko dijete i razbije ga o TLE.


MLE

(vrišteći razbije jedno o MKC)

Ali nije bila kreativna!


Krenu razbijati jedni drugima kartonsku djecu o glave i leđa. Viktor udara zoljom TLE-a koji ostaje na podu. Učitelj bježi kroz prozor. U gužvi Viktor dolazi do pištolja.



24. SCENA – UČITELJ JE IZAŠAO, A UŠLA ČETVORICA SPECIJALACA


VIKTOR

Stoj! Dosta mi je vaše srbovlade, babe vam se piz/


POLICAJAC SPECIJALAC

(ušlo ih četvorica)

Dosta! Spusti oružje! Gotovo je!


Viktor se brzo pokunji i mada bi se trenutak prije očekivalo štogod drugo, baca oružje. Svi su unezvjereni. Prva dvojica specijalaca hapse pa izvode Viktora i unezvjerene roditelje kojima daju deke. Druga dva specijalca ostaju iza njih i stavljaju traku oko prostora. Gledaju nered po završetku.


POLICAJAC SPECIJALAC 3

Ala, učitelju, ovoga nema ni u GTA.


PS4

Ma ima. I goreg. Puno goreg.


PS3

Ali ovo je bolja grafika. Jer je realno.


PS4

(izlaze sa scene)

E, znaš da izlazi novi? Je li znaš što će sve biti u njemu: GTA Detroit. Potpuno suludo, vodiš više likova, i jedan je potpuni pacijent, a zapravo su svi zombiji...



25. SCENA – SVI IZLAZE, A ULAZI FERDO PAVIČIĆ


Na scenu ulazi muškarac s novinama pod rukom i tri plastične boce piva. Rekvizitu odlaže na stol.


FERDO PAVIČIĆ

(jako je potresen)

Probudio sam se ujutro, sunčani petak. Svi se mi tako budimo i mislimo „zašto bi ovaj dan bio drugačiji?“ Drugačiji od jučer, od prošlog petka. Petak, uz to i sunčani. A baš su mi jučer javili kako je onaj učitelj iz Osnovne škole Ranko Marinković dobio otkaz. Sjećam se, osmjehnuo sam se zadovoljno, pravda je zadovoljena. Ako sam i ja mali kotačić u njenom velikome mehanizmu, ako je i moj skromni doprinos u tome pomogao, vlastito postojanje kao novinara i kao čovjeka sam opravdao. U petak ujutro, Sunce je zasjalo i obasjalo i moj dom, penjući se polako iznad obližnjih nebodera, tih gorostasa, modernih džinova što obistinjuju želje civiliziranog čovjeka u potrazi za radom, redom i pravdom. Zadovoljno sam otpio posljednje gutljaje bošnjačke kave i krenuo prema redakciji s mišlju na prošli dan koji mi je vratio vjeru u javno školstvo. Mislio sam, kako ljudi običavaju misliti petkom, koji je još k tomu i sunčan: svijet funkcionira! Dovoljno je malo truda, malo dobrih ljudi koji se spoje i odrade dobar i savjestan posao. Da, jutros sam vjerovao u javno dobro. I znam da, duboko u sebi, svi mi vjerujemo, barem mi malo stariji, u javno dobro. I tada, na putu za redakciju, dobijem poziv: „hajde na teren, Osnovna škola Ranko Marinković.“


Ferdo napravi malu pauzu u govoru u kojoj vidimo da mu je teško pri duši.


FERDO PAVIČIĆ

Sad se pitam, je li to nostalgija, tek patnja za vremenima kad smo i sami bili djeca i kad je u našim dječjim svjetovima sve naizgled funkcioniralo. Je li javno dobro dobro? Je li javno školstvo dobro? Gdje smo pogriješili da je postalo loše? Ili je ono samo stvar prošlosti. Ja ne mislim da je ono stvar prošlosti. Osim ako i sam nisam stvar prošlosti. Istina, danas stvari stoje malo drugačije, uz toliko informacija dostupnih svima, djeca brže odrastaju, brže izgrađuju stavove i teže ih je odgajati. Ali ja vjerujem u javno školstvo!


Ogledava se oko sebe.


FERDO PAVIČIĆ

Doduše, je li u redu od nas da tražimo od roditelja ovog razreda da vjeruju s nama. Da ih uvjeravamo u sunčani petak. Luka Petrić je oteo ovaj razred, a gdje je bio dežurni učitelj? U školi Ugo Wertmuller takvo što se ne bi moglo dogoditi. Ne stoga što ta škola uz dežurnog učitelja ima i učitelja koji provjerava je li prvi dežura, nego stoga što su intervjui za posao toliko opsežni, precizni i sveobuhvatni da se netko labilan poput Luke Petrića tamo ne bi ni zaposlio. U komisiji sjedi osam ljudi. Ravnatelj, dva školska učitelja, dva roditelja čija djeca pohađaju školu, a čiji su prosjek i vladanje izvrsni; sociolog, pedagog, psiholog i psihijatar!


Gleda boce piva na stolu.


FERDO PAVIČIĆ

U takvoj školi nema mjesta alkoholu.


Ljutito pomete boce rukom i približava se prozoru te ga promatra.


FERDO PAVIČIĆ

A i prozori su čisti.


Ferdo izađe kroz prozor.


KRAJ



Facebook! TwitThis