Tags: 4F 3M

'Do posljednje kapi krvi' komedija je o disfunkcionalnoj obitelji u kojoj nitko nikoga ne voli i svi su više nego spremni jedni drugima zabiti nož u leđa. Doslovno. Zajednička im je samo želja za likvidacijom mater familias. Nakon niza pokušaja ubojstava i zabuna, postavlja se pitanje tko će posljednji ostati stajati na nogama…

GODINA PROIZVODNJE: 2013.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: ž4 - Lorena (60), Mirna (35), Anja (34), Đurđa (90) 

BROJ MUŠKIH LIKOVA: m3 - Božidar (65), Nikola (34), Dorian (40)

MJESTO RADNJE: Cijela se radnja odvija u jednoj kući, u različitim prostorima:
- uz bazen
- salon
- blagovaonica
- spavaća soba

AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana


Likovi:

Lorena (60)

Božidar (65), njezin muž

Mirna (35), njihova kći

Nikola (34), njihov sin

Anja (34), Nikolina supruga

Đurđa (90), Lorenina teta

Dorian (40), Lorenin ljubavnik


1.

Uz bazen. Nekoliko ležaljki i stolić.

Ulazi Đurđa. Sporo, u skladu sa svojim godinama. Ogledava se uokolo, onda odlazi do stolića na kojem su boce alkohola, natoči si jednu čašu i popije na eks. Onda iz čarape izvuče cigaretu i upaljač i zapali. Čuje da netko dolazi, gasi cigaretu i skriva čašu. Ulaze Nikola, Anja i Božidar.

NIKOLA: Ne mogu vjerovati da je više nema...

ANJA: Tragedija... Tako glupo...

BOŽIDAR: Da. Samo odjednom... I eto.

ĐURĐA: Stigli ste!

NIKOLA: Bok Đurđa...

Nikola, Anja i Đurđa se pozdravljaju. Sjedaju. Božidar si toči piće.

BOŽIDAR: Hoće još netko?

ĐURĐA: Daj meni natoči.

BOŽIDAR: Đurđa...

ĐURĐA: Što?! Danas još nisam ni jednu.

Božidar donosi piće i sjeda. Tišina.

ĐURĐA: Kako prekrasan dan.

NIKOLA: Đurđa!!

ĐURĐA: Mislila sam na vrijeme! Ne na to što ti je mama umrla.

NIKOLA: Da... Mama bi uživala... Obožavala se sunčati ovdje. Evo, baš na ovoj ležaljci...

ANJA: Tako je to... Sad te ima, sad te nema.

ĐURĐA: Ja sam uvijek govorila da je to đavolji izum...

NIKOLA: Ležaljka?!

ANJA: Vlak, ljubavi...

BOŽIDAR: Ma kakav đavolji izum Đurđa...

ĐURĐA: Pa nisu to čista posla! Vidiš da je pedeset ljudi umrlo!

NIKOLA: Aha... Da... Od svih vlakova... Baš je morala ući u taj...

ANJA: Valjda je tako moralo biti.

NIKOLA: Treba vjerovati da se sve događa s razlogom...

ĐURĐA: Ha! S razlogom! Već dugo nisam čula veću pizdariju! Nije se dogodilo s razlogom nego jer ti je mater bila tvrdoglava.

BOŽIDAR: Đurđa, o mrtvima sve najbolje.

ĐURĐA: Lijepo je mogla avionom idući dan!

ANJA: Avion nije đavolji izum?

ĐURĐA: Je. Ali kad je mogla vlakom, mogla je i avionom pa ne bi poginula!

NIKOLA: Znaš da se bojala letenja.

ĐURĐA: Da, da, ona i njene paranoje. Od kad je bila mala stalno je vrištala oko nečega. Te buba, te komarac, te pas, mačka, auto, vjetar, sunce, kiša... Bože me sačuvaj. Ja sam ju probala čeličiti ali nije se dala. Evo, u ovom bazenu sam ju pokušavala naučiti plivati. Ali joj je voda bila premokra...

ANJA: Božidare, kako ćete vi dalje bez Lorene..

BOŽIDAR: Ne znam Anja... Zbilja ne znam.

ĐURĐA: Nu, popij si još malo...

Tišina.

ANJA: A kako ćete sprovod organizirati kad... ovaj... kad nema... je li...

ĐURĐA: Kad nema tijela?

BOŽIDAR: Danas je misa zadušnica... A sprovod... Ne znam. Kad ju identificiraju.

ĐURĐA: Božo, zbilja mi nisi jasan s tom misom... Kad je zadnji put itko od nas crkvi primirisao?!

BOŽIDAR: Red je Đurđa...

ĐURĐA: Ma kakav red... Da se Lorena samo približila crkvi, urušili bi se zidovi!

NIKOLA: Nemoj tako o mami.

ĐURĐA: A što se ti praviš fin?! Sad joj najednom cvijeće raste iz guzice...

NIKOLA: Đurđa, ja sam svoju mamu volio.

ĐURĐA: Mene ne možeš farbati.

BOŽIDAR: Crkva je zbog ljudi. Znaš da bi Lorena tako htjela.

ĐURĐA: Da. Sigurno je negdje ostavila plan i program za svoj sprovod. I popis gostiju. I raspored sjedenja. I jelovnik. Samo što ih još nismo našli.

ANJA: A smije li se misa zadušnica održati prije nego što je... službeno...

BOŽIDAR: Svećenik nema ništa protiv.

ĐURĐA: Normalno da nema ništa protiv kad ćeš mu platiti!

BOŽIDAR: Samo je pitanje vremena kad će ju pronaći...

ĐURĐA: Ti misliš da je živa?!

ANJA: Ne daj Bože... Mislim, daj. Daj Bože.

NIKOLA: Da je živa, javila bi nam se...

ANJA: (Nikoli) Niste se stigli ni oprostiti...

ĐURĐA: Što je baš čudno s obzirom na to da ste zadnjih mjesec dana non stop ovdje.

BOŽIDAR: Đurđa...

ĐURĐA: Zbilja ne znam što vam je došlo...

BOŽIDAR: Nemoj Đurđa...

ĐURĐA: Pa reci da nije istina! Prije nikad nisu dolazili i onda odjednom svaki božji dan...

BOŽIDAR: Ma pusti sad to...

ĐURĐA: E baš neću. Da se ovo dogodilo prije njihovog jednomjesečnog hodočašćenja ovamo, prošlo bi godinu dana prije nego bi shvatili da je odapela!

NIKOLA: Đurđa!

ANJA: Istina... nismo često dolazili...

NIKOLA: Ali smo shvatili da obitelj mora biti na prvom mjestu. Da trebamo jedni drugima.

ĐURĐA: Ili da trebate nešto jedni od drugih...

NIKOLA: Ljubav i podršku.

ĐURĐA: Dobit ću proljev...

NIKOLA: Đurđa!

ĐURĐA: Ozbiljno. Ako ovako nastaviš, morati ću popiti još koju...

BOŽIDAR: Dosta ti je za danas Đurđa.

ĐURĐA: Ha! Pravi se javio...

Neugodna tišina.

NIKOLA: Lijepo je ovo na neki način... Ne znam kad smo zadnji put bili svi na okupu...

ĐURĐA: Nećemo ni sad biti svi na okupu...

NIKOLA: Hm, da...

Neugodna tišina.

ĐURĐA: Zadnji put smo svi bili skupa za Božić. A bilo bi bolje da nismo...

ANJA: Nemojte tako, lijepo je kad se skupimo...

ĐURĐA: A što, ti si zaboravila kako su se svi ispičkarali?

ANJA: Đurđa!

ĐURĐA: Pa reci da nije! Bilo je sretan Božić, sve najbolje, i unutar pet minuta ste svi svima majku jebali! (Nikoli) Pogotovo ti i Mirna.

BOŽIDAR: Mi uvijek tako Đurđa...

ĐURĐA: Velika sretna obitelj. (Nikoli) Zbilja ne znam zašto ste htjeli provoditi više vremena s nama...

NIKOLA: Mama je uvijek bila nesretna što nismo često dolazili pa smo...

ĐURĐA: (Prekine ga) E pa oko toga se više ne moraš brinuti.

Neugodna tišina.

ĐURĐA: Dobro a gdje je Mirna?

BOŽIDAR: Ne znam... Već je trebala doći.

ĐURĐA: A je l' dovodi onog svog?

NIKOLA: Ima tipa?

ĐURĐA: Nema tip... Znaš da se ona povlačila uokolo sa svim i svačim.

NIKOLA: Ma teta Đurđa... Ima dečka?

ĐURĐA: A. To. Da, da. Ima.

NIKOLA: Kako ne znamo za to?

ĐURĐA: Ti ne znaš. Mi znamo.

NIKOLA: Nismo se čuli neko vrijeme...

ĐURĐA: Ajde molim te... Ne čujete se vi nikad! Ko da ne znam...

Ulazi vrlo trudna Mirna.

NIKOLA: Mirna!

ANJA: Pa ti si trudna!

MIRNA: Po običaju imaš oko za detalje...

BOŽIDAR: Mirnice, dušo! Kakvo, hm, iznenađenje...

MIRNA: Bok tata. (Zagrle se nespretno zbog Mirninog trbuha) Đurđa.

Đurđa joj samo kimne glavom.

NIKOLA: Ovaj si put vidim odlučila roditi?

MIRNA: A ti si se odlučio ne razmnožavati i svima napraviti uslugu?

ANJA: Da bar ti možeš reći isto...

BOŽIDAR: Nemojte djeco. Bar bi danas mogli biti...

MIRNA: (prekine ga) Civilizirani? Zašto da se lažemo? Uostalom, Nikola je počeo...

NIKOLA: Ti uopće nisi tužna što je mrtva?

MIRNA: A ti kao jesi?

NIKOLA: Naravno da jesam!

MIRNA: Da, izgledaš baš shrvano…

ĐURĐA: To sam i ja rekla...

ANJA: Nisam znala da si trudna...

MIRNA: A čuj, nije da smo skladna obitelj koja sve dijeli.

NIKOLA: Mogla si nam se pohvaliti...

MIRNA: To bi značilo da moram razgovarati s vama.

ĐURĐA: Jezičina na mamu.

BOŽIDAR: (Nakašlje se) Đurđa...

MIRNA: Ja ću ovdje malo sjesti... (sjeda pušući i stenjući) Nemojte se osjećati obavezno da mi pravite društvo.

ĐURĐA: Mi smo prvi došli.

ANJA: Kad ti je termin?

MIRNA: Poštedi me kurtoaznih pitanja.

ĐURĐA: Izgledaš kao da ćeš svaki čas eksplodirati.

MIRNA: Hvala Đurđa.

ANJA: Zanima me...

MIRNA: Za par tjedana.

ANJA: Tako brzo...

MIRNA: Nedovoljno brzo. Jedva čekam da se više riješim toga...
BOŽIDAR: A reci Mirnice, kad ćeš nas upoznati s ocem?

ĐURĐA: Je l' uopće znaš tko je otac?

MIRNA: Znam Đurđa.

ĐURĐA: Je l' to onaj tvoj dečko kojeg si spominjala ili je neki drugi?

MIRNA: (Iznervirano) To je taj isti!

ĐURĐA: Dobro, dobro, samo pitam. (Za sebe) S tobom se nikad ne zna...

BOŽIDAR: Đurđa, a da mi malo odemo u šetnju?

ĐURĐA: Stalno me šećeš nekud Božo! Jutros smo bili do ulaznih vrata!

Božidar i Đurđa odlaze. Anja krene prema Mirni kao da će joj dotaknuti trbuh. Mirna se izmakne.

ANJA: Ja jedva čekam da budem trudna.

MIRNA: Da. Znam. Svi znaju...

NIKOLA: Mama bi se veselila unuku...

MIRNA: Je l' to tebe hvataju nekakvi sentimenti?! Rospija bi se veselila samo da unuk dolazi od tebe.

ANJA: Radimo na tome.

MIRNA: Vidim dobro vam ide... Ili se imate nečime pohvaliti?

ANJA: Imamo... poteškoća.

MIRNA: Tako i izgledate.

ANJA: A ti izgledaš kao bačva!

MIRNA: To je najbolje što možeš?

Anja odlazi sa scene.

MIRNA: I onda sam ja osjetljiva...

2.

Salon.

Anja sjedi na kauču. Ulazi Nikola.

ANJA: Trudna je...

NIKOLA: Da i?

ANJA: Sigurno se uopće nije ni trudila a uspjelo joj je.

NIKOLA: Nemoj tako. Tko zna s kolikima je spavala.

ANJA: Uvijek ima nešto za reći. Sve žene u tvojoj obitelji imaju jezičinu!

NIKOLA: Daj bar danas pazi što pričaš...

ANJA: Zašto, jer si ti shrvan bolom što ti mame više nema?

NIKOLA: Jedan dan se možemo praviti!

ANJA: Pravimo se već mjesec dana!

NIKOLA: Uvijek izgubiš živce pred kraj! Ne znaš finiširati…

ANJA: Kako ne bih gubila živce uz tvoju obitelj?!

NIKOLA: Treba još samo malo izdržati.

Anja vadi papire iz torbe.

NIKOLA: Što ti je to?

ANJA: Isprintala sam neke stvari... Zakone...

NIKOLA: Kakve božje zakone?!

ANJA: Državne, ne božje. O nasljeđivanju, proglašenju nestalih osoba umrlim i tome slično. Vrag je odnio šalu, trebamo brzo djelovati. (čita) Dakle. «Sud će proglasiti umrlom osobu koja je nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesreći, požaru, poplavi, lavini, potresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti šest mjeseci od dana prestanka opasnosti.»

NIKOLA: Šest mjeseci?! Ne možemo toliko čekati! Ja ću za šest mjeseci biti dva metra pod zemljom ako ne vratimo lovu!

ANJA: Ne paničari! Samo je pitanje vremena kad će ju identificirati. Ovo je u slučaju da nešto pođe krivo. A neće. (čita dalje) «Postupak može otpočeti odmah nakon prestanka opasnosti, odnosno nakon prestanka neprijateljstva.»

NIKOLA: Kakve jebene opasnosti i neprijateljstva?!

ANJA: Ako je rat.

NIKOLA: Kakav rat?! Vlak se slupao!

ANJA: Isto vrijedi i za nesreće.

NIKOLA: Ništa ne razumijem.

ANJA: To valjda znači da možemo pokrenuti postupak čim s tračnica sastružu i zadnji leš.

NIKOLA: A koliko traje postupak?! I onda još ostavinska rasprava... tko zna koliko će vremena proći! A mi vremena nemamo!

ANJA: Naći će tijelo. Sigurno. A ostavinske rasprave nema kad nema ni oporuke. Ti, stari i Mirna sve dijelite na jednake dijelove.

NIKOLA: Bar nešto... To jest, nije baš nešto... Samo trećina.

ANJA: Lijepo sam ti rekla da smo trebali početi raditi na darovnici.

NIKOLA: Kako sam mogao znati da će nam se ukazati ovakva prilika?! Da nije bilo ovog vlaka, doživjela bi stotu...

ANJA: Treba misliti nekoliko koraka unaprijed. Što ti nikad ne radiš. Zato i jesmo tu gdje jesmo.

NIKOLA: Sve će se srediti.

ANJA: Trebalo se srediti tako da nam tvoja mama posudi lovu!

NIKOLA: E pa nisam ja vozio vlak! I nemoj me više podsjećati na to. Ovo je bilo najgorih mjesec dana u mom životu. Nikad nikome nisam toliko ljubio guzicu.

ANJA: Nije bilo druge opcije!

NIKOLA: Uzalud smo se namučili.

ANJA: Nema veze, ovo nam je puno bolja varijanta.

NIKOLA: Sasvim sigurno. Je l' ti možeš vjerovati da mi je vlastita majka nabila veću kamatnu stopu nego što bi bilo koja banka?!

ANJA: Ali ti isto tako nijedna banka ne bi dala kredit s obzirom na trenutno financijsko stanje...

NIKOLA: E jebiga sad.

ANJA: Ono što je bitno je da ćemo se izvući iz govana s tom lovom i da možemo nastaviti po planu.

NIKOLA: Nemamo više plan! Sve je otišlo u vražju mater.

ANJA: Nisam mislila na tvoje poslovne malverzacije nego na dijete.

NIKOLA: A to...

ANJA: Novi termin umjetne oplodnje je već zakazan, samo trebamo uplatiti prvu ratu.

NIKOLA: Probali smo već četrnaest puta. Doktor je rekao da trebaš napraviti pauzu.

ANJA: Ma on nema pojma o čemu priča!

NIKOLA: O medicini sasvim sigurno zna više od tebe.

ANJA: Nemam namjeru o tome raspravljati. Ovo nam je došlo kao naručeno. Mama ti je umrla u pravi trenutak.

NIKOLA: Konačno neka korist od nje.

ANJA: A ako slučajno lova koju naslijediš ne bude dosta... Uvijek se možemo riješiti starog...




3.

Uz bazen.

Vrlo trudna Mirna polako šeće uz rub bazena. Dolazi Nikola.

MIRNA: Gdje ti je luđakinja?

NIKOLA: Ako misliš na moju ženu, unutra je i dolazi k sebi od svojih gluposti.

MIRNA: Napravi joj više to dijete pa da bude mirna.

NIKOLA: Ljubazna kao i uvijek...

MIRNA: A što bi ti? Da budem tužna jer mi je mama umrla? Teško.

NIKOLA: Daj pazi što pričaš...

MIRNA: Zašto? Netko će me čuti? Kao da svi ne misle isto...

NIKOLA: Ali bio bi red da bar danas...

MIRNA: (Prekida ga) Doduše... ti bi još i imao razloga biti tužan!

NIKOLA: Teško.

MIRNA: Daj molim te. Tebe je obožavala.

NIKOLA: Da, ja sam baš super prošao...

MIRNA: Ma jadni Nikolica. Mamica te obasipala pažnjom kad si bio mali pa ti je bilo užasno teško...

NIKOLA: Da, imaš pravo, uživao sam u igranju bridža i navlačenju po dobrotvornim pizdarijama. O čajankama, pletenju, manikuri i književnom klubu da i ne govorim. Ma ono, baš mi je bilo super!

MIRNA: Skrati svoju tragičnu životnu priču. Imamo važnijih stvari. Što ćemo s kućom?

NIKOLA: Prodat ćemo ju. Što bi drugo.

MIRNA: Ne pada mi napamet. Ja se mislim useliti.

NIKOLA: Ne može. Prodat ćemo.

MIRNA: Ništa nećemo prodavati.

NIKOLA: Okej. Onda me isplati.

MIRNA: Tebe u zadnje vrijeme nešto stalno isplaćuju Nikolica... Prvo si mami prodao svoj udio u tvrtki a sad hoćeš da te isplatim za kuću. Što je? Neka panika?

NIKOLA: To se tebe ne tiče. Prodat ćemo kuću.

MIRNA: To ne dolazi u obzir.

NIKOLA: Ne da mi se više s tobom razgovarati.

MIRNA: Da... Imaš pravo. Popunili smo godišnju kvotu.

Mirni zvoni mobitel. Mijenja glas, ljubazna je, mazna.

MIRNA: Halo? ... Da. Sretno sam stigla. Sve je u redu. Ne brini ljubavi... Kad dolaziš? ... Dobro... Fališ mi... I ja tebe bubi.

Nikola ju gleda u nevjerici.

MIRNA: Što je?

NIKOLA: Zvučiš... Tako... Pitomo. Tko je to bio?

MIRNA: Slaven. Moj zaručnik.

NIKOLA: Zaručila si se?!

MIRNA: Da. Što je tu čudno?

NIKOLA: Pa... Ti. U braku.

MIRNA: Ne misliš valjda da ću se sama brinuti o djetetu.



4.

Salon.

Ulazi Lorena.

LORENA: Božidar? Đurđaaaa? Stigla sam! Pa dobro gdje su...?

Sjeda na kauč. Ulazi Mirna.

MIRNA: Mama?!

Mirna je u šoku. Onda skoro povrati i otrči.

LORENA: Otkud ona ovdje?! Nije Božić. Niti bilo koji drugi blagdan... Sigurno nešto treba.

Ulazi Božidar. Lorena ga ne vidi, ali on vidi nju, zatrese glavom, okrene se i izađe iz prostorije.

LORENA: Je l' mi se učinilo ili se opet udebljala... I još i povraća. Opet bulimija. Krasno. E pa nek' povraća kod sebe doma a ne u mojoj novoj kupaonici! Mirna? (viče) Mirna ako povraćaš u kupaonici u lijevom krilu molim te ciljaj precizno! Pločice su osjetljive!

Ulazi Đurđa.

ĐURĐA: Dobro tko se to non stop dere, ne mogu spavati! A onda će poslije opet biti «Đurđa je čangrizava»

Vidi Lorenu i prenerazi se.
ĐURĐA: Isusa ti Krista!

LORENA: Bok Đurđa.

ĐURĐA: Dalje od mene!

LORENA: Što ti je?!

ĐURĐA: Ne približavaj se!

Napravi križ prstima.

LORENA: Je l' to zato što ti prošli tjedan nisam dala da ostaneš iza ponoći gledati televiziju?

ĐURĐA: Što hoćeš od mene??

LORENA: Izgledaš loše Đurđa. Lošije nego inače. Blijeda si. Znaš da smo prodali grobno mjesto! Gdje ću sad s tobom ako umreš?!

Lorena joj se približi i stavi joj ruku na čelo. Đurđa je prestravljena i čvrsto zažmiri. Onda otvori jedno pa drugo oko.

ĐURĐA: To si zbilja ti.

LORENA: Nego tko bi bio?! Ti se zbilja malo gubiš u zadnje vrijeme...
ĐURĐA: Ma tko se gubi! Ja sam bistra ko rakija!

LORENA: Koju piješ u prekomjernim količinama.

ĐURĐA: Da. To si definitivno ti. A kad smo već kod rakije...

LORENA: To je nevjerojatno koliko ti ločeš.

ĐURĐA: Punoljetna sam preko nekoliko puta!

LORENA: Dobro, radi što hoćeš.

ĐURĐA: I hoću!

Đurđa izlazi van i opsuje ispod glasa.

LORENA: Ovdje su svi poblesavili. Nema me par dana i nastane opći rasap sistema...

Ulazi Nikola.

NIKOLA: Učinilo mi se da sam čuo... Mora da sam poludio...

Odmah s vrata vidi Lorenu.

LORENA: Nikolica!

Nikola vrisne i padne u nesvijest.

LORENA: Nikolica! Nikolica probudi se!

Lorena ga pljuska.

LORENA: Ne brini dušo, mama je tu!

Lorena ga za ruke izvlači van iz salona. Ulazi Božidar.

BOŽIDAR: Nadam se da Đurđa nije sve popila…

Toči si piće. Sjeda na kauč i pijucka.

LORENA: (Iz off-a) Božidar? Jesi li to ti?

Ulazi na scenu.

LORENA: Opet piješ.

Božidar se trgne, misli da nije dobro čuo.

BOŽIDAR: Prvo mi se učinilo da ju vidim, sad ju još i čujem...

LORENA: Koliko si danas popio?

BOŽIDAR: Opet mi se učinilo.

LORENA: Božidar?

Božidar se okrene, vidi Lorenu, okrene se natrag. Gleda u čašu.

BOŽIDAR: Možda sam danas ipak malo pretjerao...

LORENA: Po običaju pričaš gluposti.

BOŽIDAR: Možda mi je viski počeo škoditi...

LORENA: Gdje je Đurđa?

BOŽIDAR: Možda da pređem na votku...

LORENA: Dobro hoćeš ti meni odgovoriti na neko pitanje?!

BOŽIDAR: Ili da se držim viskija pa kud puklo da puklo...

LORENA: Božidar!!

BOŽIDAR: A dobro, kad si već tu... Reci dušo.

LORENA: Što ti je danas?

BOŽIDAR: Pa evo, imam halucinacije.

LORENA: Kakve sad halucinacije?!

BOŽIDAR: Priviđaju mi se neke stvari...

LORENA: Bože što ja sve moram trpjeti... Idi spavati.

BOŽIDAR: To ti nije loša ideja.

Božidar štucne i ispruži se na kauču.

LORENA: Gdje je Đurđa... Đurđa? Đurđaaaaa!

MIRNA: (iz off-a) Pao si u nesvijest? Koja si ti žena...

NIKOLA: (iz off-a) Začepi da provjerimo...

ANJA: (iz off-a) Ali to naprosto nije moguće!

Mirna, Anja i Nikola proviruju u salon.

LORENA: Dušo!

NIKOLA: Mama.

LORENA: Dušo... Dođi da te zagrlim.

MIRNA: Nadala sam se da sam se samo predozirala vitaminima...

LORENA: Mirna. Što ti radiš ovdje?

MIRNA: A možda sam poludjela. To bi bila bolja varijanta.

Tišina.

LORENA: To ne znam. Ali udebljala se jesi.

MIRNA: Trudna sam.

LORENA: To nije isprika.

MIRNA: Jedem za dvoje!

LORENA: Prije za troje rekla bih...

MIRNA: Da. Živa si. Bože kako lijepo. Dobrodošla natrag...

LORENA: (Anji) I ti si tu...

ANJA: Lorena, drago mi je da ste dobro.

LORENA: A zašto ne bih bila dobro?! (Nikoli) Dušo što ti je? Izgledaš kao da si vidio duha!

NIKOLA: Kako je ovo moguće? Poginula si u vlaku...

LORENA: Sigurno ti je opet tata dao da popiješ jedan od njegovih aperitiva prije ručka. Dušo znaš da ne smiješ, ne podnosiš dobro alkohol!

MIRNA: Ovo je noćna mora...

LORENA: Slažem se. (Pokazuje na Mirnin trbuh.) Kad se ovo dogodilo?

MIRNA: Prije osam mjeseci.

LORENA: A udala se nisi. Krasno.

MIRNA: Zaručila sam se.

LORENA: Rano si se sjetila... I kakva ti je to frizura?

Dolazi do nje i prima kosu. Mirna si krene natočiti piće.

ANJA: Što radiš?!

MIRNA: Točim si viski.

ANJA: Trudna si!

Mirna pogleda trbuh.

MIRNA: A da... Stvarno...

ANJA: Strašno...
LORENA: Tom djetetu je sudbina davno zapečaćena.

Božidar se pridigne na kauču.

BOŽIDAR: Mirna, srce... Reci mi... Ovaj... Je l' ti isto vidiš svoju mamu?

MIRNA: Da. Nažalost.

BOŽIDAR: Dobro je. Već sam se zabrinuo da sam pretjerao...

LORENA: Koliko si popio?

BOŽIDAR: Dovoljno da se ne uzrujam što te vidim.

NIKOLA: Mama je živa...

MIRNA: Zamisli.

BOŽIDAR: Kakva sreća... Pa... u to ime....

Nazdravi i ispije čašu.

LORENA: Zašto ste svi u crnini?

BOŽIDAR: Stekli smo dojam da si poginula.

MIRNA: A kad ono... Eto te.

LORENA: Poginula?!

NIKOLA: Vlak se skršio!

LORENA: Ma koji vlak?!

MIRNA: Onaj kojim si ti putovala u spa centar!

LORENA: A taj vlak... Hm... Skršio se?!

NIKOLA: Da! I ti si trebala biti u njemu!

LORENA: Aha... Pa... Iznenađenje! Nisam bila u njemu! Išla sam kasnijim...

MIRNA: Nisi mogla ići kasnijim jer je nakon nesreće na toj ruti obustavljen promet.

NIKOLA: I zvali smo spa centar, nikad nisi stigla do njih.

LORENA: Vidim, bili ste jako poduzetni!

MIRNA: Bilo je pedeset mrtvih, nisu ih sve identificirali pa smo se nadali... mislili, pa smo mislili da si i ti među njima...

LORENA: Srećom, nisam.

BOŽIDAR: Da, srećom… Treba otkazati misu zadušnicu.

ĐURĐA: Svećenik neće biti sretan.

BOŽIDAR: A gdje si bila?

LORENA: Božidare, kao da je to sad bitno...

BOŽIDAR: Samo pitam. Ako te nisu pet dana umakali u blato... Gdje si bila?

LORENA: To sad nije važno, važno je da sam živa!

NIKOLA: I kako nisi znala za nesreću?! Bilo je u svim vijestima!

MIRNA: A ti kao gledaš vijesti?

ANJA: Brinuli smo se za vas.

MIRNA: (za sebe) Govori u svoje ime...

LORENA: Pa... žao mi je što sam vas zabrinula, to mi doista nije bila namjera, ovo je zbilja bilo baš nezgodno kako se sve poklopilo...

MIRNA: Dobro hoćeš nam reći gdje si bila?


5.

Blagovaonica.

Lorena, Božidar, Mirna, Đurđa, Anja i Nikola sjede za stolom.

LORENA: Dobro da ste svi ovdje. Jest da se sve ohladilo jer se Đurđa opet izgubila na prvom katu...

ĐURĐA: Nisam se izgubila!

BOŽIDAR: Jesi Đurđa. Znaš da se uvijek zbuniš ako skreneš lijevo kod wc-a.

ĐURĐA: Izdajico.

LORENA: (Nakašlje se.) Imam vam reći nekoliko stvari. Nekoliko važnih stvari. Razmišljala sam ovih dana. I... Božidare, hoću razvod.

Tišina. Božidar se prvi oporavi.

BOŽIDAR: Pa... U zdravlje!

LORENA: I sam znaš da naš brak nema smisla.

BOŽIDAR: To sigurno.

LORENA: Za tebe sam se ionako udala samo da si iznerviram majku...

ĐURĐA: Izvrstan razlog za brak!

LORENA: Bila bi se razvela nakon njezinog infarkta...

MIRNA: Jer si postigla što si htjela.

BOŽIDAR: Skoro. Ostala je živa.

LORENA: Ali onda nam se dogodila Mirna.

MIRNA: Da. Sa mnom uvijek neki problemi.

LORENA: Pa sam ostala s tobom... Pa je došao Nikolica.

MIRNA: Dragi Nikolica...

LORENA: Ali Nikolica je sad velik...

MIRNA: I Mirna. I Mirna je sad velika.

LORENA: Prevelika! Više se nema smisla pretvarati. Mislim da je najbolje da se raziđemo.

NIKOLA: Ali mama, razmisli malo...

LORENA: Razmišljala sam i previše.

ĐURĐA: Strašno... U tvojim godinama...

LORENA: A koje su to moje godine?

ĐURĐA: Pozne.

LORENA: Prava se javila. No da ne duljim. Božidare, bila sam ti vjerna... Do prije par mjeseci.

BOŽIDAR: A što se dogodilo prije par mjeseci?

LORENA: Upoznala sam nekoga...

ĐURĐA: Svašta...

LORENA: I mislim da je došlo vrijeme da prestanem raditi kompromise i počnem raditi ono što hoću. Konačno mogu napraviti nešto za sebe.

MIRNA: Jer inače nikad ništa ne radiš za sebe...

LORENA: Nikola. Odlučila sam da ti neću posuditi novac.

NIKOLA: Molim?!

ANJA: Lorena... Nemojte brzati s odlukama...

ĐURĐA: Ovo postaje zanimljivo!

LORENA: Razmislila sam malo... Već sam ti isplatila tvoj udio u tvrtki a sad hoćeš još. Tome mora doći kraj. Mi smo jedna od vodećih farmaceutskih kompanija u zemlji a očito je da ti ne znaš s novcem. Nije ništa osobno dušo. Ali biznis je biznis.




6.

Uz bazen.

Dorian šeće uz bazen. Telefonira.

DORIAN: Znam. Znam... Ne, nije još uložila. ... Rekao sam ti da ću srediti! ... Uložit će. ... Kad ti kažem! Kad Lorena da tu lovu sve će biti okej. Treba mi još samo malo vremena.

Ulazi Lorena.

LORENA: Dorian! Rekli smo se da ne dolaziš dok te ne nazovem.

DORIAN: Putovnica ti je ostala kod mene.

LORENA: I onda si bio zlatan i donio mi je.

Lorena mu se baca oko vrata. Ljube se.

DORIAN: Netko bi nas mogao vidjeti.

LORENA: Neka. Ionako sam svima rekla.

DORIAN: Rekla si im?!

LORENA: Nego što. Zašto bi se više skrivali?

DORIAN: Odlično...

LORENA: Ali sad je unutra pravi kaos. Vratit ću se brzo.

Poljubi ga i ode. Dorian šeće neko vrijeme. Ulazi Mirna.

MIRNA: Dorian?!

DORIAN: (iznenađen je) Ej...

MIRNA: Što ti radiš ovdje?

DORIAN: Što ti radiš ovdje?!

MIRNA: Ne mogu vjerovati da si došao. Pa što ti pada na pamet?

DORIAN: Čekaj malo... trudna si?!

MIRNA: Da...

DORIAN: Kud prije...

MIRNA: Moraš otići.

DORIAN: Zašto bih morao otići?

MIRNA: Rekla sam ti da više nemamo o čemu razgovarati.

DORIAN: Ali ja nisam došao da bi...

MIRNA: Je li ti nešto teško palo na glavu?! Moraš otići smjesta.

DORIAN: Ali...

MIRNA: Dogovorili smo se da ćeš se držati podalje.

DORIAN: Mirna ja zbilja...

MIRNA: Moraš odmah otići. Slaven bi trebao doći.

DORIAN: Slaven?!

MIRNA: Moj zaručnik.

DORIAN: (počne se smijati) Udaješ se za Slavena?!

MIRNA: Da sam na tvojem mjestu, ne bih se smijala. Slaven mi je priuštio ovo. (pokaže mu prsten) Ti mi ne bi mogao priuštiti ni bižuteriju.

DORIAN: (razgledava prsten) Lijepo, lijepo. Mora se priznati, skupo si se prodala.

MIRNA: Nisam se prodala, snašla sam se.

Ulazi Lorena.

LORENA: Znači upoznali ste se.

Lorena dolazi do Doriana i poljubi ga. Mirna je u šoku.

LORENA: Mirna zatvori ta usta. Zijevaš kao nilski konj.

MIRNA: Što se ovdje događa?

LORENA: Dorian mi je vratio putovnicu.

MIRNA: U usta?!

LORENA: Ne budi bezobrazna.

MIRNA: Vratio ti je putovnicu. Znači dok smo mi mislili da si poginula u vlaku ti si bila s njim.

DORIAN: Ha?!

LORENA: Opet s tim vlakom... Na Baliju ne prenose vijesti iz Hrvatske! Da sam znala, javila bih vam da ne brinete!

MIRNA: Što bi nam javila? Da si na Baliju s ljubavnikom?!

LORENA: Nepristojna sam. Doriane, ovo je moja kćer, Mirna. Mirna, ovo je Dorian, moj ljubavnik.

DORIAN: To ti je kćer?!

LORENA: Znam, ne izgledam dovoljno staro da bih imala kćer tih godina...

MIRNA: Vas dvoje...

LORENA: Da Mirna. Što je tako čudno... Uostalom, nije razlika baš tolika!

MIRNA: Krasno... Baš krasno.

LORENA: Tvom tati je ionako svejedno.

MIRNA: Tati je svejedno, da.

LORENA: Mogla bi biti sretna zbog mene.

MIRNA: Oduševljena sam...

LORENA: (Dorianu) Srce, sad doista nije najzgodniji trenutak. Nazvat ću te da se dogovorimo kad se vidimo.

Lorena ga još jednom poljubi i ode

MIRNA: Znači ti si moj novi tata.

DORIAN: Mirna...

MIRNA: Ne znam kako da te zovem...

DORIAN: Mirna, daj...

MIRNA: Dorian je sad previše službeno... Da te zovem tatica?

DORIAN: Nisam imao pojma da ti je to mama.

MIRNA: Možeš misliti.

DORIAN: Kunem ti se nisam znao da ste u rodu!

MIRNA: Razumijem. Povrijeđen ti je ego. Ovo je tvoj perverzni način da mi se osvetiš, je l' da? Ostavila sam te pa mi ovako vraćaš.

DORIAN: Ovo nije imalo veze s tobom!

MIRNA: Kako nema veze sa mnom?! Spavaš mi s mamom!

DORIAN: Tebe se više ne tiče s kim ja spavam ili ne spavam!

MIRNA: Ti se šališ.

DORIAN: Dobro, oprosti. Nisam znao da ti je mama.

MIRNA: Prekinut ćeš to smjesta.

DORIAN: Nema teorije.

MIRNA: A što, zaljubio si se?

DORIAN: Ne budi smiješna.

MIRNA: Znači iskorištavaš moju jadnu majku zbog novca.

DORIAN: Nemam pojma o čemu pričaš.

MIRNA: Pričam o tome da si bankrotirao i spao na to da te financira šezdesetogodišnjakinja!

DORIAN: Ti najbolje znaš kako to funkcionira. Koliko je ono Slaven stariji od tebe?

MIRNA: Mislim da je moja dužnost da joj kao brižna kćer kažem da ju čovjek zbog kojeg ostavlja muža samo iskorištava.

DORIAN: Nećeš to napraviti.

MIRNA: Kako misliš da bi se osjećala kad bi to saznala?

DORIAN: Neće ti vjerovati.

MIRNA: Misliš? A kad joj kažem da je njezin ljubavnik otac njenog nerođenog unuka?



7.

Salon.

Anja i Nikola ulaze u salon.

ANJA: Ovo drastično mijenja stvari.

NIKOLA: Nadrapali smo.

ANJA: Nemoj paničariti.

NIKOLA: Ne paničarim! Samo razmišljam o tome kako će nam stan završiti na dražbi a moje noge u kolicima!

ANJA: Nije još sve izgubljeno.

NIKOLA: Kako nije?! Živa je! Nema nasljedstva!

ANJA: Imamo još jednu opciju...

NIKOLA: Koju?

ANJA: Riješit ćemo je se.

NIKOLA: Misliš...?

ANJA: Ne vidim što nam drugo preostaje.

NIKOLA: Da... Već smo računali na nasljedstvo...

ANJA: I svi su se pomirili s tim da je više nema... Nije da će biti neka promjena.

NIKOLA: A možda ne trebamo nagliti. Možda nam ipak posudi novac.

ANJA: Izričito je rekla da neće!

NIKOLA: Možda ako ju zamolim...

ANJA: Obrađivali smo ju mjesec dana i jedva je pristala.

NIKOLA: A da ipak malo pričekamo?

ANJA: Što? Da umre prirodnom smrću?! Prije ćeš ti odapeti nego ona.

NIKOLA: Ali...

ANJA: Zbilja joj se želiš još mjesec dana uvlačiti u guzicu?!

NIKOLA: Definitivno ne.

ANJA: Osim toga, nemamo mjesec dana!

NIKOLA: Ali... To mi je mama!

ANJA: Koju ne možeš smisliti.

NIKOLA: Istina... Ali ubojstvo...

ANJA: Ako se želimo izvući iz dugova i napraviti bebu onda nemamo puno izbora. Novi termin umjetne oplodnje nam je već zakazan. Trebamo uplatiti prvu ratu.

NIKOLA: Sjeti se što je doktor rekao...

ANJA: Ne želim čekati.

NIKOLA: Znam. Ali ti hormoni... Jako utječu na tebe.

ANJA: Što hoćeš reći? Da sam neuračunljiva?!

NIKOLA: Ne... Samo... Mislim da bi ti pauza dobro došla.

ANJA: Meni bi dobro došlo dijete. Meni! Nama! A ne tvojoj sestri!

NIKOLA: Da… to jadno dijete ni ne zna što ga čeka...

ANJA: Moramo je se riješiti. Još danas.

NIKOLA: Mirne?! Zašto?!

ANJA: Tvoje mame! Doduše... Ako nema Mirne, onda ti dobivaš polovicu svega a ne trećinu... Ali sve po redu. Ne treba brzati. Prvo tvoja mama.

NIKOLA: A kako ćemo to napraviti?

ANJA: Bilo bi pametno da to prikažemo kao samoubojstvo.

NIKOLA: Odlična ideja! Prerezane žile?

ANJA: Znaš da ne volim krv.

NIKOLA: Hm... Dobro. Bez krvi... Vješanje? Ne, ona to nikad ne bi... Naotekla bi i poljubičastila. Pretašta je za to. A i ne znam kako bi ju objesili... Teža je nego što izgleda.

ANJA: Možda da ju bacimo kroz prozor?

NIKOLA: Ili da se utopi u kadi.

ANJA: A da se predozira tabletama? Nesretan slučaj?

NIKOLA: To bi moglo upaliti... Overdose paracetamolima.

ANJA: Jedino... to bi mogao biti negativan publicitet za tvrtku... Predozirala se vlastitim proizvodom...

NIKOLA: Svaki publicitet je dobar publicitet.

ANJA: Tablete dakle... U što ćemo ih ubaciti?

NIKOLA: Svako popodne pije čaj...

ANJA: Savršeno. Ti ćeš smrviti tablete i ubaciti ih u čaj.

NIKOLA: Zašto ja?

ANJA: Tvoja je mama.

NIKOLA: Kakve to veze ima?

ANJA: Ti si zabrljao!

NIKOLA: Znao sam. Znao sam da mi to zamjeraš.

ANJA: Normalno da ti zamjeram!

NIKOLA: Krivo sam uložio, događa se! Što sad!

ANJA: Što sad? Pa ništa. Baš ništa. Osim što moramo ubiti tvoju mamu da se izvučemo iz dugova!



8.

Uz bazen.

DORIAN: Mirna, ovo nije meksička sapunica.

MIRNA: Ozbiljno ti kažem.

DORIAN: (Pauza) To je zbilja moje dijete?

MIRNA: Da.

DORIAN: Pa dobro zašto mi nisi rekla?!

MIRNA: Zato što si taman bio bankrotirao kad sam saznala da sam trudna.

DORIAN: Za pobačaj bi se našlo...

MIRNA: Zaključila sam da bih nakon pet pobačaja možda jednom mogla i roditi.

DORIAN: Trebalo bi te nominirati za majku godine... A Slavenu to ne smeta?

MIRNA: Slaven misli da je dijete njegovo.

DORIAN: Molim?!

MIRNA: Pa zašto bi me inače zaprosio?!
DORIAN: Kakvo si sad opet sranje izvela?

MIRNA: Shvatila sam da sam trudna, da me Slaven opsjeda već mjesecima, da imam trideset i pet godina, da sam po planu već trebala biti u trećem braku i da je krajnje vrijeme da se udam prvi put. Pa sam zaključila da ga je najbrže uloviti na dijete.

DORIAN: Shvatit će da se datumi ne poklapaju.
MIRNA: Kao prvo, brzo sam reagirala i spavala s njim čim sam prekinula s tobom. Kao drugo, dijete se može roditi i ranije.

DORIAN: Spavala si s njim?

MIRNA: Pa naravno. Možda je glup, ali u bezgrešno začeće ipak ne bi povjerovao. Uvjerljiva jesam, ali ne toliko.

DORIAN: Nevjerojatna si.
MIRNA: Što je? Nisi valjda ljubomoran?

DORIAN: Ljubomoran? Na njega?! Poštedi me.

MIRNA: Ako te to tješi, spavala sam s njim samo jednom, dalje sam se izvlačila na trudnoću.

DORIAN: Ne zanima me tvoj seksualni život.

MIRNA: Mene tvoj još manje, vjeruj mi.

DORIAN: Kako će on molim te odgajati dijete? On je potpuno nesposoban!

MIRNA: Pa ne znam baš… Ti si taj koji je bankrotirao…

DORIAN: Ali... Slaven!

MIRNA: Što mu fali?

DORIAN: Jedino mu lova ne fali.

MIRNA: Pa to je jedino i bitno!
DORIAN: Zajedno smo ga sprdali mjesecima!

MIRNA: I onda si ti ostao bez para a on nije. Ne brini. Ne planiram s njim ostati dugo. Koju godinu. Dok ne sredim financije, nađem rupe u predbračnom ugovoru...

DORIAN: Sve si domislila...
MIRNA: Nego što!

DORIAN: Zašto mu ja sad to sve ne bih rekao?

MIRNA: Zato što ću ja onda svojoj dragoj mamici reći da si s njom samo zbog love.



9.

Salon.

Božidar ulazi na scenu. Odlazi do stolića s alkoholom. Ulijeva si piće.

BOŽIDAR: Božo moj, Božo... Što je tebi ovo trebalo... Mogao si biti pisac! Umjetnik! Imao si planove! Ali ne... ti si se zaljubio! U fašista. Da si bio pametan, pobjegao bi odmah. Ali ne... ona ti je bila baš zanimljiva! Zanimljiva. Budalo. Tko se još ženi jer mu je netko zanimljiv... (Pije) E moj Božo... trebao si neku normalnu oženiti. A ne gospođu Toliko Sam Škrta Da Ću I Vlastitom Sinu Nabiti Kamate. Gospođu Pametnija Sam Od Svih Vas Zajedno. Gospođu To Je Moj Novac. Gospođu Nitko Nije Dovoljno Dobar Za Mene. Gospođu Prigovaram Od Jutra Do Sutra. Ako nazovete odmah, dobijete prigovor gratis... (Pije. Oponaša Lorenu) Božidare, zašto toliko piješ? (Normalnim glasom) Stvarno ne znam. Možda zato što sam oženjen s tobom... (Oponaša ju) Božidare, zašto ništa ne radiš? (Normalnim glasom) Zato što ti čovjeku ubiješ svaku želju za životom! Razvod. Dat ću ja tebi razvod. Što bih ja sad trebao... Naći posao?! Ma nemoj. Možda će mi plaćati alimentaciju. Kao i do sada tjedni džeparac. A možda i neće... neće. Neće beštija. Sigurno neće. Ostavit će me bez ičega. Ja nisam ništa stekao u ovom braku. Ja nemam što dijeliti napola. A ona će već naći kako da ne dijeli svoje... Trpim ju sve ove godine, podnosim njezina sranja, puštam ju da me maltretira, toleriram sve njene pizdarije i onda ONA traži razvod?! Ona ostavlja MENE?? Kakva svinjarija. Ostavlja me na cjedilu. Bez lipe. Bez ičega. Nakon dugogdišnje torture. E pa neće to samo tako proći. Ne, ne. Nema razvoda. Preko mene mrtvog. (Pije, zamisli se.) Ili preko nje mrtve… Pa da! Ako je mrtva ne može se razvesti!

ĐURĐA: Bože Božo... Ovoliko nisi govorio u zadnje tri godine!

BOŽO: Đurđa!! Skoro sam infarkt dobio!

ĐURĐA: Prije ćeš dobiti cirozu jetre.

BOŽO: Nisam znao da si tu.

ĐURĐA: Kakve to gluposti trabunjaš?

BOŽO: Ma ništa Đurđa, to ja ovako...

ĐURĐA: Planiraš ucmekati Lorenu?

BOŽO: Đurđa!

ĐURĐA: Dokrajčiti ju? Ubiti? Krknuti?

BOŽO: Ma bože sačuvaj Đurđa...

ĐURĐA: Razmišljaš o tome, je l' da? Mota ti se ta ideja po glavi?

BOŽO: Ali znaš da ja nikad ne bi mogao...

ĐURĐA: Ništa ja ne znam...

BOŽO: Kunem se da ne bi.

ĐURĐA: Prilika čini lopova. Neprilika ubojicu.






10.

Salon.

Ulazi Nikola. Dolazi do stolića na kojem je šalica s čajem. Ogledava se oko sebe. U čaj stavlja smrvljene tablete. Iz off-a se čuju Lorena i Đurđa. Nikola brzo izlazi van. Ulaze Lorena i Đurđa.

LORENA: Đurđa ostavi me na miru molim te.

ĐURĐA: Neću!

LORENA: Dosadna si kao stjenica...

ĐURĐA: Tko ti je taj mamlaz uopće?

LORENA: Nije mamlaz.

ĐURĐA: Sigurno je neki mladi majmun kojeg financiraš.

LORENA: Đurđa!

ĐURĐA: Što! Ajde, razuvjeri me.

LORENA: Nije toliko mlađi od mene...

Lorena uzima šalicu čaja. Krene otpiti.

ĐURĐA: Aha...

LORENA: (Iznervirano spušta šalicu) I ne financiram ga. Ulažem u dionice.

ĐURĐA: Ha!

LORENA: Znaš što Đurđa. Nisi mi mama.

ĐURĐA: Hvala Bogu.

LORENA: I ja kažem. (Ponovo podiže šalicu)

ĐURĐA: Nisam ti mama ali sam te odgojila. Što mi nije na slavu.

LORENA: Ne mogu te više slušati. Evo, popij si čaj. Možda te malo smiri.

ĐURĐA: Ništa Đurđu uz ovakvu familiju ne može smiriti.

Lorena izlazi. Đurđa uzima šalicu i popije čaj naiskap.

ĐURĐA: Smirila bi me rakija. Čaj sigurno ne…

Đurđa malo zatetura.

ĐURĐA: Uf… Nije mi dobro. Trebala sam malo odspavati umjesto da me Božo šeće! Samo da malo… prilegnem…

Pokušava doći do kauča ali padne u nesvijest. Iza kauča. Ulaze Anja i Nikola. Ne vide Đurđu.

NIKOLA: Po šesti put, stavio sam dovoljno!

ANJA: Samo pitam...

NIKOLA: Smrvio sam cijelu bočicu, okej? To bi i slona ubilo! I to brzinom svjetlosti!

ANJA: Ali... nije ti sumnjivo da je nigdje nema?

NIKOLA: Vjerojatno negdje leži i umire.

ANJA: Ali gdje?!

NIKOLA: Zar je bitno?

ANJA: Možda nije popila...

NIKOLA: Popit će. Uvijek se nalijeva tim čajem... To joj kao čisti organizam.

ANJA: Vidi... Njena šalica. (Dolazi do stola) Prazna je. Popila je!

NIKOLA: Jesam ti rekao...

ANJA: (Vidi Đurđu) Isuse! Đurđa!

NIKOLA: Đurđa?!

Anja i Nikola pokušavaju probuditi Đurđu.

NIKOLA: Đurđa, Đurđa, probudi se.

Anja ju počne šamarati.

NIKOLA: Jesi ti poludila?! Ne možeš šamarati devedesetogodišnjakinju!

ANJA: Ako je mrtva onda ionako nema veze!

NIKOLA: Zašto bi bila mrtva?!

ANJA: Uključi mozak. Vidiš šalicu?

NIKOLA: Misliš...

ANJA: Mislim da si ubio svoju pratetu!

NIKOLA: Mi. Mi smo ubili moju pratetu!

ANJA: Ti si stavio tablete u čaj.

NIKOLA: Ali je to bila tvoja ideja!

ANJA: To sad nije bitno!

NIKOLA: Možda nije mrtva...

ANJA: Ne mogu joj napipati puls.

NIKOLA: U pizdu materinu...

ANJA: Samo si trebao ubaciti tablete u čaj... Samo to.

NIKOLA: Pa i jesam!

ANJA: Svaka čast. Uspjelo je.

NIKOLA: Kako sam mogao znati da će Đurđa popiti čaj?!

ANJA: Ne mogu vjerovati da si uspio ubiti krivu babu!

NIKOLA: Isuse... Preživjela je tri rata i onda ju ja dokrajčim...

ANJA: Moramo ju sakriti.

NIKOLA: Ti stvarno nisi normalna! Kamo bi je ti skrivala?!

ANJA: Što ja znam, bilo gdje, ne možemo ju ostaviti ovdje!

NIKOLA: Misliš da će biti manje sumnjivo ako ju sakrijemo?!

ANJA: Hoćeš da ju tvoja mama vidi? Samo nam još treba da nešto posumnja.

NIKOLA: U što?! Da ubijamo članove obitelji jednog po jednog?!

ANJA: Đurđa je bila greška koju nećemo ponoviti.

NIKOLA: To sigurno. Možemo ju ubiti samo jednom!

ANJA: Gdje ćemo ju odnijeti?

NIKOLA: Bilo bi najbolje u podrum.
ANJA: Netko bi nas mogao vidjeti.

NIKOLA: Što da onda radimo s njom?!

ANJA: A ormar? Za prvu ruku?



12.

Spavaća soba.

Lorena spava. Ulazi Božidar. Šulja se. Gleda Lorenu neko vrijeme. Onda uzima jedan od hrpe jastuka na krevetu i prisloni joj ga na lice. Lorena se počne ritati, viče, brani se, uspije odgurnuti Božidara na pod. Lorena hropće, kašlje, hvata zrak, jedva dolazi do daha.

LORENA: Što...?

BOŽIDAR: Lorena dušo, jesi li dobro?

LORENA: Ti.... Pokušao si...

BOŽIDAR: Lorenice, krivo si shvatila.

LORENA: Makni se... od mene...

BOŽIDAR: Daj da ti objasnim!

LORENA: Pokušao si... me ugušiti... jastukom...

BOŽIDAR: Dušo, ne pričaj gluposti. Kakvo gušenje?

LORENA: Pokušao si... me... ubiti...

BOŽIDAR: Ma nije bilo namjerno!

LORENA: Ti... Nisi... Normalan...

BOŽIDAR: Kad ti kažem! Nisam te pokušavao ubiti!

LORENA: Pa... što si onda... radio?!

BOŽIDAR: Ovaj... Ja sam... Kako bih rekao...

LORENA: No?!

BOŽIDAR: (Grozničavo razmišlja) Htio sam ti se uvući u krevet.

LORENA: Molim?!

BOŽIDAR: Da. Evo. Priznajem. Htio sam te ponovno osvojiti.

LORENA: (Malo je došla k sebi) Tako što si mi stavio jastuk preko glave?

BOŽIDAR: Nisam ja kriv što imaš toliko jastuka na krevetu... Bio je mrak... Zapleo sam se u njih, i slučajno ti se jedan našao na licu... Znaš kako sam nespretan.

LORENA: Mogao si me ubiti.

BOŽIDAR: Sva sreća da si se probudila. I počela me luđački tući…

LORENA: Mislila sam da me netko napada!

BOŽIDAR: Ne. To sam bio samo ja.

LORENA: Ja zbilja ne znam što ti je došlo...

BOŽIDAR: (U neprilici je, razmišlja) Zaključio sam da nisam spreman odustati od našeg braka.

LORENA: Ti si skroz poblesavio!

BOŽIDAR: Možda... (Sigurnije) Ali ne možeš me kriviti što sam pokušao. Sad barem znam na čemu sam.

LORENA: A ja sam se uvjerila da sam se udala za luđaka!

BOŽIDAR: Mislio sam da bi bilo romantično...

LORENA: Ništa ti nisi mislio. Po običaju.



13.

Salon.

Ulazi Božidar.

BOŽIDAR: Takav ego svijet još nije vidio. Taman posla da bih spavao s njom! Kako se rospija probudila čim sam prislonio jastuk... Fascinantno.

Toči si piće. Isprazni bocu. Hoće još, odlazi do ormara. Otvara ga. Iz njega ispada Đurđa. Božo se ukipi. Pogleda čašu. Ošamari se. Pikne Đurđu da se uvjeri da je stvarna.

BOŽIDAR: Đurđa? Đurđa?! Đurđa probudi se! Đurđa! (Đurđa ne reagira) Eto ti na kad piješ!



14.

Spavaća soba.

Lorena leži na krevetu, preko očiju ima masku za spavanje. Ulazi Mirna.

MIRNA: Zašto je došla hitna pomoć?!

LORENA: Došli su po Đurđu.

MIRNA: Znala sam. Znala sam da ćeš ju kad tad hospitalizirati!

LORENA: Pozlilo joj je.

MIRNA: Izgledaš kao da je tebi pozlilo.

LORENA: Tvoj otac je pokušao spavati sa mnom.

MIRNA: Pa ti je sad zlo?

LORENA: Pri tom me skoro ugušio.

MIRNA: Molim te, ne zanimaju me detalji.

LORENA: Jastukom Mirna.

MIRNA: I dalje me ne zanimaju detalji!

Tišina. Lorena trlja sljepoočnice. Mirna gleda u Lorenu. Onda okrene očima, duboko uzdahne.

MIRNA: Je l' ti treba nešto?

LORENA: Pa kad već pitaš... dobro bi mi došla jedna masaža, trebaju mi tablete protiv glavobolje ali više ih nemam pa bi mi mogla skoknuti do ljekarne. Onda bi mogla otići u bolnicu vidjeti što je s Đurđom, na povratku ćeš mi na tržnici kupiti nektarine, usput ti je i moja kozmetičarka, otkaži moj popodnevni termin, nemam sad živaca za to. U drogeriji ćeš mi kupiti termalnu vodicu, bez toga ne mogu a upravo sam potrošila zadnje kapi. Termalnu vodicu zapravo možeš i prije bolnice, zajedno s ljekarnom.

MIRNA: Mislila sam treba li ti nešto u stilu, čaša vode...

LORENA: Mirna pitala si me što mi treba, rekla sam ti!

MIRNA: Ja nisam tvoj potrčko.

LORENA: Ako ne možeš biti od koristi niti nakon što sam zamalo umrla...

MIRNA: Ja sam u osmom mjesecu trudnoće a ti hoćeš da po najgoroj vrućini trčkaram po gradu i obavljam tvoje sitne poslove?

LORENA: Dobro ne moraš. Neka mi glava eksplodira od bolova.

MIRNA: Ma ne. Najbolje da ja tebi odem po tvoje tabletice, po putu kolabiram od vrućine, i padnem u nesvijest, po mogućnosti na trbuh!

LORENA: Ne povisuj ton, rekla sam ti da mi se glava raspada.

MIRNA: Ti uvijek gledaš samo svoju guzicu.

LORENA: Kako se ti to razgovaraš sa mnom?!

MIRNA: Onako kako si zaslužila!

LORENA: Ja zbilja ne znam kako si uz sav moj trud ispala ovakva...

MIRNA: Uz sav tvoj trud?! Ti se šališ, je l' da?

LORENA: Moj trud da! Ja sam se trudila biti dobra majka ali si ti bila nemoguća!

MIRNA: Bila sam nemoguća jer si me ti maltretirala!

LORENA: Ovo je nečuveno!

MIRNA: Uvijek me kritiziraš!

LORENA: Pa dobro, možda tu i tamo primijetim kad imaš lošu frizuru, ili kad ne uskladiš dobro boje. Kao danas na primjer. Ali da me zbog toga prozivaš za maltretiranje...

MIRNA: Prva stvar koju si mi rekla kad si me vidjela nakon nekoliko mjeseci je da sam se udebljala.

LORENA: Pa kad jesi! Trebala bi se trgnuti, početi vježbati i riješiti se tog viška!

MIRNA: (promrmlja za sebe) Ili bih se trebala riješiti tebe...



15.

Salon.

Anja sama na sceni. Hoda lijevo, desno.

ANJA: Ajde Nikola... Ajde...

Čuje se vrisak i udaranje – nešto pada niz stepenice.

ANJA: Hvala bogu više... Ne znam zašto je toliko odugovlačio! Samo ju je trebao gurnuti niz stepenice.

Ulazi Nikola. Šepa. Krvari.

ANJA: Što ti se dogodilo?!

NIKOLA: Pao sam niz stepenice.

ANJA: A Lorena?

NIKOLA: Izmaknula se.

ANJA: Kako to misliš?

NIKOLA: Tako kako sam i rekao.

ANJA: Pa to je nevjerojatno!

NIKOLA: Mislim da sam možda slomio koje rebro... Ili nogu.

ANJA: Ne drami. Da si nešto slomio, ne bi mogao hodati. I urlao bi od bolova.

NIKOLA: Oprosti što sam se požalio nakon što sam se strmopizdio niz četrdeset stepenica!!

ANJA: Dobro kako ti je to uspjelo... Samo si ju trebao gurnuti!

NIKOLA: E samo, samo... Nemam pojma kako se to dogodilo! Prišuljao sam joj se iza leđa, ona me čula, taman se okrenula prema meni kad sam ja krenuo prema njoj i... Ja sam pao. A ne ona.

ANJA: Znači njoj nije ništa?

NIKOLA: Pala je u nesvijest.

ANJA: Ali nije pala niz stepenice.

NIKOLA: Nije.

ANJA: Ma odlično! Što ćemo sad?

NIKOLA: Ne znam što ćeš ti, ali ja ću sad ići kod doktora!

ANJA: Moramo smisliti što ćemo dalje!

NIKOLA: Jedino što ja moram je slikati rebra!

ANJA: Ako uskoro ne otplatimo tvoj dug, imat ćeš slomljen vrat pa ti rebra neće biti problem!

NIKOLA: Dobro, dobro...

ANJA: Ne možemo ju naprosto ubiti. Mora izgledati kao nesretan slučaj. Ili samoubojstvo.

NIKOLA: A da unajmimo nekoga?

ANJA: S kojom lovom?!

NIKOLA: Dobro što onda predlažeš?!

ANJA: Što joj još možemo napraviti a da izgleda kao nesreća?

NIKOLA Od kvazi samoubojstva smo odustali?

ANJA: Pa ne znam... da bi joj prerezali žile, objesili ju ili ju ubili pištoljem trebali bi ju prvo uspavati. A kao što smo vidjeli tablete baš nisu pouzdane....

Nikola teškom mukom sjeda na kauč.

NIKOLA: Ja zbilja mislim da sam nešto slomio. A možda imam i unutarnje krvarenje!!

ANJA: Prije nego odeš doktoru moramo nešto s Đurđom napraviti...

NIKOLA: U vražju mater... Zaboravio sam na nju.

ANJA: Ma naravno. Probleme pod tepih.

NIKOLA: Ili u ormar.

Nikola odlazi do ormara, otvori ga, pogleda unutra i brzo ga zatvori.

ANJA: Što je bilo?!

NIKOLA: Nije unutra!



16.

Salon.

Božo sjedi na kauču. Pije. Ulazi Đurđa.

ĐURĐA: Tu si dakle.

BOŽIDAR: Đurđa! Dobro si!

ĐURĐA: Budaletino jedna.

BOŽIDAR: Đurđa?!

ĐURĐA: Kad ju već hoćeš otrovati, što onda ne paziš tko će to popiti?!

BOŽIDAR: Ma o čemu ti pričaš?

ĐURĐA: Sve sam ja u bolnici shvatila čim su me pitali zašto sam se htjela ubiti.

BOŽIDAR: Ništa te ne razumijem...

ĐURĐA: Ispumpali su mi želudac i našli gomilu tableta. Ali ne da se Đurđa samo tako... Ne, ne...

BOŽIDAR: Kakve tablete?!

ĐURĐA: Nemoj se praviti glup. Mene ne možeš muljati. Znam da si ti stavio tablete u čaj.

BOŽIDAR: Đurđa ja ti se kunem da nemam pojma o čemu pričaš.

ĐURĐA: Stavio si tablete u čaj da bi otrovao Lorenu!

BOŽIDAR: Ti si skroz poblesavila!

ĐURĐA: Možda jesam stara, ali senilna nisam. Dobro se sjećam što si rekao – nećeš joj dati razvod pa makar ju morao ubiti.

BOŽIDAR: Ma to sam ja samo onako...

ĐURĐA: Ti si toliko smotan da ćeš prije dokrajčiti cijelu familiju nego Lorenu. .

BOŽIDAR: Đurđa, ne znam odakle tablete u čaju, ali ja s tim nisam imao ništa.

ĐURĐA: Ako nisi ti, tko je onda stavio tablete u čaj?

BOŽIDAR: Pojma nemam.

ĐURĐA: Čekaj malo... Lorena mi je dala čaj! Što ako je ona... da! Lorena mi je podvalila tablete! Lorena me htjela ubiti! Htjela me se riješiti!

BOŽIDAR: Ma daj Đurđa... Ne drami.

ĐURĐA: Ne postoji drugo objašnjenje!

BOŽIDAR: Vjerojatno joj je čaj bio prehladan ili presladak ili nedovoljno hladan i nedovoljno sladak pa ga je uvalila tebi.

ĐURĐA: Misliš da mi je slučajno dala čaj baš onda kad je u njemu bilo dovoljno tableta da izdahne omanji slon?!

BOŽIDAR: Ali, zašto bi te htjela ubiti?!

ĐURĐA: Zašto, zašto... Zbog love! Hoće moj udio u tvrtki! Hoće sve dionice!

BOŽIDAR: Ionako je većinski vlasnik, što će joj tvojih petnaest posto?!

ĐURĐA: Hoće sve! Pohlepna je! Nakon svega što sam za nju napravila...odgajala sam ju kad ju je vlastita mater ignorirala a sad mi ovako vraća! E neće to samo tako proći.. A ne...

BOŽIDAR: Smiri se Đurđa.

ĐURĐA: Ma što da se smirim! Ovo je sad borba za opstanak! Do posljednje kapi krvi! Kao u onom... Survajvoru... Nisam ja tri rata preživjela da bi me vlastita nećakinja ko štakora otrovala!

BOŽIDAR: Znaš što, drago mi je da to kažeš, jer ju zapravo pokušavam ubiti!

ĐURĐA: Ozbiljno?!

BOŽIDAR: Nego što! Probao sam ju ugušiti jastukom ali nije uspjelo.

ĐURĐA: Jastukom?! Pa normalno da nije uspjelo! E moj Božo... Trebao si nešto konkretnije! Gurnuti ju preko balkona na primjer!

BOŽIDAR: Znam. Zato sam joj sad prerezao kočnice na autu.

ĐURĐA: Dobro da si mi rekao prije nego što sam se odvezla nekud!

BOŽIDAR: Đurđa, ti ne smiješ voziti. Vozačka ti je istekla prije 30 godina.

Ulazi Lorena.

LORENA: I da ti nije istekla vozačka i da vidiš prst pred nosom, a ne vidiš, sad ne bi mogla nikamo, Nikola je posudio auto.

Čuje se vikanje. Zvukovi automobilske nesreće. Udarac. Pucanje stakla. Alarm. Đurđa i Božidar se gledaju u šoku.




17.

Uz bazen.

Anja praktički unosi Nikolu na scenu, on se drži za nju. U groznom je stanju.

NIKOLA: Moramo pobjeći!

ANJA: Moraš sjesti i doći k sebi!

NIKOLA: Mene ovdje pokušavaju ubiti!

ANJA: Ne pričaj gluposti.

NIKOLA: Kad ti kažem!

ANJA: Mora da si gadno lupio glavom.

NIKOLA: Pa i jesam! Kad sam se zabio u stup! Kažem ti da nešto nije bilo u redu s kočnicama! Skoro sam Mirnu pregazio!

ANJA: Nije da bi to bila neka šteta. Dobio bi veći dio love nakon što ubijemo Lorenu...

NIKOLA: To sad nije bitno! Ti misliš da kočnice slučajno nisu radile?! Netko ih je prerezao!

ANJA: Zašto se mi toga nismo sjetili?!

NIKOLA: Čekaj... Možda ju netko drugi pokušava....

ANJA: Tko?! Tvoj stari nema muda za to, Đurđa je senilna a Mirna ne bi izdržala u zatvoru.

NIKOLA: A ti kao bi?!

ANJA: Ja ne idem u zatvor.

NIKOLA: Da. Jer su svugdje moji otisci prstiju... (naglo stane) Anja. Mama mi je dala svoj auto...

ANJA: (Nestrpljivo) Da, znam. I onda si se ti zabio u stup jer kočnice nisu radile. Zbilja si jako lupio glavom.

NIKOLA: Ne, Anja... Ona mi ga je dala. Što ako je znala? Što ako je ona...?

ANJA: Misliš da je shvatila da...?

NIKOLA: Pazi, ima smisla... ako je povezala za tablete... i stepenice... sad se osvećuje.

ANJA: Čak i da je tako, neće joj uspjeti.

NIKOLA: Onaj stup je skoro bio vrlo efikasan...

ANJA: Neće joj uspjeti jer ćemo se prvo mi nje riješiti.

NIKOLA: Jer nam za sad tako dobro ide?!

ANJA: Ne cvili. Smislit ćemo nešto.



18.

Salon.

Dorian čeka. Ulazi izbezumljena Mirna.

MIRNA: Probao me...

DORIAN: Mirna?! Što se dogodilo?!

MIRNA: Nikola! Me probao ubiti!

DORIAN: Molim?!

MIRNA: Sad! Malo prije! U dvorištu! Bio je u autu. Ja sam dolazila. On je išao prema meni i... naprosto nije stao! Nastavio je voziti! Da nisam skočila u stranu...

DORIAN: Možda mu se žurilo?
MIRNA: Da. Žurilo mu se da me dokrajči! Svinja jedna bezobrazna. Trudnu ženu... to ga je sigurno ona njegova nagovorila. Jer je ljubomorna što sam trudna.

DORIAN: Ne misliš da malo pretjeruješ!

MIRNA: Ne! Samo me čudi kako nisu čekali da rodim pa da mogu uzeti dijete nakon što me ubiju.

DORIAN: Mirna...

MIRNA: Mogli su pitati. Dala bi im dijete. Uz razumnu cijenu.

DORIAN: Prodala bi im dijete?!

MIRNA: Bi da imaju novaca. Ovako mi je isplativije ako ga zadržim.

DORIAN: Nevjerojatna si.

MIRNA: Što ti uopće radiš ovdje?

DORIAN: Lorena me zvala. Nešto šizi oko tvog tate. Nisam ništa shvatio...

Mirna sjeda na kauč.

MIRNA: Okej. Smirila sam se. Sad mogu obaviti ono zbog čega sam i došla.

Vadi pištolj iz torbice. Dorian se prestraši.

DORIAN: Mirna... Smiri se.

MIRNA: Ja sam potpuno smirena. Malo me uzdrmalo ovo s Nikolom, ali sad sam dobro. Treba riješiti neke stvari.

DORIAN: Nasilje nije rješenje.

MIRNA: Ne budi smiješan. Nasilje je izvrsno sredstvo do cilja.

DORIAN: Odakle ti pištolj?

MIRNA: Od bivšeg.

DORIAN: Čime ti se bivši bavi?!

MIRNA: Uvoz - izvoz. Ovo mi je poklonio za mjesec dana veze.

DORIAN: Što ti je poklonio za godišnjicu?! Minobacač?

MIRNA: Nismo izdržali ni do drugog mjeseca.

DORIAN: Ispričavam se za sve što sam napravio.

MIRNA: Dobro.

DORIAN: Nemoj napraviti nešto nepromišljeno.

MIRNA: Neću.

DORIAN: Bi li onda maknula pištolj?

MIRNA: A ti si se zabrinuo da je ovo za tebe?

Uperi pištolj u njega.

DORIAN: Mirna!!

MIRNA: Ovo je za moju mamu.

DORIAN: Molim te... već sam ti rekao da nisam imao pojma da ti je mama, ja zbilja...

MIRNA: I onda je Slaven šonjo... Ovo je doslovno za moju mamu – pištolj sam donijela zbog nje. S njom imam nerazriješenih računa.

Mirna spušta pištolj. Dorianu je laknulo.

MIRNA: Kad bolje razmislim... I s tobom imam nerazriješenih računa.

Ponovno uperi pištolj u njega, Dorian skače prema njoj, bore se za pištolj koji opali. Čuje se vrisak.

MIRNA: Sranje.



19.

Uz bazen.

Nikola leži na ležaljci, ruka mu je krvava.

NIKOLA: Gotov sam!

ANJA: Ne budali, metak te samo okrznuo.

NIKOLA: Krvarim!!

ANJA: Rana je površinska. To ti ja očistim alkoholom. Ne trebaju ti ni šavovi.

Ustaje i namoči salvetu nekim od alkohola sa stolića. Onda dolazi do Nikole i čisti mu ranu. Nikola vrišti.

NIKOLA: Makni seee!

ANJA: Vrištiš kao curica.

NIKOLA: Da me više nisi taknula!

ANJA: Prestani urlati!

NIKOLA: Bježimo odavde!

ANJA: Ne idemo nikamo dok ne dobijemo lovu!

NIKOLA: Nije me briga! Radije bih ostao živ!

ANJA: S kamatarima bi prošao puno gore. Njihov metak te ne bi samo okrznuo! Mirna zbilja grozno gađa.

NIKOLA: Sva sreća! Ne znam koji joj je...

ANJA: Skoro si ju pregazio...

NIKOLA: Je l' to razlog da me upuca?!

ANJA: Po šesti put, samo te okrznula!

NIKOLA: Isključivo zato što ne cilja dobro!

ANJA: Samo je se trebamo riješiti prije nego što se ona riješi tebe.

NIKOLA: Sva sreća da smo u prednosti. Toliko je ogromna da ne može trčati.



20.

Salon.

Polumrak. Ulazi Božo, Nikola mu se prišuljava, prebacuje mu remen preko vrata, davi ga s leđa. Božidar se brani, nastane buka. Ulazi Đurđa, odvali Nikolu po glavi prvom stvari koja joj se nađe pod rukom, Nikola zatetura, pada na pod. Božidar kašlje, trlja vrat.

ĐURĐA: Nikola! Koji vrag radiš?! Što ti je siroti Božo skrivio?!

NIKOLA: Tata?! To si ti?!

Božidar i dalje kašlje, pokušava doći do zraka.

NIKOLA: Sranje...

ĐURĐA: On je, da! Tko bi drugi bio! Samo jednog tatu imaš, usprkos mladenačkim pustolovinama tvoje majke!

NIKOLA: Tata, jesi dobro?? Ja... Mislio sam da si netko drugi!

Božidar krljka.

NIKOLA: Oprosti! Došlo je do zabune!

BOŽIDAR: Ma sve je u redu sine.

ĐURĐA: Što je u redu?! Ništa nije u redu! Vlastiti sin te skoro zadavio!

BOŽIDAR: Pa rekao je da nije htio...

NIKOLA: Zbilja nisam.

ĐURĐA: Ma je li. A što si onda htio?

NIKOLA: Zagrliti ga...?

ĐURĐA: O, pa fino si ga stegnuo. Remenom!! Mene si našao muljati...

NIKOLA: Zbunio me trbuh, okej?

ĐURĐA: Kakav trbuh?!

NIKOLA: Trbuh! Mislio sam da je Mirna!

BOŽIDAR: O pa baš ti hvala...

ĐURĐA: Tvoja linija je sad manji problem Božo!

Ulazi Anja.

ANJA: Što se dogodilo?

NIKOLA: Skoro sam ubio tatu.

ANJA: Molim?!

NIKOLA: Da! Tvoj plan je po običaju uspio!

ANJA: Nemoj mene kriviti što nisi u stanju nikoga ubiti kako spada!

NIKOLA: Pa sva sreća da nikoga ne uspijevam ubiti, jer bi inače poubijao cijelu svoju obitelj!

ĐURĐA: Nikad ništa od tebe Nikola moj...

NIKOLA: Budi sretna da mi ubijanje ne ide jer bi ti već bila dva metra pod zemljom!

ĐURĐA: Molim?!

NIKOLA: Tablete i čaj! To smo Anja i ja napravili!

ANJA: Začepi!

NIKOLA: Neću! Pun mi je kufer svega! Sve što želim je otići u bolnicu i saznati imam li unutarnje krvarenje i što sam sve slomio ali ovdje non stop treba nekoga ili nešto «riješiti»! A i da ne treba, do bolnice se ne može, jer čim sjedneš u auto, netko te pokuša ubiti!

BOŽIDAR: Ooo, pa onda smo kvit! Kočnice sam ja prerezao.

ĐURĐA: Sa mnom nije kvit!

NIKOLA: (Anji) Jesam ti rekao! Vlastiti roditelji me se žele riješiti!

BOŽIDAR: Ma tko se tebe želi riješiti....

ĐURĐA: Je l' imam pravo bar na neki udarac? Štapom?

NIKOLA: Ne Đurđa! (Božidaru) Ti me se želiš riješiti! Sad si rekao da si prerezao kočnice na autu!

BOŽIDAR: Nisam mislio da ćeš ti sjesti u auto!

ANJA: Nego?

BOŽIDAR: Lorena!!

Tišina.

NIKOLA: Ozbiljno?? I mi ju pokušavamo ubiti! (pokazuje na sebe i Anju)

ĐURĐA: Ja sam mislila da pokušavaš likvidirati Mirnu.
NIKOLA: I nju. Ali prvenstveno mamu.

ĐURĐA: Eto, jednom u životu da i vas dvojica (pokazuje na Božu i Nikolu) imate isti hobi. Lorena mi je jasna. Tko se nje ne bi htio riješiti. A zašto hoćeš koknuti Mirnu?

NIKOLA: Došlo je do nesporazuma. Misli da sam ju pokušao pregaziti.

ĐURĐA: A nisi?
NIKOLA: Kočnice nisu radile, nisam mogao stati! Onda mi se probala osvetiti. Upucala me.

ANJA: Metak te samo okrznuo, ne dramatiziraj.
NIKOLA: Kako bi se tebi sviđalo da te okrzne metak?!

ANJA: (Šnjofka) Je l' još netko osjeti...?

NIKOLA: Anja, koga briga! Imamo važnijeg posla.

ANJA: Ali nešto smrdi.

ĐURĐA: I ja kažem. Nešto je trulo. Nikola, ti si Mirnu zbog jedne ogrebotine probao zadaviti pa si slučajno zahvatio Božu? Sve je to meni sumnjivo.

NIKOLA: Znate da ona ne bi stala na jednom pokušaju... Izrešetala bi me kad tad.

BOŽIDAR: Istina... Bila je divlja i prije, tko zna kako joj je još trudnoća pomutila mozak...

ĐURĐA: A čekaj, za koga su bile tablete?

NIKOLA: Pa za mamu.

ĐURĐA: Aha. Sve smo dakle raščistili. Osjećam se kao Herkul Poarot.

BOŽIDAR: Svi se želimo riješiti Lorene...

NIKOLA: Zamisli.

BOŽIDAR: Što nas je više, to su nam veće šanse! Žilava je...

ANJA: Nevjerojatno žilava. Mi smo već dva puta probali.

BOŽIDAR: Znači do sad smo probali jastukom, autom i tabletama.

NIKOLA: Mi smo ju probali i gurnuti niz stepenice.

BOŽIDAR: A što, nije uspjelo?

NIKOLA: Ma kakvi. Izmaknula se.

BOŽIDAR: Beštija.

Ulazi Mirna. Nikola se sakrije iza Božidara.

BOŽIDAR: Mirna! U pravi čas!

MIRNA: Nikola ne laskaj si. Nisi toliko mršav da te ne vidim.

BOŽIDAR: Nemojte se svađati djeco. Mirnice, slušaj...

MIRNA: Nemam ja što slušati, tvoj dragi sin me pokušao ubiti!

BOŽIDAR: Ne, ne Mirna dušo, došlo je do jedne velike zabune. Svi smo se skoro međusobno poubijali a kad ono – svi smo pokušavali ubiti Lorenu!

MIRNA: Tata, koliko si danas popio?

BOŽIDAR: Puno! Ali ozbiljno ti kažem! Svi je se želimo riješiti.

NIKOLA: Istina.

BOŽIDAR: Nikola te skoro pretvorio u palačinku jer sam ja prerezao kočnice na autu u koji je on siroče sjeo, a ne Lorena. Skoro se oko stupa omotao.

NIKOLA: A onda si ti krenula s okršajem kod O.K. Corrala.

MIRNA: To je bilo slučajno. Dorian mi je pokušavao uzeti pištolj.

NIKOLA: I njega si probala ubiti?

MIRNA: Još se dvoumim.

ĐURĐA: Onda me Nikola skoro otrovao.
MIRNA: Pa dobro Nikola, što je tebi?!

ĐURĐA: Slučajno Mirna! Htio je tvoju mamu dokrajčiti.

MIRNA: Vidi, vidi, tko bi rekao. Nikolica ipak ima muda!

ĐURĐA: E. A onda ti je skoro Božu zadavio jer je mislio da si...

NIKOLA: (Prekida ju) Dobroooo Đurđa!

BOŽIDAR: Glavno da smo sve međusobno riješili. Sad se svi možemo posvetiti zajedničkom cilju.

ANJA: Treba smisliti kako ćemo je se riješiti.

MIRNA: Može, samo dajte prvo otvorite neki prozor, nešto smrdi.

ĐURĐA: Nema otvaranja prozora, tko zna gdje je Lorena. Samo nam još fali da nas čuje.

Ulazi Lorena.

LORENA: A tu ste svi!

ĐURĐA: Jesmo. Evo, malo se družimo...

LORENA: Krasno. Ja moram ići. Nemojte me čekati večeras.

MIRNA: Imaš spoj?

LORENA: Imam ako te baš zanima...

MIRNA: Ne zanima me nimalo.

BOŽIDAR: Baš lijepo... Udana žena ide na spoj.

LORENA: Nemoj se praviti da ti je stalo.

BOŽIDAR: Imaš pravo... Lijepo se zabavi!

Lorene okrene očima i izađe van.

ĐURĐA: I? Što ćemo?

BOŽIDAR: Nemam pojma...
Svi šute. Razmišljaju.

NIKOLA: Ništa mi ne pada na pamet!

ĐURĐA: Slabo to nama ide.

BOŽIDAR: Možda da nastavimo sutra. Danas smo svi skoro poginuli.

ANJA: Mislim da Božidar ima pravo. Najbolje bi bilo da...

NIKOLA: (Šnjofka) Dobro sad i meni nešto smrdi...

BOŽIDAR: Ja ništa ne osjećam...
ANJA: Ma cijelo vrijeme nešto vonja...

Svi šnjofkaju.

BOŽIDAR: Zbilja...

ĐURĐA: A jeste osjetljivi...

Đurđa iz čarape vadi cigaretu i upaljač.

ĐURĐA: A! Sad sam se sjetila! Bili danas iz plinare, rekli da je neko curenje plina i da pazimo.

Đurđa stavlja cigaretu u usta.

SVI: Đurđa, ne!!!

Đurđa pali cigaretu. Eksplozija. Mrak.



KRAJ









Facebook! TwitThis