Tags: 2F 2M

Otac, Majka, Sin i Kći.
Zatvoreni prostor. Prepun hrane.
I straha.
Od svega izvanjskog.
Oni su spremni za najgore. A najgore će sigurno doći.
Samo treba čekati.
U strahu.
Sa puškama spremnim.


GODINA PROIZVODNJE: 2012.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: ž2

BROJ MUŠKIH LIKOVA: m2

NAPOMENA: Drama "Spremni" nagrađena je prvom nagradom Marin Držić za 2012. godinu, te praizvedena u Zagrebačkom kazalištu mladih 2014. godine u režiji Saše Božića.

AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana



Likovi:

MAJKA

OTAC

SIN

KĆI




MAJKA

Tijesta!


OTAC

Još! Još! Još!


MAJKA

Ugljikohidrata!


OTAC

Brašna!


MAJKA

Još! Još! Još!


OTAC

Žitarica!


MAJKA

Mesa!


OTAC

Kanti! Kutija!


MAJKA

Poklopci, boce, vrećice, kutije, staklenke, teglice, limenke, bačve, palete, kontejneri.


OTAC

Ambalaža!

Prema materijalu.

Prema namjeni.

Prema trajnosti.

Prema načinu vođenja evidencije.


MAJKA

Modifikatori.

Stabilizatori.

Plastifikatori.


OTAC

Polimerne mase!


OTAC

Ulja!


MAJKA

Drva.

Ugljena.

Nafte.

Plina.


OTAC

Još! Još! Još!


MAJKA

Mesa!

Mesa!

Mesa!

Sušenog, kuhanog, pečenog, dimljenog, zamrznutog, mljevenog, s kostima, bez kostiju, u škrinje, tegle, vrećice.


SIN

Ja sam napisao pjesmu.


OTAC

Mi nemamo mjesta! Mi nikako nemamo mjesta. Tu stane još nekoliko kanti kuhanog mesa. Još nekoliko pakiranja ukiseljenog povrća.


MAJKA

Trpaj, guraj, složi, dodaj, tiskaj.


OTAC

Spremni?


MAJKA

Jesmo!


OTAC

Tko zna što nas čeka.


MAJKA

Tko zna.


SIN

Čeka nas.


KĆI

Čeka.


OTAC

Tiho.


KĆI

Mene je strah.

Imam grč u želudcu.

Nešto me boli.

Kao da sam gladna, a znam da nisam.

Nešto živi u mojem trbuhu.

Nešto gladno.


MAJKA

Jesi li trudna?


OTAC

To ne bi bilo pametno.


MAJKA

To nikako ne bi bilo pametno.

Ne u ovim vremenima.


OTAC

Ne u ovim strašnim vremenima.


SIN

Ne sad.


MAJKA

Tijesta! Još još još!

Mlijeka u prahu!

Na kante, na vagone.

Slaži jednu na drugu.


SIN

Aaa!

Boli me trbuh.


OTAC

Jesi li trudan?


MAJKA

Mi nemamo mjesta. Mi nikako nemamo mjesta.


OTAC

To ne bi bilo pametno.

Ne u ovim vremenima.


MAJKA

Ne u ovim strašnim vremenima.


SIN

Nešto živi u mojem trbuhu.

Nešto kameno. Kao da sam gladan.


OTAC

A znaš da nisi.

Mi ne ćemo umrijeti od gladi.


MAJKA

Ne, ne ćemo umrijeti od te strašne smrti.


KĆI

Ne ćemo umrijeti od gladi.


MAJKA

Postoje i druge strašne smrti.


OTAC

Utapanje.


MAJKA

Gušenje.


OTAC

Izgaranje.


MAJKA

Ekonomski kolaps.


OTAC

Kreditni rejting.


MAJKA

Inflacija.


OTAC

Ulični nemiri.


MAJKA

Revolucija.


SIN

Imam grč u želudcu.

Nešto živi u mojem trbuhu.


OTAC

Ali ne brinite.


KĆI

Boli me trbuh.


MAJKA

Mi ćemo preživjeti.


OTAC

Mi smo spremni.


MAJKA

Na sve.


OTAC

Samo mi ćemo preživjeti.


SIN

Samo mi?


OTAC

Samo mi.

Jer mi smo spremni.

Ostali ne razumiju.

Ostali su budale.

Ostali su to zaslužili.


SIN

Ali...ali ja sam napisao pjesmu.

Za...


OTAC

Mi nemamo mjesta.


MAJKA

Mi nikako nemamo mjesta.

Tu stane nekoliko kolutova sira.

Nekoliko konzervi mesnog doručka.

Pakiranja paštete.

Konzervirana jaja.

Sušeno meso.

Ukiseljeni krastavci.


SIN

Ja trebam bilježnicu.


OTAC

Što ćemo jesti jednom kad počne?


MAJKA

Mislite li vi uopće na svoju budućnost?


SIN

Mene boli trbuh.


OTAC

Čitate li vi novine?


MAJKA

Slušate li vijesti?


KĆI

Mene boli trbuh.


OTAC

Sad nikako nije vrijeme za to.


MAJKA

Nikako, nikako.


OTAC

Vježba počinje za trideset sekundi!


MAJKA

Svi na svoja mjesta!


OTAC

Muškarci na jednu stranu.

Žene na drugu.


MAJKA

Kako smo to pametno uredili.


OTAC

Spremni?


SIN

Ja sam...


OTAC

Pitao sam jesmo li spremni?


KĆI

Meni...


MAJKA

Jesmo li spremni?


OTAC

Ponovo!


MAJKA

Ovo je samo vježba.

Što da se radi o stvarnoj stvarnosti?


SIN

O pravoj pravcatoj stvarnoj stvarnosti.


KĆI

S pravim kamenom u želudcu.


SIN

I drhtaj ruku.


KĆI

Zamagljeni pogledi.


SIN

Kaosom na cestama.


KĆI

Razbijeni prozori.


SIN

Svjetina što urla.

KĆI

Nekontrolirane mase.


SIN

Pobunjenici.


MAJKA

Stvarna stvarnost.


OTAC

Zato ćemo ponavljati ponovo.

I ponovo.

I ponovo.

Dok ne bude savršeno.

Dok ne bude sve po špagi.

Dok ne bude točno onako kako smo vježbali.


MAJKA

Dok ne budemo spremni.


OTAC

Možemo li opet početi?


SIN

Spremni!


KĆI

Spremni!


OTAC

Spremni!


KĆI

Stani!


MAJKA

Ne sad.


OTAC

Ne sad.

Zamisli da se radi o stvarnoj stvarnosti.


SIN

O stvarnoj stvarnosti.

U kojoj nema vremena za pauzu.

U kojoj se kaos događa bez da ga možemo zaustaviti.

Izvan naše kontrole.

Izvan naše moći i shvaćanja.

Stvarnost u kojoj samo treba preživjeti.


OTAC

Makar morali jesti ličinke i boriti se s uličnim psima za hranu.


MAJKA

Makar morali golim noktima grebsti zemlju.


OTAC

Makar morali bacati kamenje na ptičurine.


MAJKA

Makar morali zakloniti svoje tijelo mrtvim tjelesima.


OTAC

Makar morali...


KĆI

Netko je na vratima.


SIN

Doista.

Čujete li?

Tiho kucanje.

Tiho.

Kao neka pjesmica.


KĆI

Pjesmica.

Tiho.


MAJKA

Mi nemamo mjesta!


OTAC

Ne otvarajte vrata!

I to smo vježbali.

Zar se ne sjećate?

Ne otvaraj nikome!

Ponovi!


SIN

Ne otvaraj nikome.


KĆI

Ne otvaraj nikome.


OTAC

To je vuk, a ne vaša majka.


SIN

Ne vjerujemo bijeloj šapi.


KĆI

Ne vjerujemo mekom glasu.


SIN

Ali što ako je to pas, a ne vuk?


OTAC

Ne puštaj nikoga unutra!

Mi nemamo mjesta, nemamo konzervi, nemamo ničega.

Ponovi!


SIN

Nemamo mjesta, nemamo konzervi, nemamo ničega.


KĆI

Spremnici su nam puni.

Hrane je dovoljno za nekoliko godina.


MAJKA

To je naša hrana.

Samo naša.

Vaš otac je to pametno izračunao.

Sve na četiri mjere.

Četiri batka.

Četiri janjeće glave.

Četiri vagona drva.

Četiri limenke graha.

Četiri role wc papira.

Četiri tikvice.

Četiri kupusa.

Četiri je mjera u svim kuharicama.

Zato naša obitelj broji četiri člana.

Jer je vaš otac to pametno uredio.


KĆI

Kako je pametan naš otac.


SIN

Naš otac.


MAJKA

Od dvoje ljudi nastaje ponovo dvoje novih.

I tako svijet nije na dobitku.

Niti na gubitku.


OTAC

Nikome ništa ne dugujemo.


SIN

Ali netko je na vratima.


OTAC

Nije nitko naš.


SIN

Netko kuca na vratima.


MAJKA

Netko se zabunio.


OTAC

Mi nikoga ne poznajemo.


MAJKA

Mi nikome ništa nismo dužni.


SIN

Ja sam obećao pjesmu.


OTAC

Kome?!

Rekao sam ti da nikome ništa ne obećavaš.

Da nikome ništa ne duguješ.

Da nikoga ne trebaš!

Niti da si ikome potreban.

To je jedini način.


SIN

Ali netko kuca na vratima.


KĆI

Tko je?


MAJKA

Ššššš!

Ne približavaj se.

Ne smanjuj daljinu.

Ne prislanjaj uho na vrata.

Ne gledaj.


SIN

Samo ću malo...

malo...

sasvim malo...

proviriti.


KĆI

Tko je?


SIN

Susjeda.


MAJKA

Susjeda?


SIN

Stara susjeda u haljini na cvjetove. Sa zelenom maramom na glavi. U ruci joj je lončić. Onaj mali, crveni s bijelim srcima. Takav imamo i mi u ormaru. Na dnu mu je natpis tvornice Gorica i mali slonić. Isti onakav lončić u kojem bi mi ti, majko, podgrijavala mlijeko i miješala kraš ekspress kakao. Za laku noć.


KĆI

Uz pjesmicu za spavanje.


SIN

Pjesmica.


MAJKA

Mi nemamo vremena za pjesmice.

To je laž.

Taj lončić i mlijeko i susjeda.

Sve je to laž. Suprotno od stvarnosne stvarnosti.


OTAC

Ona hoće mjericu brašna!

Ona traži lončić sirupa.

Ona želi lončić ulja.

Ona hoće naše!

Samo naše.

Naše!


MAJKA

Spremni?


OTAC

Jesmo!


MAJKA

Nož je u teglici graška.

Pištolj u zamrzivaču.

Puška među konzervama višanja.


OTAC

Vježbali smo.

Jedan.

Dva.

Tri.


SIN

Odlazi.


OTAC

Odlazi?


SIN

Odlazi susjeda i njezin crveni lončić s bijelim srcima.


MAJKA

Sva sreća.

Mislila sam da je počelo.

Da je kraj.


OTAC

Nikad ne znate kad će kaos početi.

Izvan naše kontrole.

Izvan naše moći i shvaćanja.


KĆI

Boli me trbuh.


OTAC

Tiho!

Da se ne vrati.


SIN

Kamen mi je u trbuhu.


KĆI

Ja moram povratiti.

Odnijeti negdje tu gromadu i od nje isklesati spomenik ovom jezivom strahu.

U podnožju zapaliti svijeću i ugravirati slova.


OTAC

Nema izlaska!


MAJKA

Vani je nesigurno.

Molim vas, ne idite nikamo.


OTAC

Vaša majka je tako brižna.

To je odlika jedne brižne majke.

Vi ste toliko sretni što imate brižnu majku.


KĆI

Naša majka je tako brižna majka.


SIN

Naša majka.


OTAC

Svi na svoja mjesta!

Muškarci na jednu stranu, žene na drugu.


MAJKA

Kako smo to pametno uredili.

Četiri je mjera u svim kuharicama.


SIN

Ali moja pjesma. Obećao sam...


OTAC

Što vrijede obećanja u ovome svijetu?

Sutra ne postoji.


SIN

Ali sad je još uvijek danas.

Još je stignem odnijeti.

Trčat ću.

Trčat ću koliko me noge nose i vratiti se prije nego mrak dodirne ulice.


MAJKA

Sve je to vrlo romantično.

Gledali smo na filmovima.

Ali stvarna stvarnost nije film.

Ulice bi se mogle urušiti.

Nebo poklopiti tlo.

I smaknuti sve vidljivo.


KĆI

Ali mi nikoga ne vidimo.


SIN

Stalno smo u tom mraku.

Među konzervama.

Među puškama i noževima.


OTAC

Kome pišeš pjesmu?


SIN

Nekome vani.

Nekome ravne kose i dugih prstiju.

Bilo kome.


OTAC

Nemaš što raditi s njima vani.

Oni nisu naši.

Oni ne razumiju.

Oni su budale.

Oni su to zaslužili.


MAJKA

Vani je opasno.

Treba preživjeti.

Treba se prehraniti.

Treba se obraniti.


SIN

Počet ćemo smrdjeti jedni drugima.


KĆI

Ugušit ćemo se.


OTAC

Sve smo osigurali.

Vaša majka je jako brižna.


MAJKA

Vaš otac je jako pametan.


OTAC

Sustav za vodu.

Sustav za zrak.

Sustav za otpad.

Sustav za zaštitu.

Sustav za javnu nabavu.

Sustav za nadzor.

Sustav za evaluaciju.

Sustav za podršku.

Sustav za upravljanje.

Sustav za informiranje.

Sustav za povezivanje.

Sustav za nadgledanje.

Sve je povezano cijevima.

Mi ćemo preživjeti.


MAJKA

Makar se sve vani urušilo.

Makar ptice padale.

Makar pčele izumrle.


KĆI

Mene boli trbuh.


OTAC

Ne smije te boljeti prečesto.

Podijeli bol kroz vrijeme.

Nemamo dovoljno zaliha.


MAJKA

Vrijeme je za tvoju tabletu.

Otvori usta.

Gutaj.


KĆI

Sanjam da sam miss. Onako, prava miss s dva slova s na kraju. S-s. Ne samo miss našeg kraja. Ili naše slobodne države. Nego cijelog svijeta. I ja kao miss imam dugu plavu kosu, hodam na štiklama sa blještavim kamenčićima, imam umjetne trepavice. Svi me vole. I nitko ne zna da grizem nokte i da istiskujem prištiće na čelu prljavim rukama. Svi mi se dive. I svi me vole. I kad ja kažem da idemo spašavati dupine, svi to doista učine. Ulaze u vodu, u dubinu i plivaju s dupinima. I kad kažem da želim mir u svijetu, to ne zvuči kao još jedna prazna fraza. Svi stvaraju mir jer sam ja miss i jer sam ja tako rekla.


OTAC

Tako.

Ali nemoj prečesto.

Nemamo dovoljno zaliha.


MAJKA

Sve će biti dobro.


OTAC

Vi ste tako sretni što imate tako brižnu majku.


KĆI

Naša majka je tako brižna majka.


SIN

Gdje ti je prsten?


MAJKA

Kakav prsten?


SIN

Onaj na lijevoj ruci.

Zlatni.


KĆI

To je vuk, a ne naša majka.


SIN

Ne otvaraj nikome! Ponovi!


KĆI

Ne vjerujemo bijeloj šapi.


SIN

Ne vjerujemo mekom glasu.


KĆI

Ne otvaraj nikome. Ponovi!


MAJKA

Bolje da sam skinula prsten, nego da mi odrežu cijeli prst kad krene kaos.


KĆI

Kaos.

U kojem režu prste?


OTAC

Vi ne znate na što su ljudi spremni.


MAJKA

Ljudi su životinje.


OTAC

Čovjek je čovjeku vuk.


SIN

Ja sam napisao pjesmu.


OTAC

Mi nemamo mjesta.


SIN

Gdje ti je prsten?


KĆI

Kako ćemo sada znati da si ti naša majka, a ne vuk?


MAJKA

Zlato smo zakopali.

U duboku, duboku rupu.


SIN

Gdje?


OTAC

To je tajna!


SIN

Mi nemamo kome reći.


KĆI

Mi smo vaša djeca.


SIN

Mi smo vaši.


OTAC

Kad krene kaos više se nikome ne vjeruje.


MAJKA

Kad krene kaos više se nikome ne otvaraju vrata.

Kad krene kaos više se ne pita tko je.

Kad krene kaos treba brzo reagirati.

Bez razmišljanja.


OTAC

Na jedan, dva, tri.

Kako smo vježbali.


SIN

Boli me trbuh.


MAJKA

Vrijeme je za tvoju tabletu.

Otvori usta.

Gutaj.


SIN

Sanjam da sam političar. Onako, pravi političar. S pravim odijelom i pravom kravatom. Nosim pravu aktovku s pravim, originalnim dokumentima. Dokumentima koji su toliko važni da me čuva deset policijskih automobila dok prolazim kroz grad. Ja sam ih napisao. Ja odlično pišem, velika i mala slova, i č i ć, i nikad ne kažem tvrdo i meko jer slova nisu jaja i to je nekako seljački. Sva č i ć su točna, iako se dokumenti odnose na cijeli svijet, a ne samo na našu slobodnu državu. I tamo piše da će biti mir i to nije samo još jedna prazna fraza. Jer to sam ja napisao. I nitko ne zna da spavam s medvjedićem i da se uvijek okrenem nakon velike nužde i promotrim što se nalazi u školjci. Svi mi se dive i svi me vole. Svi stvaraju mir jer sam ja političar i jer sam ja tako rekao.


OTAC

Tako.

Ali nemoj prečesto.

Nemamo dovoljno zaliha.


MAJKA

Mogli bismo napraviti još zaliha.

Brašna, šećera, mlijeka u prahu, čajnih kolutića.

Još svega.


OTAC

Nikad se ne zna koliko bismo ovdje mogli ostati.


KĆI

Jednom kad kaos počne.


SIN

Ali još nije počeo.


MAJKA

Ne.

Još ne.


OTAC

Ali nikad se ne zna.

Treba biti spreman.


KĆI

Mene boli trbuh.


SIN

Što ako kaos ne dođe?


MAJKA

Ne budi smiješan!

Naravno da će doći!

Kaos uvijek dođe.

Kad se najmanje nadaš.


SIN

A ako se najviše nadaš?


OTAC

Ne pričaj gluposti!


KĆI

Možda kaos ne dođe.


MAJKA

Ne budi smiješna.

Ostali ne razumiju.

Ostali su budale.

Ostali su to zaslužili.


OTAC

Treba biti spreman.

Zato ćemo vježbati.


SIN

Htio bih vam pročitati svoju pjesmu.


OTAC

Tu ćemo staviti bačve s vodom.


SIN

Htio bih vam pročitati svoju pjesmu.


MAJKA

Sušeno voće.


OTAC

Baterije.


SIN

Htio bih vam pročitati svoju pjesmu.


MAJKA

Mjesta!

Maknite se.


SIN

Ali...


MAJKA

Maknite se!

Mjesta za kutije, boce, pakete, teglice, staklenke, vrećice.


KĆI

Meni...


OTAC

Još! Još! Još!

Maknite se!


MAJKA

Četiri graha.

Četiri kukuruza.

Četiri konzerve gljiva

Četiri jaja.

Četiri boce meda.

Četiri svinjeća repa.

Četiri vreća brašna.


OTAC

Boce alkohola za posebne prilike.


KĆI

Koje posebne prilike?


OTAC

Ne smijemo zaboraviti da smo ljudi.

Ljudi imaju svoje posebne prilike.

Ljudi imaju svoje običaje.

Ljudi imaju svoje tradicije.


MAJKA

Nismo životinje.


OTAC

Mesa!


MAJKA

Još! Još! Još!


OTAC

Sušenog, kuhanog, pečenog, dimljenog, zamrznutog, mljevenog, s kostima, bez kostiju, u škrinje, kante, vrećice.


MAJKA

Brašna!


OTAC

Još! Još! Još!


MAJKA

Poklopci, boce, vrećice, kutije, staklenke, teglice, limenke, bačve, palete, kontejneri.


OTAC

Ulja!


MAJKA

Drva.

Ugljena.

Nafte.

Plina.


OTAC

Još! Još! Još!


MAJKA

Trpaj, guraj, složi, dodaj, tiskaj.


OTAC

Spremni?


MAJKA

Jesmo!


OTAC

Pitao sam jesmo li spremni?


SIN

Spremni.


KĆI

Spremni.


MAJKA

Kad krene kaos više se nikome ne vjeruje.


OTAC

Kad krene kaos više se nikome ne otvaraju vrata.


KĆI

Kad krene kaos više se ne pita tko je.


SIN

Kad krene kaos treba brzo reagirati.

Bez razmišljanja.


OTAC

Na jedan, dva, tri.

Kako smo vježbali.


MAJKA

Kad krene kaos mi ćemo umakati čajne kolutiće u mlijeko.

Dok će vani ostali umirati.


SIN

Ostali nisu naši.


OTAC

Čajni kolutići su za čaj.

Treba se držati nekog reda.



kraj



Facebook! TwitThis