Tags: 2F 3M

Urbana drama o suvremenoj incestuoznoj kanibalističkoj ljubavi. U jednoj relativno disfunkcionalnoj zagrebačkoj obitelji, u kojoj djeca mrze malograđanski habitus roditelja, brat i sestra (oboje studenti) zaljube se jedno u drugo. Na vrhuncu njihove ljubavi, kad roditelji odu u Ameriku (otac, profesor, koristi studijsku godinu, zbivaju se procesi kanibalističkog erosa s tragičnim posljedicama. Brat, slijedeći neutaživu erotsku želju sestre da bude ubijena usred orgazma i zatim pojedena, ubije sestru i pojede je, a potom slijeći doslovno njihov dogovor počini ritualno samoubojstvo (seppuku).


GODINA PROIZVODNJE: 2006.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: ž2 (kći u 20-tim, majka u 50-tim)

BROJ MUŠKIH LIKOVA: m3 (20-te)

BROJ LIKOVA NEODREĐENOG SPOLA: 3

NAPOMENA: Drama Mala klaonica nježnosti, drugi dio dramske trilogije Kaos, bila je na programu 20. Eurokaza, Međunarodnog festivala novog kazališta, Zagreb, lipanj 2006, ali zbog hipokrizije onih koji su odlučivali o novcu nije izvedena. Naime, drama je otkazana jer Gradski ured za kulturu Grada Zagreba nije uplatio sredstva predviđena za dovršenje predstave.


AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana



O S O B E




BOG

SESTRA

BRAT

MAMA

TATA

ANĐELI


















Lamija i Ivan


Mi pijemo crno vino i držimo se za ruke.

Mi želimo začarati svijet u našoj ljubavi.

Mi volimo svjetlo. Mi volimo svijeće.

Mi smo ludi kao struja, jer se volimo.

Mi slučajno živimo u Zagrebu.

Mi slučajno imamo vikendicu u Samoboru.

Mi smo napredni, jer smo retro.

Mi želimo nestati, jer se previše volimo.

Mi ćemo umrijeti prije nego umre naša ljubav.

Mi ćemo definitivno umrijeti u Samoboru.

Mi žalimo svoje roditelje.

Mi preziremo svoje roditelje.

Mi smo Lamija i Ivan.

Mi smo romantični. Mi smo retro.

Mi pijemo crno vino i držimo se za ruke.

Bolje bi nam bilo da malo jedemo meso.

Mi ćemo sada povraćati.

Mi nismo retardirani likovi. Mi smo retro.

Mi smo meso. Mi smo meso, meso, meso…




Brand New You're Retro


Brand new, you're retro.

(…)

What the fuck are you doin'?

You wanna represent my attention?

You need more than a mike and a mention.

Through the scars you see bars

Through the bars you see scars results of my rage.

Brand new, you're retro.

Brand new, you're retro.

Brand new, you're retro.

Tricky


Živi likovi ovoga svijeta, u kojem se unatoč romantici nesklonom vremenu zbiva romantična ljubav brata i sestre, upravo posrću u neumitnoj navigaciji pokreta, nekretanja, govora, vikanja, šutnje, zavijanja, šaptanja i pjevanja. Te žive osobe kao neukrotivi elementi prirode jesu sanjani Bog, možda prerušeni autor, i njegovi bučni alati, i verbalni i neverbalni, i prosječna obitelj u vječnoj tranziciji: Mama, Tata, Sestra i Brat te Anđeli, odnosno glazbenici koji izvode uglavnom subverzivnu glazbu. Svi oni stoje ukočeno, ''zamrznuto', u crvenom mraku. Tišina. Crveni mrak. Najednom, potpuno neočekivano, Anđeli izvedu pjesmu Urbani kanibali, romantično meso. Tekst, to jest riječi ove pjesme, kao i svih ostalih pjesama do kraja drame, jesu - ako nije drukčije naznačeno - samo one iz naslova pjesme. Pjeva se dakle samo naslov pjesme bez obzira koliko pjesma vremenski traje. Skladatelji su, dakako, odgovorni za glazbu koju će izvesti Anđeli.


ANĐELI: Urbani kanibali, romantično meso


Nakon izvedene pjesme opet tišina i crveni mrak. Takvo stanje traje nekoliko trenutaka, a zatim se začuju tihi, ali jasni Glasovi razuma.





1.

GLASOVI RAZUMA U RAZVOJU



Glasovi razuma su nesigurni i čini se kao da dolaze iz smrznutih likova.


GLAS RAZUMA 1

Svatko se mora negdje roditi.


GLAS RAZUMA 2

Svatko mora negdje umrijeti.

GLAS RAZUMA 3

Vrijeme od rođenja do smrti je kratko i slatko. I bolno.


GLAS RAZUMA 4

To vrijeme ipak nečim treba ispuniti.


GLAS RAZUMA 5

Ja sam rođen u velikom gradu.


GLAS RAZUMA 6

I ja sam rođena u velikom gradu. Ima puno velikih gradova, ali u njima žive mali gradski ljudi. U njima žive mali građani. Zovemo ih malograđani. Iako su neki od njih visoki i veliki kao košarkaši, izgledaju mi kao male, niske SF-izmišljotine.


GLAS RAZUMA 7

Nekada, dok još nije bilo gradova, ljudi su se rađali ili na livadi ili u selu.





2.

BOG U AKCIJI



Bog se polako budi iz ukočenosti. I on je samo čovjek. Bog pažljivo uzme pneumatski čekić i ide prema maloj betonskoj kocki. Zastane pored nje. Bog zatim prisloni pneumatski čekić na betonsku kocku. Potpuna tišina puna očekivanja i neizvjesnosti.


BOG

Svatko barem jednom u životu digne oči prema nebu i poviče u mojem pravcu ''Bože, pomozi!''. Svi od mene očekuju pomoć, a kad je meni potrebna pomoć nitko se ne obazire, nitko se niti ne pomakne. Katkada se osjećam beskoristan, napušten i sâm. Sada sam usamljen pa sam ponio ovaj pneumatski čekić, zapravo kombinaciju čekića i bušilice. To je dragocjeni alat. Njime ću malo bušiti ovu betonsku kocku. Da bi se danas čula istinska ljubavna priča treba skrenuti pažnju ljudi s bučnih reklama koje nude brza rješenja, treba skrenuti pažnju s novca koji vrišti u dušama i razmazuje skupu šminku. Da bi se danas čula istinska ljubav treba utišati buku sebičnosti i omogućiti malo obične ljubavne tišine.


U potpunoj tišini usamljeni Bog počne bušiti betonsku kocku. Strahovita buka pneumatskog čekića-bušilice. Nakon 10, 15, 18 ili čak 20 sekunda, tko će to znati, Bog isključi pneumatski čekić i obriše znoj s čela.


BOG

Ako ni ovo nije dovoljno, onda ću upotrijebiti još jedan alat za buđenje tišine i ljubavi. Sada će priručni alat biti ljudi. Ovdje je svečano poredana jedna sveta, urbana, tranzicijska, četveročlana prosječna obitelj u kojoj će se uskoro dogoditi istinska ljubav mladih kanibala, u kojoj će se zbiti ljudožderska ljubav između brata i sestre, u kojoj će se zbiti apsolutno romantična ljubav, u kojoj će se dogoditi apsolutni ljubavni apetit. Ljudi, pa pojačajmo onda taj izvorni apetit, potaknimo izvornu nježnost, taj divni nagon predaka! Neka sada svi članovi obitelji istodobno cvile, reže, laju i zavijaju, i to redoslijedom koji sam upravo naveo. Cviljenje, režanje i lajanje neka traje otprilike dvije minute. Što se tiče četvrte faze obiteljskog glasanja, zavijanja, neka članovi obitelji intenzivno zavijaju kao vukovi dvije minute, kako bi se tim grupnim zavijanjem temeljito oslobodili svih, ali svih, obiteljskih, političkih, ekonomskih, religioznih, društvenih i psihičkih frustracija nagomilanih tijekom vremena. Neka zavijaju kao što zavija njihova duša u svakodnevnom obiteljskom paklu. Neka zavijaju onako kako su zavijali prije nego su vukovi postojali. Neka zavijaju kao ljudi.


Grupna dinamika izvedbe, koreografija zavijanja. U potpunoj tišini Mama, Tata, Sestra i Brat počnu tiho cviliti. Cviljenje postupno smjenjuje potmulo režanje, a zatim glasno i bijesno lajanje. Potom počinju zavijati baš kao što to čini većina sisavaca u kriznim situacijama istinskog suočavanja sa samim sobom u ledenoj samoći, u tuzi, u žalosti ili u crnom beznađu. Zavijaju užasnuto, i kao ljudi i kao vukovi, zavijaju pune dvije minute slijedeći božansku listu uputa u potpunosti. Prodorno, glasno, jezovito, strašno, užasno i animalno zavijanje ledi njihova vlastita srca. Njihovo zavijanje je izražavanje bijesa, straha, srdžbe, tuge i žalosti. Njihovo otegnuto žalosno zavijanje ispunjeno je stravom i užasom postojanja, slutnjom prirode da je moguće prekoračenje ''druge prirode'', kulture, da je moguće prekoračenje porozne ljudske kulture, kulture krhkih ljudskih zakona. Na videozidu, ili u videosferi, kako taj suvremeni uređaj naziva Bog, pun Mjesec precizno simbolizira romantično osjećanje svijeta i nema veze s predrasudom o zavijanju na pun Mjesec. Bog i Anđeli mirno, dostojanstveno, strpljivo, pomirljivo, pažljivo, usredotočeno i sabrano slušaju prosječnu, vječno tranzicijsku obitelj. Svečana atmosfera slušanja jezivih zvučanja. Zatim tišina. U tišini koja je nastala nakon zavijanja obitelji, Bog odlučno zbori.


BOG

Ako ni ovo nije dovoljno, onda ću upotrijebiti još jedan alat za buđenje tišine i ljubavi. To je ručna vatrogasna sirena.


Bog odloži pneumatski čekić i odlazi do ručne vatrogasne sirene u kutu, zavrti ručicu sirene i zatim pusti ručicu. Sirena otegnuto i užasno zavija. Kad utihne nepodnošljivi zvuk sirene, usmjeriti svjetlo na prostor Sestrine sobe pune raznih adolescentnih igračaka. Brat i Sestra igraju se nasred sobe. Drže se za ruke i vrte na mjestu kao djeca u igri vrtnje. Potom se omamljeni zaustave, zagrle se i gledaju se zaljubljeno.





3.

LJUBAVNA IGRA VRTNJE



SESTRA

Volim se igrati s tobom. S tobom bih mogla igrati sve igre na svijetu. Volim se s tobom i vrtjeti. Uvijek mi se zavrti u glavi od užitka nestajanja i imam osjećaj da ću pasti.

BRAT

Ne boj se. Nikada te neću pustiti da padneš.


SESTRA

Znam, dušo. Jedva čekam da tata i mama odu pa da te mogu grliti kad god mi to padne na pamet i gdje god mi to padne na pamet.


BRAT

To će biti preksutra. Kad oni odu ja ću te ljubiti po cijelome stanu.


SESTRA

Kad oni odu ja ću te češkati satima po glavi.


BRAT

Kad oni odu ja ću te škakljati po tabanima, a ti ćeš vikati da prestanem.


SESTRA

Jedva čekam, jedva čekam da odu. Mama i tata su svjetski neuspjeh. Prekasno je za roditelje, oni su ostali u mraku. Prekasno je za njihov odgoj ili preodgoj. Oni su toliko obični da se čak ni riječ ''banalan'' ne može upotrijebiti u vezi s njima. Postoji li riječ za ono nešto što je još banalnije od banalnog?


BRAT

Ne znam. Riječ ''banalan'' je dobra riječ. Ne vjerujem da postoji nešto banalnije od banalnog. Prestani se opterećivati njihovim malim životima. Mi više nemamo sažaljenja, mi više nemamo strpljenja, mi više nemamo vremena. Pa nismo mi Caritas. Mi se moramo sada koncentrirati samo na nas. Naša ljubav je brza i romantična. Tata to nikada ne bi shvatio. Zato bih ga najradije lupio nečim po glavi, ali mi se ne da ubijati prosječne građane.


SESTRA

Ni mama to nikad ne bi shvatila. Zato bih je kvrcnula iza uha palicom za bejzbol ili hrđavim nožem moje male klizaljke iz djetinjstva. Ali ona ni tada ne bi umrla. Loše majke ne umiru nikada, a dobre majke uvijek umiru prebrzo. Loše majke samo stoje u blizini sudopera i pokazuju kćerkama neoprano suđe. Kao da je jako bitno baš tri puta dnevno ubijati bakterije. Zar nije dovoljno jedanput?


BRAT

Pusti, mama je pokvarena. Pričat ću ti jednom kako me je iskoristila kad je pripremala savijaču od višanja. Ali slično je i s tatom. I on je pokvaren. Toliko je običan da je to nepodnošljivo. Biti i ostati običan najveći je stupanj pokvarenosti na ovom planetu. Kad nije na fakultetu ili kod kuće, tata se istinski divi samo vikendom. Divi se pogledu koji iz naše vikendice puca na mali grad Samobor. On kaže ''Pogledaj ovo prekrasno zelenilo oko grada!'' i samo misli kako će provesti studijsku godinu u New Yorku i ponovno se vratiti u pogled na zelenilo. Zar to nije kaotično ponašanje? Sabiti cijeli svoj život u jedan jedini pogled s brda!?


SESTRA

Ma pustimo gubitnike! Nastavimo trčati prema našem cilju.


BRAT

Ja volim trčati s tobom. Maštati s tobom. Razgovarati s tobom. Pjevati s tobom. Vikati s tobom. Ja volim ljubiti tvoje tijelo. Najradije bih te pojeo.


SESTRA

Nemoj mi pričati o tome. Prolaze me srsi. Uvijek me prolaze srsi kad me ti pogledaš. I još veći srsi kad štipneš ili gricneš neki dio mojeg tijela. Onda nebo više nije negostoljubivo i ja sam opet u ružičastim oblacima. (Stanka.) Jučer sam dobila prijevremenu menstruaciju nakon što si me ljubio dolje.


BRAT

Ljubio?! Lamija, možeš slobodno kazati pravu riječ. Kazivanje prave riječi neće umanjiti sjećanje na naš užitak.


SESTRA

Razumijem, dušo, samo sam još malo bojažljiva, kao da se stidim. A ne stidim se. Nakon što si mi jučer lizao pičku ja sam se skoro onesvijestila. I odmah sam dobila menstruaciju. Htjela sam, kao i prošli put, htjela sam s tobom razmazivati krv po našim licima i gledati naša krvava lica u ogledalu. Ali ti si već otišao na predavanje. Što sam mogla!?


BRAT

Mogla si rasporediti sve naše boje i maštati o tome kako će nam biti dobro kad prekosutra roditelji otputuju. Mogla si misliti o nama.



SESTRA

Pa i mislila sam o nama. Čim si otišao, ja sam masturbirala misleći o tome kako smo ti i ja pobacali sve predrasude svijeta u prljavu rijeku prvih strahova. Mislila sam o tome kako ulaziš u moju krv. Nakon masturbacije pitala sam se kamo odlazi sva ta krv svakog mjeseca i ima li ona neko dublje i trajnije značenje od razmnožavanja mesa.


BRAT

Nema, dušo.


SESTRA

Volim tvoje odlučne i kratke odgovore. Sviđa mi se tvoja oholost istinskog pobjednika kad izlazimo u grad. Sviđa mi se kako me gledaš bez zadnje misli. Sviđa mi se način na koji me uhvatiš za ruku i vikneš: ''Idemo u neko normalno kino!'' Sviđa mi se što nemaš hladne noge. Sviđa mi se kada u zakrčenom tramvaju pronalaziš najkraći put do izlaza i kažeš ozbiljnim glasom putnicima u našoj neposrednoj blizini: ''Ovo nije običan izlaz. Ovo je izlaz za nuždu.'' Ivane, ja stvarno ne znam kako se je to dogodilo, ali ti mi se sviđaš. Zauvijek. Znam to. Ja to znam.


BRAT

I ja ne znam kako se je to dogodilo. I ti se meni sviđaš. Više nego što ću to ikada moći izraziti. Sviđaš mi se kad mi držiš glavu i odlučno izjavljuješ da ovo naše nije tek dječja igra, i da ćemo umrijeti prije nego što umre naša ljubav. Sviđaš mi se kad odrješito i s vatrom u zjenicama kažeš zaigrano da te baš boli gitara za to što smo u takozvanom krvnom srodstvu. Sviđa mi se na kojem si mjestu upotrijebila riječ ''gitara'' i sviđa mi se kad sviraš gitaru. Sviđa mi se kada nema staraca pa veselo vičeš po kući razne rečenice prosvjeda, na primjer: ''A što bi bilo da smo uterini? A što bi bilo da su nam očevi različiti? A zar sperma nije uvijek ista?'' I, nemoj mi se sada smijati, sviđa mi se kako ti se kosica trese od smijeha kad imitiraš ljude kao običnu političku stoku koja u velikim stadima izlazi iz televizora.


Smijeh zaljubljenog para. Drže se za ruke i vrte na mjestu kao djeca u igri vrtnje pa se omamljeni zaustave. Svjetlo na Tatu i Mamu koji sjede na kauču u dnevnoj sobi bezuspješno prkoseći psihičkim bolestima, rutini, kaosu i dosadi. Vidi se da su se odavno prestali držati za ruke. Televizor je upaljen, ali nema tona. Anđeli izvode tužnu pjesmu Crni obiteljski albumi.


ANĐELI: Crni obiteljski albumi





4.

DOSADA I GAĐENJE



MAMA

Nikada me ne hvališ. Mogao bi me barem jednom pohvaliti. Barem jednom godišnje. Rintam dan i noć, podižem našu djecu, kuham raznovrsno, ali pohvale niotkuda. Zrak bez pohvale postaje osjetno hladniji. Gađenje je sve jače, a galebovi nisko lete ili su potpuno nestali s horizonta. Bljuje mi se.


TATA

Laž do laži i…


MAMA

Ja govorim o galebovima. Kada si ti zadnji put vidio naše galebove? Kada si ih zadnji put spomenuo i lijepo me zagrlio?


TATA

Nemoj me prekidati nevidljivim, nepostojećim galebovima. Oni su, uostalom, samo bijela metafora za prehrambene smetlarske letove ponad voda. Rekoh, laž do laži. Prvo, angažirao sam spremačicu. Drugo, naša djeca su odavno podignuta. Treće, kuhaš trendovski, a ne ekološki, skidajući s televizije i interneta recepte supijanih kuhara. Četvrto, naša kuhinja toliko je natrpana najnovijim uređajima koje, uostalom, nikada ne koristiš pa zato ta jadna kuhinja izgleda depresivno, minijaturno i klaustrofobično kao isposnička ćelija iskrenog pustinjaka, što pak sve govori da ti živiš u skučenom kaotičnom svijetu. Peto, ne pada mi na pamet uputiti pohvalu onoj koja me više ne snabdijeva bitnim brojkama u bračnom krevetu. Prije svega mislim na znamenku osam. Mislim na osmice koje prava supruga čini zadnjicom za vrijeme snošaja, kako bi orgazam stvarno bio pravi orgazam, a ne tek rutinski ispraćaj jednomjesečnog servisiranja metabolizma. Gdje su one čuvene osmice s našeg vjenčanja? Zar si zaboravila stražnjicom uobličiti broj osam? U našem krevetu sada je puka dosada i konvencionalne rečenice pune pritajenog gađenja.


MAMA

Pa ti bi trebao poraditi na osmicama, dragi moj. Ti bi trebao potaknuti vijuganje moje guzice u obliku broja osam. Tvoja erekcija sve više izaziva sažaljenje mojih latica. Tvoja je erekcija tek blijeda sjena tvojeg nekadašnjeg olimpijskog duha. Samo ležiš na meni i misliš na…


TATA

Manje ja mislim na nego što ti misliš na. Ti misliš samo na laku lovu, nekretnine na moru i mlade jake dečke koji oko vrata nose višenamjenske mobitele, brušene srebrne Motorole V3. Zato i gledaš sapunice od jutra do sutra i onda odlaziš u kupaonicu na masturbiranje maštajući kako te ti mladići razvaljuju u brzim zrakoplovima na nadmorskoj visini od deset tisuća metara. To je to, draga moja. Misliš da ne znam! Ti voliš gledati metroseksualce koji nose ženske gaćice i koji se odijevaju kao pederi, a jebu kao izgladnjeli teroristi prije odlaska u samoubilačku akciju.


MAMA

Pa što? Imam i ja pravo na malo neutažene podsvijesti. Ti si stvarno odvratan. Bljuje mi se. Ponašaš se kao da sunca više nema, a uopće nisi nevin. Na fakultetu špijuniraš svoju asistenticu kad ide piškiti. I onda tamo čučiš kao neka budala gledajući kroz rupicu u njezinu rupicu. Zatim joj poslije predavanja pričaš da pratiš ženske časopise, da su ti svakodnevno bacanje graha i Tarot karte otkrile da je ona dolje izbrijavanjem napravila minijaturnu frizuricu u obliku tankog upitnika ili uskličnika, da na lijevom dijelu brdašca ima mali crveni madež, a na desnom dijelu malu crvenu mrljicu od brijanja. Postoji još i gora opcija, a ta je da uopće ne gledaš ženska bića i misliš samo na karijeru. Gadiš mi se i u jednom i u drugom slučaju. Bljuje mi se. Nego, reci, što bi gospodin hipokrit htio danas za večeru?



TATA

Ha, čuj, Ljubice. Iskreno, najiskrenije, zaželio sam se obične pšenične krupice na običnom bijelom mlijeku. Hvala ti unaprijed. Nego…


MAMA

?


TATA

Ma nisi ti tako loša, znaš. Evo, obećavam, pohvalit ću te uskoro, možda već prekosutra kad putujemo u Ameriku. Tako je, zašto ne. E, pa fino, pohvalit ću te kad stignemo u New York. Pohvalit ću te na aerodromu i to glasno. Pohvalit ću te ako za vrijeme leta nad Atlantikom ne pokažeš strah od letenja. Već mi je dosta tvojih zvrndanja, zvocanja i zanovijetanja kad putujemo zrakoplovom. Dakle ako nema zanovijetanja, stiže pohvala.


MAMA ustajući

E, pa vidjet ćeš! Ja ću ipak pobijediti strah od letenja. Idem sad brzo prirediti krupicu…


Blaga promjena svjetla. Sestrina soba. Brat i Sestra sjede na krevetu, piju crno vino i puše. Zatim ustaju, drže se za ruke izlazeći iz prostora obitelji i veselo poskakujući idu prema prosceniju. Zatim potrče pa stanu i vrate se do kreveta. Piju crno vino i gledaju se zaljubljeno, a onda se smiju.





5.

HTJELA SAM TI NAPISATI PISMO



SESTRA

Ti si mali slon... pa ipak te volim.



BRAT

Ti si mala vjeverica… pa ipak te volim. Nego, puši mi se opojna trava. A sad malo naopačke u vezi s travom. Dakle u oblačna jutra, puši mi se vutra.


SESTRA

Dobro bi bilo reći i ''vatra'', ali onda nemaš rimu. Znači, u oblačna jutra, puši mi se vatra.


BRAT

A evo i treće mogućnosti: ja volim pušiti vutra za vrijeme oblačnog jutra.


SESTRA

Ma daj, pusti sad i travu i vatru i popularne reklamne doskočice tipa ''Za bolje sutra, pušite vutra!'' OK? A sad stvarno ozbiljno, Ivane. Ali nemoj mi se smijati!


BRAT smije se

A sad ozbiljno, Lamija! Neću ti se smijati.


SESTRA

Ali sad stvarno, stvarno ozbiljno. (Stanka.) Htjela sam ti napisati ljubavno pismo…


BRAT

Pa i jesi. Jučer kad smo se igrali pošte ti si meni iz kuhinje poslala pravi ljubavni e-mail, a onda sam ja iz sobe poslao ljubavni e-mail tebi. Naša dva računala užarena su od naših ljubavnih e-mail poruka.


SESTRA

Ne, Ivane, uopće se ne radi o e-mailu, radi se o običnom pismu. Htjela sam ti napisati pravo pravcato ljubavno pismo prošli mjesec kad si bio tjedan dana na moru. Poslala sam ti brdo ljubavnih e-mail poruka, ali to je normalno, to kao da se ne računa. Htjela sam ti napisati pravo ljubavno pismo na papiru i poslati ga poštom. Htjela sam ti reći toliko toga ozbiljnoga, htjela sam ti napisati da mi nedostaješ jako puno, da mislim na tebe, da više uopće ne gledam televiziju, jer prikazuje gadosti, katastrofe, ranjene životinje, zgnječene ljude s iskopanim očima i odrezanim rukama. Htjela sam ti napisati da želim živjeti u drukčijem svijetu bez svinjarija, da želim živjeti u drugačijem svijetu i to s tobom, s tobom i samo s tobom. Htjela sam ti napisati da si mi ti sve, da si mi kao najbolji džoint na svijetu, da se u tvojem naručju osjećam lijepo, da sam vesela kao mali praščić, da sam zaigrana kao onaj mali odojak iz crtića. Htjela sam ti napisati pravo ljubavno pismo. Htjela sam ti reći da ti i ja imamo nepotrošive količine romantike. Htjela sam ti napisati da nakon naših poljubaca sve izgleda ljepše, čak i poljsko cvijeće koje ljudima u depresiji izgleda glupo. Htjela sam ti reći da mi je užasno, užasno lijepo s tobom, uvijek i uvijek, i kad trčimo po sobi, i kad se koprcamo u krevetu, i kada želimo utažiti glad jedno za drugim pa kad nakon svih tjelesnih bura i oluja, skvičanja, kričanja, uzdaha, teškog disanja i vlažnih razmazivanja sve oko nas izgleda kao mali svinjac. Htjela sam ti napisati da naša ljubav sliči na pravi mali svinjac i da ja volim takvu ljubav, da ja volim takav svinjac. Htjela sam ti reći da je naša ljubav svinjac i da se zbog toga ne moramo nikome ispričavati. (Stanka.) Htjela sam ti napisati ljubavno pismo pa sam ti ga i napisala. Ali nisam ga poslala. Uplašila sam se da se ne izgubi poštanskim putevima negdje na putu. A možda sam se podsvjesno bojala da sve to, sve to s pravim ljubavnim pismom na papiru, ne ispadne sladunjavo u ovo današnje vrijeme, jer ja tebe stvarno i bez ikakve sladunjavosti volim, volim, volim… jako… Jako te volim i moja ljubav daleko je od svake sladunjavosti i izvještačenosti. Ipak, sačuvala sam to pismo u malom džepu blizu moje vlažne vjeverice… Evo ga! (Sestra vadi nekoliko puta preklopljenu bijelu kovertu i pruža je Bratu gledajući ga pogledom punim obožavanja.) Ja tebe tako volim, volim, volim…


Brat ganut od ljubavi nježno grli Sestru otvarajući pismo. Pažljivo ga čita, zatim ga stavi natrag u kovertu, a kovertu spremi u džep svojih traperica.


BRAT

Dušo moja, dušo moja, dušo moja jedina…


Brat i Sestra zagrle se i šute. Isprepletu ruke i idu prema dnevnoj sobi. Drže se za ruke i slušaju pjesmu koja slijedi. Anđeli svečano, dostojanstveno i tiho izvode ljubavnu pjesmu Pravo ljubavno pismo.


ANĐELI: Pravo ljubavno pismo


Pjesma je završila. Brat i Sestra se valjaju po podu u blizini kauča; na televiziji je program s crtanim filmovima, ali nije uključen ton. Zatim ustanu i gledaju se zaljubljeno. Sestra progovori tihim glasom priljubljujući se prisno uz Brata i umiljavajući se nježnim pokretima.




6.

ROMANTIČARI SU SVESTRANI



SESTRA

A hoćemo i danas isto onako kao prošli tjedan? Ma znaš…


BRAT nježno

Reci, dušo.


SESTRA umiljava se izvijajući i uvijajući tijelo oko Brata

Ma znaš, ono jako prosto. Onako prosto i jako. Molim te, molim te, molim te! Onda ću i ja tebi, aha, aha!


BRAT

Može, dušice.


SESTRA mazno

Ali stvarno jako, molim te! Ali stvarno jako, jako... Želim osjetiti tvoju snagu, želim osjetiti tvoju moć…


BRAT

Prvo reci našu lozinku.


SESTRA

Hoću, dušo. Pa znaš da hoću. Reći ću ti lozinku, reći ću lozinku. Molim te, počni, počni, počni…


BRAT

A hoćeš li raditi sve što ti naredim?


SESTRA

Hoću, ljubavi, hoću, hoću! Sve ću raditi, sve ću učiniti što mi narediš, sve ću ti raditi! Sve, sve, sve. Ali daj stvarno jako, jako, jako… Onako kako ti znaš, onako kako si me navikao… Onako jako, najjače…


BRAT

Ali prvo reci lozinku. Prvo reci našu lozinku. Dakle idemo s lozinkom. Reci mi, dušo, reci mi, Lamija, što je danas u ovom konzumerističkom društvu doista revolucionarno na polju ljubavi?


SESTRA spremno odgovara lozinku, a Brat zadovoljno sluša

Na polju ljubavi danas je doista revolucionarno samo kad se ljudi jebu potpuno goli u polju na zelenoj travi prekrivenoj bijelim tratinčicama, i to u misionarskom položaju.


Nakon te rečenice mladi ljubavnici podivljaju od strasti. Brat priđe Sestri i ošamari je snažno. Sestra se zaljulja, zamalo padne na pod. Brat je šamara uz svaku repliku. Što je on grublji to je ona zadovoljnija. Što on bezobzirnije psuje to je ona ushićenija. Izraz nehinjenog užitka neprekidno je na njezinom licu.


BRAT grubo i neumoljivo

A sad lezi, pička ti materina!


SESTRA

Dušo, evo…


BRAT

Rekoh, lezi, pička ti materina, da ti pička materina! Lezi, kurvice! Raširi noge, jebem ti mrtvu mater u mrtvu pičku, da ti jebem! Raširi ih onako prostački, jebem te u usta na Veliki Petak! Raširi ih, luđakinjo! Odmah raširi noge ili više nikad nećeš pušit moju kurčinu!


SETRA

Ljubavi, evo, širim… Baš onako kako ti to voliš… Jako ih širim, o Bože, ne mogu ih više raširiti, dušo…


BRAT

Raširi ih jače, pičko jedna neodgojena! Nemoj mi se sad tu rastezati kao umirovljena prostitutka, jebem ti krvavi ženski kompjutor na otpadu! Raširi noge, jebem te u paradentozu koju si dobila od sisanja moje kurčine! Raširi ih!


SESTRA

Pa širim ih, dušo…


BRAT

Raširi ih još više, idiotkinjo! Više! Jače! Brže! Raširi ih do neba, jer sad ću te jebat kao podivljali član seksualne mafije! Sad ću te jebat sa svih svojih trinaest centimetara moćne kurčine!


SESTRA

Širim, širim… Daj me, oh… Daj me, daj mi…


BRAT

Još šire, majku ti jebem kapitalističku u kreditnu karticu! Tako, sestrice, tako. A sad reci burazu, jebem ti slinavu prabaku, reci razgovijetno hoćeš li burazu dati pičkice? Reci, hoćeš li mi sada dati tvoju vruću pičku?!


SESTRA

Hoću.... Hoću, dušo… Pa znaš da hoću… da hoću… da hoću… Oh, da, hoću ja tebi dati sve…


BRAT

Reci glasno, jebem ti raspetu krv Isusovu! Zašto mucaš kao retardirana kamenjarka iz Texasa? Reci razgovijetno, jebem ti milu majku na oltaru krvavom od menstruacije Marije Magdalene! Reci, kurvetino!


SESTRA

Hoću, ljubavi, dat ću ti, dat ću…


BRAT

Reci jasno, reci mi što ćeš mi dati, kurvo nad kurvama!? Reci, sunce li ti jebem studentsko na stroju za pranje rublja! Reci jasno i glasno, jebem te u pokvarenu bijelu vijugu nasred autoputa!


SESTRA

Pa dat ću ti, pa znaš… O, bože…


BRAT

Što ćeš mi dati?


SESTRA

Pa znaš, pa znaš ti dobro, ljubavi… O, bože…


BRAT

Pa jebem ti trulu mater u uho, kurvo, nabit ću ti kurčinu u oko ako ne kažeš! Razjebat ću ti dioptriju, jebem ti tatu u crvljivi socijalistički šupak! Pa zar ne možeš reći što ćeš mi dati?!


SESTRA

Mogu, dušo, samo sam tako uzbuđena pa…


BRAT

No?! Što je sad? Što čekaš, jebem ti mater na kolicima u supermarketu na Dan žena? Evo ti još jedan šamar, kurvice! Reci, što ćeš mi dati, jebem te u tapecirani seksualni mozak! Reci, nabijem te žilavom kurčinom u muzejski ostatak Berlinskog zida! Reci, što ćeš mi dati, jebem te u sluzavu ranu Majke Božje Svemirske, jebem te u toplo zubalo Majke Tereze! Pa reci, jebem ti…


SESTRA

Sad ću, dušice, samo da se malo… samo da se malo priberem… samo da malo prikupim snage…


BRAT

Reci napokon, jebem ti Boga u masnu bradu, masnu od debele krvavice iz Münchena! Reci, pijanduro, reci, jebem te u toplo govno usred šupka! Reci, jebem ti depresivnu mater na kolinju u svetištu Gospe od Ćudoređa! Onda, hoćeš li mi dati pičke ili nećeš!? Hoćeš li mi dati ili ne?!


SESTRA

Uh… Uh, da… Hoću, dušo! Dat ću ti pičke ovaj čas! Sada i ovdje. Uzmi moju pičku! Uzmi moju cijelu pičku! Ali cijelu… Uzmi i sve oko pičke! Uzmi ovu moju tvoju pičku! Uzmi je zauvijek! Uzmi je, Ivane, uzmi je! Tvoja je, samo tvoja. Uzmi moju pičku i ne puštaj je više! Uzmi je, uzmi je, uzmi je! Uzmi moju pičku, dušo! Evo, dajem ti moju pičku! Uzmi je, Ivane, ja ne mogu više ovo izdržat…


Brat prestane psovati i šamarati Sestru. Ona se sva sretna i ushićena, lica crvenog od brojnih šamara, prepušta njegovom zagrljaju obavijajući ga čvrsto nogama. Njihova lica napeta od strasti spajaju se u dugi poljubac. Njihova isprepletena tijela grče se na podu u ludilu tjelesne ljubavi. Anđeli izvode pjesmu Sadistički kurac, mazohistička pička.


ANĐELI: Sadistički kurac, mazohistička pička




7.

PRIZNANJE JE RADOST



Kad završi pjesma, Brat i Sestra ustanu i ozarena lica uspuhani sjednu na kauč. Na televiziji je i dalje program s crtićima. Nakon nekoliko trenutaka opet ustanu. Zaljubljeno, ali uporno gledaju se u oči kao u igri Tko će duže izdržati pogled. Sestra zatim postavi pitanje Bratu i istodobno ga ošamari. Brat se ne brani, izgleda radosno ukočen, čini se kao da je svladan sudbinom. Nakon prvog udarca Sestra ponavlja pitanja i šamare sve dok Bratu lice ne pocrveni od udaraca. Na njegovu licu vibrira užitak.



SESTRA

Priznaj da me voliš!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da me ljubiš!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da me obožavaš!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da me želiš!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da žudiš moju moć!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da vidiš zvijezde u mojim očima koje ne pristaju na prosječnost!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da nikada nisi upoznao djevojku poput mene!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da se diviš mojoj vjeverici kad pušiš njezinu vlažnu njuškicu!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da me se bojiš, jebem te u pokvarena jaja!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da sam jača od tebe, jebem ti mrtvog tatu u zaostali kurac!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj da sam u svemu dominantna, muška šovinistička svinjo!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj sve, jebem ti mrtvu mater u mrtvom grobu!


BRAT

Priznajem.


SESTRA

Priznaj sve, ali baš sve, pička ti materina kolebljiva!


BRAT

Priznajem.


Sestra upućuje Bratu zadnji jaki šamar i zatim ga prestane udarati.


SESTRA

A sad ponizno dođi u moj zagrljaj, robe jedan komunistički, jebem ti lijene roditelje u guzicu punu posmrtnih mrava!


BRAT

Priznajem.


Brat sav smućen i sretan, crvena izudarana lica na kojemu su suze boli i suze sreće, pohita u Sestrin zagrljaj i ushićeno se prepušta njezinom nježnom milovanju. Njihova lica napeta od strasti spajaju se u nježni poljubac. Njihova isprepletena tijela grče se na podu u ludilu tjelesne ljubavi. Anđeli izvode pjesmu Sadistička pička, mazohistički kurac.


ANĐELI: Sadistička pička, mazohistički kurac




8.

TJELOVJEŽBA POBUNE I SMIJEHA



Kad završi pjesma, Brat i Sestra ustanu i ozarena lica sjednu na kauč. Na televiziji je sada neki film, ton je i dalje isključen. Nakon nekoliko trenutaka opet ustaju i gledajući se zaljubljeno trče kao ludi nekoliko krugova. Zatim se zaustave, isprse se i rade tjelovježbu. Koreografija tjelovježbe.


SESTRA

Hej, prijatelju iz davnine, pogledaj ti samo ove naše roditelje! Ako nisu na poslu ili u frizeraju, onda su u depresiji. Dok su roditelji ili na poslu ili u frizeraju ili u depresiji, zašto ne bismo uz jutarnju tjelovježbu žestoko skrnavili ovaj stan? Zašto ne bismo prokazali ovo kazalište u kući kao trulo, loše kazalište? Zašto ne bismo skrnavili ovo zaostalo mjesto i njegove parkete, sve uređaje, bijelu i crnu tehniku i sve praktikable? Zašto ne bismo ponizili ovu retardiranu obiteljsku pozornicu? Zašto jednostavno ne uništimo svu dragocjenu baštinu civilizacije monogamnih roditelja?!


BRAT

Hej, prijateljice iz susjedne sobe, a zašto, stvarno, zašto ne bi parket mogao poslužiti umjesto kreveta, vreće za spavanje ili debele strunjače? Zašto ne bismo našom glazbom uništavali idiotizam nedjeljnog ručka? Tako je, zašto ne? Viknimo sada glasno našim roditeljima: Odjebite! Odjebite, paralelni idioti! (Viču: ''Odjebite! Odjebite, paralelni idioti! Odjebite!''


SESTRA

Tako je. Naglas trebamo govoriti ono što nam je na srcu dok smo sami. Roditelji, odjebite! Odjebite, paralelni idioti! Zašto se ne bi smjelo psovati u stanu? Zašto se ne bi smjelo pišati po parketu, užasno glasno prditi, lutati sa kućnim psima do kupaonice, općiti s kurvicama, pilićima, kokošima, pederima, veterinarima? Zašto se ne bi smjelo općiti s luđacima, kurvama ogrezlim u piću i kokainu i usamljenim psihoanalitičarima? Odjebite, paralelni idioti!


BRAT

Odjebite, paralelni idioti! Tako je, odjebite, paralelni idioti! Odjebi, mama, odjebi ti i tvoja problematična marama! Odjebi, tata, odjebi ti i tvoja skupa kravata! Odjebite oboje u pravcu za nigdje! Tako je. A mi ćemo sada pucati od smijeha. Da, mi ćemo sad pucati od smijeha.



SESTRA

Tako je. A kad počnemo pucati od smijeha najednom će se početi ukazivati oronule potrošene gospe iz starih albuma, polunevine usidjelice, zimske rukavice, crvene jabuke, kompjutorske igrice, leptiri, šašavi izumitelji, turbo idioti, mali šefovi, debele šefice. Hajmo pucati od smijeha!


BRAT

Hajmo! Puknimo od smijeha! Pucajmo od smijeha!


SESTRA

Pucajmo! Puknut ću od smijeha kad vidim paralelne idiote na odlasku u Obećanu zemlju. Ajme, puknut ću od smijeha! Pogledaj ti ovaj svijet! A kad puknem od smijeha najednom će se odnekud pojaviti razna bolesna pečenja, papige, kućni ljubimci i kućni idioti, ljuti feferoni, kisele paprike i prastari namještaj s puno prašine. Uf, daj sad ti!


BRAT

Pusti, teško je ovo gledati. Puknut ću od smijeha. A kad puknem od smijeha najednom ustanu odnekud olinjali političari, brze ribe, stare vekerice iz 20. stoljeća, novi kreteni, stari biznismeni, nepismena književnost, planktoni, guske, divlji konji iz Colorada, pitome kobile iz Slavonije, totalno stari kazetofoni iz Japana, ptice s visokom temperaturom i jakim kašljem, poniji iz Disneylanda…


SESTRA

Puknut ću od smijeha. Pogledaj ove ponosne naranče! Gledaj kako se kurče veliki Big Brotheri, urbane seljačine i seoski intelektualci na asfaltu! Slušaj kako primamljivo tule narodne pjesme iz zaostalih krajeva svijeta! Naša spolovila puna su teškog sevdaha. Curi vlaga iz narodnog blaga. Tjelovježba je završena. Hajdmo sad zajedno uzviknuti poruku svim roditeljima na planetu!


BRAT

Hajdmo! Uzviknimo! Neka nas pamte kao sestru i brata koji su se usudili pogledati direktno u sunce i vježbati pobunu i smijeh! Hajmo s tim uzvikom poruke svim roditeljima na svijetu! Sad!


SESTRA-BRAT viču najjače što mogu

Odjebite, odjebite, odjebite idioti! Odjebite, paralelni idioti! Odjebite, odjebite, odjebite! Odjebite, paralelni idioti!


Dok oni uzvikuju psovke, Anđeli počinju pjesmu Odjebite, paralelni idioti!


ANĐELI: Odjebite, paralelni idioti!





9.

SANJATI, SANJATI



Kad završi pjesma, Brat i Sestra ozarena lica uspuhani sjednu na pod. Predah. Mašu rukama ispred lica otpuhujući. Na televiziji je i dalje neki film, i dalje bez tona. Nakon nekoliko trenutaka opet ustaju, pronalaze bocu crnog vina i odlaze prema prosceniju. Sjedaju u lotos poziciju, odlože bocu, drže se za ruke ljuljajući se usporeno. Komuniciraju kao i svi jako zaljubljeni ljudi.


SESTRA

Trudna sam, ali to nije važno. Osjećam se normalno i volim te.


BRAT

I ja tebe volim. I ja se osjećam normalno. Mi smo već odlučili. Mi ćemo umrijeti prije nego što umre naša ljubav. I naše će dijete umrijeti s nama. Roditelji sutra odlaze i nikad neće saznati da si trudna. Naš plan je savršen.


SESTRA

Naš plan je savršen. Nitko nije kriv. Mi ćemo umrijeti. I dijete će umrijeti prije nego se doista rodi. Mi ćemo ubiti sebe, mi ćemo ubiti i naše dijete. Naš plan je savršen. O, tako sam sretna, Ivane! Ja tebe tako volim, volim, volim. Teško mi je to opisati. Teško je opisati vlastitu sreću. Teško je govoriti o iskrenim osjećajima. Teško je govoriti o ljubavi.

BRAT

Teško je danas govoriti o ljubavi. Nemoj nikome pričati o nama. Nitko neće povjerovati. Nitko neće razumjeti našu romantičnu ljubav. Ljudi se panično boje primati, ljudi se boje davati. Ljudi se boje poraza, boje se odbijanja, boje se vlastite sjene u srcu. Iz njihovih razrovanih, sebičnih, odvratnih očnih duplji izvire strah i velika količina trendovskog smrada, kukavičluka, skvrčene bojazni i skutrene strave. Mali sebični ego kao pas lutalica drhturi im skriven u cipeli. Naše nesretne kolegice s fakulteta u štiklama istodobno nose i psihotičnu želju za udajom i vjerski rat spolova i teški mrak prikrivene želje za dominacijom.


SESTRA

A naši kolege s fakulteta natječu se u žutom ljigavom hvalisanju. Misle lažima i samohvalom ispuniti prazninu. Prate dnevnu žutu boju, skidaju imidž iz medija i s televizije, na internetu promatraju živi pijesak info pustinje i po blogovima danonoćno ispisuju zavist i bijes obespravljenih golubova. Potpuno su zaboravili na riječ ''pismonoša''. Ali pustimo njih. Mama je otišla u šoping prije puta, tata na fakultet da se pozdravi s kolegama, a mi smo umorni od ljepote i nećemo ići na predavanje. Aha! Aha! A hoćemo li i danas duboko prezirati kokain i bijele tanke crtice? Hoćemo li i danas prezirati vesele linije kratkotrajnog veselja? Hoćemo li i danas piti crno vino i pušiti hašiš? Hoćemo li i danas sanjati kolektivne realističke snove kako bismo izoštrili vlastite?


BRAT

Hoćemo, dušo! Hoćemo, hoćemo, hoćemo! A da bismo mogli prezirati teške droge, moramo koristiti lagane. Da bismo mogli podnijeti ovaj izobličeni kaotični svijet, moramo se lagano drogirati. Hoćemo, i danas ćemo ući u ludu matricu sna, i danas ćemo neobuzdano sanjati, sanjati, sanjati. Ali prvo naša interna poskočica!


SESTRA

Uf, uf! Može.


BRAT

Hej, sis, imaš pis?



SESTRA

O da! Hej, bro, imaš skvo?


BRAT

O da! To si ti, volimo se mi. Hej, sis, upali pis! Ja ću otvoriti bocu. Mi ćemo sada sanjati, pušiti hašiš i piti crno vino.


Sestra vičnim pokretima vadi iz džepa cigaretu, upaljač, papiriće i hašiš. Zatim sve prostre ispred sebe i plamenom upaljača omekša grumen hašiša, odlomi djelić, mrvi ga po duhanu i mota debeli džoint. Brat spretno otvara bocu vina i blaženo se smiješi. Sestra i Brat puše i piju. Anđeli tiho izvode pjesmu Autonomija u dvoje.


ANĐELI: Autonomija u dvoje



SESTRA

Volim te. Nikada nećemo posustati u želji za drukčijim svijetom. Nikada nećemo posustati u toj želji, nikada.


BRAT

Nikada nećemo posustati u toj želji. Mi želimo živjeti u drukčijem svijetu. Ja tebe volim i ne želim te vidjeti neurotičnu, izluđenu od kupovanja nepotrebnih sitnica i izgubljenu u velikim trgovačkim centrima.


SESTRA

I ja tebe želim gledati smirenoga. Volim te. Želim biti tvoj objekt i ništa drugo. Nisam tužna, možda sam malo sjetna. Osjećam se sretno. Osjećam se sretno i nepomično.


BRAT

Volim te, volim te, volim te. Želim biti tvoj objekt i ništa drugo. Nisam tužan, nisam žalostan, možda sam samo miran. Mir ljubavi je mir velikog gibanja prema nepomaknutosti. Sreća je nepomična.



SESTRA

Slažem se, sreća je nepomična, sreća je objektivna. ''Ali što je sa subjektom?'', pitaju se brojni ljudi. Zamisli, Ivane, jučer me je na fakultetu jedna djevojka, inače totalno zaostala u svemiru, zamorila tim pitanjem. Odgovorila sam joj jednostavno da se subjekt uvijek, ali uvijek, nalazi u objektu. Nije mogla shvatiti da je subjekt u mesu, a ne izvan mesa. Nevjerojatno! Nepojmljivo! Ali ne osuđujem je, jer ona još proučava sindikalne pokrete s početka 21. stoljeća. (Stanka.) Nego, buraz, što ćemo danas sanjati? Muški, ženski, androidni ili androgini san?


BRAT

Predloži ti, dušo.


SESTRA

Predlažem da sanjajmo androidne snove.


BRAT

Slažem se, izvrsna ideja. Sanjajmo androide!


SESTRA

Sanjajmo androide! Sanjajmo slatke automate, znaš one androide s Coca Colom u očima i Big Macom u gubici. Sanjajmo gluposti!


BRAT

Tako je, Lamijo. Sanjajmo gluposti! Sanjajmo glupe snove bez obzira na spol, boju kože, nacionalnost i ostale slučajnosti. Evo, ja predlažem da danas sanjamo postanak svijeta, postanak seljačke mitske svijesti, postanak slatkih automata. Predlažem da sanjamo boga i ostale androide dakle religiju i obitelj.


SESTRA

Uf, uf! Slažem se. Mi ćemo danas sanjati da je Bog stvarno stvorio ovaj svijet. Ali mi ćemo sanjati i ozbiljne stvari. Sanjat ćemo našu nježnost.




BRAT

Mi ćemo sanjati nas kao one koji sanjaju da je Bog stvorio svijet. Ali sanjat ćemo i ozbiljne stvari. Sanjat ćemo našu nježnost. Sanjat ćemo našu riskantnu nježnost do kraja, do krvi koja istječe, do posljednjeg daha.


SESTRA

Mi ćemo sanjati svijet, a onda ćemo ga razoriti. Mi ćemo sanjati Boga i onda ga ismijati kao našu tlapnju. Naša ljubav će razoriti ovaj svijet kao predrasudu. Naša ljubav će ga razoriti kao trulu ciklu. Mi ćemo umrijeti prije nego što umre naša ljubav. Mi ćemo umrijeti od nježnosti.


BRAT

Mi ćemo umrijeti od nježnosti. Mi ćemo umrijeti davno prije nego što umre naša ljubav. I tako svijeta više neće biti.


SESTRA

I tako svijeta više neće biti. Ajmo ga sanjati prije nego umre s nama! Ajmo ga sanjati držeći se za ruke! Počnimo sanjati našom tradicionalnom pjesmicom!


Sestra i Brat drže se bodro za ruke i veselo pjevaju svoju internu pjesmicu sastavljenu od jednog dvostiha. Pjesmicu ponavljaju nekoliko puta.


Hej, haj, hej, haj!

Ja sam lotos, ti si zmaj.


Hej, haj, hej, haj!

Ja sam lotos, ti si zmaj.


Hej, haj, hej, haj!

Ja sam lotos, ti si zmaj.


Brat i Sestra utihnu te opušteno puše hašiš, piju crno vino i njišu se lagano amo-tamo. Dok se džoint lagano prebacuje iz ruke u ruku kao, uostalom, i boca s vinom, lica Brata i Sestre su lijepa, mlada i snovita. Brat i Sestra didaskalije svojega sna izgovaraju zajednički, čvrsto, polako i precizno. Izgovaraju ih kao u snu, ali svejedno s užitkom piju, puše i vesele se svojoj bezgraničnoj i smrtnoj ljubavi. Tu i tamo pogledaju se brzo i blago u istom trenutku na određenom mjestu didaskalije i u potpuno realističkom modusu prasnu u smijeh.





10.

BOG



SESTRA - BRAT

Tišina. Crveni mrak. Mjesečina. Napetost. Čak su i djeca u školskom autobusu zašutjela. Možda je školski autobus samo metafora za Zemlju koja kroz svemir vozi svoje male đake, njihove male nenaučene lekcije i njihovu sitnu privredu. To nitko točno ne zna, ali svi se kunu u demokraciju kao vrhunski izum malih đaka. A djeca u školskom autobusu? Djeca su veseli i tužni androidi, kreteni koji će ubrzo postati mali penzioneri i čekati u redu za sladoled i kolače kao da je to sedmo čudo pomoćne javne kuhinje na ulici. Profesori brzo stare zajedno s djecom. Izgledaju kao olinjali psi i slina im curi kada pričaju o teoriji postanka sretne obitelji. Jedan profesor, koji je puno uložio u privid sretne suvremene obitelji, ustane i na tekućem esperantu viče luđački poklič nade, očaja, ali i straha od usamljenosti: ''Family again! Family again!'' On izvikuje tu očajničku mantru prosječnosti očinski gledajući male učenike, a u mozgu mu vrišti strah da ne umre sam bez njihove ručice koja će mu donijeti topli predsmrtni čaj i držati ga za ruku, njega, idiota bez cilja, koji će, eto, umrijeti sam kao što se je sam i rodio u krikovima koji jako podsjećaju na rastrzani divlji ekspresionizam sjevernjačke depresije. On uzvikuje retardirani poklik ''Family again!'' i misli o bože hoće li konačno ravnatelji škole u dogovoru s vladom povisiti plaću izvan školskog autobusa. Na Malog princa svi su zaboravili, iako su do besvijesti, samo do prije nekoliko minuta, u školskom autobusu slavili njegovu viziju planetarnog dječjeg vrtića i njegovu ideologiju ruže te ružinih mirisnih latica. Sada svi, i učenici i profesori, govore samo o novcu, o stipendijama, o listama uputa, o kreativnom godišnjem odmoru, o komunalnoj urbanoj infrastrukturi, o intenzivnoj grupnoj dinamici i o urbanoj navigaciji u svojim malim asfaltiranim mozgovima, u svojim blatnjavim seoskim dušama. Politički djelokrug njihovog općeg, javnog i društveno korisnog rada najednom je sveden na tužna pojedinačna pitanja novih traperica s džepovima u trendu, džepovima koji imaju poklopce zakopčane, ali uvijek zakopčane, metalnim gumbom. Većina članova školskog autobusa ne može se odmaknuti od pojedinačnih pitanja, od svih tih poklopaca na džepovima. No sanjajmo dalje! Sanjajmo! Mi sanjamo Boga. Tišina. Crveni mrak. Začuje se duboki, zvonki glas Boga iz velikih visina i dalekih daljina; glas tako dalek, a opet tako prisutan, topao i pun prijateljstva.


BOG

Zvijezda je rođena. Ja sam Bog. Ja sam jedino stvorenje koje je živjelo prije Velikog početka, prije Velikog praska, prije nego se je u nepojmljivom djeliću sekunde začuo čuveni Big Bang. Još me malo bole uši od Velikog praska koji sam nehotice proizveo pustivši galaktički vjetar. Ja sam glavna, centralna zvijezda svemira i govorim sve jezike svijeta. Ja sam pakleno dobar proizvod, moje tvorničko ime je Babilon. Transparentan sam i bez grijeha kao plin, kao nafta ili božanstvena Coca Cola Light koju povremeno pijem. Uopće nemam poroka, posjedujem sve vrline koje su trenutno u trendu: pijem pivo bez alkohola, pijuckam kavu bez kofeina, pušim cigarete bez nikotina i poklonik sam sigurnog pa i najsigurnijeg seksa, seksa bez onih bolnih postmodernističkih porođajnih šokova. Također sam oštri protivnik neumjerenog jedenja mesa i mesnih prerađevina. Držim do sebe u svakom pogledu i u svakom trenutku: ja sam lijepo odjeveni i namirisani estradni metroseksualac, popularni urbani junak omiljen svima. Zbog tog imidža najširi slojevi pučanstva zamijenit će me ponekad s engleskom nogometnom zvijezdom Davidom Beckhamom, što im neću zamjeriti jer ću njega, kao i sve ostale ljude, stvoriti uskoro na njihovu sliku i priliku nakon što ću najprije stvoriti sebe. Ja sam Bog. Mogu se pohvaliti najnovijim modelom mobilne Motorole V3xx koja mi se lagano klati na prsima.


SESTRA - BRAT

Mala stanka. Bog prstima miluje Motorolu V3xx i vragolasto gleda prema nebu. Bog se malo pravi važan, nagne glavu kao da osluškuje ono bitno, kao da osluškuje bitak. Na njegovom licu još nema ni traga pravog ludila, onog ludila koje Bog duboko u sebi skriva kao svoju mračnu tajnu. Njegovo lice ne odaje da se on najviše boji naprednih psihoanalitičara. Bog izgleda kao obični nevini čovjek, izgleda točno onako kako je sam sebe opisao.


BOG

Sada potpuno spokojno i mirno, ali potpuno mirno, sjedim u nesigurnom crvenkastom mraku početnog ništavila na nevidljivoj neonskoj, potencijalno svjetlećoj reklami Raj crtica Eden dakle Raj-Eden, koja je, čim do kraja izgovorim ovu rečenicu, najednom osvijetljena i blista u osnovnoj boji mojega svijeta, u radikalno crvenoj boji krvi.


SESTRA - BRAT

Opet mala stanka. Osvijetljena reklama doista blista od crvene svjetlosti. Ona zaista blista. Čudo stvaranja postoji. Čudo stvaranja je u tijeku. Čuda postoje. Bog se možda pravi važan, ali reklama doista blista, blista, blista. Ona svijetli takvom svjetlošću koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.


BOG

Neonska reklama intenzivno osvjetljava krvavocrvenu hrvatsko-hebrejsku ideju o pakleno kvalitetnom raju na zemlji. Sad nehajno palim tamjan, kadim prostor budućeg svijeta jer je politički jako važno sugestivnim mirisom religije započeti prvi dan karijere. Nakon što sam stvorio sebe i svoju karakterističnu crvenu reklamu te poticajni tamjan, sada slijedi moje brzo, svakodnevno, neumoljivo, neopozivo, neumitno i trenutno šestodnevno stvaranje svijeta, a pri kojem ću glasno izreći sljedeće stvaralačke i proročke riječi: ''Neka bude struja!'' I bi tako. I bi struja.


SESTRA - BRAT

I stvarno, he, he, he, he, evo struje odmah. Prvo krvavocrvena reklama, a onda diskretni svjetlosni efekti koji će osvijetliti skraćenu matematiku suvremene bijede. Stidljivo mutno svjetlo umjetne mjesečine polako osvjetljava stalak s čeličnim kukama. Potom diskretni snopovi ružičaste, bijele i plave svjetlosti preplavljuju visoka postolja, metalne motke, toranj sagrađen od nekoliko baterija bubnjeva i četvrtaste trampoline koji su raspoređeni po pozornici postojanja. Na lijepo odjevenom Bogu, u području njegovih prsa, blistaju velika laserska slova I N R I. A sada sanjajmo dalje! Riječ je o struji.




11.

STRUJA JE MOĆ




BOG

Vidite! Zar to nije lijepo? Već samo ovo pojavljivanje struje svjetlosti govori dovoljno o mojem pristupu radu, o mojoj božanskoj moći stvaranja. I tako svaki božji dan. Kad smo već kod toga, postavlja se sasvim otvoreno i razložno pitanje: ''Imate li vi uopće roditelje?'' Ako je odgovor pozitivan, logično slijedi sljedeće pitanje: ''Imate li vi dopuštenje vaših roditelja za gledanje stvaranja čovjekova svijeta u kojemu će se nužno dogoditi i mala klaonica nježnosti?'' Jer, budimo realni i okrutno ozbiljni, svi koji su danas ovdje jesu prilično prosječni, konzervativni, vječni maloljetnici koji se panično boje stvaralačkih zvukova nježnosti i bezgranične ljubavi, a osobito se boje zvuka moje glazbe koju ćete uskoro slušati, kao i usputnog zvuka motorne pile dok ona siječe kosti, meso i sve ono što sam ovaj čas stvorio oko slike i prilike čovjeka, oko njegova lika i djela, a na njegovu sliku i priliku.


SESTRA-BRAT

Stanka.


BOG

Prilikom stvaranja svijeta služim se svim mogućim i nemogućim sredstvima. Ako treba stvaram i ljude i ostale životinje, tvrdokorne mitove, zamjenske likove, proroke i ostale trgovačke putnike, raznovrsne osobe, pozitivne i negativne, praščiće, anđele, svece, avione, granate, ptičice, bezbrojne male i velike religije, razne glazbene instrumente, čarobnjake, totalne idiote, vesele amatere, ratove, plemenite diletante u svim strukama, tvornice i zdravu ekološku perad bez tikova, bez gripe, bez zaraze, bez psihičkih problema. Osobito sam ponosan na stvaranje ptica pa ću s njima u vezi reći jednu svoju rečenicu. Evo te rečenice: ''Ptice lete dok mogu.''



SESTRA - BRAT

Mala stanka. A sad, k vragu, neka se Bog već jednom identificira! Zašto bi on bio iznimka? A zatim neka precizno opiše strukturu svojega radnog mjesta, neka se barem malo približi svakodnevnoj tuzi skromnih a potrebitih, bogatih a nesigurnih, glupih a arogantnih. Onima koji doista pate nikada se neće približiti i on to zna. Ali za to ne mari. O Bože, kreni već jednom!





12.

IDENTIFIKACIJA I OPIS RADNOG MJESTA



BOG

Nekoliko trivijalnih riječi o meni. Iako nisam vjernik, ja sam ipak duboko religiozan. To nije prigodna šala ili banalna dosjetka iz dalekih predgrađa. Ja se nikada ne šalim s religijom. Biti religiozan znači biti neprekidno u procesu vjerovanja. Ja sam neprestano u procesu vjere. Ja iskreno vjerujem u novac, osobito u dolar i euro.


SESTRA - BRAT

Iznad blještave reklame Raj-Eden pojavljuju se neonske riječi ''Dollar'' i ''Euro'' u zelenoj i plavoj boji. Zelena i plava boja izmjenjuju se u treptanju. Igra svjetlosti u boji novca.


BOG

Na svakoj novčanici dolara stvorio sam na tekućem esperantu čuvenu prepoznatljivu rečenicu kojom vjernici izražavaju vjeru u mene i moj poredak. Ona glasi: ''IN GOD WE TRUST''. Ja sam zauvijek vječno mlad, ja sam mirni prosječni obiteljski čovjek u jednoj osobi, osobi koja je trenutno i u samo šest dana stvorila svijet, a sada ga samo dorađuje, usavršava i brusi do savršenstva. Svi oni koje sam stvorio, a koji znaju govoriti, zovu me jednostavno Bog, a moji brojni pomagači, proroci, suradnici, apostoli, svećenici i prijatelji zovu me engleskim nadimkom Light zbog moje ležerne komunikativnosti, blagosti i svakodnevnog milosrđa koje nesebično isijavam. Moja obitelj sastavljena je od tri ravnopravna člana. Dakle ja nipošto nisam tragično rascijepljena ličnost na dva neurotična dijela, ja nisam shizofrenik, ja sam trodimenzionalni umjetnik. Moje osnovne tri dimenzije jesu Otac, Sin i Duh Sveti. Temeljna imenica jezika, i stvaranja uopće, to jest riječ ''žena'', skriva se u dvije riječi. One glase: ''Duh Sveti''. Katkada kuham za cijelu obitelj, obično za vlastite blagdane. Osobito rado i nenametljivo pripremam mekane, ali ukusne, smrdljive sireve, a najviše sir od soje, božanstveni tofu. Iako sam sveznajući Bog, ja sam i kuhar pa sebe rado nazivam ''tofuman''. Čak ni meni nije uvijek lako napraviti dobar sveopći sir, globalni tofu. Zbog toga sam jednom bio u velikom i gadnom sukobu sa samim sobom, a razriješio sam ga tako što sam jednostavno i brzopotezno ukinuo taj unutrašnji sukob. Nakon toga shvatio sam da u meni nikada ne smije biti sukoba. S druge pak strane izvan mene uvijek mora biti puno sukoba, jer me oni, u stvari, trajno i paradoksalno omogućuju.


SESTRA-BRAT

Stanka. Bog samodopadno prošeće po reklami gladeći bradu i diveći se svojoj božanskoj pameti.


BOG

Moj posao, zanimanje, vokacija ili hobi, svejedno, ili kako vam se sviđa, jest neprestano usavršavati svijet, propovijedati, pripovijedati, voditi radnju, gledati radnju i nevidljivo usmjeravati ovu u osnovi i po mojoj božanskoj volji prljavu radionicu straha. Ja sam stvarno dobar konstruktor, građevinar, rasni epski pripovjedač, zidar, voditelj, aktivist, konferansje, povremeni trener praktične dramaturgije, izvođač jednostavnih i zamršenih pokaznih vježbi te pokaznih proba, performer koji rado izlaže grupnim diskusijama svoju poetiku izvedbenih procesa beščašća. U tom kontekstu zamislimo se svi mi jedan trenutak sasvim ozbiljno nad alarmantnim suvremenim stanjem komplicirane distribucije plina! Zar je prirodno, zapitajmo se odgovorno svi, zar je prirodno, normalno i logično da je distribucija tako važnoga energenta nevjerojatno otežana, osobito u Europi? Zar nije zabrinjavajuće da kad stisne ciča zima u Hrvatskoj i Njemačkoj redovito nedostaje određena količina plina? Ja sam dobri, brižni i odgovorni Bog. Zabavljam sve po redu, i one inteligentne i one retardirane. Inteligentni me vole portretirati u raznim slikarskim tehnikama predstavljajući me najčešće u obličju opasnog čovjeka koji ne bi ni muhu zgazio. Ali vratimo se skromnosti, vratimo se veličanstvenom prljavom poslu u ovoj radionici straha, vratimo se usavršavanju maloprije stvorenog svijeta. Ispričajte me na nekoliko trenutaka, dragi podanici, samo da uklonim ovu ljigavu ciklonu, oblake i kišu, blato i poplave. Nitko nije savršen.


SESTRA - BRAT

Stanka.





13.

MOĆNI METEOROLOG



Sestra i Brat otpiju po veliki gutljaj vina iz boce i duboko povuku dim hašiša sanjajući naglas dalje.


SESTRA - BRAT

Bog na neonskoj reklami Raj-Eden u trenu napravi ono što je najavio: pokretom ruke munjevito ukloni ciklonu. Zatim ponosno hodajući po reklami zapali bijeli Marlboro Super Lights, cigaretu bez nikotina, otpije gutljaj kave bez kofeina i gutljaj bezalkoholnog piva. Potom povuče neotrovni dim dubokim udahom i neumoljivo nastavlja govoriti u okružju anticiklone.



BOG

Sada je svježa, sjajna anticiklona. Ja sam anticiklona. Sunce, moj alter ego, obasjava ovu scenu svježine. Svijet je posvuda oko nas. Zabrinjava li vas to? Možete li dosegnuti spokojstvo? Možete li dječjim vrvljenjem iskazati svu strast udisanja svježeg zraka? Osjećate li vi uopće taj friški zrak? Slutite li možda mogućnost apsolutne sreće? Nazirete li u daljini apsolutnu ljubavnu priču? Možete li zamisliti apsolutni romantizam? Zar ste zbog hladnoće srca i trajne uobraženosti zaboravili nježnost? Zar se više nimalo ne sjećate onih iskrenih ljubavnih izjava rudara, radnika, vozača, pilota, činovnika, seljaka, djevojaka, domaćica, sportaša, vodoinstalatera, pjevačica, svećenika i intelektualaca? Zar doista strepite od pohabanih neurotičnih političara? Zar se bojite gubitka ega usred ljubavi? Osjećate li ponekad beskrajnu tugu kad upisujete u teku velike brojke potrošena novca na bližnjega svoga? Zaboga, pokušajte misliti skromno, a gledati bogato. Pokušajte biti uznosito darežljivi. Škrtost se isplati samo u književnosti, osobito u komedijama, ali nikada u životu. Zaboravite sebičnost barem na jednu nanosekundu. Podržite alternativni rock. Poduprite otvaranje novih atomskih skloništa. Pomognite svim nevino optuženima. Pokažite tiho razumijevanje za izletnike bez planova. Zaboravite sebičnost barem na jednu nanosekundu.


SESTRA - BRAT

Stanka.


BOG

Neznatno ispod moje osobe, a koja sjedi u nebeskom centru na krvavocrvenoj neonskoj hrvatsko-hebrejskoj reklami Raj-Eden, na visokim postoljima je izabrana ekipa Anđela. To je elitna grupa Anđela. Iza mene je videosfera, ali o tome kasnije. Anđeli su moji politički i sportski miljenici. Oni su moji pomagači. Oni su i glasnici moje veličanstvene prosječnosti. Danas će pjevati na mojem materinskom jeziku. Ja sam naime, između ostaloga, prvi svemogući i sveopći Bog slavenskog porijekla. Znam da vam sve ovo zvuči banalno, ali zar ste od mene očekivali nešto drugo osim prosječnih stavova većine? Sad vam je barem mrvicu jasniji moj svojedobni izbor pape Poljaka, brižnoga Karola Woytile kojemu sam savjetovao da nikada ne izlazi na ulicu bez pancirke. Ali da, on me nije htio poslušati. Metak vjernika, metak pun ljubavi, pogodio ga je ravno u trbuh i tako javno denuncirao njegov probavni trakt kao krhku božansku tvorevinu. Papa je preživio atentat, ali nisu preživjele ideje koje ga omogućuju. One su, zapravo, odavno mrtve, nestale i zaboravljene, a teroristi rade po instinktu i navici. Oni po navici iz kamenog doba i Starog zavjeta rutinski ubijaju, a uopće ne razumiju povijest smrti, samoubojstva, krvi, ubijanja i diplomacije. Teroristi su neosviješteni profesionalci; oni su ubojice i samoubojice; oni su prirodni sljedbenici Sotone kojega sam stvorio samo zbog ravnoteže pozitivne i negativne sile, zbog ravnoteže dobre i loše energije. Toliko o teroristima.


SESTRA - BRAT

Bog ponosno ispije gutljaj kave bez kofeina i ugasi opušak cigarete bez nikotina na crvenilu neonske reklame. Čini se da je ponosan na to kako je znanstveno doskočio masovnim porocima. Bog zatim rukom pokaže na Anđele koji stoje u stavu mirno ispred svojih instrumenata. Bog će sada govoriti o Anđelima, on će svijet upoznati s Anđelima i tako približiti njihovu glazbu nevoljnicima bez sluha za lijepo. Sve izgleda tako čisto, tako nevino. Dobro, horizont je možda malo krvav. Ili je to tako samo u snu?





14.

UPOZNAVANJE ANĐELA



BOG

Anđeli su moji pouzdani glasnogovornici, oni su i glazbenici, glazbeni glasnici božanskih ideja. Oni će svirati, pjevati, skakati i vikati. Zašto oni ne bi mogli poslužiti kao zvučno dotjerane, lijepo uglazbljene poruke? Možda bi one mogle razrijediti patnju radnika, tko zna!? Zašto njihove raspjevane note ne bi dodatno razvedrile naša od iskona pokvarena srca? Ako poželim, oni će žestoko svirati alternativni rock ili pak pjevati klasičnim pjevanjem, ili zavijati ili urlati ili repati, svejedno. Oni me vole i štuju, jer ja sam njihov jedini i izdašni poslodavac.


SESTRA - BRAT

Stanka.


Sestra i Brat se smiju otpuhujući dim jedno drugome u usta.


BOG

Moji mili Anđeli su uvijek goli do pojasa. Na leđima imaju anđeoska krila u bijeloj boji, čak i bubnjar, a to je Anđeo koji za vrijeme sviranja sjedi ispred velike baterije bubnjeva i izgleda kao ptica pjevica, što zapravo u osnovi i jest. Anđeli su efikasne, lijepe, borbene, žestoke revolucionarne ptice pjevice. Na njihovim pouzdanim, vjernim, snažnim, dlakavim, romantičnim prsima nacrtani su crveni, oštri, ubojiti noževi različite veličine i namjene. Na njihovim lijevim nadlakticama ispisana je svjetski čuvena dvojezična tetovaža Raj-Eden; njihove nježne, ali snažne desne nadlaktice obavijene su bijelim trakama s jarkocrvenim znakom ''plus'', a na njihovim čelima nacrtan je crveni polumjesec. Imaju li ti znakovi ikakve veze s humanizmom? Imaju li ti znakovi ikakve veze s čovjekoljubljem? Možda imaju, a možda i nemaju. Ali zar je to nekome danas uopće važno? Važno je da su Anđeli lijepi. Njihove čvrste noge pokrivaju crne kožne traperice, a njihova stopala smještena su u udobne crne tenisice. Anđeli nose prozirne narančaste naočale i zaneseno kroz njih gledaju. Na njihovim lijepim glavama montirana su velika srca koja su probušena oštrom Amorovom strelicom. Zadovoljan sam izgledom mojih Anđela. Izgledaju mi kao kratka, sažeta i koncentrirana povijest čovječanstva, a to oni, zapravo, i jesu. Anđeli su povijest naše burne i crvene povijesne krvi.


SESTRA - BRAT

Stanka. Bog veselo hoda po reklami. Kakav jest, sada će sigurno nešto reći o svojem čuvenom rođenju, o svojem rođendanu. Pa, hajde, neka kaže! Buraz, daj mi dim! Hvala. A sad vino! Hvala. Želim postati umjerena alkoholičarka. To je moje demokratsko pravo. Veselim se vinu, veselim se svojim borama koje uz vino brže stare, veselim se svojoj ljepoti koja tako brzo prolazi, veselim se svojim usnicama koje vlažno podržavaju vlažnu istinu. Izvoli, o dragi Bože! Daj da čujemo tvoju dragocjenu riječ o rođendanu!




15.

ROĐENDAN



BOG

Danas se osjećam svečano i radno. Odsvirajte nešto, Anđeli! Otpjevajte nešto, Anđeli, radnici marljivi moji! Ipak, najprije pažljivo i točno ugodite instrumente, pomilujte svoje priručne suradnike, njegujte njihove precizne tonove, nemojte škrtariti s glazbenom ljepotom.


SESTRA - BRAT

I doista, Anđeli odmah i spremno ugađaju instrumente zaljubljeno gledajući u Boga. Ugađanje instrumenata je kratko i uspješno. Anđeli su spremni za Boga učiniti doista sve. Anđeli stoje u stavu mirno kao zapete puške i govore uglas.



ANĐELI

Oh, Bože svemogući, Ti koji jesi, reci nam hoćemo li sada izvesti jednu od udarnih pjesama novoga poretka, recimo onu borbenu himnu Odjebite roditelje, s alternativnim naslovom Tužni običaji roditelja, ili da prvo Tebi u čast, u čast Tvojega rođendana, izvedemo Tebi dragu uvodnu pjesmu Radujte se narodi u žestokoj rokenrol obradi?


BOG

Oh, lelujavi glasnici mojega neba, izvedite prvo samo uvodnu kiticu te pjesme, a zatim dvije kitice moje druge omiljene rođendanske pjesme Narodi nam se kralj nebeski. Želim odmah čuti strasnu, glasnu i jasnu interpretaciju svojega rođenja koje sam, uostalom, ja stvorio kada i sve ostalo, pa ću onda spokojno nastaviti raditi svoj svakodnevni posao usavršavanja svijeta. Danas je na rasporedu mala klaonica nježnosti kao povratak izvornoj ljudskoj prirodi, kao povratak korijenima i izvrsnoj romantici mladoga ljubavnog para koji izgleda i bolno lijepo i čudesno krasno i retro-manijakalno u ovom svijetu brzih mehaničkih ljubavi. Pa, hajde, dragi i mili moji Anđeli, neka zazvone sva moguća zvona povodom mojeg slavnog rođenja, neka zabruje svi važni instrumenti u čast mojeg rođendana, neka zasviraju električne gitare, neka bubnjaju moćni bubnjevi, neka se ore prekrasni glasovi Anđela, neka pjevaju glasovi elitnih ptica pjevica!


ANĐELI

Bože, Ti si velik, Ti si moćan, Ti si svemoguć, Ti si prijatelj malenih. Gospodine, Ti si doista pravi gospodin. Ti si ono najljepše što nam se dogodilo u životu.


SESTRA - BRAT

Anđeli zatim polude od izvođačke strasti. Skaču, lete, sviraju i pjevaju kao ludi dvije božanske rođendanske pjesme. Na njihovim čelima i nadlakticama fluorescentno svjetlucaju crveni polumjeseci, crveni plusevi i crvene tetovaže Raj-Eden. Bog ustane i svečano ponosno stoji na crvenoj neonskoj reklami Raj-Eden šireći ruke u pravcu svemira. Dok Anđeli pjevaju rođendanske pjesme, Bog oduševljeno plješće pozdravljajući cijeli svijet kao samoga sebe. Na videozidu sjaje velika slova I N R I. U pozadini tih važnih slova, oko kojih su se vodili ratovi i krvave, beskrajne političke rasprave, u pozadini tih provokativnih slova raznobojni vatromet boja oblikuje zvijezdu, polumjesec, srp, križ, čekić, kosu, kukasti križ kao stari simbol Sunca, naftnu platformu i bocu Coca Cole.


ANĐELI


Radujte se narodi


Radujte se narodi

kad čujete glas,

da se Isus porodi u blaženi čas.

Svaki narod čuj, čuj,

i Zagrebu pristupljuj,

pristupljuj.


Happy birthday to you,

Happy birthday to you,

Happy birthday to you,

Dear Almighty God.



Narodi nam se kralj nebeski


Narodi nam se kralj nebeski

Od Marije, čiste Djevice.

Na tom mladom ljetu

veselimo se,

Mladoga Kralja mi molimo.


Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje,

Na tom mladom ljetu svega obilja.

Na tom mladom ljetu

veselimo se,

Mladoga Kralja mi molimo.


Happy birthday to you,

Happy birthday to you,

Happy birthday to you,

Dear Almighty God.


SESTRA-BRAT

Vidljivo raspoložen i radostan, Bog se mirno, tiho, zadovoljno osmjehuje na neonskoj reklami pokazujući dostojanstveno rukom u pravcu Anđela pritom se naklonivši lagano. Zatim posegne za bocom bezalkoholnog piva da se malo osvježi i pijući pivo veselo izriče pohvalu Anđelima. Uz pohvalu on će ponosno pokazati i na videosferu koju je također, naravno, on stvorio. Zatim će se usput hvaliti brojnim tehničkim mogućnostima videosfere. Iako je njegovo zadovoljno hvalisanje katkada nepodnošljivo, zanimljivo je promatrati uživo do kojeg sve stupnja može ići arogancija stvaranja. U našem snu božanska arogancija stvaranja može ići tako daleko da se čak ne može izmjeriti daljina, jer se arogancija od silnog, bezmjernog nadimanja jednostavno rasprsne u bolnom vakuumu plavetnila prema kojemu žure brzi svemirski brodovi koje uglavnom sanjaju androidi. A mi ćemo, kako se čini, uskoro morati otvoriti još jednu bocu vina i smotati još jedan džoint. Nego, čujmo lažnu skromnost Stvoritelja, velikog hvalisavca iz ruralnih krajeva!




16.

VIDEOSFERA


BOG

Hvala, dragi Anđeli, čestitam! Čestitam, mili prozračni prijatelji! Moram priznati, doista perfektna i žestoka rokenrol obrada mojih rođendanskih pjesama. Doista ste se potrudili, ali…


SESTRA - BRAT

Bog elegantno, ali skromno odmahne rukom.


BOG

…ali dosta mi je za danas slavljenja rođendana, pohvala i želja. Moram raditi na maloj klaonici nježnosti. Taj rad sastoji se uglavnom od minimalnog dirigiranja i ciljanog stvaralačkog gledanja. Jasno, od vas očekujem punu podršku i potpunu suradnju. Iza mene, to jest iza reklame Raj-Eden, nalazi se velika videosfera puna struje, puna svjetla. Po njoj digitalno precizno curi radnički znoj i krupne prozirne suze, orošena bol svih povijesnih gubitnika.


SESTRA - BRAT

Na videozidu niz dvije bliješteće kartice, American Express i Diners Club International, cure krupne suze. S lijeve i desne strane tih moćnih kartica sjaje dvije novčanice od jednog dolara i dvije novčanice od pet eura. Na dolarskim novčanicama otisnuta je ozbiljna religiozna rečenica IN GOD WE TRUST.


BOG

A svi oni koji moraju jednom umrijeti jesu nužno povijesni gubitnici. Njihovo je kraljevstvo nebesko. Po videosferi cureći klize odlomci bezgranične ljubavi, topli ulomci spajanja mesa, problematične političke krhotine, tajni transkripti, slasni zalogaji kvalitetnih obroka, pokazne vježbe rutine i brzih iznenađenja, pokazne vježbe ljubavi i smrti, razni fragmenti društvenog kanibalizma u prirodi i važni citati. Evo tek nekoliko citata radi male ilustracije.


SESTRA - BRAT

Citati lagano klize po videozidu, kako mi nazivamo videosferu, a Bog se mirno i zadovoljno osmjehuje.


LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC.


NIKADA SE NE PREPUŠTAJ TUŽNIM OBIČAJIMA RODITELJA.


RELIGIJE I RELIGOZNA UVJERENJA JESU OČAJNI I ŽILAVI OSTACI PRIMITIVNE MITSKE SVIJESTI.


MI SMO DJECA NEONA – IGRA BJELANČEVINA I BUBNJEVI NA CESTI. MI SMO KRATKOTRAJNI MANIJACI AMINOKISELINA.


SIROVO MESO UOPĆE NIJE DEMONSKO, ONO SAMO ISIJAVA ŽIVE RUŽIČASTOCRVENE ATAVISTIČKE STRASTI IZ DAVNOG DOBA BURNE NEVINOSTI, IZ DOBA DIVNIH PREDAKA DOK JE ROCK'N'ROLL JOŠ UVIJEK BIO OSNOVNI RITAM SVIJETA, IZVORNA SAGA O STRASTI UMIRANJA I ŽIVLJENJA, JEBANJA I ŽDERANJA, RAĐANJA I UBIJANJA, PIŠANJA I SRANJA, LOVA I RATA.


AKO PROPLAČU ZIDOVI, BAŠ KAO NA TRIPU, NE VJERUJ NJIHOVIM SUZAMA. SAMOĆA JE SVEMOĆNA TEK ONDA KADA JE SUHA.


NIŠTA, ALI BAŠ NIŠTA, NIJE DEVIJANTNO ŠTO UJEDNO NIJE NORMALNO, I NIŠTA NIJE NORMALNO ŠTO UJEDNO NIJE DEVIJANTNO.


VIŠE SVJETLA, JER PUNK IS NOT DEAD!


DUŠE NEMA IZVAN MESA.


LJUBAV JE NAJJEFTINIJA RELIGIJA. – Cezare Pavese


ONAJ TKO DOISTA VOLI SVOJU DRAGU KATKADA ĆE POJESTI I NJEZINO GOVNO. – Salvador Dali


ODOJAK JE DOISTA UKUSAN, ALI IPAK JE NAJBOLJA MLADA SVINJA OD 6-7 MJESECI, RECIMO OD 80-100 KILOGRAMA. TAKOĐER, NAJBOLJA JE RELATIVNO MLADA DJEVOJKA OD 17-20 GODINA, RECIMO OD 55-60 KILOGRAMA ŽIVE VAGE.


MODERNA PEDAGOGIJA MUDRO KAŽE DA JABUKU NE TREBA ODGAJATI DALEKO OD STABLA.


RAZARANJE JE UVJET APSOLUTNOG.


APSOLUTNO CVIJEĆE CVATE KROZ CIJELU GODINU.


U ZADNJEM ZALOGAJU MESA PRIJE SPAVANJA POSTOJI SITA RADOST KOJU NE MOGU UMANJITI UŽASNE NOĆNE MORE IZAZVANE REPRESIVNOM CIVILIZACIJOM.


MESO TREBA DOBRO I ČVRSTO OBRADITI. TEHNIKA ĆE POMOĆI SMRTI DA OSTANE SVJEŽA.


OMNIA VINCIT AMOR.


IAKO JE PRVO BILA TRAVA, MESO JE NA KRAJU POBIJEDILO KAO NAJISPRAVNIJA TVAR NA ZEMLJI.


VINO JE KRV TVOJA, A KRV JE VINO MOJE. SUNCE.

MI ĆEMO UVIJEK SANJATI I RADITI PREKOVREMENO.


SESTRA - BRAT

Ovaj zadnji citat potpisujemo odmah. Ali, mi smrtnici, gledamo i dalje sanjajući otvorenih očiju. Bog na reklami dostojanstveno gladi bradu i oblikuje kretnjama lagani prijelaz u sljedeću scenu. U našem snu sada će se Bog, taj veliki kockar i nevoljnik, igrati profesora i sigurno će nešto pogibeljno reći o povijesti ljudske vrste. No treba znati da se Bog nikada ne kocka bez veze, kao što je to dobro primijetio Albert Einstein.



17.

KRATKA POVIJEST LJUDSKE VRSTE



BOG

Ne bojte se oskudice, vi stanovnici ovoga postojanja. Ima još puno važnih i prevažnih citata na velikim božanskim transparentima, njima je ispunjen cijeli moj svijet. Dvadeset milijuna godina omogućio sam ljudima da jedu jedni druge. Ničim opterećeni kanibalizam bio je regularni poredak prirode ljudskih sisavaca. Svi su ljudi bili ljudožderi i svi su ljudi bili braća. Ljudožderi su bili na svakom koraku pustinje, stepe, obale, livade i proplanka, nizine i brda, uzbrdice i nizbrdice. Ljudi su milijunima godina, ne znajući za naftu, vjeru, politiku i metafiziku, lutali prašnjavi pješice, lovili u trku i jeli hranu iz čiste ljubavi prema hrani, a kulinarstvo još nije bilo ni u povojima. Požudni brzi obroci na otvorenom bili su sastavljeni od netom ubijenih životinja i netom ubijenih ljudi, dragih srodnika, a s vremenom, kako je hipokrizija nezaustavljivo rasla, sve češće su srodnike nazivali mrskim neprijateljima čije je meso ipak dobro pojesti. U zadnjih desetak tisuća godina taj se je hvalevrijedni običaj kanibalizma pomalo izgubio, njeguje se samo u zabačenim ekološkim oazama zdrave prehrane. U posljednje vrijeme malo sam nervozan, klima mi se carstvo pa sam iz puke potrebe osvježavanja zemaljskoga raja uveo novovjeki običaj urbanog erotskog kanibalizma. Počeo sam ga oživljavati u manjim i većim gradovima, a najviše u metropolama. Taj proces više ništa ne može zaustaviti. Novi ljudožderi proglasili su jedinstvene, vječne, neuništive, zauvijek smrtne i zauvijek apsolutne ljubavi. Pogledajte samo njihove živopisne internetske forume pune novoga ljubavnog poretka, pune novog apetita!


SESTRA - BRAT

Stanka. Na videozidu videosfere izmjenjuju se brojni internetski forumi novih ljudoždera, osobito s njemačkog i engleskog govornog područja. Mi slutimo da je ovdje i o nama riječ, jer smo smrtno zaljubljeni. Zauvijek zaljubljeni. Gotovo svakodnevno kažemo jedno drugom tihim ljubavnim režanjem: ''Najradije bih te pojeo. Najradije bih te pojela.''


BOG

Novi ljudožderi izgledaju sasvim normalno i posve obično, izgledaju kao i svi ostali prosječni zombiji, kao suvremeni potrošački zombiji, dakle izgledaju potpuno neupadljivo. Novi ljudožderi izgledaju kao najobičniji zombiji i lagano se klate po svijetu, a svake nedjelje odlaze na usporene izlete u velike trgovačke centre Kaufland, Billu, Importanne, Mercatone, Getro, Metro, Retro, Mercator, King Cross i ostale. Novi ljudožderi potječu iz običnih, prosječnih, frustriranih obitelji zasnovanih na monogamnom braku. Oni nose uobičajenu odjeću današnjice, voze bicikle, automobile, idu na zimovanje, sanjkanje, skijanje, ljetuju na moru, pohađaju škole, fakultete i odlaze na koncerte. Od većine ljudi novi ljudožderi razlikuju se samo po iznimno jakom, izvornom, apsolutnom apetitu i po tome što u ovom vremenu, u vremenu globalne, kapitalističke, konfekcijske, uniformirane zombi-duše, doživljavaju istinski živu, izvornu, strasnu, nepatvorenu, apsolutnu romantičnu ljubav.


SESTRA - BRAT

Stanka. Sad je riječ o nama. Mi to slutimo. Sanjamo slutnju da će Bog sada bezočno manipulirati i nama, ljudima koji ga sanjaju bez ikakve cenzure. On je zapaljeni luđak neprirodnosti i svakodnevne artificijelnosti. Pa dobro, neka bude tako! Neka se ispune san i Pismo koji kažu da danas jesmo, a da sutra nismo.


Sestra i Brat ustaju usporeno iz svoje lotos pozicije i vraćaju se u krilo obitelji, gdje već cijelu vječnost bespomoćno traju Mama i Tata.





18.

DRUGO ZAVIJANJE ČLANOVA OBITELJI



BOG nastavlja radosno, ali smireno

Ovdje dolje, u obiteljskom prostoru ispred trampolina, jest svečano poredana jedna sveta, urbana, tranzicijska, četveročlana prosječna obitelj u kojoj će se zbivati takva ljudožderska ljubav erotskog kanibalizma, u kojoj će se dogoditi apsolutno romantična ljubav, u kojoj će se desiti riskantna nježnost, u kojoj će se zbiti apsolutni ljubavni apetit. Ljudi, pa intenzivirajmo onda izvornu nježnost, taj divni nagon predaka! Neka sada svi članovi obitelji istodobno cvile, reže, laju i zavijaju, i to redoslijedom koji sam upravo naveo. Cviljenje, režanje i lajanje neka traje otprilike dvije minute. Što se tiče četvrte faze obiteljskog glasanja, zavijanja, neka članovi obitelji intenzivno zavijaju kao vukovi dvije minute, kako bi se tim grupnim zavijanjem temeljito oslobodili svih, ali svih, obiteljskih, političkih, ekonomskih, religioznih, društvenih i psihičkih frustracija nagomilanih tijekom vremena. Neka zavijaju kao što to zavija njihova duša u svakodnevnom obiteljskom paklu. Neka zavijaju onako kako su zavijali prije nego su vukovi postojali. Neka zavijaju kao ljudi.


Grupna dinamika izvedbe, koreografija zavijanja. U potpunoj tišini Mama, Tata, Sestra i Brat počinju tiho cviliti. Cviljenje postupno smjenjuje potmulo režanje, a režanje glasno i bijesno lajanje. Potom počinju zavijati baš kao što to čini većina sisavaca u kriznim situacijama istinskog suočavanja sa samim sobom u ledenoj samoći, u tuzi, u žalosti ili u beznađu. Zavijaju užasnuto, i kao ljudi i kao vukovi, zavijaju pune dvije minute slijedeći božansku listu uputa u potpunosti. Prodorno, glasno, jezovito, strašno, užasno i animalno zavijanje ledi njihova vlastita srca. Njihovo zavijanje je izražavanje bijesa, straha, srdžbe, tuge i žalosti. Njihovo otegnuto žalosno zavijanje ispunjeno je stravom i užasom postojanja, slutnjom prirode da je moguće prekoračenje ''druge prirode'', kulture, da je moguće prekoračenje porozne ljudske kulture, kulture krhkih ljudskih zakona. Na videozidu ili videosferi, kako taj uređaj naziva Bog, pun Mjesec simbolizira romantično osjećanje svijeta i nema veze sa starom predrasudom o zavijanju na pun Mjesec. Bog i Anđeli mirno, pobožno, pažljivo, dostojanstveno, strpljivo, usredotočeno, pomirljivo, tiho i sabrano slušaju prosječnu, vječno tranzicijsku obitelj. U tijeku je svečana atmosfera slušanja groznih i odvratnih glasanja četvero ljudi. Nakon zavijanja Bog opet progovara.


BOG

A sada, relativno pročišćeni i oslobođeni frustracija nakon zavijanja, neka se skromno, ali ozbiljno, predstave svi članovi ove prosječne tranzicijske obitelji!




19.

PREDSTAVLJANJE ČLANOVA PROSJEČNE OBITELJI



Po naputku Boga slijedi ozbiljno predstavljanje svih članova obitelji u potpunoj tišini. Prije svakog predstavljanja Anđeli žestoko izvode pjesmu posvećenu svakom članu obitelji posebno.


ANĐELI: Tata, dođi tata!



TATA

Zovem se Andrija. Ime sam dobio po pradjedu. Tko zna otkad se vuče ta čudna praksa istih imena. To nitko ne zna. Ozbiljno sam namjeravao zakonski promijeniti svoje ružno ime, ali sam u zadnji čas shvatio uzaludnost takva pothvata. Mislim, administracija je spora, a ja sam doista u žurbi. Život je kratak i dragocjen. Nemam vremena u redovima pred šalterima slušati povjerljiva priopćenja netalentiranih tužnih kuharica, banalnih depresivnih umjetnika, trivijalnih estradnih nesretnika, duševno strašno zaostalih vjernika, siromašnih opljačkanih umirovljenika, propalih političara i nesposobnih ekonomista. Vrijeme koje bih utrošio na tu besmislicu posvetio sam svojoj bespravno sagrađenoj vikendici u Samoboru i veličanstvenom pogledu koji mi ona pruža na grad kada sam vikendom tamo. Ja sam prije svega uljudan, civiliziran, tankoćutan. Ja sam tata, otac, šef stada, glavni mužjak, patrijarh i glava obitelji. Ja sam vječno suvremena, neprekidno fantastična figura današnjice i time se ponosim. (Stanka.) Ja nisam samo tata. Istovremeno sam i sveučilišni profesor. Ne zanima me ništa pod kapom nebeskom osim moje karijere. Izbjegavam čak i društvene izlete u obližnja brda subotom ili nedjeljom i prezirem besposlene ljude, takozvane izletnike, koji za vrijeme izleta redovito peku meso na roštilju i uzvikuju besmislice tipa ''Dodaj mi sol!''. Ne odlazim u teretanu, ne odlazim na tenis. Naporno radim na fakultetu. Uskoro idem u Ameriku, u New York, gdje ću na jednom uglednom sveučilištu provesti studijsku godinu. Sa mnom ide i moja žena. Nju prezirem već jako dugo, jer prilikom hranjenja odvratno pomiče usta. Usne joj izgledaju kao debeli, pokretni, crveni nadrealistički kolaži, kao debele instalacije male, posve beskorisne djelatnosti. Ona me uvijek mora slušati, jer sam ja glava obitelji. Tu i tamo penetriram u nju kako bih održao privid skladne bračne zajednice, a rad na bračnom prividu katkada je mukotrpan i zamoran, često besciljan, no ipak koristan. Žena mi je onda koliko-toliko vesela i kao da bolje kuha. Vrag me odnio ako nije tako. To je jako važno, to s kuhanjem, jer se i ja, baš kao i Nikola Tesla, grozim loših restorana i salveta bez monograma. Imam, naravno, i djecu. Kćerku i sina. Djeca su već odrasla, iako su djeca. Da, ja sam otac jedne djevojke i jednoga mladića. Mrzim ih diskretno, jer su još uvijek mladi. Mržnja je ipak prejaka riječ. Zapravo, da budem posve i izvorno iskren, potpuno sam ravnodušan prema njima, jedva da ih i primjećujem. Usput sam i liberalan pa ih puštam da rade što hoće. U stvari, baš me boli briga za njih, da se tako jednostavno izrazim.


ANĐELI: Mama, dođi mama!


MAMA

Zovem se Ljubica. U susjedstvu i u obližnjem frizerskom salonu zovu me Violeta. Ja sam mama i domaćica, i često sam umorna. Znate, tri ćoška kuće i te priče. Diplomirala sam novinarstvo i započela karijeru. Samo nekoliko mjeseci kasnije zaljubila sam se u glasovitog Andriju, mladog profesora, asistenta na sveučilištu, i rodila nam dvoje djece, sina i kćerku. Moj suprug me je bukvalno fizički spriječio da nastavim karijeru, jer je jako konzervativan. On potječe iz fine konzervativne obitelji u kojoj žene u proteklih dvije stotine godina nisu nikada radile izvan kuće. One su oduvijek bile tobožnje gospodarice, a u stvari bile su priručne kućne pomoćnice i obiteljske prostitutke, nešto kao kućni ljubimci s puno radnih zadataka, sve od rađanja djece, češkanja muža po guzici i po jajima, zabavljanja ukućana za obiteljskih blagdanskih okupljanja pa do pranja planina posuđa i rublja. Moj suprug je patrijarhalni diktatorski kreten. Rekao mi je da su kuhinja i djeca moja sudbina, a da novinarstvo slobodno prepustim onima koji nemaju tako skladan brak kao što je naš. Pokušala sam se rastati od muža, ali mi je zaprijetio da će me ubiti kao psa ako odem iz naše kuhinje. Iako dobro kuham, mrzim kuhanje. Iako se od početka predano brinem o djeci, može se reći da ih mrzim, osobito kćerku koja je mlada i lijepa i još se zbog toga pravi važna. Nije svjesna da će i ona za 25 godina mrziti svoju djecu zbog tog istog razloga. Rekla sam joj to neuvijeno, a ona mi je uzvratila da se grozi mojega prizemnog realizma, da ona stremi nečemu višem, uzvišenijem, zamršenijem, da stremi smrtnoj zaljubljenosti, da stremi nečemu što se ne može opisati riječima, nečemu u čemu riječi nestaju kao da ih nikada nije ni bilo, a njihov smisao da se runi pa su one i nedostatne i izvještačene i lažne. Zatim se je rasplakala i plačući recitirala suvremene trivijalne pjesme, a nakon recitiranja pala je u ozbiljnu periodičnu psihozu koju nikako nije mogla oprati našom kućnom kolekcijom deterdženata i lijekova. Svoju jaku ljubav prema muškarcima, vinu i hašišu, molim vas, istakla je kao borbenu zastavu protiv zaborava vlastite osobnosti, protiv nestanka vlastite ličnosti. Moram priznati da je nju teško, ili čak nemoguće, razumjeti u neurotičnim drogiranim okolnostima u kojima se je zatekla. Ipak, mala kurvica, budimo otvoreni, ima male grudi, ha ha ha, ha, pa je ja takoreći svakodnevno, tobože u šali, nestašno zafrkavam pokazujući joj usput nenametljivo moje skladne sise broj četiri. Ovaj je život za mene stvarno nevjerojatno tužan i kompliciran, a za neke veseo i jednostavan.


ANĐELI: Sestro, dođi sestro!


SESTRA

OK, zovem se Lamija. Svoje ime ne želim besramno komentirati kao prethodna fosilna goriva, iako jako cijenim referencijalna polja svih značenja mojeg imena, sva ta značenja starogrčke mitologije, strasti, kadulje, života, smrti, uzaludnosti zabrane incesta, čarobnica, vještica i lijepih žena koje mladićima piju krv na slamku, a spermu i mokraću bez slamke. Zovem se Lamija, imam devetnaest godina i volim piti crno vino. S prezirom sam nekidan bacila u smeće upitnik samodijagnostike alkoholizma i otvorila novu bocu, jer ja imam pravo postarati svoje bore uživajući u vinu. Ja imam pravo uživati u vinu, stariti uz vino, imati krmeljive oči od buljenja u istinu izazvanu vinom. Ja imam pravo raspasti se ili smršaviti uz vino ako treba. Ja sam kćerka, ali sam istovremeno i sestra jer imam brata. Prošle godine upisala sam se na fakultet. Znam da je to prilično besmisleno, ali nastojim ući u građu, naučiti nešto što mi nikada neće trebati u životu i položiti ispite. Uzbuđuje me miris jutarnjih, popodnevnih i večernjih predavanja. Uzbuđuje me vonj predatorskog znoja zrelih nastavnika, vidljiva žudnja profesora i okaljane mnogim opačinama neoprane ruke pedagoga. Mama me zafrkava da imam male grudi, ali meni je važno da ih Ivan voli. On osobito voli njihove mrkle bradavice koje se odmah ukrute i napnu kada ih on dodirne svojim brojnim električnim prstima. Roditelje mrzim, jer su sve stariji, sve pokvareniji i sve ružniji. Jedva čekam da odu u tu Ameriku pa da se malo odmorim. Volim brata puno više nego što je to zakonom dozvoljeno. K vragu i zakon, kao da se moja uvijek impersonalna, suvremena, bezvremena pička razumije u zakon! Ona ima svoje zakone, ona razvija svoju vlastitu strategiju užitka bez obzira na glupe zakonske paragrafe. Moja pička surađuje sa svojom vlastitom prirodom, ona slijedi put zgusnute krvi na Zemlji, ona slijedi put proteklih epoha, ona embrionalno pruža usne i latice prema toplom mesu kao takvom, ona se sva vlažna orgazmički zaljubljuje, strmoglavljuje, ponire, uzvisuje. Brat i ja smo zaljubljeni. Mi smo užasno zaljubljeni, mi smo romantično zaljubljeni, mi smo smrtno zaljubljeni, mi smo apsolutno zaljubljeni. Mi ćemo umrijeti prije nego što umre naša ljubav i u tome, i samo u tome je bit apsolutnog romantizma. Ako smo malo i retro pa što onda! Retro je budućnost svijeta. Retro će uskoro biti moderni dinamični pokret koji će se proširiti po cijelom svijetu, osobito po sivim betonskim špiljama višekatnica. Slažem se s bratom Ivanom koji kaže da se ni u ludilu ne smijemo prepustiti tužnim običajima roditelja. Jedan od tih običaja je i glupo slavljenje takozvanoga blagoslovljenog Božića s hinjenim veseljem i ponašanjem kao da je baš sve, ali baš sve, u najboljem redu, a sve to praćeno je još onim glupim darovima ispod bora kojima moji roditelji žele zatrpati brojne, duboke obiteljske ponore i nadomjestiti taj surovo vidljivi nedostatak roditeljske ljubavi. Za prošli Božić mama mi je velikodušnom gestom prijateljice poklonila jedan glamurozni komplet gaćica Viktorijina tajna, iako ona dobro zna da ja ne nosim gaćice. Pritom je podmuklo, tobože šaleći se, rekla: ''Dušo, ovo ti je pedagoški poklon.'' Stvarno, da se čovjek ubije.


ANĐELI: Brate, dođi brate!


BRAT

Zovem se Ivan. Ja sam sin, ali sam ujedno i brat jer imam sestru. Mogao bih diplomirati ove godine, i to u roku, ali to namjerno neću učiniti jer mi se još ne da raditi. U stvari, ne da mi se još ući u stalni radni odnos i gledati siva lica bez onog užarenog kreativnog ruba oko zjenica. Ne želim još promatrati zaposlene gubitnike kako se grčevito grče za što bolju poziciju, za što bolju plaću, za što bolji bicikl s neizbrojivim brojem brzina, za što bolji auto sablasne metalik boje, za što češća beskorisna, sumanuta putovanja po raznim gradovima bez ijedne retrospektivne izložbe ili nekog drugog oblika kulturnog uzdizanja, za munjevito sklopivi mali prijenosni kompjutor, za srebrnosivi digitalni fotoaparat Sony, za napadno horizontalni najnoviji toster i za što ljepšu kamenu kućicu na moru okruženu betoniranom obalom i visokim naslagama sivosrebrnog cementa. Sve više volim jednu divnu djevojku, svoju sestru, iako ne znam kako se to dogodilo. Stvarno ne znam. Zaljubili smo se tako jednostavno, a bolno lijepo, tako neobično, a silno jako, tako iskreno, a ipak veselo i treptavo. Naša ljubav je romantična, ona je užasno lijepa, mi smo smrtno zaljubljeni. Mi smo romantični. Lijepo nam je zajedno. Pijemo crno vino i pušimo, i jako puno razgovaramo. Zaključili smo da ljudi brkaju pojam romantičnog i pojam glamuroznog. Mi smo romantični, mi nismo glamurozni. Mi ne svjetlucamo kratkotrajno, mi svijetlimo dugotrajno. Naša ljubav daleko je od svih ovih površnih odnosa na kojima inzistiraju uređene svjetlucave djevojke i simpatični, sportski orijentirani mladići, simpatični kao nabildani buldozi, ti tupi, zaostali suvremeni ljudi, mislim na posvuda prisutne elegantne metroseksualce i na pomno te zorno ušminkane, našminkane, kaotične, kozmetičke Cosmopolitan-djevojke reducirana duha, kratke zaostale pameti, kratkoga seljačkog daha te neumjereno tankih potpetica i neugodno dugačkih špica njihovih srednjevjekovnih cipela. Iskreno rečeno, ja sam sestru jako volio još dok je bila sasvim mala djevojčica, volio sam je nevino i bez sustezanja. Najviše volim pričati s njom za grozna olujna vremena kada grmi, sijeva, kada pada kiša ili pak za vrijeme snježne vijavice kada pada duboki snijeg. Kad pričamo volim glasno ponavljati njezino bajkovito ime: Lamija, Lamija, Lamija, Lamija. Najljepša mi je kada se po kući inteligentno glupira u onoj svojoj pidžami s ružičastim velikim slovima, a najsimpatičnija kada se cereka pričajući viceve koji ismijavaju brojne ljudske mane u sferi intelekta, politike, seksa i religije. Kada roditelji spavaju, ili nisu kod kuće, mi se mazimo, šalimo, ljubimo i žestoko vodimo malu radionicu ljubavnog spajanja gledajući se pritom netremice u oči. Oči zatvaramo samo u onim kratkotrajnim trenucima kada ih je i fizički i metafizički nemoguće držati otvorenim. Roditelje lagano mrzim, zapravo distancirano ih se gnušam, jer su glupi kao crna noć, osobito stari koji se čak i doma ponaša kao da je na fakultetu. Iako ga doma nitko ne sluša, on stalno drži neka otmjena, sofisticirana, pompozna predavanja gledajući, tobože duboko i koncentrirano zamišljeno, kroz prozor u neka daleka, mutna, mistična i neidentificirana prostranstva. Čak i doma nosi kravatu. Umro sam od smijeha kad mu je u nedjelju za vrijeme ručka vrh kravate završio u tanjuru s vrućom goveđom juhom. Pobjesnio je i vulgarno vikao latinske poslovice pune gnjeva, poštapalice pune srdžbe, izreke pune mržnje. Jedva čekam da ti odvratni starci odu u tu jebenu Ameriku pa da se Lamija i ja totalno opustimo i malo proveselimo uz lake note naglo stečene nekorumpirane slobode. Rado bih oćutio potpuno oslobođene Lamijine nijanse.


BOG

Doista je sve tako kako su rekli ovi ljudi, vjerom u sebe opterećeni i valovima povremene neuroze rastrzani, i ja kao Bog, ako malo bolje strogo i samokritički promislim, zaslužan sam za sve te riječi koje su izgovorili. Kada ih ovako slušam, čine mi se prilično zaostali u komunikaciji, osobito roditelji, jedva da se i pogledaju bez gađenja. Ako se i nasmiju, osobito roditelji, taj smijeh je grčevit i izvještačen, pun je straha od smrti. Mislim da su otuđeni, osobito roditelji, mislim da su sebični i radikalno udaljeni od medicinskog ideala zdravog življenja, to jest od seoske marksističke idile ruralnog zelenila i čuvenog grincajga, iako se vole hvaliti veličanstvenim pogledom na zelenilo oko grada iz svoje vikendice na brdu. Po svemu vidim da mi je koncepcija stvaranja čovječanstva od početka vrlo osebujna i vrlo problematična. Ali, kako se kaže u narodu, poslije stvaranja nema kajanja. No zaboga, pustimo ove ljude neka govore što žele i neka nastave činiti što žele, neka nastave ovu nesigurnu priču isprazna svijeta koji sam u veselju nemarno, iako kreativno stvorio. Bolje mi je da sada operem ruke i da zavirim u hladnjak te odaberem neki sočni komad mesa od soje, kako bih utolio svoju božansku glad. Ipak, još je bolje da se suzdržim, kako bih učvrstio ugled umjerene osobe. Usput rečeno, vegetarijance, makrobiotičare, vegane i popularne New Age pokrete s odvratnošću prema mesu, stvorio sam samo zbog toga da bi što jače zablistala proizvodnja mesa na ovom čudnom svijetu, kao i, jasno, proizvodnja alternativnoga mesa od soje. Doduše, sve je to uzaludno, jer ćemo na nebu svi mi, zajedno sa mnom, ionako prakticirati nebesku rajsku apstinenciju budući da ćemo biti bestjelesni, bezmesni i neuočljivi, da tako kažem.


Stanka. Bog hoda po neonskoj reklami trljajući ruke, namještajući kravatu i otresajući usput nevidljive mrvice sa svojega skupocjenog odijela. Minimalnim pokretima ruku samouvjereno usavršava stvoreni svijet oko sebe. Brat i Sestra začuđeno promatraju stvoreni svijet čije su stvaranje sanjali. Brat i Sestra sada doista osviješteno žive u njemu.





20.

HIMNA NOVOG PORETKA


BOG

Anđeli moji, prije nego nastavim s radom na ovoj sve manje prosječnoj obitelji zasvirajte i zapjevajte neku lijepu pjesmu, recimo neku od himni mojem novom poretku i ovoj maloj klaonici nježnosti koju upravo sada, danas i ovdje stvaram, i koju ću završiti do večere jer sam već ogladnio usavršavajući ovaj svijet.


ANĐELI

Hoćeš li možda čuti himnu Odjebite roditelje? Mi smo potpuno spremni. Reci slobodno, ta Ti si šef svemira.


Bog dostojanstveno odgovara naslanjajući se na veliko slovo R crvene neonske reklame Raj-Eden.


BOG

Tako je, miljenici moji, zapjevajte tu himnu novom poretku. Uvijek me prođu patriotski trnci kad čujem himnu. Zasvirajte i zapjevajte svečano! Razgalite u meni liberala orijentiranog prema zavičaju!


ANĐELI odgovaraju Bogu istodobno

Hoćemo, hoćemo! Slava Tebi, Gospodine!


Anđeli izvode pjesmu Odjebite roditelje, himnu novog poretka.


ANĐELI: Odjebite roditelje




21.

DORUČAK



Nakon himne novog poretka, a u skladu s božanskom voljom, slijedi pokazna vježba banalnog, svjetskog, zapadnoeuropskog doručka nedaleko od dnevne sobe, a pokraj trampolina ili u blizini stalka s čeličnim kukama. Na videozidu videosfere je vremenska prognoza CNN-a za Europu. Veliko slovo L nad Zagrebom. Ciklona. Pritisak. Niski tlak. Oblaci. Politika rituala. Anđeli ugađaju instrumente, tiho prebiru po njima. Bog se nadmoćno ceri na crvenoj neonskoj reklami Raj-Eden, naginje bocu Coca Cole Light i pohlepno pije tu tamnu tajanstvenu tekućinu koja podsjeća na razrijeđenu naftu. Zatim zapali cigaretu bez nikotina i s užitkom uvlači i otpuhuje plave dimove u pravcu neba. Pogleda prema članovima obitelji i izgovara sugestivne riječi.


BOG

Počnite sada sa svojim doručkom! Jedite, opustite se uz doručak. Opustite se i slobodno recite što vam je u glavi, jer to je upravo i u mojem sveznajućem umu.


TATA okreće se Mami

Ljubavi, toplo se nadam da me nećeš osramotiti u inozemstvu. U New Yorku ćemo stalno biti pod povećalom profinjenih Amerikanaca koji se za vrijeme vikenda namjerno gegaju po svojim rančevima imitirajući seljake iz velikih gradova i prigradskih urbaniziranih naselja. Ja nikada nisam rekao da su oni seljaci, molim, ja samo kažem da oni gegajući se imitiraju seljake. Znaš, ljubavi, u Americi, kao, uostalom, i u našoj Europi u zadnje vrijeme, moraš uvijek biti dotjerana i raznovrsna poput procesa političke korektnosti, uljudbe, demokracije i krvoločne diktature nove klase tehnokratskih intelektualaca. (Otmjeno i s indignacijom.) Čuj, stvarno, Ljubice, mogla bi već jednom taj jako dosadni punomasni putar zamijeniti nekim drugim. Naša prehrana mora biti bogata, izdašna i raznovrsna dakle u skladu s našim primanjima. Nije dobro da naša ishrana poprimi ritam dugotrajnog i skladnog braka. Ono što je možda dobro za brak, nije dobro za prehranu i ishranu. Jedemo već dva desetljeća istu marku putra. Zar je to tebi prirodno, zar je to tebi normalno, ženo draga, zar je to iole usklađeno s novim europskim poretkom? Pa gdje ti je mašta, za boga miloga?! Ne smiješ nikada biti tako insuficijentna, ali baš nikada. Priprosti ljudi ne mogu daleko dogurati samo zbog jednog jedinog razloga, a on se sastoji u tome što jedan te isti putar jedu svako božje jutro od rođenja pa do smrti. Nadam se da razumiješ poantu.


MAMA

Putar kao putar, maslac kao maslac, pa svejedno je kako se zove putar ili proizvođač putra. A jučer si svečano rekao za doručkom da je ovaj isti jebeni putar ukusan, dobar, sočan, i da ima iznimno primamljivi miris vrhunskog mliječnog proizvoda. Evo, recite vi, djeco, je li ovaj putar dobar ili nije dobar?!


BRAT

Putar!? Meni je putar dobar, meni je on super, mislim da je to pravi, istinski i autentični svjetski putar. Ali kakve to, zapravo, ima veze sad s demokracijom, diktaturom i političkom korektnošću? Dozvoli mi časni oče, profesore, roditelju, tu jutarnju upadicu, ali kakve veze ima putar s političkom korektnošću koja uopće nije korektna? Svaka politička korektnost jest nekorektna, to bi ti već odavno trebao znati. To već odavno znaju i svi ovi vrapčići na krovu koji nas znatiželjno promatraju okrećući brzo svoje glavice amo-tamo i kojima ću uskoro baciti mrvice kruha kroz prozor. Inače, kao što možete vidjeti, ja za doručak više volim margarin obični, a ne onaj na kojemu piše bezlično ''Light''. Isto tako ja za doručak više volim margarin nego putar pa češće džem mažem na margarin nego na putar.


SESTRA

Meni je putar isto super. Tata se bez veze pjeni kao i obično. Pravi se beskrajno važan pa čak i uznosit. Gordi se jako, jer je dobio studijsku godinu na uglednom stranom sveučilištu. Ej, žalim te studente kojima ti predaješ, oče moj. Ti čak i za vrijeme običnog, jutarnjeg, kratkotrajnog okupljanja u prosječnoj obiteljskoj blagovaonici, legendarnoj proširenoj kuhinji, upotrebljavaš teške strane riječi. Ne mogu vjerovati, upotrijebio si maločas teški pridjev ''insuficijentna'' za jednim običnim, ritualnim, beskrvnim, podnošljivo bezukusnim, dosadnim, priprostim i po svim svojim značajkama svakodnevnim hrvatsko-europskim doručkom. Mogu si samo misliti kako se izražavaš na predavanjima. Mogu si samo misliti kako je tvojim studentima dosadno. Tvoji studenti sto posto spavaju za vrijeme tvojih predavanja, sigurna sam u to.


TATA

Oni uvijek spavaju, jer su jako umorni. A umorni su s razlogom, vjeruj mi. Umorni su od dodatnih instrukcija koje uzimaju kako bi svladali moj prilično teški predmet. (Rezignirano.) Ja ih, dakako, razumijem, iako se u načelu ne slažem sa spavanjem studenata na fakultetu za vrijeme predavanja. Osobito se pak ne slažem sa spavanjem studentica na fakultetu, studentica koje se napijaju crnim vinom do kasno u noć usput čitajući opskurnu literaturu punu bezobraznih starih i bezobraznih novih teorija. (Značajno pogleda kćer.) A naročito se ne slažem kada je jedna od tih studentica moja vlastita kći. Molim, molim, bez prosvjeda! Sve znam. Dodaj mi, molim te, taj džem od marelica! Hvala unaprijed.


Bog na neonskoj reklami pije naizmjence Coca Colu i pivo bez alkohola. Na videozidu-videosferi vidljivi su razni crteži životinja iz Altamire i zagonetna slika iz pećine Lascaux (čovjek ptičjeg lika uzdignuta uda leži pokraj smrtno ranjenog bizona). Tata i Mama bore se sa psihičkim bolestima, a Sestra i Brat već dugo osjećaju potmulu neizbježnost mentalno-kemijske igre bezgranične, apsolutne, romantične i smrtne ljubavi. Bog mirno pokazuje rukama situaciju neizbježnosti, dirigira i pijucka. Bog je potpuno spokojan, on je siguran u svoju koncepciju. Anđeli počinju izvoditi pjesmu novog poretka Mi smo djeca neona.


ANĐELI: Mi smo djeca neona


Anđeli radosno izvode akrobacije s instrumentima, a nakon završetka pjesme osvježavaju se sveprisutnim pivom i Coca Colom, a zatim malo improviziraju. Bog je, čini se, pomalo usamljen u svojoj kreativnoj izolaciji i odlučuje pojačati svoju prisutnost među ljudima. Silazi s crvene reklame Raj-Eden kao da silazi s crvenog oblaka. Na jednom trampolinu Brat i Sestra se igraju, a na drugom Tata i Mama prepiru se boreći se i dalje sa psihičkim bolestima. Bog radeći na maloj klaonici nježnosti upliće se tu i tamo u scene i komentira svijet koji je stvorio, ali ga nitko niti ne čuje niti ne vidi. Bog zaključuje da njegova koncepcija funkcionira izvrsno bez obzira na povremene zastoje u komunikaciji podanika koje je stvorio. Bog na kraju, privodeći završetku svoj današnji rad na maloj klaonici nježnosti, kao pravi kockar stavi sve na jednu jedinu kartu, na kartu radikalne nježnosti. Anđeli diskretno muziciraju kao pratnja sveopćem brbljanju smišljajući nove pjesme. Bog odlazeći veselo pleše oko trampolina. Elegantni metroseksualac u pokretu. Ledeno lice kockara dominira njegovom pojavom. Bog se gubi u tami vremena, a zatim se s vremena na vrijeme pojavi i promotri kako napreduje njegov današnji svijet kao svijet male klaonice nježnosti, koja će završiti u radikalnoj nježnosti. Povremeno se čak i umiješa u radnju.






22.

AERODROM, RASTANAK



Brat, Sestra, Mama i Tata okupljeni na aerodromu neposredno prije odlaska Mame i Tate. Ženski glas iz zvučnika upozorava na neki let. Cijela obitelj je u euforičnom raspoloženju. Svi se veselo grle i ljube. Tata i Mama zbog toga što će godinu dana provesti u Americi, a Sestra i Brat zbog toga što će se odsad moći slobodno posvetiti svojoj ljubavi. Svi doslovce polude od sreće. Počinju plesati frenetično neki ples koji podsjeća na kolo. Plešu i pocikuju. Iako su poludjeli od sreće, roditelji ipak ne zaboravljaju ono bitno: vičući daju posljednje upute djeci.


MAMA

I nemojte slučajno da opet nešto čujem o…


TATA

Uvijek zaključavajte vrata i parkirajte auto na…


MAMA

Vikendicu provjetrite svaki vikend i…


TATA

Račune plaćajte redovito i…


MAMA

Nemojte preskakati obroke i...


TATA

Nemojte previše piti vino. Idite na predavanja i...


MAMA

Čuvajte kuću, ponašajte se pristojno, i doma i vani, i pazite na…


TATA

Polažite ispite redovito i…


MAMA

I nemojte slučajno ući u minus, jer…


TATA

Javljajte se e-mailom barem jednom mjesečno i…


MAMA

I obiđite ponekad tetu Miciku, jer njoj stvarno nije lako u domu. Odnesite joj kolač koji ona najviše voli, a onda otiđite…


TATA

Otiđite barem svake druge nedjelje na misu, jer smo mi glasali za… pa…


MAMA

Ostavite hašiš na miru, ili ga barem umjereno koristite, i…


TATA

I čuvajte se bijelog i žutog, jer ako čujem nešto o kokainu i heroinu jebat ću vam mater i…


MAMA

I ne puštajte glazbu prejako, jer će nas susjedi opet prijaviti policiji i…


Anđeli izvode pjesmu Roditelji su dosadni, jednu od nekoliko važnih himni novom poretku.


ANĐELI: Roditelji su dosadni





23.

IZJAVE, DOSJETKE, CITATI, ZAKLJUČCI



Nakon odlaska roditelja, svijet se je djeci naglo proljepšao. Veliko je slavlje u kući obične, prosječne tranzicijske obitelji, koja zbog apsolutne romantične ljubavi između Sestre i Brata to više nije u onoj mjeri u kojoj je bila prije pojave te iznimne ljubavi. Brat i Sestra puše hašiš, piju crno vino i zabavljaju se veselim izvikivanjem izjava, dosjetki, zaključaka i citata.



SESTRA

Uh, otišli su…


BRAT

Uf, hvala bogu! Sad možemo sve. Ne moramo se skrivati po stanu i u strahu lutati sporednim ulicama našega grada…


SESTRA

Hajmo izgovarati sve što nam padne na pamet! Ne moramo zvučati mudro, mi si možemo priuštiti da budemo glupi. Hajdemo vikati svašta! Budimo banalni!


BRAT

Budimo banalni! Hajdmo vikati svašta, svašta! Ali da je povezano s nama. Počni ti!


SESTRA

Počinjem. Volim te. Sretna sam kada mi mjesečarski točno zubićima okrzneš klitoris. Osjećam da sam tada u slatkoj opasnosti koja bi te mogla zadovoljiti.


BRAT

Volim te. Namjerni te usmjereni grčevi vaginalnih mišića moje drage Lamije jesu visokooktanski ubrzivači orgazama.


SESTRA

Sviđaš mi se. Jako mi se sviđaš. Ništa nije devijantno što ujedno nije normalno i ništa nije normalno što ujedno nije devijantno.


BRAT

Sviđaš mi se. Jako mi se sviđaš. Samoća je svemoćna tek onda kada je suha kao ravnodušnost.


SESTRA

Privlačiš me, Ivane. Incest i zabranu incesta izmislili su impotentni političari te ekonomisti iz plemena Kamenih kompjutora.


BRAT

Privlačiš me, Lamijo. Ja sam čisti anarhoindividualist i ti si moja trupina za jebanje.


SESTRA

Uzbuđuješ me, Ivane, pička ti naša materina!


BRAT

Uzbuđuješ me, Lamijo. Ti si opsesivna čitanka požara i neprekidno obilno lučiš geometrijsku progresiju užitka.


SESTRA

Želim te, Ivane, oh kako te želim! ''Draž nepravilnosti ne može bez draži pravila.'', kaže Bataille, jedini čovjek u Francuskoj koji je uz markiza de Sadea shvatio radikalnu nježnost.


BRAT

Želim te, Lamijo. Imaš pravo to o nježnosti. Markiz de Sade lijepo kaže da je ''zakon, sam po sebi hladan, nepristupačan za strasti koje mogu opravdati svirepi čin ubojstva''.


SESTRA

Žudim te, Ivane. Volim kada mi guzicu izgrizeš do krvi. Želim da me čitavu pojedeš. Činjenica je da ja želim da me ti pojedeš.


BRAT

Žudim te, Lamijo. Činjenica je da te ja želim pojesti. Prođu me srsi kada se sjetim da tvoja jetra možda ima prometejski okus.


SESTRA

Trebam te, Ivane. Evo moje definicije sranja. Stručno rečeno, sranje je proces peristaltičke propulzije fekalija, to jest ekskremenata, prema analnom otvoru.


BRAT

Trebam te, Lamijo. Brojne stvari u životu često ostanu neprimijećene, ali ne i tvoj oblik. Oblik tvojega trupa izrazito je povoljan.


SESTRA

Obožavam te. I oblik tvojeg trupa je lijep. Volim tetu Liziku od kralja Anusa i tetu Liziku od Pipi Ružičaste Latice.


BRAT

Obožavam te. Ti si moja domaća kućna životinja, a nauka koja se bavi tobom zove se zootehnika.


SESTRA

Divan si. Ne želim te sada zadiviti verbalnom lakoćom, jer sumorno more guta neoprezne albatrose, ali moram ti reći da iako je prvo bila trava, meso je ipak najispravnija tvar na Zemlji.


BRAT

Divna si. Ja ću ti priuštiti takav sat anatomije o kojemu ćeš postmortalno pričati neobrazovanim anđelima. Eoni će prolaziti, a oni će letjeti nisko misleći kako je sve to samo znanstvena fantastika.


SESTRA

Ti si meni prekrasan. Anđeli nisu neobrazovani, oni uopće ne postoje. Ajde, pitaj me sad neku užasno banalnu stvar o seksu pa da vidiš je li tvoja simpatična curica svladala gradivo.


BRAT

Ti si meni prekrasna. OK, reci mi, o ti simpatična curice, koje su ti najgluplje i najbesmislenije suvremene rečenice povezane sa seksom? I, pazi, odgovori na najgluplji mogući način! OK?


SESTRA

OK. Ti si meni jako drag pa ti želim odgovoriti glupo i ozbiljno. Ima puno najglupljih rečenica i teško mi je odlučiti koja je najgluplja, ali su mi ipak najgluplje i najbesmislenije one rečenice u kojima se upotrebljava ili hrvatski izraz ''voditi ljubav'' ili jednako glupi engleski izraz ''to make love'', a pritom se misli na obični seksualni čin spajanja dakle na jebanje. O, Ivane, idiotskih li sugrađana diljem svijeta! O, ljubavi, idiotskih li hipokrita! Pa vodi se posao, business, ekspedicija na Sjeverni pol, financije, nogometni klub i tako dalje. Pa pravi se kolač, pizza, palačinke, pa rade se pizdarije, automobili, brodovi. Nažalost, prave se i sasvim nepotrebna brojna djeca, budući kreteni koji će govoriti rečenice tipa ''Ajmo voditi ljubav!'' ili ''I'd like to make love with you!'' i slične gluposti. Evo, ja sam odgovorila. Mislim da ne može biti gluplje…


BRAT

Ne može, super si to izvela. Ti si meni jako draga. Slažem se s tobom, dobro si sve objasnila. Volim tvoj praktični realistički pristup pun pritajene potmule metafizike i britke inteligencije. Divim ti se, ti zaista nisi s ovog planeta. I, da se malo našalim u ovom danu slavlja, evo ti jedne poticajne rečenice: ''Tvoja inteligencija razbija u tisuću hrđavih, raspadajućih, oksidiranih komadića sve predrasude o plavušama.''


SESTRA

Svinjo jedna simpatična! Pa nisam ja plavuša, ja sam prirodna plavuša. (Smijeh. Stanka.) Nisam ti ja od onih djevojaka o kojima Hedy Lamarr kaže: ''Any girl can be glamorous. All you have to do is stand still and look stupid.'' Nego, kad smo se već sjetili lijepe Hedy, hajmo sad izvikivati neku glupu rečenicu na hrvatskom i odmah zatim na engleskom.


BRAT

Može. Evo, ja ću sad prvo vikati na hrvatskom, a ti na engleskom pa ćemo zatim vikati zajedno i na jednom i na drugom jeziku. Slušaj ovo! (Raširi ruke i gromko urliče, najjače što može.) ''Oh, da, mi volimo jebati slatke male gimnazijalke!''


SESTRA gromko urliče, najjače što može

''Oh, yes, we like to fuck sweet little gymnasium girls!''


Sestra i Brat zajedno gromko uzvikuju.


SESTRA - BRAT

''Oh, yes, we like to fuck sweet little gymnasium girls!''

''Oh, da, mi volimo jebati slatke male gimnazijalke!''


SESTRA

A što najviše volimo, ali najviše volimo?


BRAT

Mi najviše volimo začarati svijet.


SESTRA

Ponovi nam što mi najviše, ali najviše volimo?


BRAT

Mi najviše volimo začarati svijet.


SESTRA - BRAT izgovaraju zajedno zadnju repliku

Mi najviše volimo začarati svijet.


Nakon zadnje replike Anđeli počinju izvoditi pjesmu Žileti u krvi. Bog uznosito i dostojanstveno obilazi svijet pa tako i Anđele. Bog nježno tapše njihove lijepe zadnjice.


ANĐELI: Žileti u krvi





24.

ŽILETI, TRUDNOĆA, ULTRAZVUK



Anđeli izvode tihu pjesmu, rock-psihodeliju Žileti u krvi. Sestra i Brat stoje ispred trampolina držeći se za ruke. Gledaju se zaljubljeno; izgledaju omamljeno iako razgovaraju živo i koncentrirano. Na videozidu prikazivanje ultrazvučne dijagnostike fetusa s odgovarajućim primjerom, kao i svega ostaloga što redatelj ili redateljica smatraju važnim prikazati, a da je u vezi s ovom scenom. Bog se ceri i pravi prostačke kretnje na reklami Raj-Eden.


SESTRA

Što smo bliže smrti to se više izražavamo pjesnički. Naginje li naša ljubav pjesništvu ili je to zbog straha od smrti?


BRAT

Ti i ja se ne bojimo smrti. Nas je strah da smrt nije kraj svega. To je užasna mogućnost. Bolje je o njoj ne misliti. Posvetimo se sebi prije smrti.


SESTRA

Posvetimo se nama. Posvetimo se kaosu.


BRAT

Volim slušati svoj glas kad prepričava ono naše, kad planira, kad mašta. Lijep je tvoj trbuh, neumitno bubri, ali polako, jedva da se i vidi. A mi s radošću promatramo sve faze trudnoće. Micanje čeda, sjećaš se, popratili smo krvavom proslavom. Žiletima smo na guzi urezali naše inicijale i razmazivali krv.


SESTRA

Dok smo to radili, ismijavali smo veselim pošalicama one tužne kretene koji si daju tetovirati leptiriće i ostale teške znakove zaostalosti. Ti brojni milijuni političkih imbecila nemaju hrabrosti uzeti žilet u ruke i rezati vlastitu kožu. Kao manipulirana politička stoka slijede trend dopadljivih tetovaža. Ipak, sviđaju mi se na neki način te kukavice i njihove ljupke tetovaže, sviđaju mi se otprilike kao mali majmuni u zoološkom vrtu. Iz njihovih očiju vrište staromodne kapitalističke rečenice: ''Monkey See, Monkey Do.'' i ''Vidjela žaba da potkivaju konja pa i ona digla nogu.'' A mi? Mi smo rezali kožu i razmazivali krv… Mi smo revolucionarni.


BRAT

Onda smo se uzajamno trljali i puzali jedno po drugome ližući krv. Mi smo revolucionarni. Krv se brzo zgrušavala ledeći se od naših prepletenih požuda, a mi smo se grčili i trzali bogati osnovnim porivom spajanja. Oštri lijepi ubodi i trzaji posjedovali su somnabulnu lakoću postojanja. Naše čedo osjetilo je sve one jake udarce o ušće maternice. Ništa nas nije moglo zaustaviti. Onda smo se polijevali šampanjcem…


SESTRA vadi žilet iz džepa

Volim slušati naše glasove kad prepričavaju ono naše, kad planiraju, kad maštaju. A sad brzo skini hlače! Želim poljubiti moje inicijale i urezati još jedno slovo, slovo ''V'', slovo naše pobjede. Želim još jednom lizati tvoju krv, želim još jednom osjetiti okus tvoje krvi. A onda i ti meni ureži internacionalno slovo naše pobjede.


Brat napola skine hlače, Sestra liže njegovu zadnjicu i ljubi već urezane inicijale te žiletom urezuje slovo ''V''. Zatim liže krv pružajući žilet Bratu; potom podigne suknju, bljesne bijelo debelo meso bez gaćica. Brat s ljubavlju urezuje slovo ''V'' na njezinu zadnjicu. Liže Sestrinu krv, miluje netom urezano slovo i govori. Bog iz prikrajka gleda scenu i žestoko masturbira. Povremeno se pobožno prekriži slobodnom rukom, kako bi se nekako iskupio za grijeh koji upravo čini.


BRAT

Crni dragulji kotrljaju se nizbrdicom bogatih duša. Ti si upravo u petom mjesecu trudnoće. O crnom humoru uvijek se brine priroda. Jučer smo se morali smijati prirodi i njezinom humoru u centru za, za… Kako se ono zove?


SESTRA

Centar za ultrazvučnu dijagnostiku Opće bolnice Sveti Duh.


BRAT

Hvala, ljubavi… Prekrasno ime za bolnicu. Prekrasno ime za ultrazvuk. Mi smo u svemu divno izuzetni. Ustanovljen je ženski spol čeda, ali isto tako i to da je čedo malformirano. Naše dijete je nakazno, Lamija. Naša mala Lamija je nakaza, a zbog dodatnih komplikacija nije moguće napraviti prekid trudnoće, što nas nimalo ne brine jer smo već u onoj fazi naše ljubavi u kojoj smo spoznali dokraja njenu aromu apsolutnoga i njen završetak koji će se uskoro zbiti na naše beskrajno zadovoljstvo. Sve smo u detalje razradili, živimo i dalje bogato, burno, sadržajno… Mi smo precizni činovnici ljubavi…


SESTRA

I dalje živimo bogato, sadržajno, luckasto i nježno, onako kako to znaju samo oni koji ljube u najvećoj mogućoj mjeri. Mi smo precizni činovnici ljubavi…


BRAT

Mi nismo računali na nakaznost našeg potomka koji neće ugledati svijet, ali mi smo prije svega praktični romantični realisti. Element nakaznosti jednostavno pridružujemo našoj razradi. Hajmo se dogovoriti!


SESTRA

Može, dušo. Predloži postupak!


BRAT

Predlažem da ako prilikom otvaranja tebe ustanovim da naša mala Lamija ima bilo žablju glavu, anenkefalos, bilo vodenu glavu, hidrokefalos, da moram postupiti ovako: glavu moram odmah odrezati i baciti, kako mi se ne bi dogodilo da podlegnem iskušenju nepčane strasti te da je pojedem kuhanu, slično Guayaki Indijancima koji to ipak rade ritualno. Dušo, ovo sve je tako lijepo i uzbudljivo. Dušo moja, dušo, raznobojni dragulji kotrljaju se nizbrdicom bogatih duša. Omnia vincit amor...


SESTRA

Omnia vincit amor. Slažem se s prijedlogom, dušo. Ako i postoji perverzija na ovom divnom svijetu, tada je to neuvažavanje užitka u pokretu. Često izlazimo ovih dana, večeri mi izgledaju kao nazubljena video-čipka. Neutaživo i s ponosom promatram u svim situacijama tvoje ruke: kako prinose čašu, kako drže cigaretu, kako se prijateljski spuštaju na moja ramena, kako mi stežu dojke, bedra, guzu, sve... A to sve je naša NDM, nikada dovršena muzika: užitak u kretanju, kretanje u užitku. Odlazak roditelja još je jače izoštrio naše kretnje, mi smo sve više plemenita mahnitost oblika. I neprekidno smo topli. Jesi li samo primijetio kako smo topli? Čak ni nedavni rani mrazovi ne uspijevaju umanjiti isijavanje naše topline. Posjeduje li svaka ljubav tu vrstu povezanosti, trenja, topline i predanosti? Ne znam, zapravo me i ne zanima. Nego, sjećaš li se Aquariusa? Sjećaš se kako smo se tamo gledali u subotu?


BRAT

Sjećam se mutno labudova na jezeru, sjećam se mutno Aquariusa i gomile ljudi koja sluša koncert, zapravo gotovo se ničega jasno ne sjećam osim nas. Istinski se sjećam samo tebe, sjećam se samo nas…


SESTRA

O, dušo moja! Tako te volim, tako te volim! Ti čitave večeri nisi obratio pažnju ni na što, samo si mene gledao. Predavala sam se tebi kao što si se ti predavao meni. Rastapali smo se od nježnosti. Novi romantizam prožeo je sve u nama i ja sam ga osjećala kao sudbinu, kao ono nešto čemu se nema smisla opirati. Shvatila sam da apsolutno cvijeće cvate kroz čitavu godinu. Iako sam prije, kad smo pričali o tome, racionalno shvaćala apsolutnu ljubav, tek sam je u subotu u Aquariusu shvatila cijelim svojim bićem. Tek sam u subotu spoznala da ćeš me stvarno pojesti i da ja to stvarno želim. Tek sam u subotu sa stvarnim veseljem doživjela činjenicu da ćeš uz mene pojesti i naše čedo, malu Lamiju, a zatim kratkim samurajskim mačem napraviti kikiriki, kako mi zovemo seppuku. Jučer si odlučio da ćeš se ipak ubiti lovačkim nožem, istim onim kojim ćeš i mene ubiti. U tim subotnjim trenucima, u trenucima Aquarius-prosvjetljenja, shvatila sam da mi nemamo ni trag one tragične dileme o kojoj smo čitali kod Bataillea, a koja se sastoji u tome da potvrđivanje Zla znači potvrđivanje slobode, ali i to da je sloboda Zla, isto tako, i poricanje slobode. To nema veze s nama, jer mi uživamo bez ostatka u svemu što radimo pa čak i u razaranju koje će nas uskoro zbrisati s lica Zemlje na vrhuncu naše ljubavi. Mi nećemo doživjeti nestanak ljubavi kao velika većina dosadnih mladih penzionera, jer razaranje je uvjet apsolutnog. Da, mi uživamo u svemu našemu. Kada si me rezao žiletima, ubadao iglama, štipao ili udarao dlanom, punom šakom i nogama, ja sam uživala. A i ti si uživao kada sam ja to isto tebi činila. Pomisao da ćeš uživati kada ćeš na razne načine jesti moje tijelo čini me sretnom. Pomisao da ćeš me komad po komad variti u svojoj utrobi i zatim sebi prosuti crijeva kroz koja sam prošla, prisiljava me da zanijemim, a ljepota prizora kojima ćeš samo ti prisustvovati ispunjava me ponosom na nas i na sve ono što smo zajedno proživjeli. Ništa od onoga što smo učinili nije opterećeno ni mrljicom zla. Isto tako nije nikakvo zlo to što želimo umrijeti mladi i sretni ne ispunivši zakon razmnožavanja i blesavog zapošljavanja te ponižavajućeg traženja posla po depresivnim hodnicima Zavoda za zapošljavanje. Sve što je rijetko jače blista, a takvi kao mi rijetki su i jedinstveni. Naše kršenje zakona samo je njegova potvrda. U ovom kaotičnom i prekomjernom bujanju potomaka naša različitost ionako se neće ni osjetiti. Od milijardu parova i više, koliko je ovakvih poput nas? Možda sto i pedeset. Osim toga, zamisli Ivane, mi kao roditelji! Užas!


BRAT

Čisti užas! Ne mogu to ni zamisliti, Lamijo. Užas!


SESTRA

Bolje da to i ne pokušavamo, jer naša ljubav to ionako ne može zamisliti. Svaka iznimno snažna ljubav zna za manijakalnu sebičnost koja materinske i očinske porive potpuno isključuje, naprosto ih čini smiješnim. Nemoguća je svaka pa i najmanja briga za treće biće, jer sve svoje snage ljubav nužno troši razvijajući i upotpunjujući sebe. Takvu ljubav dijete bi dekoncentriralo obavezujući je svojom prisutnošću, a na kraju bi je i razorilo. Zato ako se dijete i dogodi, najbolje je dijete pojesti, kao što ćeš ti uskoro našu malu Lamiju, naše vrhunsko čedo, našu nakaznu perlu. Pravi biseri ispunjeni su pustinjom.





25.

DARIVANJE CD-a



Sestra hoda ukrug, miluje trbuh, smiješi se i gleda u nebo. Brat joj prilazi s leđa i zatvori dlanovima oči. Bog nehajno šeće s ovješenom kutijom u kojoj je mnoštvo CD-ova.


BRAT

Hoću ti nešto pokloniti. Ali prvo izvještaj sa svih ulica svijeta.


SESTRA

Može. Pretvorila sam se u uho.


BRAT

Idem ti ja tako s predavanja misleći što bih ti poklonio ove srijede. Idem ulicama gradova, stvarno dirljiva scena. Gledam crnilo u očima ljudi, oni odvratno pohotljivo gledaju izloge kao gladna stoka. Zar ne vide kaos? Zar ne vide smrt koja će se svaki čas sručiti na njih i uzeti im sve? Uzet će im čak i kreditne kartice, što zaista zvuči nevjerojatno. Iznad te kratkotrajne prolazne stoke nebo visi kao hrpa hrđavog kovanog željeza. Nad grad se nadvio strah. A strah izgleda kao čelične šipke zatvorskih rešetaka. Niz njih se cijedi svakodnevna krv zaposlenih ljudi i male ljigave prosječne plaće. Sunce proviruje kroz rešetke, sunce je trula naranča. Ljudi se znoje, njihove čarape svjedoče o tragediji znoja. Sve smrdi po ljudskim čarapama. Sve je u nekom polumraku. Jedino što svijetli na ovome svijetu to je tvoja kosa u mojim mislima. Iz džepa vadim džeparac, ulazim odlučno u trgovinu CD-ova i odabirem jedan CD. To je album tetoviranog Trickyja. Čak ni on nije imao hrabrosti rezati kožu žiletom. Možda sam kupio taj CD samo zbog pjesme Brand New You're Retro. Ti i ja smo retro. Potpuno novi retro.


SESTRA

Hvala ti, dušo. Nisi trebao. Ionako ćemo uskoro… Mi smo retro, mi smo toliko retro da čak ne moramo slušati glazbu. Ti si mi najveći dar s neba. Nebo je boje stare željezare koja odavno ne radi. Ja želim samo tvoje meso, meso, meso… Pomiluj moj trbuh... Mala Lamija je bolesna, ali nije toga svjesna… Poljubi me vječno!


Anđeli žestoko izvode pjesmu Brand New You're Retro. Bog lagano prilazi pneumatskom čekiću, uzme ga, nacilja njime u središte betonske kocke i onda ga uključi. Buka bušenja betona i zvukovi upravo izvođene pjesme. Brat i Sestra u zagrljaju. Crveni mrak zapljusnut bljeskovima svjetla i intenzivnom glazbom.


ANĐELI: Brand New You're Retro




26.

VELIKA NUŽDA



Nakon bučne glazbe i buke pneumatskog čekića nastupi potpuna tišina. Svjetlo mjesečine osvjetljava apsolutno romantične ljubavnike pokraj trampolina. Sestra i Brat stoje i drže se za ruke. Počinju pričati istodobno i svečano o jednoj značajnoj zgodi iz njihovog bogatog ljubavnog života gledajući ravno u Boga. Bog sklopljenih ruku opraštajućim pogledom gleda zaljubljeni par. Povremeno digne desnu ruku praveći znak križa, jer on danas ipak radi na maloj klaonici nježnosti i ne može se ponašati nezainteresirano. Brat i Sestra govore jasno i sporo.


SESTRA - BRAT

O, dragi Bože, mi, Lamija i Ivan, čekali smo punih šest dana, točno toliko koliko si ti stvarao svijet, da nam se poklopi potreba za sranjem. I došao je napokon i taj dan, Bože naš. Ivan mirno leži na dnu kade, Lamija čuči iznad njega i počinje srati. Ivan sluša šaputanje sfinktera i promatra lijenu, tihu igru smeđe debele zmije, vijugavo klupčanje govna na svojem trbuhu. Lamija istisne govno. Bogat i težak miris ispuni cijelu kupaonicu dok Lamija i Ivan uzajamno razmazuju smeđedrekastu smjesu. Onda Lamija legne, a Ivan čuči i sere na njezine grudi. Lamija se neobuzdano smije i rukama hvata kompaktnu kobasicu. Ivan istisne govno. Zatim se šale, ljube i razmazuju svoje govno po svojim tijelima. Lamija i Ivan odlučuju progutati barem malo govna. Ćute radost, osjećaju ljubav, ali ipak povraćaju. Prvi puta je najteže. No koprofagija svekolikim slastima nagrađuje uporne miljenike. Lamija i Ivan se tuširaju. U rijeku treće kategorije odlaze fekalije i ponešto poluprerađene hrane. Nebo je ljubav, nebo mijenja boje jer voli spojeve prljavog i čistog.






27.

PRIJEPODNE U BOTANIČKOM VRTU



Brat i Sestra sjede na klupi u Botaničkom vrtu i jedu sladoled od vanilije u kornetu. Bog stoji iza njih, u rukama drži digitalnu kameru i nepristojno, iako dostojanstveno, zaviruje u intimu mladoga para snimajući ga kamerom. Anđeli izvode pjesmu Javna vlaga.


ANĐELI: Javna vlaga




SESTRA

Baš si se dobro sjetio. Znam da sutra idemo u vikendicu, ali prirodu usred asfalta rijetko gledamo. Već dugo nismo bili u parku, a u Botaničkom vrtu nismo bili stoljećima. Iako je malo zima, ipak je lijepo.


BRAT

A lijepo je zato jer nema nikoga. Odrasli robovi rade, kriminalci umorni od noćašnjih pljački još tvrdo spavaju, rukovodstvo mafije također, studenti su na predavanju, djeca su u školi, a…


SESTRA

A mi fino sjedimo i jedemo sladoled od vanilije, gledamo hladni zrak, tramvaje koji prolaze i…


BRAT

I gledamo drveće, biljke i razne cvjetove iz svih krajeva svijeta koje je rana zima pomalo već razorila.


SESTRA

Imam ideju!


BRAT

Reci.


SESTRA

Dok jedemo sladoled možemo masturbirati. To još nikada nismo radili u Botaničkom vrtu.


BRAT

Važi. Ti prva počni, a ja ću se odmah uzbuditi…


SESTRA

Super. Ti si uvijek za akciju, iskra je uvijek u tvom pokretu.



BRAT

A kad svršimo pravit ćemo se kao da se baš ništa, ali baš ništa, nije dogodilo. Kao prekjučer.



SESTRA

Važi, maestro! To me strašno uzbuđuje, to kad poludimo i nakon svega ponašamo se kao da se to uopće nije dogodilo. Joj, kako ja tebe volim, volim, volim! Evo ti pusa!


Sestra se nagne i Bratu da pusu, a on joj uzvrati. Sestra zatim mazno, tobože oklijevajući, zavuče lijevu ruku ispod haljine i počne lagano masturbirati. Brat gleda taj prizor, otkopča rasporak na hlačama, izvadi ud i počne masturbirati. Bog obilazi mladi par snimajući kamerom cijeli prizor iz svih kutova. Sestra i Brat masturbiraju. Slobodnom rukom drže svaki svoj kornet, ali čini se da su zaboravili na sladoled. Gledaju jedno drugo stisnutih očiju i pojačavaju ritam masturbacije. Bog snima. Sestra i Brat dišu sve teže, dišu ubrzano.


SESTRA

Daj, dušo… Hoćemo zajedno svršiti… Joj, meni treba još malo… Samo me gledaj… Joj… Hoćemo?


BRAT

Hoćemo, dušo… Raširi još malo noge… Tako… I meni treba još malo… Raširi još… Tako… I kad kažeš ''Sad, Ivane!'' ja ću te pratiti, svršit ćemo zajedno…


Zaljubljeni par diše sve brže i masturbira sve brže i brže. Bog sve snima kamerom.


SESTRA

Sad, Ivane!


Brat i Sestra trepere, gledaju jedno drugo i brzim pokretima dovršavaju masturbaciju. Sestra se zatim sagne, obliže Ivanov ud i proguta spermu. Sestra i Brat nastavljaju jesti sladoled kao da se baš ništa nije dogodilo. Smiju se i prebacuju sladoled jedno drugome u usta pa oblizuju jedno drugome usta. Bog sve snima kamerom. Kad pojedu sladoled, bace tuljce u kantu za smeće pored klupe. Sestra se protegne gledajući prirodu Botaničkog vrta, koju je već pomalo zahvatila zima kasne jeseni, zatim zagrli Brata umiljavajući se oko njega.


SESTRA

Nikad meni dosta ljepote. To je zato jer ja nikad nisam bila u depresiji. Ivane, nema nikoga u vrtu, to je dobro. A ja bih još… Hoćeš me sad dolje ljubiti? Daj!


BRAT

Lizati?


SESTRA

Lizati.


BRAT

Hoću, dušo.


SESTRA

Onako polako…


Brat klekne na šljunak stazice i nježno zagnjuri glavu između Sestrinih nogu pokrivši se njezinom haljinom. Cijeli postupak mu je olakšan, jer Sestra ne nosi gaćice. Dok on Sestri čini cunnilingus držeći je rukama za bokove, a ona njemu mrsi kosu zaklopljenih očiju, Bog i dalje uporno snima kamerom. Nakon nekog vremena Sestra se počne trzati na klupi u svim pravcima, zatim naglo podigne karlicu i ispušta nekoliko kratkih jezovitih krikova pa se polako smiri. Brat izvuče glavu ispod haljine i nasloni se na klupu grleći Sestru. Sestra sagne glavu, izvuče Bratu ud i počne mu činiti fellatio. Bog obilazi par i snima ga kamerom iz raznih kutova. Anđeli privode kraju pjesmu Javna vlaga. Sunce je odskočilo, uskoro će podne. Sestra i Brat ustaju s klupe u Botaničkom vrtu protežući se sa sjetnim osmijesima na licu, a zatim zagrljeni gledaju u tablu na kojoj piše VIKENDICA U SAMOBORU.




28.

POSLJEDNJA VEČERA U DVOJE



Mirna noć, tiha noć. Snijeg polako pada. Bliži se ponoć. Sestra i Brat večeraju za velikim stolom u kuhinji njihove obiteljske vikendice u Samoboru, Hrvatska. To je njihova posljednja večera. Atmosfera je svečana. Gore velike svijeće. Anđeli sanjarski počinju izvoditi pjesmu Nokturno u vikendici.


ANĐELI: Nokturno u vikendici


SESTRA

Nikad se u našoj vikendici nisam osjećala kao ova tri dana... Nikada nisam bila tako sretna.


BRAT

Ni ja, dušo. Ova tri dana su naši dijamanti, nježnost se lijepi i po zidovima, ovo su samo naši i samo naši trenuci…


SESTRA

…sve naše duge šetnje, ručkovi i večere, zajedničko kuhanje, naša glazba, dugotrajna spajanja…


BRAT

…a sjaj u tvojim očima sve je jači, morbidniji i neviniji…


SESTRA

…a ovo je naša posljednja večera… ti ćeš imati još jednu posljednju večeru, ali nećeš biti sam, ja ću biti s tobom, dušo…


BRAT

…da, za mjesec i pol, u ovoj istoj kuhinji… pojest ću tvoj najslađi dio i onda otići u našu sobu i umrijeti na našem krevetu…


SESTRA

…i onda umrijeti… opiši mi još jedanput tvoju posljednju večeru… uzbuđuje me to… opiši mi još jedanput svoje posljednje trenutke… uzbuđuje me sve to, uzbuđuje me smrt zbog naše ljubavi… mi smo tako, tako nevini, tako divni ljudožderi… opiši mi sve… tako me sve uzbuđuje…


Brat govori uzbuđeno, ali mirno.


BRAT

…o, dušo, i mene uzbuđuje… sve me uzbuđuje u našoj romantičnoj ljubavi… uzbuđuje me kad jedno drugome govorimo ''dušo''… u cijelom svom životu nisam čuo da se ta riječ nekome izgovara ozbiljno… uzbuđuje me i ovaj naš razgovor… u blizini smrti neki se ljudi poetski izražavaju… to ne izgleda izvještačeno… u blizini smrti svaki život izgleda stvarnije… moja posljednja večera bit će zapravo lagani obrok… to će biti tvoja stidnica, zamisli taj izraz, Lamijo!... to će biti tvoja vulva, vanjski dio tvoje drage pičke… napravljen na dalmatinski način, što će reći na lešo s puno peršina, češnjaka i maslinova ulja… kao prilog poslužit ću si špinat na alpskom mlijeku, blitvu, pire od krumpira… uz tu deliciju, koju suvremeni smrtnici rijetko ili nikada kušaju, pit ću crno vino Pelješac, jer me istoimeni poluotok u Jadranskom moru podsjeća na tvoj veliki blijedoružičasti klitoris s crvenkastim rubom... vino ću presijecati gutljajima crne kave i meditirati o našoj ljubavi… ponovno ću na javi prosanjati kaleidoskopski sve naše drage trenutke... poslije, u jednom trenutku, mirnim i odlučnim korakom muškarca koji voli samo jednu ženu, uputit ću se u sobu, uzeti tvoj skalp, milovati tvoju kosu i sjest ću na svoje pete kleknuvši na naš krevet... ti znaš moju fascinaciju dragim Yukiom Mishimom i uopće japanskim plemenitim običajima... u mojim rukama bit će ovaj lovački nož… (Pokazuje joj nož.) …naoštreni Puma Bowie, naš vjerni suradnik u ljubavi kojim ću te noćas ubiti, noćas nakon večere i završnog ljubljenja… tim istim nožem za mjesec i pol rasporiti ću sebi trbuh samurajskim vodoravnim i okomitim rezom te prosuti sadržaj moje posljednje večere, tebe, i moja plemenita crijeva po našem krevetu, po onoj istoj posteljini koju neću mijenjati od časa tvoje današnje čudesne smrti… pa će ona još uvijek biti natopljena i skrutnuta tvojom krvlju… žao mi je samo što ću počiniti harakiri, a ne plemeniti seppuku… jedino ako se ne desi čudo pa se odnekud spusti Bog… pa mi bude sekundant te mi odrubi glavu, što je malo vjerojatno… zatim ću mirno umrijeti misleći o nama, ljubavi moja jedina… prije nego rasporim utrobu mislit ću o tebi i onom danu kad si kao djevojčica pala u dućanu poskliznuvši se, sjećaš se, i rekla ''nije mi ništa''… a zatim ću mirno umrijeti… i neću biti sam… ti ćeš biti sa mnom… u tom sretnom zauvijek-trenu bit ćemo ono što smo oduvijek željeli biti i prema čemu je neprekidno težila naša ljubav: bit ćemo apsolutno prožeti i spojeni u jedno… bit ćemo Sve i Ništa, bit ćemo orgazmička, svemirska, pozitivna nula… oh, Lamijo, tako će to biti…


SESTRA

…dušo, dušo… veselim se svim ovim slikama naše ljubavi, dušo moja… veselim se što si odabrao središnji dio mene za svoju posljednju večeru, veselim se mojoj smrti i tvojem samoubojstvu... sretna sam što su naši roditelji daleko, daleko… sretna sam što nikada nećemo sudjelovati u prljavoj, zgužvanoj, ljepljivoj odvratnosti hipokrizije i gledati njezine grčevite, lažljive oči… sretna sam što nećemo više živjeti u ovom razorenom zoološkom vrtu… sretna sam što nikada nećemo upoznati prljavu prolaznost benkica, pelena, dudica, zvečkica, šuškalica, medeka, dedeka i ostalih perverznih igračaka… a sad, navalimo na ove mrtve lignje… još uvijek sam gladna kao vuk… atmosfera je svečana… ozračje je prozračno… svijeće mirno gore… vina je dovoljno… a i ova naša posljednja večera sastoji se od mediteranskih naglasaka kao i tvoja posljednja večera…


Sestra i Brat pohlepno jedu gledajući se netremice te nazdravljajući piju crno vino. Anđeli tiho sviraju lirsku pjesmu Nokturno u vikendici.


BRAT

…da, i ovo su lijepi mediteranski akcenti: pršut, masline, sir, punjene lignje pržene na maslinovom ulju…


SESTRA

…a mi jedemo, razgovaramo, slušamo svoju unutarnju glazbu… šalimo se, smijemo se punim plućima…


BRAT

…dotičemo se koljenima, obrvama, čelima, rukama, mozgovima… naše misli su mala remek-djela ljubavi…


SESTRA

…a vrijeme teče užasno sporo i strahovito brzo… srebro se prelijeva u mnogobrojne plitice…


BRAT

…a dijamanti i rubini zveckaju jaku nježnost, riskantnu nježnost, radikalnu metastazu nježnosti, a naša ljubav kucka o nebeski svod…


SESTRA

…i bliži se ponoć... uzbuđena sam kao prasica… pička mi se rascvjetava kao skupocjena orhideja…


BRAT

…a s nje kaplju rubini hemoglobina s tamnim točkicama strasti… s nje kaplju naši orgazmi kao mali životi… uskoro…


SESTRA

…uskoro ćemo u našem dragom krevetu uz zvuke veselog rekvijema zaokružiti svoju ljubav…


BRAT

…mi smo posljednji romantični iscjedak zapadne civilizacije…


SESTRA

…više ne mogu izdržati… moja rozeta šapće želju, ružica u magli vjekova žudi svoju glatku peteljku…


BRAT

…i moja peteljka podrhtava… ustajemo od stola i trgamo odjeću sa sebe…



Sestra i Brat ustaju od stola žvačući posljednje zalogaje večere i brišući salvetom usta. Zatim jedno drugom trgaju odjeću grubim nestrpljivim pokretima, a istodobno nježnim pokretima miluju si kosu, lice, ruke, oči.



SESTRA

...i već smo potpuno goli… uzimamo velike svijeće, bocu vina i odlazimo u sobu…


BRAT

…i smijemo se i radujemo se… Lamijo, ti i ja smo genijalni, a genije je mudrost i mladost… gdje smo ono pročitali: ''genius is wisdom and youth''…


SESTRA

…i naš će krevet sada… za koji tren… mirisno pjevati…


BRAT

…nokturno je raznolik i bogat… plemenite molitve sjenčat će naša milovanja…


SESTRA

…i noć je razlivena kao naša bijela pût…


BRAT

…a svijeće gore uspravno…


SESTRA

…njihov plamen je smrtna erekcija… oh, Ivane, krv i vino već isprepliću naša tijela…



Sestra i Brat stropoštaju se na krevet. Anđeli završavaju skladbu Nokturno u vikendici, a zatim prebiru po instrumentima i lagano improvizirajući nadahnuto muziciraju. Odnekud se stvori Bog. I on želi uveličati scenu ljubavi svojim aktivnim sudjelovanjem.






29.

NOŽ U ORGAZMU



Mirna noć, tiha noć. Napolju snijeg polako pada. Bog je zbog svečane prigode, u kojoj ljubav završava smrtnim ishodom, preuzeo i posao svećenika. Bog nosi pribor za kađenje i škropilo. Prilazi dostojanstveno stalku s čeličnim kukama na kojima visi odojak s glavom okrenutom prema dolje. Svježe meso jutros zaklanog odojka presijava se u blagoj blijedoružičastoj boji. Bog kadi tamjanom odojka i prostor obilazeći stalak s odojkom. Bog zatim škropi odojka svetom vodicom pojući svečane riječi molitve. Za to vrijeme, okruženi velikim upaljenim svijećama od pola metra, Sestra i Brat u žestokom i nježnom ljubavnom zagrljaju izmjenjuju na niskom krevetu riječi pune ljubavi i pune smisla. Na podu pokraj kreveta su lovački nož i motorna pila. Sestra sve strasnije i bolnije grli Brata, grli ga i nogama i rukama. Anđeli za vrijeme ove scene tiho sviraju naizmjence skladbu Divlji kreveti i skladbu Requiem u diskretnoj rock'n'roll obradi. Po videozidu videosfere lagano klize razni tekstovi, citati, filmski i videomaterijal itd., a sve je tematski povezano sa zadnjim ljubavnim činom.



ANĐELI: Divlji kreveti i Requiem (r'n'r obrada)



BOG škropi odojka i pojući moli

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se Ime Tvoje. Dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja, kako na Nebu, tako i na Zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen. Izbavi nas od zla, Gospodine, i podaj nam još više ljubavi. Gospodine, izbavi nas od zla u vijeke vjekova i blagoslovi ovo ružičasto tijelo. Neka s duhom Tvojim i ovo tijelo bude dokraja iskorišteno u ljubavne i prehrambene svrhe. Amen.



SESTRA

…ovo je naša noć…


BRAT

…da, dušo... ovo je noć nad noćima…


SESTRA

…noć u kojoj ću umrijeti… miluj me zadnji put, moj dječače, moja dušo...


BRAT

…hoću, ljubavi… hoću, dušo…


SESTRA

…hvala ti, dragi moj… hvala ti na svemu…


BRAT

…hvala ti, dušo, hvala ti za sve… hvala ti, dušice…


SESTRA

…miluj me, Ivane… miluj me zadnji put…


BRAT

…hoću, ljubavi, hoću…


SESTRA

…ovo je naša noć... ništa je ne može poništiti…


BRAT

…ne, dušo, ništa je ne može zanijekati…


SESTRA

…još malo, još samo malo, o smrti…


BRAT

…i kad nas neće biti, mi ćemo biti… mi ćemo biti kao male i lijepe besmrtne zvjezdice…


SESTRA

…ovo naše nikad neće umrijeti… ipak će negdje svijetliti…


BRAT

…ovo naše ne može umrijeti… neće umrijeti, dušice… ovo je zapisano negdje kao najjača genetska šifra, dušo… ovo naše je besmrtno…


SESTRA

…i to je jedina besmrtnost koju mogu podijeliti s tobom, Ivane moj…


BRAT

…da, dušice… ovo je jedina besmrtnost koju ti i ja možemo dijeliti, Lamijo moja…


SESTRA

…veliki užitak ne može umrijeti… ovo je naša noć…


BRAT

…smrtni užitak ne može umrijeti… ovo je naša noć…


SESTRA

…u ovoj noći mi postojimo… samo mi… mi sada sanjamo san svih ljudi… umrijeti u užitku…


BRAT

…draga moja Lamijo, samo mi… umrijeti u užitku… sanjati… umrijeti… ništa više… nikad više…


SESTRA

…ti si moja toplina s kojom ću umrijeti… reci mi, Ivane, hoćeš li me doista cijelu pojesti?... za stvarno, Ivane?…


BRAT

…znaš da hoću, dušo... cijelu, cijelu, cijelu… za stvarno, Lamija… ne boj se…



SESTRA

...oh, ljubavi… još malo, još samo malo…


BRAT

…još malo… još samo malo…


BOG škropi odojka, kadi tamjanom prostor i poje molitvu

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir. Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Gospodin s vama. I s duhom tvojim. Navijeke. A sada uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se za vas predati.


SESTRA

…još malo, još malo… da… o da…


BRAT

…osjećam, dušo… još samo malo… da, da…


SESTRA

…i stvarno ćeš me pojesti?… ljubavi, ljubavi, moja…


BRAT

…znaš da hoću, dušo... znaš da hoću, dušice… oh, bože moj… da, da… o da… hoću, hoću, hoću…


SESTRA

…o da, o da… da, da… približava se ono… da, da… pripremi nož… ja više stvarno…


BRAT

…ćutim, ljubavi, ćutim ono… o da, o da… ne boj se… ja sam tu…


SESTRA

…približava se brzo… da, da… o da… oh… oh… da, da… približava se ono… pripremi nož… ja više… ja više ne mogu… ja više…da, da, da…


Brat uzima nož usred sve žešćeg ljubavnog kovitlaca sa Sestrom. Brat podiže nož visoko iznad Sestre ubrzavajući snošaj.


BRAT

…Lamijo, moja vječna ljubavi…. evo… ne boj se… o da.. da, da, da…


SESTRA strahovito vikne

Sad, Ivane moj, sad! Saaadddd! Zbogom, dušo moja, zbogom zauvijek… Joj…


BRAT

Zauvijek zbogom, moja ljubavi…


Sestra ispušta krikove strasti u završnom grču orgazma, a Brat snažno zabije nož u nju; zabije ga u prostor između vrata i ključne kosti sve do srca, i nastavlja snošaj dok ne doživi orgazam uz Sestrin samrtni hropac. Sestrino tijelo propne se u samrtnom grču, a njezina glava mlohavo skrene postrance na jastuk. Brat izvadi nož iz Lamije i ljubi njezine oči. Nekoliko dugih trenutaka leži uz nju i pije njezinu krv koja navire. Zatim polako ustane i obriše nadlanicom krvava usta. Izgleda kao mjesečar. Njegovo nago tijelo blista od ljubavnog znoja. Anđeli dovršavaju zadnje taktove skladbe Divlji kreveti i skladbe Requiem u diskretnoj rock'n'roll obradi. Brat zatim pomiluje Sestrinu kosu gledajući je pogledom punim ljubavi. Potom uzme nož, obriše ga o bedro i stavi ga između zubi te uzme motornu pilu i kao mjesečar ide prema stalku s odojkom u čijoj blizini Bog obavlja obred posvećenja mesa mrmljajući one iste usrdne molitve koje je maloprije naglas molio.






30.

LJUBAVNO KOLINJE



Brat priđe odojku i gleda ga koncentrirano. Zatim pažljivo odloži motornu pilu i nož te priđe odojku još bliže. Brat zagrli odojka i počne ga lizati, ljubiti i grčevito grliti. Bog stoji postrance škropeći njega i odojka svetom vodicom. Brat sve strastvenije i nježnije grli odojka, zatim čvrsto grleći odojka čini kretnje snošaja. Ispušta urlike orgazma koji se poput jeke vraćaju sa svih strana prostora usred kojega se nalaze Brat i odojak koji visi na stalku s čeličnim kukama. Zatim Brat počne govoriti. Njegove riječi su na rubu vikanja, one su strasne, ali smislene, rastrzane i razumne, i neurotične i blage i nježne. Ljubi, liže i grli odojka, govori i pravi kretnje u skladu s riječima, u skladu s iskazima.


BRAT

…o Lamijo, ne boj se! …ne boj se, Lamijo, sestrice, ljubavi, sve će uskoro biti gotovo… razrezat ću te u puno lijepih dijelova i jesti, jesti, jesti… ići ćemo polako i nježno, dušo… ništa se ti ne boj… sjeti se, morao sam djelovati brzo i strasno… da, mi apsolutni romantičari manijakalnu brzinu poštujemo, volimo… mi smo na nebu, a dosada stanuje u stambenim betonskim objektima… sjeti se… sjeti se kako sam maloprije napravio rez nožem na sredini tvojeg čela, te krug oko čitave tvoje ljupke glavice… sitnim pomacima oštrice obradio sam ti čeoni kapak i snažnim trzajima skinuo tvoj skalp… oh, koji prizor… tvoja bujna kosa mutno svjetluca na svjetlosti svijeća… odnesem skalp u kuhinju, dobro ga posolim, isperem u sudoperu i natrljam s mnogo soli… a zatim ga tapetarskim pištoljem pričvrstim za komad jelove daske u hodniku… Lamijo, Lamijo, Lamijo… zatim se, o Lamija, vratim u sobu po tvoje drago tijelo… nožem prerežem rupe na tvojim petnim žilama… natovarim te na leđa… dok te nosim u kuhinju tvoja krv curka i kaplje ostavljajući po podu tragove apsolutne ljubavi… objesim o čelične kuke tvoje tijelo… gore lijepo raširene noge… dolje glava neobična izgleda… ispod tvoje glave postavim veliku plastičnu posudu za iznutrice… a pokraj nje nekoliko manjih… odmaknem se malo i zadivljeno promotrim prizor… pogled na tebe, na moju dragu obrnuto razapetu, razgali moju dušu i srce… zatreperi nagon ljubavne kirurgije… i najednom začujem kasni lavež samoborskih pasa i… oh, Lamijo… nećeš vjerovati… i stavim u naš CD-player onu našu serenadu za gudače u G-duru… Lamijo… tvoj Ivan stavi Malu noćnu muziku… našeg apsolutnog romantičara Mozarta… oh, Lamija… Malu noćnu muziku… i to u rock'n'roll obradi… ja ću podivljati od ljubavi, ja ću podivljati… ja ću podivljati… dođi, dušo, dođi da te ljubim… počinje ljubavno kolinje, ljubavno kolinje, ljubavno kolinje… neka počne radost mesa, mesa… ja volim meso, ja volim meso, ja volim meso… volim tvoje meso, Lamija, ljubavi moja jedina…


Anđeli izvode Malu noćnu muziku u r'n'r obradi, ali uvijek prestanu svirati kad Brat uključi motornu pilu, a nastavljaju kad je on isključi. Brat mahnito uzme motornu pilu i uključi je strasno gledajući odojka na stalku s kukama. Podivlja od ljubavi i motornom pilom reže odojka po sredini raspolovivši ga u dvije jednake polutke. Zatim ugasi pilu, nadlanicom obriše znoj s čela i zadivljeno gleda odojka. Zatim opet uključi pilu i pili ga u svim pravcima koje preporuča mesarska vještina tranširanja, vještina rasijecanja i komadanja mesa. Dok sve to radi, Brat uzvikuje sljedeće rečenice:


BRAT

Ja volim meso, ja volim meso, ja volim meso! Lamija, ja volim tvoje meso!


1) Za vrijeme izmjeničnih užasnih zvukova pile i milozvučnih zvukova noćne serenade Mala noćna muzika, te glasnih rečenica koje neprekidno viče Brat, na videozidu vrlo usporeno klizi tekst Ivanovi sati anatomije. 2) Druga mogućnost je da taj tekst bude snimljen na CD. Dakle u drugoj varijanti emitira se iz zvučnika taj tekst koji je izgovorio Brat, ali samo dok je motorna pila isključena, odnosno dok se Brat odmara od tranširanja odojka. Za to vrijeme dok je pila isključena, uz emitirani tekst Anđeli neprekidno sviraju Mozartovu Malu noćnu muziku u diskretnoj rock'n'roll obradi.


VIDEOZID

IVANOVI SATI ANATOMIJE

(Mala noćna muzika)


1. stavak Lamijo moja, prije smrti postao sam pjesnik. cijelo vrijeme slušam Malu noćnu muziku i naporno radim. sve izgleda kao ritualna kastracija. tvoje međunožje puno je orhideja, gleda me sabrano i spremno. kroz mene struji apsolutna nježnost. nježno razmaknem velike i male usne te gurnem jezik u rodnicu ližući je usrdno. usput naletim na svoju spermu i posrčem nekoliko još uvijek spremnih ratnika. zatim nožem prođem kroz fontanu dijamanata i isiječem bucmaste velike usne s tamnim kovrčama, ružičaste latice labia minora i klitoris à la Pelješac. sve to stavim u najlonsku vrećicu i crvenim markerom napišem ''Lamijina vulva''. pomislim na svoju posljednju večeru, Lamijo, ljubavi. radost. nježnost. sjeta.


2. stavak poljubim mrke brežuljke, bradavice prepune smisla i odrežem tvoje divne male grudi, lijeva je malo veća, tvoje male dojke koje sam u našim milovanjima prešao kao spomenarske ljubičice. vrećica, marker, sortiranje na velikom kuhinjskom stolu. kasnije ću to porazmjestiti u zamrzivaču našeg velikog hladnjaka Elektrolux. ne volim pokvarene sise. ja sam prirodan.


3. stavak a sad, Lamijo, čista preventiva. vrhom noža napravim krug oko čmara prethodno poljubivši sfinkter koji me je toliko puta znao ugodno iznenaditi svojim ljubavnim stezanjem. zatim zavučem prst postrance i izvadim debelo crijevo tek toliko da ga podvežem, da u četvrtom stavku ne iscuri govno.


4. stavak vidim dragu jednostavnost tvoje nutrine. britkom oštricom noža napravim okomiti rez od pubisa do dijafragme. napola otvorena zrcališ srebro i dijamante. iz tvoje utrobe šikne gusta crvenkasta para prožeta intenzivnim miomirisima. crijeva, želudac i maternica puna šestomjesečnog djeteta pljusnu u veliku posudu.


5. stavak slijedi zujanje kao nadopuna prethodnog. uzmem električnu pilu za kosti da obogatim Mozarta suvremenom glazbom. elegantnom kretnjom presiječem dijafragmu i prozujim precizno sredinom prsnog koša. ti si sada Lamija-otvorena žena. volim te. izvadim pluća, jetra, srce i bubrege, a žuč odstranim i bacim je u posudu za otpatke. bogatstvo iznutrica.


6. stavak skidanje glave nije teško. napravim krug nožem oko vrata, malo nategnem glavu i pokraj kralješka čvrsto zarežem. tvoju malu skalpiranu glavu stavim u treću posudu. ovo nije horor, pripremanje ljubavne zimnice ozbiljna je stvar. zamrzivač radi na -28 Celzija. zamisli, Lamijo, zamisli da je nestalo struje, zamisli da je nije bilo nekoliko dana!


7. stavak ponovno se prihvatim električne pile za kosti. zuj. presiječem po sredini karličnu kost i protutnjim kroz sredinu kičme sve do vratnih kralješaka. tvoje dvije polovice lagano zatrepere spremne za razvrstavanje. pri pogledu na njih jato sline bukne mi u usta. nepce plane kulinarsku paranoju. sunce.


PAUZA sjedim za stolom. pušim i pijem votku sa sokom od marelica. gledam fantastični prizor umijeća prirode. milijuni godina bili su potrebni za tako fini dizajn. pogled mi se zadrži na tvojim raspolovljenim sočnim guznim polutkama. moj ud zadrhti i sune uvis. prijateljski ga prihvatim. masturbiram pijuckajući votku sa sokom. da, malo je lijepih običaja.


8. stavak ovaj dio pomalo je tužan, pomalo groteskan. uzmem maternicu i izvučem malu Lamiju. skinem joj placentu i prerežem pupčani tračak. jadno dijete. stvarno me kosne pogled na njenu žablju glavicu. izmjerim je krojačkim metrom: 29 cm. odmah zatim odrežem tu gadnu malformaciju i bacim je u posudu gdje je već žuč. potom dobro isperem njeno tjelešce i stavim ga na stol maštajući o tome što bi bila kao odrasla djevojka… ali što je tu je.


9. stavak marljivo obrađujem obje polovice: nožice, ručice, podlaktice, nadlaktice, lopatice, rebra, trbušnicu, koljenice, potkoljenice, natkoljenice, šunke i malo masnog tkiva. do devet sati ujutro sve je osim iznutrica bilo raspremljeno u vrećice, natpisi dobro izvedeni, paketići uredno poslagani u zamrzivaču s ostalom hranom. iznutrice stavim u gornji dio klasičnog hladnjaka. budući da sam već gladan, pripremim tvoja jetra na naglo i s užitkom ih pojedem. doista imaju prometejski okus. sunce.



Najednom je sve u crvenom mraku, bez zvuka.







31.

APSOLUTNI APETIT

(jedenje Lamije i Lamije, mesni egotrip)



Crveni mrak. Tišina. Nema svjetla i nema zvuka nekoliko trenutaka. Zatim svjetlo u boji mjesečine na Brata koji stoji gol na prosceniju. Upali se videozid. Na njemu je tekst koji ostaje nepomičan do kraja scene. Ispod teksta piše: ''prepisali odnekud Lamija i Ivan''.


VIDEOZID

Leonardo da Vinci kaže:

Ljudi i životinje su, u stvari, provodnik i kanal hrane, grob životinja, gostionica umrlih, pohvala raspada, jer tvore sebi život od smrti drugih. Tijelo svakog bića koje se hrani stalno umire i stalno se preporađa, jer hrana može ući samo u ona mjesta gdje je umrla ranija hrana. A ako je umrla, više nema života; i ako tijelu ne daš ponovno hrane jednake hrani koja je otišla, tada će životu ponestati njegove snage, a ako mu oduzmeš tu hranu, život će biti uništen... U mrtvoj stvari ostaje život neosjetljiv; progutana od strane živih želudaca, ona dobiva ponovo senzitivni i intelektualni život.


prepisali odnekud Lamija i Ivan


Brat na prosceniju stoji osvijetljen u boji mjesečine i mirno izgovara monolog u potpunoj tišini. Oko njega je crveni mrak, a na videozidu svijetli tekst Leonarda da Vincija.


BRAT

Lamijo, ljubavi, ti znaš kako su lijepe zime u Samoboru. Ova je bila najljepša i, zapravo, još traje. Zima i trošenje zimnice, jedenje tebe, dušo moja. Uzvišena svečana gozba. Prvi tjedan jeo sam uglavnom iznutrice, plućica na kiselo, fileke, srce u paprikašu, crijeva na žaru s raznovrsnim prilozima, a kasnije i sve ostalo. Dani su prolazili ispunjeni kulinarskim opsesijama i finim razradama jelovnika. Nepčani delirij svakodnevno je postajao jači, snažniji. Uveo sam i četvrti obrok, jeo sam kao nikada prije. Sve ostale aspekte života sam zanemario, odnosno ukinuo. Novine, televiziju i radio potpuno sam izbacio; kompjutor nisam koristio, nisam slao e-mail poruke nikome pa ni roditeljima u Ameriku. Oni su nazvali nekoliko puta, ali rekao sam im da je kod kuće sve u redu. Mobilni telefon sam isključio. Slušao sam samo glazbu s CD-ova. Uz doručak, ručak i večeru redovito sam masturbirao misleći na tebe u različitim razbludnim pozama. Miris tebe, Lamijo, raspoređene u obrocima, samo je pojačavao uzbuđenje. Ljubavi moja, ne mogu sasvim jasno pričati o tome, jer zbog uzbuđenja ne mogu ništa dobro dočarati. Osim toga nije mi namjera prije smrti prirediti kulinarski priručnik. Svatko tko želi pojesti bližnjeg neka to učini na svoj način. Ipak, prije kraja, želim ti još reći da sam malu Lamiju skuhao u onom velikom plavom loncu i pojeo je s puno češnjaka i ajvara. Isto tako moram ti priznati da do ovog perioda nisam shvatio što zaista znači jesti apsolutno oplemenjen. Žao mi je samo što nismo zajedno, ti i ja, jeli sebe udvoje.

Draga moja Lamijo, malo sam iscrpljen tolikim uživanjem i jedva čekam da spremim posljednju večeru i dođem napokon k tebi. Rastu mi zazubice na onaj mali, ali najljepši dio tebe koji ću večeras s radošću pojesti neposredno prije samoubojstva. Čeka me još samo moja posljednja večera. Apsolutna romantična ljubav, kako joj i samo ime kaže, ne zna za granice. Lamijo moja draga, sve je apsolutna nježnost, sve je mala klaonica nježnosti. A naše sunce je vožnja puna krvi.


Crveni mrak. Tišina. Nema svjetla, nema zvuka. Tiha noć, mirna noć. Napolju snijeg polako pada.




32.

SAMOUBOJSTVO

(nepotpuni seppuku)



Crveni mrak potraje nekoliko trenutaka. Zatim mlaz svjetla u boji mjesečine rasvjetljava Brata koji se na krevetu pažljivo sprema za djelomično ritualno samoubojstvo. Brat polako klekne na krvavu plahtu i sjedne na pete držeći se uspravno. Uzima veliki lovački nož i provjeri oštricu lijevom rukom, a onda mirno raširi obje ruke i polako ih položi na plahtu još jače uspravivši gornji dio tijela i glavu. Potom dostojanstveno uzima lijevom rukom Sestrin skalp, drži ga u ravnini prsa i gleda ga zaljubljeno, sjetno. Zatim u potpunoj tišini izgovara svoj predsmrtni monolog gledajući Lamijinu kosu.


BRAT

Lamijo moja, ljubavi, dušo moja, svakodnevno sam mjesec i pol, kada bih pripravljao i jeo tvoje zemne ostatke, gledao tvoju kosicu. Vidiš, nisam je ni počešljao, ostala je onakva kakva je bila u času našeg posljednjeg ljubavnog zagrljaja. Svaki dan sam ljubio tvoju kosicu i sjećao se svega što je u vezi s nama i našom ljubavlju. Osobito često, ponovno i ponovno, proživljavao sam jedan prizor s kojim ću završiti sada, za nekoliko trenutaka, svoj život. To je lijepi prizor. Slušaj, ljubavi moja, ovu malu priču koja je možda početak moje ljubavi prema tebi. Djevojčica Lamija, moja devetogodišnja sestra, ide sa mnom u onu malu trgovinicu, znaš onu na ćošku iza naše zgrade. Lamija i Ivan idu kupiti neke namirnice. Tada si imala dugu, plavu, nemirnu kosu i nekoliko pjegica na nosiću i obrazima. Ljetno je doba, upravo smo se vratili s mora. Na sebi imaš neku haljinicu s cvjetovima i klompe. Ušli smo u trgovinicu. Ti u jednoj ruci držiš novčanicu, a u drugoj plastičnu vrećicu s dvije boce. Idući veselo i vrckasto marširajući ispred mene nisi ni primijetila lokvicu ulja. Poskliznula si se i pala. Priskočio sam, htio sam ti pomoći, ali sve se zbilo vrlo brzo, u trenu. Tvoja ručica s novčanicom ostala je u zraku, a vrećicu s bocama dočekala si svojim vitkim malim tijelom. Odmah si ustala, neozlijeđena, i popravila kosu onim svojim pokretom. Onda smo se šalili i smijali. Bi li itko na ovome svijetu ikada mogao zaboraviti tvoje vedre vragolaste oči, plavkaste s prozirnim točkicama veselja i ono glasno i veselo, ono mlado i pobjedonosno ''Nije mi ništa!''? Lamijo moja, ne želim pretjerivati u ovakvom času, ali mislim da sam te već tada jako zavolio. Bili su to počeci dijamanata. Dušo, vrijeme je. Vidimo se za nekoliko trenutaka. Volio sam te, volim te, voljet ću te. Sve ostalo je ništa.


Brat blagom kretnjom odloži Sestrin skalp ispred sebe na plahtu skrutnutu od njezine krvi. Zagledan u Lamijinu kosu dostojanstveno uspravi gornji dio tijela i s oba dlana čvrsto obujmi dršku noža te lagano prisloni vrh oštrice tik ispod pupka. Zatim pričeka nekoliko trenutaka pa snažno zarije nož u trbuh i izvede samurajski vodoravni rez slijeva nadesno i okomiti rez prema gore.


KRAJ





Facebook! TwitThis