Tags: 2F 5M

Maturant Branimir Kopas dolazi na prijamni ispit iz Kazališne režije i suočava se s komisijom koja odlučuje o njegovoj budućnosti.



GODINA PROIZVODNJE: 2013.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 2

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 5

Napomena vezana uz likove : Na kraju drame po jednu repliku imaju tri ženske kandidatkinje, nenavedene u popisu likova, no one se ne pojavljuju na sceni, samo im se čuje glas. Njih može igrati samo jedna glumica.
Napomena vezana uz mjesto radnje: Sve se to događa u današnje vrijeme, u realnom vremenu, u istom prostoru.
Scenski prostor je pravokutni trokut, otvoren prema prosceniju, publici.


AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana




OSOBE:

Ognjen Gvozdanović, redovni profesor, 46 godina

Pavle Tokić, docent, 37 godina

Jakov Kinsler, izvanredni profesor, 67 godina

Pjer Prša, redovni profesor, 61 godina

Biba Žužul, docent, kostimograf, 53 godine

Davorka Bekić, asistentica, 29 godina, honorarno zaposlena

( Svi su oni profesori na Akademiji za glumačku i druge umjetnosti, AGDU.)

Branimir Kopas, 19 godina, maturant, trinaesti kandidat na prijamnom ispitu






Sve se to događa u današnje vrijeme, u realnom vremenu, u istom prostoru.

Scenski prostor je pravokutni trokut, otvoren prema prosceniju, publici.

Zidovi su prljavo bijele boje, ulazna vrata su na lijevom zidu, bliže publici, pod je od starog, velikog i masivnog parketa. Ispred desnog zida su dvije manje školske klupe s pet masivnijih, drvenih, kazališnih, starih stolaca. Ispred njih, u sredini, na nepuna dva metra je još jedan stolac, ali običan školski ( metalno drveni). To je stolac za kandidate, buduće studente.

Profesori sjede, gledajući od vrha trokuta ovim redoslijedom: Pjer Prša, Jakov Kinsler, Ognjen Gvozdanović, Biba Žužul, Pavle Tokić.

Na stolu su kave i mineralne. Ognjen i Kinsler ispred sebe imaju čaše od debljeg stakla u kojima je, očito, neko žeštoko piće. Na stolu je i jedna masivna staklena pepeljara u kojoj su dva opuška.

Asistentica Davorka Bekić ne zadržava se u sobi, ona ulazi i izlazi uvodeći kandidate, predstavlja ih profesorima, a profesore kandidatima. U nekoliko navrata odnosi šalice od kave i čaše i donosi nove. Pred kraj ispita donosi gitaru na zamolbu prof. Kinslera, koji ju pozove prethodno na pola otvarajući vrata.

Profesori su uglavnom u sjedećoj poziciji, osim što nekolicina njih povremeno nervozno ustaju sa stolaca, gestikuliraju i odlaze do kandidata da mu objasne nešto u vezi makete scenskog prostora koju on drži.


Scena je u mraku. Čuje se lagani žamor. Svjetla se polagano pale do potpunog osvjetljenja. Na sceni su, kao što je ranije opisano, profesori, neki nešto tiho pričaju između sebe i gestikuliraju. Ostali sjede manje više mirno.

Otvaraju se vrata lijevo i ulazi asistentica Davorka Bekić, a za njom kandidat Branimir Kopas noseći kutiju, vjerojatno od cipela, ali oblijepljenu smeđim pak papirom. Dolazi do sredine gdje je stolac za kandidate. Davorka se obraća profesorima, a Branimir stoji pored nje držeči u rukama kutiju.

DAVORKA

Kandidat broj trinaest za studij kazališne režije, maturant Branimir Kopas.

( Profesori umorno kimaju glavama, a Davorka predstavlja profesore od vrha trokuta prema dolje.)

Redovni profesor Pjer Prša, izvanredni profesor Jakov Kinsler, redovni profesor i predsjednik komisije Ognjen Gvozdanović, docentica Biba Žužul, docent Pavle Tokić, a ja sam asistentica Davorka Bekić.

PAVLE

Dobro, dobro, Davorka.

( Davorka kimne glavom, odlazi prema vratima i izlazi. Branimir i dalje stoji.)

OGNJEN ( lagano ironično)

Sjednite, molim vas, Branimire.

BRANIMIR ( malo se nečkajući sjedne)

Hvala.

OGNJEN

Dakle, vi ste Branimir Kopas, maturant gimnazije, i želite studirati kazališnu režiju. Zanimljivo, kod današnjih mladih ljudi to nije često. Više vole film, stalno vise na internetu...

PJER ( tiho)

Sve postaje YouTube.

OGNJEN

Branimire, recite nam nešto o sebi.

( Svi se zapilje u Branimira koji zbunjeno spusti kutiju pored sebe. U kutiji je maketa scenskog prostora.)

JAKOV

Kasnije ćemo o maketi...

BRANIMIR

Ja sam, kao što već znate, Branimir Kopas. Već nekoliko godina ozbiljno razmišljam o studiju režije. Prvo sam počeo s filmom. Pogledao sam ih, sigurno, preko tisuću. Neke u kinu, neke sam posuđivao u videotekama, neke sam gledao na televiziji, a većinu starih klasičnih filmova gledao sam preko interneta.

PJER

YouTube.

OGNJEN ( nestrpljivo)

A zašto niste nastavili?

BRANIMIR

Molim?

OGNJEN ( nervozno)

Kad ste već vidjeli toliko filmova, zašto niste otišli na prijamni iz filmske režije, nego nas ovdje... na odsjeku kazlišne...

BRANIMIR

Počeo sam ići u kazalište.

OGNJEN ( prekidajući ga)

I to vam se svidjelo? Zanimljivo, zanimljivo.

BRANIMIR

Da. Film me i dalje zanima, ali kazalište je, pored nekih sličnosti i različitosti, ipak naprosto drukčiji medij koji ima svoju vlastitu poetiku. Postoji preko dvije i pol tisuće godina, a nažalost manji postotak filmova ima neku veću umjetničku vrijednost.

OGNJEN

Ma nemojte, a zašto to ne kažete onima na filmskom... A koje su to sličnosti ili različitosti između filma i kazališta, kako vi to kažete? Poučite nas.

BRANIMIR

Glavna razlika, pored mnogih sličnosti, između filma i kazališta je u tome što u kinu ljudi gledaju i proživljavaju slike na ekranu koje su prije snimljene. Pri tome, kakve god bile reakcije publike, to naravno nema nikakav utjecaj na ono što se događa na ekranu. Publika, dakle, prima doživljaje i informacije, ali ostaje u pasivnoj poziciji. Za sada nema interakcije, osim u nekoj budućoj kinematografiji koja bi mogla biti slična sadašnjim PC igrama koje se mogu igrati i preko interneta u velikim skupinama, pa dolazi do interakcije velikog broja različitih ljudi koji mogu živjeti čak i na različitim kontinentima.

OGNJEN ( pogledavajući kolege sa strane)

Zbilja, sada smo još nešto naučili.

PAVLE

A možda smo to već i znali. Ipak živimo u vremenu digitalizacije, globalizacije i informatike. To može dovesti do veće tolerancije i demokratizacije, ali može voditi i u društvo kontrole, manipulacije i monopola. Vidite?

BRANIMIR

Dakako, to su teze iz moga rada.

OGNJEN ( Branimiru)

Svi smo mi pažljivo pročitali vaš... rad, kao i radove ostalih kandidata.

PAVLE

Naravno, to nam je i dužnost.

OGNJEN

Dobro, dobro. Pustimo sad radove. Tko zna tko ih je sve mogao pisati i pisati. Recite vi nama, Branimire, radije nešto o kazalištu, umjesto da pričamo o filmu i globalizaciji.

BRANIMIR

Kazalište je jedna od najstarijih umjetnosti. Postoji još od antičke Grčke, a u svojoj ritualnoj, mitskoj formi vjerojatno od kada postoji i čovjek. U kazalištu su živi ljudi na sceni i živi ljudi u gledalištu u istom vremenu i prostoru. Tu je interakcija i sinergija među ljudima najveća. Glumac utječe na glumca i publiku, a publika svojim reagiranjem utječe na glumce, tako da ni jedna predstava nije posve ista. Tu energija prelazi preko rampe na publiku, a i publika tu energiju vraća ili ne vraća glumcima.

PAVLE

Dakako, hoćete reći da bi i publika trebala biti na određenoj razini, kao i glumci i redatelji.

BRANIMIR

To sam ja napisao.

OGNJEN

O tome su govorili još i Gavella i Peter Brook.

BRANIMIR

Prazni prostor. Pročitao sam svu literaturu koja je tražena i preporučena.

OGNJEN

Literatura je laka. Druge stvari su teške.

BIBA

Ljudi...

BRANIMIR

Hoćete reći da je devedeset i pet vrhunskih svjetskih i domaćih dramskih tekstova, ne uključujući dvije trilogije, Orestiju i Dubrovačku trilogiju Ive Vojnovića, i pet knjiga prelako i premalo za prijamni ispit.

BIBA

Zar toliko? To je puno i za kostimografiju. A tu ima svega i svačega.

OGNJEN

Lako i teško su subjektivni, diskutabilni pojmovi. Ovisi kako za koga... A što bi bilo da ste morali pročitati knjige za medicinu?! Tada bi ste vidjeli što je teška literatura.

BRANIMIR ( nesigurno, ali prgavo)

Nije li to potcijenjivanje vlastite profesije ( pogleda ostale profesore) i profesije kolega?

OGNJEN

Mislite i vlastite buduće? Sumnjam...

JAKOV

Ima nešto u tome što dečko kaže.

PJER

Shakespeare, Moliere, Čehov, i tako dalje, i tako dalje... Namučio sam se s Henrikom šestim, trećim dijelom.

BIBA

A tek kostimi i scenografija.

JAKOV

Nije baš sjajno prošlo.

PJER

Manje poznat komad, a znate i sami, naša publika...

OGNJEN

I kritičari. Svi su krivi.

PJER ( uvrijeđeno)

Nisam to rekao.

OGNJEN

Dobro, dobro, nije sad riječ o tome, već o mladom gospodinu ( pokazuje na Branimira) koji nas mora uvjeriti o svojim sposobnostima, odnosno talentu.

JAKOV

Talent je tako diskutabilna kategorija. Čak bih se usudio reći i subjektivna. Svako za sebe misli jedno, a pitanje što misle drugi.

PJER

U potpunosti se slažem. Na primjer ja...

OGNJEN ( energično)

Molim vas, ne skrečimo s teme. Ja kao predsjednik komisije...

BIBA ( prekida ga)

Valjda i mi imamo pravo nešto reći.

OGNJEN

Svi imamo pravo nešto reći, a najviše ovaj dečko ( pokazuje na Branimira). Što bi za vas, na primjer, značilo ako budete primljeni ili ne budete primljeni na akademiju?!

BRANIMIR ( zbunjeno)

Pa vjerojatno bi mi promijenilo slijedećih pet godina, koliko traje studij.

PAVLE

Pa i više. Možda cijeli život.

BIBA ( klima glavom)

Da, da, pa i više ( srkne malo kave, a Jakov otpije malo iz čaše).

OGNJEN ( Branimiru)

A što ste vi nama, Branimire, pripremili, mada svi to znamo jer smo pažljivo čitali vaš rad, i zašto?

BRANIMIR

Mislim... molim vas, objasnite mi na što točno mislite.

OGNJEN ( zadovoljno)

Izgleda da vama stalno nešto treba objašnjavati i postavljati potpitanja da biste shvatili. Mi nismo tu da bi vam pomagali, nego ste vi tu da bi nas kao komisiju, i mene kao jednoglasno izabranog predsjednika komisije uvjerili u svoje eventualne sposobnosti.

BRANIMIR

Da, shvaćam.

OGNJEN

Nadam se da sada konačno shvaćate. Pitao sam vas koje ste i zašto dramsko djelo odabrali za redateljsku i dramaturšku analizu.

BRANIMIR

Pa sam naslov mog rada glasi- Redateljska i dramaturška analiza dramskog djela Povratak Harolda Pintera. Predao sam ga, kako je i traženo, u pet primjeraka. Sve skupa preko pedeset kartica teksta. Uključujući mizanscenu, skicu scenskog prostora i maketu.

OGNJEN ( hvata se za glavu, bijesno)

Naravno da znamo. Ali nas zanima koji su vaši stavovi i mišljenje o svemu tome.

BRANIMIR ( iznervirano)

Pa isti oni koje sam napisao u tekstu. Ne mogu ih sada mijenjati.

OGNJEN

I?! Možda su neki od nas ( okreće glavu lijevo desno) zaboravili. Ipak ste vi jedan od trinaest kandidata, koji su ušli u uži izbor, i to, na sreću, trinaesti i poslijednji, pa budite tako ljubazni da nam objasnite zašto.

BIBA

A mi smo svi već pomalo umorni.

OGNJEN ( Branimiru)

Eto vidite. Nastavite, molim.

BRANIMIR ( pokušava se smiriti, udahne)

Čitajući Pinterove naoko jasne i čitke dramske tekstove, i naoko jednostavne dijaloge, osjetio sam da je daleko dublji i slojevitiji nego što se u prvi mah čini. Ispod toga, nakoko jednostavnog svijeta i situacija, krije se jedan mračan, dubok i pomaknut svijet pun opasnosti, agresije i pesimizma. Tu je vjerojatno blizak Kafki i Beckettu... Samo što je u svemu tome, i usprkos svemu, njegov tekst i dijalog na jedan neobičan način zapravo vrlo duhovit.

OGNJEN

Da.

BRANIMIR

Napisao je dvadeset i devet drama i desetak filmskih scenarija. Dobio je i Nobelovu nagradu za književnost. Ipak, pred kraj njegova života neki kolege pisci za njega su izjavili da je svadljiv, agresivan starkelja koji je čitav život pisao gluparije. To je pisalo i u novinama.

BIBA

Vidite kakvi su ljudi.

OGNJEN

Valjda i mi znamo da je dobio Nobelovu nagradu, ali o čemu se tu zapravo radi?

BRANIMIR

Povratak, The Homecoming, izveden je u Londonu 1965. godine, a u Zagrebu, HNK, 1967.

OGNJEN

I tko ga je režirao, mislim u Zagrebu?

BRANIMIR

Pa, sad, samo malo...

OGNJEN

Trebali bi ste bar to znati. Trebali ste se informirati. Makar preko interneta.

BRANIMIR ( zbunjeno)

Nisam mislio da je to najvažnije.

OGNJEN

Sigurno da je važno, kad ste to htjeli režirati, barem na papiru.

JAKOV ( tiho)

1967. HNK. Redatelj Žorž Georgij Paro. Godina kada ste se vi, Ognjene, rodili. Ja sam bio na filozofskom.

OGNJEN ( ignorira Jakova, Branimiru)

Izvolite dalje.

BRANIMIR

Pri prvoj razini čitanja, Povratak je jednostavan i kraći tekst. Ima četrdeset i pet stranica u dva čina. Na pozornici je šest likova, pet muških i jedan ženski. Max, Sam, Lenny, Joey, Teddy i Ruth. Događa se u nepuna 24 sata u velikoj dnevnoj sobi stare kuće u sjevernoj četvrti Londona.

OGNJEN

To su samo nabrajanja. Pređite na bitno.

BRANIMIR

Teddy, koji je ugledni profesor filozofije i predaje i živi u americi, posjećuje sa svojom ženom Ruth nakon šest godina svog oca Maxa, strica Sama i mlađu braću Lennyja i Joeyja, koji žive zajedno u kući. Nisu se vidjeli šest godina i ne znaju da se Teddy oženio, da je Ruth njegova žena i da imaju troje djece. U prvi mah Max nije shvatio da je Ruth Teddyjeva žena pa nagovara sinove, Joeyja i Lennyja, da bace kurvu iz kuće jer u njihovu kuću nije kročila kurva od kada je umrla njihova majka.

BIBA

Strašno.

OGNJEN

Opet vi nama fabulu. Pređite na bitno.

BRANIMIR

Moram da bih objasnio. Sve počinje kasno navečer jer je Teddy sam otključao ulazna vrata kuće.

JAKOV

Znači, sve je te godine imao ključ od kuće dok oni nisu znali ništa o njemu.

BRANIMIR

Da, to je bitno. Ključ je simbol. On može uči u njihov život kad hoće, ali ne i oni koji ne samo da nemaju ključ, nego točno ni neznaju gdje živi, osim da predaje filozofiju u Americi.

BIBA

Postaje zanimljivo.

BRANIMIR

Kad je Max vidio Teddyja i saznao da mu je Ruth žena, zagrli ga i postane ljubazan. Ocu Maxu se Ruth svidi i kaže kako neprekidno nagovara svoje sinove da si nađu ženu koja bi bila lijepa i pametna kao što je Ruth. Žive skromno, ali bit će bolje kada Joey, radnik koji se bavi boksom, počne zrađivati kao profesionalac. Stric Sam zarađuje kao vozač taksija, inače bi ga izbacili iz kuće. Saznajemo da je to čudna i disfunkcionalna obitelj. Otac Max je bivši mesar i kriminalac koji je bio svodnik vlastite pokojne supruge o kojoj govori kao o svetici, a onda se vidi da ju zapravo mrzi. Ona je bila prostitutka koju je oženio i koja je pod njegovom zaštitom i dalje to ostala. Maxov mlađi brat Sam je taksist i prestrašeni homoseksualac kojega jedva podnašaju. Sin Lenny, naoko otmjen, svjetski čovjek koji pokušava govoriti jezikom intelektualca, otkriva se kao dobro odjeveni svodnik i nasilni sitni kriminalac.

OGNJEN

Problem jezične karakterizacije. Kao Delboy u Mućkama. Kako biste vi to riješili. U hrvatskom, ne u engleskom jeziku.

BRANIMIR

Pa pokušava govoriti standardnim hrvatskim književnim jezikom, ali mu je sintaksa čudna, a mnoge apstraktne riječi i pojmove izgovara posve krivo i nepotrebno. A onda iz njega provali najgori uličarski sleng.

OGNJEN

Dobro, to bi se donekle moglo prihvatit. Ali niste me posve uvjerili.

BRANIMIR

Neobrazovan je, ali lukav i zao i nije glup.

PJER

A vi ste sve to, vidim, prebacili u Zagreb u današnje vrijeme.

BRANIMIR

Tako sam i napisao.

OGNJEN

Hoćete reći da i u nas ima takvih situacija i karaktera?

BRANIMIR

Ima ih svuda.

OGNJEN

A najmlađi brat?

BRANIMIR

Joey ima dvadeset i pet godina, građevinski je radnik u tvrtci koja se bavi rušenjem objekata, amaterski boksa i mašta o profesionalnoj karijeri, ne bi li tako došao do ugleda i novca. Prilično je ograničen, netalentiran za boks, a nije znimljiv ni ženama, iako je mlad i zgodan.

OGNJEN

Zbog čega?

BRANIMIR

Možda zato što u ženama vdi i traži nešto od svoje pokojne majke.

BIBA

A Ruth, Teddyjeva žena, onog filozofa?

BRANIMIR

Ruth, koja se na prvi dojam čini kao lijepa, elegantna, kultivirana mlada žena zapravo je prije bila foto model za erotske i porno fotografije i bila vrlo blizu prave prostitutke. Ruth sve njih podsjeća na majku. Svi bi je htjeli kao majku, ljubavnicu, prostitutku.

JAKOV

A Maxov nekadašnji partner i prijatelj, pokojni MacGregor... Hoćete li nam objasniti?

BIBA

Oni se ne pojavljuju na sceni?

BRANIMIR

Pokojni su, umrli. MacGregor je bio ljubavnik Maxove žene Jesse i najvjerojatnije su sinovi, bar Joey i Lenny, MacGregorovi sinovi, a ne Maxovi.

JAKOV

A Teddy?

BRANIMIR

On nije. Nejasno je je li on Maxov sin ili nekog trećeg.

OGNJEN

Opet nagađanja i nejasnoće.

BRANIMIR ( uporno dalje)

Žele da Ruth zauzme ulogu pokojne Jesse.

PAVLE ( kao da se probudio)

A Ruth? Što ona odlučuje? O njoj se radi. Supruga i majka troje male djece? I to bi se trebalo događati u Hrvatskoj?

BRANIMIR

Ruth pristaje. Napustit će muža i djecu, ali traži vlastiti stan u centru grada za svoj posao i da na to trebaju gledati kao na vrlo isplativu investiciju. Radit će, odnosno prostituirat će se četiri sata na dan, odnosno noć.

PAVLE ( ljutito)

A Teddy, ugledni profesor filozofije, otac troje djece, što on na sve to kaže i kako reagira?!

BRANIMIR

Teddy se tome ne protivi jer ju je on zapravo i doveo i vratio tamo gdje zaista pripada, gdje je njezino pravo mjesto.

OGNJEN

Čiji je to zapravo povratak?

BRANIMIR

Taj povratak zapravo je Ruthin povratak, a Teddy koji ju je pokušao spasiti jer ga je podsjećala na majku, vraća se u Ameriku na svoje mjesto profesora filozofije.

PAVLE

A njegov otac Max? Kako na sve to gleda?

BRANIMIR

Max je to zapravo prvi predložio. Daje mu svoju sliku da je pokaže unucima koje nije nikad vidio. Lenny mu kao pravi poslovni čovjek nudi mjesto njihovog zastupnika u Americi koji bi mogao preporučiti Ruth svojim znancima kada poslovno dolaze u London. Odnosno, u našem slučaju, Zagreb.

OGNJEN

Zašto baš Zagreb, a ne, recimo, Rijeku, Osijek ili Split.

BRANIMIR

Valjda jer oni žive u Zagrebu.

PAVLE

A do Splita je, kao, daleko?

BRANIMIR

Pa i nije, a do Rijeke je još i bliže.

( Tišina. Neki su zamišljeni, neki miješaju kave, neki popiju malo vode ili pića... Neki se protežu u stolcima, ili ustanu pa sjednu, ali ne duže od dvadeset sekundi.)

BIBA

Možda je profesionalna deformacija, ali mene kao kostimografkinju zanima kako ste to riješili.

( Ognjen se rukama hvata za lice kao da se lagano masira. Ulazi Davorka s praznom tacnom, prilazi stolu, uzima prazne šalice i čaše. Neki je gledaju i kimaju glavom. Davorka ide prema vratima i izlazi.)

BRANIMIR ( čekao je da Davorka obavi svoj posao)

Kostimi bi trebali biti, dakako, današnja odjeća. Max je odjeven u stare, zgužvane hlače i džemper, na glavi stalno ima kapu. Njegov brat Sam, koji je vozač taksija, nosi jeftiniju, ali relativno skladnu odječu. Lenny je pretjerano dobro i skupo odjeven, dok je Joey u kombinaciji mladenačke i sportske odjeće, traperice, trenirka i tenisice. Teddy je odjeven neupadljivo, ali vrlo kvalitetno. Ima naoko ležeran, ali promišljen, svjetsko profesorski, stil oblačenja- hlače, sako, kvalitetne cipele. Ruth je odjevena na prvi pogled elegantno i profinjeno, ali iz nekih sitnica, kao što su nakit, cipele, čarape, izbija nešto vulgarno što pokazuje da taj stil nije njeno pravo lice.

BIBA

Dost dobro zamišljeno. Možda pomalo naivno i amaterski, ali za nuždu bi moglo i proći. Znate, kostimi i kostimografija su dosta komplicirano područje, često zahtijevaju znanja povijesnih razdoblja i mode. Postoji o tome strahovito puno literature, a često su baš kostimi ono što daju ono nešto, pomalo nedefinirano samoj izvedbi i predstavi. U dobrom kostimu i glumci dobro igraju.

BRANIMIR ( nesigurno)

Ali kostimi su odjeća našeg, sadašnjeg vremena.

BIBA

To vi samo tako mislite. To je daleko zahtjevnije nego što se na prvi pogled čini.

BRANIMIR

Slažem se. To ipak nije moje područje.

BIBA ( zadovoljno)

Zato i postoji profesija kostimograf.


PAVLE

Ako bi se predstava igrala u nas, trebalo bi uzeti i naše, hrvatske glumce. A vidim ( lista tekst) da ste i engleska imena promijenili u hrvatska. Što, priznajem, ima neke logike jer se događa u Zagrebu, a moglo bi biti i u Osijeku ili čak i Puli.

BRANIMIR ( tvrdoglavo)

Ja sam ih smjestio u Zagreb.

PAVLE

Zato jer živite u Zagrebu?

BRANIMIR

Zapravo živim u Velikoj Gorici.

PAVLE

Znači, vi ste iz Velike Gorice?

BRANIMIR

Jesam. Cijeli svoj život živim u Velikoj Gorici, a i roditelji su mi iz Velike Gorice.

PAVLE

A djed?

BRANIMIR

On nije bio iz Velike Gorice.

PAVLE

To sam i mislio, uzimajući u obzir vaše prezime Kopas. Zvuči pomalo Mađarski, ili je to neka karakterna osobina?

BRANIMIR

Ne znam. Znam samo da je djed bio iz Podravine.

PAVLE

Iz Podravine. Širok pojam.

BRANIMIR

Po pričanju iz okoline Đurđevca.

PAVLE

Aha, Picok i Picokijada. Bio sam prije dvije godine tamo.

BRANIMIR

Ja nisam.

PAVLE

Zašto niste, kad ste porijeklom Picok?

BRANIMIR

Nisam o tome razmišljao.

OGNJEN

Pustimo sad razmišljanja. Recite vi nama koja ste imena likovima dali, koji bi ih glumci, eventualno, igrali i zašto?

BRANIMIR

Maxa, koji ima sedamdeset godina, u hrvatskoj verziji bi se zvao Ivo, a glumio bi ga Žarko Potočnjak.

OGNJEN

Ivo Potočnjak.

BRANIMIR

Sam, koji ima šezdeset tri godine, u hravtskoj verziji bi se zvao Fred, a mogao bi ga glumiti Ivica Zadro.

OGNJEN

Taksist homoseksualac.

BRANIMIR

Lenny, u hrvatskoj verziji Nino, glumi Ivan Herceg.

OGNJEN

Svodnik i sitni kriminalac.

BRANIMIR

Joey bi bio Đuro, a glumio bi ga Vedran Živolić.

OGNJEN

Živolić, Živolić. Pokušavam se sjetiti.

BRANIMIR

Teddy, u našoj verziji Dado. Glumi Ozren Grabarić.

OGNJEN

Ozren, to bi već moglo proći.

BRANIMIR

Ruth, u hrvatskoj verziji Irena, glumila bi Nataša Janjić.

PAVLE

Foto model za tijelo i tako to. Vraća se kući.

BRANIMIR

Pokojni MacGregor zvani Mac u našoj verziji prezivao bi se Grgurić, zvani Gugi. A pokojna Maxova žena Jessie- Jasenka.

BIBA

Njih nitko ne glumi?

BRANIMIR

Ne, jer su mrtvi, a u Pinterovom tekstu nema duhova.

PAVLE

Dobar redatelj bi i to mogao popraviti.

OGNJEN

Moglo bi se i na taj način razmišljati. Ali zapravo koja je prava svrha promjene imena?

BRANIMIR

Bilo bi bliže publici. Omogučilo bi joj da razmisli kojim putem idu ili će ići Hrvatska i Hrvati.

PJER

Ima nekog smisla.

BRANIMIR

Koju će ulogu od ovih likova izabrati ili će morati prihvatiti ono što jesu i jedino mogu biti. Jesmo li u poziciji Maxa, Sama, Lennyja, Joeya, Teddyja ili Ruth. Ili ćemo i dalje razmišljati o prošlosti i pokojnima kao što su pokojni MacGregor i njegova ljubavnica, a Maxova žena i prostitutka Jessie.

OGNJEN ( Branimiru)

Koliko sam vas shvatio, vi bi ste pomoću umjetnosti mijenjali svijet? Bilo je takvih pokušaja, ali se uglavnom nisu proslavili.

BRANIMIR

Mijenjao svijet? Mi ne možemo puno mijenjati svijet. Mi samo grebemo po površini. Uostalom, nije mi jasno što podrazumijevate pod terminom „svijet“?

OGNJEN ( iznervirano)

Pa svi valjda znamo, za miloga boga, što znači kad kažemo svijet.

BRANIMIR ( tvrdoglavo)

Pa baš i nije tako jasno. Je li svijet planeta Zemlja, naš Sunčev sistem, galaksija ili svemir u cjelosti? A neki čak tvrde da postoje i paralelni svijetovi, zemaljski i nadzemaljski svijetovi živih i mrtvih, materijalni i nematerijalni, duša i tijela.

OGNJEN ( hvata se za glavu)

Pustimo sad ta vaša gimnazijska metafizička naklapanja i nebuloze. Kad kažem svijet, mislim na svijet! Razumijete li vi mene uopće, ili se samo pravite blesavi?!

BRANIMIR ( smireno)

Vi vjerojatno pod terminom „svijet“ mislite na ljudsko društvo i ljude općenito?

OGNJEN ( skoro očajno)

Da! To bi ste bar morali znati. To bar svatko razumije. Svi, izgleda, osim vas.

BRANIMIR ( tjera svoje)

Na to se može utjecati, ali nije baš pametno pod svaku cijenu to pokušati mijenjati.

OGNJEN ( na rubu strpljenja)

Zašto?! Objasnite vi nama, vi, vi... Zašto?!

BRANIMIR

Zato što bi umjetnost, pa i kazalište, trebalo utjecati na ljude, na njihova razmišljanja, uvijek iznova preispitivati vrijednosti i probleme svoga vremena te utjecati na svijest ljudi u svom vremenu i prostoru.

OGNJEN

Ma nemojte, molim vas, to je neka vaša nova originalna teza koje se nitko prije vas nije dosjetio. Svašta.

BRANIMIR ( ignorira upadicu)

Kada bi kazalište pod svaku cijenu htjelo mijenjati... svijet, tada bi postalo dogma i prisila kao i sve druge političke, vjerske i ostale dogme. A svaka dogma je simplifikacija koja nužno dovodi do prisile, cenzure, nasilja, pa čak i terora.

OGNJEN

Znači, vi ste protiv svakih revolucija i promjena?

BRANIMIR

Nisam, ja sam za evoluciju i razvitak. Slobodu mišljenja i protiv svake dogme pa bila ona i umjetnička ili znanstvena.

OGNJEN

A kako bi po vama uopće dolazilo do promijena i razvitka?

BRANIMIR

Pomoću umjetnosti i novih izuma koji mijenjaju naše ponašanje i društvo.

OGNJEN

A koji su to izumi, pojasnite nam, kad već tako sve dobro znate?

BRANIMIR

Pa recimo, u najnovije vrijeme, na primjer mobiteli i internet.

PJER

YouTube. Generacija YouTubea.

JAKOV

Ima nešto u tome, što dečko kaže.

BRANIMIR

U praksi bi to značilo da bi bilo dobro da svako kazalište ima svoj prostor na internetu i omogući gledanje svojih predstava., možda čak i izravno. A teatar bi postao dostupniji.

OGNJEN

Vi, izgleda, ne volite baš ići u kazalište?

BRANIMIR

Volim, ali ovako bi smo mogli vidjeti što se događa u drugim zemljama i kazalištima. Teatar postoji, koliko ja znam, i u Urugvaju i Paragvaju, Mongoliji, Burundiju, pa i nešto bliže, na primjer, u Bugarskoj, Moldaviji, Bjelorusiji i Makedoniji...

OGNJEN ( kao da mu je svega dosta, kolegama)

Kolege, možda vi imate neko pitanje za ovog... kandidata?

( Tišina, oko pet sekundi. Ulazi Davorka s tacnom na kojoj je nova runda kave, vode, sokova i dva pića. Ognjen joj kimne, Davorka ostavlja tacnu na stolu i izlazi.)

JAKOV ( Branimiru)

Pisali ste o Pinterovom tekstu o kojem bi smo mogli razmišljati na nekoliko razina. Slojeva. Hoćete li nam reći nešto više o toj slojevitosti?

BRANIMIR ( zadovoljnije)

Na prvoj razini to je realističko-naturalistički tekst koji govori o jednoj disfunkcionalnoj obitelji koja naginje kriminalu i najstarijem sinu, Teddyju koji se iz svega toga izvukao tako da je napustio obitelj iposvetio se znanosti.

( Ognjen odmahuje rukom. Biba digne glavu i počinje sa zanimanjem slušati.)

JAKOV

Molim, nastavite dalje.

BRANIMIR

Oženio je Ruth koja ga je podsjećala na maju prostitutku i koju je želio spasiti. Njegov otac Max, ostarjeli nasilnik i kriminalac, sda je sluga svojih sinova. Možda je Joey njegov pravi naslijednik jer će imati ženu kao i on, koju će morati dijeliti s drugima.

OGNJEN ( poluglasno)

Opet prepričavamo fabulu. Nije ovo školska lektira.

PJER

Ognjene, dajmo dečku priliku.

OGNJEN

Pa tko mu brani. Ali to smo već čuli.

JAKOV

Pa, ne baš. ( Branimiru) Izvolite, molim.

BRANIMIR ( gleda Ognjena)

Lenny je postao hladan, sebični kriminalac, patuljasti predstavnik neoliberalnog kapitalizma. Bez morala i skrupula, jedino mu je bitan novac.

OGNJEN

Gdje se ovaj gasi...

BRANIMIR ( mirno, prelazi pogledom po komisiji)

Ruth se vraća u milje kojem pripada, i u kakvom je odrasla, a to je polusvijet konformizma, perverzija, seksualnosti i sigurnosti bez pravog rada.

BIBA

Je li možda snimljen film po tome. Nekako mi je poznato.

OGNJEN

Dečko je trebao otiči na filmsku...

BRANIMIR ( gleda u Pjera)

Sam nastavlja životariti, pasivno promatra sve to što se događa jer je svjestan da on osobno nema snage bilo što promijeniti i mora biti zadovoljan da ga drugi podnašaju dok hoće.

OGNJEN ( ravnodušno)

To smo već apsolvirali.

JAKOV ( Branimiru)

A na drugoj razini?

BRANIMIR

Na drugoj, arhetipskoj razini, moglo bi se sve to shvatiti kao sukob očeva i sinova, borba za vlast s elementima edipovskog kompleksa i situacija iz Hamleta ili Kralja Leara.

PJER ( zamišljeno, kao da se nečeg sjetio)

Kralj Lear, Kralj Lear...

BRANIMIR ( gleda Ognjena)

Lear je svoju najbolju kćer otjerao, a najgorima ostavio kraljevstvo. U ovom slučaju najbolji sin napušta oca i obitelj da bi se spasio.

OGNJEN

A ima još razina?

BRANIMIR ( ignorira ga)

Na trećoj razini, uza svu realističnost teksta, nalazimo i elemente apsurda i sna. Kao da je sve to jedan loš i čudan san.

PAVLE

To bi bilo još najbliže.

BRANIMIR ( pogleda u kutiju pored sebe, pa digne pogled)

A ako bi smo smjestili ovu priču u naše vrijeme i prostor, odnosno istočni dio Zagreba, komad bi mogao poprimiti i aktualnu političku dimenziju.

PAVLE

Opet Zagreb, pa Zagreb.

BIBA ( zamišljeno)

Postajemo velegrad.

JAKOV

Ima li u vašoj.. režiji zvučnih efekata i glazbe? Ili je to nebitno za vašu... koncepciju?

BRANIMIR

Što se tiče zvučnih efekata i glazbe na koju plešu Ruth, Lenny i Joey, trebalo bi uzeti neku varijaciju pojednostavljenog tanga iz naših pjesama.

PAVLE

Domaćih?

BRANIMIR

Možda Kraljevi ulice. Ostali zvukovi su zvukovi grada i prometa, koji nisu prejaki, osim možda dva puta kad prolazi vlak jer kuća im nije daleko od pruge.

PAVLE

A nije ni preblizu?

BRANIMIR ( uzdahne)

Nije.

OGNJEN ( ravnodušno)

Bojim se da vi baš niste dobro shvatili Pinterov tekst.

BRANIMIR ( uzdahne)

Nije bilo dobro?

OGNJEN

Ne naročito.

BRANIMIR

Biste li vi pokušali...

OGNJEN

To nije naš posao. Ovo nije školica već prijamni za studij kazališne režije, odnosno za kandidate koji zavređuju to postati.

( Tišina. Kraća stanka. Svi počnu nešto marljivo zapisivati u svoje papire gdje su imena svih kandidata i gdje daju ocjene. Branimir ostaje sjediti mirno.)

OGNJEN ( strogo, Branimiru)

Pripremite maketu.

BRANIMIR

Tu je pored mene. Cijelo vrijeme.

OGNJEN

Vidimo, nismo slijepi. Otvorite kutiju.

( Branimir skida poklopac kutije koja je na podu. Pokušava izvaditi maketu iz kutije koja je tijesno ugurana u kutiju. Branimir jednom rukom drži kutiju, a drugom polako lijevo, desno izvlači maketu. Na Ognjenu se vidi da gubi živce. Branimir konačno izvadi maketu. Izvadi zarolanu skicu scenskog prostora i figurice, čunjiće u plastičnoj vrečici. Čunjići, slični kuglačkim, su bijele boje, a na njima su vodootpornim flomasterom napisana imena likova. To sve položi na pod pored kutije. Poklopi kutiju i na kutiju stavi maketu.)

BRANIMIR

Malo se teže izvlači.

OGNJEN

To smo vidjeli. Rekao sam vam, pripremite maketu.

BRANIMIR

Pripremljena je.

OGNJEN

Što vam je taj zarolani papir?

BRANIMIR

Skica scenskog prostora. Mogu vam je pokazati.

OGNJEN

Ne zanima nas, to smo već vidjeli. U svaki primjerak teksta stavili ste skicu. Zašto?

BRANIMIR

Pa, u slučaju da se ova zarolana zagubi... A da svaki član komisije ima svoj primjerak.

OGNJEN ( bijesno)

Zašto bi se zagubila?! Mi ovdje ne gubimo stvari ( pokušava se smiriti). Uostalom, nema veze. A što vam je u toj plastičnoj vrečici?

BRANIMIR

Mali čunjići na kojima sam napisao imena likova ( izvadi iz vrečice jedan čunjić i pokazuje ga.)

JAKOV ( pokušava smiriti situaciju)

Zgodno. A gdje ste nabavili te čunjiće?

BRANIMIR

To su čunjići iz malog kuglačkog seta koji sam imao kao dijete.

OGNJEN

Dijete?! Maknite to na stranu. To nas ne zanima.

( Branimir vrati čunjić u vrečicu i položi je na pod. )

OGNJEN

Objasnite nam maketu, riješenje scenskog prostora, scenografiju i glavne pravce kretanja glumaca.

BRANIMIR

Prvo moram reći da se nisam držao Pinterovih didaskalija o scenskom prostoru, scenografiji i pravcima kretanja glumaca.

OGNJEN

To sam i očekivao.

BRANIMIR

U mojoj razradi, suprotno od Pintera, ulazna vrata koja vode u dnevnu sobu su lijevo, desno su velika staklena vrata koja vode u kuhinju, stepenice su u dubini pozornice desno.

OGNJEN

I to vidimo, a već smo vidjeli i u skicama.

BRANIMIR

Uza zid su ormar, komoda, slika, vješalica i ogledalo. Na komodi je glazbena linija. Na sredini velike dnevne sobe su trosjed, dvije fotelje i stolić.

OGNJEN

I to smo već vidjeli. Pravce kretanja, molim.

BRANIMIR

Pravci kretanja su iz pozicije publike u parketu. Osnovna kretanja likova su prema izlaznim vratima lijevo, prema kuhinji desno, i stepenicama desno gore. Stepenice vode u spavaće sobe, a radnju sam prebacio iz Londona šezdesetih godina u Zagreb, u sadašnje vrijeme.

OGNJEN

To za Zagreb smo čuli barem pet puta. Bolje vi nama objasnite te čudne stepenice. Gdje ste vi uopće mogli vidjeti takve stepenice? I kuda one vode? U polukat?

BRANIMIR

Nastavljaju se dalje kroz zid sobe.

OGNJEN

Ma nemojte, molim vas. A tko je tu bio arhitekt?!

BRANIMIR

Iz Pinterovog teksta se vidi da je Max sam adaptirao kuću, srušio zid da bi povećao dnevnu sobu.

OGNJEN

Kako vidimo uspješno, kao i vi. A te stepenice, izgleda, prolaze kroz kuhinju?

BRANIMIR

Ne prolaze. Max je sazidao novi zid, a ispod stepenica je malo spremište koje služi kao ostava.

OGNJEN

Malo je nisko. Mala ostavica, mala vrata, mora se saginjati kad ulazi u ostavicu.

BRANIMIR

To njemu uopće nije važno.

OGNJEN

Od kuda znate?

BRANIMIR

Pretpostavljam. Max nije arhitekt, nego mesar.

OGNJEN

Moglo bi proći. Samo vi nama puno toga pretpostavljate.

BRANIMIR

Redateljska sloboda.

OGNJEN

A ha. Licencia poetica. Redatelj ima svakakva prava, može skračivati tekst, može ga dopisivati, može ga mijenjati, može ga premještati u prošlost ili budućnost, može svašta, ali mora imati dobar razlog i objašnjenje.

BRANIMIR

Gledao sam ja i predstave, komadanje i sklapanje teksta za koje bi se teško moglo naći objašnjenje i razlog.

OGNJEN

Vi, nadam se, ne spadate u tu vrstu redatelja?

BRANIMIR

Moglo bi se reći, jer do sada nisam ništa režirao.

OGNJEN

A možda i nećete.

JAKOV

Molim te, Ognjene...

OGNJEN

Zamisli, on želi režirati, a do sada nije ništa režirao.

BRANIMIR

Zato, valjda, i postoji studij režije. A traje pet godina.

OGNJEN

Nekima ni deset godina ne bi bilo dovoljno.

PJER

Pustimo sad to... Možda bi bilo bolje da nam kandidat objasni jednu scenu iz predstave.

OGNJEN

Hajde da vidimo ( zapilji se u Branimira).

BRANIMIR ( sjedi na stolcu, maketa je ispred njega na kutiji)

Prvi čin, prva scena. Lenny sjedi na fotelji lijevo, čita novine i podcrtava. Max podštapajući se dolazi iz kuhinje.

OGNJEN ( prekida ga)

Možda bi bilo bolje da vi ustanete, a maketu stavite na stolac, tako da je bolje vidimo. Ako vam nije teško stajati.

BRANIMIR ( ustaje i stavlja maketu na stolac)

Ide ispred Lennyja, dolazi do ormara lijevo i otvori ladicu. Traži škare.

OGNJEN ( prekida ga)

Možda bi bilo bolje da nam pokazujete prstom.

BRANIMIR

Mogu i čunjićima.

( Sagne se da ih dohvati s poda.)

OGNJEN ( prekida ga)

Zaboravite čunjiće. Nemamo mi vremena za vaše čunjiće iz djetinjstva.

BIBA

Čunjići su baš zgodni, a i bolje se vidi.

( Ognjen se zabulji u nju i ona odustaje.)

BRANIMIR ( pokazuje prstom)

Nervozno pita Lennyja gdje su škare.

OGNJEN ( prekida ga)

Molim? Tko koga sad tu pita?

BRANIMIR

Max nervozno pita Lennyja gdje su škare.

OGNJEN

Pa što to niste odmah rekli, nego vas moramo za sve pitati.

BRANIMIR ( udahne, malo brže)

Lenny flegmatično sjedi, ne gleda ga i dalje čita novine. Tu dolazi do prepirke, Lenny vrijeđa Maxa. Max mu se prijeteći približi, to jest Lennyju, i zamahne štapom. Ubrzo Max sjedne u trosjed i zapali zgužvanu cigaretu. Dalje iz te pozicije razgovaraju, uzajamno se vrijeđajući, o trkama konja i o MacGregoru.

BIBA

Pokojnom partneru i ljubavniku njegove pokojne žene Jessie.

BRANIMIR

Da.

OGNJEN

Nategnuto. U Zagrebu ima trka konja, ali klađenje na njih nije tako često kao u Londonu. Ali to se valjda uklapa u vašu koncepciju.

BRANIMIR ( ignorira ga)

Kad mu Lenny kaže da loše kuha, Max mu ponovno zaprijeti štapom. Lenny polako i prijeteči ustane iz fotelje i ironično moli Maxa da ga ne tuče. Max poraženo ponovno sjedne na trosjed, Lenny sjedne u fotelju i nastavlja čitati novine.

OGNJEN ( naoko smireno)

Donekle je logično. Dakle, dok Max traži škare u ladici Lenny mu je, manje više, okrenut leđima jer koso gleda prema publici? ( Upitno pogleda Branimira.)

BRANIMIR

Da, tako je.

OGNJEN

Dobro. A zašto su jedan drugome, maje više, okrenuti leđima? Iz pozicije publike ne vidi se Maxovo lice. Zašto?

BRANIMIR

Jer traži škare.

OGNJEN

I to vama nije bitno?! To što publika ( pauza) ne vidi Maxovo lice, drugo, ne vidi što traži jer ne vidi ni Maxovo lice, ni ladicu, ni ruke. ( Pauza.) Objasnite nam to.

BRANIMIR

Ali to traje vrlo kratko, a zar publika mora, u svakom trenutku, baš sve vidjeti?

OGNJEN

Po vašoj koncepciji, čini se da ne mora. Pretpostavimo da ste u pravu, ali morate priznati da bi trebao postojati neki dublji razlog i objašnjenje, a ne samo reći „ to traje kratko“?!

BRANIMIR

Mogu. Lenny ostaje sjediti, okrenut leđima Maxu i ormaru jer ga ignorira, ne podnosi ga i zapravo ga prezire.

PAVLE

Rođenog oca?!

OGNJEN ( Pavlu, blago)

Pustimo dečka da govori.

PAVLE ( pomirljivo)

Dobro, dobro. Samo sam htio...

BRANIMIR

A Max cijelo vrijeme dok nervozno i bijesno traži škare...

OGNJEN ( upada)

Po ladici koju ne vidimo?

BRANIMIR

Da, ali to traje kratko, stalno preko ramena pogledava Lennyja.

PAVLE ( okreće glavu)

Na svoje lijevo?

BRANIMIR ( pomalo gubi živce)

Da, ali može i na svoje desno. Nije toliko bitno.

OGNJEN ( opet blago)

Vama, Branimire, mnogo toga nije bitno. To što se ne vide ruke, to što se ne vidi ladica, to što se ne vide škare, to što se ne vidi lice, sve je to vama, tek tako, nije bitno. Okreće li glavu, lijevo ili desno, manje je bitno ( Žešće.) Pa što je vama, zaboga, bitno?! I vi biste režirali?!

BRANIMIR

Mislim da sam to objasnio. Moglo se shvatiti...

OGNJEN

Ja baš i nisam shvatio. ( Pogleda Pavla.) A ti, Pavle?


PAVLE

Pokušavam.

OGNJEN

Eto vidite, ni Pavle nije shvatio, a već je dugo u ovom poslu. Doduše, ne tako dugo kao ja...

BRANIMIR ( posustaje)

Ljudi razgovaraju okrenuti leđima kada se ne podnose i kada se ne vole.

OGNJEN

Možda je tako u životu, govor tijela i tako to, ali ne i u teatru. Teatar ima svoje zakonitosti i konvencije.

BRANIMIR

Koje se mogu i kršiti.

OGNJEN

Mogu, ako imate dobre razloge i argumente. A nas baš niste uvjerili. ( Pavle klima glavom.)

BRANIMIR

Pokušao sam.

OGNJEN

A kako bi bilo da ovaj ormar u kojemu su škare prebacimo na zid gdje su ulazna vrata prema publici tako da publika sve to može bolje vidjeti. I lice i ruke i ladicu i škare?

BRANIMIR

Moglo bi se, ali to ruši moju koncepciju i pravce kretanja.

OGNJEN ( ustaje i ide prema Branimiru i maketi, koja je na stolcu, dok Branimir cijelo vrijeme stoji)

Koncepciju? ( Dolazi do makete. Sagne se.) Možda me opet niste shvatili. Mislio sam ovaj ormar ( hvata prstima ormar na maketi) da se premjesti s ovog zida na ovaj drugi ( ne može premjestiti ormar jer je čvrsto zalijepljen za pod i zid).

BRANIMIR

Napravljeno je od čvrstog kartona i sve je zalijepljeno drvofiksom.

PJER

Dečko ima jako lijepilo.

OGNJEN ( bijesno pogleda Pjera. Okreće se branimiru)

A jeste li možda razmišljali o scenskom prostoru u obliku trokuta?

BRANIMIR

Trokuta?

OGNJEN

Da, trokuta. ( Zaokreće maketu.) Evo, ovako. Ne, nije dobro. Čekajte. ( Odtrči do svog stola, istrgne nekoliko listova papira iz notesa, uzima kemijsku od Jakova. Nervozno crta nešto po papiru i žurno se vraća do Branimira.) Evo, vidite, scena u obliku trokuta. ( Digne papir Branimiru pred lice.) Pravokutni trokut otvoren prema publici. Ulazna vrata su na lijevoj stranici trokuta, vrata prema kuhinji su na desnoj stranici trkokuta, namještaj je uz stranice trokuta, a stolić i fotelje su u sredini. Tako je sve vidljivo, a imamo i kraće i dinamičnije pravce kretanja. Razumijete li?

BRANIMIR

Razumijem, ali gdje su tu stepenice?

OGNJEN

Stepenice? Ne govorimo sada o stepenicama, važno je ono što sam vam malo prije rekao.

BRANIMIR

A po čemu će se penjati da dođu do spavaćih soba?

OGNJEN

O tome ćemo kasnije. Priznajte i sami da su vaše polustepenice potpuna nebuloza.

BRANIMIR

Možda. Ali scena u obliku trokuta bi bolje pristajala nekim oniričkim ili psihodeličnim dramama. Možda u Strindbergovoj Igri snova? U ostalom, ja još nigdje nisam vidio scenu u obliku trokuta.

OGNJEN

Niste jer malo idete u kazalište. E, pa sada je vidite.

BRANIMIR

Vidim, ali samo na papiru.

OGNJEN

Trebali ste o tome prije razmišljati.

BRANIMIR

Razmišljao sam, ali radi se o običnoj velikoj, pomalo neukusnoj, dnevnoj sobi. Sa stepenicama koje vode gore u spavaće sobe. A ako bih dao sobu u obliku trokuta, vidjelo bi se samo pola te sobe.

JAKOV ( blago)

Mislim da ovo rješenje sa stepenicama i pravokutnikom nije tako loše.

OGNJEN

Nije loše? Ali tu se ništa ne vidi. Ne vidi se što se događa u kuhinji.

BRANIMIR

Ne vidi se ni kod Pintera.

OGNJEN

Ali vi to kao redatelj imate pravo promijeniti.

BRANIMIR

Mogao bih, ali za to bih morao imati dobar razlog.

( Stanka. Ognjen bijesno šuti. Ostali su pomalo zbunjeni.)

PJER

A da probamo objasniti još jednu scenu?

OGNJEN

Mogli bismo. Jednu scenu? Samo da razmislim. ( Branimiru) Mogli biste nam objasniti zadnju scenu. Je li to u redu?

BRANIMIR

Onu kada ih je Teddy napustio, noseći kofere, zatvorio vrata, a Ruth ostaje s njima?

OGNJEN

Pa koju drugu, za boga miloga. To je jedina zadnja scena. Pa nema ih dvije.

BRANIMIR

Mogu...

OGNJEN ( prekida ga)

Ili još bolje, mogli biste nam to izrežirati.

BRANIMIR

Mogao bih, ali trebao bih i glumce.

OGNJEN

Koliko je likova ostalo na sceni?

BRANIMIR

Teddy ih je napustio, a ostala je Ruth, njegova žena, Max, njegov otac i braća Lenny i Joey.

OGNJEN

Koliko nas je ostalo u ovoj prostoriji, ne računajući vas kao redatelja?

BRANIMIR

Pet.

OGNJEN

Jedna ženska i četiri muške uloge. Je li tako?

BRANIMIR

Točno. To vidim i sam.

OGNJEN

Vidite, ali ne shvaćate.

BRANIMIR

Počinjem shvaćati. Hoćete reći da bi ste vi i glumili?

OGNJEN

A zašto ne. Ja ću biti Lenny i stajati po strani, tako bar piše kod Pintera, a vi rasporedite ostale uloge.

BRANIMIR ( oklijevajući)

Profesorica Žužul bi trebala glumiti Ruth, a profesori Prša i Kinsler bi trebali glumiti Maxa ili Sama, jer su stariji, a docent Tokić Joeyja jer je najmlađi.

OGNJEN

Vrlo dobro. Sad samo morate odlučiti tko će glumiti Sama koji leži nepomičan u nesvijesti, ili Maxa koji kleči pred Ruth.

BRANIMIR

Pa, profesor Pjer Prša bi mogao biti Sam, a profesor Jakov Kinsler Max.

OGNJEN

Odlično. Zauzmimo mjesta. Samo da maknem maketu. ( Uzima maketu i kutiju i odnese ih do zida i stavi na pod. Malo pomakne stolac, a profesori, profesorica i docent, ustaju sa svojih mjesta i idu prema Branimiru. Ognjen ostaje kod zida prekriženih ruku.) Branimire, izvolite.

BRANIMIR ( oprezmo)

Profesorice Žužul, vi bi ste trebali sjesti u ovaj stolac koji predstavlja trosjed (Biba sjeda.) Vi docente Tokiću, trebali bi klečati pred Ruth, a ona bi vas trebala milovati po kosi jer, vi ste Joey ( Tokić klekne.)

OGNJEN ( naslonjen na zid, prekriženih ruku)

Netalentirani boksač i šljaker.

TOKIĆ ( ustaje i užurbano trči prema stolu)

Ako je ovo trosjed, bilo bi bolje... ( dotrči do stola, uzima dva stolca i stavlja ih pored prvog stolca, lijevo i desno od Bibe. Zadihano.) Ovako.

BRANIMIR ( Pjeru)

A vi, profesore Prša, trebali bi ste leći dva metra, ovdje, od trosjeda. Vi ste u dubokoj nesvijesti i samo ležite. Možete na leđa, ili bok, kako vam je ugodnije. ( Pjer polako legne na bok.)

OGNJEN

Homoseksualac i loš taksist.

PJER ( s poda, digne glavu)

Svodnik i kriminalac.

BRANIMIR ( Jakovu)

A vi, profesore Kinsler, podupirete se štapom, padnete na koljena, evo ovdje, metar i po od Ruth, i na koljenima idete do nje. Vi ste, naravno, Max.

OGNJEN ( upada)

Samo malo, Branimire, jedino Max ima tekst, budite tako ljubazni, otiđite do stola, uzmite svoj tekst, pronađite stranicu gdje ste tu scenu doslovno prepisali od Pintera i dajte je profesoru Jakovu, jer sumnjam da repliku zna napamet.

BRANIMIR ( odlazi do stola, uzima svoj tekst, lista ga do tražene stranice i vraća se do Jakova koji i dalje kleči)

Izvolite, profesore Kinsler.

OGNJEN

Čekajte. Čekajte. A štap?! Zaboravili smo na štap. Samo malo. ( Vadi mobitel iz džepa i zove.) Davorka, budite tako ljubazni i donesite nam kišobran, onaj veliki, iz mog kabineta. ( Ostalima) Sad će ona, naša Davorka je brza, a nije ni daleko. ( Svi ostaju u istom položaju deset sekundi, dok se na vratima ne pojavi Davorka. Nosi veliki, crni kišobran s drvenim drškom i ide prema Ognjenu.)

DAVORKA

Profesore Gvozdanoviću, da li da ga otvorim?

OGNJEN ( nježno)

Davorka, nije ovo Dama sa suncobranom, ili tako nešto, već Povratak engleskog dramatičara Harolda Pintera. A kišobran predstavlja štap kojim se stari Max, odnosno naš profesor Kinsler, podupire i puže prema Ruth, odnosno, našoj dragoj profesorici Žužul.

PAVLE

Bivšem mesaru, svodniku vlastite žene i kriminalcu.

OGNJEN ( podsmješljivo)

Nećemo se sada uzajamno duhovito vrijeđati, nego vi, Branimire, nastavite dalje režirati.

BRANIMIR

Dakle, ponovit ću, ako se slažete. Teddy je otišao i zatvorio vrata za sobom. U sobi je tišina. Sva trojica stoje, ( glumcima) molim vas, nemojte se dizati. Ruth sjedi opušteno na trosjedu kao kraljica. Sam je u nesvijesti na podu, Joey je već kleknuo pred Ruth, dok ga ona miluje po kosi. Max je iznemogao i na koljenima ide prema Ruth, jer je shvatio da neće ići kako su oni zamislili, da će ih Ruth izigrati, izvući sve što se može, neće se prilagoditi već će zagospodariti, dok će on, Max, izgubiti ono malo digniteta što je imao i morati će moljakati za malo pažnje. Eto, samo vi profesore Kinsler imate tekst, pa vas sve molim da počnete.

OGNJEN ( prekida)

Samo malo, ako je Max toliko iznemogao i umoran, zašto ne ide gore spavati?

BRANIMIR

Mislite po stepenicama?

OGNJEN

A kako bi inače išao. Nema valjda krila. A tako je i prema Pinteru.

BRANIMIR ( ironično)

Ali ne i prema trokutu.

OGNJEN

Prestanite se praviti pametni i počnite.

BRANIMIR ( glumcima)

Molim vas, počnimo.

JAKOV ( podupire se štapom, Lennyju)

Ja sam za nju star. Ona misli da sam ja star. ( Pauza.) Nisam ja tako star. ( Pauza. Okreće se prema Ruth.) Mislite li vi da sam ja star za vas? ( Pauza.) Slušajte. Mislite li da će te sve vrijeme provoditi s ovim klipanom? Da će te biti samo s njim? Samo s njim? Morat će te raditi to sa svima. Je li vam to jasno? ( Pauza.) Lenny, razumije li ona to... ( Počinje mucati.) ... da joj je... jasno... što namjeravamo? Što smo... zamislili? Je li joj to jasno? ( Pauza.) Mislim da nije. ( Pauza.) Shvaćate što mislim. Slušajte, nešto smiješno mi je palo na pamet. Izigrat će nas. Kladimo se da će nas izigrati. Izvući će sve što može! Osijećam to. Njušim! Hoćemo li se kladiti? ( Pauza) Ne će ona slušati. ( Počne stenjati, opire se o štap, pada na koljena pored njene stolice. Polako se opušta, prestaje stenjati. Uspravi se, ali je još na koljenima. Gleda u Ruth.) Nisam ja star. ( Pauza.) Čujete li vi mene? ( Podigne lice k njoj.) Poljubite me. ( Ruth i dalje lagano miluje Joeyja. Lenny stoji i sve to promatra.)

BRANIMIR

Kraj. Zamračenje.

OGNJEN

Dobro. Konačno smo gotovi s tim. Nije bilo tako grozno kako sam očekivao. ( Branimiru.) Ipak, jeste li sigurni da ste posve shvatili Pintera?

BRANIMIR

Nadam se da jesam, a i glumci su bili posve u redu, obzirom da je ovo prvi put.

( Svi glumci, odnosno profesori, ustaju, osim Bibe koja još malo zadovoljno ostaje sjediti na stolcima, trosjedu. Uzimaju svaki svoj stolac, nose ih do stola, ali sada ih postavljaju daleko neurednije nego što su bili prije. Nekoliko stolaca uza zid, jedan na čelu stola i na kraju stola, a jedan s druge strane stola, dalje od zida. Neki sjednu, a neki ostaju stajati, ili se protežu i malo šeću. Ubrzo svi sjednu osim Branimira. I Biba je prenijela svoj stolac do stola.)

OGNJEN

I ovu smo točku ispita riješili. Bilo je tako-tako. Moglo je i bolje, ali šta se tu može. ( Stanka.) Možete li nam reći, Branimire, a možete i sjesti ( Branimir sjedne), nešto o tendencijama u suvremenoj umjetnosti? ( Upitno se upilji u Branimira.)

BRANIMIR ( vidi se da mu ovo pitanje ne odgovara)

Umjetnosti? Umjetnostima? Na koju umjetnost mislite... slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, film, glazba, konceptualna umjetnost, happening, performans, ples, balet, opera, književnost, teatar, kazalište?

OGNJEN

Pa mogli bismo početi s teatrom, odnosno kazalištem. Koliko mi vidimo, niste na prijamnom za kiparstvo, slikarstvo, glazbu, ili film. To vam je drugi odsjek.

BRANIMIR

Mislio sam da želite nešto šire i općenitije. Općenito o umjetnostima.

OGNJEN

E, pa sada više ne želim. Recite vi bolje nešto o suvremenim tendencijama u teatru.

BRANIMIR ( zamišljeno)

I dalje se izvode antička drame, elizabetinske drame, drame romantizma, Schiller, Goethe, klasicizma, Molierea, Racinea, Corneilea, doduše manje, simbolizma, Ibsena, ekspresionizma, Strindberga, Krleže, teatar apsurda, Becketta, Ionnescoa, egzistencijalizma, Camus, Sartre, poetskog realizma, Tenesee Wiliams, teatra okrutnosti, Bond, razno razni happeningi i performansi, neverbalni teatar, postdramsko kazalište...

OGNJEN ( prekida ga)

Vidim da ste ipak čitali literaturu, sad pitanje, koliko ste shvatili?

BRANIMIR

Bio sam nedavno na danima postmodernog teatra. Vidio sam dvije predstave, jednu bugarskog postdramskog eksperimentalnog teatra, tako nekako, Bugarsko- turska epopeja, i jednu ikonoklastičku predstavu španjolskog redatelja Miguela Pedra Gonzalesa Pabla Fernandeza Fuentasa, Koncept čovjeka u očima Boga.

BIBA

To je ona užasna predstava?

OGNJEN

Ikonoklastički teatar? Što bi to značilo po vama?

BRANIMIR

Ikonoklast je onaj koji želi srušiti tradicionalne ili moderne vrijednosti i institucije ili onaj koji želi uništiti svete sličice, ikone, odnosno religijske simbole i načela. To bi se valjda odnosilo i na teatar.

OGNJEN

Valjda je tako, ako vi tako kažete.

PAVLE ( štreberski)

Ako se smijem nadovezati na predhodno pitanje. Postoji: post- mainstream, vertikalni multikulturalizam, kazališni konzervativizam, novi cirkus, teatar intime, nove forme političkog kazališta, američki tehnološki teatar zapadne obale, body art, teatar i susjedstvo, suvremeni ples u Africi, teatar i smrt, muzički gestus u teatru, i tako dalje, i tako dalje. To ste barem trebali znati.

OGNJEN

Eto vidite. Ma kolko vam mi željeli pomoći, nekako ne ide pa ne ide.

( Branimir šuti.)

BIBA

Nisam gledala, ali sam čula i vidjela dio predstave, snimio ga je mobitelom jedan naš student. Stari, bolesni čovjek umire, gol je, ima samo pelene i ima strašnih problema s inkontinencijom. Čula sam da je smrad bio neizdrživ.

OGNJEN

Vi ste, Branimire, gledali predstavu. Što mislite jesu li fekalije bile prave?

BRANIMIR

Vjerojatno nisu, bar se nadam, ali smrad je bio nepodnošljiv, a ja sam bio u trećem redu.

PJER

A ono božje oko sve to gleda. Ipak tu ima neke zastrašujuće egzistencijalne dubine. Oko božje gleda , čovjek umire...

BIBA

Kako ste to lijepo rekli, Pjer, iako s kostimima nisam bila prezadovoljna. Doduše, ja to nisam gledala u živo.

OGNJEN

Toliko o tome. O tome bi se moglo pričati i pričati, je li tako, Branimire?

BRANIMIR ( rezignirano)

Zahtijevalo bi duže proučavanje.

OGNJEN

A vi tek tako, na prijamni... ( Stanka.) Pustimo sad to, bilo pa prošlo. Pređimo mi sada na test i klauzuru.

BRANIMIR

Da.

PAVLE

U testu se niste proslavili. Imate dosta manjkavih i nepotpunih odgovora, na neka pitanje ste krivo odgovorili, a na neka samo djelomično. Niste znali nabrojati Carravagiove slike, krivo ste shvatili biomehaniku i poetski realizam. Ima toga još, ali i ovo je dovoljno.

OGNJEN

A klauzura vam je razbarušena i pomalo nebulozna. Doduše, vi imate pravo na svoje stavove pa makar bili i krivi, ali ih morate uvjerljivije dokazati.

( Stanka. Komisija nešto zapisuje u svoje papire. Neki srknu malo kave ili pića. Sada svi sjede na stolcima. Biba zapali cigaretu. Ognjen odgurne pepeljaru bliže Bibi. Tišina postaje malo neugodna.)

PAVLE ( Branimiru)

Kolega, koliko sam saznao iz vašeg rada, uz šture podatke o vama, saznao sam da svirate gitaru i da ste išli u glazbenu školu.

BRANIMIR

Jesam.

PAVLE

Glazbenu školu ste završili?

BRANIMIR

Srednju nisam.

PAVLE

Kako to?

BRANIMIR ( preko volje)

Previše obaveza oko gimnazije, mature i pripreme za ovaj prijamni ispit.

( Ognjen kao da nešto razmišlja, ustaje od stola i izlazi iz sobe. Ostali kao da se ne obaziru na njegov odlazak.)

PAVLE

A svirate dobro?

BRANIMIR

Prilično. Tako bar kažu.

PAVLE

I nastupali ste?

BRANIMIR ( preko volje)

Tu i tamo.

PAVLE

I ja isto sviram gitaru.

BRANIMIR

Vidi se.

PAVLE ( zainteresirano)

Kako?

BRANIMIR

Po prstima.

PAVLE

Da, mi se uvijek tako prepoznajemo.

BRANIMIR

Manje, više.

PAVLE

A što uglavnom svirate?

BRANIMIR

Rock, klasiku, šansone...

PAVLE

I pjevate?

BRANIMIR

Klasiku ne.

PAVLE

Razumije se. A ja najviše sviram našu i etno glazbu.

( Vrata se otvaraju. Ulazi Ognjen i drži u ruci klasičnu gitaru. Dolazi do Branimira.)

OGNJEN ( Branimiru)

Možda biste nam odsvirali nešto za kraj. Za redatelja je i poznavanje glazbe bitno, osobito ako želi režirati i opere. Izvolite. ( Pruža mu gitaru.)

BRANIMIR ( automatski prima gitaru, kao da je malo razgledava, procijenjuje kakva je, stavi je u položaj za sviranje, tiho)

G. F. Händel, četvrti dio skladbe za čembalo, Sarabande, u D molu, preuređen za klasičnu gitaru.

( Počinje svirati. Ispočetka tiše, a zatim sve glasnije i ekspresivnije. Svira vrlo dobro, zapravo izvrsno. Glazba brzo počinje djelovati na komisiju, lica im postaju blaža, opuštenija. Biba ga gleda sa zanimanjem, Pavle kao da je spustio pogled, Pjer zatvori oči, Jakov je zamišljen i kao da je nezadovoljan. Ognjen zavaljen u stolcu gleda u strop. Glazba prestane. Trajala je minutu i četrdeset. Tišina. Stanka.)

JAKOV ( okrene se Pavlu)

Kolega, biste li vi pokušali odsvirati nam nešto? ( Upitno ga pogleda.)

PAVLE ( izvlečeći se)

Možda drugom prilikom, na nekom drugom mjestu.

JAKOV ( ironično)

To sam i mislio.

BIBA ( prene se)

Krasno. Ekspresivno.

PJER ( Branimiru)

Bilo je ugodno i vrlo zanimljivo.

OGNJEN

Zahvaljujem kandidatu u ime komisije, i u svoje ime kao predsjednika komisije. Bilo bi to sve... a i potrajalo je.

BRANIMIR ( ustaje)

Zahvaljujem i doviđenja.

( Ostavlja gitaru na stolcu. Komisija ga gleda, kimaju glavama, kao za pozdrav. Branimir izlazi i zatvara vrata. Ostali trenutak šute, zatim nešto dopisuju u svoje papire i dodaju ih Ognjenu. Ognjen uzima papire i u svoj papir nešto prepisuje. Otvaraju se vrata, ulazi Davorka i čeka.)

OGNJEN ( Davorki)

Već ste došli. Dobro. Samo malo. ( Tišina. Ognjen još nešto dopisuje. Zatim pruži papir Davorki.) Izvolite, evo rezultata prijamnog ispita. Budite tako ljubazni, pa ih pročitajte kandidatima, sigurno su vrlo nestrpljivi.

( Davorka dolazi do Ognjena, uzima papir i izlazi. Vrata ostaju polu otvorena. Jakov se diže sa svog mjesta, dolazi do Branimirovog, uzima gitaru, sjedne i tiho počinje prebirati po žicama. Svira u kombinacijama: G dur, D dur, E mol, C dur, G dur, E mol.)

DAVORKA ( glas o ofu, jer je u hodniku ispred sobe. Čita.)

Evo rezultata prijamnog ispita iz preddiplomskog studija kazališne režije po bodovima i po bodovnoj listi. Prvo mjesto: Lana Pišpek, 590 bodova.

LANA ( vrišti)

Moram zvati tatu!

DAVORKA ( nastavlja)

Drugo mjesto: Tea Duić, 578 bodova.

TEA ( vrišti)

Moram zvati mamu!

DAVORKA

Treće mjesto: Marijana Martinčić, 564 boda. To su kandidatkinje koje su prošle.

MARIJANA ( vrišti)

Moram zvati dečka!

( Sve tri kandidatkinje koje su prošle, Lana, Tea, Marijana, vrište, grle se i ljube.)

DAVORKA

Kandidati i kandidatkinje koji nisu prošli su: Damir Kovaček, 481 bod, Maja Horvat, 452 boda.

( Tihi zvukovi razočaranja.)

DAVORKA ( nastavlja)

Kandidati i kandidatkinje ispod prolaznog praga bodovne liste su: Ivan Kos, 432 boda, Josip Žak Balenović, 410 bodova, Ines Mužić, 402 boda, Ratko Barić, 395 bodova, Tanja Vidić, 391 bod, Davor Klepec, 386 bodova, Tamara Kovač, 384 boda, i posljednji, Branimir Kopas, 380, 5 bodova. Eto, to su bili rezultati komisije za prijamni ispit iz kazališne režije ove akademske godine.

( Za sve to vrijeme, Jakov je tiho svirao, sada je stao. Tišina. Svijetla na sceni se polako gase.)

ZAMRAČENJE

MRAK

KRAJ



Facebook! TwitThis