Krmpa i Brane nekadašnji su prijatelji s kvarta, kobna večer iz prošlosti nastavlja ih proganjati i utjecati na njihove živote. Prošlost i sadašnjost se isprepliću te se radnja odvija paralelno.


GODINA PROIZVODNJE: 2017

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 2

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 4

COPYRIGHT: Sva prava pridržana



Likovi:
Krmpa (Petar Krmpotić)
Brane
Tina
Marija
Božo
Konobar
Skupina pankera
Skupina Agram boysa


PRIZOR 1 – SADA


Dnevni boravak povezan s kuhinjom, zastori su zastrti prostor je u polumraku. BRANE (rane tridesete), zapušteni muškarac srednje građe i visine, proćelav i bljedunjav, odjeven u trošnu i zamrljanu trenirku. Sjedi izvaljen preko trosjeda buljeći u ekran laptopa koji je smješten na stoliću, ima slušalice u ušima.
Začuje se zvono. BRANE ne reagira.


NEPOZNATI GLAS: Znam da si unutra!

BRANE oprezno ustaje, odmiče od vrata kao da je vrag došao po njega, prilazi zastorima, odmakne ih malo i oprezno proviri na ulicu.

NEPOZNATI GLAS (nonšalantno): Ajde, ajde, unutra si, otvori.

BRANE odlazi u susjednu, spavaću sobu. Kucanje se pretvori u lupanje i nabijanje. BRANE se vraća s bejzbolskom palicom u rukama. Šuljajući se do vrata pogleda kroz špijunku, potom silovito otvori vrata i zaprijeti palicom.


BRANE: Ka'e?! Ko' si ti?! Kaj 'oćeš, a?!


Pred njim stoji KRMPA (rane tridesete), visok muškarac u elegantnom odijelu s dioptrijskim naočalama modernog okvira. KRMPA ima cer od uha do uha i kao da će svaki čas puknuti od smijeha.


KRMPA: Ej Brane, stani, smiri se.
BRANE (baci pogled iza Krmpe kao da očekuje još nekog): Kurac ću se smiriti, potrgat ću te jebem ti mater!
KRMPA: Pa ja sam, Petar.
BRANE: Kakav jebeni Petar?!
BRANE se zagleda KRMPI u lice, čini mu se poznat.
KRMPA: Ma Petar Krmpotić, Krmpa!
BRANE (ukipljeno): Krmpa?
KRMPA (prasne u smijeh): Da… Gle ti facu! Isuse na tren si me fakat uplašio.
KRMPA mimoiđe zbunjenog BRANIMIRA i sam se pozove u stan.
KRMPA: Pa gdje si Brane, što ima?
KRMPA se osvrće, gleda po prostoriji.
KRMPA: No?
BRANE (oprezno): Evo niš', malo odmaram.
Kratka šutnja.
KRMPA (nasmije se): Dobra. Dooobra!!
KRMPA ga potapša po ramenu pa priđe zastorima.
KRMPA: Mogu malo?
Ne čekajući odgovor KRMPA potegne zastor, svjetlost prodre u derutni stan.
KRMPA: Niste puno mijenjali.
BRANE požuri ponovo prekriti prozore zastorima.
KRMPA: Čak su i zastori isti.
KRMPA se okrene stoliću na kojem je laptop, te zaviri u ekran. BRANE preklopi laptop. KRMPA se zavali u trosjed.
KRMPA: Onda, hoćeš li me ponuditi s nečim?
BRANE (mrmlja): Errrrm…'oćeš…popit nekaj?
KRMPA se ukipi, osluškuje.
KRMPA: Ne, nije se još oglasila.
BRANE (u čudu): Ko' se nije oglasio?
KRMPA (vadi mobitel iz džepa, tipka nešto po zaslonu): Aplikacija koja mi govori kad mogu počet piti.
Iz mobitela se začuje melodija Wagnerove Valkire.
KRMPA: Evo sad mogu.
KRMPA se široko nasmije, BRANE ga zbunjeno gleda.
KRMPA: Ajd daj neki viski.
BRANE (slegne ramenima): Rakiju imam.
KRMPA: A onda rakiju.
BRANE odlazi do ormarića s rakijom, vadi tacnu, dvije čašice, te bocu.
KRMPA: A gdje su tvoji? Kako ono, Marija i Božo, je li tako?
Čuje se zveckanje staklenih čašica, to se BRANETU tresu ruke.
KRMPA: Čuo sam da ti je tata nešto bolestan?
BRANE (silovito spusti tacnu): Nemam rakije!
KRMPA: Pa imaš li sok, vodu?
BRANE (okrene se prema Krmpi): Imam, al' ne za tebe!
KRMPA (počne se hihotati): E, trebaš si vidjeti lice… Onako sav si crven, zajapuren…
BRANE (ljutito): Kaj radiš ti tu?! Kaj hoćeš?!
KRMPA se nastavi smijati.
BRANE: I koji je kurac tak smiješno?! Kaj se stalno smiješ?!
KRMPA (uozbilji se): Pa šalim se da te malo oraspoložim. Nismo se vidjeli sto godina, a ti me dočekaš s bejzbol palicom i još se dereš na mene…
BRANE (lupka dlanom nervozno po nozi): Ajd dobro, popit ćemo jednu, al' znaš nemam puno vremena.
KRMPA se naceri. BRANE ga prijekorno pogleda.
KRMPA: Ne smijem se.
BRANE donosi tacnu s rakijom na stolić, no natoči samo sebi pa odmah eksa.
KRMPA: Hej! Nismo nazdravili.
BRANE natoči još jednu pa i nju iskapi.
BRANE: Onda? Otkud ti?
KRMPA (toči sebi rakiju): Pa ništa evo, prolazio starim kvartom i reko' da vidim dal' si živ.
BRANE: Dal' sam živ?
KRMPA: Mislim onako, dal' si živ, što ima s tobom?
BRANE (nervozno): Ok sam. Dobro sam, sve ok.
Kratka šutnja.
KRMPA: Slušaj, znam u kojim si govnima. Došao sam vidjeti kako se nosiš sa situacijom, pretpostavljam da nije lako ovako živjeti… (vidjevši da BRANE ne mijenja reakciju, KRMPA popije rakiju koja ga iznenadi okusom)
KRMPA: Uh, ovo je odvratno.
BRANE: E tako ti je i meni svaki dan. Sad si i to saznao pa možeš lagano ić'.
KRMPA: Čekaj, daj da razgovaramo. Došao sam ti pomoći.
BRANE: A ne, ne bi ja. Ja to ne bi.
BRANE ponovo dohvati palicu pa ju usmjeri prema vratima pokazujući neželjenom gostu smjer.
KRMPA: Otkud opet to?
BRANE: Molim te izađi iz mog stana.
KRMPA (ustane, popravlja sako): Dobro, ali mislim da bi me ipak prvo trebao saslušati. Kad ti je ročište?
BRANE: Kaj te briga kad je meni ročište. Idi odavde.
KRMPA (kreće prema vratima, flegmatično): Nema problema. Ja odavde mogu slobodno, a ti? Želim ti pomoć kao starom prijatelju…
BRANE: Kao kaj? (žustrije) Gubi se! Mrš odavde! Mrš van, jesi čuo?!
BRANE požuri otvoriti vrata stana, no kad ih otvori ugleda svoje roditelje. BOŽO (55) uspuhan, blijed i vidno bolestan čovjek, te MARIJA (55) koja gura aparat za disanje na škripavim kotačima.
MARIJA (isprepadano): Kakva je to dernjava? Ko' je ovaj?!
MARIJA stane ispred svog muža želeći ga zaštititi od potencijalne opasnosti.
BRANE: Sve ok! Ne brinite, čovjek baš odlazi!
KRMPA (srdačno): Dobar dan gospođo Marija, dobar dan gospon Božo, kako ste? Ne sjećate me se?
MARIJA i BOŽO su zbunjeni, odmjeravaju KRMPU.
BOŽO (zadihano): Poznat mi je ovaj.
KRMPA: Došao sam pomoć vašem sinu, ali on ne želi da mu se pomogne.
BRANE: Nemojte ga uopće slušat, priča gluposti i on sad ide!
BOŽO (Mariji): Pa to je… mali Krmpa.
KRMPA: Petar zapravo.
MARIJA Oooo, Krmpa! Mali Krmpa!
KRMPA: Tako je mali Petar, Petar Krmpotić.
KRMPA se smješka odmičući od BRANETA koji djeluje uznemireno pred roditeljima.
MARIJA (Krmpi): Vidjeli smo te na televiziji nedavno.
BOŽO: I u… novinama.
KRMPA (samodopadno): Moram zbog posla. Iskreno, danas nema prominentnijih položaja bez malo medijske eksponiranosti.
MARIJA (impresionirano): Prominentnijih položaja. (ošine svog sina mrkim pogledom)
BRANE: Ja ovog tipa ne želim u svom stanu!
BOŽO (digne prst u zrak): U mom stanu!
BRANE (s grčem na licu, gurajući Krmpu iz stana): Tvom stanu, oprosti tata.
MARIJA (s nevjericom): Čovjek ti nudi pomoć a ti ga izbacuješ.
BRANE: Molim vas, ne miješajte se.
KRMPA se okrene na vratima pa iz sakoa izvadi vizitku.
KRMPA: Tvrdoglav je pa ću vama ostaviti vizitku.
BRANE mu je izbije iz ruke, vizitka padne na pod, zalupi vrata ispred KRMPINOG nosa. BOŽO se potrese.
MARIJA: Šta lupaš tako idijote, ocu ti nije dobro.
BOŽO odmahuje glavom, sjeda u fotelju. BRANE za njim vuče aparat za disanje. MARIJA uključi aparat za disanje te doda BOŽI dugačku plastičnu cjevčicu, BOŽO ju stavlja u nos.
BRANE: Kako je prošlo?
Kratka šutnja tijekom koje dolazi do izražaja drndanje aparata, bučan je, raskliman i star.
MARIJA: Evo čuješ kako, nikako. Ovo sranje je najbolje što mu sada mogu dati. Opet nećemo spavati.
BOŽO (pokaže na sina): Zbog njega…ja ne mogu…spavati.
MARIJA odlazi u spavaću sobu da se presvuče.
BRANE ne može gledati očev prst uperen u njega, uzima duhan i rizle te otvara vrata iza kojih vidimo zahodsku školjku i prozorčić. BRANE ulazi u zahod, otvori prozor te stane motati cigaretu.
BOŽO: Zašto si…ga…izbacio?
BRANE šutke smota cigaretu, pripali ju i otpuhne dim kroz prozor.
BOŽO s naporom ustane, zakorači prema vizitki koja je ostala na podu.
BRANE (trzne na zvuk njegovih koraka): Kud ćeš tata?
MARIJA (pohita nazad): Kuda Božo?
BOŽO posegne za vizitkom, dohvati ju ali padne na pod.

PRIZOR 2 – ONDA

TINA i BRANE, oboje u ranim dvadesetima, sjede na terasi praznog kvartovskog kafića. BRANE, mršav, gotovo štrkljav mladić s gustom kovrčavom kosom, čita novine koje je rastvorio preko koljena i pijucka kavu. TINA sjedi do njega, glave spuštene tako da joj dugačka kosa pada preko lica, pred njom je čaša amara.
BRANE pogleda TINU pa zakoluta očima.


BRANE: 'Naš kako ja zamišljam dionice? (ne čekajući odgovor nastavi raznježeno) Ko' neke male pčelice, one onak' idu od fonda do fonda, skupljaju dividende ko' pelud i onda ga nose nazad do košnice i pretvaraju u med…
TINA (tiho): Od kuda ti lova za dionice?
BRANE (zamišljeno): Ne znam, kredit?
TINA: Zvuči genijalno.
BRANE: Sam se ti sprdaj, neki od nas moraju i malo mozgati kako do love.
TINA: Ili na primjer raditi.
BRANE (frkne): Ne treba meni posao, meni trebaju pare, kužiš? Jel' ti to opet plačeš?
TINA (digne pogled, vidi se da je plakala): Ne plačem!
BRANE: Ne plačeš, dobro. A daj mi onda reci zašto opet ne plačeš?
TINA: Brane…ti si drag al' si budala i nemaš cilj.
BRANE: Ok, kao prvo očito plačeš, a kao drugo, ja da nemam cilj?! Pa upravo…
TINA: Dobro onda, ti imaš previše ciljeva!
BRANE: Pa daj se odluči ili jedno ili drugo.
TINA (rezignirano): Čovječe ne ideš na faks, ne radiš, živiš sa starcima, drobiš se, cugaš, ustaješ u podne, nemaš svojih para. Ali htio bi ulagati u dionice i živjet od kamata?!
BRANE: Ko' god ima malo mozga to radi!
TINA: Da, točno, upravo to.
BRANE (uzdahne razočarano): Ti mene zapravo ne voliš.
TINA: Ti si dijete. Dijete, dijete!
BRANE: O, ja sam dijete?
TINA: Da, nezrelo derište koje će si sjebat život.
BRANE: I koji si kurac onda sa mnom?!
TINA glasnije zarida na njegovu grubost. Iz kafića izađe znatiželjni KONOBAR (60), odjeven demode s bijelom krpom preko lakta.
KONOBAR: Je li sve u redu?
BRANE: Ma je gospodine sve okej.
KONOBAR: Ne pitam vas.
TINA: Hvala. Sve u redu. Još jedan amaro ako može.
KONOBAR kimne, ošine BRANIMIRA pogledom i vrati se u kafić. BRANIMIRU dođe poruka na mobitel, on na brzinu pogleda pa ga spremi nazad.
BRANE (tiše): Kaj ti briješ? Ti plačeš ko' dijete, ti si derište. I još ločeš taj amaro, a meni tu nekaj sereš. Onda se čudiš kad ti je loše (imitira bljuvanje)
TINA: Ti ništa ne kužiš. Ništa.
BRANE: Ok, objasni mi onda.
TINA: Htjela sam da provedemo vrijeme zajedno i da pričamo o nekim stvarima.
BRANE: Aha, tu smo. Ajde, o kojim stvarima, ajde reci.
TINA: O nama, o našoj budućnosti.
BRANE (tiho ali izgubljenog strpljenja): Šta konkretno? O kojoj našoj budućnosti?!
TINA (spusti glavu): Točno to.
BRANE (primi se za glavu): Aaaaaaaaaaaa…prvo mi tu cmoljiš pol sata, kao želiš pričati, a onda…
TINA (prekine ga): Htjela sam da ti saaam vidiš da trebamo pričati.
BRANE (glasno): Nemam telepatske sposobnosti!
KONOBAR dolazi s čašom amara, servira TINI, strogo gleda BRANIMIRA koji se bedasto osmjehne. Zazvoni BRANIMIROV mobitel.
BRANE: Krmpa me zove.
TINA: I ti ćeš mu se sad javiti?
KONOBAR odlazi. Zvonjava se nastavlja, BRANE neodlučno gleda u mobitel.
BRANE: Pa brijem da je tu već negdje.
TINA (okreće se uznemireno): Tu? Pozvao si ga ovdje? Sad kad konačno pričamo?
BRANE: Jebiga, napisao je da je hitno.
TINA popije amaro na eks, na brzinu vadi novce, sprema torbicu i svoje stvari.
BRANE: Nisam znao da ćemo imati neki ovakav „razgovor“, onak sori!
TINA ustane, BRANE odgovori na mobitel.
BRANE (u mobitel): Ej stari čekaj sekundu. (Tini) Di ćeš?!
Brane prekrije slušalicu dlanom, TINA odlazi.
BRANE (na mobitel): Ej Krmpa, tu sam ti na terasi onog birca, znaš di smo bili onaj put kad smo…
TINA na odlasku susretne KRMPU, visokog mladića (rane dvadesete) s napadno neupadljivom šiltericom nabijenom do sunčanih naočala, doima se prestrašeno.
Ugledavši jedno drugo TINA i KRMPA zastanu dok BRANE još ne kuži da mu je KRMPA iza leđa i nastavlja pričati na mobitel.
TINA nježno dotakne KRMPU. KRMPA vidi da se BRANE okreće, pa da ih ne bi skužio makne se od TINE.
BRANE: Tu si jebote, brzo si i našao. (zajedljivo) Tina kaže da odlazi al' ni sama ne zna kaj hoće, jel' tako Tina?
KRMPA polako i oprezno sjeda za stol, TINA slijedi KRMPU nazad za stol. KONOBAR proviri.
KRMPA (Konobaru): Ništa hvala, samo ću kratko.
BRANE (Krmpi, podrugljivo): Kaj je bilo? Izgledaš ko' da si pao ispit!
TINA: Jesi ok?
KRMPA (uzdahne): Nisam. Moram vam nešto reć', ustvari tebi Brane…
TINA (trkne nogom Krmpu ispod stola): Možda bolje ne ovdje?!
KRMPA polako skida sunčane naočale i stavlja ih na stol. Na oku ima šljivu.
TINA (zabrinuto i zbunjeno): Daj kaj je bilo?
BRANE: Ko' te tuko?
KRMPA (usplahireno): Jedan tip s faksa…bio mi je dužan neku lovu…Napisao sam mu par seminara koje mi nije platio. Neko vrijeme se izvlačio da nema, da će idući tjedan… i onda me još tražio da mu pišem diplomski, zamisli.
BRANE: To si naravno…
KRMPA (žustrije): Što sam naravno odbio, nisam glup! (ozbiljno) Lijepo sam mu objasnio koja je moja situacija i da ja nemam bogate starce. Ako uskoro ne platim…(pogleda Tinu) školarinu… ode mi godina i di sam onda?
BRANE: Dobro i?
KRMPA: I platio mi je. I za seminare i diplomski. (kratka stanka) Ali ne u novcu. (tiho) Dao mi je, nasred hodnika na faksu…nekakav crni neseser.
TINA: Kaj je bilo u njemu?
KRMPA (tiho pa glasnije i brže): Neki pilsevi, speed, šit, dop…nemam pojma više. Samo mi je uvalio. I tip mrtav hladan produlji dalje! Stojim s tim sranjem u rukama nasred Pravnog faksa, jebote, tu prolazi dekan, tamo profesor, pogledam u taj šugavi neseser, i ono noge mi se odrežu, hvata me panika, dišem sve teže...
KRMPA hiperventilira, vadi plastičnu crvenu vrećicu, stavlja ju ispred usta i diše u nju.
BRANE: Koji ti je to kurac?
TINA: To mu je za panične napadaje. Jesi dobro Krmpa, hoćeš vode?
Došavši malo k sebi KRMPA spremi vrećicu.
KRMPA: Dobro sam... Uglavnom, pričekao sam ga ispred zgrade, da mu to vratim, al' nije htio uzet! Još mi kaže da sam nezahvalan jer unutra ima bar za tri školarine! (zastane kratko) Zaprijetio sam da ću ga prijaviti, ono puko' sam. A onda je i on puko' i… (pokaže šljivu na oku) puknuo me.
TINA: Možda mu nisi trebao prijetiti?
BRANE (glumeći frajera): I zakaj te takva trta ulovila? Ko' da nikad nisi vidio gudro.
TINA: Joj daj Brane...
KRMPA (obrambeno): A kaj ak' me ulove? Ak' mi murja nađe?! Nemreš diplomirati Pravo ako imaš dosje! Tko će me uzeti u ured!? Karijera mi je gotova prije nego je počela!
BRANE: Okej, okej. I, kaj ćeš sad?
KRMPA: Nemam pojma. Ustvari, pa, ti si povremeno u tim krugovima… Naravno dao bi ti dio, veći dio. Sve iznad love za školarinu je tvoje.
KRMPA pogleda TINU i obori pogled. BRANE se smješka i kima glavom. TINA gleda čas jednog, čas drugog.
TINA (s nevjericom): Vi niste normalni.
BRANE: Kaj? Čovjek ulaže u obrazovanje.
TINA: Ne, ja, ja, ja ne mogu vjerovat. (Krmpi) I to je najbolje čega si se sjetio?!
KRMPA (Tini): Jebiga Tina, to je trenutno najbolja opcija!
TINA: Dilanje i nepostojeće dionice, ono, super ste ekipa!
TINA zgrabi torbicu, odlazi.
KRMPA: Sori, očito sam uletio u krivom trenutku.
Brane ga potapša po ramenu.
BRANE: Ne! Uletio si u pravom.

PRIZOR 3 – SADA

Stan Branimirovih roditelja, poslijepodne. BRANE, KRMPA i MARIJA sjede oko malenog stolića u dnevnom boravku. Na stoliću vrč limunade i boca napola popijenog piva.

KRMPA i MARIJA pristojno se smješkaju i piju sok dok BRANE polagano mota cigaretu odmjeravajući KRMPU. Neugodnu tišinu remeti rashodovan aparat za disanje koji pravi pozadinski šum a dopire iz spavaće sobe gdje odmara BOŽO.
MARIJA: Onda Krmpa, jel' istina što pišu?
KRMPA: Petar.
MARIJA (spusti pogled od nelagode): Da, Petar.
KRMPA: Sve u redu. Što pišu?
MARIJA: Pa, da te žele postaviti za glavnog državnog odvjetnika.
KRMPA (osmjehne se): A ne, ne, za jednog od njegovih zamjenika.
MARIJA (osmjehne se): U svakom slučaju pisalo je da bi ti onda bio najmlađi na toj poziciji u povijesti Hrvatske.
BRANE (koluta očima): Đizus, nije ni čudo da nam je zemlja ovakva…
KRMPA: Pa, ako se to dogodi onda bi bio. Ali ne smijem komentirati, znate to su spekulacije još je sve u povojima…
MARIJA (Branetu): Nećeš valjda tu pušiti.
BRANE ustaje bez riječi, tek sad vidimo da ispod oka ima masnicu. Uzima pivo i odlazi u maleni WC u pozadini, otvara prozorčić, pali cigaretu i otpuhuje dim van. Ostavlja otvorena vrata WC-a tako da se MARIJA, KRMPA i on i dalje mogu čuti a donekle i vidjeti.
MARIJA: Hvala ti…Petre što ste došli.
KRMPA: Drago mi je da ste me pozvali gospođo Marija.
BRANE (zajedljivo): Ajde, lijepo da ste nam došli Petre, što možemo učiniti za vas?
KRMPA (zakoluta očima): Nije uvijek bio ovakav. (Mariji) Znate, ja sam se nekad ugledao na Branimira, (Branimiru) ti si meni čovječe bio uzor, (Mariji) bio je snalažljiv, sve je rješavao s takvom nekom lakoćom…
MARIJA tužno potvrđuje sve što KRMPA govori. KRMPA energično dograbi svoju aktovku spušta je na koljena i otvara.
KRMPA: No, da prijeđemo na bitno! Prije nego, možda odem, u državno odvjetništvo ja bi preuzeo Branetov slučaj.
BRANE: Kaj bi ti?
MARIJA ostane u čudu. KRMPA izvadi spis iz aktovke.
KRMPA (Mariji): Svojima u uredu sam već najavio da bi iskoristio preostalu pro bono satnicu za slučaj starog prijatelja…
BRANE iznenađeno pokaže na sebe, otpije gutljaj piva pa glasno podrigne.
KRMPA: …pro bono znači besplatno.
MARIJA (sinu, oštro) Jel' baš moraš pit usred dana?
BRANE: Ooo da.
MARIJA: (Krmpi) Ne znam kako da ti zahvalimo. (srdito gleda sina) U sedam ujutro je išao po pive, ko' zadnji alkoholičar!
BRANE: Pa kad si mi rekla kog si pozvala…
KRMPA: Brane pa samo ti je htjela pomoći.
Aparat za disanje postane glasniji, nešto klokoće u mehanizmu. MARIJA odlazi u susjednu sobu.
BRANE (izađe napola iz wc-a i tiše se obrati Krmpi): Slušaj seronja, ja već imam odvjetnika.
KRMPA (samodopadno): Nebitna budala kojem su uvalili gotov slučaj. Ovaj puta ćeš se teško izvući uvjetno, prevelika količina.
Čuje se nabijanje po aparatu za disanje. Aparat je ponovo tiši.
BRANE: Veća od one kad smo zajedno dilali?
Vraća se MARIJA. BRANE se vrati nazad u wc, mota novu cigaretu.
MARIJA (smješkajući se): Evo sad je bolje, samo ga treba malo namlatiti i onda se nekako samo popravi.
BRANE (proviri iz wc-a): Samo mlati, neće se raspast.
MARIJA: Ti se ne javljaj, tebe su već namlatili! Ajde pokaži oko, pokaži tu masnicu.
BRANE odmakne glavu.
KRMPA: To nisi prijavio policiji?
Kratka šutnja.
MARIJA: Ja sam mu rekla da prijavi, al' on neće pa neće.
KRMPA: Namlatili su te ovi kojima si ostao dužan?
BRANE šuti.
MARIJA (Krmpi, kukajući): Zamisli šta se nama događa, ti kriminalci nama zbog njega dežuraju ispred zgrade. Propadam od srama pred susjedima…
KRMPA: A vi ste ih vidjeli?
MARIJA: Ja nisam, ali Branimir tvrdi da se netko od njih uvijek mota dolje.
KRMPA: Jel' policija zna?
MARIJA: Da, došli su i napravili zapisnik ali Branimir kaže da su se makli kad je policija bila tu.
KRMPA: Brane, uključi se.
MARIJA (razdraženo sinu): Pa reci mu, on ti je novi odvjetnik.
BRANE otpuhne dim cigarete, baci opušak u wc, pusti vodu.
BRANE: Nije! Ništa mu nisam potpisao!
BRANE se vrati nazad u dnevni boravak, sjeda na fotelju.
MARIJA (uzdahne): Nekad ste bili dobri prijatelji. Tu na igralištu ste non-stop ganjali loptu…
BRANE: Je, ganjali smo i cure zajedno, a onda je on počeo ganjati moju.
MARIJA: Cure! Ode jedna dođe druga.
KRMPA: Ne, Brane je u pravu. Tini i meni je i dalje žao zbog svega.
MARIJA: Tina, tako je, a kako je ona?
BRANE: Ok, ja ne želim slušat o ovome! Jel' može?
MARIJA: Pregrizi ponos. Šta je trebala, ostat s baksuzom? I gdje bi sad bila?
BRANE: Jel' može?!
MARIJA: Ne deri se, otac odmara.
Aparat za disanje polako postaje glasniji, nešto u mehanizmu ponovo počne klokotati.
KRMPA: Da budem posve iskren, nisam se nikad ispričao za…to sve. Na neki način moj angažman oko ovog slučaja je…
BRANE: Kaj? Želiš očistit savjest? Nisam znao da državno odvjetništvo prima i takve.
MARIJA (ustajući da bi ponovo „poštelala“ aparat): Slušaj sine, kad ti čovjek na ovakvom položaju dođe u kuću i još ti se želi ispričati kako bi ti pomogao…
BRANE odmahne rukom ne želeći slušati te jurne u očevu sobu popraviti aparat.
Vidjevši da ju je BRANE preduhitrio te da je ostala na samo s KRMPOM, MARIJA iskoristi trenutak.
MARIJA (Krmpi, očajno i u jednom dahu): Probaj mu nekako pomoći, mi više ne možemo, ja ne radim, otac mu je srčani bolesnik, a on ne smije iz kuće, i šta da mi zatreba nešto? Kako će mi pomoći?!...
Pozadinsko mrmljanje iz očeve sobe preraste u viku.
BOŽO (iz susjedne sobe): Šta radiš?! Samo ćeš pokvariti! Marija! Marija! Makni mi ovog kriminalca!
MARIJA pohita u očevu sobu. BRANE izlazi iz nje dotučen. KRMPA ga prati pogledom ali ništa ne kaže, samo otpije sok. Iz očeve sobe se začuju udarci po aparatu, MARIJA se polagano vraća, ovog puta zatvara vrata očeve sobe za sobom. Vidno joj je neugodno što KRMPA svjedoči ovakvim trenucima.
MARIJA (Krmpi): Eto, to smo dobili od HZZO-a. Aparat s kojim ne možeš živjeti, a ne možeš ni umrijeti…
KRMPA: Sigurno nije lako…
MARIJA (zajeca): Ne dao ti bog da se razboliš u ovoj zemlji jer te čekaju dvije borbe, jedna s bolesti druga sa zdravstvenim sustavom.
BRANE: Ajde operi mu noge tim suzama.
KRMPA: Brane nemoj tako.
BRANE: Ka'e?! Kaj se ti javljaš?!
MARIJA: Idijote! Otac je zbog tebe ovakav! Srce si mu slomio!
BRANE baci na pod duhan i upaljač pa okine šakom vodokotlić. MARIJA ustaje i pohita do njega želeći mu se ispričati, no BRANE zalupi vrata i zatvori se u WC-u.
MARIJA: Oprosti sine, oprosti, mama je malo umorna od svega, nisam to mislila…
KRMPI je ova obiteljska drama očekivano mučna i neugodna, no on se ipak nastoji držati kako i priliči potencijalnom zamjeniku državnog odvjetnika, smireno i trijezne glave. KRMPA ustaje i prilazi vratima iza kojih se čuje BRANIMIROV bijes.
MARIJA: Oprosti što moraš ovo gledati Krmpa.
BRANE (iz WC-a): Petar mama, Petar!
KRMPA (Mariji): U redu je, vidim to često.
BRANE (iz WC-a): Ma kaj ti vidiš često?!
KRMPA: Te provale bijesa, nagle promjene raspoloženja! Kad je čovjek prisiljen dugo biti na jednom mjestu.
BRANE naglo otvori vrata i živčano krene prema kuhinjskoj ladici iz koje vadi upaljač, s usne mu visi loše smotana cigareta.
BRANE: Jebo me pas ovaj nije normalan! Želi me braniti a već me vidi u zatvoru.
BRANE zapali cigaretu pa se vrati nazad.
BRANE (drsko): Dobro, kak ti to meni možeš pomoć? Kaj ti to znaš a da moj odvjetnik ne zna?
KRMPA: Pa za početak očito te ne poznaje, na primjer nije vidio ni tvoj profil na Fejsu, jer da je, onda sigurno ne bi obranu temeljio na tome da nisi znao što si kupovao.
BRANE: Kaj fali mom profilu?
KRMPA: Mislim, nemoj se ljutit ali ako se već baviš s tim s čim se baviš onda je slika lista marihuane i natpis – LEGALIZE IT, zadnje što bi trebao stavljat…
BRANE (prekine ga): Kak' si ti pametan, pa ti si odvjetnik i PR stručnjak sve u jednom.
KRMPA (samodopadno): Dobro, jel' ti kužiš da tebi (tiše) kao dileru (normalnim glasom) legalizacija nije u interesu, ti se trebaš boriti za kriminalizaciju jer na tome profitiraš.
BRANE: Kaj misliš da sam ja zarađivao neke velike pare od toga! Gledaš previše filmova – Krmpa.
MARIJA: On tvrdi da je radio na sitno ali priča gluposti, jel' znaš s koliko su ga ulovili?
KRMPA: Vidio sam nalaz vještačenja.
BRANE (izleti iz wc-a): To je bio prvi put da sam, samostalno, uzeo veću količinu! I odmah me ulove!? Namještaljka.
MARIJA: Tako je svi drugi su krivi.
BRANE: Nekom sam se očito zamjerio.
KRMPA: Ti ni sam nisi siguran s kim imaš posla, zato i nisi i prijavio policiji kad su te pretukli. Mislio si da kužiš koja je igra iza svega.
KRMPINE riječi izazovu pažnju kako BRANIMIRA tako i MARIJE.
KRMPA: I zapravo nije točno da si im se ti zamjerio, oni su te odabrali radi nečeg drugog.
MARIJA (zabrinuto): Oni? Pa šta je još napravio?!
KRMPA: Branimir je kusur između većih igrača, shvaćate? Imao je nesreću jer je uzeo robu od pogrešnoga, a da to nije ni znao.
BRANE pogne glavu i stisne cigaretu.
KRMPA: Preko Branimira su poslali poruku od koga se roba smije uzimati a od koga ne. Taj, od kojeg je vaš sin uzeo, bio je otpisan među svojima, pa je okolo nudio robu u pola cijene. (Pogleda Branimira) A naivni su nasjeli.
BRANE: A kako ti to sve znaš?
KRMPA (osmjehne se): Opet si naivan. Moj svijet i probisvijet ne mogu jedno bez drugoga, isprepliću se, dotiču se na različitim mjestima.
BRANE: Meni sude, al' ti si prava mafija.
MARIJA (sinu): A hoćeš mu reći otkud ti novac za drogu? (ne čekajući odgovor) Posudio od kamatara.
KRMPA: Znaš li što traže ovi koji te čekaju ispred zgrade? Jesu li to isti od kojih si posudio lovu? Koji su te pretukli?
BRANE (razdražljivo): Nisu, valjda, ne znam. Ali dugove sam sve vratio.
MARIJA: Jesi, jesi. Mi smo ih vratili! Umjesto novog aparata za disanje...(zašuti ne želeći izazvati veći bijes)
Baš kako je ovo rekla tako i aparat u susjednoj sobi ponovo počne bučati, MARIJA odlazi u očevu sobu „poštelati“ ga. Ovog puta BRANIMIR se ne usudi ući u očevu sobu, no izađe iz wc-a, prilazi KRMPI s kažiprstom u zraku kao da mu prijeti.
BRANE (tiho): Primijetio si da neke stvari prešućujem?
KRMPA: I?
BRANE: I to ću nastavit, kad se popneš na koju god jebenu poziciju želiš, šutit ću. Ne samo njoj već i medijima i svima.
KRMPA: Dobro…
BRANE: Kurac dobro, 'oću da mi starom središ operaciju.
KRMPA (iznenađeno): Tja, pa čekaj Brane, ja se bavim pravom a ne medicinom, tebi mogu pomoć' al'…
BRANE: Jebe mi se za mene, gulit ću kol'ko treba, starom ćeš mi pomoć! Ti znaš sve te guzonje, badže, ministre. Dobit će novi aparat i najboljeg doktora u najboljoj bolnici, ok?
KRMPA: A da nemaš možda neku glazbenu?
BRANE: Imam, skinut ćeš mi one huligane s kurca, da mi ne dežuraju pred zgradom.
KRMPA: Ti si malo precijenio svoju poziciju.
BRANE: Vidjet ćemo.
MARIJA se vraća.
MARIJA: Nema smisla žaliti se stalno na taj aparat, zamisli da ni njega nemamo. Petre hoćeš još soka?
KRMPA (pogleda Branimira pa Mariju): Gospođo Marija što se tiče aparata, gospon Božo će dobit novi, osobno ću to srediti.
MARIJA začuđeno pogleda KRMPU.
KRMPA: Šef Rebra i ja ponekad igramo golf. Bilo bi mi drago znati da mu nisam puštao da pobjedi za badava.
MARIJA (s nevjericom): Ti mene zezaš?
KRMPA: A izvidit ću i kako stoji stvar s listom čekanja za operacije.
MARIJA poleti zagrliti KRMPU, BRANE ga promatra sumnjičavo.
KRMPA: Evo, čim Brane potpiše punomoć za sudski postupak krećem u akciju.
KRMPA izvadi list papira i kemijsku te ih pruži BRANIMIRU.
BRANE: A ne, prvo akcija onda postupak.
MARIJA (odvali sinu ćušku po potiljku): Jel' moguće da sam rodila ovakvu budalu?
BRANIMIR uzme kemijsku i potpiše.

PRIZOR 4 – ONDA

Večer, park Ribnjak. U polumraku između drvene klupice i koša za smeće pored neupaljene lampe javne rasvjete nemirno šeće KRMPA, priča na mobitel. Iz svih smjerova dopiru zvuci žamora, glazbe, pijanog dozivanja i promuklog pjevanja.
KRMPA (na mobitel): Ej, ne mogu dugo pričat… Jebiga, Tina snašao sam se kako sam najbolje znao…Ne znam di je…ne javlja se na mob…čekaj neko ide…
KLOŠAR (60) noseći dvije goleme vreće plastičnih boca prilazi košu za smeće. KRMPA prestrašeno zuri u KLOŠARA koji primijeti taj čudni pogled pa zastane ne znajući je li mu KRMPA prijetnja. KRMPA se najednom pravi kao da bezazleno šeće gledajući u mobitel, KLOŠAR ga gleda trenutak pa priđe košu i upali ručnu lampu. KRMPA uzdahne od straha, KLOŠAR se prepadne i osvijetli KRMPU.

KLOŠAR: Jel' tamo sve u redu?
Praveći se da nije čuo pitanje KRMPA vadi iz džepa crvenu plastičnu vrećicu, omota je oko šake i počne disati u nju. Vrećica se puni i prazni kao pulsirajuće srce prestrašenog KRMPE. KLOŠAR na brzinu zgrabi jednu bocu iz koša i brže bolje odlazi.
KRMPA (na mobitel): Aupičkumaterinu!...Ne znam ko' je to bio… dobro sam, dobro sam…nemam panični napadaj…Slušaj Tina, nema jednostavnijeg načina… Pa, bilo bi jednostavnije da si ga spucala prije nego je svršio u tebe!…Oprosti, oprosti… Halo?
Prilazi BRANE u jednoj ruci nosi vrećicu s pivama i čipsom u drugoj sladoled. KRMPA spremi vrećicu i mobitel u džep.
BRANE: Kaj je bilo?
KRMPA: Nema te već kol'ko, zvao sam te kaj se ne javljaš?!
BRANE izvadi mobitel.
KRMPA: Kaj da je došla murja?! Il' da me neko opljačkao!?
BRANE: Uu fak, bio mi je na tiho, sori.
KRMPA: Zakaj si ga stavio na tiho?!
BRANE: Starci su me gnjavili, stišo sam ga.
KRMPA: Ja si još mislim kaj ak' te murja čopila! Ak' te neko premlatio i uzeo lovu!
BRANE: Ne, ne, sve je ispalo ok.
KRMPA: A zakaj ti je onda tol'ko trebalo? Imo' si otić, predat robu, uzet lovu i vratit se.
BRANE: Pa išo' sam nam kupit malo pive, čipsa.
KRMPA zgrabi vrećicu s pivama i čipsom iz BRANIMIROVE ruke, otvori pivo i otpije.
BRANE: Nema na čemu, jebote.
KRMPA (unese mu se u lice): Ne Brane, ja tebi kažem – nema na čemu! S kojom lovom si ovo platio?
BRANE: Pa s kojom bi.
KRMPA pruži ruku, BRANE vadi bunt novčanica i predaje ih KRMPI koji stane prebrojavati novac.
KRMPA: Fali ti.
BRANE: A Isuse, ni sto kuna nisam potrošio!
KRMPA: Dakle sto kuna dulje ću morat bit tu. To nije tvoja lova. Tvoje je sve iznad onoga kol'ko meni treba, to je bio dogovor!
BRANE: Hitler jebote! Pa imat ćeš, ovo se prodaje samo od sebe. Svi traže, jedino mi imamo.
KRMPA: Što smo dulje tu to više riskiramo, kako ti nije jasno?!
BRANE: Pa velim ti do ponoći nema murje, do ponoći smo sigurni ko' ona Snjeguljica i sedam patuljaka.
KRMPA: Ma joj glup si.
BRANE: Ček', jel' bila možda murja? Jesi vidio ijednog drota da je prošao?!
KRMPA: Ne! Čak mi je i malo žao, prepali su me neki od frikova koji se muvaju po ovom parku.
BRANE: Jebiga to su nam mušterije.
KRMPA: Ovaj nam definitivno nije mušterija. Osvijetlio me s lampicom, usro sam se živ!
BRANE: Di je došo', kaj je radio?
KRMPA: Tu je bio kod koša za smeće, tražio boce. Mogao je vidjet neseser bez problema!
BRANE priđe košu za smeće, pogleda prvo gleda li ga tko, sagne se i izvadi crni neseser, prekontrolira „robu“ te ju vrati na mjesto, ispod koša za smeće.
BRANE: Pa je'l vidio?
KRMPA: Nije poanta u tome.
BRANE: Znači usro si se od nekog sakupljača boca?
KRMPA: Ne, nego potencijalnog sranja.
BRANE: Dobro, usro si se sranja (nasmije se).
KRMPA: Potencijalnog, onog što nam se može dogodit! Ja sam mislio da ćeš bit ozbiljniji u vezi ovoga. I zahvalniji.
BRANE: Gle frende, bez mene ne bi ovo mogo' riješit.
KRMPA: A jel'? Kao treba neka škola za bit diler?
BRANE: Znaš kaj Krmpa, iduću rundu ideš ti riješit. Ne bum ja sve sam riskirao.
KRMPA: A ja ne riskiram?
BRANE: Ti riskiraš kurac! Teoretski da murja i nađe, kakve veze ti imaš s onim što je ispod koša za smeće. Uzet će i bye-bye.
KRMPA: Da, bye-bye školarina!
BRANE: Joj daj ne kenjaj s tom školarinom. Kaj niste vi štreberi oslobođeni plaćanja?
KRMPA: Promijenili su pravila… ja možda nemam pojma o dilanju al' ti nemaš pojma o studiranju!
BRANE: Eto, sad sam ja nešto naučio o studiranju a ti ćeš naučiti malo o dilanju. Ko' kaj si reko' za to nije potrebna škola.
KRMPA (nesigurno): A kaj ćeš ti?
BRANE: Ja ću tu čilat dok ne pojedem sladoled.
U pozadini se čuje više promuklih glasova kako pijano pjeva „Bandiera rossa“.
KRMPA: Tina je pravu, ti si fakat dijete.
BRANE: Ok, onda smo gotovi ovdje. Imaš kol'ko imaš pa probaj s tim platit tu usranu školarinu.
KRMPA: Kaj me sad ucjenjuješ?
BRANE: Ne ja te učim jer ti, štreberu, pun kurac toga ne znaš. Jednu rundu obavi pa ja opet preuzimam. Možda ćeš onda više cijeniti kaj ja doprinosim ovdje.
KRMPA: Samo sam htio reć' da nam je svaka minuta važna. I da ne možeš otić po pive, čips i sladoled.
BRANE: Ok, ooo veliki Krmpa, neću više obećavam.
KRMPA: Ti si neodgovoran, djetinjast, sve ti je zajebancija…
BRANE: Bar nemam šizofreniju.
KRMPA: Kakvu šizofreniju?
BRANE: Pa to kaj dišeš u tu vrećicu ko' neki luđak.
KRMPA: Pod stresom sam i ponekad imam panične napadaje.
BRANE: Whatever. To ti je od učenja, jel' znaš?
KRMPA: Pričaš gluposti.
BRANE: Kurac! Da malo manje učiš i više izlaziš van... Stari, ti si se skroz promijenio od tog faksa. Nekad smo se zajebavali, išli na koncerte, partije…
KRMPA: Jesmo, a onda sam ja shvatio da imam cilj u životu.
BRANE: I koji ti je cilj, da se moš' kurčit jer si postao neki gospon odvjetnik?
KRMPA: Ne. To je sredstvo, cilj je napraviti nešto od sebe. Poboljšat se. Napredovat. Ići.
BRANE: Da? A gdje ići?
KRMPA: Metaforički 'ići', ne zapeti u govnima… S kvartovskim nadimkom.
BRANE (uvrijeđeno): Ok ti je nadimak, ja sam ti ga dao.
KRMPA: Baš, KRmpa. Ko' neki KRezubi KRiminalni KReten KRivično kažnjavan…
BRANE: Kaj bi ja trebo' reć'? E di si bio? Kod BraneTA. E, kaj ima s BraneTOM? E čija ono cura? BraneTOVA. Kaj sam ja Branet, jebote?
KRMPA se lecnuo malo na riječ 'cura' ali BRANE ga nije skužio. Ušute na par trenutaka, sjednu na klupicu promatrajući panoramski. KRMPA trkne BRANIMIRA.
KRMPA: Eno idu neki ćelavci, jel' vidiš?
BRANE (skulirano): Vidim, vidim. Pa?
KRMPA: Kaj ak' dođu u našem smjeru?
BRANE: Neće.
KRMPA: A ne neće, gle idu ravno ovdje.
BRANE: Ma idu tam na one klupice. Eno vidiš, skreću.
KRMPA: Jesu to neke skinjare?
BRANE: To su Agram boysi.
KRMPA (panično): Znam za njih, jebote pa pišu non-stop o njihovim tučnjavama!
BRANE: Daj tiše budi, ovdje nikad ne rade sranja.
KRMPA: Otkud znaš?
BRANE: Ne žele sjebat vibru.
KRMPA: Koju vibru?!
BRANE: Pozitivnu vibru ovog parka.
KRMPA (pogleda oko sebe): Baš, vibra je do jaja.
BRANE (preko volje): Ribnjak je oaza. Tu svi čilaju prije neg' kaj odu dalje, i onda se tamo tuku i rade sranja. To je neki prešutni dogovor s pandurima. I niko nije blesav da to sjebe.
BRANE je dovršio sladoled, zapali cigaretu.
BRANE: Ajde, ti si idući.
KRMPA: Pa pojeo si sladoled.
BRANE: A sad ću zapalit cigaru i popit pivo.
KRMPA (snuždeno): Dobit ćeš proljev. A kome da odem?
BRANE (pokaže u smjeru Agram boysa): Evo moš' ić' do njih, pitaj jel' trebaju brzine.
KRMPA (prestrašeno): Agram boyse?!
BRANE: Da, vole speed. Idi i ponudi im.
KRMPA počne hiperventilirati, uzima svoju crvenu vrećicu za disanje, no BRANE mu ju istrgne iz ruke.
BRANE: Daj prestani bit pičkica! Poboljšaj se, napreduj, idi!
KRMPA: Nisam spreman.
BRANE: Jebote, kak ćeš ti jednog dana braniti nekog dilera ak' ne vidiš i ovu stranu medalje?
KRMPA: Misliš, kako ću tebe braniti jednog dana?
BRANE (inatljivo): Mene ćeš eventualno branit zbog gospodarskog kriminala. Imam i ja svoje ciljeve, Krmpa.
KRMPA ustane, pruži ruku tražeći svoju vrećicu nazad, BRANE mu vrati. Načini par koraka u smjeru Agram boysa, pa se zaustavi i okrene.
KRMPA: I znaš kaj, ne želim da me više zoveš Krmpa.

PRIZOR 5 – SADA

BRANIMIROV stan, poslijepodne. BRANE sjedi na rubu trosjeda i puši nervozno. Preko puta sjedi KRMPA sa spisima u ruci i aktovkom položenom pored nogu. U pozadini stoji aparat za disanje, izgledom ne podsjeća na onaj koji smo već vidjeli, riječ je o novom uređaju.

BRANE: Hvala ti za telegram, staroj je bilo drago.
KRMPA: Jel' bilo puno ljudi?
BRANE: Njegovi s posla, par starih frendova, familija...
KRMPA: Žao mi je, nisam imao vremena.
BRANE: Ne moraš se ispričavat, fakat si dovoljno učinio za njega.
KRMPA: Šteta što nije dočekao operaciju, a ni novi aparat mu nije previše koristio.
BRANE (pogleda aparat): Bar mu nije radio buku ko' onaj prije, a i staroj je značilo, mogla je normalno spavati.
KRMPA (gleda ka susjednoj sobi): Gdje je ona?
BRANE: Otišla je kod ujne, ostat će tamo neko vrijeme…treba joj malo da se dobije, da me ne gleda.
Krmpa zakloni mobitel spisima, napiše kratku poruku pa otvori spise.
KRMPA: Hoćemo mi malo proći ove zapisnike, čitanje presude je idući tjedan.
BRANE (prekine ga): Gledo sam te na telki. Ono tvoje imenovanje, to je skoro gotova stvar?
KRMPA šutke kimne glavom.
BRANE: Na portalima spominju sukobe između klanova, vele da je to jedino kaj bi te moglo zaustaviti.
KRMPA: Nemoj se opterećivati s tim, tvoj slučaj nema veze s mojim imenovanjem.
BRANE: Ne a? Pa da, ja sam samo kusur.
KRMPA: Ja tvoj slučaj vodim profesionalno. (kratka šutnja) Iako mi nisi nimalo olakšao posao, većinom tapkam u mraku, ne želiš ni reći ko' te napao, pola toga mi prešućuješ…
BRANE (prekine ga): Za razliku od tebe? Ti si recimo posve iskren sa mnom, jel' tako?
KRMPA: Kaj ti to znači?
BRANE: Znaš ti, samo se praviš lud.
KRMPA: Lud? Ok Brane. Malo sam istraživao one huligane koji ti navodno dežuraju ispred zgrade i znaš što sam otkrio?
KRMPA ustane, priđe zastorima, razmakne ih i otvori širom prozore.
BRANE: Koji ti je kurac? Zatvaraj te prozore.
KRMPA: Zašto? (viče kroz prozor) Alo' huligani, gdje ste?
BRANE se spusti na pod četveronoške i koliko brže može priđe prozorima.
KRMPA: Nema nikog! Eno baba neka šeta psa, jel' ona možda jedna od njih?
BRANE (proviri oprezno): Sad ih nema. Prije nego si ti došao bila su ih četvorica. Tamo, iza onih klupica!
BRANE zatvara prozore i navlači zastore.
KRMPA: Znaš Brane, ja sam pričao s policijom, oni misle da si ti te huligane…izmislio.
BRANE: Izmislio? Pa moja stara ih je isto vidjela! Susjedi su ih vidjeli!
KRMPA: Ne, susjedi ih nisu vidjeli, policija se raspitala na tri ulaza u zgradi. A i tvoja mama je rekla da si ih samo ti vidio.
BRANE: Zakaj bi ih izmislio? Pa bili su tu skoro svaki dan i svaku noć ispred zgrade…
KRMPA: Dobro, onda reci jesi li od njih pobro batine? Ili si sam to sebi napravio?
BRANE šuti. KRMPA sjedne nazad na stolac preko puta njega.
KRMPA: Brane, ne računajući sprovod, koliko se dugo nisi mak'o iz stana?
BRANE: Kakve to veze ima?
KRMPA (uzdahne): Ajmo ovako, nakon što ti pročitaju presudu, koja će da se ne lažemo biti osuđujuća, ja ti predlažem da u žalbi zatražiš odsluženje kazne u Popovači.
BRANE: U ludari?
KRMPA: Kazneno-popravnoj ludari. Režim je na neki način blaži a tamo ćeš imati priliku i da se malo psihički oporaviš.
BRANE: Nisam ja ništa luđi od tebe…
KRMPA: Možda, ali protiv mene se ne vodi postupak.
BRANE (drsko): Jel' još dišeš na onu vrećicu?
KRMPA: Udaraj nisko ali ja svoje probleme znam riješiti. A pokušavam riješiti i tvoje.
BRANE: Ajd ne seri. Ovo ne radiš zbog mene već zbog sebe!
KRMPA: Baš! Usrećio sam se, radim za badava i trošim vrijeme.
BRANE: Onu večer kad smo pobjegli s Ribnjaka…
KRMPA (ustane i odmahne rukama): O da, to sam čekao. Samo sam to čekao.
BRANE (oštrije, prateći ga pogledom): Onu večer kad smo pobjegli s Ribnjaka! Prvo se nisam usudio doći doma, mislio sam kaj ak' me murja već čeka. Zvao sam te, nisi se javljao! Kaj, mobitel ti je bio na tiho?
KRMPA šuti.
BRANE: Zvao sam i Tinu, ni ona se nije javljala. Iš'o sam okolo po kvartu, razmišljao koji kurac da radim. Nisam znao kud ću s onim jebenim neseserom pa sam ga stavio u gaće, hodao sam ko' Pajo Patak.
KRMPA: Stavio si u gaće?
BRANE: A gdje da stavim? Da nosim u ruci?!
KRMPA: Ne znam Brane, bilo bi možda manje sumnjivo. Gledaj ja sam došao da napišemo žalbu…
BRANE: Ne, ne čekaj… I hodam tak po kvartu i odjednom čujem sirene...
KRMPA: Brane, di ova priča vodi?
BRANE:…sav sam u nekom hladnom, ljepljivom znoju. I mislim si, kaj ak' me ulove, s onim kaj imam kod sebe? Kaj ak' je, nakon sveg' onog na sranja Ribnjaku, neko pao i reko' murji od koga je kupio?
KRMPA: Da te podsjetim, ostatak robe je bio tvoj. I ostatak rizika je također bio tvoj.
BRANE: I onda skužim sirene su sve dalje, ne idu uopće prema meni! I onda osjetim neki odvratan smrad kak' se širi… (osmjehne se blesavo) Posrao sam se po šitu koji mi je bio u gaćama kužiš?
KRMPA napravi grimasu gađenja. BRANE ustane tijelom nagnut prema KRMPI kao da će ga dohvatiti šakama.
BRANE: Jebo sam ti mater kaj si me onak ostavio i zbrisao!
KRMPA: Ostavio sam ti i bonkase, dop, speed, bar za deset hiljada kuna.
BRANE: Nisam niš' prodo.
KRMPA: A kaj ti ja mogu?
BRANE: Potrošio sam na sebe da malo otupim…pa još malo, dok se ne srušim, dok mi pjena ne počne ići na usta, dok me stari ne nađe na podu i nazove hitnu.
KRMPA: Žao mi je ali šta ja imam s tim? Dogovor je bio dogovor.
BRANE: A jel' dogovor bio i da mi mazneš curu?
KRMPA: Gledaj Brane…
BRANE: Muljali ste mi iza leđa! A poslije onog sranja niste mi se nikad više javili. Pičko jedna!
KRMPA (pomirljivo): Tina me bila pozvala na kavu da me pita za savjet.
BRANE: Kakav savjet? U vezi čega?
KRMPA: U vezi vaše veze! I vjerovao ili ne rekao sam neka ti da još jednu priliku.
BRANE: I onda si ju pokar'o?
KRMPA: Onda smo se vidjeli još jednom na kavi i tak' je krenulo. Jebiga bila je takva situacija, jebiga.
BRANE: Situacija dođe i prođe, Krmpa ovo je trajalo mjesecima.
KRMPA: Ne sjećam se kol'ko je trajalo.
BRANE: Ne a? Znaš kaj mi isprva nije bilo jasno? Kak si ti imao tol'ko vremena da se nalaziš s njom. Kad god sam te zvao van bilo je – jebiga Brane učim. Sori Brane ne mogu imam ispit. I onda se sjetim cijele priče sa školarinom, nisi stigao učit jer si karo moju curu! Jel' tak' bilo?
KRMPA (slegne ramenima): Da.
BRANE (smješka se kimajući glavom): Osim kaj zapravo nije, jel' tak?
KRMPA radi zbunjenu grimasu.
BRANE: Ja sam deset godina mislio da znam sve i onda, bam, šaka u glavu!
KRMPA: Šaka? Od one ekipe kojoj si bio dužan?
BRANE: Nisam ja nikome bio dužan! Dobio sam batine od jednog drugog tipa. Ustvari bila su ih dvojica.
KRMPA: Dobro kol'ko ih je bilo?
BRANE: Jedan me odvalio šakom, taj je bio mrga, drugi je pričao, taj je bio ko' neki…crv.
KRMPA: Crv?
BRANE: Da ljigavac, sličan tebi. Ispričao se za udarac i rekao da je to bilo nužno da ga shvatim ozbiljno. Spomenuo je i neke druge ljigavce, ima ih navodno dosta koji te ne žele vidjeti na toj tvojoj budućoj kurčevoj funkciji.
KRMPA: To ti je rekao?
BRANE: Aha.
KRMPA (oprezno): Jel' još nešto rekao?
BRANE: Pitao me znam li nešto o tebi, nešto što bi ti moglo odmoć'.
KRMPA: A jel' ti nudio nešto za to?
BRANE: Nudio je.
KRMPA: Što?
BRANE pogleda KRMPU nekako nadmoćno pa sjedne u fotelju.
BRANE: Ajde mi dodaj pivo iz frižidera.
KRMPA se nećka trenutak, ne sviđa mu se ova igra moći koju trenutno gubi no ipak posluša.
BRANE: Nudio je isto što i ti, da mi pomogne sa slučajem. (posprdno) Ali kako smo ti ja stari prijatelji, a i moji starci su inzistirali… (KRMPA donese neotvorenu bocu piva) Otvori mi.
KRMPA pogledom traži otvarač, pretražuje po razbacanom stolu. BRANE mu doda upaljač. KRMPA pokušava otvoriti bocu upaljačem ali mu ne ide.
BRANE: Svašta taj tip zna o tebi, nevjerojatne detalje.
KRMPA: Kao na primjer?
BRANE uzme bocu i upaljač, otvori pivo i potegne dobar gutljaj.
BRANE: Kao na primjer za šta ti je trebala ona lova. Za šta je Tini trebala ona lova?!
KRMPA ga gleda kao da nema pojma o čemu ovaj priča. BRANE nasrne na KRMPU primi ga za ovratnik i zabije na trosjed.
BRANE: Nije bilo dosta kaj si mi zbario curu nego si joj skupio lovu za abortus! I ja sam ti još pomagao!
BRANE se odmakne, KRMPA ustane popravljajući nabore na svom sakou.
KRMPA: A zašto si onda pristao da te ja zastupam a ne taj koji ti je to rekao?
BRANE: Jer si mi obećao pomoć starom. A pošto njega više nema, onda se bojim da mi ni ti više nisi odvjetnik. KRMPA (nasmije se): Tebi je izricanje presude idući tjedan i ti nemaš vremena pričat ovakve gluposti, a ja imam i druge sastanke.
BRANE: Ok, idi onda.
KRMPA krene prema vratima ali zastane okrenut leđima.
BRANE: Možda jesam lud ali nisam glup. Znam zašto si me se sjetio nakon deset godina. Zanima te, da li ja nekim slučajem još uvijek imam…ili nemam?
KRMPA: Imaš, što?
BRANE (podrugljivo): Krmpa. Toliko ti ne pristaje da ti zapravo pristaje. Uvijek si se sramio kvarta iz kojeg dolaziš, uvijek si mrzio svoj nadimak, a vidiš kako te prati ko' neki stari smrad kojeg se ne možeš riješit.
KRMPA (ozbiljnijim tonom): I? Jel' imaš?
BRANE (s kurvinskim smiješkom): Očuvano, zapakirano i netaknuto još od onog dana.
KRMPU hvata panični napadaj, diše sve pliće, počinje hiperventilirati, sjeda na fotelju i stavlja glavu između koljena.
BRANE: Fali ti zraka?
BRANE uključi aparat (koji više ne proizvodi onaj stari zvuk) potom dohvati cjevčice aparata za disanje, stavlja mu ih pod nos.
BRANE: Hoćeš? Ne?
KRMPA odmiče rukom pa ustane, krene do sudopera, umiva se vodom.
BRANE: A da fakat ovo je kisik, baš to ti sada ne treba, kaj ne? Tebi bi bolje došla neka vrećica da u nju dišeš. Na primjer crvene boje.
KRMPA: Di je?!
BRANE uzima bejzbolsku palicu i kreće prema KRMPI koji dohvati aktovku da se može obraniti. KRMPA uzmiče i vadi mobitel. BRANE zamahne ali promaši.
KRMPA (na mobitel): Krenite! Krenite! Krenite!
KRMPA pokuša pobjeći kroz vanjska vrata, no taman što ih je otvorio BRANE ga opali po ruci, KRMPA jaukne a mobitel mu ispadne.
KRMPA pobjegne u zahod i uspije na vrijeme zatvoriti vrata.
BRANE podigne mobitel da vidi tko je na liniji.
Čuju se ubrzani koraci više ljudi kako se penju stepeništem zgrade. BRANE napeto osluškuje, požuri zatvoriti vrata koja je KRMPA ostavio otvorenima, no neka sila ih odvali i odbaci BRANIMIRA na pod. U stan ulete četvorica s maskama preko lica.
KRMPA oprezno proviri, pa kad vidi da je siguran izađe iz zahoda.
KRMPA (popravljajući sako): Čovjek mi duguje jednu crvenu vrećicu, ali je zaboravio gdje ju je stavio.
TIP S MASKOM: Da ga podsjetimo?
KRMPA: Budite toliko ljubazni.
Huligani nasrnu na BRANIMIRA.

PRIZOR 6 – ONDA

Park Ribnjak, večer. BRANE i KRMPA sjede na klupici, prestrašeno osluškuju povike koji dolaze s lijeve i desne strane. Pankeri i Agram bojsi provociraju jedni druge.

PANKERI: Avanti popolo, bandiera rossa, alla riscossa, alla riscossa…
AGRAM BOJSI: Ka'e partizani? Oćete malo po pički, a?! Ajd još jednom pjevaj, grkljan ću ti iščupat! Daj ajmo tamo, ajmo ih ubit! Čekaj, ne još…
KRMPA: Ovo ne zvuči dobro.
BRANE: Gle ih kak' su nabrijani! I to od našeg speeda!
KRMPA: Nisu još dali svu lovu.
BRANE: Dao si im na ler?! Kaj si ti glup, jebote?!
KRMPA: Ti si me poslao, ti si me forsirao!
Pored KRMPE i BRANIMIRA padne prazna boca i razbije se.
BRANE: Zajebi ko' je koga poslao, idemo se maknut.
KRMPA: Ne idem, rekli su da će doći još njihovih frendova pa će mi onda dat'!
BRANE: Sad si našo' bit junačina?!
KRMPA: Treba mi za školarinu!
PANKERI: Bandiera rossa la trionfera! Bandiera rossa la trionfera! E viva il communismo e la liberta!
Sudeći po glasnoći čini se da dolazi još Agramovaca.
AGRAM BOJSI: Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana…
BRANE: Evo došli su im frendovi, jebeni Jure i Boban, jebala te školarina!
KRMPA: A tvoj dio, ostatak robe? Ispod koša?
BRANE: A u kurac!
Izazivajući i dobacujući uvrede Agram bojsi i pankeri približavaju se jedni drugima polako okružujući KRMPU i BRANIMIRA koji su se sad našli između čekića i nakovnja.
PANKERI: Primitivčine! Kreteni! Naci govna! Usrane ustaše!
AGRAM BOJSI: Kaj si reko?! Ha?! Daj ajmo ih razbit jebo im bog mater!
BRANE oprezno ustane i krene prema košu da pokupi crni neseser, ali se predomisli kad ugleda nekolicinu Agram bojsa koji primiču istom košu.
Nekoliko staklenih boca dolete od strane pankera i razbiju se Agramovcima kod nogu.
Jedan od Agramovaca stane divljački čupati drvene letve kojima je koš za smeće obrubljen, ostali mu se pridruže.
Naoružani letvama kojima na vrhu vire čavli, Agramovcima se pridružuje i ostatak čopora.
PANKERI: Mislite da mi nemamo niš', a?!
BRANE: Jebote ovi sad vade nož! Zajebi školarinu, idemo Krmpa. Krmpa?
KRMPA sjedi sagnute glave i diše u crvenu vrećicu.
BRANE: Sad te ulovilo?!
Agram bojsi i pankeri nasrnu jedni na druge, ubrzo se stvori kaotično klupko. BRANE poteže KRMPU s leđa ostajući izvan domašaja šaka, boca i letvi, odvuče ga nekoliko metara dalje. Klupica na kojoj su do maločas sjedili sada je epicentar divljačke tučnjave.
BRANE ostavi KRMPU kako bi iskoristio trenutak te provjerio je li droga i dalje ispod, sada već rasturenog, koša.
Pored KRMPINIH nogu odnekud padne nož skakavac, iz gomile se pojavi AGRAMOVAC (22), pogleda nož, pogleda KRMPU i krene na njega. KRMPA od straha ispusti crvenu vrećicu u koju je disao.
BRANE pronađe crni neseser i uzme ga, a kada se okrene ugleda KRMPU i AGRAMOVCA u neobičnom zagrljaju.
KRMPA u nijemom šoku ispusti krvavi nož iz ruke, AGRAMOVAC posrne i nađe se na podu. BRANE povuče KRMPU.
BRANE: Kaj si to napravio?!
BRANE s užasom gleda čas zaleđenog KRMPU, čas AGRAMOVCA koji se grči na podu, čas krvavi nož. Zaokupljeni tučnjavom Pankeri i Agramovci ne primjećuju što se dogodilo.
BRANE (ošamari KRMPU): Trgni se!
BRANE zgrabi crvenu vrećicu s poda pa njome pokupi krvavi nož potom dohvati KRMPU ispod lakta, no KRMPA se otme i pobjegne. BRANE potrči za njim.

PRIZOR 7 – SADA

Stan Branimirovih roditelja. Ionako trošan stan, otkako su ga devastirali huligani koji su pretukli BRANIMIRA, sada izgleda još bjednije. Fotelja je sasječena, izderana, iz nje viri pliš i podstava, a na mjestu starog trosjeda sada je polovni medicinski krevet na kome leži BRANE.
Nepomičan kao biljka, napola zgrčen, zavijen kao šaraf. Iz donjeg dijela grla viri mu plastična cijev (trahealna kanila). Pogled mu je fiksiran na majku koja sjedi uz rub njegovog kreveta te mu mokrom spužvom pere gornji dio tijela. Pored kreveta je još i stolić na kojemu je lavor s vodom a do njega boca rakije.
Čisteći sina MARIJA paralelno priča na mobitel, u njenom glasu čuje se pripitost.

MARIJA (na mobitel): Halo?...Da, ponovo su me spojili s vama…Želim popričati s doktorom Padovanijem…Kako to mislite – sad ga nema u ordinaciji? (BRANE zakašlje, njegov kašalj zvuči kao da se guši)…Čekajte…Da, sad ja vas stavljam na čekanje!
MARIJA baci mobitel na krevet pa uzme gazu kojom briše šlajm što izlazi ispod BRANIMIROVE kanile.
MARIJA (sinu): Sve će mama riješiti.
Nakon što je obrisala MARIJA odloži gazu i ponovo primi mobitel.
MARIJA: Halo?… Da, ovdje sam…A kada mogu očekivati poziv doktora Padovanija?...
Začuje se zvono na vratima, MARIJA ustane i prilazi.
MARIJA:…Znate šta sestro, prošla sam ja već jednu ovakvu bitku s vašim sustavom…Vašim, vašim, moj sigurno nije…
MARIJA otvori vrata, pred njom stoji KRMPA dotjeran kao i uvijek, ovog puta nema osmijeha na njegovom licu. MARIJA mu gestom pokaže da uđe, KRMPA učtivo kimne glavom i uđe.
MARIJA: …Ponašate se kao gospodari života i smrti…Dat ću vas u medije!
Kada ugleda BRANIMIRA KRMPA od zaprepaštenja prekrije dlanom usta.
MARIJA:…Ima potrebe da se prijetim! Halo?! (ugasi mobitel) Kravo jedna nedojebana! (Branimiru) Vidi ko' ti je došao.
KRMPA: Pa što je ovo? Zvao sam toplice da pitam za Branimira a oni mi rekli da je pušten doma. Pa kako je to moguće?
MARIJA: U ovoj zemlji je sve moguće.
Podižući ruku u znak pozdrava KRMPA polako priđe BRANIMIRU.
KRMPA: Bok Brane.
MARIJA: Cijeli dan pokušavam dobit odgovor kako su ga mogli pustiti doma.
KRMPA: Pa što piše u otpusnom pismu?
MARIJA: Da se oteklina na mozgu smanjila, da je on sad stabilno i da ga puštaju na kućnu njegu. To ti je tak', dva mjeseca toplica i onda te frknu u pizdu materinu.
MARIJA dovuče drveni stolac.
MARIJA: Evo, sjedni. Fotelju ti ne bi preporučila. Pogle što su nam napravili od nje.
MARIJA uzme natočiti rakiju, ponudi i gosta. KRMPA odmahne glavom.
MARIJA: Ja bogme budem jednu.
KRMPA: Jeste li dostavili sudskom vještaku novu dokumentaciju?
MARIJA: Nisam stigla. Kad da ju dostavim? Ko' će mi čuvat maloga?
KRMPA: To bi trebalo što prije, znate. Oni uskoro trebaju ustanoviti je li Branimir sposoban za odsluženje kazne.
MARIJA: Oni stvarno nisu normalni! Pa kako da odsluži kaznu?!
KRMPA: Naravno, naravno to će biti glavni argument, zato je i bitno da…
MARIJA: Ma ko' im jebe mater! Kreteni!
KRMPA: Hoćete da ja odnesem? Dajte, ja ću odnijeti.
MARIJA: Pa jel' smiješ ti to? Sada kad si na funkciji?
KRMPA (nasmiješi se): Po pravilima ne bi smio, ali znaju me, napravit će iznimku.
MARIJA otetura do kredence te iz ladice izvadi fascikl, dotetura nazad i preda ga KRMPI.
MARIJA: Kako ti je ruka?
KRMPA protegne lijevu ruku pa načini šaku par puta.
KRMPA: Uskoro će bit ko' nova, imam odličnog fizioterapeuta.
MARIJA: To ne sumnjam. Opet ćeš moći na golf, samo pazi se tih palica. Ja nisam ni znala da je golf tako opasan.
MARIJA se okrene sinu, pogladi ga po licu.
MARIJA: I Brane je imao dobrog fizioterapeuta i još bolju logopedicu, radila je s njim u toplicama dva puta dnevno. Čuda je napravila. Taman je počeo komunicirati kad su ga izbacili.
KRMPA (iznenađenim smiješkom): Komunicirat? Kako?
MARIJA: Palcem. (Branimiru) Ajde Brane pokaži prijatelju Krmpi.
KRMPA napeto promatra, no BRANE je bez reakcije, samo nastavi gledati u majku dok ga ona miluje po obrazu.
MARIJA: Ajde Brane. Je li ti došao prijatelj u posjetu? Ako je, digni palac. (Brane je bez reakcije, Marija se obrati Krmpi) Jedno tjedan dana mogao je tako podignuti palac. Kad želi reći DA onda digne palac, kad je NE onda ga ne diže. (Branimiru) Ajde sine, ajde molim te, mami za ljubav…
KRMPA: Možda neko drugo pitanje?
MARIJA uzrujano ustane, priđe kredenci pa izvadi kutiju cigareta i pripali.
MARIJA: Evo sam opet počela i pušiti…
KRMPA: A jeste li ga u tih tjedan dana pitali što se dogodilo? Tko mu je ovo napravio?
MARIJA: Pitala sam. Ne sjeća se. Reci mi, zna li se nešto novo o tim gnjidama?
KRMPA (s olakšanjem): Zvao sam inspektora, zvao sam i ravnatelja policije…
MARIJA (s tračkom nade): I?
KRMPA: Nemaju nekih novosti, istraga tapka na mjestu. Znaju ono što su susjedi rekli, petorica maskiranih pobjegli iz zgrade u nepoznatom smjeru.
MARIJA: Ja sam kriva što sam išla kod sestre…što mu nisam vjerovala…(zajeca)
KRMPA: Dajte, niste vi ništa krivi. Ni ja mu nisam vjerovao, mislio sam da izmišlja.
MARIJA: Petre reci jadnoj majci, zašto su mi ovo sinu napravili?!
KRMPA: Ne bih znao.
MARIJA: Ali spominjao si nešto da je Brane zaglavio jer je uzeo onu drogu od pogrešnog tipa.
KRMPA: Da, netko ga je cinkao policiji, ali s tim su već poslali poruku, ne vidim što bi im koristilo…
MARIJA (prekine ga): Onaj put kad si došao rekao si…kako si ono rekao? Da se tvoj svijet i probisvijet isprepliću.
KRMPA potvrdno slegne ramenima.
MARIJA: Znaš li nešto što mi ne možeš reći?
KRMPA oklijeva kao da bi možda rekao ali ne nalazi riječi.
MARIJA: Kunem te bogom, poludit ću! Trebam nešto, objašnjenje, razlog, bilo što!
Kratka šutnja.
KRMPA (nevoljko): Ok, ali to što ću vam reći znam samo iz priča, zapravo najradije vas ne bih s tim uznemiravao.
MARIJA (uhvati ga za rukav): Koje priče?! Kakve?! ŠTO?!
KRMPA: Prije nekih deset godina Brane je dilao u parku Ribnjak i jednu večer sreo tamo nekog tipa koji mu je bio dužan lovu.
MARIJA: Njemu dužan?
KRMPA: Da. A taj tip je bio sa svojom ekipom, nekim huliganima, i osjećao se dovoljno zaštićeno, uglavnom nije htio vratit dug. Kasnije tu večer dogodila se tučnjava, baš ono prava makljaža…
MARIJA: Zbog tog duga?
KRMPA: Ne, nevezano, dvije skupine su se potukle, a svi pijani i nadrogirani. Ne znam, nisam bio tamo, ali priča se da su se nešto politički prepucavali.
MARIJA: Brane nije nikada imao veze s politikom…
KRMPA: Naravno. Ali navodno on je tu pomutnju odlučio iskoristiti da se obračuna. Kad je tučnjava završila našli su tog dečka malo dalje na podu, ležao je u lokvi krvi izboden nožem, umro je još za vrijeme tučnjave a da to nitko nije primijetio.
MARIJA (užasnuto): I moj Branimir je…?
KRMPA: Gospođo Marija, sve što ja znam su samo priče, indicije.
MARIJA (gasi jednu i pali drugu cigaretu): Moj sin nije ubojica.
KRMPA: Taj slučaj nikad nije riješen. Ne zna se tko je zapravo ubio tog dečka.
MARIJA: Znači možda je bila osveta? Pa ako je i istina, što su čekali deset godina?!
KRMPA: Ne znam, nisam se tada družio s Branetom, to je bilo nakon svega onog s Tinom.
MARIJA: A da li policija zna za to? Jesi li im rekao?
KRMPA (odlučno): Nisam, jer to onda implicira da je Brane možda bio taj koji ga je proboo.
MARIJA: Moj Brane nikada nije bio nasilan, imao je onu bejzbolsku palicu samo iz štosa…
KRMPA par puta neprimjetno rastvori lijevu ruku pa napravi šaku.
MARIJA: … Ali nož, moj Brane i nož?!
KRMPA: Ni danas se ne zna gdje je taj nož.
MARIJA (oprezno): A taj bi nož dokazao tko je pravi ubojica?
KRMPA primijeti način na koji je MARIJA izrekla zadnju rečenicu. Primijeti i BRANIMIRA koji ga je fiksirao pogledom.
KRMPA: Možda, ako su na njemu još sačuvani otisci prstiju…(odmahne rukom) Ali to su samo priče, sumnjam da je taj slučaj povezan s ovim.
BRANE jedva i s mukom podiže palac. KRMPA s nervozom primijeti pa ustane, krene prema kuhinji.
KRMPA: Popio bi čašu vode.
MARIJA: Oprosti, nemam te s čim drugim ponuditi osim ako si se predomislio za rakiju.
KRMPA pusti vodu iz slavine, spusti glavu i umije se malo.
Za to vrijeme MARIJA toči još jednu čašicu rakije. Dok toči MARIJA primijeti BRANIMIROV uzdignuti palac. BRANE ju gleda u oči, a MARIJA ga primi za ruku pa mu preklopi palac nazad. Ona krišom pogleda KRMPU koji pak nju krišom primijeti pa brže bolje obriše lice rukavom sakoa te natoči čašu vode.
MARIJA (ustane): Čekaj, dat ću ti čisti ručnik da se obrišeš.
KRMPA: A, ne treba, ne treba snašao sam se.
KRMPA uzme čašu s vodom, pije ju dok se vraća nazad. Za to vrijeme BRANE ponovo digne palac, a MARIJA na brzinu prekrije palac prljavom gazom.
MARIJA (nervozno): E pa ništa, živio! (popije rakiju)
KRMPA sjedne nazad na stolac, opusti čvor kravate i otkopča gornji gumb košulje.
MARIJA: Jesi li dobro?
KRMPA sada primijeti gazu ispod koje se nazire BRANIMIROV uzdignuti palac.
KRMPA: Ma cijeli dan sam u zagušljivom uredu, ali dobro sam.
MARIJA: Ako hoćeš sjedni na fotelju, ali ne garantiram da ćeš ustati s nje.
KRMPA: Molim?!
MARIJA (pokaže na fotelju): Pa gle ju, sva ulubljena, uništena. Đubrad nam je rasparala sav namještaj, kao da su tražili nešto.
KRMPA: Tko zna, možda drogu?
MARIJA: Tko zna. Policija se nikad nije službeno izjasnila. Jesu tebi nekad nešto rekli? Onako neslužbeno.
KRMPA: Pa rekao bi vam, ne znaju, samo nagađaju.
MARIJA: A da nisu tražili onaj nož?
KRMPA (sumnjičavo): Koji nož?
MARIJA (odmahne rukom): Ma, pričam pizdarije. Jesi siguran da nećeš jednu? (toči rakiju pa popije)
KRMPA (nervozno pogledava na mobitel): Ne, ne. Zapravo trebao bi krenuti lagano.
KRMPA ustaje, uzima fascikl. Ustaje i MARIJA, gegavo i supijano.
MARIJA: Ajde prije nego odeš, jel' mi možeš pomoć nešto?
KRMPA je već kod vrata, nećka se, pogleda u BRANIMIRA koji ne miče pogled s njega.
KRMPA: Zbilja bi trebao…
MARIJA: Ma samo da ga prevrnemo na bok, da ne dobije dekubitus.
MARIJA se okrene, izgleda kao da popravlja posteljinu kako bi lakše okrenuli BRANIMIRA. Čuje se šuškanje plastične vrećice.
KRMPA (nevoljko): Da naravno, ajmo.
Kad KRMPA dođe do kreveta, MARIJA se naglo okrene i nožem mu proburazi trbuh.
MARIJA: Je li to taj nož?!
KRMPA u šoku gleda dršku noža koja viri iz njega. MARIJA izvadi nož pa ga još jednom ubode.
MARIJA: Ovo ti je za mog sina! (ponovo ubode) A ovo za unuka!
KRMPA padne na pod. MARIJA krvavim rukama miluje BRANIMIRA po licu.

KRAJ



Facebook! TwitThis

JURDANA NATKO

Rođen u Zagrebu 1983.g, diplomirao sociologiju i filozofiju na Hrvatskim studijima, te dramaturgiju na ADU.