Novo čitanje Ifigenije po motivima Euripidove Ifigenije u Aulidi



GODINA PROIZVODNJE: 2005

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 2

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 3

AUTORSKA PRAVA: SVA PRAVA PRIDRŽANA



LIKOVI:


KRALJ AGAMEMNON

KRALJICA KLITEMNESTRA

IFIGENIJA

AHILEJ

BATLER


PROLOG


BATLER: Ponovno, ponovno i ponovno. More kao ulje. Ni daška vjetra. Brodovi čekaju u luci. Da pođu u rat. Silna vojska stoji, spremna. Ali, nema ni daška vjetra. Već sto dana. Ili duže. Vojska bjesni. Građani bjesne. Nestrpljivi ljudi što prije žele u rat. Ali, nebo je zaratilo protiv nas.

A kralj? Domišljao se dugo što da učini. I kada je zapitao nebo što bi ono htjelo,  nebo mu je reklo: prolit će se krv. Onaj tko odluči proliti krv, krv svoju mora dati za njihovu.

Kralj je mnoge besane noći proveo razmišljajući što je nebo htjelo reći. I jedne je noći napokon shvatio.

Želi li krenuti u rat krv svoju mora dati za njihovu. Krv svoje krvi kako bi napokon zapuhao vjetar.

Kralj se skamenio od užasa. Danima je  bespomoćno piljio u daljinu i osluškivao vjetar. Buka vojske postajala je sve glasnija. Kralj je nesposoban! Kralj je kukavica!

Dugo je oklijevao. Dvoumio se. Na kraju je rekao- odlučio sam. Učinit ću to. Krv moje krvi za njihovu.

1. čin

1. prizor

KRALJ: Ne! To je strašno! Ja to ne mogu učiniti.

BATLER: Da, Vaše veličanstvo. Izvršenje takvog  strašnog čina uistinu bi zahtijevalo nadljudsku snagu i odlučnost. Vrlo je malo ljudi koji su dovoljno jaki za tako nešto.

KRALJ: A ja nisam među njima?

BATLER: Vaše veličanstvo, ako dopuštate, oduvijek ste bili izrazito osjetljive, nježne i profinjene naravi. I nikada niste naročito voljeli ... neugodne poslove.

KRALJ: Pa ipak, vidi što sam postao. Kralj. Šef države.

BATLER: Da. Šef države. I to kakav. Sjećam se tih izbora. Borili ste se kao lav! Držali govore. Širili ruke u očinskom stavu. Agitirali, pametno i spretno. I uspijevali ste! Uvijek ste nalazili načina da zavedete. Rukovali se s kim ste stigli. Nasmijavali, šarmirali. Svima ste bili prijatelj. Plaćali ste pića i obilne večere, čak i onima koji to nisu željeli. Onima koji su bili protiv vas. Obećavali ste brda i doline. Na kraju su čak i vaši protivnici promijenili stranu. Pa naravno, mislili su da ćete ih nagraditi! Ali mudar kralj, a vi to jeste, zna prepoznati ulizice što nišane na materijalni probitak. I kad ste jednom došli na vrh, promijenili ste ploču. Njegovo veličanstvo kralj! Odjednom posve nedostupan. Iza deset zaključanih vrata. Kako ste to samo dobro izveli! Ponosim se vama.

KRALJ: Ne može jedan šef države biti na nišanu svakoj budali. (pogleda na sat) No, je li vrijeme za proglas?

BATLER: (približava mu radio stanicu) Izvolite.

KRALJ:

(Proglas narodu)

Zbog neodgovarajućih vremenskih uvjeta, naša flota ni danas ne može isploviti iz luke. Ali, to nas neće spriječiti u ostvarivanju našeg krajnjeg cilja - da ova vojska krene u ofenzivu i pobijedi! Dajem vam svoju riječ da ću, kao vođa ove zemlje, poduzeti sve potrebne mjere kako ni jedan agresor ne bi ugrožavao naše teritorije, slobodu, prosperitet i stabilnost!

Tišina.

KRALJ: (isključi radio stanicu) I ja bih istog trena, bez oklijevanja, učinio sve što sam obećao. Kad bi samo bilo vjetra.

BATLER: Naravno da biste učinili, naravno. No, taj nebeski zahtjev usitinu je neugodan. Krv svoje krvi.  To je prevelika žrtva. Iako... za velike ljude nijedna žrtva nije prevelika.

KRALJ: Želiš mi reći da sam kukavica?

BATLER: Vaše veličanstvo, ja da tako nešto makar i pomislim?! Samo želim reći da je vaša situacija vrlo složena.  Svi će razumjeti ako to ne učinite. Vi ste prvo otac, a tek onda kralj. Uostalom, zašto se netko drugi ne bi žrtvovao? Krv se mora proliti, ali ne mora biti vaša. A zemlja neka se pobrine sama za sebe. Na kraju krajeva, ne morate VI biti kralj.

KRALJ: Ne moram ja? Nego tko? Nakon svega što sam učinio, netko drugi? Da odustanem? Sad?!

BATLER: Vi znate najbolje. Samo požurite s odlukom. Vaša kći već je na putu ovamo.

KRALJ: Znam. I misli da dolazi na svoje vjenčanje.

BATLER: A vjenčanja... neće biti?

KRALJ: Neće. Bila je to obična varka, samo da je dovedem ovamo. Navodni mladoženja ni ne zna za to.

BATLER: Opasno je igrati se ženskim osjećajima.

KRALJ: A što drugo mogu učiniti? Nebo, nebo! Kako možeš od mene tražiti takvu žrtvu? Da ubijem svoju vlastitu kćer?! Ne, to je monstruozno, ja to neću učiniti!

BATLER: A što će na to reći vojnici? Oni žele u rat. Vojska je divlja, zloćudna životinja. Mogla bi početi gristi. Pobuniti se. Uperiti puške na krivu stranu. Prema kralju koji se povlači.

KRALJ: Istina. Odustanem li, vojnici bi vrlo lako mogli ubiti i mene i moju ženu i moju kćer. Ako to učinim sam, sačuvat ću barem dva života.

BATLER: I vlast.

Tišina.

KRALJ: (dohvati radio stanicu)

(proglas generalima)

Generali! Vrijeme je da prekinemo ovo neodrživo stanje nepomičnosti. Kralj je odlučio.

Tišina.

KRALJ:

Kao dostojni šef ove države, odlučio sam prinjeti svoju žrtvu za njen napredak. Krv svoje krvi. Svoju kćer. Kralj - to sam ja. I imam dovoljno snage da se borim i s nebom. A sada - svršimo ovu stvar sa što manje suza.

2. prizor

Vrata se otvaraju. Ulaze Klitemnestra i Ifigenija s koferima.

IFIGENIJA: Tata!

KLITEMNESTRA: Pozdrav svima! Stigle smo!

KRALJ: Što ona radi ovdje?!

BATLER: Zaista ne znam...

KRALJ: Preuzmi.

Kralj se povlači da se sabere i dovrši toaletu i gura batlera prema kraljici.

BATLER: Moj naklon, Veličanstvo. Dopustite da vam pomognem s prtljagom. Donjeli ste zaista... puno toga.

KLITEMNESTRA: A što si očekivao? Očekuje nas vjenčanje!

BATLER:  Imate potpuno pravo. Gospođica nikad nije izgledala ljepše.

IFIGENIJA: Hvala ti.

KLITEMENSTRA: I mora biti lijepa. Udaje se. Jest da je sve malo iznenada...

BATLER: Ali iznenađenja su najslađa stvar.

KLITEMNESTRA: Ispravi se, kćeri, daj se malo nasmiješi. Ne ideš na izdržavanje kazne, nego na vjenčanje. Sjedni ovdje, da ti malo uredim kosu.

Batler slaže kovčege, dok Klitemnestra nemilice nateže Ifigenijine uvojke.

KLITEMNESTRA: A kakvo je stanje ovdje?

BATLER: Pa... ništa se nije promijenilo. I dalje nema vjetra. Vojska divlja, radi nerede.

KLITEMNESTRA: A moj muž je naravno nesposoban da uvede malo reda?

BATLER: Nikako ne bih upotrijebio riječ nesposoban.

KLITEMNESTRA: Ja bih. Znači, svi se dobro zabavljaju.

BATLER: Osim kralja.

KLITEMNESTRA: On ionako nikad nije imao smisla za humor.

Ifigenija trči kralju u zagrljaj.

IFIGENIJA: Tata!

KLITEMNESTRA: Dragi mužu, kako je lijepo što te vidim nakon dugih mjeseci razdvojenosti!

KRALJ: Kakvo je stanje kod kuće?

KLITEMNESTRA: Bolje nego ovdje, to je sigurno.

KRALJ: Tek si došla, ali ti naravno najbolje znaš kako je ovdje.

KLITEMNESTRA: Ne mogu si pomoći, ali brzo zaključujem.

KRALJ: Da, to je neizlječiva osobina.

IFIGENIJA: Tata, mama! Molim vas... Želim da  danas svi budemo dobre volje. Samo jednom se udajem! Tata, nisi me ni pogledao! Je l ti se sviđa haljina! Prekrasna je, prekrasna, zar ne?

Kralj se povlači pred Ifigenijom.

3. prizor

IFIGENIJA: Tata! Što je to s tobom?

KRALJ:  Umoran sam.

IFIGENIJA: Ali sad sam ja došla ovamo. Ispričaj mi priču!

KRALJ: Sada?

IFIGENIJA: Da! Hajde! Samo jednu priču!

KRALJ: Dobro. O čemu hoćeš?

IFIGENIJA: O nekom kralju. Junaku.

KRALJ: (započne)... Oh, ne mogu!

Tišina.

IFIGENIJA: Zašto ne možeš?

KRALJ: To su sve gluposti. Te priče o kraljevima junacima.

IFIGENIJA: Prije nisi tako mislio.

KRALJ: Junaci, kćeri moja, ne postoje.

IFIGENIJA: Ali ti si junak. Vođa ove zemlje.

KRALJ: Jesam li? Ili sam... kukavica, zatočenik ove zemlje?

IFIGENIJA: Tata, što ti je?

KRALJ (čvrsto zagrli Ifigeniju i ljulja je kao da je dijete i kao da joj pjeva uspavanku) Šššš. Mala moja djevojčice. Samo sklopi oči. I ne brini se. Spavaj. Spavaj.

Tako zagrljeni šute neko vrijeme.

IFIGENIJA: Udajem se.

Tišina.

KRALJ: Odlaziš.

IFIGENIJA: I ti odlaziš. U rat.

KRALJ: Da sam znao da ću te tako brzo izgubiti, sve bi bilo potpuno drugačije. Nikad ne bih potrošio sve ono vrijeme na posao. Samo bih sjedio u vrtu i pričao ti priče. O Bože, nedostajat ćeš mi!

IFIGENIJA: Što to govoriš? Još uvijek imamo vremena. Dolazit ću često. Ti ćeš pobijediti u tom ratu i vratiti se kući. Obećaj mi.

KRALJ: Nemoj nikome ništa obećavati. Jer ljudi kasnije očekuju od tebe da budeš dosljedan. Makar trebao biti okrutan, bilo kakav. Samo da ispuniš obećanje!

IFIGENIJA: Tata, bojim se kad te vidim ovakvog.

KRALJ: I ja se bojim. Ostalo je još tako malo vremena.

Ostaju sjediti zagrljeni.

4. prizor

Klitemnestra, uređena u najboljoj maniri jedne kraljice, prilazi i grli Kralja. Batler, polusakriven od njihovih pogleda, čisti.

KLITEMNESTRA: Nedostajao si mi.

KRALJ: Vojni logor možda nije najbolje mjesto za obiteljske susrete.

KLITEMNESTRA: Ipak... Ne volim spavati sama.

KRALJ: Tako je to kad imaš muža kralja.

KLITEMNESTRA: Jesam li se kada bunila?

KRALJ: Nisi.

KLITEMNESTRA: Samo si mi nedostajao.

Klitemnestra pokušava kralja zainteresirati za sebe, ali joj to ne polazi za rukom.

KLITEMNESTRA: Zašto si takav?

KRALJ: Kakav?

KLITEMNESTRA: Hladan. Neosjetljiv. Rat je naporan sport, ha? A uskoro ćeš otići i opet te neće biti, tko zna koliko dugo. Naša kćer će se udati. A ja ću ostati sasvim sama.

KRALJ: I ja ću biti sam. U nekom šatoru, okružen vojnicima.

KLITEMNESTRA: Ti si taj koji je odlučio ratovati.

KRALJ: Na kraju ćemo svi ostati sasvim sami. Bez ljubavi, bez djece, bez obitelji, bez mira...

KRALJICA: I bez vremena. Više nećemo imati vremena da bilo što učinimo.

Tišina.

KLITEMNESTRA: Kakav je zapravo on? Taj mladi poručnik, mladoženja kojeg ni ne poznajem?

KRALJ: Najhrabriji, najpametniji i najbolji čovjek u vojsci. Osoba od mog najvećeg povjerenja. Taj će daleko dogurati.

KLITEMNESTRA: Samo, čemu takva žurba? Nije li se vjenčanje moglo održati kad se vratite iz rata? A ne ovako, na brzinu, bez ikakve pripreme i najave?

KRALJ: Ne, nipošto. Ne treba čekati. Lijep događaj poput vjenčanja i velike zabave potreban je vojsci da ublaži svu ovu napetost. Dobro, draga moja kraljice... Dovela si je, za sve si se pobrinula... Sada se možeš vratiti kući. Batler će donjeti tvoje kofere.

KLITEMENSTRA: Molim?! Kako to misliš- da se vratim kući? Da se vjenčanje moje kćeri održi bez mene?

KRALJ: Ali draga, to će biti samo mala ceremonija. Treba riješiti stvar po kratkom postupku i krećemo! U rat! Zaboga, ovo je vojska.

KLITEMENSTRA:  Ne pada mi na pamet da ne budem prisutna. Baš me briga za vojsku!

KRALJ: Ne budi tvrdoglava... Neprilično je da tamo budeš s tim bradatim i neotesanim vojnicima...

KLITEMNESTRA:  Ostajem ovdje. Na vjenčanju svoje kćeri. Ja sam joj majka. Ili misliš da mi to možeš zabraniti?

Kraljica ode, kralj ostane sam.

Tišina.

KRALJ: Prokleta bila! Što da radim? Neka mi netko kaže što da radim sad?

Odnekud izroni Batler.

BATLER: Žene. Najveća im je vrlina ako znaju kad se treba povući.

Tišina. Kraljev duboki uzdah.

KRALJ: Ne puštaj nikoga k meni. A pogotovo ne moju ženu. Radi što znaš i umiješ, samo je nipošto ne puštaj blizu mene. Jasno?

BATLER:

Uskoro. Čas se bliži. Vrijeme istječe. Već vidim. Razneseni trbusi. Smrskane kosti. Razrušene, prazne kuće. Vojnici pljačkaju. Urlici užasa. Topla, razlivena krv i crvena zemlja koja ju je upila. Krv mora dati onaj koji ubija. Krv za krv. Uskoro. Čas se bliži. Vrijeme istječe.

2. čin

1. prizor

AHILEJ: Hej! Ima li koga? Došao sam po službenom poslu! Trebam hitno razgovarati s kraljem! Izbili su neredi! Ljudi žele što prije krenuti u rat.

KLITEMNESTRA: Možda ti ja mogu pomoći?

AHILEJ: (veselo kad je ugleda i dobro omjeri) Sigurno mi možeš pomoći. Ako ništa, samo ostani stajati ovako ispred mene, i već si mi puno pomogla.

KLITEMNESTRA: Dobro...

AHILEJ: Kakva ljepota! Dostojna jedne kraljice.

KLITEMNESTRA: Slučajno, i jesam upravo ta.

AHILEJ: Zaista jesi. Barem u mojim očima. Nisu mnoge uspjele osvojiti to prijestolje.

KLITEMNESTRA: Ma nemoj mi reći... Jesi li barem hrabar koliko si slatkorječiv?

AHILEJ: Najhrabriji čovjek ove vojske. Desna ruka našeg kralja.

KLITEMNESTRA: Čudi me da se ne poznajemo. Desna ruka moga muža...

AHILEJ: Tvoga muža... Kralja? Kraljice?!

Klitemnestra graciozno pruži ruku na rukoljub.

KLITEMNESTRA: Inače se ne volim služiti tom titulom.

AHILEJ: Oh! Oprostite mi... moju nespretnost. Znate kakvi smo mi vojnici. Ponekad malo sirovi. Uh, sad mi je neugodno.

KLITEMNESTRA: Kraljice su tu da opraštaju.   A tko si, mladi junače?

AHILEJ: Poručnik Ahilej.

KLITEMENSTRA: Ahilej! Ti si taj! Mladoženja! Moj budući zet!

AHILEJ: Radije bih da sam neki daleki rođak. Ili najbolji prijatelj.

KLITEMENSTRA: Dosta šale. Dođi da te poljubim, zete!

AHILEJ: Oprostite, ali vi ste me s nekim zamijenili, kraljice.

KLITEMNESTRA: Kako misliš zamijenila ... Jesi li pijan? Imao si sinoć momačku večer? Ne boj se. Moja kći bit će ti dobra žena.

AHILEJ: Ali, kraljice, otkuda vam to... ja se nisam ni mislio njome oženiti.

KLITEMNESTRA: Zar te netko natjerao?

AHILEJ: Ne. Nije. Ja samo ne znam ništa ni o kakvom vjenčanju.

KLITEMNESTRA: Čekaj. Kralj je rekao da dovedem našu kćer ovamo. Na vjenčanje. S tobom. Da se nisi možda usudio -predomisliti u zadnji tren?

AHILEJ: Na vjenčanje? Sa mnom?  Kraljice moja, pa pogledajte me. Ne mogu ni pet minuta biti na istom mjestu, barem zasad. A kamoli da bi mi na pamet palo da se oženim.

KLITEMNESTRA: Slušaj ti leptiriću! Dosta je bilo. Lijepo smo razgovarali, malo si se i zanio, ali sad izvoli postati ozbiljan. Razgovaraš s kraljicom. Danas je tvoje vjenčanje s mojom kćeri!

AHILEJ: Kraljice, s dužnim poštovanjem, nema nikakve šanse da oženim vašu kćer. Ženidba mi uopće nije u planu.

KLITEMNESTRA: Čekaj malo... Misliš da bih dopustila da moju kćer, moju kćer ostaviš pred oltarom?! Ti se ženiš. Milom ili silom.  A sad nestani.

Ljutita Kraljica, ledenog lica, otvori vrata, a zbunjeni Ahilej nema što drugo učiniti nego da izađe.

2. prizor

BATLER: Kraljice. Mladi poručnik dobro vas je razljutio...

KLITEMNETRA: Umišljeni, napuhani ljepotan! Misli da će mu svi pasti pod noge jer je lijep, mlad, hrabar...?  Bezobraznik.

BATLER: Vaša procjena nije potpuna netočna, kraljice.  No, bojim se da u ovom slučaju zaista nije on kriv.

KLITEMNESTRA: Pa tko je onda kriv? Što se događa?

BATLER: Vi, naravno, znate da sluga uvijek mora biti vjeran svome gospodaru.

KLITEMENSTRA: Tako je. Ali i gospodarici.

BATLER: I da mora čuvati njegove tajne čak i kada su sramne i neugodne.

KLITEMNESTRA: Ako to nikome ne donosi nesreću.

BATLER: Tako je. A okolnosti su, u najmanju ruku, teške. Zemlja se sprema u rat, a nikako da vojska napokon krene. Nebo traži žrtvu. Stvar je povjerljiva. Od najvišeg državnog interesa. Zapravo, državna tajna.

KLITEMNESTRA: Govori već jednom.

BATLER: Ifigenija mora umrijeti.

KLITEMENSTRA: Molim?!

BATLER: Nebo je reklo da je to njegov uvjet. Svi za to znaju. I nitko se ne protivi. Zemlja tako hoće. Generali, ljudi, vojska. Krv svoje krvi kralj mora dati u zamjenu za vjetar.

KLITEMNESTRA: Kako?!

BATLER: Nebo nikada ne mijenja mišljenje. Inače, vojska nikada neće poći u rat.

KLITEMNESTRA: I on je odlučio to učiniti?! On je zaista odlučio to učiniti?

BATLER: Vjerujte mi kraljice, teška srca je pristao na taj okrutan čin.

KLITEMENSTRA: Ti lažeš. To ne može biti istina...?

BATLER: Ako vam je draže, možete pričekati i uvjeriti se sami.

KLITEMENSTRA: Prokleti, podli lažljivac! Dakle, sve je ovo bila farsa. I to naglo vjenčanje i sva njegova objašnjenja. Prevario me i natjerao da dovedem svoju kćer ovamo. U smrt. Ubit ću ga!

BATLER: Cijela ova priča poprimila je tragične razmjere.

KLITEMNESTRA: Neka se netko samo usudi približiti joj se! Zadavit ću ga. Ubit ću ga golim rukama.

Ulazi Kralj.

Kraljica navali na kralja, a on je udari, odgurne na pod i ode.

KLITEMNESTRA: Ubiti je hoćeš?! Ubiti svoju vlastitu kćer u zamjenu za- odlazak u rat?  Kakav si ti to čovjek, kakav kralj?

(batleru, koji je pokušava obuzdati) Pusti me!

Što da radim? Što da radim? Doći će po nju! Nema nikog da nas brani! Tko će nam sada pomoći? Postoji li barem jedan čovjek koji još uvijek ima srce?

BATLER: Pitanje je to na koje gotovo i nema odgovora.

KLITEMNESTRA: Ahilej! On je hrabar! On će nam pomoći! Trči! Pozovi mi Ahileja!

3. prizor

Batler uvodi Ahileja koji radoznalo promatra Klitemnestru koja se, izmorena i izvan sebe, sklupčala na podu.

AHILEJ: Kraljice?

KLITEMNESTRA: Znaš li što se sprema?

AHILEJ: Upravo sam saznao. Na obali već dižu žrtvenik. Pale se vatre i oštre noževi. I već se čuje vjetar.

KLITEMNESTRA: Ahileju, pomozi mi!  Spasi je!

AHILEJ: Ja?!

KLITEMNESTRA: Ti! Da, ti! Ti jedini možeš pomoći!

Što se dogodilo? Kakav je ovo mrak, bjesnilo u koje smo svi upali? Zar da je izgubim? Ne, ja to ne mogu podnjeti.

AHILEJ: Kraljice, žao mi je. Ne znam što da kažem. Ja nisam tu da odgovaram na pitanja.

KLITEMNESTRA: A zašto si tu? Ti i tvoja hrabrost i taj glas heroja koji te prati?

AHILEJ: Kraljice, ja sam običan poručnik. Nemam nikakvog ovlaštenja ni moći... Ja sam tu da slušam naređenja.

KLITEMENSTRA: I slušat ćeš ih? Slijepo?... Gdje sam to ja? Postoji li na ovom svijetu još itko dobar, itko ispravan? Ahileju, reci mi: koliko si  zapravo hrabar?

AHILEJ: Glas o mojoj hrabrosti stigao je dalje nego moji koraci.

Kraljica se baca na koljena.

KLITEMNESTRA:  Ahileju, onda ga i opravdaj.  Traži što hoćeš. Sve ću ti dati, sve napraviti, uzmi što hoćeš, samo mi spasi kćer!

Tišina.

AHILEJ: Kraljice, ustanite. Obrišite suze. Tko se usudi taknuti vašu kćer, past će mrtav. Nikad nisam bio ničiji sluga. Imam svoju pamet, što god rekli oni koji me preziru. I ne slušam slijepo tuđa naređenja, čak ni ako su od kralja.

BATLER: Hm. Velike riječi. Tko zna kakva su mu djela?

  1. prizor

Ahilej pristupa Agamemnonu.

AHILEJ: Vi to ne smijete učiniti!

Tišina.

AHILEJ: Ja neću to dopustiti!

Tišina.

AHILEJ: Kralju...

KRALJ: Da imam sina, volio bih da bude kao ti.

AHILEJ: Onda vas molim, kao sin, kao vaš najhrabriji poručnik...

Tišina.

KRALJ: Zamisli da si vođa. Možeš li to zamisliti?

Tišina.

KRALJ: Zamisli. Ti si vođa. Tvoj lik je na slikama u svakoj kući, tvoj glas je u svakom uhu. Stojiš na vrhu. Iznad svih. Ti. Sam. Potpuno, neopisivo, neizlječivo sam. Jer nitko drugi nije ti.

Oni gledaju u tebe.  Ne čuješ im riječi. Predaleko si. Ali znaš što žele. Što očekuju. Ne možeš okrenuti glavu. Želio bi, ali ne možeš. Neke ruke te drže i glas ti šapuće: Pogledaj ih! Pa ne možeš im to učiniti! Ne možeš ih iznevjeriti! Oni su ti dali svoje povjerenje. A ti? Zaboravio si što je dužnost? Ti si otac jednog naroda. Ti moraš biti vođa.

Oni i dalje zure u tebe. Ispod njihovog djetinjeg, zaljubljenog pogleda je okrutnost kakvu još nikada nisi upoznao. I onda- shvaćaš. Nemaš kamo.

Tišina.

AHILEJ: Jeste li ikada ubili čovjeka koji je stajao ispred vas, oči u oči?

KRALJ: Nisam, Ahileju. Ali svaki dan sam oči u oči sa smrću. Gledam ju, živim s njom, jer ja sam taj koji odlučuje o životu i smrti. Drugi su samo izvršioci moje odluke.

AHILEJ: Kako ćete moći ostati tu? Na vrhu? Ako je ubijete. Neće li vam se tlo zatresti pod nogama?

KRALJ: Ti si vojnik. Što još želiš postati?

Tišina.

AHILEJ: Najhrabriji, najbolji i najveći vojnik od svih. Jednoga dana, general.

KRALJ: Jednog drugog dana, najveći general od svih. Vođa. Ono što sam ja sada.

Tišina.

KRALJ: I misliš li da ćeš to moći?

AHILEJ: Cijeli život sam vjerovao u to. I vjerujem još uvijek.

KRALJ: Ahileju, ne shvaćaš li? Trebaš biti hrabar. Ali i drugi su hrabri. Trebaš biti jak. I drugi su jaki. Možda i jači od tebe. Ali, razumiješ li zaista koja je razlika između onoga tko želi biti vođa i onoga koji će to i postati?

Tišina.

KRALJ: Žrtva. Svaki  vođa na ovome svijetu morao je nešto žrtvovati. Sine, ovo nije igra za malu djecu. Ovo je rat za velike ljude. Ti si vojnik. Kao i ja. Isplači se. Idemo u rat.

Tišina.

AHILEJ: Kralju...

Tišina.

AHILEJ: Žao mi je! Tako mi je prokleto žao! Imate pravo.

Kralj vadi ordenje generala i stavlja ga na Ahilejeva prsa.

KRALJ: Rodio si se da budeš velik. Sada mogu reći- bit ćeš. Od danas- general.  Jednoga dana, vođa. Kralj.

BATLER:

Čas se bliži. Vrijeme istječe. Kraljevska kruna postaje teška kao olovo. Tko bi rekao da slava može biti ovako gorka? Kakav Bog, kakva vrlina? Ma molim vas, tko više vjeruje u to? Bog je mrtav. Dobro nije nikada ni postojalo. Svi znamo, ljudi su zli. I svijet će postati Zlo.

3. čin

1. prizor

Klitemnestra na podu, raščupana i mahnita. Tišina.

KLITEMNESTRA:

Kad sam te srela, bio si mršav i antipatičan, ali u tebi je bilo nešto  uzbudljivo. Bio si na putu koji vodi prema vrhu. Poželjela sam te. Bacio si se na mene i pustila sam da me uzmeš još iste noći. Držao si mi glavu u rukama i znao si- našao si me. Ženu koja će ti dati krv. I još mnogo više. Trebao si...

Trebao si moj prazan hladan krevet u kojem sam te svake noći čekala. Moje suze. Brišem ih tvojoj košuljom koju u slučaju nužde uvijek držim pokraj kreveta. Ti u njemu već nisi dugo prespavao jer si stalno na putu.

Pristala sam na službena primanja, svečane večere, otvaranja nove autoceste, na pomoć hendikepiranoj djeci, na predsjedništvo u zakladama za siromašne. Čekala sam, čekala i konačno... Moj muž - kralj. Ti i ja.  Za ruku držimo našu malu kćer. Ima tvoje oči. Život ima smisla. Kako si me samo prevario! Kako sam se prevarila! Vrh je tu i na njemu si ti - sam. Mene više ne trebaš. Pa dobro, pristala sam i na to. Pristala sam samo zato što sam imala- nju. Jedino što si mi ikada dao. Jedino što sam voljela kad sam prestala voljeti tebe.

Misliš da me poznaješ? U dobru i u zlu, dok nas smrt ne rastavi? Čuvaj me se! Učiniš li ovo, upoznat ćeš me kakvu me još nisi upoznao. Ako proliješ moju krv, platit ćeš mi svojom krvlju.

Tišina.

KRALJ: Moram.

Tišina.

IFIGENIJA: Tata!

Tišina.

IFIGENIJA:

Je li to istina? ... Jest. Istina je. Tata?

Danas sam se trebala udati. I nisam mogla dočekati ovaj dan! Ne ljuti se, volim ovu kuću, ali tu sam bila tako besposlena!

A smijeh je nestao iz palače. Uvijek sama. Niti jednog posjetitelja. Sve je besmisleno. I odjednom- gotovo je s tim beskonačnim satima dosade! Udajem se! Život tek počinje! Baš sve želje su se ispunile, kao na filmu! Možda još posljednja želja nije: da dobijemo još samo malo vremena. Ti i ja.

Želim još malo biti s tobom. Želim da se brineš za mene kao da još nisam ni prohodala, da si samo moj, da nigdje ne moraš ići, da nigdje ne žuriš. Prijatelji te mogu prestati voljeti, dečki te mogu prestati voljeti, sve nestaje, a samo si ti, moj tata, jedini koji će me voljeti zauvijek.

A sad? Što sad? Od svih ljudi, upravo ti? Dao si mi život. I sada mi ga uzimaš?

Ništa od svega neće se dogoditi? Život tu završava? Nikad više neću vidjeti sunce? Neću se više kupati u moru? Neću imati ni muža ni djecu? Nikad više neću vidjeti ni tebe?

Tata, pogledaj me. Ja samo želim živjeti. Ne želim tako brzo odrasti!

Tišina.

KRALJ:

Rat ne može početi bez tebe.

2. prizor

U pozadini se čuju glasovi kralja i kraljice, buka ljudskih glasova. Ifigenija prilazi mikrofonu.

IFIGENIJA: (u radiostanicu)

Kh ... kh ... jedan, jedan ... čuje se? Htjela bih reći par riječi. Ispričavam se zbog nespretnosti. Nisam navikla javno nastupati.

Tišina.

IFIGENIJA:

Vi me ne poznajete, nitko me nije predstavio, ali sam sigurna da znate tko sam. Drago mi je da se upoznajemo, barem ovim putem.

Cijeli život sjedila sam u svojoj sobi. Okružena čuvarima. Čekala sam da narastem. Dobivala sam sve što sam htjela, a od mene nitko nije ništa tražio. Zamišljala sam svoju budućnost. Preda mnom su bili otvoreni svi putevi i ja sam se svima jednako radovala. Nadala sam se da mi je sudbina namjenila nešto veliko i lijepo. Možda muža junaka? Možda sina većeg od mog oca? No, ispalo je sasvim drugačije. Sudbina mi je namijenila nešto mnogo veće. Samo meni. Meni i nikome drugome.

Nema potrebe za ovom vikom. Razumjela sam. Ne bojim se. Neću pognuti glavu.  Neću pobjeći. Vi me trebate. Ima li bolje stvari? Biti nekome potreban. I zato - ne uzimajte na silu, ja ću sama darovati. Svoju krv. Krv svoje krvi za njihovu.

Čujem vjetar. Nebo se već priprema. Vrijeme je isteklo.

EPILOG

BATLER: Vjetar... Čujem vjetar. Čujem vjetar. Čujem vjetar! I glasove! Ljudi urliču od sreće! Vojnici trče prema luci! Hvataju oružje! Jedra se dižu! Konopi se smiju! Sidra plešu! Polazak! Polazak! Idemo u rat!

U rat. Vidim ga. Razrušeni grad. Prepolovljene kuće, što su nekad nekom bile dom. Zapaljena polja gore. Otrovni dim. Smrad. Lomače od ljudi. Krici i zavijanje. Topla, razlivena krv upija se u iznenađenu zemlju, koja kao da se pita - je li ovo kraj?

* * *




Facebook! TwitThis