Tags: 4F 10+M

Svi se čude, a i smiju starom postolaru Benediktu jer ponekad radi besplatno, a uz to prijatelj mu je miš. Svi znaju da od miševa nitko ne može imati koristi, samo štete. A ne znaju da je Kiro sasvim poseban miš. Voli on svoga prijatelja starog postolara, ali žudi za tim da putuje, da malo vidi svijeta. Jedne večeri odlučuje otputovati. Odmah po izlasku iz postolarske radionice naleti na gladne mačke. Jedva se spasi bježeći na brod koji upravo isplovljava. Štakori nisu ništa ljubazniji od mačaka, Kiro dane provodi skriven u potpalublju, gladan i žedan. Nema pojma da je na brodu i kralj, na gornjoj palubi svake noći priređuje balove. Jedne mračne noći brod se zaputi ravno prema velikoj santi leda. Predosjetivši opasnost, svi štakori poskaču u more, dok mišić trči na gornju palubu upozoriti ljude jer je on sasvim poseban miš. Dvorjani to ne znaju pa ga žele zatući. U trenutku kada su ga dohvatili, mišić zgrabi kockicu leda koja je ispala iz jedne čaše. Mladi kraljević spazi led, shvati što je Kiro htio reći i naloži kapetanu da provjeri kurs. Zahvaljujući tome, brod uspije izbjeći santu. Zbog spašavanja broda kralj mišiću daje čin generala. Po povratku u luku, Kiro među okupljenim znatiželjnicima spazi starog postolara pa mu trči u zagrljaj. Vidjevši da su prijatelji, kralj starog Benedikta proglašava kraljevskim postolarom, na zaprepaštenje onih koji su mu se do tada smijali.


GODINA: 2004. 

PODNASLOV: Igrokaz za djecu s pjevanjem i jedenjem.

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 11

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 4

BROJ LIKOVA NEODREĐENOG SPOLA: 3

NAPOMENE VEZANE ZA LIKOVA: Glavni lik je miš, uz njega se pojavljuju tri mačke i tri štakora (mogu ih glumiti isti glumci). Ljudi povremeno pjevaju.

NAPOMENE VEZANE ZA MJESTO RADNJE: Radnja se događa na ulici, u postolarskoj radionici i na brodu. Zapravo imamo dvije scenografije. Jedna je ulica ispod koje je postolarska radionica, a druga brod koji također ima dvije etaže – palubu i potpalublje.

DODATNE NAPOMENE VEZANE UZ DRAMU: Tekst je pogodan i za lutkarsko kazalište. 

AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana.


LIKOVI:

KIRO – miš

BENEDIKT – postolar

SKITNICA – skitnica

POLUPJESNIK – netalentirani pjesnik

GRGA – postolar, Mrgin uvaženi kolega

MRGA – postolar, Grgin uvaženi kolega

KRALJ – kralj kao kralj

KRALJICA – kraljeva supruga

KRALJEVIĆ – dječak, ako bog da budući kralj

KAPETAN – kapetan broda

PROLAZNICI – razni: dama, domaćica, zaručnica, trgovac, kriminalac

MAČKE – 1, 2 i 3

ŠTAKORI – kao i mačke: 1, 2 i 3

DVORSKA SVITA – dvorske dame i dvorjani, jedna se dama posebno ističe vrištanjem i glupim primjedbama

Pozornica je horizontalno i vertikalno podijeljena na dva dijela. Gornji dio je trg, a donji dio postolarska radionica. Visinska razlika nije puna visina etaže, važno je tek naznačiti da je radionica u podrumu. Na trgu je živo, svi žure. Ispod, u radionici postolara Benedikta za sada je mrak. Osvijetljena je jedino polica na kojoj miš Kiro nepomično leži i kroz podrumski prozorčić gleda vrevu iznad sebe. Prolaznici (na sreću) ne zamjećuju Kiru. Na početku pjesma:

PROLAZNICI:

Idemo!!!

POLUPJESNIK:

Pjesnik ja sam svi da znate

Protiv volje svoga tate

Pjesme su mi pune rime

Proslavit će moje ime

Žurim sad kod izdavača

Prva liga, dobro plaća

Pjesme će mi objaviti

Pa ću dobro zaraditi


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNICA (dama):

Moraš bit u brzom hodu

Ako pratiš svjetsku modu

Danas jesi, sutra nisi

A preksutra tko zna di si

Sve se mijenja sve se kreće

Ništa tebe čekat neće

Trči amo, trči tamo

Prave krpe kupuj samo


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNIK (kriminalac):

S nikim nisam jako fin

Ja vam nisam tatin sin

Tko što ima neka kaže

Bog mu ne do da mi laže

Samo brzo vrijeme nemam

U akciju se uvijek spremam

Zlato, zlato mene draži

Gdje ga ima ti mi kaži


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNICA (zaručnica):

Sanjala sam divan san

Probudila se već je dan

Pojela sam friško fino

Pila dugi kapučino

Šminkala sam lice, oči

Pa se s pudlom vanka skoči

A sad letim poput metka

Već me dugo dragi čeka


PROLAZNIK (trgovac):

Sve kupujem posve lako

Sve prodajem isto tako

Lanci, riža, sanak pust

Prodajem i dim vam gust

Sve se nudi sve se daje

Jaja, brašno, dude, maje

Nigdje nema bolje cijene

Sunce, mjesec, zvijezde, sjene

Hajte, hajte brzo amo

Sveg još ima malo samo


PROLAZNICA (domaćica):

Nisam neka fufica

Brižna sam domaćica

Nemam straha, niti mane

Uvijek stižem na sve strane

Djeca, škola, ludnica

Stigne se i kavica

S curama se tračati

Pa se doma vraćati


PROLAZNICI:

Idemo!!!

 

Glazba je sve brža, svi sve brže hodaju.

 

POLUPJESNIK:

Pjesme su mi pune rime

Proslavit će moje ime


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNICA (dama):

Moraš bit u brzom hodu

Ako pratiš svjetsku modu


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNIK (kriminalac):

Zlato, zlato mene draži

Gdje ga ima ti mi kaži


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNICA (zaručnica):

Pojela sam friško fino

Pila dugi kapučino


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNIK (trgovac):

Lanci, riža, sanak pust

Prodajem i dim vam gust


PROLAZNICI:

Idemo!!!


PROLAZNICA (domaćica):

Nisam neka fufica

Brižna sam domaćica


PROLAZNICI:

Idemo!!!

 

Među prolaznike ulijeće Skitnica. Hoda sporije od ubrzanih prolaznika pa ga stalno guraju. Nastoji se uklopiti.

 

SKITNICA:

Danas mi je važan dan

Moram naći novi stan

Stari mi je već prestar

Svako malo novi kvar

Dimnjak pušta ispod kape

Nešto curi iza nape

Srebreni mi escajg pljesni

Jakuzi mi je malo tijesni


PROLAZNICI (podsmješljivo ga gledaju):

Idemo!!!

SKITNICA (zgrane se opazivši da mu je cipela zinula): Hhaaa?!!! Moja cipela!!! Postolara!!! (glazba se utiša, svi zastanu i zagledaju se u Skitnicu) Ljudi! Ima li ovdje postolara?

GRGA (probije se do Skitnice): Ja sam postolar. Što se događa?

MRGA (stigne s druge strane): Samo bez panike. I ja sam postolar. Gdje gori?

SKITNICA (pokazuje cipelu): Vidite li ovo? Kakva blamaža!

GRGA: Pa je. Slučaj je vrlo ozbiljan. Što vi kažete, uvaženi kolega?

MRGA: Mhmmm… Moram priznati da u bogatoj karijeri nisam vidio ništa slično. Slučaj je… kritičan.

SKITNICA: I što ću sad?! Ja moram hodati. Razumijete? Imam važan sastanak s jednim stanodavcem. Zapravo, gospođa je u pitanju. Rekli bi: Stanodavka. Neobično fina dama. Udovica je, ne svojom krivnjom.

GRGA: Udovica? Neugodno, neugodno… Što vi kažete, uvaženi kolega?

MRGA: Vrlo, vrlo neugodno.

GRGA: Mogu li vam postaviti jedno intimno pitanje?

SKITNICA: Pitajte.

MRGA: Imate li novaca?

SKITNICA: Novaca? Za što?

GRGA: Za popravak cipele.

SKITNICA: Imam ja novaca, imam, samo… jutros sam zaboravio novčanik. Ostao mi je u predsoblju na kineskoj vazi iz dinastije Ming.

MRGA: Dobro. Idite po novčanik.

SKITNICA: Daleko je. Na drugom kraju grada.

GRGA: Onda ništa.

SKITNICA: Čekajte malo…

GRGA: Imate li novaca ili nemate?

SKITNICA: Imam…

MRGA: Uvaženi kolega je htio pitati: Imate li novaca u džepu ili nemate?

GRGA: Naravno. Priznajemo samo novac koji vidimo. Onda?

SKITNICA: Nemam.

Prolaznici gube zanimanje za Skitnicu uz kojega ipak ostaju dva postolara. Glazba se pojačava, a Prolaznici nastavljaju bjesomučno hodati dobacivši prije toga Skitnici svoje mišljenje o slučaju:

POLUPJESNIK: Zijevnula mu cipela.

PROLAZNIK (trgovac): Valjda je gladna kao i vlasnik.

PROLAZNICA (dama): Tako je to kada čovjek ne prati modu.

PROLAZNICA (domaćica): O cipelama treba brinuti, redovito ih čistiti i mazati.

PROLAZNIK (kriminalac): Kakav je to čovjek koji ni cipele nije u stanju ukrasti?

PROLAZNICA (zaručnica): Ako ima čitave rukavice, neka hoda na rukama. Moj dragi zbog mene hoda na trepavicama.

SKITNICA: Bože, kakva blamaža!

GRGA: Možda rješenje ipak postoji.

SKITNICA: Spremni ste mi besplatno popraviti moju jadnu cipelu?

MRGA: Naravno da ne!

GRGA: Kako li vam je samo takva glupost uopće pala na pamet?!

MRGA: No ima jedan koji radi i besplatno.

SKITNICA: Ma nemojte?! Gdje je?

GRGA: Eno ga.

Glazba se još više pojača, Prolaznici požure, a donji dio pozornice (postolarska radionica) cijela se osvijetli (do tada smo vidjeli samo policu na kojoj je miš). Sada vidimo Benedikta kako sjedi na tronošcu leđima okrenut ulici i zabija čavle u potplatu cipele. Udaranje njegovog čekića postaje neskladni dio glazbe jer je ritam udaranja čekića znatno sporiji od ritma glazbe, a Benediktovi su pokreti sporiji od kretanja Prolaznika.

MRGA: Ime mu je Benedikt.

GRGA: Nije loš postolar.

MRGA: Zapravo je izvrstan postolar.

GRGA: A radionica mu je u podrumu.

MRGA: Ne dolaze mu bogate mušterije.

GRGA: Dolaze mu sve same propalice.

MRGA: Sve u svemu – jadno.

GRGA: Za rasplakati se. Čovjek je dodirnuo samo dno.

MRGA: Znate zašto?

SKITNICA: Ne.

GRGA: Zato što radi i besplatno.

SKITNICA: I što sad?

GRGA: Ha, ništa. Siđite i izložite mu svoj problem. Lud je pa će vam možda i pomoći.

MRGA: Ja sam prilično siguran da hoće.

Čuvši to, Polupjesnik zastaje, pogleda potplatu jedne svoje cipele, no kako vidi da su ona trojica pred ulazom u Benediktovu radionicu, produži dalje. Skitnica se malo dvoumi, Grga i Mrga ohrabre ga pogledima i mimikom pa se spušta Benediktu. Ona dvojica ostaju stajati iznad radionice i pratiti što se dolje događa.

SKITNICA: Dobar dan.

BENEDIKT: Dobar dan i dobro došli. Mogu li vam pomoći?

SKITNICA: Možete. Znate, dogodila mi se jedna neugodnost…

BENEDIKT (pogleda cipelu): Vidim.

SKITNCA: Zapravo, dogodile su mi se dvije neugodnosti.

BENEDIKT: Da? Koja je druga?

SKITNICA: Jutros sam izlazeći iz kuće zaboravio novčanik. Ostavio sam ga na vazi iz dinastije Ming.

BENEDIKT: Ma nemojte?! A kakva je to vaza iz dinastije Ming?

SKITNICA: Stara. I vrlo skupocjena. No to nije važno za priču.

BENEDIKT: Koju priču?

SKITNICA: Ovu moju. Cipela mi se poderala, a novčanik mi je na sasvim drugom kraju grada.

BENEDIKT: Ha, cipelu vam mogu popraviti, a što se tiče novčanika na vazi iz dinastije Ming… Nije mi jasno kako vam tu mogu pomoći.

SKITNICA: Ne mogu vam platiti odmah.

BENEDIKT: To nije problem. Dajte nogu.

SKITNICA: Nogu? Mislite cipelu?

BENEDIKT: Ne morate se izuvati. Samo tu stavite nogu.

Skitnica bojažljivo stavlja nogu na kalup, a postolar odlučnim udarcima čekićem pribija čavliće u njegovu cipelu. Miš Kiro se pomakne i time privuče pozornost Skitnice koji se iznenadi vidjevši miša.

SKITNCA: Gledajte! Miš!

BENEDIKT: Ime mu je Kiro.

SKITNICA: Kako znate?

BENEDIKT: Ja sam mu ga nadjenuo.

SKITNICA: To je… vaš miš?!

BENEDIKT: On mi je prijatelj.

SKITNICA: Miš?! Pa miševi grickaju kožu. A radionica vam je puna kožnih cipela.

BENEDIKT: Kiro je jedan sasvim poseban miš.

GRGA: Jeste li čuli ovo, dragi kolega?!

MRGA: Benedikt u radionici hrani miša!

GRGA: Miša!

MRGA: Postolar u radionici ima miša!

GRGA: Ljudi, jeste li čuli ovo?! Postolar u radionici ima miša!

Prolaznici se sjate, stanu iznad radionice pa se zabulje unutra. Ovi dolje ne obaziru se na promatrače.

PROLAZNICA (domaćica): Što ste rekli?

GRGA: Postolar Benedikt u radionici ima miša!

PROLAZNIK (trgovac): Pa što? U svakoj postolarskoj radionici ima miševa. Osim u onima s kojima ja poslujem.

MRGA: Ovaj je miš postolaru prijatelj!

PROLAZNICI: Prijatelj miš?!!!

Opet počinje pjesma. Raspjevani Prolaznici nastavljaju hodati.

PROLAZNIK (trgovac):

Prijatelja svatko ima

Jer će doći hladna zima

Kad ti zapne poslovanje

Da pomogne više-manje

Zato mora imat lovu

Da ti pruži šansu novu

PROLAZNICA (domaćica):

Moje prijateljice

Znaju baš sve novice

Tko je koga, gdje i kako

Od njih mogu saznat lako

Dok pijemo prvu kavu

Novim tračem punim glavu

 

PROLAZNIK (kriminalac):

Moj prijatelj nema mane

Taj na stražu uvijek stane

Dok ja trpam što se nađe

Da mi tko ne naiđe

Moj prijatelj nije beba

U vatru će ako treba

 

Prolaznici prestaju pjevati, ali i dalje hodaju u ritmu glazbe.

PROLAZNICA (dama): Prava prijateljica uvijek mora biti dobro odjevena, a ne da te sramoti okolo.

POLUPJESNIK: Pravom se prijatelju moraju sviđati sve tvoje pjesme.

PROLAZNICA (zaručnica): Prava prijateljica uvijek drži prste dalje od tvog zaručnika.

PROLAZNIK (trgovac): Pravi će ti prijatelj uvijek vratiti novce koje ti je dužan. I neće se ljutiti ako ih ti njemu ne vratiš.

PROLAZNICA (domaćica): Prava prijateljica mora znati slušati. I ne smije biti brbljava. To nikako ne podnosim. Brbljave žene. Bože me oslobodi.

PROLAZNIK (kriminalac): Pravi te prijatelj neće otkucati ni kada ga tuku. Stisnut će zube (dok ih ima) i izdržati.

PROLAZNICA (dama): Prijatelj miš?! Gospode bože! To još nisam čula.

POLUPJESNIK: Miševe podnosim samo u knjigama.

PROLAZNICA (domaćica): Imati prijatelja miša… Pa to nije higijenski.

PROLAZNIK (trgovac): Imati za prijatelja štetočinu! Nečuveno!

PROLAZNICA (zaručnica): Ja kada vidim miša, odmah vrisnem. Takva sam.

PROLAZNIK (kriminalac): Mrzim miševe. I mačke. I pse. I slonove. Sve ih mrzim. Miševe volim samo na tanjuru.

PRLAZNICA (dama): Jedete miševe?!

PROLAZNIK (kriminalac): Ponekad, gospođo, ponekad. Imate krasan lančić. To je zlato, je li?

GRGA: Baš je lud, taj Benedikt.

MRGA: Zapravo smo to i do sada znali.

GRGA: Znali smo da je lud, ali da je toliko lud…

MRGA: Vi nemate prijatelja među miševima, uvaženi kolega?

GRGA: Ne, ali imam među dvorskim uglednicima.

MRGA: Da?! I?

GRGA: Sutra u jutro Kralj ide na put. Kada se vrati, izabrat će novog kraljevskog postolara.

MRGA: Mislite da ćete to biti vi?

GRGA: A tko drugi?

MRGA: Niste vi jedini postolar ovdje. Na primjer… i ja sam postolar.

GRGA: Pa vi, dragi kolega, i niste baš neki primjer.

MRGA: Ma nemojte?! A zašto, molim vas lijepo?

GRGA: Cipele vam nisu… moderne.

MRGA: Moje cipele nisu moderne?! Gospođice, oprostite…

PROLAZNICA (zaručnica): Opraštam. (nastavlja dalje ostavljajući postolare)

MRGA (obraća se drugoj prolaznici, dami): Gospođo, molim vas…

PROLAZNICA (dama): A vi ne znate da nije pristojno ovako se obraćati jednoj dami? To nije red!

MRGA: Samo sam vas htio pitati čije su cipele modernije. Moje ili cipele uvaženog kolege?

PROLAZNICA (dama): I vaše i njegove cipele su – staromodne. Nisu u modi. Obojica morate malo pratiti što se zbiva u svijetu mode, listati strane časopise specijalizirane za modu, a ne samo lupati čekićem. I molim vas da mi se više ne obraćate na ulici. Ako želite razgovarati sa mnom, morate se najaviti.

MRGA (gleda za njom): Antipatična neka ženska.

GRGA: Moji su prijatelji utjecajniji od nje.

MRGA: Opet vi o vašim prijateljima. Oni vam neće pomoći da postanete bolji postolar.

GRGA: Pomoći će mi da postanem kraljevski postolar.

MRGA: Vidjet ćemo što će Kralj reći kada vidi vaše cipele. Nikakvi vam prijatelji neće pomoći kada vidi da ste sasvim prosječan postolar.

GRGA: A vaše su cipele, dragi kolega, staromodne. Sta-ro-mod-ne!

MRGA: I vaše su. Sta-ro-mod-ne!

Postolari se bijesno gledaju pa se razilaze. Za to je vrijeme Benedikt Skitnici popravio cipelu. Skitnica izlazi i obećava:

SKITNICA: Ništa vi ne brinite. Navratit ću jedan dan pa ću vam platiti.

BENEDIKT: Ne brinem se. Do viđenja.

SKITNCA: Do viđenja.

BENEDIKT: A sada, dragi moj Kiro, vrijeme je za večeru.

PROLAZNICI: Večera!!!

BENEDIKT: Imamo kruha i sira. Dovoljno.

Benedikt servira sebi i Kiri. Dok jedu skromnu večeru, među njima se osjeća snažna prisnost. Za to vrijeme Prolaznici u hodu jedu iznad njih.

PROLAZNIK (trgovac):

Svakog dana jedem fino

Poslije jela pijem vino


PROLAZNIK (kriminalac):

Dobar mi je objed važan

Da bi bio zdrav i snažan


PROLAZNICA (dama):

Otmjeno je sporo papat

Malo gricnut, dugo žvakat


POLUPJESNIK (on jedini ne jede):

Dok me hrane samo muze

Na usta mi idu suze


PROLAZNICA (domaćica):

Ravioli, tortelini,

Špageti su uvijek fini


PROLAZNIK (trgovac):

Poriluk na grčki način

A mažuran kao začin


PROLAZNICA (zaručnica):

Možeš živjet od ljubavi

Al su žganci jako zdravi


PROLAZNIK (kriminalac):

Pečen krumpir, velik kotlet

Dosta luka, bogat omlet


PROLAZNICA (domaćica):

Pirjane paprenjače

S umakom od naranče


PROLAZNIK (trgovac):

Šampite, kremšnite,

Zaherica, voćne pite


PROLAZNICA (dama):

Desert riža s višnjama

Složenac s piškotama


PROLAZNICA (zaručnica):

Prutići od lješnjaka

Krema od sira i jabuka


PROLAZNIK (skitnica):

Golub mira dobre volje

Pohane su ptice bolje

 

Vidjevši da nema nikog pred ulazom u Benediktovu radionicu, Polupjesnik se spušta k njemu. Benedikt i Kiro još jedu. 

POLUPJESNIK: Oprostite, čini se da sam došao u nezgodan čas.

BENEDIKT: Niste. Samo jedemo. Hoćete li nam se pridružiti? Ima i za vas.

POLUPJESNIK: Ne bih htio biti nametljiv…

BENEDIKT: Ma što bi bili nametljivi. Dođite. Sjednite.

Benedikt i Kiro završavaju večeru, a Polupjesnik u dva zalogaja proždire ono što je postolar stavio pred njega. Gore se Grga i Mrga slučajno sretnu pred Benediktovim prozorčićem pa zavire unutra.

GRGA: Nevjerojatno! Počeo je i pjesnike hraniti.

MRGA: I to netalentirane.

GRGA: Taj zbilja neće daleko dogurati.

Nakon što su povečerali, Kiro se vraća na svoju policu, a Polupjesnik objašnjava razlog svog dolaska.

POLUPJESNIK: Gledajte, potplata mi je pukla.

BENEDIKT: Vidim.

POLUPJESNIK: Može li se to popraviti?

BENEDIKT: Može.

POLUPJESNIK: Otvoreno ću vam reći: ja vam večeras novaca nemam. Odnio sam svoju zbirku pjesama jednom uglednom izdavaču, mislim da je pitanje dana kada ću se obogatiti. Tada ću vam platiti. Je li to u redu?

BENEDIKT: U redu je.

POLUPJESNIK (sagne se kako bi razvezao cipelu): Večeras vam mogu recitirati svoju poeziju. Ljudi će uskoro plaćati velike novce da bi me mogli slušati.

BENEDIKT: Ne morate se izuvati. Samo stavite nogu ovdje.

POLUPJESNIK: Šalite se?

BENEDIKT: Ne. Brze popravke obavljam bez izuvanja.

Kako treba popraviti potplatu, Polupjesnik stane otprilike kao konj kada ga potkivaju. Benedikt popravlja potplatu, a Polupjesnik uz dramatičnu gestikulaciju počinje recitirati svoju poeziju.

POLUPJESNIK:

Kroz sve gušći zrak

S neba je pao mrak

Ravno na moju glavu

I napravio kvrgu pravu.

Uz sve te majmune

Probisvijete i kretene

Kud je baš mene opičio?

Kako nije promašio?

Nježna glazba ide preko njegovog recitiranja, on dalje samo otvara usta. Pozornica se zamračuje, osvijetljen ostaje jedino miš Kiro na svojoj polici. On i dalje gleda ulicu, Prolaznike koji usporenim korakom promiču kroz polumrak. Glas u offu je Kirin unutarnji monolog:

OFF: Lijepo mi je ovdje. Benedikt je dobar čovjek i voli me. I ja volim njega. Svaki dan tri puta jedem, na suhom sam i toplo mi je. Više se i ne sjećam kako mi je bilo prije nego smo se sprijateljili. Čini mi se da sam gladovao i da su me proganjali, ne pamtim više točno tko. Volim i ovu svoju policu s koje promatram sve te krasne ljude koji hodaju trgom. Toliko mi je lijepo da sam se pomalo ulijenio. Samo ležim i gledam Prolaznike. Moram se malo kretati. Noćas ću, kada Benedikt zaspe, prošetati. Idem vidjeti što ima iza ove ulice. Možda doživim nešto uzbudljivo. Tko zna? Šteta što Benedikt ne razumije mišji govor pa mu sutra u jutro neću moći ispričati što sam vidio.

Pozornica se opet osvijetli, ali ne sasvim. Spušta se noć, Prolaznici se razilaze. Benedikt je popravio Polupjesnikovu cipelu pa ovaj izlazi.

POLUPJESNIK: Je li vam se svidjela moja poezija?

BENEDIKT: Pa…

POLUPJESNIK: Je ili nije?

BENEDIKT: Je.

POLUPJESNIK: E, to mi je drago čuti! Tko kaže da priprosti ljudi nemaju smisla za poeziju? Donijet ću vam jedan primjerak svoje knjige čim bude objavljena. Potpisani primjerak! Laku noć.

BENEDIKT: Laku noć. Kiro moj dragi, vrijeme je za spavanje. Lijepo mi sanjaj

Kiro cijukne zaželjevši time Benediktu laku noć. Ovaj se protegne, zijevne pa izlazi iz radionice. Usput ugasi svjetlo. Kiro neko vrijeme pričeka pa kroz prozor izlazi na trg koji je s dolaskom noći opustio. Tamo zastane i nelagodno se osvrne. Glazba sugerira dramu. Kiro krene na jednu stranu, predomisli se pa se vrati natrag. Na pustom trgu djeluje izgubljeno. Odjednom iz polumraka izroni jedna mačka. Lijeno se protegne i mijaukne.

MAČKA1: Mhm… vidi mišić. Što ja volim male, slatke mišiće!

MAČKA2 (izroni iz polumraka): Mišić? I ja volim mišiće. Volim ih… štipati. Volim kada cijuću dok ih štipam.

MAČKA3 (pojavi se iza leđa uznemirenog Kire): Netko je spomenuo mišića? A, evo ga! Joooj, što je sladak! Čovjek bi ga najradije pojeo.

MAČKA2: Ti si mačka, budalo, a ne čovjek.

MAČKA3: Znam, znam… Rekla sam to… onako.

Kiro lagano uzmiče, a Mačke ga polagano slijede smiješeći se.

MAČKA3: Gle, pa on se nas boji.

MAČKA2: Tebe se boji. Vidi da si luda. A zna kako se kaže: Tko je lud, ne budi mu drug.

MAČKA3: Ma mišić dragi, nećemo mi tebi ništa.

MAČKA2: Samo ćemo te malo štipkati.

MAČKA3: I pipkati.

MAČKA2: I škakljati.

MAČKA3: Ispod vratića tvog tankog.

MAČKA2 (pokaže kandže): Škaklj, škaklj, škaklj.

MAČKA3: Umrijet ćeš od smijeha.

Odjednom šutljiva Mačka1 skoči na Kiru, a ovaj jedva izmakne. Nakon toga započne lov. Mačke se više ne smiješe, Kiro je prestravljen. Ulijeću Prolaznici i mijenjaju scenografiju. Pri tome navijaju da Mačke ulove Kiru, čak im i pomažu u tome. Kada se Kiro iza nečeg sakrije, oni to miču. Postolarska radionica postaje potpalublje broda, a ulica kraljevska paluba. Tijekom trke, Mačke 2 i 3 odustaju, ostaje samo Mačka1. Kada je scenografija već sasvim izmijenjena, Kiro iscrpljen pada u potpalublju. Mačka1 mu se primiče. Odjednom iz mraka zasvijetle oči. Mačka1 se uplaši pa pobjegne. Kiro odahne, no onda i on opazi oči pa se ponovo prestravi. Iz mraka izlaze Štakori. Kiro zbriše u prostor između dvije bačve, premalen za krupnije Štakore. Oni njegov bijeg i ne pokušaju osujetiti. Podsmješljivo gledaju za mačkom.

ŠTAKOR1: Nije li ono bila mica maca?

ŠTAKOR3: Nemam pojma. Nisam vidio. Prebrzo je zbrisala.

ŠTAKOR2: A što ako se vrati s prijateljicama?

ŠTAKOR3: Što će biti ako se vrati s prijateljicama?

ŠTAKOR2: Potamanit će nas. Ili ako je ostala negdje na brodu? Pritajila se i čeka nas. Pa kako joj budemo nailazili, a ona – cap!

ŠTAKOR3: Kažeš… Cap?

ŠTAKOR2: Cap! I nema nas više! Popapala maca!

ŠTAKOR1: Evo je!!! 

Štakori 1 i 3 krenu pa stanu, a 2 panično zbriše u skrovište. Prva ga dvojica ismiju zato što je nasjeo na lažnu uzbunu. Iznad njih se rasvijetli gornja paluba. Dvorska svita užurbano hoda poput Prolaznika. Štakori ih pogledaju pa prilaze Kirinom skrovištu.

ŠTAKOR1: Kuc-kuc. Ima li koga?

ŠTAKOR3: Tko se tu mali sakrio?

ŠTAKOR2: A tko je tu?

ŠTAKOR3: Nema razloga za paniku, Dvojka. Tu je samo jedan mali, mali miš.

ŠTAKOR1: Još jedna gladna usta na brodu.

ŠTAKOR3: Kao da nas već nema dovoljno.

ŠTAKOR2: Preko palube s njim!

ŠTAKOR1: Može. Izvuci ga.

ŠTAKOR2: Kako?

ŠTAKOR1: Kako? Otkud ja znam kako.

ŠTAKOR3: Da to znamo, već bi ga izvukli.

ŠTAKOR2: Kako se tamo uspio zavući?

ŠTAKOR3: Mali je.

ŠTAKOR2: Sigurni ste da je mali?

ŠTAKOR3: Sigurni, Dvojka, sigurni.

ŠTAKOR1: Nema razloga za nervozu. Izaći će kada ogladni.

ŠTAKOR3: A onda ćemo ga pitati za junačko zdravlje.

ŠTAKOR1: Nije ni pozdravio kada je došao.

ŠTAKOR2: Da, zbilja, nije…

ŠTAKOR3: Naučit ćemo mi njega pameti.

ŠTAKOR1: Mišiću! Znaš li da nemaš kamo pobjeći?

ŠTAKOR3: Cccrrrnnnno ti se piše.

ŠTAKOR1: Mi ne znamo za šalu. A ti bi se šalio s nama.

ŠTAKOR2: Da, on bi se šalio s nama. Gad mali! S nama bi se šalio! Eto, sada sam i ja bijesan!

ŠTAKOR1: Gadno, gadno… Potpalublje puno bijesnih štakora i jedan mali miš.

ŠTAKOR3: Najpametnije bi mu bilo ostati unutra i umrijeti od gladi.

ŠTAKOR2: Ajde izađi ako si muško! Ajde, ajde! Da te vidimo! Zgrabit ćemo mi tebe! Nemoj misliti da nećemo. Hoćemo, hoćemo. Bolje ti je da sam izađeš. Dobrovoljno. A ne da ja moram dolaziti po tebe.

ŠTAKOR3: Dvojka se zbilja raspalio.

Iznad njih gužva prestaje, na palubi se pojavljuje Kapetan.

KAPETAN: Polazimo!!! Tko ne ide na put, neka smjesta siđe s broda da ga poslije ne bi bacili u more!

DVORSKA DAMA (prolazi pokraj Kapetana): Je li normalno da se brod ovoliko ljulja?

KAPETAN: To se vama, gospođo, u glavi ljulja. Idemo! Diži sidro! Polazimo! Tko mora povraćati, neka povraća preko palube, a ne po brodu!

KRALJICA: Zašto tako urlate?

KAPETAN: Slušajte vi… A to ste vi, vaša visosti?! Znate, važno je da me svi mornari dobro čuju.

KRALJICA: Mornari su nagluhi?

KAPETAN: Ima i takvih. Znate…

KRALJICA: Naložite da se postavi stol. Moj suprug ogladni čim krene na put.

KAPETAN: Odmah ću to učiniti, vaša visosti. Ručak!!!

ŠTAKORI (poredaju se ispod gornje palube i zagledaju gore): Ručak!!!

Dvorska svita donosi stol s pečenom piletinom i vinom. Kralj, Kraljica, Kraljević i svi ostali sjednu za stol i navale na piletinu. Napola oglodane kosti bacaju dolje, a štakori ih love i dalje glođu. Nakon što su se najeli, Štakori legnu i zaspu.

KRALJ (sit je): Ta-ko. A sada bi mogli malo zaplesati.

KAPETAN: Ples!!!

Stol miču u stranu, počinje glazba i ples. Dolje Kiro oprezno proviri, uvjeri se da Štakori spavaju, nađe si kost s još malo mesa pa se popne na jednu bačvu i sa zanimanje promatra ples. Kompozicija i rasvjeta su jednaki kao kada je iz Benediktove radionice gledao trg. Kralj pleše s jednom dvorskom Damom.

DAMA: Vaša visosti, vi predivno plešete.

KRALJ: Znam.

DAMA: Osjećam kao da lebdimo iznad plesne dvorane.

KRALJICA (nađe se pokraj njih pa upozorava Damu): Ne pretjeruj.

Plesači se obilno krijepe vinom.

DAMA: Ljulja li se ovaj brod?

KAPETAN: Svi se brodovi ljuljaju dok plove! To je normalno!

KRALJEVIĆ: Plovimo na sjever.

KAPETAN: Tako je, vaša visosti!

KRALJEVIĆ: Čuo sam da sjevernim morima plove komadi leda.

KAPETAN: Sante leda, vaša visosti! Sjevernim morima plove sante leda.

KRALJEVIĆ: Što ako naletimo na kakvu santu leda?

KAPETAN: Ništa vi ne brinite, vaša visosti! Na ovom sam brodu ja kapetan! A ja znam sve tajne svih mora! Nikakva nas santa leda neće iznenaditi!

Pije se i pleše.

DAMA: Ima li na ovom brodu miševa?

KAPETAN: Nema, gospođo! Ovo je Kraljevski brod, a ja sam kapetan! Na brodovima na kojima sam ja kapetan nema miševa!

KRALJ: Ima samo štakora.

DAMA: Štakora?!!!

KRALJICA: Ne deri se.

DAMA: Ali ja se bojim štakora! I miševa se bojim. Oni su tako… odvratni!

KRALJ: I miševi se boje tebe.

DAMA: Kako to mislite, vaša visosti?

KRALJ: Miševi su mali, a ti vrištiš.

DAMA: Što mogu, vaša visosti. Takva sam.

KRALJEVIĆ: Ja bih htio imati jednog malog miša.

KRALJICA: Da? Nadam se da nisi pio vino.

KRALJEVIĆ: Nisam, mama. Gdje su miševi na ovom brodu?

KAPETAN: Nema ih, vaša visosti.

KRALJ: Ima samo štakora.

KAPETAN: Ja sam do sada bio siguran da ni njih nema, vaša visosti, ali ako vi tako kažete…

Piju i plešu.

DAMA: Sve je hladnije.

KRALJ: Plešimo! Glazba! Može li to malo brže?

Plešu sve brže.

DVORSKA SVITA: Plovimo!!!

KRALJ: Zovu nas Sjeverna mora!

KAPETAN: Obožavam Sjeverna mora! U mojim žilama teče studen sjevera!

KRALJ: Ledeni vjetar šiba lica snažnih muškaraca!

DAMA (zabacuje kose): Vjetar ulijeće u kosu lijepih žena!

KAPETAN: Svugdje oko nas samo snijeg, vjetar i led.

KRALJ: A u snijegu tragovi divljih zvijeri.

DAMA: Na sjeveru se nose bijele bunde! Bijele kape i bijele rukavice!

KRALJEVIĆ: Ima li na sjeveru bijelih miševa?

KRALJICA: Nema ih, ali će se nekima priviđati.

DAMA: Ne volim miševe!

KRALJEVIĆ: Ni bijele?

DAMA: Ni bijele.

KRALJICA: Upoznat ću kraljice sjevera!

KRALJ: I ja!

KRALJICA: Čujem da su hladne.

KRALJ: Vidjet ćemo.

KAPETAN: Sjever je samo za prave ljude! A Sjeverna su mora samo za prave kapetane. Po toplim morima može ploviti svaka budala, ali treba ploviti po sjeveru! Za to je potrebno umijeće. I bogato iskustvo!

DAMA: Vi ste već bili na sjeveru?

KAPETAN: Kako ne! Mnogo puta! Sjeverna mora poznajem bolje od potpalublja svoga broda! Znam sve njegove tajne.

KRALJ: Uskoro će na sjeveru svi znati za naše kraljevstvo.

DAMA: Predstavit ćemo ga u najljepšem svjetlu!

KRALJICA: Ti samo nemoj vrištati.

KRALJEVIĆ: Što jedu tamo na sjeveru?

KRALJ: Ono što ulove! Na sjeveru opstaju samo lovci!

KAPETAN: Tako je, vaša visosti! Tako je!

DAMA: A žene čuvaju ognjišta!

KRALJ: Kuhaju grah sa suhim rebrima sjevernih medvjeda koje su muškarci ulovili.

KAPETAN: I ribu muškarci love, vaša visosti.

KRALJ: Naravno. I ribu love.

KRALJICA: Pecaju?

KRALJ: Pecaju!

KRALJICA: Sjede na ledu s ribičkim štapovima dok im se bubrezi ne smrznu?

KAPETAN: Ako smijem primijetiti, vaša visosti… Danas više ne sjede na ledu, nego na tronošcima.

KRALJICA: Onda smo trebali ponijeti dva-tri tronošca.

KRALJ: Ti to ne razumiješ.

KRALJICA: U pecanje se baš i ne razumijem, ali znam ponešto o prehladama.

KRALJ: Na sjeveru nema prehlada. Tamo krv brže kola žilama pa te grije iznutra.

Odjednom se Štakori probude. Kiro smjesta klisne u svoje skrovište.

ŠTAKOR2 (panično): Što je to bilo?!

ŠTAKOR1: Studen.

ŠTAKOR2: Da, sve je hladnije.

ŠTAKOR1: Ova me studen pogodila poput kamena.

ŠTAKOR3: Poput komada leda.

ŠTAKOR1: Poput sante leda.

ŠTAKOR3: Da, to je to! Idemo na santu leda!

ŠTAKOR1: Brod će uskoro udariti ledenu santu.

ŠTAKOR3: I potonuti.

ŠTAKOR2: Što ćemo sad?!!!

ŠTAKOR1: Skačemo u more!

ŠTAKOR2: Što?!!!

ŠTAKOR3: Moramo otplivati što dalje od broda da nas vrtlog ne povuče dolje.

ŠTAKOR2: Utopit ćemo se!!!

ŠTAKOR1: Nećemo. Brod će se razbiti, komadi palube će ostati plutati. Kada brod potone, vratit ćemo se i putovanje nastaviti na nekakvoj splavi. Idemo!

Štakor1 skoči s pozornice i otpliva u publiku.

ŠTAKOR3: Ideš?

ŠTAKOR2: More je hladno!

ŠTAKOR3: Onda ostani pa se utopi.

Štakor3 skače u more, a nakon nekoliko sekundi kolebanja isto učini i Štakor2. Otplivaju za Štakorom1. Kiro izađe iz svog skrovišta i gleda za njima. Gore se i dalje bjesomučno pleše, ali se glazba utiša i postaje podloga za glas u offu, odnosno Kirin unutrašnji monolog.

OFF: Što je to bilo? Zašto su ovi poskakali u more? Što im je došlo? Nije da će mi nedostajati, od njih se nije dalo živjeti, ali opet… Neobično je to… E, moj Kiro, gdje si ti zaglavio! Tako ti je lijepo bilo kod Benedikta, a ti si htio malo prošetati. Pa eto ti sada šetnje! Hladno je, vlažno, ovi se mogu vratiti… Što je to? Studen. Studen? Muči me nekakva zla slutnja. Pa da! Ovi su pobjegli jer znaju da će brod potonuti. Led! Idemo na led! Moram odmah otplivati dalje od broda! (Kiro se već spremi skočiti s pozornice, ali se onda zaustavi i zamisli) A što će biti s ovim ljudima? Oni ne znaju što im se sprema. Moram ih upozoriti! Samo, kako? Ne govorimo istim jezikom. Led! Sve je bliže! Moram nešto napraviti, usput ću valjda nešto smisliti.

Kiro juri na gornju palubu. Čim se pojavi gore, Dvorske dame počinju vrištati, a Dvorjani predvođeni Kapetanom  krenu u lov na Kiru. Potjera traje preko cijele pozornice.

KRALJEVIĆ: Pa to je miš!

KRALJICA: Neobično ako se uzme u obzir da miševa na brodu nema.

KAPETAN (u trku): Ovaj je slijepi putnik, vaša visosti.

KRALJICA: A što ste vi očekivali? Da će kupiti kartu?

KRALJ: Ovo je svinjarija!

DAMA: Ovo je katastrofa!!!

KRALJEVIĆ: Nemojte ga ubiti!

KAPETAN: A što ćemo s njim?!!!

KRALJICA: Za početak ga ulovite.

KRALJEVIĆ: Dajte ga meni.

KRALJICA: Što će tebi miš?!

KRALJEVIĆ: Želim miša!

KRALJICA: Ja ću ti kupiti jednog lijepog, čistog, a ne ovoga iz potpalublja.

KRALJ: Ovaj je uz to lud čak i za jednog miša kada se popeo k nama.

DAMA: Pucajte u njega iz puške!!!

KRALJICA: Ne deri se! Već je ionako ludnica.

KRALJ: A gdje je moja puška?

KRALJICA: Ne treba ti. Miša samo što nisu ulovili.

U jurnjavi je sa stola pala posuda s ledom. Trenutak prije nego što će ga zgrabiti, Kiro se baci i zubima dohvati kockicu leda s poda. Kapetan ga odmah zatim ščepa za vrat.

KAPETAN: Što ste rekli, što ćemo s njim?

KRALJEVIĆ: Dajte ga meni.

KRALJICA: Bacite ga u more.

DAMA: Odvratan je! Povraća mi se!

KRALJICA: Povraćaj u more, a ne ovdje.

KRALJEVIĆ: Gledajte. U zubićima drži kockicu leda.

DAMA: Odvratno!!!

KRALJICA: Ne deri se!

KRALJEVIĆ: To je neobično. Možda nam hoće nešto reći.

KAPETAN: Miš?!

KRALJICA: Zlato mamino…

KRALJEVIĆ: Štakori predosjećaju havariju broda. Valjda i miševi to mogu.

KAPETAN: Vaša visosti, miš je možda bio žedan pa je zato dohvatio led.

KRALJEVIĆ: Ali on taj led ne jede nego ga samo drži u zubima. A sada smo već stigli do mora u kojima ima santi leda.

KRALJ (Kapetanu): Idite provjeriti kamo to plovimo.

KAPETAN: Na zapovijed, vaša visosti.

Prije nego će izaći, Kapetan neodlučno pogleda miša očito ne znajući što bi s njim. Kraljević to iskoristi pa uzme miša. Kapetan izlazi.

KRALJICA: Vidiš da je prljav?

KRALJEVIĆ: Oprat ću ga.

KRALJ (uzdahne): Miševi se njemu sviđaju. Kupit ću ti ja, sine, lovačkog psa pa ćemo skupa ići u lov.

KRALJEVIĆ: Ne želim ići u lov. Želim ovog miša.

DAMA (odmaknula se od miša koliko je mogla): Valjda će ga to proći.

Odjednom se brod zatrese i svi popadaju.

DAMA: Tonemo!!!

KRALJICA: Ne deri se!

KRALJ: Samo bez panike! Brod koji tone prvo napušta Kralj, a onda žene i djeca.

DAMA: Kapetan ga napušta posljednji.

KRALJ: Njemu ću ja glavu razbit.

KRALJICA: A gdje je taj iskusni Kapetan?

KAPETAN (vraća se): Evo me, vaša visosti. Sve je u redu, brod nije oštećen.

KRALJ: Nije?! A zašto se onda zatresao tako da smo svi popadali?

KAPETAN: Morao sam naglo promijeniti kurs, vaša visosti.

KRALJ: Zašto?

KAPETAN: Pred nama se odjednom stvorila santa leda.

KRALJ: Ma nemoj?! Odjednom se stvorila?! A gdje je bio kormilar?

KAPETAN: Vani je maglovita noć, vaša visosti. Santu leda opazili smo samo zato što sam ja stigao i sve ih upozorio da posebno obrate pažnju.

KRALJEVIĆ: A vi ste stigli samo zato što nas je sve upozorio ovaj miš.

KRALJ: Sto mu gromova, pa to je istina! Ovaj je miš spasio kraljevsku obitelj! Treba ga nagraditi!

KRALJICA: Dat ćemo mu… Što miševi uopće jedu?

KAPETAN: Sir.

KRALJ: To nije dovoljno. Ja ovom mišu dajem čin generala!

KAPETAN: Mišu?!

KRALJ: Ti šuti! Da je o tebi ovisilo, sada bismo svi bili na dnu Sjevernog mora! Ovaj miš je deset puta mudriji i hrabriji od tebe! Zato je od sada general kraljevske vojske!

KRALJICA: Nadajmo se samo da se nećemo s nekim zaratiti.

DAMA (prilazi mišu): Zapravo, ovaj mali glodavac i nije tako odvratan kako mi se to do sada činilo. Čak bi se moglo reći da je ljubak. Mišić mali.

KRALJ: Za tebe je on od sada gospodin general!

KRALJICA: Zašto mu onda i sablju ne daš?

KRALJ: Dat ću mu sablju kada se vratimo. Kraljevski će kovač iskovati sablju za novog generala. A kraljevski će mu krojač sašiti odoru.

KRALJEVIĆ: Malu, naravno.

KRALJ: Naravno. A sada, punim jedrima na sjever!!!

KAPETAN: Vaša visosti…

KRALJ: Što je sad?

KAPETAN: Tamo ima santi leda da ne možete vjerovati. A i magla je.

KRALJ: Pa?

KAPETAN: Plovidba je… pomalo rizična.

KRALJ: Onda punim jedrima na jug!!! Dosta je sjevera! Nauživali smo se sjevernog mora, sjeverni nas je vjetar propuhao, vraćamo se doma.

KRALJICA: A susreti sa sjevernim kraljevima?

KRALJ: Odgađaju se za ljeto. Ili neka oni dođu nama. Oni valjda znaju kako će sa tim svojim santama izaći na kraj.

DAMA: Vrlo mudro, vaša visosti! Već sam se zaželjela rodne grude. Počela me loviti nostalgija.

KAPETAN: Na jug!!!

KRALJICA: A ja idem spavati. Dosta mi je uzbuđenja za večeras.

KRALJEVIĆ: Može li miš spavati sa mnom?

KRALJICA: Pitaj svog oca smiju li generali spavati s kraljevićima.

KRALJEVIĆ: Tata…

KRALJ: Smiju.

DAMA: Taj je miš… zapravo general… zbilja, zbilja… ljubak.

Vrteći glavom Kraljica ide spavati, pozornica se zamračuje, a osvjetljavaju se Štakori koji su otplivali od broda.

ŠTAKOR1: Vidite li isto što i ja?

ŠTAKOR3: Na žalost da.

ŠTAKOR2: Što je?! Što se događa?!

ŠTAKOR3: Brod se nije razbio.

ŠTAKOR1: Vraća se nazad.

ŠTAKOR2: I što ćemo sada? Ha? Što ćemo sada?

ŠTAKOR1: Ne znam.

ŠTAKOR3: Brod nam ode.

ŠTAKOR1: Nevjerojatno. Ovo je prvi put da me predosjećaj prevario.

ŠTAKOR3: I zadnji put, rekao bih.

ŠTAKOR2: Kako to misliš?!

ŠTAKOR1: Nagrabusili smo, Dvojka, nagrabusili.

ŠTAKOR3: A onakav brod!

ŠTAKOR2: Idemo za njim!

ŠTAKOR1: Možeš jedino ako pod repom imaš vanbrodski motor od dvjesto konja.

ŠTAKOR3: Nema šanse. Ovaj brod treba zaboraviti.

ŠTAKOR2: I što ćemo sada?

ŠTAKOR1: Šuti i plivaj.

ŠTAKOR3: Dok možeš.

ŠTAKOR2: Znao sam da ćemo nagrabusiti! Znao sam! Onaj je miš sto puta pametniji od vas dvojice.

ŠTAKOR1: Miš? Zbilja, gdje je miš?

ŠTAKOR3: Nije skočio za nama. Ostao je na brodu.

ŠTAKOR2: Njemu je sada super. Nas se riješio pa pliva u izobilju. Mi plivamo u ledenom moru, a on u izobilju. Možda je čak on spasio brod.

ŠTAKOR3: Daj ne budali. Kako miš može spasiti brod?

ŠTAKOR2: Ne znam kako, ali imam osjećaj da nekako je.

ŠTAKOR1: Glupost!

ŠTAKOR3: Doduše, miša smo zbilja trebali zatući čim je stigao.

ŠTAKOR1: Sada je kasno.

ŠTAKOR2: Sada je za sve kasno.

ŠTAKOR1: Šuti i plivaj.

Rasvjetljava se pozornica. Prvo gornji dio. Tamo Kraljević i Kiro raskošno doručkuju, a Dama pije kavu i povremeno malo štipne slatkog mišića. Kapetan sjedi malo dalje, zabavlja se izradom brodova od papira. Gotove brodove baca u more odnosno publiku.

DAMA: Kako je ljubak!

KRALJEVIĆ (nutka Kiru): Voliš li ti meso jarebice? Voliš! A kikiriki? I to voliš! Pa ti sve voliš.

DAMA: Kako samo gric-gric-gricka!

Dolje, u potpalublju, Kralj leži na podu, a Kraljica s velikom šalicom kave stoji iznad njega. Kralj se budi.

KRALJ: Glava…

KRALJICA: Boli?

KRALJ: Boli.

KRALJICA: Popij ovo.

KRALJ (pridiže se i srče kavu): Gdje sam?

KRALJICA: U potpalublju.

KRALJ: Zašto?

KRALJICA: Ne znam. Valjda si sinoć promašio spavaonicu.

KRALJ: Aha. Je li me tko vidio kada sam silazio?

KRALJICA: Nadam se da nije.

KRALJ: Sanjao sam grozan san…

KRALJICA: Da?

KRALJ: Sanjao sam da sam miša proglasio generalom… (uhvati Kraljičin pogled) Što? Zbilja sam…?!

KRALJICA: Aha.

KRALJ: Pa što mi je došlo?

KRALJICA: A tko to zna.

KRALJ: Je li me tko čuo kada sam mu dao čin?

KRALJICA: Svi.

KRALJ: I što ću sad?

KRALJICA: Ha, priznati da si napravio glupost ne možeš.

KRALJ: Znači: Mali glodavac ostaje general?

KRALJICA: Ne vidim drugo rješenje.

KRALJ: Baš neugodno. Doduše, čini mi se da je neki rimski car napravio nešto slično…

KRALJICA: Kaligula. Samo, on je barem svog konja proglasio senatorom, a ti si generalom proglasio nekakvog miša iz potpalublja.

KRALJ: Nemoj zaboraviti da je taj miš ipak spasio brod.

KRALJICA: Pa sad, to je. Da, miš je poseban, tu nema zbora. Samo, da zbog toga ima čin generala…

Gore su završili s doručkom. Kraljević pođe tražiti roditelje, Kiro se zagleda na pučinu, a Dama popravlja šminku. Kapetan i dalje pravi brodove od papira.

KRALJEVIĆ (spušta se u potpalublje): A tu ste! (osvrne se) Što uopće radite ovdje?

KRALJICA: Razgovaramo.

KRALJEVIĆ: Mhm… Kada stižemo?

KRALJICA: Kamo?

KRALJEVIĆ: Doma. Već mi je dosta broda.

KRALJICA: Gdje ti je miš?

KRALJEVIĆ: Nemam pojma.

KRALJICA: I njega ti je već dosta?!

KRALJEVIĆ: Ne zna govoriti. Htio bih papagaja.

KRALJ: Kupit će ti tata lovačkog psa.

KRALJEVIĆ (napušta potpalublje): Ne želim lovačkog psa. Želim papagaja.

Kralj i Kraljica se pogledaju pa slegnu ramenima. Kraljica pomaže Kralju ustati. Gore se Dama još uvijek šminka, Kraljević se očito dosađuje, Kapetan pravi brodove od papira. Miš gleda pučinu. Glas u offu njegov je unutrašnji monolog.

OFF: Ovdje je tako lijepo. More, nebo… I ljudi. Ljudi su ovdje krasni. Svi me vole. Predivni su prema meni.

KRALJ: Treba paziti da se miš ne pomiješa s ostalim miševima. Nećemo znati koji je general.

KRALJICA: Valjda na ovom brodu više nema miševa.

KRALJ: A ako ga pojede maca? Priredit ćemo mu sprovod sa svim vojnim počastima.

KRALJICA: Generala kraljevske vojske da pojede maca?!

KRALJ: Imaš pravo. Glupo je. A da ga pojede tigar?

KRALJICA: To je već bolje. Samo, gdje ćemo naći tigra?

KRALJ: Nemamo tigra u zoolškom vrtu?

KRALJICA: Nemamo. Najpametnije će biti naći nekoga da se brine o njemu.

OFF: Ipak, nedostaje mi moj prijatelj Benedikt. Ovdje se bolje jede i veselije je, ali prijatelj je prijatelj. Nitko nije kao Benedikt. Tko zna hoću li ga ikada više vidjeti. Jadni moj prijatelj. Kamo uopće plovi ovaj brod?

DAMA (slučajno pogleda preko ograde): Kapetane!

KAPETAN: Ha?

DAMA: Kakvo je ono kopno?

KAPETAN: Kopno? Kakvo kopno?

Kapetan ustaje, prilazi ogradi i sa velikim zanimanjem promatra pučinu. Nailaze Kralj i Kraljica.

KRALJ: Što je, ledolomac, što te sada muči?

KAPETAN: Približavamo se nekakvom kopnu, vaša visosti.

KRALJICA: Nekakvom kopnu?! Pa to je obala našeg kraljevstva!

KAPETAN: Pazi zbilja! U pravu ste kao i uvijek, vaša visosti! Znate, prema mojim smo proračunima obalu našega kraljevstva trebali ugledati tek za četrnaest minuta i pedeset sekundi…

KRALJ: Ma nemoj!? Prema tvojim smo proračunima, ledolomac, negdje između Sjevernog i Južnog pola. A da nam dragi bog na brod nije poslao ovog miša, sada bismo bili na dnu mora. Skupa sa tvojim proračunima.

KRALJICA: Dobro. Pripremimo se za povratak.

KAPETAN: Povratak!!! Pripremite se za iskrcavanje!!!

KRALJ: Ovaj barem ima dobra pluća ako mu je mozak već zakržljao.

KRALJICA: Ti moraš održati nekakav govor.

KRALJ: Naravno.

Prolaznici se pojave iza ograde gornje palube.

PROLAZNICI: Vraća nam se Kralj!!!

KRALJ: Pozdravljam vas, moj narode!!!

PROLAZNICI: Dobro nam došli, vaša visosti!!!

KRALJ: Bolje vas našao, moj narode!!!

Počinje pjesma. Prolaznici ulaze na gornju palubu i klanjaju se kraljevskoj obitelji koja uznosito hoda među njima. Pri tome Prolaznici mijenjaju scenografiju na gornjem dijelu pozornice – palubu pretvaraju u ulicu. Za to vrijeme Benedikt tiho i marljivo mijenja scenografiju na donjem dijelu pozornice – potpalublje pretvara u svoju radionicu.

PROLAZNICI:

Živio nam dobri Kralj!!!


PROLAZNIK (kriminalac):

Naš je vladar prava dika

Visok, stasit, lijep ko slika

Šumom luta, zvjerke lovi

Svakog dana trofej novi

On je vladar ruke čvrste

Cijenim ljude takve vrste


PROLAZNICI:

Živio nam dobri Kralj!!!


PROLAZNICA (dama):

Kraljica je prava dama

Sjajan primjer pruža nama

Uvijek svježa, vječno mlada

Divan ukras našeg grada

Uvijek prati vijesti modne

Mi smo duše dvije srodne


PROLAZNICI:

Živjela nam Kraljica!!!


POLUPJESNIK:

Velik vladar, gorska suza

Za pjesnika prava muza

Za vladara pjesme pišem

Neka znade kako dišem

Poput boga on je vječan

Mojim stihom ovjenčan


PROLAZNICI:

Živio nam dobri Kralj!!!


PROLAZNICA (domaćica):

Naš Kraljević divan dječak

Vedro čelo, blažen smiješak

Pametan je, dobro hranjen

Čist, ljubazan, nadaren

Plave krvi, pun vrlina

Vladar ima pravog sina


PROLAZNICI:

Živio nam Kraljević!!!


PROLAZNIK (trgovac):

Kralj se vraća iz daljine

Širi slavu kraljevine

Sa svojih nam putovanja

Nosi nova poslovanja

Prodat ćemo mi Sjeveru

Naše magle punu mjeru

Ribu, ulje, kruh i sol

Novi izum – švedski stol

Našu pamet, naše znanje

Naše dobro poslovanje


PROLAZNICI:

Živio nam dobri Kralj!!!


PROLAZNICA (zaručnica):

Vraća nam se vladar pravi

Sad je vrijeme da se slavi

Na trgu će biti bina

Bit će svirke, bit će vina…


SKITNICA:

To!!!

Bit će ribe, bit će mesa

I kolača, bit će plesa…


PROLAZNICA (zaručnica, opazi Kiru): Miš!!! (pjesma prestaje)

PROLAZNICA (dama): Pazite, vaša visosti! Iza vas je miš!

PROLAZNIK (kriminalac): Sad ću ja njega…

KRALJ: Čekajte! Ovaj miš je s nama.

PROLAZNICI (šaptom se širi vijest): Kralj ima miša.

PROLAZNICA (dama): Pa nekidan smo vidjeli da onaj postolar iz podruma ima miša. Je li to sada možda postalo moderno imati miša?

PROLAZNICA (domaćica): Nadam se da nije.

PROLAZNIK (trgovac): A ako je? Koliko bi vi, gospođo, bili spremni platiti za jednog čistokrvnog miša s rodovnikom?

PROLAZNICA (domaćica): Morala bih se raspitati kod prijateljica.

POLUPJESNIK: Zapravo su miševi vrlo inspirativne životinjice.

SKITNICA: Tamo gdje sada spavam ima miševa. Nisam ni znao koliko sam moderan.

PROLAZNICA (dama): Pa zapravo, kada malo bolje pogledam, miševi i nisu tako odvratni kako mi se to do sada činilo.

PROLAZNICA (zaručnica): Je li vam toga miša možda poklonio kralj sjevera?

KRALJ: Čekajte malo. Nisam ja rekao da je to moj miš. Ovaj je miš general.

PROLAZNICI: General?!

PROLAZNICA (dama, trgovcu): Prodajete li vi i miševe s činovima? Ako njegova visost ima miša generala, meni bi pristajao miš pukovnik.

PROLAZNIK (trgovac): Možemo se dogovoriti. Sve se možemo dogovoriti.

PROLAZNICA (zaručnica): Ovaj miš je general, a moj zaručnik je samo poručnik! Šteta što je ovaj miš samo miš.

PROLAZNIK (kriminalac): U malog je glodavca sigurno veliko srce kada je ovako daleko dogurao.

POLUPJESIK: Miševima se dijele činovi, a nama pjesnicima ništa. Znači li to da vrijedimo manje od miševa?

PROLAZNIK (kriminalac): Znači!

KRALJ: Molim malo pozornosti…

PROLAZNICI: Tišina! Govori naš Kralj.

KRALJ: Bilo je to ovako: Na dalekom sam sjeveru posjetio svoje prijatelje, sjeverne kraljeve. Mogu reći da sam uspostavio vrlo uspješne međudržavne kontakte, složio se sa svojim domaćinima da postoji mnogo prostora za unapređenje gospodarske suradnje, ali to nije tema ove priče. Ono najzanimljivije događa se nakon što su me sjeverni kraljevi suznih očiju ispratili uz počasne plotune. Kada smo se našli na otvorenom moru digla se strašna oluja. Valovi visoki kao naša katedrala bacali su kraljevski brod poput orahove ljuske. Ledene sante veličine ovog trga letjele su zrakom poput čepova šampanjca na proslavi Nove godine.

PROLAZNICA (domaćica): Strašno!

PROLAZNICA (dama): Prestrašno!

PROLAZNICA (zaručnica): Pa kako ste preživjeli, vaša visosti?!

KRALJ: Zahvaljujući ovome mišu. Da, moj narode, dobro si čuo: Zahvaljujući ovom mišu. Kao što je to opće poznato, miševi i štakori imaju posebno čulo koje im otkriva nadolazeću havariju. I dok su ostali miševi i štakori poskakali u more, ovaj se miš popeo do kormila gdje smo se hrabri Kapetan i ja junački borili s pobješnjelim morem. Bio nam je pilot u mrkloj, maglovitoj, ledenoj, olujnoj noći. Pokazivao nam je kamo da usmjerimo brod. Nadljudskim snagama okretali smo kormilo koje je u tim beskrajno dugim satima bilo teško poput mlinskog kamena. Pred jutro, oluja se smirila, miš se od silnih napora onesvijestio, a mi smo bili spašeni. I tko onda takvom mišu ne bi dao čin generala, pitam ja vas?! Tko?! Samo nečovjek. A vaš vladar nije takav. Hrabar sam i zato cijenim hrabrost i kod drugih pa makar se radilo i o tek neznatnom, malom glodavcu. Eto, to vam je ta priča, a vi mi sada recite je li ovaj miš zaslužio čin generala?

PROLAZNICI: Zaslužio ga je!!!

PROLAZNIK (kriminalac): Itekako ga je zaslužio!

POLUPJESNIK: Pa ja ću o tom mišu pjesmu napisati! Ma što pjesmu! Cijelu ću poemu ispjevati njemu u čast! Moram to učiniti! Sveta mi je dužnost to učiniti! Eto, u glavi mi se već u glavi rađaju prvi stihovi: Ideš brodom, ono miš; svi bi rekli to je niš'…

PROLAZNICI: Živio miš!!!

POLUPJESNIK (počinje skandirati, a ostali prihvaćaju):

Hrab-ri miš

Ge-ne-ral!!!

Za to vrijeme Kiro nije svjestan da je u središtu pozornosti. U početku je strahovao da će ga neki Prolaznik zgaziti, no onda se opustio i počeo istraživati okolicu. Tako je došao i do prozorčića postolarske radionice. Benedikt se ne obazire na događaje na ulici, nego mirno radi svoj posao. Opazivši ga kroz prozorčić, Kiro radosno cijukne pa pohita dolje.

SKITNICA: Pobježe general!

BENEDIKT (radosno skoči ugledavši svog prijatelja, prima ga u zagrljaj): Kiro, moj dragi, pa gdje si ti?! Poludio sam od brige! Gdje si bio? Gle, djeluješ mi čisto i uhranjeno! Nekoga si našao, ha? Tako mi je pusto bilo bez tebe, dragi moj Kiro!

Kraljevska obitelj i Kapetan silaze u postolarsku radionicu dok ostali odozgor prate što se događa.

GRGA: Ej, kolega, možete li ovo vjerovati?!

MRGA: Vidim, ali mi je teško povjerovati.

GRGA: Kralja je spasio Benediktov miš?!

MRGA: Od toliko miševa na ovom svijetu baš njegov!

GRGA: Eh, što pošten čovjek sve neće doživjeti!

KRALJ: Ovo je vaš miš?

BENEDIKT (iznenađen Kraljevom pojavom, ali ne gubi glavu): Kiro je moj prijatelj, vaša visosti.

KRALJ: Mhm… Ime mu je Kiro… A vi ste?

BENEDIKT: Ime mi je Benedikt, vaša visosti.

KRALJ: Vi ste postolar, je li?

BENEDIKT: Jesam, vaša visosti. Je li moj Kiro možda nešto loše učinio?

KRALJ: A ne, ne. Dapače…

KRALJICA (gleda izložene cipele): Ove ste cipele vi izradili?

BENEDIKT: Jesam, vaša visosti.

KRALJICA: Lijepe su.

KRALJ: Da, lijepe su. A ja bih baš ovih dana trebao proglasiti novog kraljevskog postolara. Zašto to ne bi bili vi?

BENEDIKT: To bi bila velika čast, vaša visosti.

GRGA: Pa ne mogu vjerovati.

MRGA: Ni ja ne mogu vjerovati.

KRALJ: Dobro. To smo riješili. Možete odmah početi sa selidbom.

BENEDIKT: Trebam se seliti?! A kamo, vaša visosti?

KRALJ: U dvorac, dakako. Sada ste kraljevski postolar i mjesto vam je u dvorcu.

BENEDIKT: Je li to baš nužno, vaša visosti? Nemojte me krivo shvatiti, ali nekako sam se navikao na ovo mjesto…

KRALJ: Na ovaj podrum?!

BENEDIKT: Da, vaša visosti. Znate, ovdje ulaze različiti zanimljivi ljudi… Eto, neki dan mi je tu bio jedan pjesnik…

POLUPJESNIK: To sam ja!!!

BENEDIKT: …Pa jedan kolekcionar vaza iz dinastije Ming…

SKITNICA: Taj sam!!!

PROLAZNIK (kriminalac): A je li, dobričino, ti doma imaš vrijedne vaze?!

SKITNICA: Pa sad… trenutno selim pa sam vaze dao na čuvanje jednom muzeju… Znate kako je.

KRALJ: Mhm… Jednom riječju, vi želite ostati u dodiru s pukom?

BENEDIKT: Moglo bi se reći… Nemojte se ljutiti…

KRALJ: Zašto bih se ljutio? Dapače, tu vašu osobinu izuzetno cijenim. Eto, i ja volim biti u dodiru sa svojim narodom. To je plemenito!

BENEDIKT: Znači: Mogu ostati ovdje, vaša visosti?

KRALJ: Možete. Kada vas pozovemo, doći ćete u dvorac uzeti mjere i tako to, ali raditi možete i ovdje. Evo vam nešto novaca da malo sredite svoju radionicu (dobaci Benediktu kesu zlatnika)…

GRGA: Pa ne mogu vjerovati.

MRGA: Ni ja ne mogu vjerovati.

PROLAZNIK (kriminalac): Tko pipne one zlatnike, imat će posla sa mnom.

KRALJ: …Malo je osuvremenite i tako to…

PROLAZNIK (trgovac): Ja baš imam nešto suvremene opreme za postolarske radionice. Vrlo povoljno.

KRALJ: Ništa. Sve smo riješili. (kreće prema vratima pa zastaje) A da… Ima još nešto.

BENEDIKT: Recite, vaša visosti.

KRALJ: Miš. Kako ste rekli da se zove?

BENEDIKT: Kiro.

KRALJ: General Kiro Miš. Čak i miš s tim činom treba imati posilnog.

BENEDIKT: Posilnog, vaša visosti? Što je to posilni?

KRALJ: Onoga koji će mu se naći pri ruci… odnosno šapici ako mu što zatreba.

BENEDIKT: Pa ja bih onda mogao biti njegov… posilni, vaša visosti.

KRALJ: I mislio sam da bi. Vas ste dvojica ionako bliski.

BENEDIKT: Mi smo prijatelji, vaša visosti. Kiro bi nastavio živjeti ovdje?

KRALJ: Zašto ne? Kako posilni jednog generala također treba imati čin, vas unapređujem u… pukovnika.

GRGA: Pa ne mogu vjerovati.

MRGA: Ni ja ne mogu vjerovati.

PROLAZNICA (dama): Baš je zgodan ovaj postolar… zapravo, sada pukovnik.

PROLAZNICA (zaručnica): U odori će biti još zgodniji.

KRALJ: Sve smo riješili. Imate li, možda, još kakvo pitanje?

BENEDIKT (posve zapanjen): Imam jedno, vaša visosti.

KRALJ: Slušam.

BENEDIKT: Pričinilo mi se da ste spomenuli kako Kiro ima čin generala…

KRALJ: Nije vam se pričinilo. Doista sam mu dao čin generala.

BENEDIKT: Mom ste prijatelju mišu dali čin generala?! Pa zašto, vaša visosti?!

KRALJ: Spasio mi je život. Maloprije sam ispričao pojedinosti, ne da mi se sada pričati još jednom. Siguran sam kako mnogi jedva čekaju da vam ih prepričaju. Zbogom, gospodine pukovniče.

BENEDIKT: Zbogom, vaša visosti.

KRALJ (pri izlasku šapne Kraljici tako da ih nitko ne može čuti): Tako. Miša smo se riješili.

KRALJICA: A i dvor je dobio dobrog postolara. Dobro si to izveo.

KRALJ: Jesam, ha?

KRALJICA: Jesi.

KRALJEVIĆ: Hoću papagaja.

KRALJ: Kupit će tata tebi lovačkog psa…

KRALJEVIĆ: Neću lovačkog psa. Hoću papagaja.

GRGA: Pa ne mogu vjerovati.

MRGA: Ni ja ne vjerujem.

POLUPJESNIK: A ja pojma nisam imao da mi je tako znamenit čovjek neki dan popravio cipelu. Ni sa noge mi je nije skinuo dok ju je popravljao. Velik, velik čovjek i časnik. I njega ću učiniti besmrtnim svojim pjesmama.

PROLAZNICA (zaručnica): Mene zanima je li oženjen. Morat ću ga pitati.

PROLAZNIK (kriminalac): Svi znate da sam ja ovakav i onakav, ali Kralja istinski poštujem. Kralj je Kralj. I poštujem sve one koje Kralj poštuje. Zato nemojte slučajno da čujem kako netko gospodinu pukovniku nije iskazao dužno poštovanje. Taj će imati posla sa mnom!

PROLAZNICA (dama): Osim što je veliki vojskovođa, gospodin pukovnik je i genijalni modni kreator. Njegove su cipele čak i ispred mode. On je modni vizionar!

PROLAZNIK (trgovac): Gospodine pukovniče! Ono u vezi suvremenije opreme… Slobodno mi se obratite. Za vas sve najbolje. Po pristupačnim cijenama.

PROLAZNICA (domaćica): A kako je samo skroman! Mogao je preseliti u dvorac, ali ne. Odlučio je ostati među nama. Ljudi, pa on nas sve voli!

SKITNICA (plače od ganuća): Živa istina! Sve nas voli! Meni je besplatno popravio cipelu. I još se pravio da vjeruje kako ja imam nekakvu vazu iz dinastije Ming. Pametan je on čovjek. Zna on da ja nemam ni vazu iz dućana «sve po dvanaest kuna». Ali se pravio da to ne zna. Da me ne povrijedi. Poštuje me kao čovjeka! Kralj ga nije trebao proglasiti pukovnikom, nego svecem.

POLUPJESNIK: Kralj ne može nekog proglasiti svecem. To može samo Papa.

SKITNICA: Onda zovite Papu!!!

PROLAZNICA (zaručnica, pogleda iza pozornice): Gle! Tamo je bina već postavljena!

POLUPJENIK (i on se osvrne): Stižu i sendviči!

PROLAZNIK (kriminalac): Kralj je opet među nama! Vrijeme je za slavlje!

PROLAZNICI: Vrijeme je za slavlje! Živio Kralj!

PROLAZNICA (domaćica): Živio Kraljević!

PROLAZNICI: Živio!

Prolaznici odlaze. Idu proslaviti Kraljev povratak. Opet pjevaju svoje ode Kralju. Njihove se pjesme stišavaju s njihovim izlaskom, postaju zvučna kulisa. Iznad postolarske radionice ostaju jedino Grga i Mrga. Grga cijelo vrijeme nepomično bulji dolje, a Mrgu je pogodio Skitničin monolog, pogledom prati njegov izlazak.

GRGA: Pa ne mogu vjerovati.

MRGA: To si već rekao. Nekoliko puta.

GRGA: Benedikt… Nije imao dovoljno mozga ni da se pojavi na Kraljevom dočeku.

MRGA: Valjda nije imao vremena.

GRGA: A ima vremena besplatno popravljati cipele kojekakvim protuhama?

MRGA: Dobar je čovjek.

GRGA: Neviđena je budala. S mišem prijateljuje. S mišem! Miš pojede komadić sira dnevno. A ja sam one dvorske uglednike vodio na večere u najbolje restorane. I onda Kralj njega izabere za kraljevskog postolara, a ne mene. Zbog miša. Zbog glodavca. Zbog štetočine. Pa dajte mi, uvaženi kolega, objasnite kako to može bit?

MRGA: Zovu me Mrga.

GRGA (konačno odvrati pogled od Benedikta): Ha?!

MRGA: Prijatelji me zovu Mrga.

GRGA: Pa što?

MRGA: Ti me, Grga, nikada tako ne zoveš. Samo «uvaženi kolega». U najboljem slučaju «dragi kolega».

GRGA: Ma o čemu vi to pričate?!

MRGA: O prijateljstvu, Grga, o prijateljstvu. Nas se dvojica tolike godine poznajemo, po svemu smo slični, istih smo godina, istim se poslom bavimo i unatoč tome nismo uspjeli postati prijatelji. A Benedikt se sprijateljio s jednim mišem, glodavcem i štetočinom.

GRGA: I?
MRGA: I dobio je sve ono što si ti želio. Čak i više od toga.

GRGA: I ti si želio biti kraljevski postolar.

MRGA: Jesam.

GRGA: Pa zašto se onda sada praviš pametan?

MRGA: Ja sam barem nešto naučio.

GRGA: Što?

MRGA: Ako si mu pravi prijatelj, i miš ti može pomoći da postigneš ono što želiš.

GRGA: Glupost! Pa ovo je sve skupa samo nevjerojatna, neshvatljiva slučajnost. Sve to nema veze s mozgom!

MRGA: Ne radi se o mozgu, Grga. Ja sada idem na proslavu Kraljevog povratka, a ti razmišljaj o ovome ili pođi sa mnom, kako te volja.

Mrga odlazi. Grga nekoliko trenutaka stoji zamišljen, a onda pođe za njim.

GRGA: Još uvijek ne mogu vjerovati…

Dolje je Benedikt servirao objed za sebe i Kiru: kruh, salama, majoneza, krastavci, namazi, sok.

BENEDIKT (nazdravlja čašom soka): Za tvoj povratak, Kiro. (otpije sok pa prione jelu) Sada imamo novaca, mogli bi si priuštiti i nešto bolje, ali mi se ne ide u neki restoran. Pomalo me zbunjuje ova popularnost. Tebe ne? General Kiro Miš i Kraljevski postolar pukovnik Benedikt. Mhm… Tko bi se tome nadao! Jesi li se ti tome nadao? Ja nisam. Doduše, moglo je i bez tih činova, ali nema veze. Valjda neće od nas tražiti da postrojavamo vojsku i te stvari. Ja ti se u to ne razumijem. A ako i budu tražili, snaći ćemo se. Nas se dvojica uvijek snađemo. Je li tako, dragi moj Kiro?


KRAJ



Facebook! TwitThis