Drame
Novak
Dva uglađena sijeda starca pokušavaju nam dokazati kako sam Ja uvijek bolji od Tebe i kako se Ja ne mogu dovoljno uzdići ukoliko ne zgazim Tebe. Majstori su u poslu jer postupak ponavljaju od malih nogu. Međutim, koliko se god trudili, njihova priča ipak slabo drži vodu.
GLUMAC 1: Rudi, 82 god.; odgajatelj
GLUMAC 2: Bobi, 82 god.; Bobi 6 god.
GLUMAC 3: Gogo, 82 god.; Gogo 6 god.
MJESTO RADNJE: starački dom; dječji vrtić
VRIJEME RADNJE: 21. st.
1. PRIZOR
Dječji vrtić
Fino odjeveni dječak slaže skulpturu od lego kockica. Po završetku slaganja osjeća se uzbuđeno i ponosno zbog svog postignuća. Neko se vrijeme zadovoljno divi djelu svojih ruku.
2. PRIZOR
Starački dom
Starac u sobi staračkog doma. Ugađa violinu i odsvira mali dio Gibonnijeve „Tolerance“.
Ulazi Rudi s dvije šalice čaja. Zastane na pragu da bi na trenutak uživao u cimerovoj izvedbi.
RUDI: Divno, Bobi. Naprosto, divno.
BOBI: Ti si taj koji se dosjetio prave pjesme, Rudi. Ti ćeš najviše biti zaslužan za pobjedu.
RUDI: U to ime… (Nazdravljaju šalicama)
BOBI: Mmm, ovo je nešto novo?
RUDI: Daaa. Pokušaj pogoditi.
BOBI: Hm, da vidimo, osjećam lagano škakljanje po jeziku, đumbir je zasigurno prisutan… A pored njega, hm, nešto iz toplijih krajeva…
RUDI: Toplo, toplo…
BOBI: Vidim nešto crno… crnu boju kože…
RUDI: Crna kao ugljen.
BOBI: Stara vruća Afrika…?
RUDI: Dabome, cimi.
BOBI: Ovakve osvježavajuće note koje pršte vitaminom C osjetio sam kad smo bili… čekaj, gdje smo ono bili… ah da, u Mariboru na izletu. Da, da, u Mariboru smo bili. A one večeri kad je lijevala strašna kiša u hotelskom kafiću popili smo jedino što su od čajeva tada imali… rooibos!
RUDI: Bez kofeina, dragi moj!
BOBI: Izvrsno! Izvrsno!
RUDI: Morao sam dobro sakriti kutiju da ne bi nesretni Slaven nabasao na nju u svojim noćnim šetnjama. Čuo sam sad da je sinoć opet mjesečario i zamijenio Vinkove tablete za svoje.
BOBI: Ma daj?
RUDI: Da, da. Eno Vinko sad pleše po sobi na onoj svojoj jednoj nozi.
BOBI: Strašno. Sreća da si dobio normalnog cimera, jel da, cimi?
RUDI: I glazbeno nadarenog! Hajde, zagudi opet.
Bobi zasvira, a Rudi pjeva.
RUDI: Opet se škripje zubima i s ove i s one strane, i opet se žuri ljudima da siđu na niske grane. Ko me to stavlja u red, veže mi zvonce za vrat i kaže – ili si njihov, ili si naš, druge nemaš. Kako da ljudi nauče i da im pod kožu uđe, kada se ljubi domaće da se ne mrzi tuđe…
Svirka prestaje.
BOBI: Ostalo ćemo ostaviti za probu.
RUDI: Ah, možda nije lijepo reći, ali… mislim da ostali natjecatelji neće imati šanse.
BOBI: Nisu oni krivi. Mi smo se jednostavno sjetili dobre pjesme. Odnosno, ti si se sjetio.
RUDI: Jednostavno je pala na pamet, što ja tu mogu.
Zamišljeno gledaju u daljinu.
RUDI: Krstarenje Jadranom. Četiri dana.
BOBI: Koliko kulturno-povijesnih spomenika…
RUDI: Koliko finih ljudi, kolega klasičara…
BOBI: Koliko predavanja, radionica…
RUDI: Koncerata…
BOBI: Ah… (Ustaje) Prošle nam je godine nagrada izmaknula zbog one… drage… slijepe gospođe. (Stanka) Ali ove godine ona više nije s nama.
RUDI: Duša joj se nauživala vječnog mira i tišine.
BOBI (u pola glasa): Ništa nam i nitko sada ne stoji na putu. (Glasno) Hoćemo li završiti utrku prije probe?
RUDI (oduševljeno): Mislio sam da nikad nećeš pitati!
Sjedaju za stol na kojem je već postavljena igra Čovječe ne ljuti se.
RUDI: Tvoj je red?
BOBI: Ne znam baš. Nije tvoj?
RUDI: Nema veze, možeš ti početi.
BOBI: Slobodno počni ti.
RUDI: Siguran si? Što se mene tiče, ti možeš početi.
BOBI: Samo ti kreni.
RUDI: U redu onda. (Baci kockicu i pomiče figuru) Hop, hop, hop. Vidi, vidi. Za petama sam ti, Bobi. Bolje bi bilo da bježiš.
BOBI (baca kockicu i pomiče figuru): Četiri. Skok, skok, skoki, skok. Dajem si petama vjetra, nećeš me sustići, Crvenko.
RUDI: Samo se nadaj, Žutko. Opa, evo šestica, hop, hop, hop, hop, hop, hop. Sada petica, nije loše… hop, hop, hop, hop… (zastane)
BOBI (iznenađeno): Oh, sustigao si me.
RUDI (zbunjeno): Čini se da da.
BOBI: Što sad?
Rudi slegne ramenima.
BOBI: Sad bi me trebao srušiti?
RUDI: Tako kažu pravila na poleđini kutije. Ne znam…
BOBI: Čitao si pravila?
RUDI: Pa… bio sam bacio oko.
BOBI: Tako znači. I učinit ćeš po pravilima?
RUDI: Valjda bih trebao… Zar ne? Ali, nije mi jasno zašto…
BOBI (pomalo uvrijeđeno): Učini što moraš.
RUDI: Bobi, ne znam… Nikad prije nije bilo ovako. Lijepo smo se izbjegavali. A sad…
BOBI: Daj da vidim ta pravila. (čita s kutije) No, krasno. Izgleda da je ovu igru osmislio neki pacijent koji misli da je u redu nekoga samo tako zgaziti, oduzeti mu pravo da ide svojim putem.
RUDI: Nije u redu, znam.
BOBI: Ovaj moj Žutko nikome nije ništa nažao učinio. Jednostavno se bavio svojim poslom. A sad… Što sad? Treba ga smaknuti? Kome to treba, pobogu?
RUDI: Smiri se, Bobi. Imam ideju.
BOBI: Kome će pomoći Žutkova smrt?!
RUDI: Imam ideju, čuješ li me!
Bobi ga pogleda.
RUDI: Flomaster.
Rudi ustaje i donosi flomaster. Uzima kutiju i piše po njoj. Zatim je pruži Bobiju koji je za to vrijeme nervozno pio čaj.
BOBI (čita s kutije): Hm hm hmmm, la la laaa… kada figura jednog igrača sustigne figuru drugog igrača… one se zagrle i tako podijele polje dok jedna od figura ne krene dalje. (pogleda cimera) Dogovoreno.
RUDI: Eto ga. (pogleda na sat) Mogli bismo na probu. Ostavimo sve ovako pa ćemo nastaviti.
Bobi stavi svoju figuru do Rudijeve.
BOBI: Po novim pravilima.
RUDI: Po novim pravilima.
Odlaze.
3. PRIZOR
Dječji vrtić
Na odlasku iz prostorije dječak slučajno spazi lego-skulpturu kolege predškolca. Lijepa je, shvati. Odlazi do svoje skulpture, gleda, zatim se vraća do tuđe, opet pozorno gleda. Zamisli se.
4. PRIZOR
Starački dom
Rudijeva i Bobijeva soba. Dugokosi starac odjeven poput metalca rasprema kovčeg. Ulaze Rudi i Bobi. Iznenade se. Rudi pogleda vanjsku stranu vrata da bi se uvjerio da je to njihova soba. Gledaju se nijemo i u čudu. Došljak ih spazi.
GOGO (prpošno): 'Dan, dečki. (priskoči vratima i pruži im ruku na način kako to sportaši rade; Rudi i Bobi se ne snalaze u tome) Ja sam Goran, zovu me Gogo.
Rudi i Bobi su i dalje u šoku.
GOGO: Pretpostavljam da i vi imate imena?
RUDI: Ru… ovaj… Rudi.
Stanka. Gogo upitno pogleda Bobija.
BOBI: A zašto bi Vas zanimala naša imena, gospodine?
GOGO: Zgodno dođe znati imena cimerima.
RUDI: Cimerima?
BOBI: Rudi, gospodin sigurno zbija šale s nama.
GOGO: Bit će vremena za zafrkanciju, ali sada sam ozbiljan. Dečki, smjestili su me s vama na koji dan dok se ne oslobodi soba za mene. Navodno je neki Martin ugledao svjetlo na kraju tunela. (Nasmije se)
RUDI (prvi šok je prošao, oštro): A to je smiješno, novače?
Gogo odmahne glavom.
GOGO: Nimalo smiješno. Nesretnik je imao život ispred sebe. Kažu da su devedesete nove desete. Čovjek se vrati u djetinjstvo.
RUDI: Vidim ja, imamo šaljivdžiju u Domu. Samo Vi… (prekine ga Bobi)
BOBI: Čovjek se, Rudi, očito voli šaliti. Nećemo ga valjda zato prozivati. Kažete, smjestili su Vas kod nas dok se Martinova soba ne uredi, je li? Jeste li sigurni da se radi baš o ovoj sobi, o „petici“?
GOGO: Siguran ko banka. Evo, pogledajte, donijeli su pomoćni ležaj. Pa nisam ga valjda sam uza stepenice teglio.
BOBI: Tako znači…
RUDI: Ne vjerujem ja tom čupavcu. Provjerit ću tu njegovu priču.
Rudi odjuri iz sobe. Bobi je napadno uljudan.
BOBI: Oprostite mom cimeru, i inače je nagao, a moram iskreno reći, malo nas je sve ovo zateklo.
GOGO: Jasno.
BOBI: Znate, mi smo si tu stvorili nekakav red, navike, suživot…
Gogo se ogleda po savršeno uređenoj sobi. Spazi i dvije figure na istom polju u igri Čovječe ne ljuti se. Bobi je shvatio u što Gogo gleda.
BOBI: Razumijete?
GOGO: Jasno, jasno.
BOBI: Naravno, ako su Vas dodijelili nama, mi ćemo se… ovaj, mi ćemo Vas rado ugostiti.
GOGO: E, baš ti hvala, stari. Sad mi je laknulo.
Gogo trpa odjeću u ormar, neuredno slaže svoje stvari, a Bobi sa zgražanjem promatra iz kuta. Uleti Rudi.
RUDI: Sto mu lula, istina je. Zapeli smo sa „crnim čovjekom“. Ma kako ste to složili stvari?! Kakav je ovo nered?
Gogo slegne ramenima.
GOGO: Mislim si – svejedno će se na meni izgužvati, pa…
BOBI (diskretno pokušava umiriti Rudija): Gost nam je, kako bih rekao, slobodnog duha. Nije upoznat s našim redom, pravilima da tako kažem. Polako, već će nadoći. Jeste li možda za šalicu čaja?
GOGO: Čega?
BOBI: Čaja. Imamo veliki izbor okusa. (nabraja vrste, a Gogo ga samo čudno gleda) Zeleni? Bijeli? Žuti? Crni? (Stanka) Kamilica?
GOGO (niječno odmahne glavom): Od nje mi se napuše stomak.
Gogo izvadi plosku iz torbe i otpije. Potom izvuče dosad skrivenu torbu i iz nje izvadi električnu gitaru.
GOGO: Gdje si ti meni, ljepotice? Je li sve u redu? Žice na broju?
Rudi i Bobi su opet u šoku. Pogledavaju se.
BOBI (za sebe): O, blagi Bože.
RUDI (za sebe): Tristo mu lula.
GOGO: Dečki, i vi nešto svirate koliko vidim. Što je to, violina?
RUDI: Da „što je to“! Violina! Normalno da je violina, plemeniti instrument za plemenite prste i uši. Nešto nimalo nalik divljačkim gitarama koje proizvode buku od koje ti se kosa diže na glavi.
GOGO: Da, i meni se nekad kosa digne na glavi pa imam irokezu. Ali, to je većinom na nastupima.
RUDI: Divljak.
BOBI: Ja već dugo vremena sviram violinu, a Rudi je operni pjevač. Znate, Gorane, iza nas su tisuće i tisuće sati napornog rada i odricanja. (Gogo posprdno pogleda iza njihovih leđa) Kažem, tisuće sati. Ovih dana posebno puno vježbamo, zato napominjem, trebat će nam kvalitetnog sna i što je više moguće relaksacije u ugodnom okruženju. Razumijete?
GOGO: Što, imate neku gažu? Sprovod?
RUDI: Ovaj s nama stvarno zbija šale. Ja ću tražiti njegov premještaj. Tako mi svega, hoću.
GOGO: Daj, čovječe, smiri se. Samo se šalim. (Stanka) Kako bi to uopće izgledalo da svirate mlađima od sebe.
RUDI (namješteno): Ha ha ha!
BOBI: A Vi svirate električnu gitaru, je li?
GOGO: Od ponedjeljka do subote.
RUDI: A nedjeljom skladate, je li?
GOGO: Nedjeljom se trijeznim.
Gogo otpije još gutljaj iz ploske.
RUDI: Pijančina!
GOGO: Trijeznim od sviranja, dragi. Pustim malo da se prsti zažele. (pokazuje na plosku) A ovo? Ovo je za želudac. Hoćete čuti moju zmajicu?
Rudi i Bobi uglas govore, a Gogo svira ne obazirući se na njih.
BOBI: Neka, hvala. Već je kasno, ne bismo smjeli bučiti. Kućni red nalaže da poslije 20h nitko od štićenika ne smije proizvoditi bilo kakvu buku. Jednom je Vinko sušio kosu u 20:10 pa je dobio opomenu. Ne, zaista nije potrebno.
RUDI: Ne dolazi u obzir. Ni za živu glavu. Ne dopuštam da sada prebireš po tom čudu. Evo kosa mi se već diže, glava mi puca. Prestani s tim, zaboga. Bubnjići mi krvare. Gubim svijest. Neka ga netko zaustavi. Osoblje! Osoblje!
Svirka prestaje. Rudi i Bobi padaju na stolice kao premoreni.
ROBI: Isuse Bože, što je to bilo?
GOGO: „Uspavanka za malu Maju“. Hoćete nešto jače?
RUDI/BOBI (kriknu): Ne!
RUDI: Jesi li Vi ludi?! Hoćete da nas izbace odavde ili da mi srce stane?
GOGO: Samo sam…
RUDI: Samo ste otvorili kavez i pustili tu odurnu zvijer na slobodu!
BOBI: Šššš, tiho, netko dolazi.
Osluškuju. Začuje se kucanje na vratima i ženski glas.
GLAS: „Petica“, jesmo li otišli na spavanje?
BOBI: U krevetu smo.
GLAS: Jesmo li popili tabletice?
BOBI/RUDI: Daa.
GLAS: I plavu i bijelu?
BOBI/RUDI: Daa.
GLAS: Je li novak živ?
GOGO: Daa.
GLAS: Laku noć, maleni.
BOBI/RUDI/GOGO: Laku noooć.
RUDI: Tristo mu lula, ovo je bilo gusto.
GOGO: Daj, molim te, što se najgore moglo dogoditi? Doručak bez paštete?
BOBI: Nakon što je sušio kosu u 20:10, Vinko je sljedećih sedam dana pleo pletenice Sanji umjesto njegovateljice.
RUDI: A Sanja je jedina osoba ovdje koja nema cimera.
Bobi i Rudi se stresu.
GOGO: Dobro, sutra ćemo onda nastaviti sa svirkom. Čuo sam da ovdje postoji glazbena soba. Zato sam i pustio da me strpaju „tamo gdje će se za mene brinuti stručne osobe“.
Tišina. Gogo i Bobi drže svoj glazbeni instrument i zamišljeno ga gledaju, ugađaju žice ili ga nježno čiste, a Rudi si skida nepostojeće mrvice s odjeće.
GOGO: Sin mi je spomenuo neko natjecanje. Vi se, pretpostavljam, za njega pripremate?
BOBI: Ma ništa posebno.
Gogo ga i dalje upitno gleda.
BOBI: Tu nastupaju uglavnom klasičari, tako da… ne vjerujem da bi Vas zanimalo.
GOGO: Ali zanima me.
RUDI: Prijave su gotove. Žalim.
BOBI: Da, da, sigurno su već gotove. Davno je izašao poziv. Eh, sada je stvarno vrijeme za spavanje.
Bobi i Rudi izvode večernju tjelovježbu zatim pojedu jabuku. Gogo im se čudi ali diskretno.
GOGO: Idem na tuširanje.
RUDI: Samo idite. I osušite tu čupu, molim Vas. Samo dajte…
GOGO: Žalim, stari. Ova se čupa nikad nije sušila fenom pa neće ni sad.
Bobi i Rudi se pogledaju u čudu.
GOGO: Do skora, zdravoljupci.
Gogo izlazi.
5. PRIZOR
Dječji vrtić
Dječak počne smišljati način na koji bi „slučajno“ srušio konkurenciju, odnosno lego-skulpturu drugog predškolca. Pokušava izazvati propuh.
6. PRIZOR
Starački dom
Čim su se zatvorila vrata za Gogom, Bobi se uhvati za glavu.
BOBI: Mili Bože, što se ovo događa. Tko je ovaj čudak i zašto su ga baš nama natovarili na vrat?
RUDI: Iskreno, cimi, maloprije mi nisi baš zvučao toliko zabrinut kad si antikristu nudio čaj.
BOBI: Rudi! Rudi, dragi, ne možemo tako otvoreno izražavati svoje nezadovoljstvo. Učinit ćemo veću štetu nego korist. Ovakve se stvari rješavaju promišljeno, a ne vičući na sav glas – antikrist, antikrist!
RUDI: Pa kad je. Jesi ga vidio na što liči? Jesi li čuo što govori?
BOBI: Čuo sam i vidio sve. Baš zato… Treba promisliti, Rudi. Promisliti i naći način kako da ga se elegantno riješimo.
RUDI: Ja bi ga elegantno nogom u ono mjesto ispod leđa.
BOBI: Vjerujem ti, Rudi. No, nećemo valjda biti divljaci kao on. (Stanka) Bože, kakvo grubo držanje, kakva neugledna vanjština…
Obojica se stresu.
RUDI: Duga kosa… predugi nokti…
Opet se stresu.
BOBI: Majice ne stavlja na vješalice… Kotači na kovčegu prljavi…
Rudi diskretno pretura po Goginim stvarima.
RUDI: Isuse Bože, nosi jeans hlače.
BOBI: Ovome se mora stati u kraj. (sebi) Misli, dragi, misli.
RUDI: Jesi ga čuo - on bi se prijavio na natjecanje. Prijavio bi se na natjecanje! S električnom gitarom i u pokidanim jeans hlačama!
BOBI: Samo preko mene mrtvog.
RUDI: Ovdje zaudara na oksidirajući metal. Još će nam i kakvu zarazu prenijeti.
BOBI: Treba mi šalica čaja.
RUDI: I meni. Lipa, majčina dušica i valerijana. Ali kuhinja je zatvorena, ništa od toga.
BOBI: Stari je Martin baš sad morao…
RUDI: Godinama već govori da mu je došao kraj, a vidiš koliko je još razdužio. Da je lijepo umro kad je najavio, sad ne bi imali metalca za vratom.
BOBI: Smrdljivi martin.
RUDI: Dobro, nije baš da toliko…
BOBI: Ma ne, smrdljivi martin je na podu.
RUDI: Zgazi ga pa neka malo osvježi prostoriju, prekrije miris novoga. Gdje je?
BOBI: Ušao je ispod ormara. Trebamo rješenje…
RUDI: Da nađem muholovku?
BOBI: Ma ne za životinju.
Rudi ga upitno pogleda.
BOBI: Nisam mislio na smrdljivca.
Rudi ga pogleda istim pogledom.
BOBI: Ma, trebamo se riješiti napasti.
Isti pogled.
BOBI: Gorana! Na Gorana mislim!
RUDI: Onda tako reci.
BOBI: Kad bi barem… prilikom tuširanja…
Pogledaju se značajno, u deliriju su. Gogo uleti u sobu mokre kose.
GOGO: Dečki, nećete vjerovati…
RUDI (u pola glasa): Ne vjerujem, da…
GOGO: Naiđem sad na onu plavu njegovateljicu… Prvo me izružila što sam puštao vodu, a onda sam saznao da prijave nisu zaključene. Momci, mogu vam se priključiti pa da zajedno nastupimo. Imam već neke zamisli u glavi.
RUDI: Molim? Što ste to rekli? Da se priključite nama?
BOBI: Gospodine dragi, to nikako neće biti moguće. Ta mi smo već osmislili nastup i gotovo ga uvježbali.
RUDI: Čovječe, ne dolazi u obzir. Vi bi se sa… zmajicom priključili nama? Jeste li Vi ludi?
GOGO: Bio bi to nevjerojatan spoj…
Rudi ga prekine.
RUDI: Točno, NE-vjerojatan.
GOGO: Ali…
Prekine ga Bobi.
BOBI: Sada je stvarno vrijeme za spavanje.
Rudi i Bobi odijevaju klasične pidžame, a Gogo se samo skine u bokserice. Rudi i Bobi pažljivo ulaze u savršeno zategnut krevet, a Gogo se baci na pomoćni ležaj koji škripi.
RUDI: Laku noć, Bobi.
BOBI: Laku noć, Rudi.
Stanka.
GOGO: Laku noć, dečki.
Prođe neko vrijeme u tišini. Netko glasno prdne. Rudi govori u snu.
RUDI: Pucaju po nama. Povlačenje! Povlačenje!
Bobi upali noćnu svjetiljku.
BOBI: Ovo je kap koja je prelila čašu. Kako se samo usuđujete?
GOGO: Za ručak je bila…
BOBI: Ne želim slušati!
Probudi se i Rudi.
RUDI: Što je bilo?
BOBI: Ne znam želiš li uopće znati. Strašno.
RUDI: Ma što je bilo?
BOBI: Ovaj je… Ma ne mogu, Rudi, pozlit će ti.
RUDI: Govori.
GOGO: Ništa nije bilo. Najnormalnija…
BOBI: Šutite! Ne zavrjeđujete govoriti. Rudi, ispustio je… g… goluba.
RUDI: Nije moguće! To ne može biti moguće! Oh, kakav smrad! Povratit ću! Ugušit ću se! Upomoć!
BOBI: Otvorimo prozor da nas ne ošamuti.
RUDI: I vrata, neka bude propuh. Odvratno! Odvratno!
BOBI: Cvijeće će uvenuti.
GOGO: Dečki, ja ne znam što je…
RUDI: Šutite, barbaru! Kako se usuđujete prirediti nam takvu gadost? I to na prvi dan. Došli ste nenajavljeni, uzurpirali naše živote i sada se usuđujete govoriti, opravdavati. Bože moj, što me snašlo?
GOGO: Nije bilo nam…
BOBI (patetično): Nemojte govoriti, molim vas. Ne postoji riječ koja bi nas mogla izbaviti iz ovog užasa. Ja, ja jednostavno… ne znam… Dadeš čovjeku ruku, a on… Koliko trebaš biti drzak da pred drugim ljudima, pred domaćinima, ispuštaš plinove opasne za… dišni sustav? Gdje to ima? Tko se to usuđuje raditi?
GOGO: Znači, vas dvojica nikad niste ispustili goluba u ovoj sobi?
BOBI: Fuj.
RUDI: Fuj.
GOGO: Ako je tako, ja se ispri…
BOBI: Nemojte, molim vas. Dosta je bilo. I previše. Ne mogu više podnijeti niti jedne riječi. (cvijeću) Jeste li dobro, krizantemice? Znam, znam, strašno…
Bobi odlazi na spavanje. Zauzme položaj u kojem mu je glava tik do noćnog ormarića, tj. vaze s cvijećem.
RUDI: Barbar.
Rudi odlazi na spavanje. Zauzima položaj kao Bobi.
GOGO: Svašta.
Okrene se i spava. Bobi se kasnije digne iz kreveta, šeće po sobi, napije se vode, zatim opet legne ali mu san nikako ne dolazi na oči.
7. PRIZOR
Dječji vrtić
Ideja s propuhom nije uspjela. Dječak sada pokušava srušiti skulpturu uz pomoć lopte. Nabija loptu o zid i nada se da će ona „slučajno“ pogoditi kockice i tako ih srušiti.
8. PRIZOR
Starački dom; glazbena soba
Bobi svira violinu – Tolerancu. Rudi pjeva.
RUDI: Opet se škripje zubima i s ove i s one strane, i opet se žuri ljudima da siđu na niske grane. Ko me to stavlja u red, veže mi zvonce za vrat i kaže – ili si njihov, ili si naš, druge nemaš. Kako da ljudi nauče i da im pod kožu uđe, kada se ljubi domaće da se ne mrzi tuđe.
U sred njihova sviranja u prostoriju ulazi Gogo. Smjesti se iza njihovih leđa i uzme gitaru. Kad dvojac otpjeva zadnju riječ („tuđe“) Gogo zasvira i zapjeva.
GOGO: Drži me, ljube, za riječ. Ja ne dižem ruke od nas. Jer treba mi ljubav da ostanem zdrav, druge nemam.
RUDI: Molim?!
Gogo ponovi isto.
RUDI: Prekinite s tom bukom već jednom. Što bi to trebalo značiti?
GOGO: Da moram vježbati jer je natjecanje za samo par dana.
BOBI: Prijavljujete se na natjecanje?
GOGO: Prijavio sam se na natjecanje.
RUDI: Sto mu lula.
BOBI: A s čim mislite nastupiti?
GOGO: Gibonni – Toleranca.
RUDI: Što??
BOBI: Još vam je do zbijanja šale, je li?
GOGO: Ozbiljan sam ko kredit. Pjesma je odlična, zaslužuje da ju odaberem.
RUDI: Čupavi kradljivac!
BOBI: Vi ste možda primijetili da smo upravo tu pjesmu Rudi i ja odabrali za natjecanje?
GOGO: Upravo jesam. Svaka čast, imate dobar nos.
RUDI: Neotesanac!
BOBI: Svjesni ste onda da ne možete odabrati istu pjesmu?
GOGO: Zašto ne?
RUDI: Tupavac!
BOBI (polako povisuje ton): Zato što je pjesma zauzeta.
GOGO: Mislim da pjesma nije zauzeta. Kako bih je inače ja mogao odabrati?
RUDI: Treba mi čaj.
Rudi si ulijeva još čaja iz čajanke.
BOBI: Ulij i meni.
Rudi i Bobi u tišini piju čaj. Gogo opet zasvira.
GOGO: Treba mi ljubav da ostanem zdrav, druge nemam.
Rudi skoči na noge.
RUDI: Sad je dosta. Idem ga prijaviti.
GOGO: Ma već sam se prijavio, čuješ li?
Rudi izjuri. Gogo opet zasvira.
GOGO: U meni ne postoji bijes, u meni ne postoji strah. Treba mi ljubav da ostanem zdrav, druge nemam.
BOBI: Isuse Bože. Gospodine Gorane, vi se sigurno šalite s nama. Nema što drugo biti, zar ne?
GOGO: Kakva šala, dragoviću. Ovdje sam gdje jesam, želim izvući najbolje iz situacije. Kakva bi to šteta bila da moram živjeti u staračkom domu a ne zabaviti se. Nego, reci mi, kakvu to štetu čini vama?
BOBI: Veliku. Prvi smo se dosjetili pjesme za izvođenje i uvjereni smo… (zastane)
RUDI: Da je to pobjednička pjesma?
BOBI: Da dojam neće biti isti ukoliko nas netko drugi kopira.
RUDI: Ali rekli ste da ja proizvodim samo buku. Kako vam to može naštetiti?
Stanka.
BOBI: Gospodine Gorane, meni je jako žao, ali ovo vam neće proći.
GOGO: Zašto ne bi prošlo?
BOBI: Pravila natjecanja strogo zabranjuju da se različiti natjecatelji prijavljuju s istom pjesmom.
GOGO: To nije istina i ti to znaš.
Bobi otpije čaja.
BOBI: Znate, moja je majka uvijek govorila da se za sebe treba izboriti. Kojim god je sredstvima potrebno. Vjerujte mi da ću i dalje slijediti taj savjet.
RUDI: Sa mnom je u vrtiću bio dječak kojega je majka tako učila. On je danas naizgled zadovoljan čovjek. Samo što po noći teško zaspi.
Bobi je preneražen ali se grčevito trudi to ne pokazati. Rudi polako ulazi s poraženim držanjem.
BOBI: Rudi?
RUDI: Sve je propalo.
BOBI: Što je bilo, Rudi?
RUDI: Može obraditi istu pjesmu.
GOGO: Netko bi mogao malo ponoviti pravilnik o natjecanju.
Zasvira.
GOGO: Opet se škripje zubima i s ove i s one strane, i opet se žuri ljudima da siđu na niske grane. Ko me to stavlja u red, veže mi zvonce za vrat i kaže – ili si njihov, ili si naš, druge nemaš.
Rudi i Bobi otpiju čaja. U isto im vrijeme ista misao prijeđe preko glave, značajno se pogledaju pa krenu s pjesmom. Bobi svira, a Rudi pjeva. Što god oni otpjevaju i odsviraju Gogo ponovi za njima na gitari. Počnu se „natjecati glazbom“. Pokušavaju se nadglasati. Bore se i ostalim sredstvima: Rudi i Bobi ispiju čaj – Gogo potegne iz ploske; Rudi i Bobi namještaju leptir kravate – Gogo lanac na hlačama; Rudi i Bobi začešljavaju kosu češljem iz džepića košulje – Gogo protrese glavom. Između tonova čuju se poneke izjave. Rudi i Gogo ih dobacuju jedan drugome, a Bobi ih izgovara za sebe.
RUDI: To je glazba za životinje. Čekaj, ne, to nije glazba.
GOGO: Dajte otvorite uši. Poslušajte malo bolje.
BOBI: Uši mi krvare.
GOGO: Otvorite srce.
RUDI: Srce je zauzeto. Isto kao i ova pjesma.
GOGO: Pružite šansu.
BOBI: Polako, dobit će on svoje.
GOGO: Prepustite se.
RUDI: Stišaj tu buku. Trese mi svaki živac.
GOGO: I treba dotaknuti živac.
BOBI: Samo čekaj, znam ja kako s takvima.
I prođe nekoliko takvih dana.
9. PRIZOR
Dječji vrtić
Nakon što „slučajna“ rušenja nisu upalila, nervozan dječak jednim namjernim pokretom sruši konkurenciju i ode. „Vlasnik“ skulpture ga je promatrao s prozora, ali nije reagirao.
10. PRIZOR
Starački dom
Nijemi prizor. Starci su u sobi i spremaju se za nastup. Bobi i Rudi su dobro raspoloženi. Svako malo se značajno pogledaju ili si nešto šapnu. Kad pogledaju na Gogu nasmiju se. Odijevaju odijela, lašte cipele, piju čaj, češljaju kosu. Bobi ugađa i lašti violinu, a Rudi zagrijava glasnice. Gogo se ne obazire na njih. Odjenuo je crne jeans hlače s lancima i bijelu majicu. Na glavi mu je marama, na rukama narukvice. Kleknuo je kraj kreveta i pomolio se. Izlaze.
11. PRIZOR
Glas najavljuje natjecatelje.
GLAS: Hvala ansamblu „Sanjaj me noćas“. A sada slijedi duo „Rooibos“ iz Doma za starije osobe „Arka“. Pozdravimo ih jednim velikim pljeskom.
Pljesak. Na pozornicu izlaze Rudi i Bobi. Bobi sjeda na stolicu, a Rudi zauzima mjesto pred mikrofonom. Odsviraju i otpjevaju „Tolerancu“.
RUDI: Opet se škripje zubima i s ove i s one strane, i opet se žuri ljudima da siđu na niske grane. Ko me to stavlja u red, veže mi zvonce za vrat i kaže – ili si njihov, ili si naš, druge nemaš. Drži me, ljube, za riječ. Ja ne dižem ruke od nas. Jer treba mi ljubav da ostanem zdrav, druge nemam. Kako da ljudi nauče i da im pod kožu uđe, kada se ljubi domaće da se ne mrzi tuđe. U meni ne postoji bijes, u meni ne postoji strah. Treba mi ljubav da ostanem zdrav, druge nemam. Druge nemam.
Pljesak. Doleti cvijeće i plišani medvjedić. Poklone se nekoliko puta i odlaze.
GLAS: Iz istog Doma stiže nam još jedan natjecatelj. Njegovo je ime Gogo, a njegova najbolja prijateljica je Zmajica. Strpite se jedan trenutak jer upravo ćemo je i čuti.
Pojavljuje se Gogo s gitarom. Odsvira „Tolerancu“. S tim da se u pozadini, negdje u središnjem dijelu nastupa začuje tekst:
OFF: Ain't no matter where you're from, cause you're here with me. Ain't no matter how you got here, air or sea. See, we're all here together now, hand in hand. And we're trying to make it better now, man to man, face to face. Can we erase the racism with one voice chase the rhythm. And all VIPs will need to give cause we're all tryin' to eat, sleep, breathe and live. Spread love.
Po završetku nastupa začuje se gromoglasan pljesak i na pozornicu doleti puno cvijeća, plišanih igračaka i jedan grudnjak. Gogo se pokloni, pokupi stvari koliko može i ode.
GLAS: Hm, ovo će biti zanimljivo… Dragi gledatelji, odgledali smo i odslušali svih deset natjecatelja. Vrijeme je da stručni žiri zasuče rukave i donese odluku o ovogodišnjem pobjedniku „Dijamantnog mikrofona“. Dok žiri obavi svoje, podsjetit ćemo se kratko svih natjecatelja. Molim ih da još jednom izađu na pozornicu. To su redom bili: Frulaši iz Treće dobi, Zlatni zub iz Zalaska sunca, Opća anestezija iz Osijeka, Amputacija iz Posljednjeg plesa, Controloc iz Primorskog Doca, Jozo Mafiozo iz Doma Laganini, sastav Kamilica iz Ružičnjaka, ansambl Sanjaj me noćas iz doma Ptice umiru pjevajući, duo Rooibos iz Arke te Gogo također iz Arke. Čini se da je žiri donio odluku. Jeste? Jeste. Da vidimo tko je ove godine osvojio naš žiri svojom izvedbom… Trenutak… Pobjednik šesnaestog po redu „Dijamantnog mikrofona“ je…. su duo Rooibos iz Doma za starije osobe „Arka“!
Trenutak vlada muk, zatim jedna osoba počne pljeskati, potom nesiguran pljesak koji ubrzo prelazi u gromoglasan. Gogo nije previše iznenađen, svjestan je da konkurencija nije pobijedila na korektan način, ali to prihvaća. Pobjednici istupe do mikrofona. U ruke im padne figurica „dijamantnog mikrofona“. Kad se buka utiša, Bobi progovori.
BOBI: Dragi svi, velika mi je, velika nam je čast osvojiti ovu nagradu. Hvala svima na podršci. Dugo smo se i naporno pripremali za ovaj dan. Bili smo spremni na sve, apsolutno sve i to je, čini se, urodilo plodom. Hvala vam još jednom. Živjeli!
GLAS: Naše pobjednike očekuje vrijedna nagrada – četverodnevno krstarenje Jadranom, koju omogućuje sponzor natjecanja Senil, vodeći proizvođač pelena za odrasle u Europi. Bobiju i Rudiju želimo ugodno putovanje i mirno more. Ostalim natjecateljima zahvaljujemo na sudjelovanju sa željom da ih vidimo i dogodine. Poštovani gosti, hvala što ste bili s nama. Ugodno vam poslijepodne.
Bobi i Rudi nastavljaju slaviti. Gogo uzima gitaru i odlazi s pozornice.
12. PRIZOR
Dječji vrtić
Mali Gogo tužno gleda svoje srušene lego kockice. Ulazi odgajatelj i pogleda Bobijevu skulpturu.
ODGAJATELJ: Wow, kako lijep toranj. Tko je ovo napravio?
Utrči Bobi.
BOBI: Ja, ja!
ODGAJATELJ: Bravo, Bobi. Mislim da sam sada spreman odlučiti. Najbolja današnja skulptura je… upravo ova! Čestitam, maleni graditelju. Danas dobivaš „sretnu zvijezdu“ koja će ti cijeli dan ispunjavati želje.
BOBI: Toooo!
ODGAJATELJ (prilazi Gogi): A što se ovdje dogodilo, ha, Gogo?
Gogo tužno slegne ramenima.
ODGAJATELJ: Hajde, hajde, živni malo. Petar mi je vani rekao da si bio napravio prekrasan dvorac.
Gogo ga pogleda razrogačenim očima. Bobi također.
ODGAJATELJ: Da, da. Ne brini, pisat ćemo da si odradio zadatak. A sada hitro na vrata. Idemo u park uhvatiti ovo malo zimskog sunca.
Dječaku odlane. Sva trojica pođu prema vratima.
ODGAJATELJ (izlazeći): S obzirom na to da je Bobi odličan graditelj skulptura od kockica, mogao bi kad se vratimo pomoći Gogi ponovno podignuti dvorac. Što mislite?
BOBI: Mislim da ću iskoristiti „zvijezdu“.
13. PRIZOR
Starački dom
Rudi i Bobi ulaze u svoju sobu. Umorni su od slavlja i pomalo zbunjeni.
BOBI: Nevjerojatno. Ne, ja ne vjerujem da se to upravo dogodilo.
RUDI: Još su mi trnci u nogama.
BOBI: Rekao bih da je sve na svijetu moguće, ali ovo…
RUDI: Neprestano mi odzvanja u ušima…
BOBI: Ma ne, nije se dogodilo to što se dogodilo.
RUDI: Ako 'se dogodilo' onda se valjda dogodilo.
Pogledaju se.
BOBI: Divljak.
RUDI: Smeće metalno. Njega su zvali, njega!
BOBI: Uh, malo mi se vrti.
RUDI: Jesi dobro?
BOBI: Popio sam previše Fante.
RUDI: Bome, jesi. Kad sam te vidio s trećom punom čašom, znao sam da neće na dobro. Ali tko te mogao zaustaviti.
BOBI: Čuj, slavilo se…
RUDI: Istina. Nisam se ni sam suzdržavao. Sok od brusnice je nestao dok si rekao keks.
Stanka.
RUDI: Govno jedno.
BOBI: Smrdljivo.
Bobi se ogleda po sobi.
BOBI: Već je i stvari pokupio. Sad mu se odjednom žuri, a danima nas maltretira svojom nazočnošću.
RUDI: Hita u svoju novu sobu da se dobro odmori za nastupe.
BOBI: Divljak.
RUDI: Smrdljivac.
BOBI: Glupo krstarenje.
RUDI: Da traje jedan dan, rekao bi čovjek. Ali četiri… Četiri!
BOBI: Nisam ti nikad rekao, ali… ne podnosim vožnju brodom.
Rudi se uhvati za glavu.
RUDI: Čupavi neandertalac.
BOBI: I on će stvarno svirati u Plesnjaku?
RUDI (bolno): Svake srijede i petka.
BOBI: Ne vjerujem…
RUDI: Vjeruj. Sve sam dobro čuo. Uz to mu je još ponudio i prijevoz od Doma do Kluba.
BOBI: Koji smrdljivi sretnik.
RUDI: A mi lijepo na valove… Ne mogu dalje, idem spavati.
BOBI: I ja ću. Ona me Fanta pošteno srušila.
Naprave samo po jednu brzinsku vježbu, počešljaju se samo jednim potezom i legnu. Gase se svjetla. Nekoliko trenutaka tišine. Začuje se prdac.
BOBI: Evo mu pa nek' se osvježi prije svirke.
Nakon nekoliko sekunda začuje se još zvučniji prdac.
RUDI: Evo mu i od mene prilog.
Stanka.
RUDI/BOBI: Smrad jedan.
KRAJ