Drame
Plavo i veliko
Mickey Maurice gledajući u ljude vidi tonove,
Paloma De la Rosa gledajući u nebo ne vidi svog djeda,
a Milica Horvat Bobu Robertsu razbija nos tavom za palačinke.
Ona i On vjeruju da sve naše besmislene sudbine mogu poprimiti smisao ako odluče
sasvim slučajno dotaknuti jedna drugu.
Ona i On doista ne znaju stvaramo li mi izbor ili naš izbor stvara nas.
Nebo se uvijek mijenja, kao i naše sudbine.
Nekad nije plavo, ali uvijek je veliko.
„Kada razmotriš stvari poput zvijezda, sve naše afere čine se nevažnima, zar ne?“
Virginia Woolf, Noć i dan
„Dotičemo jedni druge, a toga nismo ni svjesni.“
D. B.
Likovi:
ONA
ON
MICKEY MAURICE
CHIARA
MILICA HORVAT
BOB ROBERTS
ADAM AMIN
PALOMA DE LA ROSA
Napomena: ONA i ON mogu igrati sve ostale likove
ONA: na svijetu postoji jedno nebo
ON: i jedan svijet ispod njega
ONA: na tom svijetu postoji sedam milijardi ljudi
ON: sedam milijardi njih na lošim koncertima
ONA: na dobrim tripovima
ON: na prozorima
ONA: pod prozorima
ON: pod oblacima
ONA: u oblacima
ON: nad oblacima
ONA: na aerodromima
ON: u avionima
ONA: u kuhinjama
ON: hotelima, pozornicama i cestama
ONA: sedam milijardi njih iz južne australije i sjeverne amerike
ON: istočnog berlina i istočne španjolske
ONA: grčke
ON: madagaskara
ONA: pariza
ON: i zapadnog teherana i kube i rima i amsterdama
ONA: sedam milijardi njih kroz floride i aljaske i južnoafričke republike i dominikanske republike i tajlande i konga i indije i malezije i indonezije i maldive
ON: kroz brakove i razvode
ONA: kroz traženja bez nalaženja i nalaženja bez traženja
ON: ljubljenja bez ljubavi i ljubavi bez ljubljenja
ONA: sedam milijardi vrsta ljubavi
ON: vrsta dodira
ONA: udaraca
ON: sredstava za čišćenje
ONA: slamanja kostiju
ON: usisavača
ONA: lastavica
ON: orlova
ONA: zmajeva
ON: letećih vjeverica
ONA: tonova
ON: akordi
ONA: melodija
ON: harmonija
ONA: simfonija
ON: tišina
ONA: sedam milijardi vrsta glazbe
ON: vrsta piva
ONA: vrsta droge
ON: sedam milijardi jointeva
ONA: i ležanja u zadimljenim sobama
ON: ležanja kada bi trebalo ustajati
ONA: ležanja na travi
ON: a onda i ustajanja
ONA: ležanja na oblacima
ON: a onda i letenja
ONA: pretapanja u vječnost
ON: sedam milijardi zabluda o vječnosti
ONA: sedam milijardi stvaranja vječnosti
ON: slamanja
ONA: gubljenja
ON: ganjanja
ONA: vječnosti
ON: u noćnim klubovima u zoru
ONA: na prozorima i uličnim klupama u sumrak
ON: i sve je na kraju mrak
ONA: osim onog što svijetli
ON: a sve što svijetli gasi se
ONA: ako tako odlučiš
ON: nije stvar odluke
ONA: ako tako izabereš
ON: nije stvar izbora
ONA: je
ON: nije
ONA: je
ON: prestani
ONA: sedam milijardi razloga za ustrajanje
ON: odjebi
ONA: sedam milijuna razloga za odjebati nekog
ON: nekog nebitnog
ONA: često nekog bitnog
ON: nekog iz uha
ONA: nekog iz kreveta
ON: nekog iz života
ONA: nekog tko je iz čilea
ON: iz irske
ONA: nekog u japanu
ON: u kuhinji
ONA: u noćnom klubu
ON: na ekvadoru
ONA: na havajima
ON: na prozoru
ONA: na ulici
ON: na antarktici
ONA: sedam milijardi vrsta hladnoće
ON: sedam milijardi načina grijanja
ONA: sedam milijardi razloga za buđenje
ON: razloga za nestajanje
ONA: za ostajanje
ON: trajanje i padanje i ustajanje
ONA: za govorenje
ON: pjevanje
ONA: vrištanje
ON: sedam milijardi boja glasova
ONA: sedam milijardi boja očiju
ON: četrnaest milijardi zjenica
ONA: i jedno te isto nebo kroz njih
ON: četrnaest milijardi plućnih krila
ONA: i uvijek novi kisik u njih
ON: četrnaest milijardi sisa! (Pauza.) ali nisu sve ženske, nažalost
ONA: (Pauza.) tri i pol milijarde mozgova i svi su ženski, naravno
ON: naravno
ONA: naravno
ON: tuko
ONA: debilu
ON: kokoš
ONA: mamlaz
ON: koza
ONA: neandertalac
ON: muha
ONA: bakcil
ON: buha
ONA: sedam milijardi vrsta uvreda
ON: trebalo bi ih biti više
ONA: sedam milijardi odluka
ON: trebalo bi ih biti više
ONA: sedam milijardi neizgovorenih osjećaja
ON: trebalo bi ih biti manje
ONA: sedam milijardi ljudi na svijetu
ON: sedam milijardi ljudi
ONA: sedam milijardi
ON: i svi su isti
ONA: i svi su posebni
ON: sedam milijardi života, i svi identični
ONA: sedam milijardi života, i svaki drukčiji
ON: i njezin
ONA: i tvoj
ON: i njegov i njihov
ONA: i moj
ON: isti kao i svaki drugi
ONA: sedam milijardi ljudi na svijetu
ON: i isto nebo nad svima
ONA: nebo koje se mijenja
ON: uvijek plavo
ONA: nekad plavo
ON: uvijek veliko
ONA: nekad rozo
ON: uvijek plavo i veliko
(Pauza.)
ONA: Nebo je bilo, kao što to nebo uobičava biti, plavo i veliko kada se Mickey Maurice spremao za svoj sedam milijarditi koncert.
ON: Ali Mickey nije gledao u nebo, jer Mickey Maurice nikada nije birao gledati nebo; Mickey je odlučio gledati ljude, jer kada bi Mickey Maurice gledao ljude, vidio je tonove, vidio je ritmove, osjećao ih je kako mu kolaju lubanjom, kako se spuštaju do prsnog koša pa tvore poliritmije s otkucajima njegova srca; a onda je vidio i melodije, onda i harmonije, pauzu, bridge, refren; a onda i Chiaru.
ONA: Kad je Chiara ugledala Mickeya na njegovom koncertu, bilo je to iz sedam milijarditog reda publike i sa te distance Mickey Maurice izgledao joj je kao cijelo nebo, pa je poželjela da ga može dodirnuti, pa je odlučila prići mu bliže, još bliže i još malo bliže; Chiara je poželjela biti mu toliko blizu da od silne blizine postane Chiara Maurice.
MICKEY: Chiara.
CHIARA: Da.
MICKEY: Sviđa mi se. Chiara. Zvuči... toplo.
CHIARA: Toplo.
MICKEY: Toplo. Chiara. Prvo jedan dalek ton, suptilan, decentan. Gitara. Električna gitara. Svjetlost. U daljini, a onda se približava. Dolazi toplina. Bas gitara. Prvo me grije po lijevom obrazu, zatim i desnom. Mekoća, sve je mekano, da, to je ta punoća, to je bas, grije mi čelo, nos, bradu, grije cijelo lice i imamo ritam; to je to, da, ritam; zatim klavijature, da, svjetlost se širi i postaje eksplozija, kreće vokal, eksplozija, vrat, ramena, ruke, trup, noge, da, sve osjećam, sve postoji, lagano je, tako je lako kretati se, lagano, nježno, ali i odlučno, da, to je to, odlučno, to je činela, to je sjaj, odjednom sve sjaji, svjetlost, toplina, Sunce, Sunce, Sunce je izašlo, to je... To je... To je akord… A add 9. Tako je, A add 9. Izlazak sunca. Chiara A add 9.
CHIARA: Izlazak Sunca.
MICKEY: Chiara.
CHIARA: Mickey.
MICKEY: Chiara.
CHIARA: Mickey.
MICKEY: Maurice.
CHIARA: Mickey Maurice.
MICKEY: Chiara Maurice.
CHIARA: Chiara Maurice?
MICKEY: Chiara Maurice, akord A add 9.
CHIARA: Chiara Maurice.
MICKEY: Izlazak Sunca,
CHIARA: Chiara A add 9,
MICKEY: i nebo je rozo,
CHIARA: rozo,
MICKEY: kakva dobra boja,
CHIARA: roza,
MICKEY: jebena roza,
CHIARA: jebena roza,
MICKEY: izlazak,
CHIARA: roza,
MICKEY: nebo,
CHIARA: plava,
MICKEY: sjajiš,
CHIARA: Sunce,
MICKEY: izlazak,
CHIARA: rozo,
MICKEY: sjajno,
CHIARA: toplo,
MICKEY: veliko,
CHIARA: jedino,
MICKEY: Chiara,
CHIARA: Mickey,
MICKEY: Chiara,
CHIARA: Mickey,
MICKEY: A add 9,
CHIARA: Chiara Maurice,
MICKEY: A add 9,
CHIARA: Chiara Maurice,
MICKEY: A add 9,
CHIARA: Chiara.
MICKEY: Chiara Maurice,
CHIARA: Chiara.
MICKEY: Chiara Maurice,
CHIARA: Chiara!
MICKEY: Chiara Maurice, Chiara Maurice, Chiara-
CHIARA: Samo Chiara.
MICKEY: Što se čudiš, ljubavi. Rekao sam ti da će biti tako.
ONA: Milica Horvat voljela je sedam milijardi stvari na svijetu, ali od svih sedam milijardi stvari koje je Milica voljela, najviše je voljela slušati glazbu Mickeya Mauricea čisteći svoj stan, a Mickeya Mauricea slušala je puno i često, jer čistila je puno i često; stalno je čistila; jer od svih sedam milijardi stvari koje je mrzila, Milica Horvat najviše je mrzila bakterije.
ON: Bob Roberts volio je sedam milijardi stvari na svijetu, ali od svih sedam milijardi stvari koje je Bob volio, najviše je volio slušati glazbu Mickeya Mauricea s jointom u ustima i pivom u ruci, a Mickeya Mauricea slušao je puno i često, jer pušio je puno i pio je često; stalno je pušio; a od svih sedam milijardi stvari koje je mrzio, Bob Roberts najviše je mrzio zaboraviti upaljač kod kuće.
BOB: Pa jebem ti nebo! Sori, imaš možda upaljač?
MILICA: Imam. Izvoli.
BOB: Hvala. Zaboravio sam svoj kod kuće.
MILICA: Imaš lijepe oči.
ON: I tako je Milica zapalila Bobov joint.
ONA: I tako je Milica uselila u Bobov stan.
ON: I tako je Milica postala Bobovo nebo.
ONA: Milica Horvat uselila je u Bobov stan bez razmišljanja, jer Milica nikada nije baš puno razmišljala; Milica je čistila, a kada je čistila, nikada nije razmišljala.
ON: Kada je Milica Horvat čistila, uvijek je slušala Mickeya Mauricea, pa je čistila u ritmu njegove glazbe,
ONA: Kada je čistila, Milica je plesala,
ON: i tada je Bobu Robertsu izgledala kao da postaje ta glazba,
ONA: Milica je bila glazba,
ON: s metlom u rukama,
ONA: Milica je plesala,
ON: s usisavačem,
ONA: Milica je bila glazba,
ON: s krpom za pod,
ONA: Milica je plesala,
ON: krpom za prašinu,
ONA: Milica je bila glazba,
ON: krpom za posuđe,
ONA: plesala,
ON: sa spužvicom,
ONA: bila je glazba,
ON: s maramicom,
ONA: plesala,
ON: s četkicom,
ONA: bila je glazba,
ON: metla,
ONA: ples,
ON: usisavač,
ONA: glazba,
ON: krpa,
ONA: ples,
ON: metla, usisavač, krpa, spužvica, maramica, četkica,
ONA: bila je glazba,
ON: glazba,
ONA: Milica je čistila,
ON: plesala,
ONA: čistila,
ON: plesala,
ONA: čistila,
ON: plesala,
ONA: a kada je plesala, nije baš puno razmišljala, jer tada je čistila; a kada je čistila, nikada nije razmišljala;
ON: bila je nebo.
ONA: Milica Horvat nikada nije razmišljala o nebu.
ON: I nije shvaćala koliko je nebo vrijedna stvar.
ONA: Jer da je razmišljala o nebu, onda ga ne bi razbijala.
ON: Adam Amin od nervoze je ispustio bocu piva i razbio ju. Jebeno pivo, pomislio je Adam Amin, ali zapravo je znao da se na pivo ne treba ljutiti, jer pivo se nikada ne razbije samo; Adam Amin znao je da se treba ljutiti na sebe, jer on ga je bio razbio; Adam je razbio pivo jer su mu ruke drhtale, jer su mu ruke opet drhtale, jer su mu i nakon sedam milijarditog paketića kojeg je pružio Bobu Robertsu ruke i dalje drhtale.
ONA: Ovaj izgleda kao boca piva, rekla je Paloma De la Rosa svom djedu kada su po sedam milijarditi put promatrali oblake. Jedan drugi oblak Palomi je izgledao kao gitara, jedan treći kao Djed Mraz u saonicama, četvrti kao tava za palačinke, peti kao čovjek bez nosa, ovaj kao joint, onaj kao mikrofon, kao metla, kao nož, prozor, vrata, klupa, pismo. Onaj koji je Palomi izgledao kao padobran, njenom djedu izgledao je kao leteća vjeverica. Onaj koji je Palomi izgledao kao radio, njenom djedu izgledao je kao usisavač. Onaj koji je Palomi izgledao kao avion, njenom djedu izgledao je kao čovjek koji leži raširenih ruku. Vidiš, taj oblak može biti i avion i čovjek, rekao joj je djed; može biti avion, može biti čovjek, a može biti i samo običan oblak, ovisi kako izabereš. Ovisi kako odlučiš gledati.
ADAM: Jebeni Bob Roberts.
PALOMA: Sve je stvar percepcije.
ON: Zašto Bobby mora pušiti travu i zašto od svih sedam milijardi trava na svijetu mora pušiti baš njegovu travu i zašto je on ikada krenuo uzgajati travu; jebena trava;
ADAM: Prestat ću ju zalijevati pa neka uvene!
ON: neka uvene jer Adam više ne želi biti diler; nikada nije ni trebao postati diler; trebao je završiti školu i trebao je upisati fakultet i postati netko tko nije diler, jer da nije postao diler, sada ne bi razbio pivo; jebena trava;
ADAM: Pustit ću ju da uvene!
ON: jebena trava i Bob Roberts koji ju puši s tim njegovim rozim usnama; jebeni fakultet, zašto ga Adam nije upisao negdje na svijetu gdje Bob Roberts ne postoji; jebeno pivo i Bob Roberts i njegove oči;
ADAM: Zašto Bobby mora imati takve prekrasne oči!?
ONA: Paloma De la Rosa zatim je pustila pjesmu Mickeya Mauricea,
ADAM: Oči boje neba.
ONA: a djed joj je rekao neka ugasi tu neumjesnu kompoziciju. Oblaci se moraju gledati u tišini, objasnio joj je djed, jer nebo je samo po sebi već melodija. Paloma je ugasila neumjesnu kompoziciju i slušali su nebo, jer Paloma je slušala svog djeda, jer u njenom je djedu postojalo cijelo nebo, a nebo je samo po sebi već melodija, i zbog toga je Paloma poželjela okrenuti svijet naopačke, i zbog toga se povjerila svom djedu.
PALOMA: Znaš što, djede, znaš što ja želim; ja želim živjeti na nebu.
MICKEY: Što se čudiš, ljubavi.
ONA: Djeda Palomina želja nije nimalo čudila, pa joj je rekao da može postati pilot; djed joj je rekao da može postati paraglajder, može živjeti u balonu, živjeti u avionu, biti stjuardesa; možeš biti lastavica, rekao joj je djed; biti orao, zmaj, leteća vjeverica; možeš biti čovjek ili ptica ili avion; budi što god odlučiš, govorio joj je djed, što god izabereš; jer nebo je veliko i oblaka ima svakakvih; nebo je veliko i sve je stvar odluke.
MICKEY: Što se čudiš, ljubavi. Pa rekao sam ti da će biti tako.
ONA: Kada je Chiara Maurice prvi put pomislila da se možda nije trebala udati za Mikeya Mauricea, bila je noć, a noću nebo nije ni plavo ni rozo, a Chiara je htjela da ima boje.
MICKEY: Sjećaš se?
ONA: Mickey je ležao na njihovom krevetu s još dvije djevojke.
MICKEY: Rekao sam ti da monogamija nije moja brija.
ONA: Jedna je zvučala kao ton C, a druga kao ton D.
MICKEY: Ja sam glazba, a glazba ne može biti samo jedan ton, jedan akord, meni treba harmonija.
ONA: One su zvučale kao ton C i ton D, a to su dva jako dosadna tona.
MICKEY: I ton C i ton D potrebni su glazbi, jer glazba ne može biti samo jedan ton.
ONA: Kada je Chiara Maurice drugi put pomislila da se možda nije trebala udati za Mickeya Mauricea, padala je kiša, a kada kiši, nebo je sivo, a Chiara je htjela da ima boje.
MICKEY: Što se čudiš, ljubavi, pa rekao sam ti da će biti tako.
ONA: Mickey je ležao na njihovom krevetu s još tri djevojke, s običnim i dosadnim tonovima E, F i G.
MICKEY: Meni treba harmonija, a i ti i one dio ste moje harmonije, razumiješ?
ONA: Kada je Chiara Maurice treći i četvrti i peti put pomislila da se možda nije trebala udati za Mickeya Muricea, oko njega je plesalo, niz njega je klizilo, po njemu je plazilo, po njemu je skakalo, po njemu je puzalo, po njemu se penjalo; oko njega i pored njega i na njemu i pod njim udaralo je toliko puno običnih i monotonih i odvratnih tonova koji su zujali i šumili i vrištali u Chiarinim ušima, rezali Chiarin mozak, lupali o Chiarinu lubanju, mljeli Chiarinu utrobu, sušili Chiarino desno i lijevo plućno krilo monotono, uporno, konstantno, tupo, preblizu, preglasno, previše; i Chiara je poželjela da joj ispanu oči i da joj istrunu pluća i da joj se iščupa utroba i da joj eksplodiraju uši i da nema ni Sunca ni neba ni sebe pod njim. Chiara je morala ili umrijeti ili otići.
MICKEY: Nećeš otići, ljubavi.
CHIARA: Hoću.
MICKEY: Nećeš. Sa mnom svijet zvuči bolje.
CHIARA: Otići ću u Južne Australije i Sjeverne Amerike i u istočne Berline i istočne Španjolske.
MICKEY: Jer ja sam glazba, a glazba je droga, a od droge se ne odlazi.
CHIARA: Otići ću u Grčke i Madagaskare i Parize i zapadne Teherane i Kube i Rimove.
MICKEY: Ja sam droga, a droga je nebo, a od neba se ne odlazi.
CHIARA: U Floride i Aljaske i Južnoafričke republike i Dominikanske republike i Tajlande i Konga i Indije i Malezije i Indonezije i Maldive.
MICKEY: Od neba se ne odlazi,
ONA: Milica Horvat postala je Bobovo nebo,
MICKEY: a nebo sam ja.
ONA: Ali Milica Horvat nikada nije razmišljala o nebu.
ON: Jer da je razmišljala o nebu, onda ga ne bi razbijala.
ONA: Milica Horvat jedne je kišne večeri, kada se zvijezde na nebu nisu mogle vidjeti, spremala posuđe.
ON: Bob Roberts spremao je novi joint i pio pivo.
MILICA: Bob? Misliš li ti ikad prestati piti sedam milijardi piva i pušiti sedam milijardi jointeva dnevno?
BOB: Ne. Pušio sam travu i pio pivo kad sam se rađao i pušit ću travu i piti pivo i kad ću umirati.
ONA: Upravo u tom trenu Milica Horvat u ruci je držala tavu za palačinke pa je snažno zamahnula njome.
ON: Zamahnula prema Bobu Robertsu.
ONA: Zamahnula i od Bobovog nosa napravila palačinku.
BOB: Aaa!
MILICA: Bob?
BOB: Aaaaaaaaaa!
MILICA: Bob, ljubavi...
BOB: Jesi ti normalna?!
MILICA: Nisam...
BOB: Nisi, da!
MILICA: Nisam htjela.
BOB: Slomila si ga!
MILICA: Nisam...
BOB: Jesi!
MILICA: Nisam namjerno.
BOB: Razbila si mi nos!
MILICA: Volim te.
ON: Idućeg puta razbila je lampu.
MILICA: Bob, ljubavi...
ON: Srećom, ne o njegov nos, nego o pod.
MILICA: Nisam htjela.
ON: Jednom kasnije u rame mu je doletjela pepeljara s kojom je možda čak i ciljala glavu.
MILICA: Bob, ljubavi...
ON: Nedugo nakon toga, tri boce pive letjele su kroz prozor stana na pločnik po kojem, srećom, nitko nije hodao, a četvrta je gađala njega, ali je pogodila zid.
MILICA: Nisam namjerno.
ON: I svaki od tih sedam milijardi puta bio je slučaj.
ONA: Svaki od tih sedam milijardi puta Milica doista nije htjela razbijati Boba Robertsa, samo što je često, u naletima bijesa, zaboravljala što želi i ne želi.
BOB: Milice, moram ti nešto reći.
ONA: Milica je prečesto zaboravljala je da je nebo samo jedno i da se na njega treba paziti.
ON: Adam Amin rekao je Bobu Robertsu da svatko ima samo jedan nos i da se na njega treba paziti. Želio je reći nešto pametnije, nešto ljepše, toplije, bitnije; želio mu je dati do znanja kako mu je stalo do njega i njegovog nosa, ali nije znao svoje misli spojiti s riječima i nije znao svoje riječi učiniti točnima, pa je rekao da svatko ima samo jedan nos i da se njega treba paziti, a zatim mu je dao paketić marihuane. Nebesko plave oči pogledale su ga, nasmiješile se i zatim otišle. Bobove nebesko plave oči i Bobov slomljen nos otišli su, a Adam nije rekao ništa što bi ih zaustavilo. Trebao sam ga pozvati na pivo, razmišljao je Adam Amin.
ADAM: Trebao sam ga poljubiti, pomirisati, osjetiti, poletjeti; trebao sam, trebao, trebao...
ON: Ali Adam Amin znao je da nebo mora biti visoko, nedostupno, daleko i nedodirljivo.
ONA: Kada je avion u kojem je Paloma De la Rosa po prvi puta sjedila u odijelu stjuardese poletio, Paloma se pitala nosi li njen djed sada čarape s motivom letećih vjeverica koje mu je poklonila i je li ponosan što je izabrala,
ADAM: Visoko,
ONA: što je odlučila,
ADAM: nedostupno,
ONA: što je izabrala perspektivu iz koje oblaci nisu daleko,
ADAM: daleko
ONA: je li sretan što je ona sada dio neba.
ADAM: i nedodirljivo.
ONA: Paloma De la Rosa tek je otišla, a već joj je nedostajao djed.
MICKEY: Znaš kako znam da ćeš se vratiti?
ONA: Tek je otišla od djeda, a već je morala nikada se više vratiti k njemu.
MICKEY: Jer ja sam nebo,
ONA: Nakon razvoda, Chiara je sjela u avion.
MICKEY: a od neba se ne odlazi.
ONA: Chiara koja više nije Maurice otišla je u Južne Australije i Sjeverne Amerike, otišla je u istočne Berline i istočne Španjolske, i Grčke i Madagaskare i Parize i zapadne Teherane i Kube i Rimove…
ON: A Miličini nokti su se i dalje zabijali u Bobove kože, Bobovi zubi su i dalje grizli umivaonike, stolice su i dalje letjele u Bobova rebra, boce šampanjca otvarale su se na Bobovoj glavi…
ONA: A onda je, jednog sunčanog jutra, Chiara otputovala u Amsterdam.
BOB: Milice, moram ti nešto reći.
MILICA: Reci, ljubavi.
BOB: Sutra putujem u Amsterdam.
MILICA: Kamo?
BOB: Neću tamo biti dugo, ostat ću kratko, ali dovoljno dugo da ti stigneš posjetiti liječnika.
MILICA: Koga?
BOB: Da. Mislim da bi trebala otići liječniku. Malo popričati s nekim o tome kako se osjećaš, što radiš, kako se ponašaš… Kako se ponašaš kad si ljuta na mene, kako reagiraš. Razumiješ?
MILICA: Ti misliš da sam ja luda!!!
BOB: Ne mislim, ljubavi, ja samo mislim...
MILICA: Ja nisam luda!!!
ON: A onda je potpetica Miličine cipele zamalo iskopala Bobovo oko.
MILICA: Bob, ljubavi, bilo je slučajno.
ON: A onda je Bob, sasvim slučajno, u avionu za Amsterdam prolio pivo.
BOB: Pa jebem ti nebo! Oprostite, gospođice…
PALOMA: Recite, mogu li vam pomoći?
BOB: Da. Nedavno sam ozlijedio oko i ne vidim baš najbolje pa sam, eto, prolio pivo, slučajno…
PALOMA: Nema problema, donijet ću maramice.
BOB: Hvala. Možete li donijeti i novo pivo?
PALOMA: Svakako.
ON: I tako je Paloma De la Rosa Bobu Robertsu donijela maramice i novo pivo.
ONA: A Bobu Robertsu svidjela se njena nježnost i smirenost.
BOB: Vrlo ste ljubazni.
PALOMA: Hvala. To mi je posao.
BOB: Morat ću češće putovati avionom.
PALOMA: Onda se možda još nekad sretnemo.
BOB: Možda. Na svijetu postoji samo jedno nebo, tako da su šanse velike.
PALOMA: Na svijetu postoji sedam milijardi ljudi, tako da šanse nisu prevelike.
BOB: Sve je stvar percepcije.
PALOMA: Stvar izbora.
ON: A Bob je, stigavši u Amsterdam, večer izabrao provesti u nekom klubu.
ONA: A u tom istom nekom klubu, večer je provodila i Chiara.
BOB: Jel se ti voliš tući?
CHIARA: Što, ti bi se tukao sa mnom?
BOB: Samo pitam.
CHIARA: Jesi ti monogamist?
BOB: Da.
CHIARA: Poljubi me.
(Skoro poljubac.)
BOB: Čekaj. Ako te poljubim, neću više biti monogamist.
CHIARA: Imaš ženu?
BOB: Curu.
CHIARA: Hoćeš ju oženiti?
BOB: Nisam siguran.
CHIARA: Onda bolje nemoj.
BOB: Jesi ti udana?
CHIARA: Razvedena.
BOB: Sretno ili?
CHIARA: Ne znam.
BOB: Znači nesretno.
CHIARA: Ne znam znači da ne znam.
BOB: Uvijek zapravo znamo.
CHIARA: Nikad zapravo ne znamo.
BOB: To je stvar izbora.
CHIARA: Ali stvaramo li mi izbor ili naš izbor stvara nas?
BOB: Ali ako postoji samo jedno nebo, što se tu ima birati?
CHIARA: Kako bi Mickey odsvirao paranje neba?
ON: Adam Amin sjedio je pored svojih biljčica, pakirao nove vesele paketiće, slušao radio i razmišljao bi li trebao Bobu Robertsu priznati koliko je lud za njegovim nebesko plavim očima i ako bi trebao, kako i kada bi to mogao, kojim riječima i kojim gestama i s kojim posljedicama; Adam Amin pitao se bi li žalio što je Bobu Robertsu priznao, jednom kada bi mu priznao, ili bi bio ponosan i sretan što je uspio priznati mu; kada je na radiju odjednom zasvirao Mickey Maurice. A Adam Amin dobro je znao koliko Bob voli glazbu Mickeya Mauricea. Adam Amin nije vjerovao u slučajnosti. Adam je vjerovao je da smo svi mi povezani tamo negdje gore, na nebu i još više, vjerovao je i doista je vjerovao da Mickey Maurice nije zasvirao slučajno baš u ovom trenu.
ONA: Nakon leta za Amsterdam, Palomi De la Rosa zazvonio je mobitel, a ona se javila.
ON: Da, odlučio je Adam Amin, učinit ću to.
ADAM: Kad se moj Bobby vrati iz Amsterdama, prestat ću vjerovati da nebo mora biti daleko.
ONA: Disala je, a onda su se njena oba plućna krila prestala micati.
ADAM: Prestat ću vjerovati da nebo mora biti nedostupno. Dotaknut ću ga.
ONA: Paloma De la Rosa poželjela je vjerovati da ljudi lete u nebo kada umru, onako kako ju je učio djed, ali u ovom trenu činilo joj se da je djed bio u krivu, jako u krivu, jer nebo je sada bilo jedan veliki oblak bez oblika, bez boca piva, bez gitara, bez Djeda Mraza u saonicama, tava za palačinke, čovjeka bez nosa; nebo je bilo bez lastavice, orla, zmaja, leteće vjeverice; nebo je bilo bez čovjeka ili ptica ili aviona i Paloma nije mogla udahnuti. Disala je, a u njena pluća punila su se tišinom. Da je njen djed sada na nebu, on ne bi dozvolio da nebo bude oblak bez oblika; da je njen djed sada na nebu, nebo bi bilo melodija, nebo bi sviralo, bilo bi harmonija; a Paloma De la Rosa gledala ga je, gledala je gore, u nebo, i slušala je, osluškivala, slušala, ali jedino što je mogla čuti bilo je ništa.
MICKEY: Čuo sam te i kada nisi bila ovdje.
ONA: Nebo je bilo, kao što to nebo uobičava biti, plavo i veliko kada se Chiara vratila Mickeyu Mauriceu.
MICKEY: Čuo sam ga, taj dalek ton, suptilan, decentan. Gitara. Električna gitara. Svjetlost. U daljini, a onda se približava. Prvo me grije po lijevom obrazu, zatim i desnom, cijelog me grije. Akord A add 9.
CHIARA: Izlazak Sunca.
MICKEY: Chiara.
CHIARA: Mickey.
MICKEY: Chiara.
CHIARA: Mickey.
MICKEY: Maurice.
CHIARA: Mickey Maurice.
MICKEY: Chiara Maurice.
CHIARA: Chiara Maurice?
MICKEY: Chiara Maurice, akord A add 9.
CHIARA: Chiara Maurice.
MICKEY: Izlazak Sunca,
CHIARA: Chiara A add 9.
MICKEY: i nebo je rozo,
CHIARA: Rozo,
MICKEY: kakva dobra boja,
CHIARA: roza,
MICKEY: jebena roza,
CHIARA: jebena roza,
MICKEY: izlazak,
CHIARA: roza,
MICKEY: nebo,
CHIARA: plava,
MICKEY: sjajiš,
CHIARA: Sunce,
MICKEY: izlazak,
CHIARA: rozo,
MICKEY: sjajno,
CHIARA: toplo,
MICKEY: veliko,
CHIARA: jedino,
MICKEY: Chiara,
CHIARA: Maurice,
MICKEY: Chiara,
CHIARA: Maurice,
MICKEY: Chiara,
CHIARA: Maurice, Maurice, Maurice, Maurice, tvoja Chiara Maurice.
MICKEY: jer od neba se ne odlazi.
MILICA: Mamlazu nedojebani, stoko neugojena, debilu, kretenu, idijote, neandertalac jebeni, koliko jako si mi falio!!!
ON: Kada se Bob Roberts vratio iz Amsterdama, Milica Horvat zapalila je njegov joint.
ONA: Milica Horvat pustila je Bobovu najdražu pjesmu Mickeya Mauricea.
ON: Zaplesala je,
ONA: Plesala je kao kad je čistila,
ON: i ponovno je postala glazba,
ONA: i nije razmišljala.
ON: i bila je bolja glazba od svake Mickeyeve pjesme, toliko lijepa da bi ju sigurno i sam Mickey poželio, toliko lijepa da ju nije mogao više gledati, više ju nije mogao samo gledati, pa je ispustio pivo i joint i zaletio se prema njoj, zaletio se i uhvatio ju-
MILICA: Bob!!!!
BOB: A?
MILICA: U pičku materinu!
BOB: Što?!
MILICA: Pivo! Jebeno pivo po cijelom tepihu! Cijelom! A čistila sam ga danas, čistila sam ga baš danas jer si se danas vratio, da barem nisi, kretenu retardirani, oprostila sam ti što si bio u Amsterdamu, a ti si prolio pivo po čistom tepihu i sada više nije čist, u pičku materinu!!!
ON: I tako se Bob Roberts vratio svom nebu.
ONA: A Milica Horvat nije razmišljala o nebu, jer da je razmišljala o nebu, onda ga ne bi razbijala.
ON: I tanjuri su se ponovno razbijali o zidove.
MILICA: Dobro, otići ću liječniku.
ON: Miličini nokti ponovno su grebali Bobovu kožu.
MILICA: Otići ću liječniku odmah u ponedjeljak.
ON: Bobovi zubi ponovno su grizli umivaonike.
MILICA: Otići ću sutra, obećavam!
ON: Stolice su ponovno letjele u Bobova rebra, boce šampanjca otvarale su se na Bobovoj glavi, tanjuri su se ponovno razbijali o zidove, Miličini nokti su ponovno grebali Bobovu kožu, Bobovi zubi ponovno su grizli umivaonike, stolice su ponovno letjele u Bobova rebra, Miličini prsti i dalje su čupali Bobovu kosu, trgali Bobovu odjeću, stiskali Bobov vrat; Miličini poklopci su i dalje zatvarali Bobova usta, žlice i vilice su letjele, Bob je ležao, prašina s poda se podizala, nebo je padalo,
ONA: Koji bi akord Mickeyu zvučao kao paranje neba?
ON: a onda je Bob uzeo nož.
(Pauza.)
CHIARA: Izlazak Sunca.
MICKEY: Čuj, Chiara, ja ću sutra oženiti jednu curu.
CHIARA: A add 9.
MICKEY: Jel ti to okej?
CHIARA: A add 9.
MICKEY: Naravno, to nema veze s tobom, ti i dalje možeš živjet sa mnom, s nama, jel ti to okej?
CHIARA: Izlazak Sunca.
MICKEY: Nemoj biti tužna, znaš da te volim.
CHIARA: Akord A add 9 zvuči kao izlazak Sunca.
MICKEY: Volim te, ali glazbu volim više, razumiješ? A glazba je i ovo i ono, mora biti i ovo i ono, razumiješ, glazba ne može biti samo izlazak Sunca; glazba mora biti i droga, glazba mora biti i nebo, glazba mora biti sav svijet i svih sedam milijardi ljudi, sedam milijardi njih na lošim koncertima, na dobrim tripovima, na prozorima, pod prozorima, pod oblacima, u oblacima, nad oblacima, na aerodromima, u avionima, u kuhinjama, hotelima, hostelima i cestama, sedam milijardi njih iz Južne Australije i Sjeverne Amerike i istočnog Berlina i istočne Španjolske i Grčke i Madagaskara i Pariza i zapadnog Teherana i Kube i Rima i Amsterdama, sedam milijardi njih kroz Floride i Aljaske i Južnoafričke republike i Dominikanske republike i Tajlande i Konga i Indije i Malezije i Indonezije i Maldive –
ONA: A onda je Chiara otvorila vrata.
ON: A onda je Bob uzeo nož.
ONA: Koji bi akord Mickeyu zvučao kao paranje neba?
ON: A nožem se lijepo može rasparati nebo.
ONA: Ali nebo je samo jedno i ne bi ga trebalo parati.
ON: Ako ga rasparaš napola, dobit ćeš dva neba.
ONA: A Milica Horvat nije željela postati dva neba.
ON: Ali Bob je već bio uzeo nož.
ONA: A onda je netko pozvonio. (Pauza.) A onda je Adam Amin duboko udahnuo, stisnuo zvono pored Bobovih vrata i tako pozvonio još jednom. (Pauza.) Ali njegov Bobby u ruci je držao nož, pa mu nije mogao otvoriti. (Pauza.) Ali Milica Horvat u ruci nije držala ništa pa je mogla otvoriti vrata Adamu Aminu, mogla je i vrisnuti jer Bob Roberts u ruci je držao nož i mogla je-
ON: Bob Roberts nije mogao učiniti ništa, osim dvije stvari koje je mogao činiti uvijek: fantastično smotati joint i otvoriti pivo na sedam milijardi načina.
ONA: Bob je mogao otvoriti pivo upaljačem.
ON: Zubima.
ONA: Namještajem.
ON: Tenisicom.
ONA: Bob Roberts mogao je otvoriti pivo čak i nožem.
ON: Pa je to i učinio.
(Pauza.)
MILICA: Jebote. Mislila sam da ćeš me ubosti.
BOB: Ako istog trenutka ne izađeš kroz ulazna vrata, hoću.
(Pauza.)
ONA: I tako Bobova vrata nije otvorio nitko, pa se Adam Amin okrenuo i otišao.
ON: Nema veze, razmišljao je Adam Amin hodajući ulicom ispod nepredvidivog neba.
ADAM: Vratit ću se neki drugi put, vratit ću se do Bobovog stana, ili ću ga prije toga vidjeti; vidjet ću Boba kada on zatreba novi paketić, a možda ću ga slučajno susresti na cesti ili ga nazvati, poslati mu pismo, nešto ću učiniti i nešto će se dogoditi; vratit ću se do njegovog stana i pozvoniti kada Bobby bude kod kuće. Pozvonit ću i on će čuti zvono i otvorit će mi vrata.
ONA: A Chiara je otvorila ulazna vrata i otišla u šetnju.
ON: Nekim je osjećajima sasvim u redu živjeti u tišini, reći će Adam Amin Bobu Robertsu kada mu on otvori vrata.
ONA: Chiara je otišla daleko od svih tonova i melodija i harmonija.
ADAM: Nekim je osjećajima sasvim u redu živjeti u tišini, a neki traže da budu izgovoreni.
ONA: Chiara je otišla u tišinu.
ADAM: Neki osjećaji traže da budu izgovoreni, a Bobby, ja tebe ne želim izgovoriti, ja tebe želim vrištati! Želim te izbaciti iz svoje utrobe koju zauzimaš cijelu, želim te izbaciti u grlo i natopiti svoje glasnice tobom, želim da svaka moja riječ zvuči kao ti, Bobby; želim te govoriti, želim te pjevati, želim te vrištati, vrištati tako glasno da te cijeli svijet čuje, da te čuje svih sedam milijardi ljudi pod ovim nebom i na nebu, želim da nebo zvuči kao tvoje ime, Bobby; i da te ugledam svaki put kada podignem pogled, Bobby; svaki put kada pogledam gore, Bobby, gore, Bobby, gore, prema nebu.
ONA: Chiara je hodala tišinom. I nije gledala u nebo.
ON: A Bob Roberts pustio je glazbu Mickeya Mauricea i kroz prozor promatrao nebo.
ONA: Da je Chiara odlučila pogledati gore, prema nebu, možda bi ugledala prozor Boba Robertsa i Boba Robertsa kako sjedi na njemu.
ON: Da je Bob izabrao malo manje gledati u nebo, možda bi vidio jednu Chiaru koja više nije bila Maurice kako šeće ispod njegovog prozora.
ONA: Ali Chiara nije gledala gore, jer padala je noć, a noću Sunce ne izlazi.
ON: Ali Bob nije gledao dolje, jer na ulici ne postoji nebo.
ONA: Na ulici postoji ulica, a na nebu postoji nebo.
ON: Ako tako odlučiš.
ONA: Ako tako izabereš.
ON: Adam Amin upravo je bio hodao nazad kući kada je na klupi uz cestu primijetio djevojku kako plače.
ONA: Kada je Paloma De la Rosa idući put gledala u nebo, bilo je to na klupi uz cestu.
ADAM: Jesi dobro?
PALOMA: Ne znam.
ADAM: Ako ti ikako mogu pomoći, samo reci.
PALOMA: Napisala sam pismo djedu.
ADAM: To je lijepo.
PALOMA: I sada ne znam što da radim s njim.
ADAM: Možda bi bilo zgodno da ga djed pročita?
PALOMA: Ne želim ga baciti u grob, jer grob je jako daleko od neba.
ADAM: Razumijem.
PALOMA: Ne razumiješ. Trebala sam drukčije izabrati. (Pauza.) Oprosti. Blebećem gluposti.
ADAM: Ne. Nisu to gluposti. Stvari treba izgovoriti.
PALOMA: Vjeruješ li da ljudi odu u nebo kada umru?
ADAM: Ne.
PALOMA: Djed je vjerovao. (Pauza.) Moram ići. Hoće li biti glupo ako ovo pismo jednostavno ostavim ovdje?
ADAM: Ako odlučiš da nije glupo, neće.
PALOMA: Da. Sve je stvar odluke.
ON: stvar percepcije
ONA: izbora
ON: i zato treba paziti kakvo nebo biramo
ONA: jer na svijetu postoji samo jedno nebo
ON: i jedan svijet ispod njega
ONA: na tom svijetu postoji sedam milijardi ljudi
ON: sedam milijardi njih na lošim koncertima
ONA: na dobrim tripovima
ON: na prozorima
ONA: pod prozorima
ON: pod oblacima
ONA: u oblacima
ON: nad oblacima
ONA: na aerodromima
ON: u avionima
ONA: u kuhinjama
ON: hotelima, pozornicama i cestama
ONA: sedam milijardi njih iz južne australije i sjeverne amerike
ON: i istočnog berlina i istočne španjolske
ONA: i grčke
ON: i madagaskara
ONA: i pariza
ON: i zapadnog teherana i kube i rima i amsterdama
ONA: sedam milijardi njih kroz floride i aljaske i južnoafričke republike i dominikanske republike i tajlande i konga i indije i malezije i indonezije i maldive
ON: kroz brakove i razvode
ONA: kroz traženja i ne nalaženja i nalaženja bez traženja
ON: ljubljenja bez ljubavi i ljubavi bez ljubljenja
ONA: sedam milijardi vrsta ljubavi
ON: vrsta dodira
ONA: udaraca
ON: sredstava za čišćenje
ONA: slamanja kostiju
ON: usisavača
ONA: lastavica
ON: orlova
ONA: zmajeva
ONA: letećih vjeverica
ONA: tonova
ON: akordi
ONA: melodija
ON: harmonija
ONA: simfonija
ON: tišina
(Pauza.)
PALOMA: Dragi djede, piše ti tvoja Paloma. Danas ujutro nebo je bilo plavo, a sada zalazi, pa je rozo. Oblaka ima malo. Kako je tamo gore među svih tih sedam milijardi boja i oblika? Jesi li probao letjeti s Djedom Mrazom u njegovim saonicama? Želim da se popikneš na nešto i padneš nazad ovdje. Može li nebo pasti na nas? Vjerojatno može. Ali mi nikako ne možemo pasti na nebo. I to je dobro. To je jako dobro. Jer kakvo god da ja nebo izaberem i što god da ja odlučim i koliko god puta da ja padnem, ti ćeš biti dobro. Nebo će uvijek biti isto. Uvijek nedostupno, daleko i nedodirljivo. Uvijek plavo i veliko.
KRAJ