Babuška

LICA:
ONA
BIVŠI MUŽ

PRVA ŽENA
DRUGA ŽENA
TREĆA ŽENA
SOCIJALNA RADNICA
ŽENA IZ UDRUGE
STARA ŽENA
MLADENKA
MAJKA
NOVINARKA
ŽENA
ŽENA 2

POLICAJAC
POLICAJAC 2
POLICAJAC 3
PSIHIJATAR
MUŠKARAC
MUŠKARAC 2                                                                         
MUŠKARAC 3

*

ONA i sasvim malo svjetla

ONA: Ljubav izašla iz mojega trbuha, meka loptica ružičaste kože, jedini dječji plač kojem  sam se radovala,  moje dijete: prvo, drugo, treće. Sva tri puta ista priča - iščekivanje, strah, olakšanje kada svi odu i konačno ostanemo sami: mi, moja djeca i ja. Kao babuška, želim ih sakriti u svojoj utrobi da ih ne pronađu, jer žele mi ih uzeti.     * BIVŠI MUŽ,  osvrće se  i osluškuje, prilazi joj.

ONA: Zašto?
BIVŠI MUŽ: Što zašto?
ONA: Zašto  mi to radiš?
BIVŠI MUŽ: Pa ne radim ja ništa tebi. Jednostavno je tako. Dogodilo se.
ONA: A što da ja sada radim?
BIVŠI MUŽ: Što ja znam. Što hoćeš. Slobodna si.
ONA: Slobodna? Ti misliš da sam  slobodna?  Kako to možeš reći?
BIVŠI MUŽ: Nisam te ničim vezao. Čak nismo ni u braku.
ONA: Nismo.
BIVŠI MUŽ: A tko je to htio?
ONA: Ja.
BIVŠI MUŽ: Ti. Da. Rekla si da ti se jebe za sve te građanske formalnosti, da je važno da se volimo i da si država može obristati guzicu  tim papirom.
ONA: Da.
BIVŠI MUŽ: Pa eto. A ja sam se htio oženiti tobom, znaš. Htio sam da imamo vjenčanje i prstenje i da slavimo.
ONA: Jesi.
BIVŠI MUŽ (lakonski): Barem se sada ne moramo rastavljati. Ne moramo se ni natezati oko djece. Možemo se lijepo dogovoriti. Kao prijatelji.
ONA (iznervirano): Ti i ja ? Prijatelji? (nastavi ironično)  Pa, prijatelju moj, reci ti onda meni što da ja učinim  muškarcu koji ne samo da jebe drugu, nego mi preotima djecu i još me pokušava izbaciti iz vlastite kuće? Što da učinim, prijatelju moj,  takvom muškarcu?
BIVŠI MUŽ (iznerviran): E jebi ga. Ti sve to izvrneš da zvuči gadno. Zaljubio sam se. Tu ne mogu  ništa, a kuća je moja. Moj otac ju je izgradio. Šta ja znam. Zaposli se, dat ću ti para za prvu ruku, ali onda se zaposli, živi svoj život, nađi stan, sredi se, a onda djeca mogu biti pola kod tebe pola kod mene, to je skroz pošteno.
ONA (trenutak razmišlja): A ako nađem novog muškarca?
BIVŠI MUŽ: Kakvog muškarca? Koga? Otkud sad novi muškarac?
ONA: Nisi valjda ljubomoran!
BIVŠI MUŽ: Nisam ljubomoran, samo se brinem za sinove. Neće meni neki drugi muškarac odgajati sinove.
ONA: A meni druga žena može? Govno jedno!
BIVŠI MUŽ: Ne budi prosta!
ONA: Pička ti materina!
BIVŠI MUŽ: Smeta mi kad se tako ponašaš!
ONA: Ona tvoja ne psuje?
BIVŠI MUŽ: Koji muškarac? Nisi mi odgovorila!
ONA: Ima ih više. Nude se. Oduvijek su mi se nudili. Stajali su u redovima, znaš i sam. Mogu birati s kojim ću…
BIVŠI MUŽ: … s kojim ćeš se  jebati, ali nijedan od njih neće te oženiti.
ONA: Jebi se!     *
  TRI ŽENE  oslonjene o bok, o ruku, s rukama na licu, s torbama punim hrane, odjeće, igračaka, znatiželjne, jalne, virkaju i mjerkaju, naginju se i došaptavaju, pa se cere i pokazuju, krive usne, kolače oči, šire nosnice, oblizuju usnice jer tuđa nesreća njihovu čini manjom.

PRVA: Ja sam odmah znala da s  njom nešto nije u redu. Samo, on je tada mislio kurcem.  
DRUGA (nježno): Bili  su zaljubljeni, jako zaljubljeni.
TREĆA: Nije mu dala da diše. Sjećaš se kako se vješala na njega?!
DRUGA (zavidno): Kako ju je samo gledao. Mene ni jedan muškarac nije tako gledao.
TREĆA: A ništa nije znala radit.
PRVA: Sve je morala pitat.
DRUGA (kao da suosjeća): A tko zna kako je ona uopće odrastala… Je li imala majku  da je nečemu nauči. Mene bi moja svaki put  opajdarila  kad  bih nešto ofrlje napravila.
TREĆA: Mene bi moja nalupala kuhačom,  onom najvećom, za kuhanje pekmeza…
PRVA: Mater kuhačom, a otac vojničkim remenom.
DRUGA: A nju je otac  pustio da raste  sama od sebe pa kako ispadne.
PRVA: E pa nije mu baš dobro ispala.
TREĆA: Nije.
PRVA: Pokrala ga je i pobjegla.
DRUGA: Čekaj,  ne znamo je li  baš sve bilo tako kako se priča.  Znaš ljude. Uvijek vole malo nadodati.
PRVA: Zašto ti nju stalno braniš?
DRUGA: Ne branim samo… Mislim si: a kako bih se ja osjećala  da onaj moj  nađe mlađu žensku pa mene otjera od kuće.
TREĆA: A šta bi onaj tvoj visideda s mlađom, pa i ti si mu previše!
DRUGA (smije se): Imaš pravo, i ja sam mu previše…
PRVA: Ne odlazi muškarac ako mu je dobro. Sigurno je ona kriva.      
*

Centar za socijalni rad

SOCIJALNA RADNICA: Jeste li zaposleni?
ONA: Ne.
SOCIJALNA RADNICA: Imate li stan ili kuću?
ONA: Ne.
SOCIJALNA RADNICA: Imate li kod koga stanovati? Recimo roditelje?
ONA: Ne.
SOCIJALNA RADNICA: Imate li kakvu ideju  gdje biste se mogli smjestiti sa sinovima?
ONA (promuca): Nadala sam se da biste mi vi mogli pomoći.
SOCIJALNA RADNICA: Nemate znači.
ONA: Nemam.
SOCIJALNA RADNICA: Ali zato otac ima i posao i kuću. Uskoro će se ponovno oženiti. Kaže da se vaši sinovi dobro slažu s njegovom budućom ženom.
ONA: Da.
SOCIJALNA RADNICA: Znači djeca imaju gdje biti, samo je problem u vama.
ONA: Ja bih da sinovi budu sa mnom.
SOCIJALNA RADNICA: Gdje?
ONA: Ne znam.
SOCIJALNA RADNICA: A tko bi to trebao znati? Niste li vi njihova majka? Nije li vaša dužnost pobrinuti se za njih? Ne biste li trebali misliti što je najbolje za njih?
ONA: Da.
SOCIJALNA RADNICA: Hajde i to je već nešto. Možete ići.
ONA: Kamo?
SOCIJALNA RADNICA: Kamo god želite, ovo je slobodna zemlja.     
*

BIVŠI MUŽ ima  potrebu opravdati se, govori svima, ali nikoga ne gleda u oči, i jeben i pošten.

BIVŠI MUŽ: Pa i ljubav se jednom potroši, sve se potroši pa i ljubav. Nisam ja kriv. Nisam ja tako htio. Nisam ni mislio da će tako biti. Ali tko može upravljati vlatitim srcem? Ne ide to tako. Ona to najbolje zna. Voljela je svojega oca. Jako ga je voljela, a ipak ga je napustila zbog mene. Ne mogu upravljati svojim srcem, tako je rekla. Bila je luda od ljubavi. Toliko luda da nije mogla disati bez mene, nije mogla spavati bez mene, jesti bez mene. Meni je to imponiralo. Naravno da jest. Zato sam je  i doveo pod svoj krov. Tko je mogao znati da će to tako na kraju ispasti.
Kad god se ljutila ja nisam pojma imao kog sam kurca krivo napravio. Jednog dana postalo mi je svejedno. Našao sam drugu, pa što. Čovjek ima pravo biti sretan.     
*

ONA  luta tražeći svjetlo

ONA: Kako se prestane voljeti vlastito dijete? Dogodi li se to samo tako? Ili to čuči u čovjeku oduvijek? Možda samo čeka  priliku!  Rekao mi je da sam ga ujela za srce, da sam ga ujela, osramotila, napustila i da mu se više ne javljam, neka živim kako sam izabrala, neka ležim kako sam si prostrla, neka kusam što sam si zakuhala. Moj otac. Moje posljednje utočište. Poklopio mi je slušalicu.     *
  UDRUGA ZA ZLOSTAVLJANE ŽENE

ONA: Zar nema neka Sigurna kuća ili tako nešto, negdje gdje mogu biti u prvo vrijeme sa sinovima?
ŽENA IZ UDRUGE: Je li vas tukao ?
ONA: Tko? Moj muž? Ne, nije.
ŽENA IZ UDRUGE: Je li vas vrijeđao pred djecom?
ONA: Pred djecom? Ne nikada.
ŽENA IZ UDRUGE: A nasamo?
ONA: Ne, ni to.
ŽENA IZ UDRUGE: A je li vam uskratio novac, lijekove, hranu, je li vas istjerao iz kuće ili zatvorio u podrum, zaključavao, onemogućio da se zaposlite, školujete, idete kamo želite i s kim želite?
ONA: Ništa od toga. Uvijek smo se dobro slagali, ali ja sam uglavnom sjedila doma s djecom. On je radio. Bilo nam je dovoljno da samo on radi. Ja nikada nisam dobro naučila vaš jezik.  Nisam ni tražila posao. Nije bilo potrebe.
ŽENA IZ UDRUGE: Dakle, vaš muž nije vas nikada zlostavljao ni na koji način, ni vas ni vaše sinove?
ONA: Ne.
ŽENA IZ UDRUGE: Žao mi je onda.
ONA: A da me je tukao, onda bi mi mogli pomoći?
ŽENA IZ UDRUGE: Ako ga nikada niste prijavili onda kao da se i nije dogodilo. Jeste li ga prijavili?
ONA: Ne. Nisam.
ŽENA IZ UDRUGE: Onda ne mogu ništa. Žao mi je.  Djecu ćete morati ostaviti s njim, a vi ćete se već snaći.
ONA: Oni ne mogu zaspati bez mene.
ŽENA IZ UDRUGE: Ne brinite . Djeca su otporna.
ONA: Mislit će da sam ja kriva, da sam ih napustila.
ŽENA IZ UDRUGE: Pokušajte im objasniti. Ako ne sada, shvatit će kada odrastu.
ONA: Kada odrastu?
ŽENA IZ UDRUGE: Ne budite tako malodušni. Sve će se srediti, samo se vi morate pokrenuti. Onda će sve biti bolje. Uostalom niste se ni smjeli dovesti u ovakvu  situaciju. Žena si ne smije dopustiti da bude ovisna o muškarcu. To ja stalno ponavljam, kao papiga, već sam si dosadila s tim jednim te istim, ali vi žene ne slušate!
ONA: Ne mogu pronaći posao. Ljudi ovdje ne vole strance.
ŽENA IZ UDRUGE: Ma dajte! Vaš muž je pronašao drugu i to je sve. Zamijenio vas je kao što bi zamijenio  stari dotrajali automobil.     *
  TRI  ŽENE MANJE PRIJATELJICE A VIŠE POZNANICE jedu  i  jedu i jedu jer ih hrana tješi, a ONA  svaki put kada je ponude hranom odmahne glavom. Ne želi biti utješena. 

ONA: Ne znam, jednostavno ne znam kako dalje.
DRUGA: Ma bit će sve dobro.
PRVA:  A dogodi se to. Muškarci su nepouzdani.
TREĆA: Nemoj mi reći da nisi spremila nešto u čarapu. Žena uvijek mora imati nešto sa strane, nešto za što muž ne mora znati. Malo uštipneš od ovoga, malo od onoga pa se s godinama skupi. Nemoj mi reći da nemaš ništa.
ONA: Nemam.
PRVA:  Glupo.
TREĆA: E ja onda stvarno ne znam.
ONA: Morat ću ostaviti sinove s njim.
PRVA: To ti nije pametno.
DRUGA: Ne smiješ ostaviti sinove s njim.
ONA:  Ali ne daju mi da ih uzmem.
PRVA:  Ma tko ti ne da?
ONA:  On.
TREĆA: Može on pričati što hoće.
DRUGA: Najbolje ti je da se ti lijepo dogovoriš s tom njegovom. Pusti njega. On ne mora ni znati. Reci ti njoj  da želiš svoje sinove uza se  i da ćeš onda otići, daleko ćeš otići, nećeš joj smetati.  Ona će ga nagovoriti da ti ostavi sinove. Što će njoj tvoji sinovi.
ONA: Ne mogu.
DRUGA: Što ne možeš?
ONA: Ne mogu je ni vidjeti!
TREĆA: Ne budi blesava. I ona je samo žena, kao i ti.
PRVA:  Ja bih joj iščupala glavu, a ne razgovarala s njom. Još da je molim da mi ostavi moju vlastitu djecu! Ma ovo bih razgovarala! Ja da se nje bojim! Ona bi se mene bojala!
ONA:  Nemam ni kamo otići.
TREĆA: E za to si sama kriva, da si spremila nešto u čarapu…
ONA: Misliš da sam krala od njega i djece?
DRUGA: A da potražiš drugog muškarca? Lijepa si, još uvijek si zanimljiva.
ONA: Ne želim drugog muškraca.
TREĆA: Nama ženama najbolje je bez muškaraca. Kada se  riješim onog svog prdonje ja se više neću udavati. Živjet ću svoj život kako sam oduvijek željela: kuhati kada mi se kuha, ležati kada mi se leži, ići kuda me volja i s kim me volja. Jedva čekam!
DRUGA:  Mene je toga strah.
TREĆA: Čega?
DRUGA: Da ostanem sama, samcata.
PRVA: Je da, kad nemaš djece. To je tako, kad imaš samo muža. Da si imala djece onda bi htjela malo mira. Svaka normalna žena s mužem i djecom na kraju samo želi malo mira.
DRUGA: Da,  ja nikada nisam bila ni normalna, ni žena jer nemam djece. A tko kaže da sam ja za to kriva? Možda sam mogla imati djece s nekim drugim muškarem.
TREĆA: Nitko i ne kaže da si ti kriva.
DRUGA: Kažu, svi kažu.
PRVA: Istina je, svi kažu da je ona kriva.
ONA: Ja njega još uvijek volim.
PRVA: Jesi ti luda! Kako ga možeš voljeti?
TREĆA: Nakon  što te tako  odbacio?!
DRUGA: Znala sam, ona njega još uvijek voli.
TREĆA: Izbij si to iz glave.
DRUGA: Ma nemoj, samo ti njega voli, možda ti se vrati. Možda mu ta mala nakinđurena fufica dosadi. Neće ona njemu ni skuhati, ni oprati, nit će ga trpjeti  kad joj dođe umoran i loše volje… On je  ipak čovjek u godinama. Fufica će ga brzo umoriti.
ONA: Ja sam mu rekla da se mora odlučiti i on se odlučio: za nju se odlučio.
PRVA: Čekaj, ti si znala da on muti s njom?
TREĆA: I rekla si mu da bira?
DRUGA: Kakva pogreška.
PRVA: Naravno da je izabrao nju.
DRUGA: Uvijek izaberu  mlađu.

ONA  u nekom svom filmu, sjeća se ili sanjari, tko će je znati

ONA: Moje je tijelo mačem odvojeno od njegovog - rasječeno, presječeno, isječeno na komade koji sada lutaju i traže se.
Ne znam ni kamo ću, ni kako ću, jer moje su noge bile njegove noge, moje su ruke bile njegove ruke i oči ne vide ako ne gledam njegovim očima. Zaboravila sam sebe koja sam bila, ne mogu se dohvatiti, ne mogu se odjenuti u kožu koju sam odavno odbacila  da bih bila njegova, s njim, da bih bila jedno s njim.

TRI ŽENE prestaju jesti pa sada brižljivo sve pospremaju, čiste, ribaju, pregledavaju sve detaljno pa opet ribaju i ribaju, čiste, metu.

DRUGA: Priberi se ženo.
TREĆA: Izludjet ćeš se.
PRVA: Bojim se da je već prekasno.
DRUGA: Za nju?
PRVA: Bojim se.
ONA: Prekasno? 
DRUGA: Ma taman posla. Bit će sve dobro.
ONA: Kako?
DRUGA: Pa bit će već nekako. Uvijek bude. Samo moraš vjerovati.
ONA: Riječima?
DRUGA: Kako misliš riječima?
ONA:  A  u što onda moram vjerovati? Jer bog, da je pravedan, ovo ne bi dopustio. Ne bi.
TREĆA: Možda si ga uvrijedila.
DRUGA: Koga?
TREĆA: Boga, možda ga je uvrijedila. Zar se ne kaže poštuj oca i majku?!
ONA: Uvrijedila sam oca.
TREĆA: Eto.
DRUGA: Idi u crkvu i zapali svijeću, moli za oprost pa će sve biti dobro.
PRVA: Moj kurac će biti dobro. Kome je još bog pomogao!
DRUGA: Ajde šuti. Ne pomažeš.
PRVA: Njoj nitko više ne može pomoći. Zajebala se i gotovo.
      *
  STARA ŽENA iskusna, napaćena, uobičajena, govori sama sebi i svima nama, ona je proročica, i svjedokinja, ona je sve što smo od žene napravili kroz stoljeća, neprestano je samo  u prolazu, a ipak je sveprisutna.

STARA ŽENA: Žena ne može birati. Njezino je mjesto uz muža i djecu, ali prvo uz muža, jer djeca odrastu i odu, a onda ti ostane samo muž. Za njega se treba brinuti prvo, a tek onda za djecu. Djeca stvore novu obitelj ili jednostavno odu. Muž ti treba biti prvi na redu. Jer ako on ode  onda si najebala. Što je žena bez muškarca? Roba. A ako roba više nije friška, onda se možeš frigat.

     
*
  MLADENKA ogleda se u našim očima , zadovoljna je onim što u njima vidi, a  njezina MAJKA povlači joj glavu prema dolje, navlači joj haljinu preko prsa, pokriva joj noge, smiruje njezinu bujnu mladost, njezinu ženstvenost, vrelu krv  i ni u jednom trenutku ne gleda prema nama, ako ona nas ne vidi možda ni mi nju nećemo vidjeti

MLADENKA: Meni je nje žao.  Sramoti se. Hoda uokolo i moljaka. Zašto si to čini? Ako ju je prestao voljeti, prestao je.  Ne može se tu ništa više učiniti.  Bilo bi joj najbolje da nađe drugog muškarca. Uvijek se nađe neki. Stara je, ali ne baš toliko.  Ni lijepa nije kao nekada , ali ružna ipak nije.  Da sam ja na njezinom mjestu uredila bih se i …
MAJKA: Ali nisi. Ti si zauzela njezino mjesto. (navlači joj haljinu na prsa) Pokrij se!
MLADENKA: Majko, ti kao da mene koriš. (ratvara dekolte i pokazuje poprsje) Zar sam ja kriva što je izabrao mene? Pa nije mu trebala reći da bira. Ja mu nikada ne bih rekla da bira.
MAJKA:  Muškarci su govna. (gura joj glavu prema prsima)
MLADENKA: Čupaš me! Nisu svi muškarci moj otac. On je bio govno  prema tebi.
MAJKA:  A  prema tebi kao nije bio?
MLADENKA: Nije stalno.
MAJKA: Skupi noge .  (udara je po koljenima i tjera da čedno skupi noge) Kako to sjediš?
MLADENKA  prekriži noge , a onda izvija potkoljenicu  i uživa u njezinoj ljepoti
MAJKA: Uvijek sam ti ja bila kriva za sve, a njemu bi oprostila  i kad bi nas lagao i kada bi obećavao  jedno a napravio drugo, i kada je tražio da ga  razumijemo, da opravdamo njegove slabosti, da ga pustimo na miru , da ništa ne tražimo od njega, da ga tješimo kao malo dijete koje se ne usuđuje suprotstaviti majci i sestri, i kada nas je tukao radi njih, i kad nas je napustio radi njih, i kad smo ostale same da se borimo  jer on je jednostavno umro da bi se oslobodio  žena . On se oslobodio , a mene je ostavio da se  snalazim kako znam. A ja nisam znala, jebi ga. Nikad nisam znala kako da te nasmijem. Meni je bilo važno da te postavim na noge, da ti pružim ono što se djetetu mora pružiti. Nisam ja imala vremena za smijeh. Njemu  si sve oprostila , a mene kriviš za sve .
MLADENKA:   I ti mene kriviš.
MAJKA: Krivim.
Mladenka i Majka koja je grubo češlja i poteže premda je kosa odavno počešljana. Mladenka joj uhvati ruku i zaustavi je kao da će je udariti. Drugom rukom oduzme joj četku pa je baci negdje u kut. Ustane.

MLADENKA:  Želim da me ti vodiš do oltara, majko.
MAJKA: To si vidjela u filmovima.
MLADENKA:  Pa što.
MAJKA: Neću. Glupo je. To se radi samo u filmovima.
MLADENKA: Ostavit ćeš me da hodam sama?
MAJKA: Ti mene ostavljaš pa sada nemoj  dramatizirati. Neću. Bit ću tamo kao i svi. Ali neću se smiješiti. Dobro ti znaš što si napravila i kako se udaješ za tog čovjeka.  Možda i nisam voljela tu njegovu bivšu, ali nisam  te odgajala  da oduzimaš djeci oca i ženi muža.
MLADENKA:  Ne oduzimam djeci oca.
MAJKA: Još gore, onda majci oduzimaš djecu!
MLADENKA:  Znaš što, što se mene tiče ne moraš ni doći.
MAJKA: Taman posla, što bi ljudi rekli.
MLADENKA:  Ljudi? Oni govore i protiv mene i protiv nje, a i protiv tebe. Ljudima nitko i ne može ugoditi.
MAJKA: Bilo mi je draže kada su mi iza leđa govorili da sam sirota.
MLADENKA:  Lakše je biti jadan nego ponosit.
MAJKA: Manjeg vraga navučeš na sebe ako si sitan, neprimjetan, po strani. Ali ti baš  vučeš vraga  za rep, velikog vraga vučeš, kćeri moja.    
*
  ONA i BIVŠI MUŽ  skida njezine ruke sa sebe, a one se neprestano iznova lijepe na njega kao pipci hobotnice.

ONA: Molim te.
BIVŠI MUŽ: Neugodno mi je.
ONA: Volim te.
BIVŠI MUŽ: Onda budi pristojna.
ONA: Ne ostavljaj me.
BIVŠI MUŽ: Negdje moramo povući granicu.
ONA: Trebam te.
BIVŠI MUŽ: Dosađuješ mi.
ONA: Molim te, nemoj, volim te, ne ostavljaj me, trebam te.
BIVŠI MUŽ: Ženo! Prestani!
ONA: Postojim samo ako sam ti, ako sam tebe, ako sam tebi, ako sam u tebi, ako sam s tobom.
BIVŠI MUŽ: Radiš scenu, ženo!
ONA: Viči, udaraj, pljuj,  daj da osjetim  bilo što drugo samo ne samoću.
BIVŠI MUŽ: Sebe sramotiš a meni ideš na živce. Priberi se. Skupi svoje stvari i idi kuda te volja. Iskoristi život.
ONA: Ne, ti ne misliš tako. Ne. Ako želiš biti i s njom i sa mnom, meni je i to u redu. Budi s njom. Meni će biti dovoljno da ponekad dođeš, da ponekad legneš pored mene, ali ako ti je i to previše, samo daj da i dalje brinem za tebe, to je meni dovoljno.
BIVŠI MUŽ: Jesi li ti gluha? Ne želim te. Ne trebam te. Idi.
ONA: A djeca?
BIŠI MUŽ:  Bit će im dobro, ništa im neće  nedostajati.
ONA:  A majka? Neće li im nedostajati njihova majka?
BIVŠI MUŽ: Muškarci su, moraju  očvrsnuti.
ONA: Molim te. Preklinjem te. Zaklinjem te našim sinovima. Dopusti mi da im još koju godinu ljubim  oznojeni potiljak!
BIVŠI MUŽ: Žurim, čekaju me, nemam vremena. Ti  previše govoriš, a na kraju ništa ne kažeš. Samo nižeš riječi da bi me zbunila. Dosta je bilo. Idi. Dat ću ti novac, ali moraš otići. Što prije. Sutra se ženim.
     
*
  STARA ŽENA  u prolazu

STARA ŽENA:  Žena mora biti  tiha, a zanimljiva, ljubazna, ali ne previše otvorena, lijepa, ali ne vulgarna, obaviještena, ali ne previše pametna, dobra kuharica, dobra ljubavnica, dobra snaha, dobra majka, dobra kućanica, dobra spremačica, dobra vrtlarica, dobra zaposlenica jer novca nikada dovoljno, ali ne smije imati veću plaću od muža, ne smije imati bolji posao od muža, ne smije biti šefica, ne smije biti javna osoba, ne smije biti popularna, ne smije biti okružena muškarcima, ne smije biti okružena ženama, ne smije biti bliska s majkom, ne smije biti bliska s prijateljicom, ne smije biti bliska s muškom djecom, a ni sa ženskom, ne smije biti previše blizu muškaracu, uvijek korak iza, može i dva, malo u sjeni, malo pognute glave, ali lijepa da kažu: dobra mu je ta njegova, dobra, i poslušna, i uslužna, i nikada umorna ili natmurena, loše volje ili ljutita, uvijek tu, a nikada prisutna.    
*
  TRI ŽENE -  prva bankarica, druga kućanica, treća blagajnica.

PRVA: Jebeš ti takav život.
DRUGA: Imala je sve.
TREĆA: A vidi sada.
DRUGA: Što ti je život.
PRVA: Ženski život. To se samo ženi može dogoditi.
DRUGA: Samo ženi.
TREĆA: I nitko joj neće pomoći?
DRUGA: Nude joj se, ali ona nikoga neće.
PRVA: Tko joj se nudi?
DRUGA: I  Pero, i Marko, i Jozo, i Andrija, čak i Vijeko.
TREĆA:  Čak i mali Vijeko? Lijepo, boga mi.
DRUGA:  Opet može birati.
PRVA:  Ah,  onda ona radi dramu bez veze.
DRUGA: To i ja kažem, bez veze.
PRVA:  Drama Qeen, takva je bila oduvijek.
TREĆA: Šta bih ja dala za jednog mladog od nekih dvadeset, dvadeset pet…
PRVA: Kako  bih ga ja znala  zajahat.
DRUGA: Joj, kako to govoriš.
PRVA: Kao prostakuša! Znam, ali kad smo same onda mogu.
DRUGA: Ja ne znam, mene je uvijek sram tako govoriti.
TREĆA : Al' bi? Jel' da da bi?
DRUGA smijulji se: Pa, ne znam…    
*
  ONA traži svjetlost.

ONA: Sjeti se, sjeti se, sjeti se tko si bila  prije njega, jer bila si, bilo te je, bila si obilna kao žetva i snažna kao bujica i glasna kao ptice pred jutro dok izvlače dan iz mraka, bila si rascvjetana i razlistana, i nije ti se vidio kraj kao zemlji koja se spojila s nebom, imala si korak od sedam milja i mogla si stići kamo si htjela, a htjela si sve i bila si sve, sjeti se, nekada, negdje, tamo, svijet je tada bio velik i ti velika u njemu, i nije bilo zidova i tame, nije bilo hladnoće i srama, i tuge kao mokro nebo.    

*

MAJKA  i MLADENKA slažu kutije sa šarenim vrpcama, poklone umotane u šareni papir, ukrasne vrećice… 

MLADENKA: Što to radimo?
MAJKA: Sakrivamo.
MLADENKA: Što sakrivamo?
MAJKA: Tvoju sramotu.
MLADENKA: Moju sramotu? Ti i tvoje staromodne  ideje. Danas se ljudi normalno  rastavljaju.  Više nitko nikoga ne trpi do u nedogled. Ako ne ide onda ne ide, ajde bok, svatko na svoju stranu i gotovo.
MAJKA:  A djeca?  Djeca trebaju i mater i oca.
MLAENKA:  A bolje je da gledaju mater i oca kako se svađaju jer se ne mogu podnijeti, pa se tuku, varaju jedno drugo, je li to bolje?
MAJKA: A zašto bi se svađali?
MLADENKA: Šta ja znam zašto se ljudi svađaju. Jer se ne razumiju, jer žele različite stvari, jer  imaju drugačija mišljenja, ne znam…
MAJKA: Glupost, kao da sam ja ikada razmišljala isto kao tvoj otac, kao da bilo koja žena razmišlja kao bilo koji muškarac. Sve je to predstava, obično glumatanje.
MLADENKA: E pa moj život je moja predstava i ja imam glavnu ulogu u njemu.
MAJKA: Od kada je svatko glavni sam sebi sve je otišlo k vragu, više nitko nije u braku,  ili se uopće ne žene ili se rastavljaju, a djeca lutaju svijetom kao beskućnici. 
MLADENKA: Što to radimo?
MAJKA: Šaljemo joj darove.
MLADENKA: Kome?
MAJKA: Njoj, i djeci.
MLADENKA: Neću ja njoj slati nikakve darove.
MAJKA: Hoćeš.
MLADNKA: Zašto bih?
MAJKA: Opasna je.
MLADENKA: Ma ne bojim se ja nje.
MAJKA: A koga se onda bojiš?
MLADENKA: Djece. On hoće da njegovi sinovi žive s nama.
MAJKA: To nije dobro.
MLADENKA: Meni se još neko vrijeme  ne da  gnjaviti  s djecom, pogotovo ne s tuđom.
MAJKA: Jesi li mu to rekla?
MLADENKA: Jesi luda! Pa da me ostavi i vrati se njoj.
MAJKA: Pa što ćeš onda?
MLADENKA: Ne znam.
MAJKA: Dobro, daj mi te darove, otići ću  do nje. Možda se uspijemo nešto dogovoriti, kao majke.    
*
  TRI ŽENE – bankarica, kućanica, blagajnica i ONA.

PRVA: Sve sam napravila kako treba. Zvršila sam škole, imam svoj novac, ne ovisim o njemu, čak sam i neka jebena šefica, ljudi misle da sam čvrsta, da nešto vrijedim. Moj dan počinje ujutro dok drugi spavaju. Ustanem pa kuham ručak da moji dečki imaju što pojesti kada dođu doma. Usput objesim rublje koje se opralo po noći i pripremim svakome njegovu užinu. Muž ustane,  sjedne u auto i ode na posao, oni u školu, a ja sjednem na svoj bicikl jer volim zdrav život pa i ja odjurim na posao. Malo gimnastike ujutro  dobro mi dođe, a isto tako i na povratku, da izbacim iz sebe stres. Nakupi ga se na poslu. Ljudi  ne vole ženske šefove. Imaju potrebe  svađati se oko svega. To me izmori. Ja se ne volim svađati. Pokušam objasniti, ali ako ne ide napravim stvar sama. Ne da mi se natezati. Tako često radim i svoj i tuđi posao. Ali posao je posao, mora se obaviti. Iznad mene je isto žena, šefica. Nije je lako zadovojiti. Lakše bi bilo da je muškarac.
Kada završim s poslom opet jurim kući, ali usput svratim po kruh, mlijeko i sitan špeceraj. Dođem doma pa jedem, perem suđe, usisavam, pregledavam zadaće, svratim do majke kojoj uvijek treba nešto pomoći, jebiga stara je, ne može više sama, pa u školu na informacije, onda odvezi pa dovezi sa sporta jednog pa drugog sina, usput opeglaj mužu košulje, javi se prijateljicama, pazi da su ti nokti i kosa uvijek uredni jer ipak si ti neka šefica, moraš paziti na svoj izgled, a onda navečer kada bi konačno mogla malo odmoriti neki je nogomet  pa dečki zauzmu televizor i trosjed. Ja onda šećem psa. I onda me muž pita zašto se nikada ne seksamo i imam li ljubavnika. Misli da sam tako i postala šefica. Jer u njegovoj firmi se šefica postaje samo preko kreveta.
DRUGA: Ja sam uvijek kod kuće. Imamo dovoljno novca pa ne moram raditi. On mi da koliko mi je potrebno. I za kuću i za mene. Imam vremena samo nemam  kamo otići.  A ni s kim. Slabo se družim. Svi imaju  puno posla i obaveza. I moj muž je stalno na poslu. Kaže da mora puno raditi jer nam je to jedini prihod. Kada ja kažem da bih rado pomogla, da se mogu zaposliti, on kaže da ne treba, da mu je draže da sjedim doma i brinem se za kuću,  on voli da ga ja dočekam kada dođe s posla.  Samo mene ubija ta tišina. Ponekad prođe cijeli dan, a nemam s kime razgovarati. On obavi i kupnju. Brine se da ja ne moram vući vrećice u rukama. Kupuje mi i odjeću. Imam puno lijepih haljina. Često mi se jako sviđaju premda bih ponekad da me pusti da ih sama izaberem, da me povede u kupovinu pa da malo razgledam i isprobavam. On zna moju veličinu. Nikada ne pogriješi, čak ni kada mi kupuje cipele. Ali  ponekad prođe i dan, dva, čak i  tri a ja ni ne izađem iz kuće i ne progovorim ni s kim. Sve češće razgovaram s televizijom. Ponekad se čak i svađam. Svašta kažem, a nitko se ne naljuti na mene. Njega ponekad nema i po tri dana i noći. Kaže da ima puno posla. Ne voli da ga zivkam. Ne voli ni da ga zapitkujem gdje je bio. Najviše voli kada dođe kući da ga ja ništa ne pitam. Samo sjedimo u tišini. Kaže da imamo djecu ne bi mogao podnijeti svu tu buku. Sigurno bi već bili rastavljeni. Hvala bogu da nemamo djecu, kaže. Kaže i da sam ja dobra žena. I da sam rijetka. Da takve kao ja danas moraš tražiti svijećom. Valjda to znači da me voli.
TREĆA: Mi se, boga mi, nekada i potučemo. Dobro, ja popušim veće batine, ali i on fasuje. Mislim ja imam tu narav da se ne mogu kontrolirati. To mi i on kaže. Izazovem ga. Jednostavno ga izazovem i onda  on poludi, prekipi mu pa me udari. Samo da zaustavi to moje ludilo. Takva mi je bila i mater. I ona nije znala držati jezik za zubima. Ali moj stari, on je bio gadan. Ubio bi boga u njoj. Ne bi to bila samo dva tri šamara i malo potezanja za kosu. Inače je dobar. Moj muž. Voli se puno smijati. I nikada nije digao ruku na djecu. Zna ih potjerat u sobu kad baš pretjeraju pa mu idu na živce, ali drugo ništa.  Jedino ne volim kada popije. Onda kao da je neki drugi čovjek. Natmuri se  pa samo škilji ispod obrva i na mene i na djecu. Onda ih ja pošaljem van. Znam  iskalit će se na meni, ali oni to ne moraju vidjet. Kad je pijan onda je lud. Onda ne bira gdje udara. Onda ga je bolje pustiti da se izluduje. Brže prođe. Ali ne volim da djeca gledaju. Cure su. Još će pomislit da je to tako u svakom braku. Samo im kažem tati nije dobro i onda one znaju da moraju van iz kuće. Pitala sam ih jednom kamo idu. A one kažu u crkvu. Mole Boga da me njihov otac ne ubije.

ONA: Kada sam se zaljubila kao da sam postala slijepa, i bezosjećajna, i sebična. Nitko mi drugi nije  bio važan.  Željela sam samo njega. Biti neprestano sama s njim.  Bilo je to kao da sam pijana, svijet oko njega postao je mutan obris bez zvuka i boje i mirisa. Žudnja je bila nalik žeđi, neizdrživa. Govorio mi je da je cijeli život čekao samo mene, da smo suđeni jedno drugom.  Vjerovala sam mu. Nisam drugačije ni mogla. Uzalud mi je sestra govorila da ne okrećem leđa obitelji, da niti jedna žena ne može biti sretna ako okrene leđa svojoj obitelji, kad-tad on će te ostaviti samu, a ti nećeš imati utočište u koje se možeš vratiti, tako mi je govorila. Imala je pravo. Sve sam žrtvovala da bih bila s njim. Nikada nisam imala vremena za prijateljice, nikada nisam imala vremena za sebe, sve što sam ikada radila bilo je za njega, za nas, samo da bismo bili skupa, nas dvoje. Čak ni sinove nisam stavljala ispred njega. On mi je bio sve. Nitko me drugi nije zanimao. A on je uvijek imao vremena za društvo, za politiku, za posao,  za rođake. Koliko puta me je ostavio samu odlazeći s drugima kojegdje. A ja sam ga čekala. Naravno da sam postala ljubomorna. Osjećala sam se odbačenom, zapostavljenom, on je meni uvijek bio prvi, a ja sam njemu uvijek bila treća, četvrta… Računao je da ću ga pustiti, da ću ga razumjeti, da ću mu oprostiti, da ga dovoljno volim  da mu se neću nikada ozbiljno suprotstaviti. Bio je toliko siguran u mene da sam mu na kraju dosadila. Trebalo mu je uzbuđenja. Tako je rekao. Izazova i uzbuđenja jer sa mnom je već sve otkrio.

Ustaju i ulaze jedna drugoj u svjetlo.

PRVA: Ne znam što si ja to umišljam, ako sam šefica tamo na poslu  ne znači da  sam popila svu pamet svijeta. Zapravo sam glupa kao kurac.
DRUGA: Da mi je stvarno stalo do muža ne bih imala potrebu ići nekamo van, bilo bi mi lijepo u kući koju je napravio samo za mene.
TREĆA: Nikada me nije nazvao kučkom, nego mi je rekao da se ponašam kao kučka. Nije njegov  problem što ja ne shvaćam razliku.
ONA: Uvijek sam neuredna i mirišem na kuhinju ili na  sredstva za čišćenje, bokovi su mi se raširili, sve visi na meni, uopće više ne sličim na žensko.
PRVA: Nije on kriv što sam ja glupa pa ne shvaćam o čemu on govori.
DRUGA: Kada žena stvarno voli svojega muža onda joj je on dovoljan. Ne treba čak ni djecu.
TREĆA: Ne mogu naučiti ako me on dobro ne nalupa. Nije bez vraga ona da je batina iz raja izašla.
ONA: Uvijek sam nervozna i osorna, nikada nasmijana, uvijek umorna i ljutita, nikada  opuštena. Pa kome ne bi bilo mučno živjeti u takvoj kući.

Žustro hodaju, unose se jedna drugoj u lice, čak se i tuku.

PRVA: Glupa si kao kurac!
DRUGA:  Nezahvalna si!
TREĆA: Treba te preodgojiti!
ONA: Ružna si!
DRUGA: Lijena si!
PRVA: Sebična si!
ONA: Stara si!
TREĆA: Kurvetina!
ONA: Osušena!
PRVA: Koza!
DRUGA: Krava glupa!
TREĆA: Ako te ja ne naučim pameti, tko će!
PRVA:  Miči mi se s očiju!
ONA: Gadiš mi se!
PRVA: Jebena glupačo!
DRUGA: Glupa si kao mazga!
TREĆA: Gusko jedna!
ONA: Prasice debela!
PRVA: Lezbačo!
TREĆA: Pizdurino!
ONA: Luđakinjo!
DRUGA: Jalova glupačo!

Zaustave se, jedna pogleda u mobitel, druga se bojažljivo osvrne, treća pogleda na  sat, popravljaju odjeću,  spremaju se otići. ONA se ne miče, samo zuri.

PRVA: Uh koliko je sati, moram po klince, trening im je gotov!
TREĆA: O  jebo te, a ja zaboravila na grah, samo da nije zagorio. On mrzi zagoreno, a za grah bi se prodao.
DRUGA: Bolje da i ja idem. Tko zna, možda onaj moj  danas još dođe doma. Skuhala sam mu juhu. Juha se može podgrijati.
SVE TRI (šalju si leteće puse i odlaze):  Kisi- kisi!    
*
  STARA ŽENA prolazi.

STARA ŽENA: Starost nije lijepa, lice koje ne prepoznaješ u zrcalu, tvoja koža kao tanko razvučeno tijesto, čini ti se da će puknuti, a svejedno ti je prevelika, gubiš se u njoj, gubiš se u tijelu koje pripada nekoj starici, a ti nisi starica, ne možeš to biti, toliko toga još nisi stigla osjetiti, sve je prošlo prebrzo. Tvoje tijelo umire brže od tebe. Zatvoriš oči da bi se vidjela jer ono što vidiš otvorenih očiju ne prepoznaješ. Kao da te je netko na silu uselio u trošnu kuću, oljušteni su tvoji zidovi, razvaljena tvoja vrata, prozori lupaju na vjetru, propuh čini da ti je hladno, smrzavaš se u vlastitom tijelu kao u kući punoj propuha.  Starost je grijeh uza sve te reklame, velike plakate, naslovnice, iskustva, savjete kako zauvijek ostati mladom i privlačnom. Starost je izgnanstvo. Starost je neuspjeh. Starost je sramota.     

*

NOVINARKA s mikrofonom snima ŽENU u Sigurnoj kući, DRUGA ŽENA stoji malo dalje i puši.

NOVINARKA: I je li sada sve u redu?
ŽENA: U redu? Ne znam što bi bilo u redu.  Samo sjedim ovdje deset mjeseci. Kažu da mogu ostati još dva, a onda moram van.
NOVINARKA: Van? Kako mislite van?
ŽENA: Natrag , kući.
NOVINARKA: Ali on će vas opet tuči.
ŽENA: Da.
NOVINARKA: Od njega ste pobjegli ovamo!
ŽENA: Prije deset mjeseci, da. Prijavila sam ga, došla je policija, socijalne radnice. Mene su smjestili ovdje u Sigurnu kuću, a njega ostavili doma. Uživa već deset mjeseci. Ni malo mu ne falimo ni ja ni djeca.
NOVINARKA: Hoćete li se rastati?
ŽENA: Ja nemam posao, nemam ni kuću, on ima i posao i kuću. Djecu nije tukao, samo mene. Ako se rastanem djeca će pripasti njemu .
NOVINARKA: Pa jeste li tražili posao?
ŽENA: Dok sam ovdje ne smijem raditi. Zbog socijalne pomoći . Ne mogu imati  i jedno i drugo. 
NOVINARKA: Pa što ćete onda?
ŽENA: Natrag, njemu.
NOVINARKA: Mogao bi vas ubiti. Sjećate se kako je bilo prošli put, kad ste pobjegli ovamo?
ŽENA: Radije neka me ubije, ali ja ne idem nikamo bez svoje djece.
NOVINARKA: Ali ako biste se zaposlili…
ŽENA 2  (baci opušak i priđe): Ženska glavo, gdje ti živiš !  Kakav bi to posao trebao biti da ona od plaće može platiti stan za sebe i djecu i još jest i oblačit ih . Sve ćemo se mi vratiti onamo odakle smo pobjegle pa što nam Bog da.



     
*
  BIVŠI MUŽ  obraća se svima nama, govori odmjereno, smiješi se, ne gestikulira, ruke su mu mirno položene uz tijelo, gleda izravno u pubilku i šara pogledom od jednog do drugog onako kako to rade vješti političari sigurni u sebe.

Odlučio sam ubuduće baviti se politikom. Zato moram biti čist. Ljudi vole ružičaste slike. Glasaju za slatkorječivost, osmjeh, ljepotu, pristupačnost.  Ona nema ništa od toga. Čak je i njezina ljepota divlja. Nije ni mila, ni suzdržana, ni nasmijana, a nije više niti mlada, nije ni naša.  Ljudi  žele  naše ljude i naše žene. Ona je iz tuđeg plemena. S njom ne bih imao nikakve šanse.
Ali moji sinovi trebaju biti uz mene. Nije važno što su to i njezini sinovi. U prvo vrijeme bit će uz mene, a poslije, kada dobijem novog  čistokrvnog sina oni će postati dobri vojnici.  Ljudi vole vojnike.  Vole i političare koji su bili vojnici. Zato imam šanse  veće od drugih. Uvijek mogu pokazati rane koje sam skupio u borbama i ljudi će povjerovati u sve što im kažem.    
*
  Mladenkina MAJKA ima pune ruke darova .

ONA : Što je to?
MAJKA: Pomoć.
ONA: Kome?
MAJKA: I tebi i meni.
ONA: Tko ste vi?
MAJKA: Majka, kao i ti.
ONA: Mama na poljskom, Máma na češkom, Mama na mandarinskome kineskom, Maman na francuskom i farsiju, Mamma na talijanskom, Mae na portugalskome, Mā̃ na istočnopendžapskom, Mama na svahiliju, EEMA  na hebrejskom, Mom u Americi, Mum na nizozemskom, u Engleskoj, Australiji i na Novom Zelandu, Mao, AMAA ili Maataa u Indiji i susjednim zemaljama a na  Bliskom istoku majka je poznata kao Amma, oma, Ammi ili ummi. Jeste li to znali?  Mama, jedina riječ koja nas ne razdvaja.  Druge su se riječi odavno  izlizale kao cipele prosjaka, i probušile pa puštaju na sve strane, razvaljene, neprepoznatljive, uprljane. Riječima se više ne može vjerovati.  Jesu li i vaša usta puna riječi? Njima kod mene više ništa ne možete postići.  
MAJKA: Čudna si ti žena.
ONA: Više ni ja samu sebe ne razumijem, a kako bi me onda mogli razumjeti oni koji nisu bili pod mojom kožom, šetali mojim srcem, gnijezdili se u mojoj glavi.
MAJKA: Pokušajmo se razumjeti barem kao majke. Ti imaš sinove, ja imam kćer. Oni su nam važniji i od nas samih. 
ONA: Jesu li?
MAJKA: Djeca, zar  se i ta riječ poderala?
ONA: Tri zagonetke, tri  pitanja koja još nisu postavljena, tri tijela koja još nisu dobila svoj miris, samo vrpoljenje, gniježđenje, protezanje, jedan je stalno plesao,  drugi šutirao, a trećega kao da i nije bilo. Jesi li i ti jedva čekala da prođe tih devet mjeseci pa da konačno upoznaš svoju kćer?
MAJKA:  Jedno je sigurno, jedva sam čekala da prođe tih devet mjeseci.
ONA: Svaki put sam se bojala da ću umrijeti prije nego što vidim novo dijete. Prije nego li mu kažem Dobro došlo na svijet. Ovdje će ti biti dobro i bit ćeš voljeno.
MAJKA: Ako ih voliš, moraš otići. Što prije. Mogu ti pomoći. Znam neke ljude. Povest će te još večeras.
ONA: Kada imaš dijete prvo moraš stvoriti dom. Pogledaj,  ovi zidovi dišu, krov klopoće, prozori pjevuše, vrata se smiju.  
MAJKA: Moja kći nije kriva. Stari joj je jarac zavrtio glavom, a znaš kakve su mlade djevojke, lude, naivne, povodljive. Misle da nikada neće ostarjeti!
ONA:  Vrijeme kao prebrza traka za trčanje, svako malo padnem pa me povuče unatrag, onda ustanem pa pokušavam uhvatiti ritam s vremenom. Ponekad se zavaravam da sam ga sustigla.  A ti? Misliš li i ti da postoje trenuci kada vrijeme samo malo zastane, dade ti taj trenutak predaha, uživanja, promatranja?
MAJKA:  Molim te, saslušaj me! Ja nisam tvoja neprijateljica. Došla sam ti pomoći.
ONA: I sebi.
MAJKA: Molim?
ONA: Došla si pomoći sebi. Bojiš me se.
MAJKA: Iskreno? Da, bojim te se. Znam  što si sve kadra učiniti.
ONA: Ono što  zamišljaš nisu moje misli, nisu moji planovi, nisu moje namjere. To što ti zamišljaš ono je što bi ti učinila  u mojoj situaciji, ali ti nisi u mojoj koži, u mojemu tijelu, u mojim rukama i nemaš pojma što sam ja stvarno kadra učiniti.

     
*
  ONA  sjedi u svom svjetlu

ONA:  Leđa sam oslonila o zid, noge uprla o pod, ruke podigla u vis i držim se, čvrsto se držim za krov. Ja sam moja kuća, njezin krvotok i glas. Svake noći sanjam isti san: padam, padam kroz zrak, nemam se za što uhvatiti, nemam na što doskočiti, svuda oko mene užasna je praznina u kojoj ne mogu čak ni umrijeti.  Budim se izbezumljena, prestravljena, sumanuta. Pa opipavam zidove, podove, stropove, podmećem stolac pod vrata, kujem daske na prozore, zatvaram se u kuću kao u kutiju. Ali praznina pronalazi pukotine i ulazi, širi se kao prevrelo tijesto, od nje pucaju zidovi, ratvaraju se prozori, i crjepovi jedan po jedan prepuštaju prostor praznini. Ona se napuhuje i ceri a ja se hvatam za daske, cigle, čavle, sve što nestaje i  pretvara se u prah koji odnosi vjetar. Prije nego što uspijem umrijeti zagrli me praznina i ponese sa sobom.

     
*
  MLADENKA šepuri se, a BIVŠI MUŽ novoj ženi po prvi put pokazuje svoje pravo lice.

MLADENKA: Sviđa ti se?
BIVŠI MUŽ: Ako si ti sretna …
MLADENKA (pokunjeno): Ne sviđa ti se.
BIVŠI MUŽ: Ma ok je. Ja bih ti možda izabrao drugu haljinu, ali ako se ti u ovoj osjećaš lijepom, ok.
MLADENKA: Znači nisam ti lijepa u ovoj.
BIVŠI MUŽ:  Meni si ti lijepa što god da napraviš od sebe.
MLADENKA: Hoćeš reći da ti se uopće ne sviđa kako sam se uredila?
BIVŠI MUŽ: Čuj, kada bi haljina bila malo duža, izrez malo manji, grudi malo manje na izvol'te, kao da se svima nudiš, mislim kada bi malo više izgledala kao moja žena, a ne kao, šta ja znam, kao neka jeftina kurvica… Malo je neukusna ta haljina za jednu mladenku. Tebi se ne čini tako?
MLADENKA: Mislila sam da će ti se sviđati.
BIVŠI MUŽ: Onda me uopće ne poznaješ.
MLADENKA:  Oprosti.
BIVŠI MUŽ: Dobro, što mogu kad si pitala, a ja sam uvijek iskren. Ne zaboravi ja sam uvijek iskren do boli. To je moja vrlina.
MLADENKA: Naći ću neku drugu haljinu.
BIVŠI MUŽ: Jesi li sigurna?
MLADENKA: Možda bi bilo najbolje da mi ti nađeš drugu haljinu.
BIVŠI MUŽ: Stvarno? Rado ću to učiniti za tebe.
MLADENKA (zajedljivo):  Da ne kažu ljudi da si se oženio kurvicom.
BIVŠI MUŽ: Ma daj, pa šalio sam se, nemoj biti tako osjetljiva.
MLADENKA: Mislila sam da ti nije važno što drugi govore.
BIVŠI MUŽ: I nije, ali ipak moramo oboje paziti kakav dojam ostavljamo u javnosti. To je važno za moju buduću karijeru.
MLADENKA: Ti se stvarno misliš baviti politikom?
BIVŠI MUŽ: Imaš nešto protiv?
MLADENKA: Ne, samo mislila sam da to nije za nas.
BIVŠI MUŽ: Nemoj ti nas stavljati u isti koš. Ti si ipak samo glumica.
MLADENKA: Dobro, ali … što je s mojim poslom? Ja bih željela  i dalje raditi, glumiti, barem u kazalištu.
BIVŠI MUŽ:  Meni se čini da sam ja tebi na zadnjem mjestu. Toliko sam se trudio da ti dam sve, pružim sve, a ti to ne znaš cijeniti.  Tebi uopće nije stalo do mene.
MLADENKA: Oprosti, nisam mislila.
BIVŠI MUŽ: Očito. Uostalom da bi se mislilo treba imati čime.
MLADENKA (uvrijeđeno): Osim što sam kurvica i sponzoruša sad sam još i glupača.
BIVŠI MUŽ: Ja to nisam rekao, ne izvrći moje riječi.
MLADENKA: A nego što si rekao?
BIVŠI MUŽ. Rekao sam da se ne trudiš razumjeti me i ne znaš što mi je važno.
MLADENKA: Mislila sam da će ti se haljina svidjeti, uvijek govoriš da obožavaš moje tijelo.
BIVŠI MUŽ: Nije stvar u haljini!
MLADENKA: Nego u čemu?
BIVŠI MUŽ: U kompletno svemu, to što uporno inzistiraš da nastaviš raditi, a svi znaju što je gluma… Osim toga i to kako izgledaš:  šminkaš se pogrešno, ne želiš pustiti kosu… Znaš li ti da sve statistike pokazuju da su žene s dugom kosom  krotkije  i ženstvenije, ljudi im više vjeruju. A meni treba krotka, ljupka, nevina žena koja će se smiješiti iza mene i podržavati me, a ne sramotiti i nepotrebno skretati pažnju na sebe.
MLADENKA: Ali ja se bolje osjećam s kratkom…
BIVŠI MUŽ: Eto ga, opet je važno kako se ti osjećaš, a mene ko jebe.
MLADENKA: Dobro, pustit ću kosu, a mogu nositi i periku ili umetke, kako god. Samo da ti budeš zadovoljan.
BIVŠI MUŽ: Jel ti to mene sada podjebavaš?
MLADENKA: Želim ti ugoditi, a ti se ljutiš.
BIVŠI MUŽ:  Dobro, neka ti bude.  Ali stvarno ne znam zašto se moramo sada svađati. Kada moji sinovi budu živjeli s nama ne želim da se svađamo.
MLADENKA: Čuj,  ja sam razmišljala…
BIVŠI MUŽ: Evo nje opet.
MLADENKA Moja majka kaže da osveta ostavljene žene može biti smrtonosna, osobito ako joj se oduzme djecu.
BIVŠI MUŽ: A što sam ja tebi rekao o laprdanjima tvoje stare?  
MLADENKA: Znam, ali…
BIVŠI MUŽ: Onda nemoj! 
MLADENKA: Ali …
BIVŠI MUŽ: Ili se gospodični ne da zajebavat s djecom. Možda je u tome problem.
MLADENKA: Ne, samo… Ja nemam iskustva…
BIVŠI MUŽ: Pa valjda si žensko. Vama je to s djecom urođeno.
MLADENKA: Ne znam  baš…
BIVŠI MUŽ  (dok lupa šakom o stol, baca stolce, gura stol): Šta misliš da sam ja budala, da sa mnom možeš raditi što ti padne na pamet, možeš me cicati, možeš zajebavati, a ja ću samo kimati glavom.  Jebavaš se  ko zna s kim tamo po kazalištu, nećeš ni prstom mrdnuti  po kući, samo ležiš i cifraš se, a za koga jebo te, za koga? I sad mi još kažeš da ne bi htjela imati ni djecu.
MLADENKA: Nisam rekla da ne bi samo ne bih njezinu!
BIVŠI MUŽ (hvata Mladenku za kosu i prijeti rukom da će je udariti): Slušaj ti, to su moja djeca, moja! I ako ja kažem da ćeš im od sutra ti bit mater, onda ćeš im bit. Jel' ti jasno?
MLADENKA (ona pokriva lice): Nemoj po licu, nemoj!
BIVŠI MUŽ: Šta misliš da sam blesav. Šta bi ljudi rekli da se sutra pred oltarom pojaviš sa šljivom na oku!
MLADENKA: Zašto si takav?
BIVŠI MUŽ: Ja? Za sve si ovo ti kriva. Da me nisi izazivala… Vidiš šta si napravila, vidiš!
     
*
  MAJKA  i TRI ŽENE

MAJKA: Ubit ću ga!
PRVA: Nema koristi od toga.
DRUGA: Uvijek će se pojaviti neki novi muškarac.
TREĆA: Uvijek se pojave.
PRVA: Ima ih ko pljeve.
TREĆA: Kao korov su.
DRUGA: Nisu svi muškarci loši.
PRVA:  Ali je teško pronaći dobrog.
MAJKA: Tuče je.
PRVA:  Uhvatit će te.
DRUGA: Kćer će te zamrziti.
MAJKA: Ubit će je na kraju.
TREĆA: Neće.  Samo će je mlatiti.
DRUGA: Tako da sve ostane unutar obitelji.
MAJKA: Moram ga ubiti dok još nije kasno.
PRVA: Nećeš uspjeti!
     
*
  ONA sama, nemirna, ne prestaje hodati s jednog kraja na drugi pa gore i dolje kao da traži nešto, veže kosu pa je raspušta, trga rupčić pa baca komadiće, rasteže ruke visoko iznad glave, govori, govori, govori kao da je spas u govorenju, kao da će je riječi spasiti od onoga što ruke žele učiniti.

ONA: Možda je smrt rješenje. Samrtnim trudovima istisnuti strah kao neželjeno dijete, plod silovanja, okot  izdajnika. Izbaciti iz sebe svu ovu razbijenost i sve komade koji  teku kroz moje tijelo  oštri i slani.  Oguliti  posteljicu  srama pa je dobaciti znatiželjnicima  da je požderu.  Želim se ugasiti. Utrnuti kao svjetlost koja ne ostavlja trag. Ali ja sam kvočka, i moji pilići trebaju zaklon mojega perja. Ako mene nestane što će biti s njima? Tko će ih grliti? Tko će raširiti  krila i letjeti s njima čak i kada je letjeti nemoguće i uzalud?
Ako je smrt rješenje možda ne moram umrijeti ja. Da iz korijena iščupam mladi život na čijem izvoru on  napaja svoju mlohavu starost, da obrišem sjenu  za kojom puže pohotnik,  bih li smirila tugu koja me je pretvorila u staricu? Odjednom, postala sam prevelika sama sebi pa sam se izgubila između krvotoka i živaca, mesa i kože, usahla, sasušena, izjedena ljubomorom.  A ludo djevojče,  kao mače juri za  klupkom vune, nije ona kriva, samo je žensko.
Možda je smrt rješenje. Krvava, glasna, divlja. Ako mojim tijelom još teče  uzavreli čelik podići ću ruke visoko iznad njega i sasječi ga na komade: lopova, izdajnika, preljubnika, nasilnika, lažljivca, licemjera, podlaca, govno jedno najobičnije.  Možda je njegova smrt rješenje.
Jer moji sinovi, kakvi će muškarci postati moji sinovi ako ostanu  s njim?
Možda je smrt rješenje. Lagana, tiha, smrt koja drhti od ljubavi pa se obavija i miluje,  bez straha nježno pleše, bez boli klizi u tamu, utješna smrt. Izlegla se iz brige i očaja. Jer ja sam kvočka, i moji pilići trebaju zaklon mojega perja. Ako mene nestane što će biti s njima? Tko će ih grliti? Tko će raširiti  krila i letjeti s njima čak i kada je letjeti nemoguće i uzalud?    
*
  ONA  napada a BIVŠI MUŽ sjedi i pokušava se pokriti vlastitim dlanovima

ONA: Ti si govno! Uvijek si bio slabić. Odvratan si mi! Bljuje mi se od tebe. Je li ona lijepa? Je li ljepša od mene? Jesi li zato s njom?  Ja te nikada  neću pustiti. Ubijaš me. Ne pada mi napamet maknuti se da bi ti jebao neku glupaču u mojoj postelji. Oduvijek si kukavica! Jebeni lažljivac i kukavica! Prestao si se boriti! Drugi su se obogatili  na račun rata. A što si ti napravio? Što ti imaš od rata? Jebene noćne more! Gadiš mi se. Već godinama mi se gadiš. Ne mogu podnijeti da me dotakneš. Gade mi se tvoji poljupci. Jel' zna ona da pišaš u krevet? Jel' zna da ne možeš spavat u mraku? Trpjela sam te samo radi djece. Ali ako pokušaš otići osvetit ću ti se. Reći ću svima da si lud! (počne se udarati po licu rukama nogama) Reći ću da si mi ti to učinio!
BIVŠI MUŽ: Prestani!
ONA  (i dalje se udara): Da me tučeš. Da tučeš i djecu.
BIVŠI MUŽ: Molim te, prestani!
ONA (i dalje se udara): Navući ću ti policiju na vrat.
BIVŠI MUŽ: Nemoj, molim te, prestani!
ONA (i dalje se udara): A onda ću im reći i da udaraš glavom o zid, i da vrištiš noću, i da se boriš s duhovima. Zatvorit će te u ludnicu!
BIVŠI MUŽ: Dosta! Dosta! Molim te prestani! Molim te…
ONA: Jadan si! Pogledaj se kakav si! Što ona u tebi vidi?
BIVŠI MUŽ: Pusti nju!
ONA: Misliš da te ona voli?
BIVŠI MUŽ: Voli me!
ONA:   Samo te ja mogu voljeti.
BIVŠI MUŽ: Ti me ne voliš.
ONA: Koja si ti budala.  Jel' se jebete u mraku? Jel' žmiri dok ju jebeš? Žmiri, naravno da žmiri. Gade joj se tvoji ožiljci. Tvoji crveni debeli ožiljci.
BIVŠI MUŽ: Ovo je moja kuća. Želim da odeš. Dat ću ti novac. Samo idi.
ONA: Ne trebaju meni tvoji novci.
BIVŠI MUŽ: Uzmi što god hoćeš.
ONA: Uzet ću ti djecu. Ako odem nećeš ih više nikada vidjeti.  Neće te željeti vidjeti. Nahuškat ću ih protiv tebe. Mrzit će te. Ti ćeš bit kriv za svu njihovu nesreću.
BIVŠI MUŽ: Što hoćeš od mene?
ONA: Da budeš muško!
BIVŠI MUŽ: Što to uopće znači?
ONA: Da radiš, jebeš, ratuješ, tučeš i piješ. To muškarci rade.    
*
  POLICAJAC jako maše rukama kao da se opravdava pred nama, neugodno mu je, našao se u situaciji koja mu se ne sviđa, daje iskaz a  nije siguran što bi bilo najbolje da kaže o onome što je vidio

POLICAJAC: Sve je bilo porazbijano. Čaše, tanjuri, boca rakije. Smrdjelo je na rakiju da su me oči pekle.  A ženska je bila  sva krvava. I ruke i lice. Izrezala se,  komadom boce se izrezala po nogama. I njemu je glava bila krvava. Pogodila ga je nekakvom željeznom pepeljarom, jebote, pepeljara u obliku lista, smeđa, teška k'o sam vrag. Tim ga je pogodila. Srećom samo ga okrznula. Ubila bi ga da ga je stvarno pogodila. Sve pobacano. Stolice, stol okrenut na stranu, lonac  na podu, a graha svuda. Jedan naš skoro pao kad je stao u grah, okliznuo se pa poletio ...  A ona samo urla, urla nešto kao  govno jedno debilno, glupane glupi, kretenčino, odvratan si, gadiš mi se,  sve tako, a on  ništa, samo sjedi. Pognuo glavu  i sjedi, mirno, kao da se ništa ne događa, diše, a ona urla i trese se. Ne zna čovjek što da misli. Je li on nju napao ili ona njega ili su oboje. I što da mi  onda radimo? Ili ih možeš oboje odvest maricom ili ni jedno. A u sobi djeca.  Onda napišeš obiteljska svađa  pa ih upozoriš da drugi put budu tiši jer ovako susjedi zovu pa policija mora izać na teren. I odeš. Zatvoriš vrata za sobom i nadaš se da su se ispuhali. Jer šta ti možeš. Ništa.
     
*
  BIVŠI MUŽ  traži svjetlost

BIVŠI MUŽ: Gdje da naslonim glavu? U čije krilo da se sklupčam? Mogu li se uvući u nečije srce i malo tamo odmoriti? Smijem li svući  svoje lice, odložiti svoju snagu, izuti hrabrost  pa se vratiti u dječaka ? Volio bih sjesti na drvenog konja i sanjati da sam sretan. Nekada je jedna jedina soba bila cijeli svijet. Putovao sam bosonog od jedne ljubavi do druge. One su mirisale na topli kruh, na čiste plahte, na svježu zemlju.  Tamo u toj sobici ženski zagrljaji nikada nisu bili umorni.  Ja sam bio malen, a velik.
Sada sam izblijedjela fotografija.  Već se pomalo  vidi kroz mene. Ne mogu se pomaknuti. Samo stojim i stojim na jednom te istom mjestu. Svi idu dalje, kažu , hajde vrijeme ti je, a ja ne mogu.  Kao da je sve prošlo. Nema više vlaka u koji bih uskočio. A i ne da mi se.
Da mi je sjesti pod drvo u vrtu i slušati ptice. Zašto ne smijem? Nije mi jasno? Kome ja još nešto moram dokazivati?
Bio sam vojnik. Vojnici odrade  tri puta više života od svih drugih.  Pustite me da slušam ptice.    
*
  BIVŠI MUŽ i PSIHIJATAR svi ostali stolci su prazni, ljudi su otišli ili još nisu došli

BIVŠI MUŽ:  Nikada nikome nisam pričao o tome.
PSIHIJATAR: Zašto?
BIVŠI MUŽ: A bi li vi sjeli u birtiju i onako usput rekli frendu – ej znaš da me moja žena mlati.
PSIHIJATAR: Ja nisam vi.
BIVŠI MUŽ: Joj, nemojte mi tu sad s tim doktorskim pizdarijama. Govorim vam kao muškarac muškarcu. Jel' bi vi nekom samo tako priznali da vas vaša žena maltretira, da vas vrijeđa, da vam se ruga, da se ništa s njom ne možete dogovoriti, da plane i na najmanju sitnicu, da baca stvari na vas, da vas ucjenjuje djecom, da se prijeti da će vas ostaviti i odvesti djecu a vas proglasiti luđakom? Bi li samo tako nekome sve to ispičali ili bi vas bilo sram?
PSIHIJATAR:  Vjerojatno bi me bilo sram.
BIVŠI MUŽ: Pošteno.
PSIHIJATAR: Je li tako bilo oduvijek?
BIVŠI MUŽ: Više nisam siguran. Rekao bih da samo ranije nisam to primjećivao jer nije bilo tako intenzivno.
PSIHIJATAR:  Znači oduvijek vas je zlostavljala?
BIVŠI MUŽ (nasmije se s nelagodnom) : Ne bih ja to baš nazvao zlostavljanjem. Žene, znate, one viču i bacaju stvari kada su ljute i kažu koješta, njima jezici rade, a znate već, dok ja uopće smislim što bih rekao na njezinu prvu ona je već izgovorila novih deset. Onda bolje šutjeti. Samo onda popizdi i zato što šutim.    
*
  ONA hoda oko njega kao hijena

ONA: Šta je? Šta si tako pokiso? Jel' te napucala onda tvoja kurvica? 
BIVŠI MUŽ: Pusti me na miru!
ONA: Il' ti se opet nije dig'o?
BIVŠI MUŽ: S njom mi se diže!
ONA: Jadnica, baš se usrećila!
BIVŠI MUŽ: Jebi se! Tebi nikada nije bilo dosta.
ONA: Radije ti sebi priznaj da imaš mlohavi kurac.
BIVŠI MUŽ: Jesi ti sretna kad me maltretiraš i vrijeđaš? Jesi sretna? Jel' ti bolje od toga?
ONA: Zabavlja me to.
BIVŠI MUŽ:  To što me mučiš?
ONA:  Šta ti misliš da ću te ja pustit?
BIVŠI MUŽ: Luda si!
ONA: Ti si lud! Imaš to napisano crno na bijelom. Od doktora.
BIVŠI MUŽ: Nisam lud.
ONA: Zar ja  urlam noću i pišam u krevet i ne mogu spavat u mraku?
BIVŠI MUŽ: To mi je od rata. Nisam jedini.
ONA: Pa i ja sam bila u tom ratu.
BIVŠI MUŽ:  Tebi je i rat bio zabavan.
ONA: Nekima je bio i unosan. Zaradili su kuće, penzije, vikendice, položaje, osigurali i sebe i svoju djecu pa čak i unuke na tom ratu. A šta si ti napravio? Poludio. 
BIVŠI MUŽ: Uvijek ista priča. Ni tebi ni djeci nikada ništa nije falilo.
ONA: To ti misliš. Jesi li ih ikada  pitao? Uostalom znaš što oni misle o tebi? Znaš li?
BIVŠI MUŽ: Djeca su, misle ono što im ti kažeš da moraju misliti.
ONA: Da im je otac govno, i lažljivac, i prevarant, i kukavica, eto to misle o tebi.
BIVŠI MUŽ: Napunila si im glave. Nekada imam osjećaj kada ih pokušam zagrliti da se stresu, kao da žele otresti moj dodir.
ONA: Gadiš im se, kao i meni.
BIVŠI MUŽ: Kad ti se toliko gadim zašto onda ne odeš? Slobodna si. Idi živi svoj život. Nađi drugog boljeg muškaraca ako želiš. Idi. Mene pusti.
ONA: Moj si! Moj il' ničiji.
BIVŠI MUŽ: Ja ne mogu više ovako.
ONA: Ako pokušaš otići ubit ću i sebe i djecu. Ti ćeš biti kriv.
BIVŠI MUŽ: Nećeš to učiniti!
ONA: Želiš se kockati životima svojih sinova?
     
*
  TRI POLICAJCA puše 

POLICAJAC: Jesi ti to vidio!
POLICAJAC 2: Ma, nisam mog'o vjerovat.
POLICAJAC 3: Koji peder.
POLICAJAC 2: Pičkica!
POLICAJAC: Ja se uopće nisam snaš'o.
POLICAJAC 2: Pa normalno.
POLICAJAC 3: Nisi jedini.
POLICAJAC: Baba ga mlati, a on ništa.
PLICAJAC 2: Ne znaš je li kriv, je li on nju ranije udario pa mu ona samo vraća ili…
POLICAJAC 3:… ili je stvarno peder pa ga baba mlati bez veze.
PLICAJAC: E da. Sreća da se ona usrala kad je nas ugledala.
PLICAJAC 2: Sreća.
POLICAJAC 3: Ne znam, ja bih ju odalamio penderekom da je krenula na mene. Baš me briga što je žensko.
POLICAJAC Pa normalno.
PLICAJAC 3: Al' stvarno mi on nije jasan.
POLICAJAC 2: Jel znaš da je tip bio u vojsci.
POLICAJAC: U vojsci? Misliš u ratu ili u vojsci? To je velika razlika.
POLICAJAC 2: U  ratu. Navodno je bio čak i neki heroj.
POLICAJAC 3: Onda je možda lud.
POLICAJAC: To bi sve objasnilo.
POLICAJAC 2: Što?
POLICAJAC 3: Pa to da se nije branio, da je sjedio tamo, pokrio se rukama i plakao.
POLICAJAC: Sto posto je lud. Normalan muškarac ne bi dao babi da ga mlati.
     
*
  BIVŠI MUŽ ostaje sam u svojemu svjetlu kao u zatvoru

BIVŠI MUŽ: U životu postoje boje. Crna i nije boja. Koje je boje nježnost? Kada sklopim oči mogu vidjeti ljepotu. Koje je boje ljepota ? Oduvijek sam volio balone. Kada bi mi otac kupio balon ja bih ga pustio u nebo. Balone je najbolje pustiti da odlete.
Samo bih želio udahnuti. Više ne mogu udahnuti. Zrak je gust kao rastopljni šećer, i pomalo gorak, zagoren,  zapinje mi u grlu, ne mogu udahnuti premda halapljivo gutam gusti zrak.
Sve dijelimo na moje, naše, tvoje, svoje, nečije, sve je nečije samo je sućut ničija, i oprost, i nježnost, i radost su ničije, beskorisne, odbačene, nitko ih ne želi uzeti. 
Rat je odavno gotov! Trebalo bi jednom stvarno i završiti s njim.
Slike me hvataju  za ruke i vuku, opirem se, pužem natrag, svake noći polomim sve nokte i sve zube  hvatajuć se za svjetlost.
Zvuci rezbare moju lubanju, graviraju moje kosti, uzalud rukama prekrivam uši kad zvukovi kao zmije izlaze iz moje porozne kože.
Drugi ja  živi u mojemu trbuhu, ranjen, malen, pregaženi ja. I plače. Otuda sva ta voda koja izlazi iz mene.
Baloni na kraju puknu ili se ispušu, u svakom slučaju  nikada ne traju dovoljno  dugo. Zato ih je najbolje pustiti da odlete. Pusti me da odletim, molim te pusti me.    
*
  PSIHIJATAR I TRI MUŠKARCA u krugu stolci neki su prazni za one koji nisu došli

PSIHIJATAR: Zašto pijete?
MUŠKARAC: Fino mi je kad pijem.
PSIHIJATAR:  A poslije?
MUŠKARAC: Ne sjećam se onoga što bude poslije.
PSIHIJATAR: Nađu vas u jarku uz cestu, ležite do jutra, pijani, pobljuvani, ponekad čak i upišani. Zar vam to ne smeta?
MUŠKARAC: Ne smeta meni, nego mojoj ženi.
PSIHIJATAR: A nije vam žao nje?
MUŠKARAC: Zaslužila je.
PSIHIJATAR: Zašto?
MUŠKARAC: Jer me stalno kinji. Stalno govori da ništa ne valjam, da ne vrijedim, da samo bogu kradem dane, da joj je muka od mene. Pa onda neka joj. Neka ima razloga da joj bude muka od mene.
MUŠKARAC 2: Jesi se ti, doktore, ikada napio?
PSIHIJATAR: Kako mislite napio? Pripit sam bio.
MUŠKARAC 2: Ma jel' ti znaš šta znači napit se?
PSIHIJATAR: Pa, valjda znam.
MUŠKARAC 2: Ne možeš znat  ako se sam nikad nisi nalio k'o zemlja. Pričaš tu s nama,  a nemaš pojma kako je to.
MUŠKARAC 3: Mor'o bi ti doć jednom s nama pa se lijepo napit k'o majka. Da vidiš kako je to.
MUŠKARAC 2: Kad te prvo obujmi neka sreća.
MUŠKARAC 3: Pa toplina k'o da te zgrabila gola ženska pa se priljubila uza te.
MUŠKARAC 2: Pa si onda jak.
MUŠKARAC 3: I velik.
MUŠKARA 2: I pametan.
MUŠKARAC 3: I najbolji.
MUŠKARAC: Pa se osjećaš k'o da imaš para k'o pljeve.
MUŠKARAC 3: Pa častiš.
MUŠKARAC 2: A ljudi te vole.
MUŠKARAC 3: Pa te grle.
MUŠKARAC 2: Svi te grle.
MUŠKARAC 3: I onda piješ.
MUŠKARAC 2: I piješ, i piješ…
MUŠKARAC 3: …jer ti je lijepo  i ne želiš da ti prestane bit lijepo, jer se opet osjećaš k'o da si ne'ko, da vrijediš, da možeš.
PSIHIJATAR: Možda meni ne treba piće da bih se tako osjećao.
MUŠKARAC: Jesam vam rek'o da taj kurca ne razumije.

     
*
  BIVŠI MUŽ objašnjava POLICAJCIMA i nama

BIŠI MUŽ:  Želio sam da ode. Nisam htio da smo neprijatelji. Dao sam joj novac. Molio sam je da me pusti na miru. Prestala me je voljeti. Nije to više bio brak, ni odnos, ni ništa. Samo sam htio da budemo normalni radi djece. Rekla je da će ih odvesti da ih nikada ne vidim.  Ne znam zašto je uvijek bila tako ljuta. Mislio sam da sam ja nešto kriv. Mislio sam da mogu stvari popraviti ako se budem više trudio. Što sam se više trudio to se ona češće ljutila. Prvi put bacila mi je tanjur vrele juhe u krilo. Drugi put je promijenila bravu na vratima da ne mogu ući u kuću. Zabila mi je škare u nogu. Više i ne znam koji je razlog bilo taj put.  Oprostio sam joj. Valjda sam nešto gadno bio zajebao. Onda se pogoršalo. Nikada nisam znao što će me dočekati kad dođem kući. Za što sam opet kriv. Dok bih stajao pred vratima bojao sam se uhvatiti kvaku kao da je užarena. Još s vrata pogodila bi me koji puta u glavu, koji puta u prsa. Bacala je sve što bi joj se našlo pod rukom. Ljudi su prestali dolaziti u našu kuću. Bilo im je neugodno slušat kako mi se ruga da sam glup, debeo, impotentan. Bilo im je neugodno pa su prestali dolaziti, a ja sam prestao izlaziti. Mislio sam da će se manje ljutiti na mene, ali onda joj je smetalo što joj se motam po kući pa sam opet počeo izlaziti. Kad čovjek sjedi sam u birtiji nema što drugo radit nego pit. Kad bih se napio ne bih išao kući. Ostao bih negdje pod drvetom do jutra dok se ne otrijeznim. Ništa nije pomoglo. Na kraju se sva izrezala po nogama, izudarala se batom za meso po rukama, po glavi, a onda je pozvala policiju i rekla da sam joj ja to napravio.
Nisam više mogao.  Pobjegao sam drugoj ženi. Možda i jesam kukavica. Možda i jesam slabić. Možda i jesam govno, jebi ga!

     
*
  POLICAJCI opet puše i stoje

POLICAJAC: Jednostavnije je ako je muškarac kriv, jebi ga.
POLICAJAC 2: Odmah znaš na čemu si. Il' je pijan il' lud. A kod žena ti je to skroz drukčije.
POLICAJAC 3: Dobro nekad odmah vidiš da je baba luda, da izaziva, da nitko normalan ne bi izdržo a da je ne opali. Al' nekad ne znaš. Dobro glume, glume da su jadne, a zapravo su zmije, dovedu poštenog čovjeka do ludila, izlude ga pa pukne i onda više ne zna šta radi.
POLICAJAC: Najlakše je s babama koje se 'oće tuč, koje udaraju, grizu, bacaju stvari, mašu nožem. Onda odmah znaš da je ona kriva. Ali one koje samo mlate jezikom…
POLICAJAC 3: Lakše je kad je muško. Njega strpaš u maricu. Osim ako ima neko oružje. E takvi su stvarno opasni.
POLICAJAC 2: Ove druge odvedeš malo da se smire pa ih drugi treći dan pustiš kući. Drugi put će pametnije. Te stvari moraju ostat unutar četiri zida. Šta neko mora znat šta se događa između muža i žene.
POLICAJAC: Sve dok se ne pobiju.
POLICAJAC 3: Nikad ti tu jedan nije sam kriv.
POLICAJAC: Nikad.
     
*
  ONA   i  BIVŠI MUŽ

ONA: Što hoćeš?
BIVŠI MUŽ: Ne moraš stalno biti ljuta.
ONA: Želiš da se smijem? Ha? Da se smijem? Evo, smijat ću se : ha-ha-ha. Još?
BIVŠI MUŽ: Eto vidiš kakva si. A ja sam došao u miru.
ONA: Kao pop.
BIVŠI MUŽ: Jesi li se spakirala? Nemaš baš mnogo stvari. Kada sam te doveo imala si jednu haljinu i jednu bilježnicu u koju si stalno nešto pisala. Poslije si prestala. Vidiš na to sam i zaboravio, da si stalno nešto pisala.
ONA: Bilo je to dok sam još mogla misliti. Poslije se sve svelo na odrađivanje dana, odrađivanje života. O tome se nema što pisati.
BIVŠI MUŽ: Znaš li kamo ćeš?
ONA: Snaći ću se.
BIVŠI MUŽ: Daj da ti pomognem. Ne moraš sve sama. 
ONA: Ti si svoje učinio.
BIVŠI MUŽ: Oduvijek si takva, hoćeš sve sama, a poslije kukaš da ti nitko ne pomaže. Samo da bi mogla prigovarati.  Uvijek si prigovarala. Naš život je postao gorak. Mogla si i sama zaključiti da to tako dalje neće ići. Prije ili kasnije ovo se moralo dogoditi. 
ONA: Znam, ja sam kriva.
BIVŠI MUŽ: Dobro možda nisi baš kriva, ali da, da si malo više pazila na nas, na mene, na ono što se među nama događa, ono kakav dojam ostavljaš na mene…
ONA: Dojam?
BIVŠI MUŽ: Ne možeš baš reći da si pazila na svoj izgled posljednjih godina.
ONA: Rodila sam ti tri sina!
BIŠI MUŽ: Pa i druge rode.
ONA: A  ti nemaš ogledalo? Pogledaj si malo tu trbušinu!
BIVŠI MUŽ: Je, znam, radim na tome! Počeo sam vježbati i jedem povrće. Slatko sam potpuno izbacio. Najteže mi je s pivom, znaš da volim navečer cugnuti  pivkana!
ONA: Što ona vidi u tebi?
BIVŠI MUŽ: S njom je najbolje što si dajemo prostora. Ona ide van s prijateljicama, a mene pusti s mojim dečkima. I nitko nikoga ne davi ni gdje je bio ni zašto ni koliko.
ONA: O, znači nije ljubomorna.
BIVŠI MUŽ: Ni najmanje.
ONA: A  ti? Ne bojiš se da će ona vani naći nekog mlađeg, zgodnijeg, utegnutijeg?
BIVŠI MUŽ: A čuj, nije ni to najveće zlo sve dok se zna vratiti kući.
ONA: Želiš li  vidjeti djecu?
BIVŠI MUŽ: Spavaju?
ONA: Da.
 BIVŠI MUŽ: I bolje, da ne gledaju kako se pakiraš.
ONA: Da.
BIVŠI MUŽ: Znači ideš. Večeras ili ujutro? Ujutro se ženim. Poslao bih po njih auto, ako ideš ujutro. Večeras mi je nezgodno. Da ih sada ne budimo, a ja ne mogu ostati.
ONA: Ujutro. I meni je draže da odem ujutro.
BIVŠI MUŽ. Dobro. A kamo ćeš?
ONA: Nemoj reći da te zanima…
BIVŠI MUŽ: Radi njih, da im znam reći gdje si.
ONA: Javit ću ti.
BIVŠI MUŽ: Javi. Znači dobro si?
ONA: A tako…
BIVŠI MUŽ: Važno da smo si mi sada dobro. Da se rastajemo u miru.    
*

ONA  ne nalazi svjetlost.
ONA: Malo svjetlo u kutu sobe, topli kutak ispunjen dječjim dahom, male ruke, male noge, mala tijela sklupčana oko tebe, vaša jazbina usred šume, među zvijerima i lovcima, ne možeš ih utišati, a opasnost je sve bliže, ne možeš ih zaštititi, ne možeš, muči te njihov plač, muči te njihov strah, muči te njihova bol, nitko tvojoj djeci ne smije zadati bol, nitko. Hvataju se za tebe, pokušavaju ući u tebe, tvoje tijelo  njihova je kolijevka, tvoje tijelo njihova je hrana, tvoje tijelo njihov je život.
Ljubav izašla iz mojega trbuha, kao babuška želim ih sakriti u svojoj utrobi da ih ne pronađu, jer žele mi ih uzeti.
   
EPILOG

Dan.

BIVŠI MUŽ  i  MLADENKA u vjenčanoj odjeći

DVIJE ŽENE (hodaju i viču  s transparentima  na kojima piše) Moje tijelo moje vlasništvo! Ne znači Ne! Ljute smo! Pravda za žene! 

NOVINARKA snima sve što se događa i vjenčanje i proteste.

MAJKA i  TRI ŽENE malo po strani nešto šapuću

STARA ŽENA (dolazi od nekud brzim korakom, viče):  Ubila se!  Ubila se!
NOVINARKA: Što?
PRVA: Što?
STARA ŽENA: Kažem, ubila je sebe!
DRUGA: A  djeca?
TREĆA: Njezini sinovi?
PRVA: Gdje su?
BIVŠI MUŽ: Gdje su moji sinovi?
STARA ŽENA: Ubila je sebe i djecu. Ubila je i djecu!
MAJKA: Sirota žena!
DRUGA: Sirota djeca!
BIVŠI MUŽ: Zašto?
MLADENKA: Što zašto?
BIVŠI MUŽ: Zašto  mi je to napravila?
MLADENKA: Pa nije napravila ništa tebi.  Njih je ubila. I sebe.
BIVŠI MUŽ: A što bih ja sada trebao?
MLADENKA: Što hoćeš. Slobodan si.
BIVŠI MUŽ: Slobodan? Ti misliš da sam ja sada slobodan? 
Ja sam muškarac. Moje nije da plačem. Ja radim, jebem, ratujem, tučem i pijem. Ako mi oduzmu sve to što će ostati od mene? Ja moram izgledati kao da sam planina. Žene ne vole mlitavce pod svojim nogama. Zar bi se ti zaljubila u mene da sam plakao na tvojemu ramenu? Osjećajan muškarac. To su najobičnije novinarske  pizdarije!   Muškarac mora biti sidro. Ne smije gledati u svoj mrak. Pogledaj! Ne shvaćaš? Hijene. Već su počele kopati po mojemu braku, po meni, po mojoj djeci. I kopat će sve dok ne iskopaju raku u koju će me gurnuti  i pokopati zajedno s Njom i Njima.
Nikada se više neću oprati! Nema  kaputa koji mogu promijeniti! Moji su ožiljci postali bezvrjedni kao ordenje kupljeno na seoskom sajmu.  Ništa mi više nije oprošteno. Ja sam muž djecoubojice. Kukavica! Onaj koji je pokušao pobjeći! Onaj koji Nju nije  spriječio! Onaj koji je Nju doveo do ludila! Onaj zbog kojega je to učinila! Krivac, jedini krivac.  Kopat će, kopati po  meni, po njoj, po našoj kući, podići će podove, otvoriti ormare, izvaditi  sve  skriveno, odavno umrlo i trulo, smrt će  se zalijepiti za mene kao upozorenje. I svi će me zaobilaziti, a svejedno će zuriti. Nikada mi  neće oprostiti! Nikada!  Zar ne shvaćaš? Gledaj! 

NOVINARKA fotografira sve uokolo
NA ZIDU  BROJNI NOVINSKI NATPISI IZ NOVINA - DOKUMENTARNO
Jezivi zločin: majka ubila svoje troje djece.  U stanu pronađena tijela trojice dječaka. Majka monstrum! Detalji stravičnog zločina.  Majka djecoubojica! Monstruozna majka! Stravično otkriće! Majka ugušila svoje troje djece pa se objesila. Medeja iz susjedstva!                                  

                                                     KRAJ