Drame
Četiristo četiri (404)
404 je dramski tekst sastajanja, stajanja, trajanja i rastajanja. Pisana kao poetsko-građanska duodrama, promatra prizore iz života mladog bračnog para u onim trenutcima kada se još ništa nije dogodilo i u onima kada se sve već dogodilo. U ovom tekstu lišenom fabuliranja, nije bitno što je netko nekada rekao ili napravio, u fokusu su strahovi i greške u komunikaciji koje taj strah produbljuju.
GODINA PROIZVODNJE: 2019.
BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 1
BROJ MUŠKIH LIKOVA: 1
AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana
HTTP 404, 404 Stranica nije pronađena ili Server nije pronađen je standardni responzivni kod u kompjuterskoj mrežnoj komunikaciji, koji indicira da se tražilica uspješno povezala sa traženim serverom, ali da server nije mogao pronaći što je korisnik interneta zatražio. Server internetske stranice će obično generirati 404 odgovor kada korisnik pokuša otvoriti oštećenu ili mrtvu poveznicu.
LICA: ON i ONA
NEKI POČETAK
ON
Novi život, novi početak.
ONA
Novi muž i novi imetak.
ON
Bračni krevet, kutak za bebu.
ONA
Ne žuri toliko, kutak za njegu.
ON
Kutak za njegu i kutak za štene?
ONA
Pričekaj da nam malo život krene.
ON
Čekat ću te koliko god treba.
ONA
I zato te volim, i zato ću i ja tebe čekati.
ON
Ali sada više ne čekamo, sada možemo početi živjeti.
ONA
Jedva čekam život.
ON
Dobro došla. Ovo je početak tvog života.
ONA
Jedva čekam da krene.
ON
Ovo je početak tvog života.
ONA
I ja ga jedva čekam.
ON
Ali ovo je početak tvog života.
ONA
I jedva čekam da krene.
ON
Tebe još muče uspomene?
ONA
Ne muči me ništa. Ja sam spremna.
ON
Ti si moja žena.
ONA
Ja sam tvoja, ali ostat ću i svoja.
ON
Takva si mi najdraža.
ONA
I ja sam sebi takva najdraža.
ON
I ja sebe volim.
ONA
Ali jednu stvar te molim.
ON
Što me moliš?
ONA
Da sebe voliš nježno.
ON
Tebe volim nježno.
ONA
To je neizbježno. Ali jednu stvar trebaš znati.
ON
Koju?
ONA
Nema veze.
ON
Kako nema veze?
ONA
Saznajemo stvari na vlastitoj koži.
ON
Želim saznavati, ali mi pomozi.
ONA
Pomoći ću ti koliko god treba.
ON
Onda mi reci.
ONA
Što da ti kažem?
ON
Što si mi htjela reći.
ONA
Ipak ništa. Znamo koliko trebamo znati.
ON
Ja te draga slabo pratim.
ONA
Prati me muški i prati me čvrsto.
ON
Uplovili smo u sigurnu luku.
ONA
I večeras isplovljavamo.
ON
Ti si nježni val na kojem ću blago ploviti.
ONA
Jesam li tvoja ptičica?
ON
Ti si moja ranjena ptičica koja će opet letjeti.
ONA
Ti si moj lav kojeg ću krotiti. I sebe ću krotiti.
ON
Sebe kroti nježno.
ONA
To je neizbježno.
NEKA SREĆA
ONA
Mi smo sretni.
ON
Mi smo sretni.
ONA
Dragi.
ON
Draga.
ONA
Mi smo stvarno sretni.
ON
Mi smo više nego sretni.
ONA
I imamo previše razloga za sreću.
ON
I previše ljubavi za dati.
ONA
I jedno drugomu.
ON
I drugo jednomu.
ONA:
I zajedno svijetu.
ON
I svijet nama.
ONA
A svijet nas voli.
ON
Jer mi volimo svijet.
ONA
I svi nas vole.
ON
Jer mi volimo sve.
ONA
I volimo sami sebe.
ON
I ja volim tebe.
ONA
I ti voliš mene.
ON
I ti voliš mene.
ONA
I ja volim tebe.
ON
Jer smo sretni.
ONA
Jer smo uistinu sretni.
ON
Jer imamo previše razloga za sreću.
ONA
I previše ljubavi za dati.
ON
I drugo jednomu.
ONA
I jedno drugomu.
ON
I svijet nama.
ONA
I mi svijetu.
ON
Jer smo sretni.
ONA
Sretni jer znamo voljeti.
ON
Znamo voljeti i voljeti se, draga.
ONA
Pa onda i malo ljubavi ostane i za nas same.
ON
Iako smo ju htjeli svu podjeliti, uspjelo je ostat malo i za nas.
ONA
Na sreću ili na nesreću, imamo ju i za same sebe.
ON
Na sreću smo sretni, pa ne poznajemo nesreću.
ONA
Pa je i u nesreći neka sreća.
ON
Jer problema nema.
ONA
Jer su problemi u glavi.
ON
A život se živi.
ONA
I srcem se brani.
ON
Glavom se ne živi.
ONA
Glavom se spava.
ON
Glavom se sanja.
ONA
Glavom se zaglavi.
ON
A srce voli.
ONA
I ja volim tvoje srce.
ON
I ja volim tvoje.
ONA
I ja volim tvoju glavu ali je se bojim.
ON
I ja volim tvoju glavu ali za nju ja ne postojim.
ONA
Kako ne, pa ja na tebe mislim.
ON
A ja tebe volim.
ONA
Pa i ja volim tebe.
ON
Ali tvoja glava voli tebe.
ONA
Moja glava voli tebe.
ON
Svaka glava voli samu sebe.
ONA
Ali glave vole druge glave.
ON
Ja te volim i ti voliš mene i nećemo više spominjat glave.
ONA
Ja te volim dragi, ne brini se.
ON
Ne brinem se, brine se glavom a srcem se živi, glavom se spava i od glave boli glava.
ONA
Glava je glava i glava postoji, i ako je srce dobro ničeg se ne boji.
ON
Dosta o glavama!
ONA
U redu dragi, oprosti, uvijek moram reći što mi je na srcu.
ON
Reci radije opet da me voliš.
ONA
Znaš i sam koliko te volim.
ON
I reci opet, da vidim kako me voliš.
ONA
Volim te i žmirećki.
ON
I moje srce sretno žmiri jer zna napamet tvoju ljubav prema meni.
ONA
A ja te gledam i gledam kako me voliš.
ON
Volim te i tebi iza leđa.
ONA
I ja te nekada volim dok te slušam kako dišeš.
ON
I ja te nekad volim čuti kako kišeš.
ONA
Kišem kao zečić.
ON
Kišeš kao mali zečić.
ONA
Jer sam nježna.
ON
I jer si dobra.
ONA
I jer te volim
ON
I jer si slatka.
ONA
Zato što me voliš sam ti slatka.
ON
Volim te zato što si draga i nježna i dobra i kišeš kao mali zečić i volim te jer sam uz tebe sretan.
ONA
I ja sam uz tebe sretna.
ON
Mi smo sretni.
ONA
Mi smo sretni.
ON
Mi smo sretni, sretni jer smo shvatili da smo
sretni, sretni jer me voliš ti.
ONA
Idemo spavati.
ON
Vrijeme je za spavanje. Moramo odmoriti srca od
voljenja.
ONA
Hoćeš da se skinem?
ON
Prvo ću te malo gledati i još malo željeti.
ONA
Jesi li dragi za malo čaja?
ON
Šalicu čaja za mirne snove?
ONA
Da ti misli veličanstveno plove.
ON
Nećemo proslaviti?
ONA
Možemo proslaviti nježnom tišinom.
ON
Zatišjem pred nevrijeme?
ONA
Ne, dragi, tišinom pred spavanje.
NEKI NERAZRIJEŠENI POČETAK
ON
Dobrodošla u naš dom.
ONA
I dalje ne vjerujem da smo to dočekali. Već sam
mislila da se nikada neće dogoditi.
ON
Što si sumnjala u mene?
ONA
Nisam.
ON
Možeš i sumnjati.
ONA
Zašto to govoriš?
ON
Tako da znaš. Smiješ razmišljati.
ONA
I ti isto. Osim svega, znaš da ću uvijek sumnjati.
ON
Shvaćaš li tu privilegiju? Privilegiju da se
razumijemo i da si možemo sve reći?
ONA
Shvaćam i cijenim.
ON
A znaš koliko ljudi nema tu drugu osobu?
ONA
Znam.
ON
A znaš koliko ljudi ima tu drugu osobu, a ta druga osoba je jebeni psihopat?
ONA
Još je gore kad su oboje jebeni psihopati.
ON
Onda barem nitko ne ispašta.
ONA
Dobrodošao u naš dom, moj nepsihopatu.
ON
Bit će naš za osam godina.
ONA
Mi smo stan.
ON
Shvaćaš li koliko ljudi nema svoj stan?
ONA
Shvaćam.
ON
I koliko ljudi nemaju sami sebe?
ONA
Aha.
ON
Jesi li svijesna da neki ljudi umiru kao podstanari?
ONA
Jesi li ti sretan zbog nas ili zbog njihove nesreće?
ON
Samo sam zahvalan.
ONA
A jesi li nezahvalan prema životu zbog nečije
nesreće?
ON
Na taj način možeš ići u beskonačno.
ONA
Za sad ću se složiti. Ja bi šampanjac. Spomenuo si da si ga kupio.
ON
Jesam.
ONA
Onda molim te, tijelo mi žudi za šampanjcem.
ON
Čak i kad je u pitanju šampanjac sa benzinske?
ONA
Čak i tada. Bitno da je hladan i serviran u visokoj
čaši. I da napravi onaj zvuk. To je zvuk početka.
ON
Početka?
ONA
U kojem će sve biti dobro.
ON
Sve će biti dobro draga.
ONA
Znam, da.
ON
Vjeruješ li mi?
ONA
Vjeruješ li ti sebi?
ON
Kakvo je to pitanje?
ONA
Pitam te.
ON
Prestani. Pusti pitanja.
ONA
Zašto?
ON
Na kipuća pitanja ne postoje odgovori.
ONA
Jesi dobro? Srce ti brzo lupa.
ON
Samo sam uzbuđen, zbog našeg početka. Pjenušac.
ONA
Trebamo li još čekati ili je spreman?
ON
Mislim da je sad spreman.
ONA
Spreman koliko smo i mi spremni za ovaj korak?
ON
Ne može se toliko zalediti koliko sam ja zagrijan za
tebe.
ONA
To je lijepo čuti. I ohrabrujuće.
ON
Šališ li se sad ili si ozbiljna?
ONA:
Ako se ne šalim sam ozbiljna.
ON
To sam ja. Romantičar. Nastojat ću takav ostati. Unatoč statistikama koje su protiv nas i one kurve koja me zajebala.
ONA
Kakvim statistikama?
ON
Čini mi se da sam pročitao da se svaki drugi par rastaje... u Skandinaviji?
ONA
To nema nikakve veze sa nama. Što je Skandinavija
osim svega? Zvuči kao izmišljena zemlja iz Petra
Pana.
ON
Zašto baš iz Petra Pana?
ONA
Stvarno ne znam.
ON
Vječna mladost, odbijanje odgovornosti u životu?
ONA
To mi sigurno nije bilo na pameti.
ON
Nema veze. Petar Pan je kukavica.
ONA
Zašto si sad to rekao?
ON
Iz čiste zlobe.
ONA
Na stranu Petar Pan, mene večeras zanimaš samo ti.
ON
A sutra?
ONA
Isto ti.
ON
A preksutra?
ONA
Preksutra mi se možda netko svidi.
ON
To je okrutno. Podjetila si me sada na onu smetlarku s kojom sam izgubio tri godine života.
ONA
Hoćeš plakati?
ON
Pusti me.
ONA
Htjela sam biti duhovita.
ON
To nisi rekla iz čiste zlobe?
ONA
Možda i jesam.
ON
Znaš kako je ona završila? Tako me svaki dan provocirala, suptilno, malo po malo pa puno i direktno. Uvijek se išla tuširati s mobitelom. Znao sam da se nešto događa u njenim kupkama iza zaključanih vrata. Samo se ti igraj sa mnom.
ONA
Naravno da ću se igrati.
ON
Za igranje. I život.
ONA
Što su zapravo slične stvari.
ON
Razlikuju ih pravila.
ONA
Druga su pravila u životu?
ON
Život nema pravila.
ONA
Neka pravila ipak postoje.
ON
Zapravo, ljubav nema pravila.
ONA
I iz toga proizlazi da ljubav nije igranje?
ON
Zaljubljenost bi možda mogla biti igranje. Ali
zajednički život, to već ulazi u neku građansku
kategoriju.
ONA
A ti si građanin?
ON
Prvoklasni. Uvijek imam kartu u tramvaju.
ONA
Takav je i on bio. Nije vozio, uvijek je svugdje išao taksijem. I ja sam taksijem išla njemu. Gola. Samo kaput, štikle i ruž. Doktor. Sa sijedima. Sa diplomama na zidu. Znaš kakav građanin. Onda me počeo ponižavati. Ucijenjivati. Pretvorio se u mrak. Mrzim građanstvo.
ON
Ja volim građanstvo.
ONA
I ja tebe volim zbog toga. Nekog reda treba biti.
ON
Ironiziraš me?
ONA
Ne ironiziram nego te zajebavam.
ON
Za taj moj red kriv je djed doktor.
ONA
Za moj nered je kriv djed koji se ubio.
ON
Vjeruješ li ti tom neredu?
ONA
Vjeruješ li ti svom redu?
ON
Ja vjerujem.
ONA
A samoubojstvo je samo jedan virus u stvarnosti?
ON
A tebi je građanstvo virus?
ONA
Možda i nije. Sve je to za ljude čim se događa.
ON
Znači da je i rak za ljude?
ONA
Za ljude 21. stoljeća očito je.
ON
Živio rak.
ONA
Ali od sad do raka imamo sigurno nešto vremena.
Mladi smo, koliko toliko normalni, i u razumnoj
mjeri autodestruktivni.
ON
Nadam se da ću jednog dana uspjeti do kraja shvatiti
tvoj cinizam.
ONA
Nije cinizam.
ON
I tvoje igrice.
ONA
Ja sam mislila da si to već shvatio.
ON
Navikao sam, nisam do kraja prihvatio.
ONA
Ja ti dajem vremena koliko ti treba.
ON
I to vrijeme ćemo sada slaviti. Dajemo si vremena.
ONA
A ne znamo koliko imamo vremena do nekog sranja.
ON
Složit ću se s tim iako mi nije drago.
ONA
Drago mi je.
ON
Spava ti se?
ONA
Možda malo.
ON
Pa od čega?
ONA
Ne znam, naprosto mi se spava.
ON
Onda spavaj.
ONA
Sad se ljutiš?
ON
Ne, ne ljutim se, stvarno spavaj ako ti se spava.
ONA
Nisam rekla da ću sada spavati.
ON
Onda nemoj.
ONA
Pa možda sad i hoću.
ON
Sad me provociraš?
ONA
Možda malo.
ON
Pusti me.
ONA
Hej.
ON
Spavaš?
ONA
Ne. Ne znam. Neću spavati. Daj mi još šampanjca.
ON
Cijelog smo usipali u sebe.
ONA
Odeš ga kupiti? Sad nam je barem benzinska blizu?
ON
U redu.
NEKE LOŠE ALEGORIJE
ONA
A ti putuješ?
ON
Nigdje ne putujem. Samo sjedam u vlak koji je
predsoblje mog drugog života.
ONA
Ja sam imala bus od Zagreba do Beča kao tunel od
mame do tate.
ON
To je jedna patetična slika prošlosti.
ONA
A ta tvoja rečenica je jedna patetična slika tebe.
ON
Dobro, idem.
ONA
Dobro, šalim se. A što je onda ovo?
ON
Ovo postaje slika jednog od mojih bivših života.
ONA
I ovo ti je isto predsoblje? Nešto čemu sam ja dala
cijelu sebe, tebi sada predstavlja jednu fazu tvoga
života?
ON
Ovo nije faza. Da je faza bi na sljedećem putu bio
oprezniji, mudriji. Problem je što ne prelazimo iz
faze u fazu, što nema levela koje čovjek u životu
prelazi kao u igrici. Ne postaje sve teže i teže,
oduvijek je sve jednako teško samo što s vremenom,
ovakvi, sve jadniji i očajniji, sve više šmrćemo
bol, pušimo bijes, žderemo krivnju i probavljamo
egzistenciju kao neku usranu nuspojavu jedne životne
prehlade.
ONA
Upravo zato jer život nije igra. Nego je život.
ON
To sam ja rekao.
ONA
Je li uopće bitno tko je što ikada rekao? Bitni su
trenuci susreta i rastanka. Sve između su tjelesna
kultura, domaćinstvo, tehnički i samoupravni
socijalizam.
ON
A na kraju ostaje hrvatski jezik.
ONA
Na početku su kemija i fizika.
ON
A kad odnos završi, jedan drugom smo pročitana
lektira.
ONA
Ili nepročitana.
ON
I ulazimo si u bazu podataka naših intimnih boli.
ONA
Odvratan nam je razgovor.
ON
Jebiga.
ONA
Život nije turbofolk pjesma.
ON
Nitko nije rekao da je.
ONA
Naši zaključci to govore sami od sebe. Idi.
ON
Idem.
ONA
Jel ti jasno da je to to?
ON
Jasno mi je.
ONA
I da ako izađeš, više nema povratka? Gdje su
ključevi?
ON
Ključevi su na stoliću u spavaćoj. Kurvo.
ONA
Molim te ako ništa da se zrelo rastanemo. Život nije hrvatska drama.
ON
Zašto bi se zrelo rastajao nakon izgubljenih godina
života?
ONA
Tvoj je problem što su izgubljene.
ON
Ti si mi ih ukrala.
ONA
Ako želiš ići, idi. Ne vraćaj nas na početak.
ON
Napisao sam pjesmu. Jučer kada sam shvatio.
ONA
Kada si što shvatio?
ON
Da je to to.
ONA
Da je što što?
ON
Nemoj me jebat. Napisao sam pjesmu.
ONA
Hoćeš mi ju izgovoriti?
ON
Nije bitno što mi duša plače, nije bitno što naša
ljubav stat će. Nakon straha koji me zgazio poput
teretnog vlaka, ja sam najednom zapazio da opet imam
zraka. I da unatoč tome što mi je duša plakala, i
plakati će opet i opet, ja imam svoje ruke i svoje
noge. Granicama svoga tijela ću kročiti ne znajuć'
gdje idem. Na rukama ću hodati i nogama svirati
svoju tihu tugu, hodajuć' po nepoznatom putu. A
putnici koju sretnem, uputiti ću pogled najranijeg
sjećanja svog osmijeha.
ONA
Nosi se i ti i tvoja testoteronska poezija.
404
ON
Ajme, ne, ne!
ONA
Probudio si se tako naglo.
ON
Sanjao sam grozan san.
ONA
Snovi su lijepi kad se ne bojimo.
ON
Sanjao sam tako grozan san, tako užasan i nestvaran
san.
ONA
To je nestvarno i ne moraš se brinuti oko toga.
ON
To je bio nestvaran san, ali tako grozan da je ostao
zarobljen u mojoj glavi.
ONA
Pusti loše snove, mi smo sretni i loši snovi nam ne
mogu ništa.
ON
Sanjao sam grozan san, i mislim da ću danas loše
živjeti.
ONA
Nemoj razmišljati ili kad se već brineš reci što si
sanjao.
ON
Ne mogu to reći, ne mogu to izgovoriti, ne mogu
ponovno oživljavati sliku onoga što sam sanjao kad
je tako grozna i nestvarna.
ONA
Onda samo diši i prodisati će i tvoje srce.
ON
Danas ne čujem kako kuca.
ONA
Jer ti je glava glasnija nego inače.
ON
Jer misli više nego inače.
ONA
Ako misli, valjda ima o čemu misliti.
ON
Misli jer me želi uništiti.
ONA
Misli jer joj je stalo.
ON
Stalo joj je samo do sebe.
ONA
Stalo joj je da se brineš o njoj.
ON
Neću se brinuti, briga je za nekog drugog.
ONA
Brinuti o njoj, ne brinuti se.
ON
Ali briga o njoj je isto što i brinuti se.
ONA
Da se ne brineš ne bi sanjao takav san.
ON
Ti ni ne znaš što sam sanjao tako da nemaš pravo
spominjati moj san.
ONA
Uzrujao si se.
ON
Jesam.
ONA
Jesi.
ON
Hoćemo me pustiti malo?
ONA
Želim da nam opet bude lijepo.
ON
Sad se i ti već brineš.
ONA
Brinem se jer mi je stalo.
ON
Neću više nikada sanjati, snovi su okrutni i nemaju
veze sa životima koje živimo.
ONA
Ali snovi nam mogu svašta reći ako nešto skrivimo.
ON
Ja nisam ništa skrivio, nisam kriv što imam glavu
Koja misli i koja želi biti glavna.
ONA
Nisi ti kriv za ništa.
ON
Nismo ništa skrivili nikome i ne vidim razlog zašto
Bi me kaznili.
ONA
Nitko te neće kazniti, sjeti se, mi smo sretni,
sretni jer se volimo.
ON
I mi volimo svijet, samo svijet možda ne voli nas.
ONA
Možda ne znači ništa, možda je jedna mogućnost a
život koji imamo je svemoguć.
ON
Svemoguć u svojem zlu, život može smisliti stotine
načina kako nas uništiti, kako nas prevariti, kako
nas obmaniti, kako nas probuditi iz sna koji
uspavano traje od djetinjstva. Samo se ljudi bude
Svatko u svojem trenutku, svatko u svojem zatvoru.
ONA
Moraš se smiriti.
ON
Još je rano.
ONA
Jako je rano, a ti si se previše zabrinuo, trebaš
brzo ponovno zaspati da vidiš kako se ništa loše meće dogoditi.
ON
To više ne mogu znati.
ONA
Možeš, dragi, vjeruj mi.
ON
Više ne mogu znati što me čeka kada zažmirim.
ONA
Onda gledaj, gledaj u lijepe stvari i sjeti se da
nam je lijepo.
ON
Jednom ću opet zažmiriti.
ONA
Dođi dragi, odspavaj malo i misli na našu sreću.
ON
Neću više misliti i neću više žmiriti.
ONA
Znaš i sam da moraš žmiriti i moraš misliti.
ON
Ne moram, moje srce će brzo kucati i neće više
usporavati.
ONA
Tvoje srce se ne mora nigdje žuriti, jer ide pravim
putem.
ON
To može znati samo netko drugi.
ONA
To ti moraš znati.
ON
Ja mogu samo vjerovati.
ONA
I to je dovoljno.
ON
Što znači vjerovati?
ONA
Ja sam se umorila, dragi, možda bi trebali malo ne
pričati i tiho se voljeti.
ON
Ali mene će i dalje ovo pitanje boljeti.
ONA
Sjeti se dragi, mi smo sretni kao i nekad i takvi
ćemo ostati.
ON
Ali ovaj san koji sam vidio bi mogao postati životom.
ONA
Neću više slušati o tvom snu, zaboravi što si
sanjao, nisi ništa vidio, to je tvoja mašta.
ON
Mislio sam da je mašta za lijepe stvari.
ONA
Odmorimo se dragi, molim te, ne volim kad ispituješ.
ON
Mislio sam da volimo sve.
ONA
Volimo sve, i volimo se pitati, ali volimo se pitati
gdje ćemo šetati, koju predstavu ćemo gledati, što
ćemo kuhati.
ON
Nekad se pitanje i samo od sebe postavi.
ONA
Ako si sretan i ako voliš postoje samo odgovori.
ON
A što je ovaj san ako nije pitanje?
ONA
Dragi, ne mogu više ovako ružno pričati. želim da se
opet slušamo, a ne da si odgovaramo.
ON
Draga, oprosti mi što si se tako zabrinula.
ONA
Nećemo se više brinuti, samo ćemo biti sretni.
ON
I sada nećemo spavati, idemo šetati.
ONA
Mogla bi šetati, šetnja je lijepa.
ON
Hodat ćemo koliko god ti srce poželi.
ONA
A i ako kiša padne, nema veze.
ON
A i ako vrijeme stane, nema veze.
ONA
Jer ćemo biti mokri i sretni.
ON
Kao i kad smo se upoznali.
ONA
Sreći samo trebaš dati priliku.
ON
Idemo draga šetati, i ni na što ne misliti.
ONA
Svaki dan se hoda naprijed.
ON
Ako se ne hoda naprijed sanjaju se loši snovi.
ONA
Loši snovi se sanjaju jer ne pratiš moje korake.
ON
Loši snovi se sanjaju jer ne znamo gdje nas vode
naši koraci.
ONA
Bitno je znati sutra reći gdje si bio prije toga.
ON
Kao mali sam hodao i unaprijed i trčao unazad i
vrtio se u krug i uvijek mi je bilo lijepo.
ONA
I sad ti je lijepo.
ON
I sad mi je lijepo ali ne smijem gledati iza sebe.
ONA
Niti gledati previše u naprijed.
ON
Tužni su oni kojima pogled seže iza leđa.
ONA
Od previše ljubavi prema životu koji je prošao.
ON
I od previše tuge prema životu koji je došao.
ONA
Oni koji gledaju u natrag loše žive.
ON
A oni koji gledaju u naprijed loše spavaju.
ONA
Gledaj nas danas i sada kako hodamo, i slušaj nas
Kako dišemo i osjeti koliko se volimo.
ON
Hodati u ritmu sadašnjosti i današnjosti i u ritmu
Kucanja srca.
ONA
Ljubav i sreća su ovdje i sada.
ON
Imaš pravo.
ONA
Mi smo sretni, sretni jer smo shvatili.
ON
Da smo sretni, sretni jer me voliš ti.
ONA
Sretni smo i jer smo se prošetali.
NEKI KOMPROMISI
ON
Ti nisi zaspala?
ONA
Pa čekam šampamnjac.
ON
Drago mi je. Mogla bi pasti kiša.
ONA
Neka pada.
ON
Nebo se zasivilo.
ONA
Užas.
ON
Volim sivu boju. Dobra bi bila za ovaj zid.
ONA
Molim te ne siva, sive se bojim.
ON
Ja sam mislio da će fino ići uz kauč.
ONA
Taj kauč mi se od početka nije sviđao.
ON
Zašto nisi ništa rekla?
ONA
Mislila sam da ćeš ti shvatiti.
ON
Moraš mi govoriti takve stvari.
ONA
Takve stvari se kod mene podrazumijevaju.
Podrazumijeva se da dvoje ljudi koji se vole mogu
doći do kompromisa bez riječi.
ON
Što je kompromis?
ONA
Ne znam. Šutnja.
ON
Znači ne idemo sa sivom bojom?
ONA
Niti ćemo ikada ići.
ON
U redu, oprosti ako sam te uzrujao.
ONA
Nisi me ti uzrujao.
ON
Oprosti draga.
ONA
Nemoj mi se ispričavati.
ON
Jesam li tvoj dragi? Nisi rekla da sam tvoj dragi, još od taksija.
ONA
Ali to mislim.
ON
Reci to.
ONA
Sad ne mogu, bole me oči i boli me glava.
ON
Hoćeš crnu kavu?
ONA
Radije bi bijelu.
ON
Onda ću ti napraviti bijelu kavu.
ONA
Ali nemamo aparat za kavu. Tursku ne pijem.
ON
Otkada ne piješ tursku kavu?
ONA
Odlučila sam jutros da je neću više piti. Jede mi
Želudac.
ON
Možda ti nešto drugo jede želudac.
ONA
Ne pada mi na pamet što bi to drugo moglo biti.
ON
Kompromisi? Šalim se. Osluškuj si tijelo što ti govori.
ONA
Govori mi da mi se spava.
ON
Onda idemo spavati i ni na što ne misliti.
ONA
Uselili smo se danas, pa valjda ćemo proslaviti?
ON
Hoćemo van?
ONA
Pa sad smo došli u stan.
ON
Znam, ali sad kad gledam u stan, samo me peru brige.
Puno se toga mora napraviti.
ONA
Imamo li novaca?
ON
Imamo.
ONA
Imaš li živaca?
ON
Valjda imam.
ONA
Onda nema briga.
ON
Osim...
ONA
Osim čega?
ON
Ne znam. Hoću dekicu. I da mi kažeš mogu li ti
vjerovati.
ONA
Možeš.
ON
Mogu li?
ONA
Ako ne možeš koji je smisao? Daj mi šampanjac.
ON
Daj mi svoj mobitel.
ONA
Zašto bi ti ga dala?
ON
Zvoni otkako smo došli ovdje. Zvoni cijelo vrijeme.
ONA
Nije zazvonio nijednom.
ON
Zato što je na bešumnom, ne zato što nije zvonio.
ONA
Kako ti to možeš znati?
ON
Jer znam tko si.
ONA
Znaš li?
ON
Ne znam. Zato mi... daj... mobitel!
ONA
Vrati mi mobitel! Moram provjeriti poruke, pozive, društvene mreže.
ON
Tko ti šalje poruke?
ONA
Ne znam, moram provjeriti.
ON
Reci od koga očekuješ poruke.
ONA
Ne znam, kako mogu znati. Znaš da živim od
mobitela, pusti ga, pusti me!
ON
Prestani mi lagati, prestani!
ONA
Vrati mi mobitel!
ON
Ne dam ti ga. Gledaj mene, provjeri mene. Provjeri
kako sam.
ONA
Naravno da hoću, samo mi vrati mobitel.
ON
Vratit ću ti ga kad mi kažeš zašto ti je toliko
stalo do njega.
ONA
Znaš zašto.
ON
Sakrivaš li mi nešto?
ONA
Ajmo pjevati.
ON
Pjevat ćemo kad budeš iskrena.
ONA
Evo sad sam iskrena.
ON
Tko ti piše?
ONA
Mama mi piše. Djed je bolestan.
ON
Onaj kojeg ne poznajem?
ONA
To je jedini kojeg imam.
ON
Što ćemo pjevati?
ONA
Više mi se ne pjeva.
ON
Zbog djeda ili mene?
ONA
Djed mi je bolestan! zašto bi ti sad bio bitan?
ON
Bitan sam barem podjednako kao djed.
ONA
Djed je umro.
ON
Dobro, i? Nisam ga ja ubio.
ONA
U što si se to pretvorio?
404
ONA
Mi smo sretni.
ON
Sretni jer smo se prošetali.
ONA
I sretni smo jer će biti još bekonačno ovoliko
šetnji.
ON
Jer je naša ljubav aleja bez kraja.
ONA
Jesmo li, dragi, za malo čaja?
ON
Jesmo, fino će nam pasati malo čaja.
ONA
Vidiš kako pitanje može biti lijepo.
ON
Kad je ugođeno na temperaturu jasminovog čaja u
nedjeljno poslijepodne.
ONA
A još je i jesen.
ON
Fina i sviježa, kasna jesen.
ONA
Jesen i nedjelja i duga šetnja i čaj.
ON
Naša ljubav, naš čajnik, naš kauč, naš stan.
ONA
Vidiš kako si zaboravio svoj san.
ON
Moj san!
ONA
Vidiš kako je nestvaran bio nakon samo par sati
čistog života.
ON
Kakav god je bio, sad si me sjetila na njega.
ONA
Dragi, nemoj ga se sjećati.
ON
Sjećam ga se i opet ga mogu vidjeti.
ONA
Ja sam te išla sjetiti da nam je lijepo.
ON
I sjetila me na ono jedino čega se nisam smio
sjetiti.
ONA
Nemoj dragi, kuha se čaj.
ON
Kuha se čaj, i sad kipim poput čajnika, a umjesto
vode u meni su zakipile misli.
ONA
Popit ćeš čaj i bit ćeš ponovno miran.
ON
Kuha se čaj i sad kipim poput čajnika, a umjesto
vode iz mene će kipit pitanja.
ONA
Dragi, nemoj, pusti pitanja, na kipuća pitanja ne
postoje odgovori.
ON
Svejedno je, ja ću se svejedno pitati.
ONA
Radi ono što misliš da je najbolje.
ON
Zašto bi trebao misliti.
ONA
Nekada moramo.
ON
Nismo se tako dogovorili.
ONA
Nismo se ništa dogovorili.
ON
Ne mogu tako živjeti.
ONA
Naš tihi jutarnji pogled je naš dogovor.
ON
Kako čovjek u trenutku može zaboraviti na sreću.
ONA
I ljubav.
ON
I ljepotu.
ONA
I na još puno riječi na lj.
NEKE STRANE SVIJETA
ONA
Ja ovdje nikad neću moći zaspati.
ON
Zašto?
ONA
Soba gleda na istok.
ON
Pa bit će više svjetla.
ONA
Cijeli život sam spavala prema sjeveru.
ON
Što tebe zapravo muči?
ONA
Ništa.
ON
Reci mi što želiš.
ONA
Želim mir, svoj vlastiti i naš zajednički.
ON
Što ti je bitnije?
ONA
Moj, naravno.
ON
Zašto?
ONA:
Umiremo sami.
ON
Ja se nadam da ću umrijeti pored tebe.
ONA:
Ne želim djecu.
ON
Ne želim ni ja.
ONA
Ne želim patetiku.
ON
Ja bi je možda malo, tek toliko za preživljavanje.
ONA
Želim da me se dostojanstveno voli.
ON
I ja to radim.
ONA
Želim da me se i ponižava.
ON
To ne znam raditi.
ONA
Želim da me okruži deset muškaraca.
ON
Ja želim da počneš uzimati lijekove.
ONA
Kakve lijekove? Lijekove za što?
ON
Lijekove da ti takve misli ne padaju na pamet.
ONA
To ne dolazi u obzir. Moje misli su još jedino što
je moje.
ON
Kako to misliš?
ONA
Kako sam i rekla. Ne mogu ti drugačije objasniti,
ali bitne su mi moje fantazije.
ON
Da se brinem?
ONA
Nemoj se brinuti. Ljudi smo, nismo zvijeri.
ON
Da se brinem?
ONA
Onda se brini.
ON
Ako ću se brinuti, otići ću. Briga je strah, a strah je zvjerinjak.
ONA
Onda idi.
ON
Otići ću.
ONA
Čekaj!
ON
Zašto da čekam?
ONA
Dosta je!
ON
Čega je dosta?
ONA
Dosta je! Dosta je priča o kolodvoru, aerodromima, lukama, plovidbama, polijetanjima, sletanjima iz sigurnosnih razloga, pojasima za spasavanje. Ja nisam ničiji pojas!
ON
Cijeli se svijet bitnoga u meni sveo na jednu
sićušnu točkicu koja pulsira poput meteora koji će
raznijeti svo zlo ovoga svijeta. Bio sam okružen ljudima za koje sam mislio da me vole, da im je stalo do mene na način na koji je nekim mamama stalo do svoje djece.
ONA
Cijeli se svijet bitnoga u meni sveo na jednu tupu točku koja vjeruje svojoj cigareti više nego cijelom svemiru. Mislila sam da će nam se odnos razvijati
čak i u pomalo smiješne idile američkih obiteljskih
filmova. Mislila sam da u meni vide život, a ne jednu od privremenih okolnosti vlastitog života.
ON
Proreknuo sam nam stotine onih odvratnih ali nekako šarmantnih vrtnih roštilja, obljetnica, zajebane razgovore kad se nekome od nas dogodi nešto ozbiljno. u jednom trenutku shvatio sam, a još uvijek nisam u potpunosti shvatio, da sam gledam u hologramskog lika, koji svojom transparentnošću može povrijediti čovjeka više nego što to može učiniti metak.
ONA
Izdaja je u nepoduzimanju. Izdaja je u ideji jedne kukavice da ništa nije bitno. znam da život boli, svi znamo da život boli, ali onda kad zaboli, i kada u sebi osjetiš jezgru svoje boli...
ON
Ne vjeruješ da može toliko boljeti.
ONA
A opet, jaki smo kao magarci i vučemo iza sebe
beskonačnu karavanu sranja u suton našeg života.
Život boli. I boli kada voliš, i mene je boljelo. Ali treba znati voljeti i šutjeti. Ljubavi je potrebno vrijeme, za utvrđivanje njenog postojanja, a i za uviđanje da je nije nikad ni bilo.
ON
Treba nam plodno tlo vremena po kojem sijemo tišinu.
ONA
More je zahod, a suton je rupa bez dna. I na suton
treba stavit onaj jebeni filter da ostatci povrća ne
idu u cijevi.
ON
Voljet ću te dok sve zvijezde ne padnu u sudoper. Ti
i ja, puni mogućnosti, možemo sve. Samo što smo se
usrali.
ONA
I taj zvuk saksofona u jazz klubu radi puno veći
misterij od života nego što on je.
ON
Možemo li se barem trenutak ponašati kao dvije
odrasle osobe?
ONA
Prije nego što smo počeli živjeti, usrali smo se.
ON
Ja se nisam usrao.
ONA
Ali si postao agresivan.
ON
Jesam, da.
ONA
To rade ljudi kad se useru.
ON
Kad se čega useru?
ONA
Nečega. Nije bitno.
ON
Kako nije bitno, pa tebe se nisam usrao, nas se
nisam usrao.
ONA
Možda si se sebe usrao.
ON
Kako bi ti to mogla znati?
ONA
Ja ti samo kažem što sam vidjela. Isprepadanog tebe.
ON
A u što sam sve ja gledao molim te? U ženu koja se
pretvara u kućanicu iz provincije.
ONA
To si ti od mene napravio. A ja sam gledala kako ti raste pivski trbuh.
ON
Pio sam zbog tebe.
ONA
Molim te, zašto zbog mene?
ON
Jer te volim.
ONA
Kakva je to suluda konstrukcija?
ON
Nije suluda uopće.
ONA
Ovo je postalo nepodnošljivo.
ON
Otvori prozor. Prevruće je ovdje otkako smo se
uselili.
ONA
Nitko ti ne brani da odeš.
ON
Neću otići nikada.
NEKI ŽIVOT
ON
Draga popit ću jedno pivo.
ONA
Molim te ga popij dragi. Popij zatim i jedno za mene.
ON
Naravno da ću ga popiti ako ti tako kažeš.
ONA
Znaš da ne smijem.
ON
Znamo to i ti i ja.
ONA
A poslije, ako će te boljeti glavica ću te
izmasirati.
ON
I u sreći i u nevolji smo tu.
ONA
Jedno za drugoga.
ON
Pretapecirane sofe i pvc prozori.
ONA
Novi pogled, novi obzori.
ON
Tomovi knjiga, i ikeine police.
ONA
Stol za jelo i prazne stolice.
ON
Cvijeće za novi početak.
ONA
I cvijeće za zadnji početak.
ON
Kupio sam šank od bračkog kamena i usidrio se u ovaj
Život.
ONA
Uplovila sam u ovaj odnos sa krhkim jedrima, a sada
mogu letjeti.
ON
Moja ranjena ptičica.
ONA
Nisam ranjena više.
ON
Ni nećeš više nikada biti. Ja ću te čuvati.
ONA
A ja ću ti kuhati.
ON
I nećemo nikada na hladno puhati.
ONA
Nećemo ni loše sanjati.
ON
Kako je ono išao moj san?
ONA
Ispričao si mi ga, ali ga se više ne mogu sjetiti.
ON
Sjećam se oceana, sjećam se tebe u daljini i sebe kako vičem, ali me ne čuješ.
ONA
Nemoj ga se ni sjećati.
ON
Niti se mogu sjetiti ostatka. Znam samo da je bio glup.
ONA
Bio je grozan.
ON
Kako čovjek može lako zaboraviti sve gadosti i gluposti.
ONA
I još puno riječi na g.
NEKI EPILOG
ON
Hoćeš li moći zaspati?
ONA
Možda da probamo s drugim stanom. Ili da ti probaš
sam sa ovim stanom.
ON
Šališ se ili?
ONA
Šališ se, jesi li ozbiljna, draga, šališ li se? Reci da znam trebam li mahati repom ili cviliti.
ON
A da ipak pokušaš zaspati?
ONA:
Ne, neću moći zaspati ovdje. Neka zauvijek traje
ovaj bespomoćni početak.
ON
Nije bitno što mi duša plače, nema veze što naša
ljubav stat će. Nakon straha koji me zgazio poput
teretnog vlaka, ja sam najednom zapazio da odjednom
opet imam zraka. I da unatoč tome što mi je duša
plakala i plakati će opet i opet, ja imam svoje ruke
i noge. Granicama svoga tijela ću kročiti ne znajuć'
di idem. Na rukama ću hodati i nogama ću cviliti
svoju tihu tugu, gmižući po nepoznatom putu. A
putniku kojeg sretnem, uputiti ću pogled najranijeg
sjećanja svoga osmijeha.
ON ustaje, odlazi.
ONA
Čekaj!
Mrak. Kraj.