Kad Afrodita ne voli

LICA:

BARUN, poslanik
BARUNICA, poslanica
BANKAR, uspješan poslovni čovjek
MLADIĆ, činovnik
ELA, bludna žena
LENA, prostitutka
VASILIJE, računovođa
KONOBAR, radnik Gradske Kavane
MUŠTERIJA, Lenin klijent

MJESTO RADNJE: Grad

PRVI ČIN

PRVA SLIKA

Dnevna soba bila je ukrašena portretima bogataške obitelji. Ne sredini sobe
nalazio se trosjed ispred kojeg je stajao mali čajni stolić. Na stoliću se
nalazila vinska čaša, butelja vina, srebrena pepeljara i cigarete.
Čuje se pjesma.
PJESMA: Tik. Tak. Tik. Tak. Tika-tak.
Zastor se podiže. U prostoriju ulaze Barun i Barunica.
BARUN: Nadasve lijepo namješteno.
BARUNICA: I isprazno.
BARUN: Bez sreće.
BARUNICA: Bez dubine.
BARUN: Možda je sretan, tko bi ga znao?
BARUNICA: A možda i nije?
BARUN: Zbog toga sam ovdje, zar ne?
Ulazi Bankar.
BANKAR (začuđeno): Tko vas je pustio unutra?
BARUN: Kasnite.
BANKAR: Ako prodajete što god, nisam zainteresiran. Molim vas da istog
trena napustite prostoriju.
BARUNICA: Trebali bi nas poslušati.
BARUN: Ono što vam nudimo..
BARUNICA: Bi Vas trebalo zanimati.
BANKAR: Nemojte me uzrujavati. (Sjeda na trosjed i pali cigaretu) Nadam
se da neće biti potrebe za nasilnim izbacivanjem.
BARUNICA: Jeste li sretni?
BANKAR: Molim ?
BARUN: Jeste li sretni?
BANKAR: Jesam li sretan?
BARUN: Da.
BARUNICA Jeste li?
BANKAR: Kakve su to nebuloze? Što mi pokušavate prodati.
(Barun i Barunica sjedaju na trosjed)
BARUN: Pitanje je nadasve jednostavno.
BARUNICA: A odgovor samo vi znate.
BARUN: Zato sam tu.
BARUNICA: Da vam ponudim sreću.
BANKAR (zbunjeno ogledavajući oko sebe): O kakvoj sreći vi pričate? Tko
ste vi uopće?
BARUN: Za Vas, dragi gospodine..
BARUNICA: Naše postojanje je nebitno. Bitno je samo ono..
BARUN: Što Vas čini sretnim.
BANKAR (sarkastično se nasmije): A što to nekoga može činiti sretnim?
BARUN: Ljubav.
BARUNICA: Imate li ju?
BARUN: Ili ju možda želite imati?
BARUNICA: Kupiti?
Pauza.
BANKAR: Kupiti ljubav?
BARUN: Želite li?
BANKAR: Vi ste skrenuli s uma. Kakva ljubav vas spopada? Pa ja plivam u
sreći. Pogledajte! (gestikulacije rukama) Pogledajte oko sebe dragi moji. Ja
sam svoju sreću zaradio.
BARUNICA: Ne činite se sretni.
BARUN: Uopće.
BARUNICA: A znate li voljeti?
BARUN: Onako, istinski.
BANKAR: Voljeti, hah (nasmije se). Voljeti čovjeka je nemoguće. Čovjek je
životinja.
BARUNICA: Ali želite to?
BARUN: Voljeti drugu osobu?
BARUNICA: Onako, istinski.
BANKAR (ustaje se): Pokušao sam. Valjda sam volio. Valjda. Bio sam
mlad. (glasno) Pun ideala. Pun sebe. Jakog duha i krhkog tijela. (gasi
cigaretu) Gledao sam svijet drugačijim očima. A sad? Sad.. pomalo sumnjam
da jedino prah i pepeo ostajemo.
BARUNICA: Što ako vam kažemo..
BARUN: Da je moguće?
BARUNICA: Da možete biti sretni.
BARUN: Da možete voljeti.
BARUNICA: Hoćete li poći za nama?
BARUN: Ili će te ostati u zabludi?
BANKAR: Ja.. (pauza) i dalje ne znam tko ste. I što mi nudite.
Ulazi Vasilije.
VASILIJE: Gospodine.. (iznenađeno) Ispričavam se, nisam znao da imate
goste.
BANKAR: Recite Vasilije, što trebate?
VASILIJE: Može pričekati.
BANKAR: Recite slobodno, gosti su ionako na odlasku. (presječe Barunicu
pogledom)
BARUNICA: Jesam li?
BARUN: Niste nas još uvijek saslušali.
VASILIJE: Vi ste iz banke?
BARUN: Moglo bi se reći.
BARUNICA: Moglo bi.
VASILIJE: Ne razumijem.
BARUN: Nudim vam jedinstven zajam.
BARUNICA: Ako ga možete platiti.
BARUN: A cijena je velika.
BARUNICA: Jako velika.
BANKAR (gleda u Vasilija): Vasilije, dajte molim vas pričekajte malo.
Ispričajte mi, što točno nudite.
BARUNICA: Vrlo je jednostavno.
BARUN: Za cijenu..
BARUNICA: Vam nudimo ljubav.
BARUN: Sreću.
BARUNICA: A vidim vam u očima..
BARUN: Da to želite.
BANKAR: Želim. Kako da vam vjerujem.
BARUN: Povjerovat će te nam.
VASILIJE: A kakvu vi to ljubav nudite?
BARUN: I vi ste nesretni?
VASILIJE: Pa.. ja.. (zamuckuje)
BARUNICA: Žudite i vi za srećom?
BARUN: Da budete voljeni?
VASILIJE: Pa da.. (nesigurno)
BANKAR: Vasilije, dajte pustite ih na miru, vi ste oženjeni.
VASILIJE: Što bi to trebalo značiti?
BANKAR: Ne pravite se glupi!
VASILIJE: Zar ja ne trebam biti sretan?
BARUNICA: Trebate.
BARUN: Ako to stvarno želite..
BARUNICA: Mi vam to nudimo.
BANKAR: Zar vi svima nudite ljubav? Čak i ovima kojima ljubavi nije
dosta?
BARUNICA: Ljubavi nikad dosta.
BARUN: To je kao novac.
BARUNICA: Prljava je.
BARUN: Ali lijepo miriše.
VASILIJE (uzbuđeno): Da! Želim ljubav! Želim!
BANKAR: I ja želim ljubav. (pali cigaretu) Što trebam učiniti?
BARUN: Znate već.
BARUNICA: Gdje će te nas naći.
BARUN: Zbogom, dragi moj.
BARUNICA: Vidimo se.
Barun i Barunica izlaze.
VASILIJE: Gospodine, zar vi stvarno žudite za ljubavlju?
BANKAR: Vasilije, Vi znate tko sam ja. (natoči vino u čašu) Znate, i to vrlo
dobro. A sada pođite, molim Vas, vidimo se tamo. (otpije gutljaj)
Vasilije se nakloni i napusti prostoriju.
DRUGA SLIKA
Sobica u Elinom stanu. Skromno uređena prostorija, sa tek jednom stolicom i
malenim čajnim stolom. Zidovi su „ukrašeni“ oronulim tapetama, a vonj koji
je isupnjavao prostoriju odavao je dojam općeg siromaštva. Svjetlo u
prostoriji činila je tek jedna jedina svijeća. Ela je, sva uplakana, nervozno i
glasno hodala po prostoriji.
ELA (plačući): Ja ne mogu! Ne mogu! (za sebe)
Ela pade na koljena i ispusti jaki jecaj. Potom spusti glavu na pod i nastavi
plakati.
Ulaze Barun i Barunica.
BARUN: Trulež.
BARUNICA: Smrad.
BARUN: Jesam li pogriješio?
BARUNICA: Ne, nisam pogriješila. Tu sam gdje trebam biti.
BARUN: Nesretnica me čeka. (približavaju se Eli)
ELA (primjećujući korake): Ako si me došao tražiti još, molim te da se
makneš. Platila sam preveliku cijenu.
BARUNICA: Pa ljubav je skupa.
BARUN: Cijena je velika.
ELA (podiže glavu): A vi niste..
BARUNICA: Ne.
BARUN: Ja sam tu zbog tebe, Ela.
BARUNICA: Plačeš zbog ljubavi?
ELA (ustaje se): Plačem, ali ne zbog ljubavi. Plačem zbog gluposti. Svoje. I
njegove.
BARUNICA (prilazi Eli): Nisi sretna?
ELA: Zar ne izgledam tako?
BARUN: Izgledate kao da me trebate.
ELA (za sebe): Poludila sam. Poludila.
BARUNICA: Imate prsten na ruci. (pokazuje)
BARUN: Zaljubljeni ste?
ELA (zbunjeno): Mmm… ne.. ne znam.
BARUN: Ne morate se bojati.
BARUNICA: Nisam tu da bi vam učinila išta nažao.
BARUN: Tu sam jer znam što trebate.
ELA (podiže pogled): A tko ste vi, i kako znate tko sam ja? Kako znate što
trebam?
BARUNICA: Ja sam Barunica. Poslana sam po zadatku.
ELA: Po kakvom zadatku?
BARUN: Da vam pružim priliku.
BARUNICA: Da volite.
BARUN: I budete voljeni.
ELA: Ja ne znam voljeti.
BARUNICA: Ali želite voljeti?
BARUN: I biti voljeni?
ELA (nasmije se sarkastično): Kažem vam, ja ne znam voljeti. A biti
voljena? (uzdah) Ne znam što je to.
BARUN: Ja vam to nudim.
BARUNICA: Ali sve ima cijenu.
BARUN: Pa tako i ljubav.
BARUNICA: Žrtvovati se za sreću.
BARUN: Je uvijek dobar izbor.
ELA: U redu. Recite mi. Kako da zavolim ?
BARUN: To će te uskoro saznati.
BARUNICA: Znate gdje.
BARUN: Znate kada.
BARUNICA: Znate i tko.
Barun i Barunica u tišini napuste prostoriju.
ELA (sjedne): Zar je tako lako dotaći dno (smijeh)? Očajanje nikako ne
prelazi u kajanje. A u očaju.. (pauza) kao da u sve vjerujemo. (zaplače kroz
smijeh) Ja u ljubav ne vjerujem!
TREĆA SLIKA
Gradska kavana. U cik zore, dok lokalno pijanstvo nije pohodilo ovu
ustanovu, jedan mladić uz kavu sjedi i čita novine. Tužnog lica, u već
zadimljenoj prostoriji, promatra crnu kroniku. Prilazi mu konobar.
KONOBAR (ispuhujući dim): Ima li što god zanimljivoga mladiću?
MLADIĆ (ne dižući pogled): Kao i obično.
KONOBAR: Što Vas u ove rane sate dovodi u moju kavanu?
MLADIĆ (i dalje čitajući): Odgovor je isti kao i prije. Ubijam vrijeme koje
mi je nesanica podarila.
KONOBAR: (kimne glavom, ugasi cigaretu i ode iza šanka)
Ulaze Barun i Barunica.
MLADIĆ (za sebe): Početak mrzle zime odnjeo je još jedan mladi život.
Tako su kočija gradske gospode u ranim jutarnjim satima prejurila preko
mlade djevojke..
BARUN: Mirno je.
BARUNICA: Gospodski.
Barun i Barunica sjedaju za stol pored mladićevog.
BARUN: Ima li lijepih vijesti mladi gospodine?
MLADIĆ (ne obraćajući pažnju): Imala je samo 20 godina. Bila je studentica
prava na ovdašnjem sveučilištu.
BARUNICA: Mladi gospodin ne pridaje previše pažnje okolini.
MLADIĆ (podigne glavu): Meni se obraćate?
BARUN: Vidite li i jednog drugog mladića ovdje?
MLADIĆ (zbunjeno): Vidim Vas.
BARUNICA: Pitala sam vas – ima li lijepih vijesti?
MLADIĆ (nasmije se): Kako komu.
BARUN: A vama?
MLADIĆ (spuštajući pogled na novine): Što vi zapravo trebate od mene?
BARUNICA: Ja ne trebam ništa.
BARUN: Ali ti?
MLADIĆ: Što sa mnom ?
BARUNICA: Jesu li za vas to lijepe vijesti?
MLADIĆ (nezainteresirano): Ne.
BARUN: Rječit ste mladić.
BARUNICA: Nema što.
MLADIĆ: Rječitost je nekima vrlina, nekima mana. Mnogi bi rekli da je to
moj nedostatak.
BARUNICA (osmjehne se): Možda je to vaša moć?
BARUN (osmjehne se): Možda.
BARUNICA: Nesretni ste.
BARUN: I tješite se tuđom nesrećom.
BARUNICA: Koja je možda gora..
BARUN: A možda i nije od vaše.
MLADIĆ: Duga je jezičina vaša.
BARUN (nasmije se)
MLADIĆ: Zasigurno želite nešto od mene.
BARUN: Što vi želite?
MLADIĆ (spusti novine na stol): Što ja želim? (uzdahne) Ja, prijatelju, želim
jedino da u sebe iskapim dovoljno alkohola da dočekam iduću zoru. Ne znam
što više imam pravo željeti.
BARUNICA: Skromni ste.
BARUN: Zar ne osjećate poriv?
MLADIĆ: Nisam oženjen, ako to pitate.
BARUN: Znam.
BARUNICA: Ali želite biti.
MLADIĆ: Želim. Prijatelji, budite tako dobri i shvatite. Ljubav je safir dobro
sakriven. Nekoć sam ga tražio. Sad nema smisla.
BARUN: Safir se može kupiti.
BARUNICA: Za određenu cijenu.
MLADIĆ (prasne u smijeh): Pa zar vi stvarno mislite da ga ja ne bi kupio da
je moguće? Ovdje trošim novac na kavu i rakiju. Da se ljubav može pronaći
kod putujućih trgovaca, zar im već ne bi dao taj novac, umjesto da ga
popijem?
BARUN: Novac, hah. (smijeh)
BARUNICA: Ljubav košta više nego što mislite.
BARUN: Mislite li da si to možete priuštiti ?
Dolazi konobar.
KONBAR: Hoće li gospoda štogod popiti?
BARUN I BARUNICA: Ne.
MLADIĆ: Daj mi rakiju. Ne (odmahne rukom)! Daj mi cijelu bocu. Trebat će
mi.
KONOBAR (kimne glavom i ode po bocu)
BARUNICA: Tužni ste, mladiću.
BARUN: Vjerujem da znate gdje nas trebate pronaći.
MLADIĆ: Ne znam.
Konobar donosi rakiju i odlazi.
BARUNICA: Saznat će te na vrijeme mladiću.
Barun i Barunica se utaju i odlaze. Dolazi konobar.
KONOBAR: Tko li su sad ovi? Rijetko nam takva klijentela zalazi u kavanu.
MLADIĆ (natoči rakiju u čašicu i otpije): Prodaju ljubav, očito.
ČETVRTA SLIKA
Mračna omanja ulica. Suton ju polagano cijelu izjeda. Tek svjetlo jedne
lampe osvjetljavalo je mračan prostor. Pod svjetlom stoji Lena. Drži
cigaretu.
LENA (stisnuta u jaknu otpuhuje dim): Promrzlo je. Ni rzanje konja više ne
čujem. A još ni za miraz nemam. (zastane i uzdahne) Ulica mi je svakako
dom.
Čuju se koraci.
LENA (osvrće se oko sebe)
Čuju se glasovi iz mraka.
MUŠKI GLAS: Zanimljivo je..
ŽENSKI GLAS: Kako mi ljudi gledamo samo očima…
MUŠKI GLAS: A opet je noću tako malo svjetla.
Pod svjetlo dolaze Barunica i Barun.
LENA (pogleda ih, a zatim okrene glavu od njih)
BARUN: Što sve novac ne može kupiti?
BARUNICA: Danas sve.
LENA (okrene se prema Barunu): A vi želite kupiti malo sreće? (kiselo se
osmjehne)
BARUN: A vi ne znate?
BARUNICA: Pa sreća se ne prodaje tek tako, na svakom uglu.
LENA (okreće glavu prema Barunici): Vi ste u braku?
BARUN: Tko mi?
LENA (zbunjeno okreće glavu prema Barunu): Pa vas dvoje. (pokazuje na
Barunicu)
BARUNICA: Nema nas dvoje.
BARUN: Tu sam samo ja.
LENA (zbunjeno se pogledava prvo Baruna, pa onda Barunicu)
BARUN: A vi imate toliko sreće pa ju dijelite na ulici?
LENA: Ne dijelim ja ništa.
BARUNICA: Ispričavam se, prodajte ju, zar ne?
LENA: Ovisi (odmakne se), je li vam to sreća? Provesti jednu noć u lažnom
zagrljaju može biti kratak, ali sladak okus sreće.
BARUN I BARUNICA (osmjehnu se)
BARUN: A ljubav?
BARUNICA: Znate li što je to?
LENA: Mit. Izmišljotina. (vadi cigarete) Ljubav je lažna nada u bolje sutra.
Jeste li kada vidjeli nekoga tko stvarno voli?
BARUNICA: Ljubav košta više nego Vaše tijelo, Lena.
LENA (pali cigaretu): Već ste bili kod mene?
BARUN: Ne. Ali znamo da žudite.
LENA (sarkastično se osmjehne, te se krene šetati): Žudim ja žudim. Znate li
tko sam ja bila? Eh, (ispuhne dim) nekoć sam imala budućnost. Ta ljubav,
koju spominjete, bila je stvarna i u meni. A onda? Onda sam shvatila da
nisam ništa više od životinje. Izgubila sam smisao. Sad uveseljavam ljude
samo da preživim. Glumim sreću. Ali, znate što? Nemam se čega sramiti ako
odvedem ponekog nesretnika u krevet. To je samo posao, zar ne?
BARUN: Moj je posao..
BARUNICA: Da vam ponudim ljubav.
BARUN: Ali, moram vas upozotiti.
BARUNICA: Ljubav košta.
BARUN: Cijena je velika.
LENA (prasne u smijeh): Niste prvi koji to pokušavaju. Mnoge mušterije mi
dolaze sa obećanjima ljubavi. Davno sam postala imuna na to. Baš tako kao i
vi.
Pale se svjetla, sa suprotne strane pozornice dolazi lik Mušterije.
LENA: Mole me, sa cvijećem u rukama. (pogleda prema mušteriji)
MUŠTERIJA: Pođi sa mnom (pružajući cvijet), može nam uvijek biti lijepo.
Ne moraš me više čekati.
LENA (okreće pogled prema Barunu i Barunici): A kad im kažem da me
puste na miru.. (pogleda prema mušteriji)
MUŠTERIJA (klekne na koljena): Molim te! Molim te, Lena! Ja te volim!
Volim te! (plač)
LENA: Tad ih odbijem. Ne vole oni Lenu. Vole ono što im Lena nudi.
Svjetla se gase, Mušterija odlazi.
BARUN: Mi vam nudimo više.
BARUNICA: Daleko više.
BARUN: Znamo da želite.
BARUNICA: Da patite.
BARUN: Dođite.
BARUNICA: Znate gdje.
BARUN: Znate kada.
Barun i Barunica odu.
LENA (pali još jednu cigaretu): Nekoć sam znala.
Svjetlo se gasi.
DRUGI ČIN
Mračna, zadimljena prostorija. Nasred prostorije nalazio se stol, sa
stolicama na nasuprotnim stranama i šahovskim satom na sredini. Sa
suprotnih strana ulaze Bankar i Ela. Sjedaju nasuprot jedno drugome.
BANKAR (pokrene sat)
ELA: Vrlo jednostavno pitanje, volite li me? (pritisne tipku)
BANKAR: Da bih vas volio, moram se prvo zaljubiti. (pritisne tipku)
ELA: Izbjegavate odgovor. (pritisne tipku)
BANKAR: Volite li vi mene? (pritisne tipku)
ELA: Možda, teško je voljeti čovjeka koji ne zna voli li on mene. (pritisne
tipku)
BANKAR: Vi ne shvaćate, ja vas ne poznajem. (pritisne tipku)
ELA: Želite li me upoznati? (pritisne tipku)
BANKAR: Želim, svakako, ali ovo je sve jako brzo. (pritisne tipku)
ELA: Ja sam Ela i želim se naučiti ljubavi. (pritisne tipku)
BANKAR: Ja.. (zastane) Ja sam bankar. (pritisne tipku)
ELA: Radite s novcima? (pritisne tipku)
BANKAR: Da. S velikim novcima. (pritisne tipku)
ELA: Sigurno si možete priuštiti ljubav? (pritisne tipku)
BANKAR: Ne znam, gospođo. Da mogu već bi si ju kupio, zar ne?
Začuje se zvono.
ELA: Bilo mi je drago.
BANKAR: I meni, gospođo. (pritisne tipku)
Ela izlazi. Ulazi Vasilije.
VASILIJE: Jeste li se zaljubili, gospodine? (pritisne tipku)
BANKAR: Ne znam, kako čovjek zna da se zaljubio? (pritisne tipku)
VASILIJE: Ne zna. Osjeti. U jednom trenutku progleda nekim drugim
očima. (pritisne tipku)
BANKAR: Kojim to očima još čovjek može gledati? (pritisne tipku)
VASILIJE (nasmije se): Ha, gospodine, čovjek ne mora gledati samo vidom.
Pa i srce nešto vidi, zar ne? (pritisne tipku)
Začuje se zvono.
BANKAR (ustaje se): Vasilije, ako nađete ljubav, dajte i meni recite gdje se
nalazi.
VASILIJE: Svakako gospodine.
Bankar izlazi. Ulazi Lena.
LENA: Dragi, što je za večeru? (pritisne tipku)
VASILIJE: Isto što i za ručak. (pritisne tipku)
LENA: A nisi ništa skuhao? (pritisne tipku)
VASILIJE: Jesam, za sebe, jer živim sam. (pritisne tipku)
LENA: Pa, zar nisi znao da dolazim? (pritisne tipku)
VASILIJE: Nisam. Na kraju krajeva, mi se još ni ne poznajemo. (pritisne
tipku)
LENA: Ja sam Lena (pruža ruku). Drago mi je (osmjehne se). (pritisne tipku)
VASILIJE: Drago mi je, Lena. Ja sam Vasilije. A čime se Vi bavite?
(pritisne tipku)
LENA: Ja sam kraljica noći. Volim po popularnoj cijeni. (pritisne tipku)
VASILIJE: A je li? Ja sam računovođa jedne banke. (pritisne tipku)
LENA: Možda sam vas tamo srela? (pritisne tipku)
VASILIJE: Možda i jeste. (pritisne tipku)
LENA: Jesam li Vam lijepa? (pritisne tipku)
VASILIJE: Vi ste lijepa žena. (pritisne tipku)
LENA: Želite li me? (pritisne tipku)
VASILIJE: Pitate me želim li Vas ili Vaše usluge? (pritisne tipku)
LENA (osmjehne se): Dođe na isto, ne slažete li se? (pritisne tipku)
VASILIJE: Zašto to mislite? (pritisne tipku)
LENA: Sramežljivi ste? (pritisne tipku)
VASILIJE: Malo. (pritisne tipku)
LENA: Ako želite ljubav, trebali bi se osloboditi tih okova. Ionako je ljubav
danas samo ono što oči vide, a sramežljivoj zaljubljenosti tu nema mjesta.
(pritisne tipku)
Začuje se zvono.
VASILIJE: Nadam se da ću Vas ponovno sresti, Lena.
LENA (osmjehne se): Također, dragi Vasilije.
Vasilije izlazi. Ulazi Mladić.
MLADIĆ (sjeda za stol)
Dolazi konobar.
KONOBAR: Dobra večer, što bi gospodin i dama večeras pojeli?
MLADIĆ (zbunjeno gleda u konobara i Lenu)
LENA: Dobra večer, donesite nam uobičajeno.
KONOBAR: Stiže odmah, gospođo.
Konobar odlazi.
MLADIĆ: Što je to uobičajeno?
LENA: Pa zar me ne prepoznaješ?
MLADIĆ: Ne, ne znam zašto sam tu.
LENA: Mi se volimo.
MLADIĆ: Znamo se?
LENA: Ne, ali zašto bi to bila prepreka jednoj velikoj ljubavi kao što je naša?
MLADIĆ (zbunjeno se ogledava oko sebe): A kako je vaše ime?
LENA: Ja sam Lena.
MLADIĆ: Lena. (pauza) Lijepo ime.
LENA: Je (osmijeh). A čime se vi bavite?
MLADIĆ: Ja sam činovnik, znate. Nisam baš zadovoljan tim poslom, ali
takva su vremena.
Ulaze Barun i Barunica noseći dva bijela tanjura.
BARUN (stavljajući tanjur na stol): Izvolite, uobičajeno.
LENA (pogleda prema Barunu i osmjehne se)
BARUNICA (stavljajući tanjur pred mladića): Izvolite gospodine.
MLADIĆ (zbunjeno): Hvala vam. (pauza) Ali, tu nema ničega.
BARUN: Jasno da ima.
BARUNICA: Zar vi mislite da mi prodajemo ništa?
BARUN: Pa vi ste se mladiću grdno prevarili.
BARUNICA: Ne zaboravite na sat.
BARUN: Otkucava.
BARUN I BARUNICA: Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak.
MLADIĆ (pritisne tipku)
LENA: Zašto ste to učinili? Pa zar mi nemate što više za reći? (pritisne tipku)
MLADIĆ: Ja ne razumijem što se ovdje događa. Ovo je kao san. (pritisne
tipku)
BARUN I BARUNICA (sinkronizirano cupkajući): Tik. Tak. Tik. Tak.
LENA: Tako ste slatki mladiću. Šteta. Slatki, neiskvareni. Takve ubijaju.
Kao životinje. Nema ljubavi za takve kao što ste vi. (pritisne tipku)
BARUN I BARUNICA: Tik. Tak. Tik. Tak.
MLADIĆ: Zašto to mislite? Pa zar iskrenost, dobrota.. (pauza) nisu vrline.
Zar to nije lako voljeti? (pritisne tipku)
LENA: Tako je. Ali ako je nešto lako voljeti, isto tako je lako i ne voljeti. Svi
mi želimo onu tešku ljubav. Kao što ih ja vidim.
Dolazi mušterija.
MUŠTERIJA: Pođi sa mnom (pružajući cvijet), može nam uvijek biti lijepo.
Ne moraš me više čekati.
LENA (ne mičući pogled sa mladića): Teško se protiv takve ljubavi boriti.
Ali moram, zbog prirode posla. (pritisne tipku)
MUŠTERIJA (klekne na koljena): Molim te! Molim te, Lena! Ja te volim!
Volim te! (plač)
Mušterija na koljenima odlazi.
BARUN I BARUNICA: Sat otkucava. Tik – tak.
MLADIĆ: Jer Vaš posao je (pauza) – Voljeti ljude.
LENA (zaustavi sat): Vaše vrijeme je isteklo. (ustaje se i napušta prostoriju)
BARUN: Sat je otkucao.
BARUNICA: Tik. Tak.
Barun i Barunica odlaze u mrak.
MLADIĆ (ogleda se u njihovm smjeru)
Iz suprotnog smjera dolaze Ela i Vasilije.
ELA: Mislim da sam trudna.
MLADIĆ (okreće pogled prema Eli i Vasiliju)
VASILIJE: Tko je otac?
ELA (pokazuje prstom na mladića)
MLADIĆ (začuđeno): Ja Vas ni ne poznajem gospođo.
ELA: Znam. Niste me nikada voljeli.
VASILIJE: Kako ste mogli ovako lijepu djevojku ne voljeti?
ELA: Možda jer sam ga prevarila.
MLADIĆ: O čemu vi pričate?
ELA: Ne sjećate se da sam vas prevarila?
VASILIJE: A trebali ste se vjenčati.
ELA: Istina. (pokazuje prsten na ruci)
Ulazi bankar.
BANKAR: Teška je to sudbina mladiću.
VASILIJE: Dobro Vam gospodin kaže.
BANKAR: Teško je biti zaljubljen. Voljeti još teže.
ELA: Patnja je to.
MLADIĆ (glasno): Tko ste vi? Što je ovo?
ELA: San.
BANKAR: Noćna mora.
VASILIJE: Vaš odraz u ogledalu, mladiću.
ELA: Tužan pogled, zar ne?
VASILIJE (pogleda u Elu): Melankolično, nije li tako?
ELA (gleda u mladića): Kao i svaki pogled na svijet.
BANKAR (pali cigaretu): Budite sretni mladiću. Ljubav ponekad boli.
Ulazi konobar i dolazi do mladića.
KONOBAR: Tko li su sad ovi? Rijetko nam takva klijentela zalazi u kavanu.
MLADIĆ (gleda oko sebe): Ne znam, stvarno.
KONOBAR (spušta bocu rakije na stol)
Konobar izlazi.
Pljesak.
MLADIĆ(u čuđenju gleda): Ja sam tražio (pauza)… ljubav.
Ulazi Lena.
LENA: Onda nam recite. Koga želite voljeti ?
MLADIĆ (ustaje): Ne znam. Ja vas ne znam. Želim voljeti nekoga. Tražim
ju već godinama. Tražim. Gubim se u traženju. Gubim se u nadi da će i mene
netko voljeti svom ljubavlju koju držim u sebi. Molim vas (glasnije). Molim
vas, pomozite mi! Pomozite mi pronaći ju!
VASILIJE (dolazi do mladića i stavlja mu ruku na rame): Strpite se još malo.
Pa valjda će biti nešto i za Vas.
ELA (osmjehne se): Zasigurno će te zavoljeti nekoga.
LENA: Vrijeme će pokazati.
BANKAR: Vjerujete li u ljubav?
MLADIĆ (gleda u ljude oko sebe): Da, vjerujem u ljubav.
TREĆI ČIN
Osvijetljena prostorija. Pet stolica bilo je postavljeno jedno pored druge. Na
stolicama s lijeva na desno sjede: Ela, Bankar, Mladić, Vasilije, Lena. Iza
njih ulaze Barun i Barunica.
BARUN: Konačno ste tu.
BARUNICA: Došao je i taj dan.
BARUN: Konačno će te spoznati..
BARUNICA: Što znači ljubav. (dva put zaplješće)
Čuje se glazba.
BARUN: Naša prva ljubavna priča..
BARUNICA: Upravo nastaje.
BARUN (dolazi do bankara): Vi ste sretni. (stavlja mu ruke na ramena)
BARUNICA (dolazi do Ele): Pogledajte ga. (stavlja joj ruke na ramena)
BARUN (nemičući ruke): Pronalazite sreću u pogledu zaljubljenosti.
BARUNICA: Tako ste ispunjeni.
BARUN: Vaš život će biti savršen.
BARUNICA: Vi ste dvoje.
BARUN: Vi ste jedno.
BARUNICA (zapljesne): Upoznajte se.
BANKAR I ELA (pružaju si ruke)
BARUNICA: Prošećite se.
BARUN: Ćaskajte.
ELA: Vi ste otmjen čovjek.
BANKAR: A Vi ste predivna dama.
ELA: Ja trebam nekoga tko će me voljeti.
BANKAR: Ja Vas mogu voljeti.
ELA: Obećavate mi?
BANKAR: Obećavam. (pauza) Ela, mogu li Vas poljubiti?
ELA (osmjehne se): Možete.
ELA I BANKAR (zagrle se i poljube)
BARUNICA: Predivan kraj..
BARUN: Tek prvog poglavlja..
BARUNICA: Jedne savršene priče.
ELA I BANKAR (pogledaju jedno u drugo te se čvrsto zagrle)
BARUN I BARUNICA (zapljesnu)
Ela i Bankar ostaju zamrznuti na sceni.
BARUN: I tako cvjeta..
BARUNICA: I cvjeta.
BARUN I BARUNICA (zapljesnu)
BANKAR (klekne pred Elu): Ela, hoćete li mi učiniti tu čast (pauza) i udati
se za mene?
ELA (oduševljeno gleda u bankara): Da.. (glasnije) Da!
Bankar i Ela se zagrle. Svi se ustaju. Kreće pljesak. Ela i Bankar zagrljeni
plešu.
Glazba staje. Ostali prilaze.
VASILIJE (dolazi do bankara): Čestitam gospodine, konačno je došao i taj
dan! (pruža ruku)
BANKAR (nasmiješen): Hvala Vam, Vasilije. Iskreno Vam hvala!
LENA (zagrli Elu): Čestitam, čestitam!
ELA (ushićeno): Rasplakati ću se od sreće. Ovo je kao san.
MLADIĆ (staje između Ele i Bankara): Čestitam vam. Nadam se da će vaša
ljubav nadjačati sve prepreke koje život stavi pred vas!
BARUN: Još jedna lijepa priča.
BARUNICA: Se otisnula na pučinu.
BARUN I BARUNICA (zapljesnu)
Kreće glazba. Svi plešu u ritmu.
BARUN I BARUNICA (zapljesnu)
Scena se zamrzne.
BARUN: Ali vjetar koliko bijaše miran na početku..
BARUNICA: Toliko jako može i zapuhati.
BARUN I BARUNICA (zapljesnu)
Glazba se mijenja. Vasilije, Lena i Mladić sjedaju na stolice.
ELA (viče): Ja ne mogu više ovako! Ne mogu!
BANKAR: Daj se smiri, molim te!
ELA: Ne… ne! Kako da se smirim? Kako? Ne znam uopće volim li te više!
BANKAR: Kako takve stvari možeš govoriti? Pa mi se volimo! Zato smo se
i vjenčali!
ELA: Ne, vjenčali smo se iz usamljenosti. Vjenčali smo se jer smo bježali od
samoće. Mi se ne volimo! (viče)
BANKAR: Ali ja tebe volim Ela!
ELA: Ne znaš ti što znači voljeti.
BARUN I BARUNICA (zapljesnu)
Scena se zamrzne.
BARUNICA: Možda svo to šarenilo..
BARUN: Skriva puno crne boje.
BARUN I BARUNICA (zapljesnu)
Ela i Bankar odlaze na suprotne strane prostorije. Vasilije se ustaje i odlazi
do Ele.
ELA: Ne znam više što da radim. Molim te, pomozi mi.
VASILIJE: Ja Vam mogu pomoći na samo jedan način.
VASILIJE I LENA (zagrle jedno drugo i poljube se)
Ostaju zamrznuti u zagrljaju.
BANKAR: Gdje je ona? (udari nogom o pod) Gdje je ona, za boga miloga?
Lena se ustaje i odlazi do Bankara.
LENA: Usamljeni ste?
BANKAR: Supruga.. (pauza) moja supruga je nestala. Rekla je da nije
sigurna voli li me. Da ne znam što znači ljubav. Otišla je. (zaplače)
LENA: Ja Vas mogu utješiti. (stavlja mu ruku na rame i poljubi ga u obraz)
Ja Vam mogu ponuditi sreću.
Scena se zamrzne.
MLADIĆ (i dalje sjedi na stolici): Što se događa? Zašto je sve..
BARUN: Tako crno?
BARUNICA: Upozorili smo vas.
BARUN: Pa ljubav je skupa, mladiću.
BARUNICA: Cijena je mnogo veća nego što su mnogi spremni platiti.
BARUN I BARUNICA (zaplješću)
Lena i Bankar se odmrznu.
BANKAR (odgurne Lenu od sebe): Ne.. ja nisam.. nisam valjda.
LENA: A što i da jeste? Barem sam ja spoznala da prava ljubav ne postoji.
Samo pokoji užitak.
BANKAR (pada na koljena i zaplače): Zbog ovoga ja gubim ljubav. Zašto,
Bože, zašto?
LENA: Sve što je lijepo, kratko traje, zar ne? (osmjehne se) Ja vas ne volim.
Ne volite ni vi mene. Ali volimo užitak. Ma kakve god on posljedice nosio.
(pruža ruku Bankaru) Pođite radije sa mnom.
BANKAR (u suzama se ustaje i polazi za Lenom)
Izlaze Lena i Bankar. Ela i Vasilije se odmrznu.
ELA: Vi znate što ja želim?
VASILIJE: Želite isto što i ja.
ELA: Da volim.
VASILIJE: I da budete voljeni.
ELA: Onaj moj to ne zna.
VASILIJE: A valjda će naučiti s nekim drugim.
ELA: Možda ga još volim. Vjerojatno ne.
VASILIJE: Mene možete zavoljeti.
ELA: Mogu. Ali to ne znači da ću samo vas uvijek voljeti.
VASILIJE: Na to mogu pristati.
Vasilije i Ela se uhvate za ruke izlaze.
MLADIĆ: A ja? Što je sa mnom?
BARUN: Što s vama?
MLADIĆ: Zar nema ljubavi za mene? Zar uopće nema one prave ljubavi na
ovom svijetu?
BARUNICA: Suviše ste ambiciozni mladiću.
BARUN: Na ovom svijetu ima tek toliko ljubavi.
BARUNICA: Ja vam ne mogu dati ono što nemam.
BARUN: Za Vas ljubavi nemam.
MLADIĆ: Zašto ste me onda doveli ovdje?
BARUNICA: Nisam Vas ja dovela ovdje.
BARUN: Ovdje su Vas dovele vaše požude.
MLADIĆ (ustaje se sa stolice i viče): Za Boga miloga, pa recite mi što je
ovo!
BARUNICA: Ovo je svijet, mladiću.
BARUN: Bez šarenila.
BARUNICA: Bez ukrasa.
MLADIĆ: Znači tako.
BARUN: Niste valjda toliko glupi da se želite zaljubiti?
BARUNICA: Pa da budete poput njih?
Čuje se glazba. Ulaze Ela i Vasilije, te Bankar i Lena.
MLADIĆ (pogleda u njih)
ELA: Ljubav je slobodna. Mogu voljeti koga poželim.
VASILIJE: Isto tako i ne moram. Mogu prestati kad god želim.
LENA: Ljubav je samo fizički odraz.
BANKAR: Ljubav je samo ono što osjetimo.
BARUN: Vidite?
BARUNICA: Zar vam je stvarno taj niski užitak potreban?
MLADIĆ: Ljubav je jača od ovoga.
BARUN I BARUNICA (nasmiju se)
BARUNICA: Ne budite slijepi.
BARUN: Niti tužni.
Pauza.
MLADIĆ: I to je sva ljubav ovog svijeta?
BARUN: Možda ona o kojoj vi maštate postoji negdje drugdje.
BARUNICA: Ako ju poželite pronaći.. (iz džepa vadi revolver i pruža ga
Mladiću)
MLADIĆ (primi ga u ruke)
Barun, Barunica, Ela, Lena, Bankar i Vasilije se okreću i napuštaju scenu.
Mladić ostaje sam.
MLADIĆ (sjeda na stolicu sa revolverom u ruci)
PJESMA: Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak.
Zastor se spušta.