Drame
Kao da se držimo za ruke
Godišnjica je Filipove smrti. Upoznajemo njegove roditelje, sestre, bivšu djevojku te djevojku kojoj je donirano njegovo srce. Pratimo što se događa s likovima godinu dana nakon Filipove smrti. Otkrivaju se neke tajne, progovara se o temama koje su u obitelji čuvane.
GODINA: 2010.
BROJ MUŠKIH LIKOVA: 2m (1 lik kasne 60,1 lik kasne 30)
BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 5ž (2lika kasne 20 te, 2 lika kasne 30,1 lik 60)
AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana
( za I. i M.)
Likovi:
Mama (60)
Tata(60)
Sonja(37)
Nera(26)
Lana(30)
Vanja(35)
Bruno(40)
*Godišnjica Filipove smrti.
1. GROBLJE
Lana sjedi pored groba. Ispred nje nalazi se hrpa cvijeća. Lana slaže buketić.
LANA:
Dragi Filip, ne znam kako da ti zahvalim što si mi poklonio srce. Iako se nikad nismo vidjeli ni upoznali imam osjećaj kao da smo cijeli život zajedno. Ja čak ni ne znam kako si izgledao. Željela sam pitati tvoju mamu, znaš, ja je redovito viđam na groblju, ali nikada joj ništa nisam rekla. Nemam pojma što da joj kažem. Mislim, nemam pojma što da joj kažem kad stojim pored nje. Inače bi je svašta pitala. O tebi, naravno. Znaš Filip, dok ja nisam dobila tvoje srce, ja sam bila potpuno drugačija. Iako me bolest sprečavala u puno toga. Znaš, moje je srce bilo slabo, ali jako se trudilo. Tvoje srce je drugačije. Kuca nekako lakše, ali imam osjećaj kao da mu baš i nije stalo. Možda me ne voli. Ne znam. Možda bi bilo bolje da sam dobila srce od neke žene. Moram ti nešto reći, ali obećaj mi da se nećeš ljutiti na mene. Ja znam da si ti meni produžio život, ali ja sam sve drugačije zamislila. Filip, ja ne živim onako kako sam htjela. Znam da to ne smijem pričati. Mnogi bi me smatrali ludom i nezahvalnom. Ali ja stalno mislim o tebi. Što bi ti radio?! Da li bi nešto napravio ovako ili onako?! Jesi li zadovoljan?! Ja ne živim svoj život. Mene je tvoje srce zarobilo. Ja svaki dan dolazim tebi na grob. Ponekad mi se ne ide, ponekad sam umorna, ali moram. Svaki put kad se približavamo grobu tvoje srce počne jače kucati. Veseli se tebi. Eto, morala sam ti to reći. Danas je godišnjica. Ne moram ti pričati kako danas tvoje srce luduje u meni.
2. STAN MAME I TATE
Mama i tata sjede za stolom. Tata je u trenirci. Gleda ispred sebe. Na stolu nalazi se šalica čaja. Mama je u haljini. Nenametljivo je našminkana. Kosa joj je uredno počešljana.
Ispred Mame nalazi se nekoliko albuma sa fotografijama. Mama prelistava albume, zastaje pored nekih fotografija, promatra ih. Tata ne reagira niti na fotografije niti na Mamine riječi. On gleda zamišljeno ispred sebe.
MAMA:
Znaš, jučer kad sam pospremala sobu naišla sam na Filipove slike kad je bio mali. Nije mi jasno kako ih prije nisam vidjela. Mislim, već sam sve pregledala u njegovoj sobi i imam osjećaj da uvijek otkrijem nešto novo. Nešto što prije nisam vidjela. Kako je to moguće?! Tek sad imam osjećaj da Filipa upoznajem. To je stvarno tužno. Hoćeš pogledati slike?
Tata odmahne glavom.
MAMA:
Možda je bolje da ne gledaš.
Mama pregledava slike. Tata ne reagira na njezine riječi.
MAMA
Ja uopće ne mislim da je on mrtav. Znaš, ja mislim da je Filip otišao negdje daleko i da će nam se jednog dana javiti. Sjećaš se kad je pobjegao u Berlin i nije nam se mjesecima javljao jer se bojao naše reakcije?! Eto, ja sad mislim da je on negdje opet tako... u nekom Berlinu. I da ponovno traži sebe.
Mama plače i gleda slike.
MAMA
A ti? Što ti misliš?
Tata ne reagira. Mama prekopava po slika. Uzima jednu i pokazuje je Tati.
MAMA
Kako je ovo bilo davno. Pogledaj moju frizuru. Više se i ne sjećam da je to bilo moderno. Uvijek sam voljela moderne frizure. (zastaje, gleda fotografiju): A gle Filipa. Tako mali i nježan. Vidiš kako je bio lijep dečko. Bio je najljepše novorođenče u bolnici. Zavoljela sam ga čim sam ga prvi put vidjela u rodilištu. Ma voljela sam ga i prije nego se rodio. A gle ih tu zajedno. Pogledaj ( pruži fotografiju prema Tati, on kratko baci pogled, ali ne uzima fotografiju u ruku): Sva naša djeca! Filip je uvijek znao pozirati za razliku od Nere i Sonje. One su uvijek pred aparat stale ko mrtva puhala. Onda bi se uvijek bunile da su ružno ispale. Sonja je redovito bacala svoje fotografije. Ne znam da li to još uvijek radi. A Nera?! Neri je sve bilo kazna. Što god da sam tražila od nje... Pa čak i fotografiranje.
Tata ne reagira.
MAMA
Godina dana. Tko bi rekao da ću preživjeti? Ali ipak jesam. Ni sama ne znam kako.Jesam li ti rekla da sam dugo razmišljala o samoubojstvu? Htjela sam otići za Filipom.
Tata je gleda.
MAMA
Tablete su bile moj izbor. Marljivo sam ih skupljala. Čak sam krala i neke tvoje. Zar nisi primijetio?! Veselila sam se svakoj. Imala sam čak i datum kad ću to napraviti. Ali nisam napravila. Prepala sam se. Nisam znala da se bojim smrti sve do trenutka kad je došao taj dan. Vidjela sam samu sebe kako propadam u neki ogroman ponor i to me zaprepastilo. Jesi li ti ikada razmišljao što će se dogoditi kad umreš?
Tata šuti.
MAMA
Možda Filip ne bi volio da sam s njim. Možda bi mu tamo negdje smetala. On je ponekad želio izgledati hladno, nepristupačno, ali zapravo je imao toplo srce. Slušaš li ti mene?
Tata kimne glavom.
MAMA
Godina dana. A točno se sjećam da je taj dan počeo dobro. Probudila sam se vesela. To je od onih rijetkih dana kad sve dobro krene. Život nekako izgleda jednostavan. I sve ima smisla. Čak se ni nas dvoje nismo svađali. Ti si tada još govorio. A sada je sve potpuno drugačije. Možda će ti zvučati blesavo, ali ja ga još uvijek čekam... Svako zvono na vratima, zvuk telefona, sve.
Mami krenu suze. Iz džepa vadi maramicu i briše oči. Tata je gleda.
MAMA
Pogledaj nas... Svi smo se raspali. Kao da nismo bili obitelj. Nemam pojma gdje je Nera. Ne javlja se već mjesecima. Zar to nije tužno što mi ne znamo ništa o njoj. Kakva sam ja mama kad ne znam da li mi je kćer dobro, je li živa, je li gladna, je li bolesna... Više znam o susjedovoj mački nego o vlastitoj kćeri.
Tata vadi maramicu iz džepa i protrlja oči.
MAMA
Znaš da je Sonja opet u bolnici. Meni je to već pomalo čudno. Ništa joj nisam rekla, ali ne moguće je da ne postoji nikakva dijagnoza. Možda ona malo pretjeruje, ha?! Što misliš? Kao da nije sretna što je zdrava pa traži nešto. Da barem ti možeš porazgovarati s njom?! Ona je tebe uvijek više slušala nego mene. Ja sam se bolje slagala s Filipom. Ajde razmisli malo o tome, hoćeš?
Mama primi Tatu za ruku, ali on ne reagira.
3. GROBLJE
Lana sjedi pored groba. Napravila je buketić. Gleda ga. Na grobu nalazi se razasuto neiskorišteno cvijeće.
LANA:
Ha? Što kažeš? Sviđa ti se? Ovo je danas već četvrti buket, ali ne brini, nije mi teško. Možda je previše šareno? Hm?! Meni je lijep buket. Stavit ću ga da vidim kako se uklapa. Tvoja mama je donijela ovaj veliki. I taj mi se sviđa. (stavlja svoj buket pored većeg aranžmana) Vidiš ovo je sudbina. Ja ti u sudbinu nisam vjerovala do prije godine dana. Mislila sam da su to gluposti. Možda i jesu gluposti, ali ja sada vjerujem u te gluposti. Jedan sam dan razmišljala da je slučajno situacija drugačija, da li bi mi ikad prišao. Možda se ne bi nikad upoznali. Pa i do prije godine dana živjeli smo u istom gradu. Kažem ti, sudbina. I? Jel dobro ovako ili da slažem ponovno?
Lana uzima svoj buket, nekoliko trenutaka gleda u njega.
LANA:
Složit ću ponovno.
Lana vadi cvijeće iz buketa.
4. VANJIN STAN
Vanja je invalidskim kolicima. Sjedi u kolicima pred ogledalom i šminka se.
VANJA:
Ovo je samo još jedan dan! Ovo je samo još jedan dan! Ovo je samo još jedan jebeni dan!
Vanja stavlja ruž na usne. Najprije ga nanese pravilno a onda krene razmazivati ruž tako da napravi „klaunovska usta“. Čuje se zvono na vratima. Vanja uzima maramicu i briše šminku. Zvono se čuje još jednom.
VANJA (vikne):
Evooooo! Trčim!
Vanja panično briše šminku sa lica, pogleda se u ogledalo, pošalje samoj sebi poljubac i odveze se do vrata, otvara ih, pred njima stoji Bruno
VANJA:
Već si tu? Sve si brži i brži.
BRUNO:
Nije bilo gužve na cesti.
Bruno se nagne nad Vanju i poljubi je u obraz.
VANJA:
Uvijek je gužva na cesti. Kako je Sonja?
BRUNO:
Dobro. Valjda. Kasnije idem do nje. Ma ne znam ni sam da li je bolje da dolazim u posjetu ili ne. Kad ne odem imam grižnju savijesti, a kad sam tamo ne znam što bi sam sa sobom. Jedva čekam da završe posjete.
VANJA:
Pretpostavljam da joj nisi rekao?
BRUNO:
Nisam.
VANJA:
Obećao si da ćeš to reći ovaj tjedan.
BRUNO:
Nisam znao da će završiti u bolnici. Takve stvari se tamo ne govore.
VANJA:
Zašto?
BRUNO:
Daj Vanja... Pa još nije dobila dijagnozu. Ne mogu ja pogoršavati.
VANJA:
Sonja ima dijagnozu. I svi je znamo. To je histerija. Samo to. I želja za pažnjom. Bruno, ti si obična kukavica. Zato joj nisi rekao. Ili se bojiš skandala?
BRUNO:
Kakvog skandala?! To se tiče samo mene i nje.
VANJA:
A ja?
BRUNO:
I tebe, naravno.
VANJA:
Kad izlazi?
BRUNO:
Za dva dana. Uvijek je ostave nekoliko dana. To je valjda neka bolnička procedura.
VANJA:
Ma da, čim skuže s kim imaju posla pošalju je kući. Znači, opet će sve biti isto. S obzirom da joj ništa nisi rekao.
BRUNO:
Vanja, ne znam kako će biti. Možda bude isto, možda ne bude isto. Sad nemam pojma kako će biti.
VANJA:
Ti već dugo ništa ne znaš. A ja sam već umorna od svega.
BRUNO:
Nemoj danas... Nisam raspoložen.
Oboje šute nekoliko trenutaka. Ne znaju što bi sami sa sobom. Ne gledaju se.
VANJA:
Danas je Filipova godišnjica.
BRUNO:
Znam.
VANJA:
„Znam“. Samo to možeš reći?!
BRUNO:
A šta da kažem?!
Bruno nervozno hoda, Vanja ga prati u kolicima.
VANJA
Jesi bio na groblju?
BRUNO
Ići ću sutra.
VANJA
Sutra? On je umro da današnji dan, ali ti ćeš ići sutra?! Kakve veze ima sutra s bilo čim?!
BRUNO
Ići ću sutra i gotovo.
VANJA
Bolje bi ti bilo da uopće ne ideš. Nemoj ići na silu. Znaš da to ni Filip ne bi želio.
BRUNO
Ići ću sutra jer želim biti sam s njim. Ne želim nikoga sresti. Ne želim da me nitko ništa pita. Ne znam zašto to sad tebi smeta?
VANJA
I ja ću ići sutra.
BRUNO
Ne! Vanja, bolje ne.
Bruno sjedne. Vanja se doveze ispred njega. Bruno je nervozan, ali ne želi to pokazati. Stalno nešto prtlja rukama, vadi mobitel pa ga premeće iz ruke u ruku.
VANJA
Odlučila sam, ići ću sutra.
BRUNO
Vanja, nemoj.
VANJA
Ti bi me mogao povesti.
BRUNO:
Ne. Neću te voziti na Filipov grob. A mislim da nije vrijeme da ti ideš.
VANJA:
Nemoj. Sama ću se snaći. Pozvat ću taksi. Ne želim ovisiti o tebi.
Oboje šute nekoliko trenutaka. Bruno vadi iz jakne kutiju cigareta. Ponudi Vanju.
VANJA
Neću.
Bruno pali cigaretu.
VANJA:
Idem sutra i gotovo. Odlučila sam. Cijela ta priča mora jednom završiti. Mislim da je sad najbolje vrijeme.
BRUNO:
Jesi sigurna?
VANJA:
Da, sigurna sam. Znaš, užasno mi je ovako. Svaki dan jedno te isto. Ništa se ne mijenja. Bruno, nije fer da ja još nisam bila Filipu na grobu. To je odvratno!
BRUNO:
Pričali smo o tome milijun puta. Ići ćeš kad budeš mogla.
VANJA:
„Vanja, nemoj...Vanja, nije vrijeme.“ Nikad neće biti vrijeme, a ja ovako ne mogu živjeti. Ja se nisam još pozdravila s njim. Ja moram vidjeti to mjesto.
Bruno šuti.
VANJA:
Stalno se pitam da li je moglo biti drugačije? Što bi bilo da sam ja vozila?
BRUNO:
Možda bi bilo isto.
VANJA:
Filip je bio čudan. Smetao mi je u autu. Sve mi je toga dana smetalo. Smetala me njegova košulja, smetala me svaka njegova riječ. Režala sam na sve.
Zastane nekoliko trenutaka.
VANJA
Bila sam jadna. Cijela situacija išla mi je na živce i nisam se mogla kontrolirati. Rekla sam mu da ne mogu više, da me veza guši...On je bio nervozan, počeo je provocirati. Oboje smo vikali u isti glas i...
BRUNO( upada joj u riječ): Vi ste prekinuli...
VANJA:
...prije nesreće.
BRUNO:
Zašto mi to prije nisi rekla?!
VANJA:
I što bi to promijenilo?
BRUNO:
A zašto mi to sad govoriš?
VANJA:
Jer ne mogu više šutjeti.
Bruno gasi cigaretu. Oboje šute. Bruno promatra Vanju.
VANJA
Nemoj me tako gledati! On je znao za nas.
BRUNO
Ma daj, nije mogao znati.
VANJA
Znao je da se o tebi radi.
BRUNO
Nije mogao znati.
VANJA
Rekao je „znam za tebe i Brunu“.
Bruno ustaje i ulijeva piće. Ispija. Bruno pali cigaretu sebi i Vanji.
VANJA
I još je nešto rekao, ali ne mogu se sjetiti. Koliko god vrtila tu scenu u glavi ne mogu se sjetiti što je još rekao.
BRUNO
Možda te provocirao. Možda nije mislio na mene.
Vanja bez riječi pogleda u Brunu.
BRUNO
Da, glupo je, znam. Nemoj ništa reći.
VANJA
Ja se ne sjećam ni stabla, ni prevrtanja auta. Ne sjećam se ničega. Prvo čega se sjećam bila je bolnica. Znala sam da je Filip poginuo jer svi su šutjeli o tome. Mislim, nisu šutjeli nego su ga spominjali na neke neobične načine. Znala sam da je mrtav. I bila sam mu zavidna. Glupo, zar ne?
Bruno šuti.
VANJA
Jel ti sad jasno zašto se osjećam krivom?
BRUNO
Nisi kriva.
VANJA
Jesam. Ja sam kriva. Ja sam kriva što je on mrtav!
BRUNO
Nisi kriva!
VANJA
Ne prekidaj me! Nije mi jasno zašto me svi uvijek prekidaju kad pričam o tome?! Bruno, ja sam svjesna da nikad neće biti bolje. Mrzim ova kolica i mrzim svoj život. On je u grobu, a ja ovako...
Bruno šuti.
VANJA
Više nemam prijatelja. Neki se jave tu i tamo, onako iz navike, ali osjećam da to nije pravo prijateljstvo. Umorna sam od svega. I kome god počnem pričati nitko me ne sluša. Svi samo ponavljaju bit će bolje. Kada?! Kad će biti bolje?
BRUNO
Nemam pojma. Ali već si se dovoljno oporavila, jel tako?! Liječnici su zadovoljni. Ne smiješ prestati vježbati i ići na terapije. Opet ćeš prohodati.
VANJA
Misliš da bi bilo pošteno da ja prohodam?
Bruno šuti. Ponovno pali cigaretu.
VANJA
Budi iskren.
BRUNO
Nemam pojma. ( trenutak šuti, promatra Vanju, pokuša se nasmiješiti, ali na njemu s e vidi da mu je svega dosta): Nisi ti ništa kriva.. Da, bilo bi pošteno da prohodaš.
Oboje šute.
5. GROBLJE
Lana slaže cvijeće na nekoliko hrpica. Podijelila ih je po boji.
LANA
Filip, jutros ti je bila mama. Jako je tužna iako se želi držati dostojanstveno. Ne znam zašto još nema nikog drugog?! Nemoj biti tužan zbog toga. Ja sam tu. Vidiš kako je to čudno, ti si na današnji dan otišao, a meni se život vratio. E da, moram ti nešto reći, prije nisam imala hrabrosti...zadržala sam tvoj mobitel. Tvoja mama ga je izgubila. Ispao joj je iz džepa nekoliko mjeseci nakon tvoje smrti. Ja sam ga našla. Tu, na groblju. Javila sam se skoro svim tvojim prijateljima. Svima sam zahvalila na druženju s tobom. Mislim, pisala sam im sms-ove. Svi su mi odgovorila – kao „hvala Vanja“. Po tome sam shvatila da ti je Vanja bila jako draga. Njezin broj sam zapamtila. Stalno je zovem. Željela bih se s njom naći na kavi, ali ne znam kako bi ona reagirala kad bi joj se predstavila.
Lana vadi mobitel iz džepa, telefonira.
LANA
Nadam se da će se javiti...Sakrila sam tvoj broj da se ne prepadne...
6. VANJIN STAN
Zazvoni telefon. Vanja pogleda prema stolu. Bruno uzme mobitel i pruži Vanji. Vanja pogleda na displej i odloži ga pored sebe. Mobitel još nekoliko trenutaka zvoni, a zatim prestane.
BRUNO
Tko je to?
VANJA
Pojma nemam. Netko stalno zove s tog broja, ali ja se nikad ne javljam.
BRUNO
Zašto?
VANJA
Ne znam. Ne mogu se javiti. Zapravo, nekoliko puta sam se javila, ali s druge je strane bila tišina. Čula sam samo disanje. Ne volim takve situacije. Bojim se.
BRUNO
Zašto mi to nikad nisi rekla?
VANJA
A što?! Ne javljam se i gotovo.
BRUNO
Možda su neki klinci.
VANJA
Možda. Znaš, neko vrijeme vjerovala sam da je to Filip.
BRUNO
Ma daj...
VANJA
Zapravo, nadala sam se da je to on. Mislila sam da moramo završiti onaj razgovor.
Šute nekoliko trenutaka.
VANJA
Ja moram Filipu sve ispričati. Sve. Meni je već dosta tajni. Ja svaku noć sanjam kako me on promatra. U očima mu vidim da me otptužuje za sve. I to će trajati sve dok mu se ne ispričam.
Bruno šuti.
VANJA
Onda? Voziš me na groblje?
BRUNO
Ne. Nisi još spremna.
VANJA
Spremna sam. Pozdravit ću se s njim, a onda i s tobom.
BRUNO
Kako to misliš sa mnom?
VANJA
Ne trebam te više.
BRUNO
Vanja, daj, znam da si nervozna. I ja sam danas nervozan. Nemoj sad o tome.
VANJA
Želim o tome. Pozdravit ću se s tobom ,Bruno. Za mene je sve ovo postalo previše teško.
BRUNO
A što da radim? I meni je teško. Ti si tu. Sonja leži u bolnici.
VANJA
Koliko imaš strpljanja za to? Ha? Koliko ćeš joj još dati šanse? Lukava je, svaki put osjeti kad želiš otići od nje i onda izvede svoju predstavu.
BRUNO
Ma prestani! Nemoj me mučiti, molim te!
VANJA
Bruno tebi uopće nije stalo do mene.
BRUNO
Naravno da mi je stalo pa zato sam tu.
Bruno uzme Vanju iz kolica i odnese je na kauč. Vanja legne, stavi glavu u njegovo krilo.
VANJA
Hoću li ja ikad biti dobro?
BRUNO
Hoćeš.
VANJA
Kad?
BRUNO
Ne znam.
VANJA
Ne znam ni ja. Nitko to ne može znati.
BRUNO
Ovisi o tebi.
VANJA
Nikad ništa nije ovisilo o meni. Rekli su mi da moram psihijatru.
BRUNO
Pa dobro. To ti ne može biti loše.
VANJA
I ti misliš da sam luda?!
BRUNO
Nisam rekao da si luda.
VANJA
Ne želim psihijatru. Ne želim nikome ništa pričati.
BRUNO
Oni u većini slučajeva ne slušaju što im se priča.
VANJA
Ja ću reći istinu.
BRUNO
Koju istinu?
VANJA
Moju istinu.
BRUNO
Reci što želiš.
VANJA
Reći ću im da si ti za sve kriv.
BRUNO
Vanja, nisam ja kriv. Kako bi ja bio kriv?! Ajde nemoj, smiri se. Užasan je dan.
VANJA
Da, užasan je dan. Ma užasan je moj život. Pogledaj me. Stalno sam sama. Svi vi dođete i odete, a ja ostajem. Nitko ne zna kako je meni? Bruno, jel te zanima kako je meni?
BRUNO:
Da.
VANJA
Ma da, promatram te. Ponekad si tako umoran. Imam osjećao kao da bi me bacio kroz prozor. Sve ja to vidim. Ti ćeš otići, ja ću opet ostati sama. Ja sam ti sigurna. Mene uvijek možeš kontrolirati. Filip je mrtav, ja sam u kolicima, a ti si kažnjen sa mnom u kolicima.
BRUNO
Vanja,. Ajde se smiri. Hoćeš da ti donesem tablete, alkohol? Tablete i alkohol? Bilo što samo se smiri.
VANJA
Ovako završava svaki razgovor kad ja pričam o sebi.
BRUNO
E sad je dosta! Želiš da odem? Zapravo, baš me briga da li želiš ili ne želiš da odem, idem...
VANJA
Ja uopće ne razumijem zašto si ti sad ljut? Idi!
Vanja uzima pepeljaru i baca je na Brunu. Čikovi i pepeo se razlete po sobi.
BRUNO
Vratit ću se kad se smiriš.
Bruno izlazi iz stana. Vanja ostane. Odveze se do vrata i počne plakati. Vanja ugasi svjetlo.
7. BOLNICA
Mala soba, krevet na sredini, sa svaka strane nalazi se maleni ormarići na kojima su naslagani okviri sa slikama. Iznad kreveta nalazi se jedna velika slika.
Sonja leži u krevetu. Sonja pritišće zvonce, ali nitko ne dolazi.
SONJA
Odvratne gadure ne žele doći. Prave se da nečuju. Sigurno negdje piju kavu i prepričavaju sapunice. Ja više ne želim ostati ovdje. Ne mogu više ležati. Ovaj prostor je odvratan. Sve će se srušiti na mene.
U sobu ulazi Bruno. U ruci drži buket cvijeća.
BRUNO
Probudila si se?
SONJA
Nisam ni spavala.
BRUNO
Bio sam u sobi, ali činilo se da spavaš pa sam izašao van. Nisam te htio uznemiravati.
SONJA
Glumila sam da spavam.
BRUNO
A sad ne glumiš da si budna?!
Sonja ne reagira.
BRUNO
Jel ti se sviđa cvijeće?
SONJA
Da. Hvala ti.
BRUNO
Donio sam i čokoladu.
SONJA
S lješnjacima?
BRUNO
Da.
SONJA
Super.
Bruno pruži čokoladu. Sonja je odmah otvara i lomi na komade i trpa ih u usta..
BRUNO
Izgleda da ništa nisi jela?
SONJA
Jesam. Ali ne smijem je držati ovdje jer će mi uzeti. Nemaš pojma kakve su to gadure. Cijelo jutro mi je bilo zlo, ali nisu mi pomogle. Došle bi, frknule nosom, nešto tiho prokomentirale i izašle van. Ne bi me ni pitale da li se bolje osjećam ili ne. E da, i tebe sam zvala...Zašto se nisi javio?
BRUNO
Imao sam posla.
SONJA
Zvala sam te na posao.
BRUNO.
Imao sam nekog drugog posla. Izvan ureda. Cijelo jutro bio sam vani.
SONJA
Bruno, jel ti meni lažeš?
BRUNO
Ne.
SONJA
Pa gdje si bio?
BRUNO
Sonja, rekao sam ti da sam imao posla. Izašao sam iz ureda. Pa ne znam šta je tu tako neobično?!
SONJA
I jesi li obavio sve što si trebao?
BRUNO
Jesam.
SONJA
Onda dobro. Sigurno ništa ne skrivaš?
BRUNO
Sigurno.
SONJA
Zašto gledaš u pod?
BRUNO
Ja uvijek gledam u pod.
SONJA
Bruno, ti znaš da ja ne bih podnijela da mi lažeš.
BRUNO
Znam.
SONJA
I bolje ti je.
BRUNO
Zašto si me zvala? Jesi me nešto trebala ili si željela čuti što radim?!
SONJA
Željela sam ti reći koliko su ovdje odvratni prema meni. Ponašaju se kao da sam izmislila da mi nije dobro.
BRUNO
Hoćeš da ja porazgovaram s liječnicima?!
SONJA
Ne! To nikako! Ne želim komplicirati.
BRUNO
Danas bolje izgledaš.
SONJA
Kako izgledam?
BRUNO
Pa rekao sam ti, bolje.
SONJA
Misliš, izgledam kao da sam živa?
BRUNO
Da. Pa i jesi živa.
SONJA
Živa sam?! Prvi glas... Pitaj ove odvratne medicinske sestre. Ponašaju se kao da sam umrla.
Oboje šute.
SONJA
Smrdiš po cigaretama.
BRUNO
Pušio sam vani.
SONJA
Trebao bi prestati.
BRUNO
Budem.
SONJA
Nikad ti nećeš prestati. Nikad.
BRUNO
Sonja, već smo toliko puta pričali o tome.
SONJA
Zapravo, mi nemamo puno vremena... Moraš mi pomoći...
Sonja pokuša ustati iz kreveta, ali zavrti joj se u glavi. Sonja ponovno sjedne.
SONJA
Visok tlak. Ne brini. Malo mi se vrti u glavi, ali proći će. Možda sam samo naglo ustala.
BRUNO
Pozvat ću liječnika.
SONJA
Rekla sam da ne. Već mi je bolje . Ajde, iz ormara mi dohvati haljinu, čarape su u vrećici.
BRUNO
Zašto?
SONJA
Zašto?! Kako zašto?! Znaš li koji je danas dan?! Pa ne pada mi napamet da ostanem ovdje. Ako se srušim ionako će me tu vratiti. Nemam izbora.
BRUNO
Ali nije ti dobro. Sonja, moraš ostati ovdje. Trebaju konačno napraviti sve pretrage.
SONJA
Kako to misliš? Ni ti mi ne vjeruješ da mi nije dobro?
BRUNO
Naravno da ti vjerujem.
Bruno donosi Sonjinu odjeću i pomaže joj kod odijevanja.
8. GROBLJE
Lana sjedi pored groba.
LANA
Moram ti ispričati nešto, prije neki dan bila sam na spoju na slijepo. Upoznali smo se preko interneta. Znaš, ja ti to ne volim, ali ovaj put sam popustila. Tip je bio stvarno uporan, ali onako uporan na ok način. Točno je osluškivao moja raspoloženja. I eto.. Našli smo se. Mislila sam da mi srce neće izdržati. Ali je. Bila sam jako uzbuđena. Nisam znala što me čeka, ali i na neki način sam se bojala. On je mogao biti bilo tko, ubojica, silovatelj, običan kreten. Našli smo se u jednom bircu. Ja sam malo kasnila jer nikako nisam mogla odlučiti što da obučem. Kad sam došla on je već sjedio. I tako...Mislim da se više nećemo naći. Nije on loš. Uopće nije loš. Ali ne mogu. Promatrala sam ga, osmjehivala sam se, pričala, trudila sam se biti duhovita, ali ništa nisam osjećala. Baš ništa. Tvoje srce je tako lijepo kucalo, kao da se ništa ne događa. Naljutila sam se na tebe. Ponekad sve upropastiš!
9. STAN MAME I TATE
Mama na stol vadi zdjelu u kojoj se nalaze krumpiri. Donosi nož i krene ih guliti. Tata uzima čaj i ulijeva u šalicu.
MAMA
Napravit ću finu večeru. Sve ono što je Filip volio jesti. Nadam se da će i drugi doći. E da, moram ti nešto priznati, nazvala sam Vanju. (Mama promatra Tatu, Tata je iznenađen); Što me tako gledaš?! Čudiš se?! Mislim da joj je bilo drago kad je čula moj glas...Pametna je ona cura, sigurno shvaća da je prije nisam mogla zvati. Bila sam ljuta na nju što je preživjela. Pa to je normalno. Sad se više ne ljutim. Hoćeš mi pomoći očititi salatu? U sudoperu je. Ili bolje ne, ti se idi okupati. Odijelo ti je spremno i čeka te na krevetu u spavaćoj sobi.
10. BOLNICA.
Sonja i Bruno sjede na krevetu. Sonja je odlično raspoložena. Bruno je još zbunjen, vidi se na njemu da je umoran, ali želi prikriti svoje stanje.
SONJA
Želim da me našminkaš.
BRUNO
Šta?! Joj Sonja, znaš da ne mogu. Kako ću te našminkati, pa znaš da ne znam.
SONJA
Joj Bruno pa to uopće nije teško. Mogla bih ja i sama, ali ruke mi se tresu pa ne mogu.
BRUNO
Gle, radije se onda nemoj šminkati. I ovako si lijepa.
SONJA
Hahaha, loš izgovor. Sjećaš se kad si ti slomio nogu na skijanju pa sam te ja svaki dan oblačila i skidala i kupala. Bio si potpuno pod mojom kontrolom.
BRUNO
Tko bi to mogao zaboraviti.
SONJA
E sad ti meni trebaš vratiti. Liječnik mi je rekao da će mi biti bolje ako me nitko neće nervirati. Ja ću ti reći što trebaš raditi. Što misliš da li da imam puštenu kosu ili ne?
BRUNO
Svejedno. Napravi rep. Izgledaš kao balerina.
SONJA
Imat ću puštenu. U zadnje vrijeme stalno nosim rep ili pletenicu. Bruno, jesam li ja tebi uopće zgodna?
BRUNO
Naravno da jesi. Zašto to pitaš?
SONJA
Pa tako. Već mi to dugo nisi rekao. Danas želim biti posebno lijepa i zato nemamo vremena. Znaš koji je danas dan?
BRUNO
Znam.
SONJA
Znaš?! Samo to možeš reći?!
BRUNO
A što da kažem?!
SONJA
Onda?! Jasno ti je da ja neću ostati ovdje. Moram posjetiti Filipa. Moramo do staraca. Oni se sigurno jako brinu za mene. Mama me zvala svakih petnaest minuta. Jedva sam je uvjerila da sam dobro i da se ne brine. (Sonja se okreće): Gle, nisi mi dobro zakopčao haljinu.
Bruno zakopčava haljinu.
SONJA
Što je ovo?! Već dugo nisam nosila ovu haljinu Prije mi je drugačije stajala Malo sam smršavila, jel tako?.. Što ti misliš, kako to sad izgleda?
BRUNO
Super ti stoji.
SONJA
Pa da, dobro je. Žena ionako nikad ne može biti previše mršava.
BRUNO
To su gluposti.
SONJA
Izvadi iz torbice puder i rumenilo za početak.
Bruno bez riječi vadi šminku.
SONJA
Najprije stavi rumenilo, ne najprije stavi puder.
Bruno joj razmazuje puder po licu.
SONJA
A sad rumenilo. Nemoj da ga bude previše. Pazi...
Bruno nespretno šminka Sonju. Sonja se smije.
BRUNO
Sonja, mislim da je to glupo. Ne miči se.
Bruno se muči sa šminkanjem.
SONJA
Ajde, ajde, najprije ti našminkaj mene pa ću ja tebe.
BRUNO
Da, da. Kako se toga nisi prije sjetila?! I daj se konačno smiri. I prestani pričati.
SONJA
A sad najteži dio maskara. Moraš biti koncentriran. Ok?
BRUNO
O ne, to moraš sama. Iskopat ću ti oko.
Sonja uzima maskaru koja joj ispada iz ruke i otkotrlja se po podu. Bruno se saginje i traži maskaru te je predaje Sonji.
BRUNO
Zašto je to šminkanje sada važno?
SONJA
Važno je.
Sonja stavlja maskaru na oči.
SONJA
Eto, dobro je... Daj mi nađi ruž. Onaj crveni. Pa nije valjda da su mi ga sestre ukrale?! Znaš da tu kradu?
Bruno kopa po torbici i pronalazi ruž.
BRUNO
Evo ga.
SONJA
Stavi mi ruž.
BRUNO
Znaš, tebi uopće nije loše nego mene maltretiraš,.
Sonja napući usne i čeka. Bruno nekoliko trenutaka oklijeva a onda stavlja ruž na Sonjine usne.
SONJA
I? Jel izgledam kao najljepša žena na svijetu?
BRUNO
Da.
Sonja ga promatra.
SONJA
Pogledaj me i ja ću znati što misliš o meni.
BRUNO
Daj Sonja...
SONJA
Ajde...Uvijek smo se tako igrali. Gledaj u mene. Ja se moram naći u tvojim očima i točno ću znati kako izgledam.
Bruno podigne pogled. Sonja ga gleda. Oboje prasnu u smijeh.
11. GROBLJE.
Lana sjedi pore d groba i slaže vijenčić. Na grobu se nalazi nekoliko malenih, tankih buketića. Dolazi Nera, nervozna je. Stane, kimne Lani. Nera šuti i gleda ispred sebe. Nera djeluje umorno. Neprikladno je odjevena, na leđima ima ogroman ruksak.
LANA
Želiš ostati sama?
NERA
Ne.
LANA
Ako hoćeš ja ću se maknuti. Ima tamo klupa pa ću pričekati.
NERA
Nije potrebno. Budu tu, ne smetaš.
Lana odmjerava Neru. Nera primjeti i pogleda Lanu, Lana miče pogled.
LANA
Ti si mu bila cura?
NERA
Ne. Sestra.
LANA
Sestra.
Obje šute nekoliko trenutaka. Lana promatra Neru. Nera je zbunjena, gleda u grob pa okolo. Vidi se da joj je nelagodno. Nera primijećuje Lanin pogled.
NERA
Ne znam što bih mu rekla.
LANA
Pa reci mu što želiš. Ja neću slušati.
NERA
Bok Filip!¨...Došla sam... I sad bih ti trebala reći nešto pametno... I trebala bih ti reći da sam dobro i da je sve u redu...Ali nije tako pa mi je bolje da šutim. (pogleda Lanu): I dalje sam ljuta na njega.
LANA
Pa to je normalno. I ja sam nekad ljuta na njega!
NERA
Znaš, prije sam bila tužna, ali sad sam ljuta. Jako ljuta. Mislim da moja ljutnja nikada neće prestati. Znaš da nisam do danas dolazila na grob?!
LANA
Znam. Jer te nisam viđala. Znam sve koji ga posjećuju.
NERA
Misliš da sam grozna što nisam dolazila?!
LANA
Svatko ima svoje razloge.
NERA
Da, valjda. Znaš, nisam htjela dolaziti. Iz principa. Ako je on mogao napustiti mene, mogu ja i njega. Imaš cigaretu?
LANA
Imam.
Lana iz torbe vadi punu kutiju i pruži je Neri.
LANA
Uzmi. Ja prestajem puštiti.
NERA
A hvala. I ja bi trebala, ali nikako.
LANA
Ja moram. Zbog srca.
NERA
Aha...
Nera pali cigaretu. Obje šute nekoliko trenutaka.
NERA
Baš lijepo radiš?! Što će to biti?
LANA
Vjenčić.
NERA
Lijepo. Ja nisam donijela cvijeće. Zaboravila sam. Mogu uzeti ovu tu ružu sa tvoje hrpe?
LANA
Možeš.
Nera uzima ružu i stavlja je na grob.
NERA
Filip, ovo je od mene.
Šute nekoliko trenutaka.
NERA
Ja sam Nera. Filipova sestra. Zapravo, rekla sam to.
LANA
Lana. Samo Lana.
NERA
Jutros sam doputovala. Zbog njega. Inače ne bi dolazila. Ali nisam mogla izdržati.
LANA
Ličiš na mamu.
NERA
Znam, svi mi to govore.
LANA
Viđam je često. Tu.
NERA
I kako je?
LANA
Dobro. Drži se. Dostojanstvena žena.
NERA
Drago mi je da je dobro. Nisam je vidjela već godinu dana. Možda bi je trebala posjetiti kad sam već tu. Tko zna kad ću ponovno doći.
LANA
A gdje živiš?
NERA
Nigdje.
LANA
Nigdje?!... Pa dobro...
NERA
Lutam. Svugdje sam i nigdje. Onda? Što misliš da li da im se javim ili ne?
LANA
Mislim da bi im bilo drago da dođeš. Pogotovo danas.
NERA
Ne znam kako će reagirati kad me vide. Nismo se baš najbolje rastali. Kad je Filip umro uzela sam njegovu odjeću i otišla. Uvijek spavam u njegovim pidžamama. Tako se osjećam sigurnije. Imam osjećaj da je pored mene. Mada je sve to zapravo laž. Njega nema i gotovo.
LANA
Pa nije baš tako. Uvijek nešto ostane.
NERA
Možda je najbolje ostaviti sve kako je. Što ako sve postane još gore? Znaš, već mi je dosta ovakvog života, ali ne mogu se zaustaviti jer mi nigdje nije dobro, baš nigdje. Svi ti ljudi, ta lica, njihovi problemi, sve mi to ide na živce. (pogleda Lanu): Zašto ništa ne govoriš?
LANA
Ne znam što bih rekla.
NERA
Hoćeš ići sa mnom? Do mojih?! Zapravo, moraš ići sa mnom....
LANA
Ne.
NERA
Molim te. Bit će mi lakše. A i njima. Mi se nikad nismo svađali pred gostima.
LANA
Ne. Bolje ne.
NERA
Ajde, pa zbog Filipa. Prijateljica si mu, jel tako? Nisi mi ni rekla odakle se poznajete?
LANA
Komplicirana priča.
NERA
Ma ne moraš mi ništa govoriti. Filip je stalno mijenjao cure. To znaš. Nadam se da nisi jedna od onih koje je ostavio.
LANA
Nisam.
NERA
Lijepo što ga nisi zaboravila.
Obje šute još nekoliko trenutaka.
12. STAN MAME I TATE
Kuhinja. Tata i Mama sjede za stolom. Tata tupo gleda pred sebe, Mama sjedi nasuprot njemu i zabrinuto ga promatra. Tata ne primijećuje njezin pogled.Tata je u odijelu. Izgleda izmučeno, ali dostojanstveno prikrivajući dugotrajnu tugu. Mama je u dugoj crnoj haljini. Oko vrata ima dosta nakita. Ona je odmjerena i zgodna žena.
MAMA
Već tri sata ovako sjedimo. Umorna sam. Cijeli dan kuham. Tko će pojesti svu tu hranu? A ima još i od jučer. Znaš više neću nositi hranu Bori. Mislila sam da je umiljat pas, ali nakon što je tebe ugrizao ni ja ga više ne volim. Sjećaš se ti toga? Joj ja i danas imam tu sliku pred očima, krv je curila, rana je bila odvratna a ti nisi ni trepnuo. Kao da se to tebe uopće ne tiče.
Mama uzima bocu vina i toči u čašu te je ispije.
MAMA
Ti si mu oprostio. Vidjela sam kako mu prilaziš i promatraš ga. Jednom mi se učinilo da si mu se i osmijehnuo. Ali znam da nisi jer ti se više ne smiješ. Zaboravila sam ti reći da sam jutros na groblju srela onu djevojku koja stalno dolazi. Ništa mi nije rekla. Pogledala me i spustila pogled. Ne znam tko je i ne znam zašto dolazi. Željela sam je to pitati, ali shvatila sam da je to glupo... Što ti misliš tko je ona?
Mama ponovno nalijeva punu čašu i ispija.
MAMA
Ovo je vino odlično. Hoćeš ti malo?
Tata ne reagira.
MAMA
Ajde, doktor neće znat. Kao da ti nešto može biti od čaše vina.
Tata ne reagira.
MAMA
Kao da već nisi mrtav. Ovako nećeš ništa promijeniti, jel ti to jasno?
Tata uopće ne reagira na njezine riječi. Mama ustaje i odlazi do prozora, odmiče zavjese i gleda kroz prozor.
MAMA
Susjedi su kupili novi auto. Jesi vidio? Nemam pojma otkud im lova. Znaš što, ja mislim da se on bavi neki sumnjivim poslovima. Ne bi me čudilo da jednog dana završi u zatvoru. Ali protiv velikih riba nikad dovoljno dokaza. Promatram ih već duže vrijeme, ali tko mene pita?! Tebi oni nisu čudni?
Mama se vraća za stol.
MAMA
Mogli bi jesti. Nikoga nećemo čekati. Gladni smo. Hrana je odavno kuhana.
Sjedne. Mama makne poklopce sa zdjela. Pregleda da li je sve na stolu što treba biti. Naglo ustaje.
MAMA
Zaboravila sam sol. U zadnje vijeme stalno zaboravljam sol. Jesi li to primijetio?
Tata ne reagira. Mama donosi soljenku. Ponovno sjedne. Uzima tatin tanjur i stavlja hranu te tanjur postavlja pred njega. Tata ne gleda hranu. Ona natrpava svoj tanjur i jede. Tata mirno sjedi za stolom. Djeluje poput lutke.
MAMA
Fino je. Stvarno je fino. Sve sam bolja kuharica a uopće se ne trudim. Negdje sam čitala da je za kuhanje potreban talent kao i za pjevanje ili slikanje.
Tata ne reagira.
MAMA
Ovaj recept sam izmislila. Nitko ga nema. Trebala bih zapisati da ne zaboravim jer primijetila sam da u zadnje vrijeme baš dobro ne pamtim. Jedva zapamtim vremensku prognozu. Jel ti znaš da čak ne mogu zapamtiti vremensku prognozu za cijeli tjedan. Evo, znam da danas neće padati kiša, ali sutra? Pojma nemam.
Mama ponovno jede. Tata je promatra.
MAMA
Mmmm, ponosna sam na sebe.
Mama promatra Tatu. Tata bulju u nju. U Mami se povećava nelagoda.
MAMA
Sad mi je dosta! Namjerno to radiš!! Jedi. Ajde, barem probaj!
Tata ne reagira.
MAMA
Nemoj se praviti da ovo s tobom nema veze.
Tata tupo gleda u nju.
MAMA
Da, uspio si me iživcirarati. Nadam se da si sad sretan.
Mama odgurne tanjur od sebe. Tata ne reagira.
MAMA
Jel ti misliš da sam ja kriva?
Tata šuti.
MAMA
Uvijek sam željela da bude dobro.
Mama ga gleda. Tata ne reagira.
MAMA
Jel ti misliš da li je uopće bilo šanse da sve bude drugačije?
Mama nervozno hoda očekujući tatin odgovor.
MAMA
Ne moraš ništa reći.
Mama sjedne za stol nasuprot tate. Mama nekoliko trenutaka gleda ispred sebe a onda povuče tanjur koji je stajao ispred Tate i krene ponovno jesti.
MAMA
Ne gledaj me tako.
Tata ne reagira.
MAMA
Šteta što ćeš ostati gladan. Čudi me to kako tebi hrana nije uopće potrebna. Ja samo jedem. Uopće ne razmišljam da li sam gladna. Jedem, jedem i jedem. Ali nije mi nimalo bolje. Ne znam zašto to radim. I povraćam, znaš li to?! Ali ne mogu prestati ni jedno ni drugo.
Tata pogleda u mamu. Ona trpa hranu u usta. Tata ustaje, zamahne rukom i sruši tanjur sa hranom sa stola te ponovno sjedne na prijašnje mjesto i tupo gleda ispred sebe. Mama ustane i krene skupljati ostatke s poda.
MAMA
I to je nešto.. Ipak napreduješ... Možda je doktor bio u pravu.
Tata ukočeno gleda u tanjur na podu.
Zvono na vratima.
MAMA
To je siguirno Vanja.
Mama otvara vrata. Pred vratima stoji Nera. Mama je bez riječi zagrli.
MAMA
Nera! Nera! Dođi. Uđi. Kako si mršava.
Mama obilazi oko Nere, promatra je. Nera odlaže ruksak na pod. Mama uzima ruksak i vješa ga na policu.
MAMA
Nera, što je bilo? Užasno izgledaš! Kasnije mi moraš sve ispričati. Jako sam se brinula za tebe! A sada pozdravi tatu.
Nera dolazi do tate. Poljubi ga. Tata sjedi. Nera sjedne pored njega.
NERA
Bok tata! Stigla sam! Kako si?
Tata ništa ne govori, samo promatra Neru.
NERA
Mama, zar on još ništa ne govori?
MAMA
Ne, ali pričati će. Sigurna sam. Još mu je jako teško. Liječnik je rekao da će ponovno pričati kad bude želio. Sve ovisi samo o njemu. Vjerojatno nam sada ne želi ništa reći.
NERA
Mama, to nije normalno.
MAMA
Nera, pazi što govoriš. Tek si stigla.
Mama izlazi iz kuhinje.
NERA
Da, tek sam stigla, ali odmah ste me podsjetili zašto sam otišla. Tata, ajde reci nešto... Bilo što? Nisi me vidio godinu dana i ne mogu vjerovati da mi ništa ne želiš reći.
Tata šuti.
NERA
Nemoj ništa govoriti. Neću ni ja tebi ništa reći. A samo da znaš da mi se puno toga dogodilo.
Mama dolazi s metlom i mete.
MAMA
Moram počisiti ovo s poda. Tata je slučajno prosipao. Ne brini. Ima hrane dosta. Ovo je bilo samo za nas. Prava večera se kuha. Kao da sam znala da ćeš doći. Pa Nera, kako si?
NERA
Dobro.
MAMA
Nera, gdje živiš? Reci nam nešto. Nismo te vidjeli godinu dana. I tatu sigurno zanima.
NERA
Mama, dobro sam.
Svi troje sjede za stolom i šute.
MAMA
Ni ne sjećam se kako smo svi zajedno bili za stolom.
NERA
Ni ja.
MAMA
I šutjeli.
Nekoliko trenuraka šute. Nelagodno se osjećaju. Svatko se pokušava fiksirati na nešto.
MAMA
Baš si lijepa, Nera.
NERA
Svi mi govore da ličim na tebe.
MAMA
Ma ne. Nera ti si puno ljepša od mene. Možda sam i ja tako izgledala kad sam bila mlađa. Ne znam, više se ne sjećam toga. Baš mi je drago što si tu. Obećaj mi da ćeš ostati nekoliko dana.
Nera šuti.
MAMA
Znači, ostaješ?
Nera šuti.
MAMA
Već ću te nekako nagovoriti.
Zvono na vratima.
NERA
Mama, ja sam pozvala jednu Filipovu prijateljicu da dođe. To sigurno ona zvoni. Ne ljutiš se?
Nera krene prema vratima.
MAMA
Ne ljutim se. Pa zašto bi se ljutila?! Ja nikad nisam potjerala nijednog vašeg prijatelja. Nije ni tata. ( pogleda prema tati): Jel tako?! I ti si volio sve prijatelje naše djece?!
Tata šuti.
SONJA (Off)
Šta ti radiš ovdje?
BRUNO (Off)
Bok Nera.
NERA(Off)
Bok Bruno.
SONJA(Off)
Mama, mama! Zašto je ona tu?!
Tata stavi ruke na uši. Sonja ulazi u kuhinju. Grli mamu.
SONJA
Mama, zašto ste joj dozvolili da dođe? Joj, evo, već mi nije dobro.
MAMA
Sonja , smiri se. Ajde,sjedni... Hoćeš vode?
NERA
Ovo je i moja kuća. Imam pravo biti tu.
SONJA
Otkada? Sad si se sjetila?
MAMA
Dosta!!!
BRUNO
Sonja, daaaj... Trebala si ostati u bolnici. Vidiš da ti nije dobro?
MAMA
Pa da Sonja, ja sam mislila da ćeš ostati na pretragama.
SONJA
Koliko vidim, žao mi je što me vidite?! A ja sam se ipak trudila da dođem. Čak sam se i posvađala sa liječnikom. Dosađivala sam mu sve dok me nije pustio. I sad je vama žao?
MAMA
Ma ne Sonjice, ja sam sretna što te vidim. I tata je sretan. I Neri je drago.
SONJA
Da, da, pogotovo Neri.
Mama, želim da Nera ode. Napustila nas je kad nam je bilo najteže i sad nema šta tu raditi.
NERA
Otišla sam zbog tebe!
SONJA
Zbog mene?! Ja sam ti smetala? Nera, ajde ponovi na glas da sam ti ja smetala?! Starcima se nisi javljala godinu dana zbog mene?! Pa ja ni ne stanujem ovdje, glupačo jadna!
MAMA
Smirite se. Mislite na tatu!
Mama dolazi do tate, grli ga zaštitnički.
SONJA
To mi je hvala što sam se toliko brinula za tebe!
NERA
Pa nisi trebala. Sonja, ti ne brineš, ti ubijaš. Ti si cijeli život gušila Filipa i mene. To nije bila ljubav!
SONJA
Ma ti si poludjela! Čujete li što Nera govori?!
Bruno pali cigaretu.
SONJA
Ma gasi tu prokletu cigaretu. Vidiš da mi nije dobro. Nemam zraka.
Sonja ustane i krene prema prozoru. Zatetura. Mama potrči za Sonjom i primi ju.
Bruno puši.
SONJA
Mama, kako će meni biti dobro? Kako? Vidiš šta mi rade?
NERA
Nikako Sonja. Ne bi me čudilo da ispod haljine ne izvadiš bombu i sve nas razneseš. Nadrkana si cijeli život.
SONJA
Nera, nemoj mi se obraćati. Jel ti jasno?
NERA
Nećeš me zaustaviti! Valjda mogu reći što mislim?!
SONJA
Nikoga ovdje ne zanima što ti misliš.
MAMA
Cure, smirite se! Bruno, daj im reci nešto.
BRUNO
To su sestrinski odnosi. Nemam ja ništa s tim.
SONJA
Slušaj , užasno si me razočarala. Nije te bilo briga. Mislila sam kako ćemo zajedno pomoći starcima. Trebala si ostati zbog Filipa, ali ne... ti si pokupila prnje i nestala bez pozdrava.
NERA
Nisam mogla ostati. Da sam ostala pretvorila bi se u tebe!
SONJA:
Čuješ li nju, mama'! Nera je potpuno luda. Ja ću se maknuti od nje. Ne volim sjediti pored neuračunljivih osoba.
Sonja ustaje i ode do drugog kraja stola te sjedne. Svi se pogledavaju. Nitko ne zna što će sam sa sobom. Nera maše Sonji.
NERA
Ha Sonjice, danas me ne možeš izbjeći.
SONJA
Bruno, jesi li ti znao da je ona tu?
BRUNO
Otkud bi znao?!
SONJA
Mama, pa trebala si mi javiti. Svi me samo uzrujavate. A ne smijete. Doktor mi je rekao da mi neće biti dobro sve dok me ne prestanete uzrujavati. Nije mi jasno kako vas nije briga?!
Sonja se rasplače.
BRUNO
Sonja, nemoj sad.
MAMA
Sonjice, smiri se...Sad ćemo svi lijepo sjesti za stol i večerati.
SONJA
Ja više nisam gladna.
NERA
Ja jesam.
SONJA
Pa zato si i došla da se naždereš. Mama, odmah joj spremi hranu u ruksak i neka ode što prije. Sigurno smo mirni godinu dana. (pogleda prema Bruni): Ti ne maši pored mene s tom cigaretom?!
BRUNO
A da jedemo malo kasnije. Mislim da nije sad najbolji trenutak.
NERA
Ja ću sad jesti. Već mi se vrti od gladi.
MAMA
Ti si uzmi Nera. Slobodno.
Nera uzima hranu.
MAMA
Trebalo bi pričekati Vanju.
SONJA:
Koju Vanju?!
MAMA
Pa Vanju!
SONJA
Čekaj, misliš Vanju? Filipovu Vanju?
BRUNO
Ne vjerujem! Mislim, jel to potrebno?! Baš danas?!
MAMA
Pozvala sam je. Želim da dođe. I tata se složio.
SONJA
Zaboga zašto? Mama, zašto to radiš?!
NERA
Tko je Vanja?!
SONJA
Ovo postaje sve gore i gore.
NERA
Ja i dalje ne znam tko je Vanja?! Hoće mi netko objasniti pa da i ja počnem histerizirati.
SONJA
Ova kokoš je sve zaboravila. Nera, teško mi je priznati, ali zavidim ti u ovom trenutku. ( unese se Neri u lice): Vanja, je ubila tvog brata.
BRUNO
Sonja!
SONJA
Pa to svi znamo osim Nere!
MAMA
Bio je nesretni slučaj. Svi to znamo. Sudbina.
SONJA
Nikad mi neće biti jasno što je Filip vidio u njoj?! Mama, ajde lijepo nazovi Vanju i reci joj da i se zabunila i da ne želiš da dođe.
NERA
Neka kaže da ti ne želiš da dođe.
SONJA
Pa može. Mama, slobodno ju nazovi i reci joj da ja ne želim da dođe.
Tata drži ruke na ušima.
MAMA
Ja želim da Vanja dođe i gotovo.
SONJA
Bruno?! Daj reci nešto... Jel u redu da Vanja dođe?!
Bruno krene prema vratima.
BRUNO
Ja idem nešto obaviti. Vratit ću se.
SONJA
Bruno prehladit ćeš se. Znaš da si naporan kad imaš temperaturu a ja te neću dadiljati. Uzmi jaknu.
Bruno uzima jaknu i odlazi.
SONJA
Jel vama normalno da on samo tako ode?! Stalno to radi, a kad mu ja prigovaram onda se čudi. Jeste li shvatili da nikome nije rekao kamo ide?! Radi budale od svih nas.
NERA
Dobro da je imalo normalan. Tko ne bi bježao od tebe?!
MAMA
Dosta.
Nera uzima hranu, puni tanur.
SONJA
Daj sporije jedi. Bit će ti zlo...
Nera se ne obazire. Mama promatra Neru kako jede.
MAMA
Jadno dijete, tko zna koliko dugo je već gladna.
SONJA
Što god da joj se dogodilo sama je kriva.
MAMA
Bože, kako je to nepravedno... Promatram vas i imam osjećaj da vas ne poznajem. Kao da niste moja djeca.
SONJA
To je zbog Nere. Kad si sa mnom nikad nisi imala takav osjećaj, jel tako?
Nera je uvijek bila višak.
MAMA:
Nera nikad nije bila višak. Nikad to nisam rekla.
NERA
Ja sam bila neplanirana. Jel tako mama?
MAMA
Da, Nera je bila neplanirano dijete, ali kad se rodila zavoljeli smo je.
SONJA
Da, ti si je zbog grižnje savijesti razmazila. Pogledaj šta si od nje napravila?
NERA
Pazi što pričaš. Ja sam tu.
MAMA
Sonja, kontroliraj se. Nera je za stolom.
SONJA
Baš je to čudno. Nera, ti si trebala spasiti brak od staraca, a od prvog dana donosi sranja u kuću.
MAMA
Dosta.
SONJA
Pa to je istina.
NERA
Djeca se ne stvaraju da spašavaju brakove.
SONJA
Mama, zašto se stvaraju djeca?
MAMA
Ne znam. Stvarno ne znam.
Pogleda prema Tati.
MAMA
Mislim da ni on ne zna.
SONJA
Šta mislite gdje je Bruno?! Kakvi su to čudni poslovi. Moram vam nešto reći, sad kad smo tu, kao neka obitelj... Ponekad sumnjam da me vara.
NERA
To ne bi bilo nikakvo čudo.
MAMA
Nera, provociraš!
NERA
Samo sam rekla svoje mišljenje. Mene stvarno ne bi čudilo da je Bruno našao neku drugu žensku.
MAMA
Nera!!!
SONJA
Mama, ja sam ti rekla da Nera nije normalna, ali meni nitko ne vjeruje.
MAMA
Sonja, Bruno te sigurno ne vara. Zašto bi te varao?
SONJA
Znaš, nikad mu to ne bi oprostila. Nikad. Možda bi mu iskopala oči, ali oprostila mu ne bi. Mama, kako si ti mogla oprostiti tati?
Mama šuti. Pogledava tatu.
SONJA
Jesi li mu oprostila?
NERA
Pa jasno ti je da nije. Ja sam se rodila.
SONJA
Kao kazna.
Obje prasnu u smijeh.
NERA
Umjesto slatke male bebice dobili su čudovište.
MAMA
Sad nije ni vrijeme ni mjesto. Pričate gluposti. Tu se nije imalo ni što za oprostiti. Trenuci nekakvog očaja. Bila sam ljuta sve dok nisam vidjela tu ženu, a onda sam se sažalila.
Jel tako? Više se niste viđali?
Pogleda tatu. Tata šuti. Sonja i Nera se došaptavaju i smijulje.
MAMA
Mislim da je vrijeme za kavu. Čini mi se da mi je pao tlak.
SONJA
Ja s tim nikad nemam problema. Bruno se uvijek potrudi da mi tlak bude visok.
MAMA
Onda? Tko je sve za kavu?
NERA
Ja! Tursku bez šećera.
SONJA
Ja ne bih. Nikako. Opet mi nije dobro. Ako se srušim nazovite Hitnu, jel jano?! Nemojte čekati... Odmah nazovite...
MAMA
Sonjice, nazvat ćemo hitnu. Slobodno se opusti. Previše se živciraš.
NERA
Pa to sam joj i ja rekla pa se nadurila.
MAMA
Što smo rekli?! Kavu želi Nera, ja i Tata
Mama pogleda prema Tati.
MAMA
Tata strašno puno pije kave. Ali neka kad mu odgovara. Meni nije teško kuhati.
Mama pristavlja kavu. Tata gleda u pod. Sonja i Nera šute.
13. GROBLJE
Lana stoji pored groba.
LANA
Eto, gotova sam. Pogledaj koliko cvijeća! Moraš biti zadovoljan.
Postaje sve hladnije. Znaš, moram kupiti novi kaput. Jesam ti rekla da sam vidjela jedan ljubičasti?! Jako mi se sviđa i skup je. Nisam baš sigurna da ću si moći kupiti. Ali ako ne gledat ću ga još neko vrijeme u izlogu. Ne znam što bih ti još ispričala. Sutra se igra liga prvaka. Gledat ću pa ću ti reći rezultate.
Filip, nemoj se naljutiti na mene ako baš svaki dan ne dođem. Sad idem. Smrzla sam se.
Lana polako odlazi. Zastane i mahne prema grobu.
14. STAN MAME I TATE
Mama, Tata, Nera i Sonja sjede za stolom. Ispred Mame, Tate i Nere nalazi se šalica kave.
SONJA
Sad okrenite šalice pa ću vam gatati.
MAMA
Ti ne znaš gatati.
SONJA
Pa šta? Reći ću svakome od vas sve ono što želi čuti. Može? A vi mi morate povjerovati jer se inače ništa neće ostvariti.
Svi se smiju osim Tate.
SONJA
Nera, ti si u ozbiljnim problemima.
NERA
Prestani. Ne želim da mi gataš.
MAMA
Nera, ne brini, Sonja ne zna gatati.
NERA
Ne želim da govori o meni.
MAMA
Daj da vidim tvoju šalicu.
Sonja okreće Maminu šalicu.
SONJA
Mama, tebi će se ostvariti neke lijepe želje.
MAMA
Konačno! Ali, trenutno se ne mogu sjetiti ničega što sam poželjela.
SONJA
Ništa ne brini.
NERA
I hoće li mama biti sretna?
SONJA
Hoće. Bit će jako sretna.
MAMA
Tata, čuješ li ti to? Bit ću sretna. A on?
SONJA
To moram vidjeti u njegovoj šalici.
Tata, daj šalicu.
Tata uzima šalicu, ali ispada mu na pod i razbije se.
MAMA
I tata će sigurno biti sretan. Znate kako napreduje. Svakim danom je sve bolje. Uskoro bi mogli prošetati po vani. Bit će on dobro. Treba mu vremena. Tako je i doktor rekao. Nekim ljudima treba malo više vremena da nastave živjeti. Bit će on dobro. I ponovno će pričati. On mora odlučiti kad će to biti. Ne smijemo ga prisiljavati. Bit će sve dobro.
15. VANJIN STAN
Vanja odjevena za izlazak. Bruno kleči pored nje.
BRUNO
Vanja, samo nemoj danas. Obećajem ti da ću sutra ostaviti Sonju. Ne možemo tamo napraviti cirkus.
VANJA
Pozvana sam i želim ići.
BRUNO
Odvest ću te drugi dan. Zapravo ne vjerujem da će nas itko od njih željeti ikada vidjeti, ali bolje i tako nego danas. Sve je bolje nego danas.
VANJA
Kukavico.
BRUNO
Ja sam i budala i kukavica i kreten, ali pusti. Evo, napravit ću sve što želiš. Nazovi ih i reci da ne možeš doći.
VANJA
Reći ću da me bole noge.
BRUNO
Reci što želiš. Nitko se neće naljutiti. Ma oni te tamo ne trebaju. Možda su i zaboravili da su te pozvali.
VANJA
Ja se danas želim oprostiti sa Filipom. Želim da me konačno pusti od sebe. I zato idem tamo. Dosta mi je sažaljenja. Dosta mi je da se osjećam krivom. Ja se već godinu dana skrivam od svih u ovom stanu, pa ne mogu više.
BRUNO
Ne. Vanja, nemoj radi mene!
VANJA
Pa i ti si jedan od razloga zašto idem. Želim i tebi pomoći i zato me nećeš spriječiti. Bruno i ti ne živiš, kako ti nije jasno? Ti ih samo slušaš i ispunjavaš želje.
BRUNO
Nije baš tako.
VANJA
Iskorištavaju te. I ja te iskorištavam. I umjesto da nas sve ostaviš ti juriš od jednog do drugog i kupuješ mir. Bruno, ti nikog od nas više ne voliš. Ti samo odrađuješ. I nemoj ništa govoriti jer znaš da sam u pravu.
16. STAN MAME I TATE
Mama, Tata, Nera i Sonja sjede za stolom. Jedu.
MAMA
Ovaj dan ide potpuno krivo. Prvo smo trebali jesti. Kad je čovjek gladan svašta mu pada napamet.
NERA
Ja sam jela.
SONJA
To smo svi vidjeli. A zašto sad opet jedeš?! Organizam ti nije navikao na hranu pa će ti biti zlo.
MAMA
Samo jedi. Jako si mršava.
SONJA
Pa gdje je Bruno? Jel vam sad jasno kakav je on? Mama, nadam se da ga više nećeš braniti kad mu budem prigovarala.
MAMA
Neću.
SONJA
Uopće ga nije briga. I sad da moram u bolnicu tko bi me vodio?
NERA
Šta trebaš u bolnicu?
MAMA
Sonja, ne brini. Pa nisi sama. I ne trebaš u bolnicu.
SONJA
Nervira me što ga nikad nema.
MAMA
Sonja, ja mislim da ti malo pretjeruješ s bolnicama. Znaš, ne treba stalno tamo ići.( pogleda Tatu). I on se s tim ne slaže.
SONJA
Sad sam imala razlog.
MAMA
Pa ne kažem da nikad nemaš razlog, ali ipak.
SONJA
Mama, ja sam trudna.
NERA
Nemoguće. Takvi kao ti ne bi smjeli imati djecu!
MAMA
Nera prestani! Sonja ja ti čestitam! I tata ti čestita. Pa konačno. Ja sam mislila da nećete imati djece. Već ste dugo u braku . Ali, eto...
NERA
Trud se isplatio!
Tata ustaje i prilazi Sonji. Poljubi je. Nera i Mama se pogledavaju.
SONJA
Željela sam vam svima reći za večerom, ali nikako da ta večera krene- Ni Bruno ne zna. Ni njemu nisam stigla reći.
Zvono. Mama krene prema vratima. Ulaze Bruno i Vanja
VANJA
Dobra večer.
MAMA
Bruno, baš lijepo što si otišao po Vanju. Pa ja sam znala da se na tebe može računati. Ti si naše zlato.
BRUNO
Ma ne, ja sam...
NERA
A Sonja je mislila da si kod ljubavnice.
SONJA
Bruno, reci mi da nisi otišao po nju! Samo mi to reci.! Ajde!
BRUNO
Nisam...
SONJA
Lažeš!
MAMA
Nera, ajde nemoj više ništa pričati.- Pa imamo gosta. Moramo se ponašati kao prava obitelj.
Mama prilazi Vanji i zagrli je.
MAMA
Vanja, baš lijepo što si došla. (Tati): Tata, sjećaš se Vanje? Uvijek ti je bila draga. Govorio je da si ti najbolja Filipova cura, a znaš da je on imao puno cura.
VANJA
Da, nije se štedio.
MAMA
Pa Vanja, kako si?
VANJA
Dobro. Ponekad.
MAMA
Drago mi je što si tu. I Filipu bi bilo drago. On je tebe stvarno jako volio.
VANJA
Ma da... Znam...Mada neke stvari nisu onakve kakve izgledaju. Ja i Filip...Zapravo ja sam ovdje došla da... željela sam vam reći nešto kao istinu.
BRUNO
Vanja, to sada nije bitno. Vanja se ispričava što još nije bila ba Filipovom grobu.
SONJA
To mene uopće ne čudi. Ali Vanja, nisi jedina. Nera je bila danas prvi put.
NERA
Sonja, ja sam imala svoje razloge.
MAMA
Cure, smirite se! Vanja, nemoj se zbog toga osjećati loše. Danas se osjećaj kao da si sa obitelji.
VANJA
. Mislila sam da ću se osjećati bolje kad vas vidim, ali nije mi baš ugodno.
MAMA
Samo se opusti pa će biti lakše. Hodaš?
VANJA
Ne još.
MAMA
Barem si živa.
Obje se pogledaju i šute.
MAMA
Hoćeš kavu? Sok? Čaj?
NERA
Nešto žestoko?!
VANJA
Pa može! Jako, jako žestoko!
Mama ulijeva piće Vanji. Nera uzima bocu koju je mama odložila na stol i podiže je.
NERA
Ionako moramo nazdraviti sad kad smo konačno na okupu. Bruno, ja ti čestitam.
BRUNO
Meni?
NERA
Pa da, postat ćeš tata.
BRUNO
Molim? Ja? Ne! Ja? ( okrene se prema Sonji): Sonja, o čemu ona priča?
Mama krene prema Bruni i grli ga. Sonja ponosno gleda. Vanja je u čudu. Neri je svejedno.
MAMA
Svi ti čestitamo. Pa to je prekrasna vijest! Konačno beba u obitelji! Ja baka! Pa ja nisam dovoljno stara da budem baka, ali nema veze. Veselim se! A i Tata želi biti djed, jel tako?! I Filip bi bio jako sretan da je sad tu s nama...
Mama pogleda prema Tati.
VANJA
O da, sigurno. Bruno, i ja ti čestitam. I Sonji čestitam! Baš lijepo. Jedan novi život. Bruno, sad imaš sve. Ne možeš pobjeći ni da želiš.
Vanja uzima bocu i naginje iz nje.
SONJA
Bruno, ja sam tvoja žena i ja sam trudna. Mislim, ako nisi shvatio do sada. Možeš mi prići i zagrliti me. Tebi stvarno treba ponekad sve nacrtati!
Bruno zagrli Sonju. Zbunjen je.
VANJA
Baš nacrtati!
MAMA
Konačno smo svi na okupu. Mogli bi konačno jesti. Sad ću ja postaviti stol. Ovaj trenutak čekala sam cijeli dan.
SONJA
Bruno, pa reci nešto?! Zašto si tako ukočen?
BRUNO
Ma ništa. Umoran sam. To je sve. Užasno sam umoran.
SONJA
Bruno, ne možeš biti umoran. A što ako meni ne bude dobro? Tko će me voditi u bolnicu?
VANJA
Drago mi je da sam vidjela, a sad bi trebala ići.
MAMA
Ne dolazi u obzir. Večeras ćemo biti svi zajedno. Vanja, ja bih tebe kad tad zavoljela da si ostala sa Filipom. Ali sad je tako kako je. Drago mi je da si ovdje. Opusti se.
NERA
Vanja, uživaj. Ja sam za danas već previše rekla pa ću šutjeti.
SONJA
Ne znam da li će biti djevojčica ili dječak. Uvijek sam maštala o djevojčici, ali možda će joj biti lakše u životu ako bude dječak. A Bruno?
BRUNO
Meni je svejedno.
SONJA
Njemu bi bilo svejedno i da mu kažem da nije njegovo, jel tako Bruno?!
Bruno ne reagira.
SONJA
Moram smisliti ime što prije. Svi će ti mjeseci brzo proći a dijete mora imati ime.
Tata ustaje, promatra ih sve na okupu, prilazi Bruni, stane pored njega i počne se smijati. . Svi ga promatraju.
MAMA
Tata, jel ti dobro?
SONJA
Tata, previše si uzrujan! Nemoj se smijati. Tata, ništa nije smiješno! Bruno, što stojiš tu, pomozi tati.
NERA
Pa pustite ga neka se smije!
SONJA
Sad nije vrijeme za to.
VANJA
Hoćete li vode? Ili nešto jače?! ...Zašto on ništa ne govori?
SONJA
Umoran je i tužan. Treba vremena.
Zvono na vratima.
NERA
To je sigurno ona cura s groblja. Mama, jesam ti rekla sam je pozvala na večeru?
SONJA
Ja ne želim da nepoznata osoba bude s nama na večeri. Tko zna tko je to? Možda je opasna?
MAMA
Večeras nam nitko ne smeta. I ne zaboravite da smo obitelj i da se nikad ne svađamo pred gostima.
Jel tako tata?!
Tata ne reagira. Mama krene prema vratima. Otvara ih. Vraća se nakon nekoliko trenutaka.
MAMA
Nema nikoga. Možda nam se učinilo.
Svi su za stolom. Mama donosi hranu. Nastaje žamor. Svi govore u isti glas. Riječi se ne razumiju. Buka postaje sve veća.
GROBLJE
Lana sjedi na grobu. Pali cigaretu. Vani je mrak.
LANA
Filip, pogledaj, ipak nisam prestala pušiti. Kupila sam ih putem. Uz njih nisam sama. Znaš, jednog ću dana sigurno baciti cigarete. Zbog srca. Ali još nisam spremna. (šuti nekoliko trenutaka): Još malo pa će ponoć. Mislila sam da ovaj dan nikada neće završiti. Mislila sam da se večeras neću ovdje vratiti. Nisi mi dao da uđem pa sam se vratila k tebi. Da, ovako je bolje. Filip, ja sam užasno umorna od svega. I oni su užano umorni od svega. Moraš ih pustiti. I ja tebe moram pustiti. I ti mene moraš pustiti. Jako sam umorna. Ne znam ni kako ću doći do kuće. (polako ustaje): Ovaj mramor je tako hladan. Ne mogu više sjediti. Jako, jako sam umorna.. Budi dobar. I vidimo se.
Lana polako odlazi, okreće se i pošalje pusu Filipu.