Kroz spletke do bračne krletke

Godina proizvodnje: 2021

Broj muških likova: 7

Broj ženskih likova: 4

Broj likova neodređenog spola:

Autorska prava: sva prava pridržana

Likovi:

PODOBNIK – saborski zastupnik Kamilo Podobnik, uvaženi član Stranke i kandidat za veleposlanika u Londonu, čovjek kasnih srednjih godina.

ELLA – supruga g. zastupnika, profinjena žena srednjih godina ugodne vanjštine, pomalo eterična, vodi humanitarnu zakladu, u braku se osjeća zanemarenom.

SUZANA – osobna tajnica gospođe Elle, zaručnica Frana Žnidašića, lijepa i britka mlada žena kasnih dvadesetih godina, uoči svog vjenčanja s Franom odolijeva osvajačkim namjerama g. zastupnika.

ŽNIDAŠIĆ – osobni tajnik gospodina zastupnika, Suzanin zaručnik Fran, naočit i sposoban mladi čovjek kojeg, uoči vjenčanja sa Suzanom, nužda tjera da smišlja spletke, u dobi je od trideset godina.

VALENTINO – pravim imenom Matko, rođak gospodina zastupnika, studira u Zagrebu, stanuje u obiteljskoj vili Podobnikovih, dvadeset godina, pomalo ženskastog izgleda, od studija mu više leži udvaranje ženama pri čemu nije osjetljiv na njihove godine.

MARTA – bivša tajnica u Odvjetničkom uredu Bartolić, nekadašnja ljepotica koja je žarila i palila na odvjetničkim tulumima, neko vrijeme ljubavnica a sada prijateljica g. Bartolića, pedeset godina i koju više.

BARTOLIĆ – poznati zagrebački odvjetnik, vlasnik uglednog odvjetničkog ureda, premazan svim advokatskim mastima, dobro kotira u Stranci, bliži mu se šezdeseta.

SEBASTIJAN – učitelj glazbe, profinjena duša u stalnom sukobu s prozaičnim potrebama tijela, talentirani spletkaroš i osoba koja obavlja neke delikatne poslove za g. zastupnika, četrdesetak godina.

SESARDIĆ – doministar u ministarstvu pravosuđa, bivši sudac i poznati pronalazač rupa u zakonu, visokopozicionirana osoba u Stranci. Ima oko šezdeset godina.

BARBARA – mlada, živahna djevojka dvadesetih godina zadužena za održavanje reda i čistoće u vili Podobnik, živi u maloj kućici, u parku uz vilu, zajedno s ocem Antonom.

ANTON – vrtlar i kućni majstor na imanju Podobnikovih, lukavi pijanac koji još uvijek stanuje u vrtnoj kućici imanja više zahvaljujući Barbarinim no svojim sposobnostima, alkohol mu daje koju godinu više od šezdeset.

 

Građani, birači, molitelji...
 

---

1. ČIN

 

Prizor 1

 

Vila Podobnik na obroncima zagrebačke Medvednice, povrh Gračana (izgradio ju je početkom dvadesetog stoljeća zagrebački industrijalac Rudolf Schwartz). Kabinet g. zastupnika Kamila Podobnika koji se sastoji od predsoblja i kancelarije tajnika, radne sobe gospodina zastupnika, sobe za sastanke, WC-a i male sobice sa serverom za lokalnu kompjutorsku mrežu u vili. U kancelariji, za svojim stolom sjedi tajnik Fran Žnidašić i nešto računa, zamišljeno gledajući negdje kroz prozor. Ulazi Suzana noseći pozivnice za vjenčanje.

ŽNIDAŠIĆ (Glasno i zamišljeno, za sebe.)

Ak bu mi to stvarno dal...  kak je obećal...

 

SUZANA

Donesla sam ti pozivnice, da ih vidiš.

 

ŽNIDAŠIĆ

Keš mu mogu dati, Marta bu mi posudila.

 

SUZANA

Pogledaj malo, dragi moj Francek...

 

ŽNIDAŠIĆ

Da, i mogu tada uzeti kredit.

SUZANA

O čemu ti?

 

ŽNIDAŠIĆ

I onda bi za dvadeset godina...

 

SUZANA

Pogledaj ove pozivnice, ideš mi već na živce.

 

ŽNIDAŠIĆ (Pomalo odsutno.)

Da draga, vidim te pozivnice i ovak mi iz daljine izgledaju super.

 

SUZANA

Jako sam zadovoljna kak su ih napravili.

ŽNIDAŠIĆ (Neuvjerljivo.)

I ja sam zadovoljan.

 

SUZANA

Fran, svadba je tu, pred vratima. Kak je to brzo došlo. Kaj to mozgaš dragi?

 

ŽNIDAŠIĆ

Razmišljam o našem budućem stanu. Moj šef mi je obećal prodati nam ga povoljno tak da bi se splatilo jer bi rata kredita bila manja neg drugdje najamnina. Cijena je razumna. To je njegov svadbeni dar.

 

SUZANA

Onaj stan u Gračanima?

 

ŽNIDAŠIĆ

Da, ugodno me je iznenadil kaj nam ga daje tak povoljno.

 

SUZANA

Zaboravi.

 

ŽNIDAŠIĆ

Nekaj ti ne štima?

 

SUZANA

Ne štima mi i ne želim taj stan.

 

ŽNIDAŠIĆ

Zakaj ne želiš taj stan pobogu, meni to ni jasno?

 

SUZANA

Naprosto ne želim.

 

ŽNIDAŠIĆ

Ne kužim zakaj ti se ne sviđa ta ideja o stanu koji je udoban, jeftin, uostalom, nama prijeko potreban.

 

SUZANA

E baš si blesav. Pardon, govorim o ovom slučaju, nemoj se odmah nabrijavati.

 

ŽNIDAŠIĆ

Hvala, topim se od tvojih pohvala. Kaj ne nađeš ti neko bolje mjesto?

 

SUZANA (Šuti.)

 

ŽNIDAŠIĆ

Znaš kakva je gospođa, ak te navečer pozove jer samo ti znaš di je njezina knjiga o nekakvoj samopomoći ili o tome kako mirno spavati po noći, ili da skočiš u apoteku uzeti tablete, tad ti do nje treba pet minuta, od tog stana.

Ak se gospon zastupnik sjeti navečer par genijalnih rečenica za svoj sutrašnji govor koji ne bu slušal baš nitko, za čas sam kod njega od stana kojeg odbacuješ britko. Ovdje je rima sam da vidiš kak ta logika štima.

 

SUZANA

Je, kužim ja sve to. Ali, jednog bu jutra gospon zastupnik poslal tebe u Split il čak u Mostar. A onda bi ga vrag mogel dovesti pred moja vrata. Daleko su samo pet minuta od vile. A ti znaš kakav je on kad je u pitanju suknja, u opasnosti je svaka luknja. Ovdje je rima sam da vidiš kak i ta logika štima.

 

ŽNIDAŠIĆ

Suzana, molim te zašuti. Mislim, kaj se toga tiče.

 

SUZANA

Ipak, rekla bum ti par riječi. Slušaj me sada dobro.

 

ŽNIDAŠIĆ

Brzo reci kaj te tišti!

 

SUZANA

Ak to želiš čuti... a želiš, ne prekidaj me.

 

ŽNIDAŠIĆ

Želim čuti sve, hajde zini, sav već drhtim od toga kaj mi se mota po glavi.

 

SUZANA

Evo u čemu je stvar.

 

ŽNIDAŠIĆ

Ma reci već jednom kaj se tu zbiva?

 

SUZANA

Budući veleposlanik ne želi da se po Zagrebu, u ovom osjetljivom trenutku, šire novi tračevi o njegovim ljubavnim aferama. Želi se malo primiriti. Pa se okrenul vlastitoj kući. Ali ne i vlastitoj ženi. Pogled mu je skliznul malo dalje a opet blizu nje.

 

ŽNIDAŠIĆ

(Odmahuje rukom a onda se naglo uozbilji.)

Ma daj, ti i tvoje zagonetke. Kam mu je skliznul pogled?

 

SUZANA

Pogled mu je skliznul na tvoju Suzi.

 

ŽNIDAŠIĆ

Na tebe?

 

SUZANA

Da, na mene. Kaj misliš da to nije moguće. Gleda mene, mašta mu radi, rihta situaciju a ovaj stan koji je koristio za svoje ljubavnice, trebao bi se lijepo uklopiti u njegov plan, ko kec na desetku. Ali, ne bojim se ja njegovih dolazaka na vrata, naprosto mi se gadi pomisao na život u bivšem kupleraju.

 

ŽNIDAŠIĆ

Super! Dakle tako stoje stvari.

 

SUZANA

To ti je gospodin narodni zastupnik, budući veleposlanik i moralna vertikala. Ovak se brine za tebe i tvoju zaručnicu.

 

ŽNIDAŠIĆ

Ovo je podlo, ak je to istina.

 

SUZANA

Gle, Sebastijan, učitelj pjevanja i njegov specijalac, stalno se vrti tu po vili i nabacuje mi razne fore kak bi ja skužila da se strašno sviđam tvom šefu.

 

ŽNIDAŠIĆ

Sebastijan! Hulja i gnjida!

 

SUZANA

Jesi li možda mislio da dobivam pojačanu božičnicu, uskrsnicu, poneki kostimić, trinaestu plaću, na tvoju lijepu facu?

ŽNIDAŠIĆ

Mislio sam si da moj rad cijeni i da nagrađuje to kaj sam mu uvijek na raspolaganju. Konačno, i ti si Elli stalno pri ruci.

 

SUZANA

On želi od mene dobiti, kak da velim da ne budem prosta...?.

 

ŽNIDAŠIĆ

Niš nemoj reći, već mi je i to dosta.

 

SUZANA

On naprosto misli da mu pripada pravo mužjaka u njegovom stadu. Tako ti političari često misle, moć im lupi u glavu i misle da mogu ševit sve od reda. Sad sam mu ja na vidiku.

 

ŽNIDAŠIĆ (Za sebe.)

Svaka čast šefe! Tak se to radi, lojalnom službeniku treba za nagradu prasnut ženu! Ne bu prošlo.

 

(Suzanin mobitel zvoni.)

 

ŽNIDAŠIĆ

Tko zove? Gospođa Ela?

 

(Suzana kima glavom u znak potvrde, javlja se i poručuje da dolazi odmah.)

 

SUZANA

Bokić, moj dragi Francek. Ona me treba.

 

ŽNIDAŠIĆ

Pusa, draga! I pazi kaj radiš.

 

SUZANA (Odlazeći.)

A ti se zbroji, moj genije!

 

ŽNIDAŠIĆ (Šeće kancelarijom bijesno, žustro trlja ruke. Glasno govori sam sebi.)

Sad mi je jasno kaj on planira za London. On planira Suzanu odvojiti, vjerojatno u konzulat a onda bu ju povremeno posjećival zbog konzultacija. A ja bum, zbog posla, baš tada moral ostati u Londonu. Brrr, nemrem to smislit. Ali, ne bu to tak išlo. Fran je na štihu gospodine zastupniče a adute bu imal u rukavu.

(Odlazi iz kancelarije.)

Prizor 2

 

(U kancelariju tajnika ulaze Bartolić i Marta, ona ima nekakav ugovor u ruci. Tajnik je odsutan.)

 

BARTOLIĆ

Malo si se kasno sjetila.

 

MARTA

Možda sam čekala previše dugo. U svakom slučaju, Fran Žnidašić ne smije oženiti tu malu mudricu. Ja imam plan koji uključuje moju nećakinju, ludicu koja pati za Franom. U tom planu važan je prijedlog ugovora koji imam u ruci a koji ćeš ti još doraditi. Molim te. Ugovorom će on prema meni imati novčane obveze. Morat ćemo Suzanu nekako udaljiti, Frana ugovorom pritisnuti a Kamila potaknuti da ga ispravno savjetuje.

 

BARTOLIĆ

(Uzima prijedlog ugovora iz Martine ruke.)

Dobro, učiniti ću sve što mogu. Sve mi je jasno. Doduše, taj mi se momak sviđa ali, kakvo mu zlo pripremamo? Samo ga guramo iz jednog ženskog zagrljaja u drugi.

(U sebi – Gurni Marta malo i mene, prema Suzani. A Žnidašića, tog vrijednog tajnika, preotet ću jednog dana Podobniku, kao što je on preoteo meni Ellu. Nekad davno. Uh, kako vrijeme leti.)

Znaš da sam tu iskusan. Naći ćemo način da ga stisnemo ugovorom i ucijenimo potencijalnom tužbom. Povoljnu presudu ćemo lako dobiti ako dođe do suda, smatraj to urađenim. Pa čemu služe suci, moji stranački prijatelji. Hvala Bogu na zakonima koji su nam tako skloni. Ne brini Marta.

 

(Marta kuca na vrata radne sobe gospodina zastupnika i ulazi ne čekajući poziv. Njega nema u sobi.)

 

BARTOLIĆ

Kamila nema pa ću ja otići. Ne da mi se čekati.

 

(Pozdravljaju se, Bartolić odlazi a Marta sjeda u namjeri da pričeka prijatelja Kamila Podobnika. Vrata između kancelarije i radne sobe su polutvorena.)

 

MARTA (Za sebe.)

Nadam se da ću riješiti slučaj one moje ludice.

 

(Suzana ulazi u kancelariju, misleći da je unutra Žnidašić.)

 

MARTA (Za sebe.)

Joj, Suzana dolazi. Pretvarat ću se da ju ne čujem.

(Potom nastavi, glasno.)

Ta šmizla misli da je jako pametna.

 

SUZANA (Za sebe.)

Ona, izgleda, govori o meni.

 

MARTA

Žnidašiću ne zavidim uopće. Ta bu mu mast vadila.

 

SUZANA (Za sebe.)

Kakva jezičina! Ak ju ja ne tresnem ne bu ju niko.

 

MARTA

U njoj ima nešto prostačko, ona je šminkerica seljačke perfidije.

 

SUZANA (Za sebe.)

Bolje da odem. Hvata me fraz.

 

MARTA

I to ti je buduća Franova mlada!

 

(Marta izlazi iz radne sobe, ulazi u kancelariju.)

 

MARTA

O, dobar dan ljepotice.

 

SUZANA

Dobar dan.

 

(Obadvije kreću prema izlazu iz kancelarije)

 

MARTA

Vi ste, dakle, buduća mladenka.

 

SUZANA

Točno je kao i to da ste vi gospođa u godinama.

 

MARTA

Čujem da ste ljubimica gospodina zastupnika.

 

SUZANA

A ja sam čula da ste vi bili zvijezda svih odvjetničkih tuluma.

 

MARTA (Za sebe.)

Majko Božja, budi uz mene da se ne zrušim.

 

SUZANA (Za sebe)

Nasmijava me ta napuhana misica iz prošlog stoljeća.

 

MARTA

Idite, s milim Bogom.

(Izlazi ljuta.)

 

SUZANA

Goni se gnjavatorko, ti si šmizla a ne ja. Glumiš finoću a svi stariji odvjetnici od Črnomerca do Maksimira i od kolodvora do Mlinova, svi se smijulje na spomen tvog imena.

 

 

Prizor 3

 

VALENTINO (Ulazi u kancelariju.)

Suzi, bok, činilo mi se izvana da te čujem.

 

SUZANA

Kaj pak ti hoćeš?

 

VALENTINO

Ah, koja je nastala frka! Koji bed. Da mi staviš ruku na srce osjetila bi kako bubnja čim se sjetim u kojoj sam ja gabuli.

 

SUZANA

Tvoje srce? Mislila sam da ti je u gaćama. Kakva frka?

 

VALENTINO

Jučer me je moj veleštovani rođak našao u kućici s Barbarom. Znaš da je on pijetao u kokošinjcu i to mu nije bilo nimalo drago. Zaprijetio mi je da će me poslati doma. Ako se Ela ne zauzme za mene naje.. nastradao sam. Pa, pa, ode Valentino. I više te, ovako lijepu, neću vidjeti. Suzi, daj reci nešto pametno.

 

SUZANA

Nećeš me vidjeti više? Bravo! Pa kaj onda? Ali, meni se čini da ti teže pada kaj ne budeš vidio gospođu Ellu.

 

VALENTINO

Daj ne zezaj. Ja nju poštujem iznad svega. Kad me već vučeš za jezik, ljubomoran sam na tebe, na to što si s njom po cijele dane. Volio bi te ponekad malo zamijeniti i praviti joj društvo češće. Što to imaš, njezine tablete? Daj mi da joj odnesem.

 

SUZANA (Imitira ga.)

Ah, daj mi da joj odnesem. Kaj ti je Valentino? Daj se zbroji.

 

VALENTINO

Molim te daj mi to lijepa Suzi.

(Valentino uzima tablete iz Suzanine ruke.)

 

SUZANA

Vrati mi tablete budalo!

(Suzana pokušava oteti tablete od njega, on kruži oko stolca.)

 

VALENTINO

O drage tabletice, kakva je to droga? Ne vraćam ti to.

 

SUZANA

Vraćaj.

 

VALENTINO

Ma daj se skuliraj. Moju ispriku neka ispjeva ova pjesma koju sam napisao za sve lijepe žene ovog svijeta.

(Izvlači list papira iz džepa, na njemu je isprintana pjesma.)

 

SUZANA

Baš me briga za tvoju pjesmu. I kaj je to uopće, otkad si ti poeta? Sigurno cmizdriš onak – ti za me si bila ka rosa na cviću...

 

VALENTINO

Uopće nije takva. Želim je pročitati tebi a ti bi je mogla pročitati Elli i malo me pohvaliti.

 

SUZANA

Hej Valentino, ziher si prolupal. Kaj su ti se pobrkale daske u glavi?

 

VALENTINO (Čita pjesmu.)

Ne znam više tko sam,

misli ne mogu jasno srediti,

od ženskog pogleda milog

čas gorim a potom ću se lediti.

 

Drhtim kad samo pomislim

na te oble linije užitka,

misli mi lete među jedre grudi,

tražeći smisao vlastitog bitka.

 

Bjelinu puti sanjam budan,

drhtaj tijela iz sna me budi,

govorim sam sa sobom,

ludim me drže bliski ljudi.

 

Zato govorim cvijeću, stablu,

bijelom kamenju kraj puta,

ali, uzaludan moj je krik,

opsjeda me žudnja ljuta.

 

SUZANA

To si sigurno prepisal. Ili ti je onaj ljigavac Sebastijan dao svoje umotvorine.

 

(Pred vratima se začuje glas gospodina zastupnika, Valentino osjeti strah i nelagodu pa hitro ulazi u sobicu u kojoj se nalazi server za LAN, lokalnu kompjutorsku mrežu u vili.)

 

 

Prizor 4

 

PODOBNIK (Ulazi u kancelariju.)

Suzana, dobar dan. Što je to? Kao da sam te zatekao u nečemu?

 

SUZANA

Gospodine, oprostite, malo ste me iznenadili. Idem ja.

 

PODOBNIK

Čekaj malo, samo ću ti nešto reći pa onda idem ja u svoju sobu.

(Sjeda.)

 

SUZANA

Joj, bolje da ništa ne čujem.

 

ZASTUPNIK

Ma poslušaj me minutu. Ti znaš da me Stranka namjerava imenovati  ambasadorom u Londonu. U tom slučaju i Fran ide sa mnom, to ti je valjda jasno.

 

SUZANA

Gospodine, rekla bih da je to sada nama mali problem. Pa mi ćemo se uskoro vjenčati.

 

PODOBNIK (Ustaje.)

Draga Suzana, ti znaš što osjećam za tebe. Mislim ja na tebe i osigurat ću ti sve ono najbolje što se može a vezano je za to imenovanje. Dobit ćeš i ti dio kolača, i to onaj s jagodom i šlagom.

(Pokušava joj uzeti ruku.)

 

SUZANA

(Za sebe, odmičući se od njega.) Upravo se tog šlaga i bojim.

(Glasno.) Moram ići gospodine, ne vidim svoju ulogu u svemu tome.

 

PODOBNIK

Ah ne, Suzana, ja te želim usrećiti! Sebastijan ti je rekao par riječi o tome što osjećam za tebe. Ja bih ti to htio pojasniti. Ali ne možemo o tome govoriti u kabinetu. Tu sve zvuči tako službeno. Kada bi se našli na nekom mirnom mjestu, navečer... Ne boj se, pa radi se o razgovoru.

 

(Pred vratima se začuje glas. Kucanje.)

 

SUZANA

Oh, Bože! Samo nam trebaju tračevi kako se nalazimo u vašem kabinetu nasamo.

 

PODOBNIK

Ne činimo ništa loše. Ali, tračevi se lako šire. Ti reci da si donijela nešto Franu, da je to razlog zbog kojeg si tu. I onda ga otpravi. Ja bježim u svoj ured.

 

SUZANA

Jao meni! Što radite? Ovo bježanje izgleda još gore.

(U sebi – Možda stari jarac želi stvoriti sumnjivu situaciju.)

 

(Gospodin zastupnik hitro ulazi u svoju radnu sobu i pritvara vrata. Ostaje iza vratiju, zanima ga tko će ući.)

 

SEBASTIJAN (Ulazi i pomalo iznenađen zastaje na vratima, pa ih lagano zatvara.)

Suzana, otkud vi ovdje? Jeste li slučajno vidjeli gospodina zastupnika?

 

SUZANA

A kaj vas briga otkud ja ovdje? Znajući vaš jezik, rekla bum da sam donijela nešto Franu ali kao što vidite, njega nema. I zakaj mislite da bi ja mogla znati gdje je gospodin zastupnik ? Dajte zatvorite vrata s vanjske strane. Ja ostajem čekati Frana.

 

SEBASTIJAN

Čekajte malo, nemojte odmah izvlačiti kanđe. Ali, kada smo se već sreli...

 

SUZANA (Za sebe.)

Sranje! Baš mi je ovo trebalo.

 

SEBASTIJAN

Što se vi durite, molim lijepo? Zbog toga što sam vam otkrio osjećaje gospodina zastupnika? Dozvoljavam, možda u neprikladan trenutak i na neprikladan način ali, tu nema ničeg uvredljivog. Pa, vama je jasno da mu se sviđate i tu ne bi trebalo biti nikakve štete.

 

SUZANA

(Za sebe.) Je, pogotovo ak te odvede u krevet pa ti još napravi dete.

(Glasno.) Koji ste vi lik. Smutljivac i svodnik. Nemam potrebe slušati vaše slatkorječive priče, niti slušati o tome da se sviđam šefu mog zaručnika.

 

SEBASTIJAN

Nema tu nimalo štete, kao što sam rekao. Nećemo raspravljati o ukusima. Ali, moje mi iskustvo govori da žena prije ili kasnije potraži ljubavnika. I recimo da se to vama dogodi. Prije ili kasnije, svejedno. Pa zar ne biste radije odabrali uglednog gospodina na položaju nego mladog vjetropira poput Valentina, kojemu je budućnost vrlo upitna?

 

SUZANA

Valentina? Ne mogu vjerovati da to stvarno mislite.

 

SEBASTIJAN

Pa da, Valentina. Učinilo mi se da sam ga vidio kako se vrti pred ovim vratima malo prije i to me je začudilo ali sam otišao dalje, svojim poslom. Sad, kada vidim ovdje vas, više me ne čudi.

 

SUZANA

Vi ste hulja i tračer. Vidite valjda svojim očima da ovdje nema Valentina, niti ikog osim mene.

 

SEBASTIJAN

Da, ja sam hulja zato što opažam stvari i poznajem skrivene puteve ljudske požude. A tko je napisao izvjesnu pjesmu, bolje reći prepisao i to sa sasvim jasnim ciljem? Možete mi reći u povjerenju, je li napisana za vas ili za gospođu Ellu?

 

SUZANA (Za sebe.)

Kak je taj ljigavac saznal za pjesmu? Valda je ipak njegova.

 

SEBASTIJAN

Suzana, kada već govorimo o malom ljubavniku. On gleda svaku zgodnu ženu požudno, to i vi znate. Vas će sigurno poslušati. Opomenite ga, neka bar gospođu Ellu ne gleda takvim očima. A gleda ju. Neka se malo suzdrži. Bilo bi jako nezgodno da to primijeti gospodin zastupnik.

 

SUZANA

Pa vi stvarno nemate stida? To su najobičnije laži.

 

SEBASTIJAN

Dajte, molim vas. To već ljudi zamjećuju. Nepravedni ste prema meni.

 

PODOBNIK (Ulazi u kancelariju iz svoje radne sobe.)

Kako, što to ljudi zamjećuju?

 

SEBASTIJAN (Za sebe.)

Ovo mi nije trebalo.

 

SUZANA (Za sebe.)

Šit.

 

PODOBNIK

Je li ovo istina? Pa taj mali drznik je prevršio svaku mjeru. Potjerat ću ga natrag u njegovo selo pa neka tamo ganja koga hoće.

 

SEBASTIJAN

(Za sebe.) Ugazil sam u drek.

(Glasno.) Oprostite gospodine zastupniče na ovoj indiskreciji.

 

SUZANA

(Pravi se da joj je slabo i prima se za grudi, glasno diše.)

(Podobnik i Sebastijan zajedno prihvaćaju Suzanu.)

 

PODOBNIK

Ah, pozlilo joj je!

 

SEBASTIJAN

Suzana, sjednite. Dišite dugim udisajima, isto takvim izdisajima, u ravnomjernom ritmu. Taaaako...

 

SUZANA (Pravi se da dolazi k sebi.)

Dobro je. Sad mi je bolje. To je samo mali napad tjeskobe.

 

PODOBNIK

Nemoj nas plašiti Suzi.

 

SEBASTIJAN

Ono što sam rekao o Valentinu, možda je to ipak malo pretjerano. Ljudi vole izmišljati pogotovo ako mogu nekome naškoditi.

 

SUZANA

(Za sebe.) Kaj sad ovaj smišlja, kakve su to lukave fore?

 

PODOBNIK

Rekao ti ne rekao, ja sam već prije odlučio da taj vjetropir mora otići iz moje kuće.

 

SUZANA

Baš mi ga je žao. Čime je on to zaslužio, pa samo je mladić kojem hormoni rade.

 

PODOBNIK

Da stvarno je jadnik i nevini mladac. A to što se šulja okolo kuće i ne da mira djevojkama, to nitko nije primijetio?

 

SUZANA

O čemu pričate?

 

PODOBNIK

Jučer sam krenuo u vrtnu kućicu reći nešto Antonu. Vrata su bila zaključana, pokucao sam a umjesto starog pijanca, otvorila mi je Barbara. Zapravo, odškrinula vrata. Bila je smetena, iznenađena pa sam pomislio da se nešto dogodilo i gurnuo sam lagano vrata da uđem i vidim što je.  Ušao sam i gledam okolo, sumnjivo mi je i otvaram vrata spavaće sobe.

(Kako govori, gospodin zastupnik gestikulira i prima se za kvaku sobice sa serverom te ih otvara.)

Gledam po sobi i koga vidim u njoj?

(Opisujući svoje zavirivanje u Barbarinu sobu, gleda po sobici sa serverom.)

Matko! Što? Zar ja to sanjam? Dežavi. Matko, opet na tebe nailazim.

 

SUZANA

(Za sebe.) Joj, koja se frka zavrtila.

 

SEBASTIJAN

(Za sebe.) Ovo je tek poslastica.

 

PODOBNIK

E moja Suzana. Sada su meni jasnije neke stvari.

 

SUZANA (Šuti, ne može izustiti niti riječi.)

 

SEBASTIJAN

Žene su varljive.

 

PODOBNIK

Sebastijane, idi molim te i smjesta nađi Frana. Neka dođe u kabinet.

 

SUZANA (Dolazi do riječi.)

Ne znam što vi tu vidite ali ništa se nije dogodilo.

 

PODOBNIK

Ma, kada je taj došao da mi je znati?

 

SUZANA

Bio je tu, sa mnom prije nego što ste vi došli. Došao je požaliti se kako ste mu obećali otprašiti ga natrag doma. Obratio se meni s molbom da to prenesem gospođi Elli uz napomenu kako se nada da će ona razgovarati s vama i uvjeriti vas da ne postupite naglo. Kada je čuo da dolazite, preplašio se i pobjegao u ovu sobicu.

 

PODOBNIK (Suzani.)

K vragu! Znači da je čuo ono što sam ti govorio.

 

VALENTINO

Začepio sam uši.

 

PODOBNIK

Mogu misliti. Kakva je sad to igra?

 

SEBASTIJAN

Netko dolazi.

 

(Žnidašić ulazi, s njim grupa građana koji su došli gospodinu zastupniku s raznim molbama a da bi potkrijepili te svoje zahtjeve, svi nose torbe ili vrećice iz kojih izviruju kobasice, table špeka, flaše domaćeg vina, ulja...)

 

GRAĐANI

Gospodine zastupniče, znamo da je vaše vrijeme dragocjeno ali, poslušajte naše pravedne molbe, jer mi se nemamo kome drugom obratiti.

 

PODOBNIK (Zauzima govornički stav.)

Dragi moji građani, vi znate u koga možete imati povjerenje, komu se uvijek možete obratiti. I mada mukotrpno gradimo ovu našu Državu i premda institucije rade svoj posao još uvijek sve nije doseglo razinu kakvu bismo željeli. U tome nam svesrdno odmaže oporba koja potkopava svaku našu pozitivnu inicijativu. Previše smo dali žrtava da bismo dopustili raznim mrziteljima svega onoga što je hrvatsko da nam skrenu ovaj naš brod s pravca koji je ucrtala naša domoljubna Stranka... s pravca koji je ucrtala u navigacijske karte pomoću kojih plovimo prema boljoj budućnosti.

 

ŽNIDAŠIĆ (Tiho gospodinu zastupniku.)

Gospodine, to je dovoljno reći. Dalje je već govor.

(Za sebe.) I previše.

(Glasno okrećući se građanima.) Živio gospodin zastupnik.

 

GRAĐANI

Živio! Živio!

 

SEBASTIJAN, SUZANA, VALENTINO

Živio!

 

(Građani ostavljaju kobasice, table špeka, flaše vina, ulja... a tajnik Žnidašić ih poziva da izađu van, na hodnik, pa će ih potom gospodin zastupnik primati, jednog po jednog i saslušati. Građani izlaze iz kabineta.)

 

VALENTINO

Oprostite mi ako sam vas bilo čime uvrijedio.

 

PODOBNIK

Ne zaslužuješ oprost. Već dugo skupljaš minuse.

 

SUZANA

On je još nezrelo dijete.

 

PODOBNIK

Baš nezrelo, ali ne toliko zeleno da ne bi znalo ubrati zrelo voće.

 

VALENTINO

Sve to mogu ispraviti.

 

PODOBNIK (Valentinu.)

Dobro. Mogu ti dati još jednu šansu i oprostiti tvoje nesmotrenosti. Ali, znaj jedno. Dosta je plandovanja i trošenja mojeg novca. Već sutra ću dogovoriti sa svojim stranačkim prijateljem i direktorom da te uzme u svoje poduzeće i to kao radnika u skladištu. Radit ćeš honorarno, zarađivat ćeš svoj novac i onda ćeš više cijeniti svoje sate na fakultetu. Hajde, sada idi, vidiš da imam posla.

 

VALENTINO

Hvala. Nećete požaliti.

 

(Svi izlaze iz kabineta osim gospodina zastupnika.)

 

ŽNIDAŠIĆ (Valentinu.)

Hej direktore, sretno u novoj firmi.

(Tiho.) Moram s tobom razgovarati. Možda ćeš mi trebati za jedan mali zadatak. Bit ćeš, naravno nagrađen.

 

(Žnidašić i Valentino izlaze u vrt, Suzana odlazi gospođi Elli a Sebastijan neprimjetno nestaje.)

 

ŽNIDAŠIĆ (Šapatom Valentinu.)

Slušaj me, vrlo kratko, poslije ćemo detaljnije. Znam da ti se Ela sviđa i znam da ona treba utjehu mladog muškarca, to ti je valjda jasno. Organizirat ću ti sastanak s njom pa joj podigni malo raspoloženje. Nije zaslužila zanemarivanje.

(Šeretski ga lupne po ramenu, namigne mu i nastavi glasno, da bi prikrio zavjerenički ton.)

E moj Kazanova. Više nećeš noć i dan oko cura obigravati, gnjaviti ljepotice. Shvati da se stvari skroz mijenjaju, za tvoje dobro prilagodi se tome fićfiriću jedan. Zaboravi ove fine dlanove i manikuru, zaboravi irokez frizuru, uske hlače i najskuplje tenisice. Taj bezbrižni osmijeh će ti nestati i ovo ženskasto gibanje u hodu će samo od sebe prestati. Sad zamisli sebe među šljakerima s tetovažom koje si prije nazivao bagažom, među bad-blue-boysima koji cugaju pivo a za fine koktele im se fućka živo. Golo tjeme, bicepsi, na ramenu sanduk težak do bola, uvijek umorna njuška, posao dostojan vola. Puno šljake, malo love i umjesto na techno house party ili kak se to već zove, srušiš se mrtav umoran u krevet, a tek je devet. A ne, nije još gotovo, još treba napisati seminar. Ne vidiš zaslon, sanjaš još uvijek budan. A sutra opet sve iznova, prašinom pokriven, suncem opečen, uz glazbu kamionskih truba i brojenje prokletih stuba, uz prasak daski koje se na hrpu slažu, psovke brigadira i zaštitarsku stražu... Valentino, do pobjede hladne glave, do šljakerske slave! Pamet u glavu.

 

(Odlaze.)

 

 

2. ČIN

 

Prizor 1

 

Prostorije gospođe Elle u vili Podobnik. Predsoblje i kancelarija tajnice Suzane s toaletom, radna soba gospođe Elle, privatni prostor gospođe Elle u kojem ponekad drijema ili čita a sve češće i prespava - taj dio se u vili kolokvijalno naziva soba gospođe Elle ili naprosto Ellina soba. U svojoj radnoj sobi sjedi gospođa Ella.

 

ELLA (Mrmlja za sebe.)

Kako li smo se samo našli u ovoj bezizlaznoj emocionalnoj pustinji? Hoće li se vratiti dani kada mi je srce treperilo u očekivanju njegovog dolaska? Ponekad pomislim da bi bilo lijepo mirno zaspati i više se ne buditi. A opet, znam da je to glupo i da je život raznovrsniji od romantičarskih snova, da paleta uključuje sve moguće boje, osobito teške boje. Ali, ne mogu se pomiriti s tim da preteže siva.

 

(Ulazi Suzana.)

 

ELLA

Suzana, kaži mi jesu li moje sumnje na mjestu?

 

SUZANA

Priča je poprimila svoje obrise koji su sve jasniji.

 

ELLA

Ja osjećam da te on želi zavesti, to više nije sumnja, to čitam u njegovom ponašanju.

 

SUZANA

Ah, gospodin zastupnik ima svoj pristup. Nisam ja na njegovom nivou, ne laska mi, ne pokazuje osjećaje javno ali daje neka obećanja, više vezana za materijalne probitke. Uz neke aluzije da bi mi još nešto dao, oprostite na izravnosti.

 

ELLA

Ah, kada je postao takav gad? Gdje je nestala njegova ljubav?

 

SUZANA

Ponekad vidim da je ljubomoran na vas. Kako to ide zajedno? Kada nema ljubavi nema ni ljubomore.

 

ELLA

Ne računaš na posesivnost. Svojataju nas muškarci kao predmete, trofeje, a često su ljubomorni samo zbog svog ega, zbog nasrtaja na njihov ponos. Uostalom, zar nismo lijepo upakirane s etiketom drugotna? To zapravo znači – ona koja šuti i trpi. Ipak, sve će se to, nesumnjivo, promijeniti.

 

ŽNIDAŠIĆ (Kuca i nakon odziva ulazi.)

Dobar dan, nadam se da ne smetam.

 

ELLA

Dobar dan Fran, naravno da ne smetaš, lijepo te je vidjeti. Reci, ima li kakvih novosti kod mog muža, osjećaš li i ti da je bacio pogled na Suzanu?

 

ŽNIDAŠIĆ

Ja se ne bih previše brinuo u vezi te priče. Znamo da je sklon baciti pogled sa strane. Njemu se, naprosto, sada sviđa Suzana i on želi osvojiti trofej. Ako sve skupa stavimo u njegovo društveno okruženje, možda je to sasvim normalno.

 

 

ELLA

Normalno?

 

SUZANA

Prestani s vicevima, jesi li ti normalan?

 

ŽNIDAŠIĆ

Nije to vic. Evo kako stvari stoje. Ja trebam ići s njim u London kada bude imenovan. Suzana, kao moja žena, ide sa mnom. On će joj ponuditi neko primamljivo mjesto, vjerojatno u konzulatu, u Edinburghu, kako bi nas razdvojio. Dobro poznajem njegove metode. Ako Suzana i ne pristane na ponuđeno mjesto, on će naći načina da ju oblijeće u Londonu, kao što je počeo ovdje, u Zagrebu. Ali, ako prihvati, češće će se pojavljivati potreba za njegovim odlaskom u Škotsku a ja ću baš tada biti uvijek neophodan u Londonu. To je uobičajena, normalna praksa u svijetu tih političara.

 

SUZANA

Svejedno mi se čini da ti na to olako gledaš.

 

ŽNIDAŠIĆ

Možda tako izgleda, ali usput ozbiljno razmišljam. Ako se London nekim čudom izjalovi i u Zagrebu će on opsjedati Suzanu. Imam u glavi neki plan. Zašto mi ne složimo jednu malu spletku? Toliko sam već s političarima da sam stekao sve kvalifikacije za to. Recimo ovako - dostavit ću mu anonimno pismo da vi gospođo Ela imate ljubavnika. Možda tu možemo iskoristiti glas koji prati našeg mladog prijatelja Matka, kojeg s razlogom zovu Valentino. Osim toga, opće je poznato da mu se sviđate, to znaju svi osim vas. Dobra je prilika subotnji prijem u Dvercima. Gospodin će biti zauzet do kasno u noć a gospođa bi za to vrijeme mogla imati sastanak s ljubavnikom, ovdje u vili.

 

ELLA

Majko Božja! Jesi li ti Fran pri zdravoj pameti? Ti znaš da on ne krije ljubomoru. Kako mu reći da ga varam?

 

ŽNIDAŠIĆ

Tako ćemo ga zbuniti a poslije ćemo ga još, pred vama, i osramotiti. Naravno, sve treba biti diskretno i dobro isplanirano. Proći će ga volja za kombinacijama sa Suzanom. Napravit ćemo ovako, ako se slažete gospođo. I ako se slažeš ti moja Suzi. Prvo ćemo gospodina obavijestiti, anonimno dakako, o gospođinoj nevjeri. Potom ćemo ga obavijestiti i o tvom pristanku za noćni sastanak. Nemoj se čuditi, znam da ti je predložio razgovor na mirnom mjestu, prisluškivao sam. I znam da je to mirno mjesto upravo onaj stan u Gračanima za koji gospođa Ela misli da je iznajmljen jednom gospodinovom kolegi. Taj sastanak bi mogao biti u subotu.

 

(Gospođa Ella i Suzana prate njegove riječi sve više se čudeći.)

 

Gospodin zastupnik će se moći neopaženo udaljiti s prijema i odjuriti na mjesto sastanka. Dakle, on će otići u Gračane, misleći da ima sastanak sa Suzanom a tamo ga neće čekati Suzana. Biti će to iznenađenje. Ovo je sad ludo. Reći ću Valentinu da bi se gospođa htjela s njim vidjeti nasamo, da joj treba utjeha pouzdanog, mlađeg muškarca jer muž joj ne posvećuje nimalo pažnje. I Valentino će čekati gospođu Ellu...

 

(Gospođa Ella se mršti a Suzana je razrogačila oči.)

 

... u subotu, u Gračanima. I čekat će gospođu u spavaćoj sobi, u krevetu, po mom naputku. Slučajno, imam ključ od tog stana.

 

SUZANA

Jebote... joj oprostite.

 

ELLA

Isuse....

 

ŽNIDAŠIĆ

Da ne duljim s detaljima plana, gospodin zastupnik će otključati vrata svojim ključem. Ući će u spavaću sobu jer želi pripremiti teren nadajući se hopa-cupa završetku večeri. A u krevetu, Valentino čeka gospođu Ellu, recimo – senzualno napućenih usana, misleći da je ona otključala vrata. Prije no što obadva muškarca uspiju kriknuti od iznenađenja, nevidljiva će ruka snimiti njih dvojicu. Gospodin ima kameru za zabavu a može se pokrenuti preko interneta. S njom, naravno, ne zna rukovati i postavio ju je više zato da se malo pravi važan pred svojim društvom. Pokrenut ću kameru iz njegovog kabineta i izvući ću iz snimke dvije, tri fotografije. Poslat ću mu jednu, to će biti samo za njegove oči, naravno, ne želim ih upotrijebiti nigdje drugdje niti ikome dati da ih vidi. Nakon prvog šoka uslijedit će drugi. Zazvonit će telefon. Anonimni nazivatelj će gospodinu zastupniku izrecitirati poruku.

 

SUZANA

Kakvu?

 

ELLA (Šuti zaprepaštena.)

 

ŽNIDAŠIĆ

To će biti obavijest za gospodina da mu je netko upravo zauzeo mjesto u gospođinom krevetu, u vili...

 

ELLA

Bolesno.

 

SUZANA

Brutalno.

 

ŽNIDAŠIĆ

A biti će i dodatak, otprilike ovakav:

Upravo ste snimljeni u intimnoj situaciji sa ženskastim, poluodjevenim mladićem koji vam je još i rod... (eventualno ćemo još malo nakititi). Snimka će se pojaviti u medijima ako se ne zahvalite na ponuđenom položaju veleposlanika. Pozdravlja vas stranački prijatelj.

Mislim da on neće imati izbora i da će se povući. Tako ćemo svi ostati u Zagrebu, neće biti potencijalnog skandala s ljubavnicom u konzulatu, gospodin zastupnik će se primiriti posramljen, mi mladenci nećemo biti izvrgnuti njegovom podlom planu a, koliko znam, niti gospođi Elli se ne ide u London.

 

ELLA

Što ti misliš Suzana? Pa koji to bolesni um može smisliti?

 

SUZANA

To može smisliti netko koga dnevno oplemenjuju spletke političara. Zapravo, nije to loše.

 

ELLA

Možda imaš pravo. Ostane li sve među nama, ne bi smjelo biti veće štete. On će se posramiti, što se tiče mene i uplašiti, što se tiče karijere. Može on graditi dalje karijeru i u Zagrebu. A Valentino će izvući svoju pouku, koja mu zaista treba.

 

ŽNIDAŠIĆ

To ću shvatiti kao nalog za akciju. Pisamce o gospođinoj nevjeri, vrlo kratko, idem odmah napisati pa ću ga odnijeti na njegov stol. Time ćemo započeti igru. Ljubim ruke, moje dame.

(Odlazi.)

 

ELLA

Suzana, nije mi drago da ovog mladića uvlačimo u spletke. Ali, možda je Fran to dobro zamislio. Kamilu treba dobra pouka a mladiću neće škoditi malo šlifa, malo skromnosti i mora prestati s tim zavodničkim glumatanjem.

 

(Netko kuca na vrata kancelarije, Suzana čuje kucanje, izlazi iz radne sobe, otvara vrata a pred vratima je Valentino. Poziva ga da uđe. Gospođa Ella im se pridružuje u kancelariji.)

 

 

 

 

 

Prizor 2

 

SUZANA

Mi o vuku... a janje na vrata. Evo našeg zavodnika i budućeg kralja skladišta.

 

VALENTINO

Nemoj me podsjećati na moju kaznu. Gledam kako ste obje lijepe i dotjerane a ja odlazim među prašnjave daske i hrđavo željezo.

 

SUZANA (Imitira ga.)

Obje lijepe. E jesi mustra. Nego, imaš li kod sebe onu pjesmu? Ako imaš, pročitaj nam je.

 

VALENTINO

Imam jednu drugu, ljepšu.

 

ELLA

Tko je autor?

 

SUZANA (Pokazuje na Valentina.)

Gledajte kako se zbunio. On je to napisao.

 

VALENTINO

Malo mi je neugodno, ali ako inzistirate.

 

SUZANA

Pa vidiš valjda da to gospođa Ela želi. A i ja ću rado poslušati tvoju umotvorinu.

 

VALENTINO (Recitira.)

Vi gospe, koje znate što je to,

recite imam li u srcu ljubav.

Taj osjećaj, reći ću vam opet,

ne razumijem al' čini se ubav.

 

Osjećam naklonost punu želja,

sad punu veselja, sad punu muke.

Mraz, potom plam u duši osjećam,

a u trenu opet su ledene mi ruke.

 

Tražim dobrotu izvan sebe,

ne znam kod koga ni što to znači.

Uzdišem i jaučem bez da to želim,

treperim i dršćem, sve mi se mrači.

 

Mir ne nalazim ni noću ni danju

čeznuti tako osjećaj je ubav.

Vi gospe, koje znate što je to,

recite imam li u srcu ljubav.

 

ELLA

Bravo! Lijepo si to sročio, začuđujuće klasično. Danas je poezija tako teško razumljiva, kao da pjesnici ne žele da čitatelj prodre u njihov svijet. Ali, nekako mi je poznato.

 

SUZANA (Tiho gospođi Elli.)

Mislim da je to jedan od prijevoda onog hulje Sebastijana. Ali, pustimo nek misli...
(Valentinu.) Fran ti je spomenuo nešto?

 

VALENTINO

Da. Ali, prilično neodređeno.

 

SUZANA (Namigne gospođi Elli.)

Gospođo Ela, rekli ste da vas podsjetim kako morate nazvati udrugu Naša sretna djeca.

 

ELLA

Joj da, dobro si me podsjetila. Idem odmah.

(Shvativši namjeru Suzane ispriča se i ode u svoju radnu sobu.)

 

SUZANA

Slušaj mali pažljivo kaj bum ti sad rekla. I o tome nikome ni riječi. Čak ni Fran ne smije znati neke detalje.

 

VALENTINO

Pretvorio sam se u uho.

 

SUZANA

Fran ti je natuknul nešto u vezi sastanka s gospođom Ellom, detalje će ti kasnije reći. Ali, nije ti rekao važnu stvar. Ona ti ima, kak bi to rekla, neke posebne afinitete. Šuti o tome, još jedanput ti velim, nikome ni riječi. Znaš, ona ti voli muškarce, onak ženskaste a još je bolje ak na sebi imaju nekaj ženskog. Naprimjer, ženske seksi čipkaste gaćice.

 

VALENTINO

Ma daj Suzana. Nemoj me zajeb... zezati.

 

SUZANA

Ozbiljno ti velim. Pričekaj malo, sad bum ti našla jedne takve i par mrežastih čarapa, pa si ti to probaj u svojoj sobi.

(Za sebe.) Mali je stvarno zgodan. Vredan je greha.

(Suzana pretražuje ladicu svog stola i pronalazi ono što traži, Valentino ju gleda u nevjerici.)

 

VALENTINO

Ovo je ludo, počinjem se bojati. Ali, počinje mi se i sviđati.

 

SUZANA (Daje Valentinu zapakirane crne čipkaste gaćice i crne mrežaste čarape.)

Evo ti, uzmi ove gaćice i čarape, probaj ih pa mi poslije reci jesu li OK. Nove su, nemoj ništ umišljati.

 

VALENTINO

Dobro...

 

 

Prizor 3

 

(Čuje se kucanje na vratima i glas Kamila Podobnika – Ima li koga? Gospodin zastupnik je upravo našao pisamce na svom radnom stolu, otvorio ga, pročitao i smjesta krenuo prema odajama gospođe Elle. Suzana i Valentino se pogledaju uspaničeno. Valentino tutne Suzani u ruke ženski seksi komplet i odjuri u WC gdje se zaključa. Suzana s kompletićem u ruci odjuri u gospođinu sobu jer ne želi dočekati gospodina zastupnika s gaćicama u ruci. Ovaj ulazi u kancelariju a kako nema nikoga, kuca na vrata radne sobe. Ulazi.)

 

ELLA

Kakvo iznenađenje. Tu se baš ne pojavljuješ često.

 

PODOBNIK

Činilo mi se izvana da čujem glasove, ali ovdje nema nikog. Došao sam te samo pozdraviti.

 

ELLA

(U sebi - Gdje su njih dvoje? Očito, njih nije zatekao a nisu imali vremena pobjeći kroz vrata van.)

(Glasno.) Izgleda da si počeo umišljati glasove. Uvijek ti govorim da politika loše utječe na tebe. Ne samo da si mene zanemario, ne samo da brkaš imena ljubavnica, nego čuješ i nepostojeće zvukove.

 

PODOBNIK

Daj, mani se maliciozne ironije. Ja dođem vidjeti kako si a ono...

 

(U tom se času začuje štropot iz WC-a smještenog uz kancelariju.)

 

PODOBNIK

Ipak ne umišljam. Ovo je zvuk koji sam jasno čuo. Tko je tamo?

 

ELLA

(U sebi - Pa nisu valjda oboje u WC-u? Zašto Suzana nije ostala u kancelariji?)

(Glasno.) Možda je nešto palo zbog vibracija koje ne osjećamo. Prođe kamion cestom...

 

PODOBNIK

E sad si mi postala sumnjiva. Idem vidjeti što je.

 

ELLA

Daj se molim te ponašaj normalno. Uostalom, smetaš me. Vidiš da radim.

 

PODOBNIK

Samo ti radi, ja idem vidjeti.

 

ELLA

Ma daj, idi svojim poslom. Ovo počinje ličiti na neku burlesku.

 

PODOBNIK (Kreće prema WC-u, gospođa Ella ide za njim do vratiju svoje radne sobe, puna strepnje.)

Sada ću provjeriti, ne volim nikakve sumnje.

(Kuca na vrata WC-a, nitko se ne odaziva, pokušava ući ali, vrata su zaključana.)

Tko je unutra?

(Nema nikakvog zvuka, nema glasa, nitko ne odgovara.)

Idem pozvati Antona da mi otvori vrata rezervnim ključem.

 

ELLA (Još je na vratima svoje radne sobe.)

Isuse, ne misliš valjda...

 

(Gospodin zastupnik izlazi na hodnik i zaziva Antona koji je negdje u vrtu, vjerojatnije je da prazni bačvu u podrumu. Gospođa Ella zatvara vrata radne sobe i ostaje u njoj, sve to skupa ne može gledati. Suzana dojuri u kancelariju s kompletićem u ruci, kuca na vrata WC-a.)

 

SUZANA

Valentino, brzo otvori i briši u Ellinu sobu.

 

(Valentino otključava, Suzana mu tutne kompletić u ruke i on odjuri u sobu gospođe Elle dok Suzana ulazi u WC i okreće ključ u bravi. Uto se vraća gospodin zastupnik, staje pred vrata WC-a i čeka Antona. Gospođa Ella je previše nervozna da bi ostala u radnoj sobi i opet ulazi u kancelariju.)

 

ELLA

Sada si zbilja pretjerao. Unutra je možda netko završio glupim slučajem, ali, uvjeravam te, ništa se sumnjivog nije dogodilo.

 

PODOBNIK

Ma kakav slučajan ulazak, koje gluposti...

 

(U kancelariju utrčava zadihani Anton, nosi rezervni ključ.)

 

ANTON

Kakav je to fajer? Tak sam se heznul vu štok od žurbe. Joj, joj, bogek moj.

(Pokušava gurnuti ključ u ključanicu vratiju WC-a pa ga vadi i promatra, Suzana lagano izvlači ključ iz ključanice i Anton konačno uspijeva otključati vrata. Izlazi Suzana.)

 

PODOBNIK

Suzana! Pa zašto se ne javljaš?

 

ELLA

(Za sebe.) A gdje je Matko?

 

SUZANA

Što se dogodilo? Ako ste mislili da mi je pozlilo, prestanite se brinuti. Sjedila sam na veceu i slušala glazbu s mobitela. Ako ste me zvali, nisam čula, imala sam slušalice.

 

PODOBNIK

(Za sebe.) Ovo je krajnje neobično. Nešto tu smrdi ali ne znam što.

 

SUZANA

Joj, oprostite, moram nešto važno smjesta uraditi.

 

ELLA

Idi Suzana i javi mi se kasnije.

 

(Suzana izlazi a u isto vrijeme, Valentino se iskrada kroz prozor sobe gospođe Elle i, preko gredice tulipana, nestaje iz vrta.)

 

PODOBNIK

Nešto si se usplahirila moja draga?

 

ELLA

Zbog Suzane? Pa ona uzbuđuje ovdje nekog, istina je, a to nisam ja.

 

PODOBNIK

(Za sebe.) Itekako me rajca.

(Glasno.) Molim te, nećemo sada započinjati staru priču.

(Za svaki slučaj, prilazi vratima radne sobe, otvara ih i pogleda unutra, prilazi vratima sobe gospođe Elle, otvara ih, baci pogled unutra i vidjevši da je prazna, zatvara vrata.)

 

ELLA

Ne misliš li da je tvoje sumnjičenje uvredljivo?

 

PODOBNIK

Ništa ne mislim. Ako sam te uvrijedio, ispričavam se. Nemoj nikada sumnjati u moju ljubav prema tebi.

 

ELLA (Radi kiselu grimasu.)

Više nisam ništa nego jadni predmet tvojeg zaborava. Gdje je ono vrijeme kada si me zaljubljeno gledao.

 

PODOBNIK

Gledam te i sada ali ne više tako često. Tisuću briga zauzelo je tvoje mjesto. Vidiš, ima u meni nešto pjesničko. Ali, na stranu rima. Moja ljubav prema tebi je stalna i postojana.

 

ELLA

Smrznut ću se od hladnoće te postojanosti.

 

PODOBNIK

Nego, došao sam zbog jedne druge stvari. Što misliš o ovome?

(Vadi pisamce i čita ga gospođi Elli.)

Dok vi spašavate državu, netko spašava vašu ženu.

 

ELLA

Ovo uopće ne želim komentirati. Anonimno, lažno i zlonamjerno. I što to znači – spašava?

 

PODOBNIK

Znam je što to znači.

(Zastane za trenutak i pomisli - prokleti anonimus je ostavio njemu da, umjesto „spašavanje”, umetne prikladnu riječ u šifrarnik. I ženu i državu, lagano se strese.)

Znači ovo je lažna dojava?

 

ELLA

Ne želim to komentirati, ponavljam. Samo ću reći da ti to, očito, podmeću tvoji politički prijatelji. Protivnicima bar možeš vjerovati ali, ovima s kojima pleteš vaše političke mreže...

(U sebi - Brz je ovaj Fran, nisam očekivala tako hitru akciju.)

 

PODOBNIK

Dobro, povjerovat ću ti. Zasad. Pozvat ću Frana.

(Izvadi mobitel, nazove svog tajnika.)

Fran, dođi malo. Kod Elle sam.

 

(Tajnik Žnidašić stiže nakon pet minuta, čekaju ga gospodin zastupnik i gospođa Ella.)

 

PODOBNIK

Fran, tko je donio ovo pismo?

 

ŽNIDAŠIĆ

Ne znam gospodine. Bilo je na hrpi pisama, na vašem stolu. Uočio sam ga jer nije frankirano i jer je bilo na vrhu ali, priznajem, nisam na to obratio pozornost. Sada, kada razmislim - kako se po kući kreću razni molitelji, informatori, stranački prijatelji i ostali građani, moguće je da ga je netko stavio na stol nakon što je ušao neprimjećen u vaš kabinet.

 

PODOBNIK

Hm, ne čini mi se uvjerljivo ali, trenutačno nemamo boljeg objašnjenja. Ma, k vragu i pismo...

 

(Kucanje na vratima, ulazi Anton.)

 

ANTON

Prosim lepo za pardon kaj vam smetam. Al, moram vam to povedati gospon zastupnik. Ni to prvi put al sad mi je stvarno pun kufer.

 

PODOBNIK

Što je sada Antone? Kaj noriš?

(U sebi - Smiješan mi je taj kajkavski.)

 

ANTON

Malo predi sem hodal po bašči, bil sem vu kontroli, kak bi se reklo. Tam na gredici tulipanov, pod gospođinim oblokom, imam kaj videti. Potrgani tulipani, za dva, tri pušla, a zakaj su potrgani to se mam vidi jer je neko po njima gazil.

 

PODOBNIK

Tko bi se to usudio u ovoj kući? Svi znaju koliko gospođa i ja pazimo na cvijeće.

 

ANTON

Još bole je to kaj su stope okrenute prema van. Kak da je neko pal s neba il s obloka. Ak bi štel slediti taj trag, nema niš ni predi ni posle, sam te dve stope i hop, van z gredice.

 

PODOBNIK

Ovo je čudno. Ela, zar je moguće da je netko skočio s tvog prozora?

 

ELLA

(Odmah shvaća – ako je Suzana izašla iz WC-a onda je Valentino bio u njezinoj sobi a pobjeći je mogao jedino...)

Normalno da je nemoguće. Tko bi to bio? Mora postojati neko drugo objašnjenje.

 

PODOBNIK

(Za sebe.) Ovo je sve više sumnjivo.

 

ŽNIDAŠIĆ

Čuj Antone, jesi ti siguran u ovo što govoriš? Jesi si kaj spil jutros?

(Žnidašić voli s Antonom razmijeniti koju rečenicu imitirajući njegov govor.)

 

ANTON

Bog i bogme nis niš spil. Stope su tam, to nigdo nemre ne videti.

 

PODOBNIK

Ovo je misterija. Hajdemo mi muški pogledati te stope. Antone, vodi nas.

 

(Podobnik, Žnidašić i Anton izlaze u vrt, zastaju ispod prozora gospođe Elle razgledavajući gredicu tulipana.)

 

ANTON

Ste vidli? Kaj vam je Anton povedal? Lahko je nekoga obtužiti kak vidi bele miše jer si je morti spil kupicu, dve. Ali, korpus delikates je tu.

 

PODOBNIK

Vidim, vidim. To stvarno izgleda kao da je netko skočio s prozora. Tragovi su svježi.

 

 

ŽNIDAŠIĆ

(U sebi - Još nije vrijeme za otkrivanje mladog ljubavnika.)

(Glasno.) Možda postoji neko objašnjenje, manje tajanstveno? Možda se netko samo šali ili želi zafrkavati Antona? Ja bih upitao Valentina – ima li on kakve veze s ovom spačkom?

 

PODOBNIK

(Zove Valentina mobitelom.)

Hajde, smjesta dođi u vrt. Čekam te ispod Ellinog prozora.

 

(Valentino se pridružuje Podobniku, Žnidašiću i Antonu, koji stoje uz gredicu tulipana. Gospodin zastupnik je zaustio postaviti pitanje ali ga Žnidašić preduhitri.)

 

ŽNIDAŠIĆ

Kladim se da je ovo tvoje maslo i da si namjerno potrgao cvijeće. Ne bi bilo prvi put da Antonu priređuješ spačku. Neka se čudi, neka malo mozga, neka misli da je netko pao s neba. Rugaš se starom čovjeku.

 

VALENTINO

(Ništa mu nije jasno ali, ovo objašnjenje mu se čini najmanje opasno.)

Pa... nemam što za reći.

 

PODOBNIK

Znači, to je objašnjenje. Glupa podvala. Student ima previše vremena. Briši gore učiti a u ponedjeljak te čeka skladište. Idem u kabinet.

(Odlazi. Hodajući prema ulaznim vratima zamišljeno vrti glavom.)

Ipak je tu nešto sumnjivo. Morat ću malo pripaziti.

 

ANTON

Fakin jedan, bum ti ja već pokazal jednog dana. Bil buš manji od frakleca.

 

ŽNIDAŠIĆ

Idemo dečki, svaki svojim poslom.

 

VALENTINO

(Za sebe.) Dobro sam prošao. Lukav je Žnidašić.

 

 

Prizor 4

 

(U kancelariju tajnika Žnidašića ulaze Marta i odvjetnik Bartolić, traže ga da ih najavi gospodinu zastupniku što on i učini. Kada su ušli i zatvorili vrata, Žnidašić zamišljeno sjeda za svoj stol.)

 

BARTOLIĆ

Dobar dan prijatelju stari. Kako si?

 

PODOBNIK

Hvala na pitanju dobro, dobar dan i vama. Čujem Marta da si me tražila jučer. Brzo si otišla inače bismo se vidjeli.

 

MARTA (Kimne glavom u znak potvrde.)

Nisam mogla dugo čekati.

 

BARTOLIĆ

Ma, nemamo ni danas puno vremena pa ću odmah prijeći na stvar. Marta ima jednu zamolbu a ja sam tu da ju poduprem. Gledaj. Radi se o tvom tajniku Žnidašiću. Ništa loše o njemu, dapače. Ali, Marta ima nećakinju a nećakinja ima jednu želju. Već je dosta vremena prošlo kako je bacila oko na Frana a on, jadan, vidi samo Suzanu. Ukratko, mi bismo ti bili jako zahvalni kada bi pomogao Martin plan koji ide za razvrgavanjem veze Frana i Suzane.

 

PODOBNIK (Začuđeno.)

Kako mislite da bih ja to mogao učiniti?

(Za sebe.) Pa to i ja želim.

 

BARTOLIĆ

Ništa neprilično, samo da nam budeš suport. Kada dođe vrijeme za pritisak na Frana s naše strane, ja bih te molio da ga diskretno usmjeravaš cilju koji želimo postići.

 

PODOBNIK

A koji vam je plan?

 

MARTA

Fran me je pitao bi li mu mogla posuditi određenu svotu novca. Treba ga za stan. Posudit ću mu i sačinit ćemo ugovor. Moj prijatelj, ovdje nazočni advokatski meštar, složit će ugovor u kojem će biti okidač za buduću, reći ću grubo, ucjenu. Dakle, napast ćemo Frana novčanom obvezom, dražima moje nećakinje, koja je komad i pol usput, i tvojim dobronamjernim savjetima da ne kažem nježnim pritiscima.

 

PODOBNIK

To je malo nategnuto. I nije baš pošteno prema Franu i Suzani.

(Zastane i pomisli - Možda bi mi to odgovaralo. Suzanu mogu povesti u London, bez obzira na njen odnos s Franom. Možda bi to olakšalo moj put do cilja.)

(Glasno se obrati prijateljima.) Moram razmisliti, nemojte se ljutiti.

(U sebi - Dužan sam Bartoliću, podupire me u Stranci, čudom je dobio one sudske sporove protiv mene, teško ću mu reći – ne. Pogotovo, ako to može dobro činiti i mojim planovima.)

(Pa glasno zaključi.) Ali, ovako na prvu, rekao bih da ću vam pomoći.

 

MARTA

Hvala ti dragi Kamilo. Razmisli o svemu pa ćemo razgovarati.

 

BARTOLIĆ

Hvala ti, mi smo se uvijek dobro razumjeli.

 

(Pozdravljaju se, dižu i odlaze.)

 

MARTA

Mogu ići s tobom do Kazališta?

(U sebi - Ovi tetrijebi, ne vide dalje od svoje samoljubive pjesme. Ne slute da imam mali dodatak planu, kao dobro držeća teta želim imati Žnidašića blizu i želim si ga, katkad, priuštiti.)

 

BARTOLIĆ

Naravno, baš idem do Glazbene akademije, imam tamo nekog posla.

(U sebi - Ha, Podobnik mi mora izaći u susret, Marta će mi biti zahvalna do groba a Suzana... E, na nju se već dugo palim, takvu si ljubavnicu želim. Otet ću je i Franu i Kamilu ispred nosa.)

 

PODOBNIK

(Provjerava je li Fran u kancelariji. Otišao je poslom. Zavali se u stolac glasno razmišljajući o netom završenom sastanku.)

Ovo mi se sve više sviđa. Pomoći ću spletkarošima da razdvoje Frana i Suzanu. Bit ću u pozadini pa se neću zamjeriti ni njemu ni njoj a opet, Bartoliću će izgledati kako sam mu zdušno pomagao. Ako njihov naum uspije, a ja ostanem čistih ruku, moj londonski plan ne bi trebao biti poremećen. Fran ide sa mnom u London. Ako ih i uspiju razdvojiti, Suzana će otići u London kao Ellina osobna tajnica a nakon nekog ću joj vremena dati ponudu koju neće moći odbiti. Ponudit ću joj sjajno mjesto u konzulatu, u Edinburghu. To je dobra ideja. Maknut ću je u Škotsku a onda... Onda ću se zbližiti sa Škotima i češće biti službeno u Škotskoj. Ionako su mi ti brđani simpatičniji od napuhanih Engleza. To je dobar plan, stvar se dobro razvija.

Kopka me to anonimno pismo. Bogami, tu nešto jako smrdi. Nekako ne vjerujem da Ela ima ljubavnika a opet... žena je, sklona je romantici a od mene nema baš ništa od toga. Da je samo to. Zanemario sam je u svakom pogledu ali, kvragu, svjesna je da živim u ratu. Ma, još gore nego u ratu. Tada sam bar imao Njemačku. A sad plivam u moru punom barakuda. Ako ti ga ne smjeste mediji ili oporba, sigurno će ti ga smjestiti stranački prijatelj. Svi samo čekaju krivi potez. Kako bilo, pripazit ću ja malo na Ellino kretanje a neće biti loše niti da joj ponekad kucnem na vrata spavaće sobe.

(Kroz misli mu preleti slika Elle i siluete koja joj se uvlači u krevet. Strese se i odagna tu sliku.)

Što više razmišljam više sam sumnjičav. Da se nisam uvalio u nešto nezgodno? Anonimno pismo me kopka mada sam se nagledao takvih lažnjaka. A i sam sam neke napisao. Morat ću započeti s uhođenjem. Možda bi Barbara mogla malo špijunirati? Cura ima mozga a za dobru nagradu bi mogla obaviti pokoji takav zadačić. Moram o tome još razmisliti. Ela se drži ko da će ju papa sutra proglasiti blaženom. Ona je čista i iskrena duša a meni ostavlja sve podlosti, na dušu i na ostvarenje. Baš ju briga kako sam stekao ovu vilu, otkud novac za njezine prohtjeve. Ona pere ruke ali i uživa u lagodnom životu koji joj ostvarujem u ovom prljavom, političkom ratu koji se sve više razbuktava.

A Suzana... E ta mi ne da mira. Kako je samo jebozovna. Čini se da voli Frana ali vidjeli smo mnogo velikih ljubavi koje su se stropoštale u prah čim je došlo prvo veće iskušenje. Danas su ti mladi nestabilni u vezama. Pozvat ću Suzanu s nekom izlikom. Fran je u gradu, neće ga biti još barem sat vremena pa je sada pravi trenutak. Reći ću joj da Elli namjeravam pokloniti nešto posebno, pa me zanima njezin savjet s tim da o tome Elli ne govori. Da, to je dobro. Uz sve to, onda mi dođe onaj pijani Anton s pričom o tulipanima. Malo je čudna ta priča ali tko zna koji se vrag mota po glavi onog mulca Matka. Ej, Valentino, svašta! Baš je pravog našao za svoje igre.

 

 

3. ČIN

 

Prizor 1

 

(Gospodin zastupnik naziva kabinet gospođe Elle, očekujući da mu se javi Suzana. Ona se i javlja.)

 

PODOBNIK

Suzana, imaš vremena pet minuta? Moram te nešto pitati ali nemoj ništa govoriti Elli. Može?

 

SUZANA

Može, evo dolazim za par minuta. Samo da napišem i pošaljem jedan mejl.

(Za sebe.) Kaj sad ovaj hoće, moram biti oprezna. Nadam se da me ne bu ništ pital u vezi Elle. Joj, još bu gore ak mi se opet počne nabacivati.

(Suzana dovrši elektroničku poruku, pošalje je i zaputi se prema kabinetu gospodina zastupnika, prolazi kancelarijom u kojoj nema Frana, kuca i ulazi u radnu sobu gospodina zastupnika.)

 

PODOBNIK

Sjedni Suzana. Htio sam čuti tvoj savjet.

 

SUZANA

Ne znam što bih vas ja mogla savjetovati.

 

PODOBNIK

U vezi Elle. Naime, htio bih joj nešto pokloniti da se malo iskupim za ovo zadnje vrijeme kada su me dužnosti pritisnule pa je mogla steći dojam da sam ju zanemario.

 

SUZANA

A niste?

 

PODOBNIK

Znao sam ja da si ti otvorena i da s tobom nema okolišanja. Zato ću odmah prijeći na drugu temu a o poklonu za Ellu, molim te, razmisli pa ćeš mi poslije reći.

 

SUZANA

Druga tema je sigurno Istanbulska konvencija.

 

PODOBNIK (Smije se.)

Sva si vražja. Zato mi se i sviđaš. Slušaj, ono što sam ti predložio... ono da se vidimo nasamo. O tome sam htio razgovarati.

 

SUZANA

Stavljate me u neugodnu situaciju.

 

PODOBNIK

Ma daj Suzana. Ne poznamo se od jučer. Nema razloga za nelagodu. Pa nisam ja nekakav nasilnik. Ako nisam digao ruku za Istanbulsku konvenciju to ne znači da mlatim žene. Valjda to znaš? Reći ću vrlo jasno. Ti mi se sviđaš, imam lijepe planove za tebe i htio bih o tome pričati s tobom. Moji planovi uključuju i jedno lijepo mjesto za tebe. Konzulat u Škotskoj, u Edinburghu. Za sada mogu reći samo to da bi to bilo odgovorno, rukovodeće mjesto, nadam se da ti se ideja sviđa. I ne želim da to drugi slušaju. Eto, to je razlog mom pozivu na sastanak.

 

SUZANA

Što se tiče Škotske, nisam baš ljubiteljica muškaraca u suknjama, pogotovo ako se vole derati s brda na brdo. A, tek kad vidim onaj hag...gis, one ovčje iznutrice, brrrr.

 

PODOBNIK

Ne spominješ lijepe stvari. Stari škotski dvorci, viski, golf koji je nastao u Škotskoj. No pustimo sada to. To bi ti mjesto bila sjajna odskočna daska za daljnju karijeru.

 

SUZANA

Pa, nitko nije umro od jednog sastanka. Osim možda od dosade, na tim stranačkim sastancima, kada se čitaju izvješća. Mogla bih razmisliti.

 

PODOBNIK (Živne.)

Takvu te volim. Moramo produbljivati bliskost, pa tu živimo gotovo kao familija.

 

SUZANA

(Za sebe.) Znam ja kaj bi ti produbljivao.

(Glasno.) Pa, onda. Što predlažete?

 

PODOBNIK

Ovako. U subotu popodne imam primanje u Dvercima. To se zna odužiti do kasno u noć. Međutim, ja ću se neopaženo izvući kada završi obvezni dio jer, kao što si rekla – to može biti jako dosadno. Predlažem da se nađemo na jednom ugodnom mjestu, tu blizu imam jedan stan koji trenutno služi za druženje, tu ponekad kartam s prijateljima ili naprosto odem razmišljati kada ne želim da me itko smeta.

(Dok to govori, na papiru joj piše adresu stana.)

Evo tu bi se mogli naći u subotu navečer. Ja ću te čekati od osam sati nadalje.

 

SUZANA

Ako nešto ne iskrsne, pa... mogla bih doći.

 

PODOBNIK

Sjajno. Naručit ću nam večericu, imam tamo dobar izbor buteljki. I...čekam te.

 

SUZANA

Dobro, sad moram ići.

 

PODOBNIK

Suzana... Nemoj zeznuti. Dođi.

 

SUZANA

Dobro, pozdravljam vas.

(Za sebe) E jesi gad, nadam se da bu ti prisjelo.

 

(Suzana izlazi, gospodin zastupnik ju prati do vratiju kancelarije i pozdravlja, ona izlazi na hodnik, on pritvara vrata koja se ne zatvaraju sasvim pa čuje da se hodnikom netko približava, začuje Franov glas te stane prisluškivati.)

 

ŽNIDAŠIĆ

Ej Suzi, kaj tu radiš?

 

SUZANA

Pozvao me je zbog nečega, moram ići, žurim.

 

ŽNIDAŠIĆ

Kakva je to vražja žurba. Bar mi daj da te malo pipnem u prolazu ili reci nešto lijepo.

 

SUZANA

Riba grize... Ćao dragi Romeo.

 

ŽNIDAŠIĆ

Ajd bok, kad si takva.

 

PODOBNIK

Riba grize? Šta je sad ovo. Njušim spletku. Umoran sam, glava mi puca, idem popiti jedan Čivas. Kako god, pomoći ću Marti i Bartoliću, slutim da je to dobra odluka.

 

(Tiho zatvara vrata, ulazi u svoju radnu sobu i krene prema ormariću s pićima,  tu je više etiketa whiskeya, toči si Chivas Regal 18 years old.)

 

 

Prizor 2

 

(Zastupnik Kamilo Podobnik i njegov tajnik Fran Žnidašić sjede u kabinetu, u radnoj sobi.)

 

PODOBNIK

Vidiš Fran. Ti znaš da ja cijenim tvoj rad i da vjerujem u tvoju uzlaznu karijeru. Sada je vrijeme za neke poteze koji će pripomoći tvom usponu. Neću te više nagovarati da se priključiš Stranci, o tome razmisli i odluči sam. Ali, potrebno je učvrstiti tvoje zaleđe, odnosno, ništa ne činiti što neki utjecajni ljudi ne bi željeli da se učini.

 

ŽNIDAŠIĆ

Bojim se da vas ne razumijem.

 

PODOBNIK

Biti ću otvoren. Ti znaš da je Bartolić izuzetno cijenjen u Stranci i veoma utjecajan. Njegovi su pipci jako rašireni. Isto tako znaš da je jako blizak s Martom. Među nama, oni su godinama bili ljubavnici a i danas joj je jako privržen, kao i ona njemu. Dakle, Marta zdušno radi na tome da uda svoju nećakinju. Znaš li ju možda?

 

ŽNIDAŠIĆ

Ne baš dobro. Neko sam joj vrijeme pomagao oko ispita, davao sam joj instrukcije. Marta me je zamolila i nisam joj mogao odbiti. Ništa više od toga nije bilo među nama. Zgodna je ali ja sam tada već bio u vezi sa Suzanom.

 

PODOBNIK

Da, mala je komad i pol.

 

ŽNIDAŠIĆ

Oprostite ali, kuda vodi ova priča?

 

PODOBNIK

Ova priča vodi prid oltar kako bi rekli naši Dalmoši, treba samo naći onog koji će tu djevojku tamo i odvesti. A ona i Marta su našle odgovarajućeg kandidata?

 

ŽNIDAŠIĆ

I tko je sretnik?

 

PODOBNIK

Ti.

 

ŽNIDAŠIĆ (Zuri zaprepašteno u svog šefa.)

Ma dajte molim vas. Kakva je to šala?

 

PODOBNIK

Nije to šala. Martina nećakinja je umislila da si ti pravi čovjek za nju. Uostalom, ništa ti ne fali. Marta misli da si ti pouzdan, da imaš svijetlu budućnost, ukratko, ona ima jako dobro mišljenje o tebi. Da nije te situacije s nećakinjom, da ona nije toliko starija od tebe, ja bih pomislio... među nama, da se ona pali na tebe.

 

(Žnidašić ne nalazi riječi.)

 

PODOBNIK

Osim toga, čujem da ti je Marta obećala posuditi novac. Za onaj stan. Bio ti s ovom ili onom, stan ti je potreban. Nakon Londona ćemo se vratiti u Zagreb. A u Londonu imam za tebe dobro mjesto. Nećeš ići tamo kao moj tajnik nego kao glasnogovornik veleposlanstva. To će ti biti poslije, u Zagrebu, dobra startna pozicija. Dakle, kao i uvijek, treba odabrati između srca, odnosno privremene zaluđenosti i razuma, odnosno poslovnog poteza. Jer, budimo jasni, u Londonu će te posao posve zaokupiti i pitanje je kako bi se to odrazilo na vezu sa Suzanom. Razmisli malo o svemu tome. Nema pritiska s moje strane, ja ti samo dajem prijateljski savjet i ne očekujem da mi odmah kažeš svoje mišljenje.

 

ŽNIDAŠIĆ

Hvala na savjetu, iznenadili ste me i ne znam što bih rekao. Mogu li sada izaći malo u vrt, na zrak? Potrebno mi je par minuta oksigenoterapije.

 

PODOBNIK

Idi, razmisli i započni stvarati svoju budućnost.

 

ŽNIDAŠIĆ

Vidimo se kasnije. Doviđenja.

(Za sebe.) U klinac ti i tvoji savjeti, sada sam potpuno siguran da Suzana ima pravo, pokvarenjače stari. Ali, Suzani, za sada, ne bum niš govoril o ovome.

 

(Na vratima se gotovo sudari s Martom i odvjetnikom Bartolićem.)

 

MARTA

Fran! Baš dobro što si tu, molim te uđi s nama, trebamo te malo.

 

(U radnu sobu gospodina zastupnika ulaze Marta i Bartolić, pozdravljaju se s njim, Fran zatvara vrata i priključuje im se za stolom.)

 

BARTOLIĆ

(Podobniku) Kamilo, dobro je da smo se sada našli u ovom sastavu.

(Žnidašiću) Fran, nadam se da ti je tvoj šef spomenuo neka naša razmišljanja u vezi tebe i tvoje budućnosti.

 

ŽNIDAŠIĆ

Rekao mi je nešto, usput, ali ne mogu reći da sam baš sve shvatio.

 

MARTA

Dobro, onda poslušaj što ti gospodin Bartolić ima za reći.

 

BARTOLIĆ

Moj prijatelj će mi dozvoliti da uzurpiram njegov kabinet.

(Kimne gospodinu zastupniku na što mu ovaj odgovori, također kimanjem.)

Dakle Fran, Marta i ja te često spominjemo. Ja pratim tvoj rad i mogu ti reći, rado bih te preoteo mom uvaženom prijatelju ali mi to moji obziri ne dozvoljavaju. Takav čovjek kao ti, uvijek je dobrodošao u mom odvjetničkom uredu.

 

ŽNIDAŠIĆ

(Unatoč pohvalama, osjeća se nelagodno.)

 

BARTOLIĆ

Marta mi je nedavno spomenula kako je njezina nećakinja jako zainteresirana za tebe. To je posljedica vašeg druženja, za vrijeme instrukcija, prošle godine. Kako god, mala nije više balavica, evo je pred diplomom a izgleda... pa i sam znaš da izgleda ko avion. Njezina, reći ću, zaluđenost tobom postala je trajna opsesija. Nemoj krivo shvatiti, nema tu ništa bolesnog. Cura se zatreskala, kako bi rekli fakini. Marta i ja smo zaključili da ona neće imati hrabrosti obratiti se tebi pa smo zato htjeli otvoreno razgovarati s tobom i, neka ti ne zvuči grubo, dati ti određene prijedloge.

 

ŽNIDAŠIĆ

Čini mi se da opasno zalazimo u područje privatnosti.

 

BARTOLIĆ

Fran, dopusti da kažem kako se nalaziš među prijateljima i to vrlo diskretnim prijateljima. Nije ovo trač partija, to su ozbiljni razgovori o budućnosti vas mladih ljudi. Da je bar mene imao tko ovako savjetovati.

 

ŽNIDAŠIĆ

(U sebi - Je, sigurno ne bi neumorno skupljal ljubavnice.)

(Glasno.) Ne bježim ja od savjeta ali mi je sve ovo nekako čudno.

 

BARTOLIĆ

Zašto čudno? Pa još prekjučer, da tako kažem, normalno je bilo u elitnim društvima da se brakovi sklapaju na osnovu interesnih ciljeva. Kada kažem brakovi, mislim na veze između muškaraca i žena, da se odmah ne preplašiš.

 

MARTA

Čemu toliki uvod? Fran, da li ti slutiš koliko si snažno utjecao na moju nećakinju? Vjerojatno ne, jer sada imaš drugu preokupaciju. Amice, ti si nehotice ranio jedno nježno žensko srce.

(Marta namjerno koristi arhaični oblik konverzacije, kako bi pojačala dojam staroagramerskih bračnih pregovora.)

Nemoj prosvjedovati, znam da ti u tome nisi ništa kriv. Ali, pogledajmo kako bi se ta stvar mogla razriješiti na način da je većina zadovoljna rješenjem.

 

ŽNIDAŠIĆ

Pod većina mislite na sebe i gospodina Bartolića?

 

BARTOLIĆ

Daj Fran, nemoj ironizirati. Što bi ti falilo da imaš takvu djevojku, partnericu kao što je Martina nećakinja? Mlada je, pametna, dobro izgleda a tu je onda i Martina podrška, novčana posebice, a uz to možemo dodati i - podrška kakvu može pružiti poznati odvjetnik i, bez lažne skromnosti, uvaženi član Stranke.

 

MARTA

Malo toga znam o tebi Fran. Nadam se da moje zanimanje ne izgleda previše napadno. Nikada nisi pričao o svojim roditeljima.

 

ŽNIDAŠIĆ

Nisam a postoji i razlog. Ja sam posvojeno dijete. Posvojili su me dragi Žnidašići jer su me se biološki roditelji odrekli.

 

MARTA, BARTOLIĆ

Kako? Što?

 

ŽNIDAŠIĆ

Da, upravo tako. Rođen sam u Zagrebu, 1995. godine i prema priči mojih roditelja, a tako ih zovem jer su mi bili jedini roditelji koje znam i koji su me odgojili i školovali, pokoj im duši, oni su me usvojili kada sam imao svega nekoliko mjeseci. Usvojili su me putem Institucije u koju me je smjestila moja biološka majka a smjestila me je u tu instituciju jer me nije željela zadržati uz sebe.

 

MARTA

Veliš, 95. si rođen? Čujem gorčinu u tvojim riječima. Nemoj preoštro suditi, tko zna kakva je muka natjerala tvoju biološku majku da te ostavi i da na usvajanje? Jesi li ikada istraživao svoje biološko porijeklo?

 

ŽNIDAŠIĆ

Nisam, zašto bih? Nisam baš siguran da se odricanje od tek rođenog djeteta može ičim opravdati. Jedino što imam od mojih bioloških roditelja, jedina uspomena je eliptični madež veličine zrna boba, koji imam na lijevoj ruci.

 

MARTA (Sledi se.)

Imaš madež na lijevoj ruci?

 

ŽNIDAŠIĆ (Podvrne rukav košulje i pokazuje madež u obliku elipse, kojem nedostaje jedan odsječak.)

Da, evo to je moj znak koji nosim od rođenja.

 

MARTA (Uzbuđeno.)

A ovo što fali, zar nisi rođen s madežom pravilnog, eliptičnog oblika.

 

ŽNIDAŠIĆ

Oblik je bio pravilan ali, na jednom kraju je bila bradavica koju su mi spalili kada sam imao šest, sedam godina. Mama je rekla da su joj to predlagali doktori jer je bradavica rasla i mogla je biti okidač za promjene na madežu.

 

MARTA

(U sebi - Ovo moram provjeriti, nemoguće...)

(Glasno.) Dobro, dobro. Fran, ne sekiraj se, mi ništa drugo ne želimo nego sreću za tebe i za moju nećakinju. Ali, ostavljamo te sada pa ti o svemu razmisli. Bez pritiska. Mi vas nećemo dulje zadržavati.

(U sebi - Stvari bi se mogle zakomplicirati.)

(Preplavilo ju je čudesno uzbuđenje.)

 

BARTOLIĆ (Malo iznenađen Martinim ubrzanim završetkom razgovora.)

Pa, ako je Marta završila i ja sam.

 

(Svi se dižu.)

 

PODOBNIK

Bilo mi je drago prijatelju stari. Vidimo se u subotu, u Dvercima. Ljubim ruke Marta.

 

(Bartolić i Marta se pozdravljaju i odlaze.)

 

 

Prizor 3

 

(Na klupi, u vrtu sjede Barbara i Valentino)

 

BARBARA

Lepi dečko, kaj si se tak natmuril. Ko da su ti sve lađe potonule.

 

VALENTINO

Ni ti ne bi bila sretna da te potjeraju raditi u skladište. Mjere mi svaki korak a on samo što me nije izbacio iz kuće.

 

BARBARA

Ne šizi. Nitko te ne bu poteral iz kuće. On ti samo preti tak da te motivira, da više učiš a manje zujiš okolo. Tu bi se i ja složila. Moraš manje zujati okolo, sve kaj ti treba nalazi se u ovoj vili.

 

VALENTINO

Ti znaš što sve meni treba.

 

BARBARA

Znam ja. Sve imaš tu pa čak i jednu zgodnu curu.

 

VALENTINO

Ne misliš valjda na Suzanu?

 

BARBARA

Budalo, mislim na sebe. Suzana je za tebe udata žena.

 

VALENTINO

Ne palim se ja na Suzanu. Je, zgodna je ali ima oštar jezik. A ovo što si sada rekla, jel to neka ponuda?

 

BARBARA

Ovisi o tome kak ju shvatiš. Kužiš?

 

VALENTINO

Ne kužim.

 

BARBARA

Pa, možda ti se malo upucavam ali, zaboravi kaj sam ti rekla ak ti se ne sviđam onak zapravo.

 

VALENTINO

Sviđaš mi se, kako ne. Al prije nego nastavimo tu priču, možda moramo malo probati kak nam to ide. Kužiš?

 

BARBARA

Savršeno te kužim i da mi se tak ne sviđaš sad bi te šupila. Ne prejako... sam da se zbudiš iz tog sna.

 

VALENTINO (Približava joj se)

Pa onda, šta se čeka... Šupi me pa mi onda daj pusu.

 

(Dolazi Anton.)

 

ANTON

A kaj se vi tu skrivate? Ti fakin, sad mi se oko moje Barbare motaš. Jesi gazdin rođak al pazi me se. Nije ona cafuta, vrag te skelil.

 

VALENTINO

Daj se smiri Antone. Ništa mi ne radimo što bi te trebalo uzrujavati. Evo, sjedimo i razgovaramo.

 

(Negdje u vrtu, čuje se glas gospodina zastupnika, Anton ga zove.)

 

ANTON

Gospon gazda. Prosim vas, poglečte ovo. Ovaj vaš študent je počel knige pri moji kčeri listati.

 

PODOBNIK

Gle, gle, stalno i svugdje nalazim tebe. Matko, bježi mi s očiju i da te ne vidim do drugog tjedna kada ćeš mi pričati kako je to raditi u skladištu. Idi učiti, to ti kažem najozbiljnije.

 

(Valentino šmugne bez riječi i uđe u vilu.)

 

ANTON

Skor sam mu plusku dal.

 

PODOBNIK (Ljutito.)

Ajde Antone, ne pretjeruj i gledaj svoja posla. Jesi obrezao onu živicu?

 

ANTON (Mrmlja za sebe.)

Idem, samo kaj nisem odišel.

 

PODOBNIK

Kad završiš dođi s Barbarom u moj kabinet.

 

 

Prizor 4

 

PODOBNIK

(Šeće kabinetom, sve šešće mu misli skreću prema Suzani. Glasno govori sam sebi.)

 

A zašto ja ne bi malo pogurnuo ovu priču na moj način. Kada su već počela stizati anonimna pisma, i to na moj vlastiti stol, red je da i ja nešto uradim. Dobro sam se sjetio. Napisat ću anonimno pismo i gurnut ću ga među poštu, ravno Franu pod nos. Idem odmah za kompjuter.

 

(Gospodin zastupnik sjeda za kompjuter u svojoj radnoj sobi i otvara novi word dokument, nije vičan pisanju na tipkovnici.)

 

Pismo mora obavijestiti Frana odnosno tajnika Žnidašića da mu je Suzana nevjerna, i da se sastaje s .... recimo Matkom, odnosno Valentinom kako ga svi zovu. Ma, otkud taj glupi nadimak? Mlad je, zgodan, u snazi, rođen za nadopunu seksualnog života jednoj ženi čiji je partner zaposlen preko glave. Ovako ću započeti:

„g. tajnik F. Žnidašić” ovako službeno je dobro „ne sluti...”

Ne, ne, na koverti će jednostavno pisati „n/r Fran Žnidašić”. E sada, tekst pisma.

„Dobronamjerni građanin obaviještava vas”, to je dobro, „da pripazite na ponašanje vaše zaručnice. Raspolažem s informacijom o ljubavnom sastanku koji je zakazala s jednim mladićem”, pa ne moram navesti ime, „a koji će se dogoditi....”
Hm, kada bi se moglo dogoditi? Ma nije važno. Ionako će to biti lažna uzbuna. Ali, neka mu pobudi sumnju. Neka lažni sastanak bude... aha, pa zašto ne bi bio u isto vrijeme kada ću se naći sa Suzanom. Dok ću ja otvarati buteljicu sa njom, on će čekati nevjernicu, recimo u vrtnoj sjenici i nervozno gristi nokte. To mu je kazna za ljubomoru. Onda će ipak shvatiti da je to bila lažna dojava. Olakšanje mu je nagrada za predano služenje. Na kraju krajeva, kasnije će biti manje sumnjičav.

Dakle „u subotu oko 9 navečer, u vrtnoj sjenici vile. Ja bih se ozbiljno zabrinuo.” U potpisu – ma nitko u potpisu, pa to je anonimno pismo. Dakle, ovako će glasiti pismo:

 

Štovani g. Žnidašić

Dobronamjerni građanin obaviještava vas da pripazite na ponašanje vaše zaručnice. Raspolažem s informacijom o ljubavnom sastanku koji je zakazala s jednim mladićem a koji će se dogoditi u subotu oko 9 navečer, u vrtnoj sjenici vile. Ja bih se, na vašem mjestu, ozbiljno zabrinuo.

 

To je dobro. Dovoljno da pobudi sumnju. On će si sigurno naći nekog posla za subotu navečer, pa će se iskrasti u vrt i čekati nevjernicu. Ha, ha, ha. A nevjernica će biti sa mnom, taman pri večeri. E moj naivni Fran. Ali, dobit ćeš i ti svoju nagradu.

 

(Gospodin zastupnik isprinta pismo, isprinta adresata na kovertu, zatvori dokument bez spremanja i odnese zatvoreno pismo u kancelariju, koja je prazna. Gurne pismo među nepročitanu poštu, među snop pisama koja čekaju tajnika da ih pregleda. Vraća se u svoju radnu sobu.)

 

Pismo nije frankirano. Nema veze, došlo je na isti način na koji je došlo i ono pismo upućeno meni. Na isti način! Je li moguće da mi ga je uvalio netko od domaćih? Ili je stvarno podmetnuto od ovih stranaka koje se stalno vrzmaju oko kabineta? Ma, neću si s tim razbijati glavu.

 

(Anton i Barbara kucaju i ulaze u radnu sobu gospodina zastupnika.)

 

PODOBNIK

Sjednite. Pa što je to bilo Barbara?

 

BARBARA

Ništa gospodine zbog čega bi vi trebali brinuti. Ovo je nepotrebno a sve se dešava u glavi mog tateka.

 

ANTON

Joj, nemoj me za jezika vleči.

 

PODOBNIK

Dobro Antone, smiri se. Neka sama Barbara govori što se tu zbiva.

 

BARBARA

Baš ništa. Tatek si je umislil da ja imam nešto s Valentinom. Par puta nas je videl kak se razgovaramo, možda smo se i smijali al sve je to bilo onak nevino. A danas je Valentino pokucal na moja vrata. Htel se nekome potužiti da ste ga poterali u skladište raditi.

 

PODOBNIK

Grozne li kazne. Kad bi ti ja pričao što sam sve u mladosti morao raditi...

 

BARBARA

Da, ali on je nježan, nije on ovak ko vi. Sjedili smo u sjenici i čak mi se rasplakal. Vi ste prestrogi prema njemu.

 

PODOBNIK

Mora osjetiti nekakvu stegu. Ja ga pripremam za surovi život, za nedaće i probleme. A on, fićfirić, on bi oblijetao oko cvjetića i mirisao slatke sokove.

 

BARBARA

Pa ima još leptira u ovoj kući koji znaju oblijetati oko mog cvijeća. Nema tu nikakve štete.

 

ANTON (Tiho Barbari.)

Čkomi mala.

 

PODOBNIK

Dobro, dobro, nisam ni mislio da je tu bilo nešto ozbiljno. Nego, Antone, daj nas malo ostavi. Moram s Barbarom popričati.

 

ANTON

Je, onda grem nekaj raditi. Tulipani me išču. Vas pozdravlam.

 

(Anton odlazi a gospodin zastupnik se približi Barbari, intimno je pomiluje.)

 

PODOBNIK

Barbara, molim te nemoj davati nikakve aluzije vezane za naš odnos. Ti znaš da je naš odnos prijateljski a ako i katkada prijeđe tu granicu... No, na tome sam ti zahvalan, u tvom se društvu znadem nasmijati kada sam pod najvećim pritiskom.

 

BARBARA

Pa zašto me onda špotate pred tatekom?

 

PODOBNIK

Kakvo špotanje, jedva sam pitao što je to bilo između tebe i Matka.

 

BARBARA

Kaj ste malo ljubomorni?

 

PODOBNIK

Daj, nemoj zajebavati.

 

BARBARA

Samo se šalim.

 

PODOBNIK

(Spušta ruku prema Barbarinoj guzi ali prisno, ne lascivno.)

Nešto bi te zamolio ali to mora ostati među nama. Strogo među nama.

 

BARBARA

(Izmiče se, otklanja ruku.)

Vi dobro znate da sam ja uvijek bila diskretna.

 

PODOBNIK

Znam, znam, inače ti ovo niti ne bi govorio. Dakle, imam neke informacije vezane za moju ženu.

 

BARBARA

Gospođu Ellu?

 

PODOBNIK

Pa nemam dvije žene. Naravno, radi se o Elli. Načuo sam nešto da bi ona mogla imati ljubavnika.

 

BARBARA

Ma dajte, kaj to pričate?

 

PODOBNIK

Da, da. Informacije nisu provjerene. Molim te, baci malo oko i uho u vezi s tim.

 

BARBARA

Hoćete da ju špijuniram?

 

PODOBNIK

Kakva špijunaža, to zvuči grubo. Hoću da malo pripaziš i ako primijetiš nešto takvoga da me o tome obavijestiš. Jel to problem?

 

BARBARA

Nije problem. Ali tražim nešto za uzvrat.

 

PODOBNIK

Što?

 

BARBARA

Nemojte me više ništ pitati u vezi Valentina. Pa ako mi se i sviđa taj dečko... zažmirite malo.

 

PODOBNIK

Gledaj, neću se ja petljati u vaš odnos. Da i hoću, što ja tu mogu. Ali, nemoj mi to nabijati na nos, nemoj da se tu počinju vrtjeti neke priče, budi diskretna. I prije svega, utječi na mulca da se uozbilji i da se primi knjige. Dogovoreno?

 

BARBARA

Dogovoreno.

(Za sebe.) Ja bum si malog priuštila, htio to ti ili ne, a Ela.. kaj me briga, nek se ševi s kim hoće.

Pa, pa Šon.

(Kada mu je htjela polaskati, nasamo, ponekad bi ga uspoređivala s glumcem Seanom Conneryjem.)

 

PODOBNIK

E mala, sva si vražja. Ajde bok.

 

 

Prizor 5

 

(Marta sjedi u kabinetu gospodina zastupnika, njih dvoje povjerljivo razgovaraju u sobi za sastanke.)

 

MARTA

Govorim to tebi prije no Bartoliću. Provjerila sam nešto, nakon našeg zadnjeg razgovora, i istina me je šokirala.

 

PODOBNIK

Što si provjerila?

 

MARTA

Provjerila sam Franovo porijeklo. Imam poznanstva u Instituciji za posvajanje. To inače ne možeš saznati redovnim putem, podaci su tajni i zaštićeni. Dakle, posljednji naš razgovor me je uznemirio, neke su se stvari čudno poklapale. Ti znaš da smo Bartolić i ja imali dugotrajnu vezu. To znaš ali ne znaš da sam ostala trudna i rodila.

 

PODOBNIK (Zaprepašteno gleda u nju, šuti minutu pa progovori.)

Ma nemoj mi reći. Pa kako si to sakrila... čak i od Bartolića?

 

MARTA

Uspjela sam si organizirati putovanje u Englesku. Tamo mi je živjela sestra, u Oxfordu. Ovdje su svi mislili da sam dobila stipendiju za godinu na Faculty of Law. Zapravo sam pomalo radila i spremala se roditi. Fran je rođen u Engleskoj.

 

PODOBNIK

Ma jesi li ti sigurna da je to dijete naš Fran?

 

MARTA

Sigurna sam. Rekla sam ti da sam provjerila. Nakon poroda, uspjela sam sve dogovoriti preko jedne moje prijateljice, koja je vrlo pouzdana i do danas nije o tom nikome zucnula ni riječi. Diskretno sam se vratila u Zagreb, predala dijete mojoj prijateljici a ona ga je predala Instituciji za posvajanje djece. Danas sam dobila tajni podatak, dijete je usvojila obitelj Žnidašić. Sve se slaže.

 

PODOBNIK

Boga mu. Pa zašto si ga uopće davala na posvajanje? Nisi ni tada bila sirotinja.

 

MARTA

Oboje smo bili jako ambiciozni, pogotovo Bartolić. On ne bi htio ni čuti, tada, da rodim njegovo dijete, o ženidbi da i ne govorim. Nisam htjela pobaciti i odlučila sam se na ovaj način.

 

PODOBNIK

I sada? Hoćeš li mu reći? A što je s Franom, treba li on uopće znati takvu informaciju? To je sve jako komplicirano.

 

MARTA

U meni vrišti majka. Kako god, s kakvim god posljedicama, obojici moram reći istinu.

 

PODOBNIK

(U sebi, misli mu hitro prolaze glavom - ako je Fran Martin sin, onda bi se sve moglo jako zakomplicirati, pa neće Marta spletkariti protiv vlastitog sina, razvrgavati mu vezu. U svakom slučaju, pokušat ću, u subotu, dobiti od Suzane ono što već dugo priželjkujem a poslije neka se stvari odvijaju onako kako je to suđeno.)

Ipak, ja bih malo pričekao s tim. Možda si malo prebrzo došla do rezultata istrage. Trebalo bi još malo istraživati. Pa i sama znaš kako se kod nas brlja s raznim podacima. Pokrenut ću i ja diskretnu istragu, imam prijatelja u sigurnosno obaviještajnom odjelu, oni se najviše bave istraživanjem života novinara i oporbenjaka i vole tračeve. On će sa zadovoljstvom uraditi meni uslugu i malo prokopati po tom slučaju i neće o tome okolo pričati.

 

MARTA

Hvala ti Kamilo ali mislim da to nije potrebno. Imam ja još jednu mogućnost provjere pa ako se to sve poklopi, onda moram izaći s istinom na vidjelo. Zapravo, godi mi misao da je taj mladić moj sin. Ako je stvarno tako, imam još vremena za ispravljanje mladenačke pogreške. Hvala ti na pomoći i molim te, za sada, nikome ni riječi dok se to ne potvrdi.

 

(Marta pozdravlja i odlazi.)

 

PODOBNIK

Ha... Fran je rođeni Englez. Ludilo.

 

 

Prizor 6

 

(Radna soba gospođe Elle. Ona i Suzana sjede same.)

 

ELLA

Znači, sada je prešao na konkretne korake.

 

SUZANA

Bojim se da je tako ali to je u skladu s našim planom.

 

ELLA

Ma da, razumijem. Ipak, nadala sam se da će to ostati u sferi flerta i da će naša spletka ostati samo jedna verbalna igra. Ovako, sada moramo zaigrati do kraja. Ti si definitivno potvrdila svoj dolazak?

 

SUZANA

Rekla sam mu da ću doći ako me ništa ne spriječi.

 

ELLA

Dobro, onda ćemo mu napisati mejl. Ti ćeš mu napisati. Potvrdit ćeš svoj dolazak i dodati nekakav lascivni komentar. Idemo to zajedno sročiti.

 

(Suzana sjeda i stavlja ruke na tipkovnicu.)

 

SUZANA

Kako ćemo ga osloviti?

 

ELLA

Bez oslovljavanja. Piši ovako, pa ćemo doraditi. Mislim da to mora biti pomalo tajanstveno.„Opirem se i što se više opirem to sam sigurnija da želim. Možda sam samo slaba” da to je dobro, malo ženske predaje „a možda je to, naprosto, sudbina odredila.” U potpisu: S. Što misliš, je li ovako dobro?

 

SUZANA

Malo je patetično, ne liči na mene. Ovo sa sudbinom bih ja izbacila. A... fali nešto lascivno.

 

ELLA

Daj se ti sjeti, u tome si bolja od mene.

 

SUZANA

„Možda sam samo slaba... možda samo nezadovolj i onda stavimo „e” u zagradu pa bi to bilo: „Možda sam samo slaba, možda samo nezadovolj(e)na”.

 

ELLA

Toooo. Tebi leži ta prikrivena lascivnost.

 

SUZANA

To je samo gluma, predstava za muškarce koji su tako prozirni, jednodimenzionalni.

 

ELLA

U pravu si, voljela bih da i ja to imam u sebi.

 

SUZANA

Možda imate ali to niste otkrili.

 

ELLA

Morat ću učiti od tebe.

 

SUZANA

Kad god želite. Vratimo se poruci. Tu još treba dodati da dolazim pa predlažem konačan tekst:

„Opirem se i što se više opirem to sam sigurnija da želim. Možda sam samo slaba, možda samo nezadovolj(e)na. Dolazim. S. ”

 

ELLA

Odlično. Neka se malo paca a onda...  Napiši ovako i šalji.

 

(Suzana utipka poruku i pošalje na mail adresu gospodina zastupnika.)

 

ELLA

Kaznit ću preljubnika.

 

SUZANA

Mi-tu

 

 

Prizor 7

 

(Žnidašić sjedi u svojoj kancelariji i po običaju, koji nije poznat gospodinu zastupniku, pregledava njegovu elektroničku poštu. Uočava mail, poslan od S i poče ga obuzimati sumnja.)

 

ŽNIDAŠIĆ

A, tako. Ovo nije dogovoreno. Zašto Suzana šalje taj mejl šefu a meni to nije rekla?

(Pročita poruku i sledi se. Ponovno čita.)

Opirem se i što se više opirem to sam sigurnija da želim. Možda sam samo slaba, možda samo nezadovolj-e-na. Dolazim. S

 

(Žnidašić gleda u ekran, obuzima ga crna slutnja. Nastavlja monolog, glasno.)

Poslala mu je poruku o kojoj ja ništa ne znam. Mislio sam da je usmeno pristala, nije mi rekla da bu mu pisala. Ova poruka me bode u oči. U srce me bode. Ovo njezino lascivno koketiranje. Nezadovoljena!? Prokleta ženska prevrtljivost. Jel to moguće da ona ima dodatni plan? Ha, nikad ne reci nikad. Glupi sam slepac. Možda ona meni iza leđa sprema košaricu. Ambiciozna je. Opet, da li je toliko ambiciozna da bi se prokurvala za nekakvo dobro mjesto. Ovaj joj može ponuditi primamljive stvari. Ma nemrem verovat.

(Za trenutak se zamisli i potom nastavi.)

Tak su rekli mnogi rogonje.

(Opet zastane uz grimasu odbijanja, pa nastavi koreći žustro sam sebe.)

Ma daj se zbroji Fran. Čemu sumnje, Suzana ti nije lagala nikad. Je, govorila je neke sitne laži – boli me glava, nemoj sada a poslije pjevuši u kupaonici. Ili ono kad se našla na kavi s bivšim dečkom pa je rekla da je bila s prijateljicom. Objasnila je i prihvatio sam. Bio je to slučajan susret, on ju je pozvao na kavu, njoj je bilo glupo odbiti jer tu nije bilo nikakvih primisli a nije htjela da ju obuzme trivijalna malograđanska bojažljivost – joj a kaj ak nas sad neko vidi. Znam da nije baš uvijek potrebno čuti istinu, osobito ako se radi o sitnim, nevažnim stvarima. Možda je i ovo sitna stvar, možda se samo nadovezuje na naš plan. A kaj ak ona smišlja neki svoj plan? Recimo ovako. Naš se plan ostvari, šef je manji od makovog zrna pred Ellom. Suzana zna da sam obrisal one snimke, to sam joj rekao da planiram jer one su samo virtualna prijetnja. Ne bi mi palo ni u snu na pamet da to dam van. I tako Suzana počne tješiti mog šefa, priznaje mu da nema nikakvih fotki jer su pobrisane a s druge strane, pumpa Ellu – gad jedan, kak se on ponašao ja mu nikad ne bi oprostila i tak dalje. Pa se zavjera koja je počela s idejom razvrgavanja braka između mene i Suzane pretvori u zavjeru koja bi mogla razvrgnuti brak Podobnikovih. Uh, kaj ja to kombiniram. I na kraju, Kamilo Podobnik ode u London sa Suzanom koja postaje šarža u konzulatu i koja, kao ljubavnica, okreće veleposlanika oko malog prsta. A u Zagrebu ostajemo Ela i ja. Glupost. Stvarno, čovjeku svakaj pada na pamet.

Za svaki slučaj, ipak bum spremil one fotke. Pobrisat ih mogu kad god se setim. Nek su one meni u džepu, na stiku.

A ovo kaj je napisala – nezadovoljena. Bacila me je u ponor, na dno mog muškog ega.

(Nespokojan, izjuri iz kancelarije.)

 

 

Prizor 8

 

(Zastupnik Podobnik, odvjetnik Bartolić i doministar Sesardić razgovaraju u zastupnikovom kabinetu, u sobi za sastanke.)

 

SESARDIĆ

Dragi moj Podobnik, ovo o čemu mi je govorio Bartolić, to smatraj riješenim. Ako dođe do bilo kakve komplikacije u svezi tog ugovora, imam ja alate za rješavanje problema. On je ugradio u prijedlog ugovora neke finese koje neće biti odmah prepoznate ali koje postaju veoma korisne ako to dođe do suda.

 

PODOBNIK

(U sebi – to ionako više nije važno obzirom na novu situaciju.)

A meni preostaje da zahvalim obadvojici. Može Čivas?

(Kimaju glavom i on im toči piće u kristalne čaše.)

Ako je to riješeno, molio bih da prijeđemo na drugu temu. Zanima me kako stoji moja kandidatura za veleposlanika. Ima li kakvih novih razmišljanja u vrhu Stranke?

 

SESARDIĆ

Poznato vam je da je bara mala i da u njoj pliva puno riba, onih proždrljivih. No, u ovom slučaju ne slutim nikakvih iznenađenja. Moj prijatelj Premijer me je, u nekoliko navrata, pozvao da ga posjetim u vili Costabella ali nikako da uskladimo termine. Zasigurno znam da mu je Predsjednik  dao kart blanš u slučaju mjesta veleposlanika u Londonu.

(U sebi – iznenadit ćeš se kada se pojavi moj kandidat.)

(Gospodin Sesardić zna kako na krhkim komunikacijskim putevima između Predsjednika i Premijera, zgrabiti i ispuniti carte blanche.)

 

BARTOLIĆ

Ono što ja znam iz razgovora s nekim članovima Predsjedništva ide u prilog tvrdnji da nema nekih iznenađenja.

 

SESARDIĆ

Nazočio sam jednom sastanku gdje je premijer bio jako ljut. Stalno nas se napada po efemernim stvarima. A velike stvari? Jesmo li savladali pandemiju? Jesmo. Je li netko zaradio na tome? Jest, uvijek netko mora zaraditi. To što zarađuju naši ljudi, to njih smeta. Pobijedite na izborima pa zarađujte. Ista je stvar s obnovom potresom postradalih područja. Oporba sprema zmijske ugrize i na banalnim temama kao što su istospolna zajednica, afirmacija žena i ravnopravnost spolova – što je to uopće? A što se tiče tih homića, ma što nas briga ko koga? Ali moramo i Crkvi baciti koju kost. Mislim, osim novca, dakako. Crkva se s pravom gnuša tih neprirodnih odnosa a tko je osjetljiviji od svećenstva na ta pitanja.

 

PODOBNIK

To su sve populisti, ti oporbenjaci. Jedno je galamiti u Saboru a drugo voditi državu. A oni bi cirkusirali čak i oko jednog starog hrvatskog pozdrava, izvikivanog još od Trenkovih pandura.

 

(Sesardić, uvaženi dužnosnik Stranke, začuđeno se počeše po glavi i pomisli– otkud Podobniku ova informacija? Pa svi znaju da su to bili neki drugi panduri.)

 

SESARDIĆ

E, gospodo moja. To vam je demokracija. A ima jedna definicija demokracije koja govori – dvije budale nadglasaše pametnog. Ima i u našim redovima budala, oooo, kako ne. Evo, ovi koji pogrešno prijavljuju imovinu pa na kraju sami ne mogu pobrojati svoje nekretnire, primjerice. Pa svi smo mi izgradili kakvu bajticu, vikendicu, kućicu o kojoj ne želimo širiti publicitet. Jel tako? Ali, budala si ako te u tome uhvate, ako ćeš to na tako banalan način prikriti da se vidi iz aviona.

 

BARTOLIĆ

Lavinu primjera bih mogao ovdje navesti. Moraš biti poseban lumen da ideš brljati i ispravljati knjigovodstvenu dokumentaciju, krivotvoriti. Nemam riječi za takav šlamperaj. Umjesto da se naprosto dogovori fiktivna faktura pa nek se dokazuje da, recimo, intelektualna usluga nije učinjena. A firmi fala bogu ima, otvaraju se na bake, tete, nećake... Užas jedan kakve se gluposti rade a postoje takvi elegantni načini rješavanja problema.

 

PODOBNIK

Ovo sve srozava ugled Stranke.

 

SESARDIĆ

Rekao bih da je tu ugled Stranke najmanji problem. Tu i tamo otpadne koji budalasti pojedinac a Stranka će uvijek pobijati da stvara sustav koji pogoduje malverzacijama. I uvijek će uspijevati u tome.

 

PODOBNIK

Eventualno će zujati neka dosadna novinarska muha, neko kraće vrijeme. Malo me brinu ovi buntovni, naivni zastupnici.

 

SESARDIĆ

Nisu nama problem novinari, većina ionako samo ispunjava televizijske minute ili piše ono čime se nama ne smije zamjeriti. Ali, istina je, neki se zalijepe ko čičak, ne možeš ih se otarasiti. Ima jedan, takozvani, istraživački novinar, krpelj ustvari, koji i mene razvlači po medijima već neko vrijeme a njegove ste laži i sami sigurno čitali. Nisu nama problem niti ti zastupnici koji se ne daju s govornice i stalno zazivaju nekakvu pravicu. Dok je narod takav kakav je, nema nama zime.

 

BARTOLIĆ

Za naš narod, dižem ovu čašu. Živili.

 

PODOBNIK, SESARDIĆ, BARTOLIĆ  (Preplavljuje ih plimni val kolektivne razgaljenosti te složno zapjevaju.)

Oj hrvatska mati, nemoj tugovati....

 

 

4. ČIN

 

Prizor 1

 

Subota oko 20 sati, kabinet gospodina zastupnika, njegova radna soba. Fran Žnidašić sjedi pred kompjuterom. Daljinski je pokrenuo kameru koja se nalazi u spavaćoj sobi stana u Gračanima i promatra krevet na kojem se gnijezdi Valentino. Krevet diskretno obasjava mala noćna lampa. Fran se smiješi nazirući njegov lik obučen u pripijenu T-shirt majicu, ženske, crne čipkaste gaćice i crne, mrežaste čarape. U 20:15. začuje se zvuk otključavanja vrata. Valentino, začuvši taj zvuk, podiže glavu, i jednom se rukom naslanja, pridignuvši se. Nema iznenađenja na njegovom licu jer mu je Fran rekao da će gospođa Ella imati ključ. Kamilo Podobnik ulazi u spavaću sobu i pali stropno svjetlo. Gleda preneraženo Valentina.

 

VALENTINO

(Krikne i ostane bez riječi.)

 

PODOBNIK (Krikne.)

Koji kur... Šta je ovo? Matko, otkud ti ovdje?

(Kamera nečujno snima. Kako je maskirana, niti jedan od muškaraca nije svjestan njenog postojanja. Valentino za nju ne zna a gospodin zastupnik je zaboravio da uopće postoji, već se dugo nije hvalio društvu raskalašenih mužjaka da ima kameru u spavaćoj sobi i da snima zanimljive filmiće što, zapravo, uopće nije istina.)

 

VALENTINO

(Žurno ustaje i oblači hlače. S užasom pomisli – nadam se da ona ne bude sada banula. Isuse, koji cirkus. A onda jedva promrmlja.)

Nnnništa. Zapravo, čekam nekog.

 

PODOBNIK

Koga čekaš i otkud ti ključevi mulac jedan. I kako si to obučen. Fuj, ko zadnji peder.

 

VALENTINO

(Grozničavo misli, pa se odmah sjeti svoje prijateljice. To je najmanje loše, u ovom trenutku.)

Barbaru. Barbaru čekam. Fran mi je dao ključeve. A ovo, s tim gaćama i čarapama, to je samo zafrkancija, predstava. Htio sam ju nasmijati.

 

PODOBNIK

(U sebi - A tako, sutra ću mu odmah uzeti ključeve. Dobit će ih opet kad plati učešće.)

Da baš bi ju nasmijao ovakav. Što ti je rekao Fran? Čiji ti je stan dao za fukodrom?

 

VALENTINO

Rekao mi je da je to njegov budući stan, da upravo pregovara o kupnji. A smilovao mi se jer nemam se gdje naći s Barbarom, pored onog ludog Antona.

 

(Telefon zvoni.)

 

PODOBNIK

Ko je sad ovo? Da nije tvoja draga?

 

VALENTINO

Ona ne zna broj telefona.

 

PODOBNIK

(Diže slušalicu i ljutito se javlja.)

Halo.

 

GLAS (Očito modificirane boje.)

Upravo ste snimljeni u intimnoj situaciji sa ženskastim, poluodjevenim mladićem koji vam je još i rod. Vjerujte, javnost će to protumačiti samo na jedan način. Snimka će se pojaviti u medijima ako ne odustanete od kandidature za veleposlanika. I još nešto – netko je upravo zauzeo vaše mjesto u gospođinom krevetu, u vili. Pozdravlja vas stranački prijatelj.

(Prekida vezu.)

 

PODOBNIK

Ma koji... Evo ga na. Spustio je slušalicu. Koje je to đubre da mi je znati.

(Gleda kroz prozor, traži mjesto s kojeg bi netko mogao snimiti fotografiju kroz prozor stana na prvoj etaži. Možda je bio na stablu? Nema nikog. Možda iz kuće preko puta. Fotoaparat s teleobjektivom. Uopće mu ne pada na pamet da bi netko daljinski pokrenuo snimanje kamerom, koja je u sobi i na koju je već zaboravio. Namah ga zaokupi drugi problem, u vili se za koji tren sastaje Ella s nekim.)

Razgovarat ćemo kasnije, obuci se, zaključaj i gubi se doma. Sudar ti je otkazan.

(Zaboravlja na Suzanu, odjuri iz stana, sjedne u auto i zaputi se prema vili.)

 

 

Prizor 2

 

(Kabinet gospodina zastupnika, njegova radna soba. Nakon što je obavio telefonski razgovor koristeći se uređajem za promjenu boje glasa, Žnidašić je ugasio kameru koju je bio pokrenuo daljinski s kompjutera u uredu.)

 

ŽNIDAŠIĆ (Glasno, priča sam sebi.)

Dobro, snimku imam. Lijepo su ispali, hahaha. Do sada, sve je ispalo onak kak sam planiral. Sad bum napravil par snepšata.

 

(Vrti snimku, uhvati trenutak nakon prvog šoka dvojice muškaraca, pritišće PrintScreen tipku na tipkovnici i radi snapshot. Ponavlja radnju nekoliko puta.)

 

Cijelu snimku brišem s kompjutera i s kamere. To više ne postoji a za njega će biti dovoljna ova jedna fotka. Kaj on zna, on bu samo shvatil ozbiljnu namjeru ucjenjivača?

 

(Snimke sprema na svoj memory stick. Odjednom mu sijevne misao.)

 

Šef će skužiti da je fotka napravljena s kamere u njegovoj sobi. Kako se toga nisam sjetio? Pa da. Kada vidi kut snimanja odmah bu mu sve bilo jasno a ja bum mu se ukazal u prirodnoj veličini svoje krivnje. Ma ovak, okrenuli bumo pilu. On nema pojma o informatici i mogu mu prodati priču. Uostalom, sasvim realnu priču. Iza ove ucjene stoji očito jaka grupa iz Stranke koja nije uspjela legitimnim putem oboriti njegovu kandidaturu. Njima nije problem angažirati hakera a njemu nije problem hakirati njegovu kameru. Za kameru zna dovoljan broj ljudi. Kamera je pametna ali nije ništa drugo nego kompjuter u mreži kojem se može pristupiti iz daljine, ako znaš pasvord. A tamo je simpl pasvord, njegovi inicijali i godina rođenja. To je za hakera pis of kejk. Tako je, ta priča može držati vodu. Joj, odmah bu dal demontirati kameru. Ionak mu je služila samo za lovačke priče u društvu njegovih kompića, ostarjelih pohotnika. Jednu ću snimku još večeras poslati iz internet kafića, koristit ću adresu s izmišljenim imenom.

 

(Zadovoljno trlja ruke a onda se iznenada smrači. Muči ga onaj Suzanin mail. Ponovno ga čita.)

 

Je li moguće da me ona vara. S kim? Ne može to biti Valentino jer je on u stanu u Gračanima. Opet, mali se mota oko svih žena, nije mu za verovat. Suzana mi je spomenula da večeras ide u Kerempuh s Ellom, što ne znači i da je otišla, možda je Ela išla sama. Prokletstvo, na mobitel se ne javlja cijelu večer, ugašen joj je. Valda je u kazalištu. Šef bu izjuril iz stana za par minuta, ak već nije, moram se maknuti otud.

 

(Fran prelazi u svoju kancelariju da ga šef ne zatekne u radnoj sobi.)

 

Valentino bu krenul odmah za njim. Ovaj mu je sigurno rekao da se odmah pokupi a sutra bu mene kefal zbog ključeva. Ma, kaj me briga. Posipal bum se pepelom, da kriv sam ali, samo sam htio učiniti uslugu tim mladim ljudima. Nisam razmišljal, spreman sam podnijeti konzekvence... Valda ne bu previše noril.

 

(Misli mu se vraćaju na Suzanu. Glasno razmišlja.)

 

Koja je to zbrka. Netko me obaviještava da ona ima ljubavnika, nekakvog mladića. Suzana piše lascivnu poruku šefu a on nikako nije mladić. Valentino je mladić ali, on se nadao sastanku s Ellom. Šef je trebao imati planirani sastanak sa Suzanom na koji je došao Valentino. Treći čovjek? I to je moguće ali zašto bi se ona nalazila ovdje u vrtu, u sjenici s trećim čovjekom, valda bi se našla s njim negde izvan ove vile. Možda je ona ipak u Kerempuhu a ja ovdje fantaziram. Moram se skulirati. Svakog časa šef bu uletil u vilu, potražil bu Ellu koja je u Kerempuhu i dok će zbunjen pretraživati njezine prostorije još će zbunjeniji razmišljati o ovome kaj mu se dogodilo. Zaslužil je malo se peći na tihoj vatrici. Idem ipak vidjeti malo poslije devet, kaj se to zbiva u sjenici. Skril bum se u grmlje i promatral.

 

( Fran čeka u svojoj kancelariji.)

 

 

Prizor 3

 

(Gospodin zastupnik ulijeće u vilu, ravno u odaje gospođe Elle. Ona čita u svojoj sobi. Nije išla u kazalište, Suzanu je jako boljela glava pa je nazvala gospođu Ellu iz grada, ispričala se i odustala a gospođi Elli se nije dalo ići samoj. Začuđeno promatra kako njen suprug nervozno pretražuje svaki kutak njezinih odaja.)

 

ELLA

Što je bilo Kamilo? Ni dobra večer, ni kako si nego ulijećeš kao luđak i njuškaš mi tu po sobama.

 

PODOBNIK

Ptičica mi je javila da nisi u kazališta nego da imaš doma društvo.

 

ELLA

Kao što vidiš, zaista nisam u kazalištu. A društvo? Pa imam dobro društvo.

 

PODOBNIK

Gdje je?

 

ELLA

Koga tražiš? Engleski kralj Edvard četvrti i njegova bijela kraljica Elizabeta, oni su večeras moje društvo. Kralj te pozdravlja, baš je otišao u bitku a ledi Elizabeta je otišla spavati.

 

(Pokazuje mu knjigu „Bijela kraljica” od Philippe Gregory.)

 

PODOBNIK

Daj Ela nemoj me zajebavati...

 

ELLA

Kakav je to ton, kakve riječi? Naravno da te zadirkujem. Ti ovdje nekoga tražiš ali ovdje nema nikoga.

 

(Kamilo Podobnik pregledava sve prostorije supruginih odaja. Ne nalazi nikoga. Bez riječi izlazi i ispod prozora njezine sobe pregledava tulipane, koristeći se lampicom mobitela. Tamo nema nikakvih stopa, Anton je popravio štetu a novih nema. Vraća se.)

 

PODOBNIK

Ispričavam se Ela. Moja najdublja isprika. U zadnje vrijeme sam jako napet a dobio sam neke informacije... No, neću o detaljima ali, netko me pokušava uvjeriti da ti imaš ljubavnika.

 

ELLA

Dobro si me podsjetio da bih jednoga mogla naći. Ili...dvojicu?

 

PODOBNIK

Nemoj se šaliti, molim te. Bez obzira na sve što se događalo u posljednje vrijeme, ja te volim i, vidjet ćeš, ja ću ti to ponovno dokazati. Možda je dobra prilika odlazak u London. Tu možemo započeti novo poglavlje.

 

ELLA

Misliš, zajedno sa Suzanom?

 

PODOBNIK

Ma daj, što ti pada na pamet.

 

ELLA

Slušaj, mene vrijeđa što misliš da sam glupa i da ne vidim kako se vrtiš oko Suzane.

 

PODOBNIK

To je prenapuhano. Možda sam samo pokazivao normalnu mušku zainteresiranost za lijepu ženu, možda je tu bilo i nehotičnog flerta ali... ničeg ozbiljnog tu nema. I ništa se nije dogodilo među nama.

 

ELLA

To ti još mogu vjerovati. Ali to što nije bilo ničega, to sigurno nije tvoja zasluga.

 

PODOBNIK

Ja ne znam što je ona tebi rekla...

 

ELLA

Nije ona meni ništa rekla. Ne treba mi ništa reći. Ti si za mene otvorena knjiga, toliko si proziran da se pitam kako uopće funkcioniraš u politici.

 

PODOBNIK

Ako sam toliko proziran onda se ja ne bojim krivih zaključaka. Naprosto ćeš vidjeti da ta priča ne postoji.

 

ELLA

Dobro, sad me već jako zamaraš. Jesi li sve pregledao ili ćeš još zaviriti ispod prekrivača trosjeda, kao tvoj kolega preljubnik grof Almaviva u Figarovom piru? Možda je tamo nekakav Kerubino?

 

PODOBNIK

Još jednom se ispričavam, draga moja Ela. Ostavljam te s knjigom. Mogu li biti tako slobodan da kasnije pokucam na vrata tvoje sobe.

 

ELLA

Slobodan možeš biti. Pa uvijek si govorio da si se zato borio (U sebi – po minhenskim kelerima). Ali, i ja ću biti slobodna... da ti ne otvorim.

 

PODOBNIK

Onda, laku noć draga.

 

ELLA

Laku noć moj Šon Koneri.

 

PODOBNIK (Zatvara vrata. Izlazeći iz supruginih odaja počne tiho, za sebe rezimirati protekle događaje.)

Otkud zna za Šona? Ona mala ima stvarno jezičinu.

Čini se da kod Ele nisam napravio veliku štetu. Moram samo biti uporan u negiranju pa će se stvar već slegnuti. Ali, šta je sve ovo bilo. Zašto Suzana nije došla i zašto je tamo bio onaj mulac? Je li to nekakva zavjera? Ako jest, onda su mi to namjestili Fran i Suzana zajednički a mulac je samo oruđe. Njega odmah križam, on je preglup za spletke. Ali, ovo dvoje... Moguće je da se ona Franu povjerila pa su onda zajedno smislili kako da me osramote. Ako je tako, to vapi za osvetom. Krvi ću im se napiti. U tom slučaju, nema nikakvih fotografija. Kako bi ih uopće snimio? Fran to ne bi uradio, njemu nije u interesu moje odstupanje, njemu je u interesu da mene odmakne od Suzane a ovaj igrokaz bi tome mogao poslužiti. Pogotovo što bi, u tom slučaju, Suzana ispričala Eli dio priče a s ostatkom bi me mogla ucjenjivati i držati na distanci. Sve to mi ipak zvuči nategnuto.

Koja je druga mogućnost? Zavjera meni nesklone stranačke klike. Ta grupa bi stvarno mogla organizirati fotografiranje i mogla bi, isto tako pridobiti Suzanu. U tom slučaju, ona je, po njihovom naputku, pristala na sastanak sa mnom i organizirala ovaj cirkus, dala ključ Matku da može prasnuti Barbaru, kako je to on mislio, a zapravo da se naruga meni koji dolazi na sudar sa Suzanom a nalazi malog pedera. Otkud joj ključ? Fran joj ga ne bi dao za takav naum. Jednostavno, maznula mu ga je. Što Suzana dobiva s tim? Otklanja mene i radi uslugu određenom krugu ljudi, što bi joj moglo biti korisno. Dakle, u ovoj je varijanti Fran, moj čovjek od povjerenja, potpuno nevin. Loše je to što u ovoj varijanti sigurno postoje snimke kojima će me ucjenjivati. Kako su ih samo snimali, ako jesu?

Uh, glava mi puca od svega. Idem si natočiti Čivas, popiti tabletu i što prije zaspati.

 

 

Prizor 4

 

(Na hodniku, Žnidašić je čuo povišene tonove iz odaja gospođe Elle, shvatio je da ona nije u kazalištu. Pokušao je nazvati Suzanin broj ali – mobitel je ugašen.)

 

ŽNIDAŠIĆ

Ako je Ela doma, gdje je Suzana? Idem ju opet nazvati... Ma klinac, i dalje se ne javlja. Idem u vrt vidjeti kaj se tam zbiva.

(Izjurio je u vrt, prišuljao se grmlju nadomak sjenice i u njoj ugledao dvije prilike koje zbog mraka ne prepoznaje.)

(Za sebe, tiho.) Gle, dvije prilike u sjenici. Nemrem ih prepoznati, previše je mračno. Možda čujem neku riječ. Tu je sigurno Valentino, imao je vremena stići, ali tko je s njim?

 

(U vrtnoj sjenici, nešto poslije 21 sat, sjede Valentino i Barbara, to su prilike koje Žnidašić zbog mraka ne prepoznaje. Valentino je malo prije dotrčao u vilu i odmah se javio Barbari jer mora nekome ispričati u kakvom se cirkusu našao. )

 

VALENTINO

(Miluje Barbaru i govori joj tiho.)

To ti je njegov stan za tulume.

 

BARBARA

Hoćeš reći da gazda ima stan za ljubavnice?

 

VALENTINO

Ma ne znam ja to. Navodno tamo karta sa svojim pajdašima, tamo spletkare u miru. Joj, nakon ovog večeras, nogirat će me sto posto iz kuće.

 

ŽNIDAŠIĆ

(Još ne čuje njihov razgovor, vidi samo obrise u mraku.)

A kaj ak je tam Suzana? Možda joj se Valentino odmah javil a ona je dojurila iz kancelarije da čuje novosti iz prve ruke. I ne samo da čuje novosti...

(Srce mu počne snažno tući. Nečujno se primiče do bližeg grma.)

 

BARBARA

Ispričaj mi sada sve, polako i potanko.

 

VALENTINO

(Ne želi Barbari ispričati baš sve, mora malo lagati.)

Već mi se duže vrijeme nabacuje jedna gospođa. Pa ne mogu je dovesti tu u vilu, u svoju sobu. Maznuo sam starom ključ i dogovorio s njom sastanak.

 

ŽNIDAŠIĆ

(Sada čuje šapat razgovijetno. Postaje mu malo lakše, Suzana zna kako je Valentino došao do ključa, zašto bi joj govorio kako ga je ukrao šefu. Ipak, još je na oprezu jer – ljubomora je otporna na uplitanje razuma.)

 

BARBARA

Znači, meni iza leđa ljubakaš s kojekavim gospođama a onda mi dođeš plakati. Za to sam ti dobra.

 

VALENTINO

Barbara...

 

ŽNIDAŠIĆ (Sada čuje razgovijetno.)

Ah dobro, fala bogu, nije Suzana. Mali zavodnik očito mulja Barbari. Zanima me ova priča.

 

VALENTINO

Imaš pravo. Prošla me je volja za avanturama, Konačno, netko mi je rekao da u vili imam sve što mi  treba.

 

BARBARA

Taj netko je imao pravo ali, postavlja se pitanje, ima li i taj netko u vili sve kaj mu treba? Nego, pričaj mi dalje, kaj se to zapravo dogodilo? Znam li ja tu gospođu?

 

VALENTINO

Ma ne znaš i nije to važno. Dakle, čekam ja tu gospođu kada, odjednom, čujem ključ u bravi. Umjesto zvona, netko otključava vrata. Nisam se stigao ni pravo smrznuti kada je u sobu ušao stari. Možeš misliti kak smo se iznenadili obadvojica. On je odmah prolupao, počeo se derati na mene – što ja tu radim? Rekao sam mu da mi je Fran dao ključ, da sam ga zamolio jer sam se htio naći nasamo s tobom.

 

BARBARA

Idiote, zakaj si mene upetljao u tu svoju ljigavu priču?

 

VALENTINO

Viš da si mi ti prva pala na pamet. To valjda nešto znači.

 

BARBARA

Je znači. Znači da si ti običan jebivetar kojemu je svejedno ko će mu se naprćiti.

 

VALENTINO

Barbara, daj se smiri. Ja ti iskreno priznajem svoju glupost a ti si se navila i udri po meni. Daj pokaži malo suosjećanja.

 

BARBARA

Daj ti makni ruku s mene.

(Barbara je ljuta ali ne odlazi. Fran je dovoljno čuo, nečujno se vraća u vilu dok obrisi dvoje mladih ostaju u sjenici. Još se čuje poluglasni svadljivi šapat ali Fran više ne obraća pažnju na ono dvoje.)

 

ŽNIDAŠIĆ (Naziva Suzanu ponovno a ovaj put se ona javlja.)

Halo draga, pa gdje si? Već sam se zabrinul, zovem te cijelu večer.

 

SUZANIN GLAS

Kod kuće sam, nisam išla u kazalište jer me grozno boli glava. Zato sam i zgasila mobitel, nemrem podnijet zvukove. Sad je malo bolje jer sam popila tabletu. Nego kako je prošlo ono. Dođi brzo doma. Jedva čekam da mi ispričaš kaj se dogodilo.

 

ŽNIDAŠIĆ (Najradije bi zapjevao od sreće.)

Sve bum ti ispričal. Trebala si vidjeti scenu. Riknul bum od smeha. Uglavnom, dokumentirano je a kad se vratil doma, čula se galama. Sada je sve utihnulo.

 

 

Prizor 5

 

(Drugi tjedan, jedno jutro, kabinet gospodina zastupnika. U sobi za sastanke sjede on i Sesardić. Kucaju i ulaze Marta i Bartolić, uvode Frana sa sobom. Nakon pozdravljanja, Marta započinje kao da jedva čeka prozboriti.)

 

MARTA

Oprostite mi svi, malo sam uzbuđena. Još se oporavljam od vijesti čija mi je istinitost potvrđena jutros. Nemam hrabrosti reći to nasamo onome na kog se to odnosi pa je dobro da ste tu vi, naši prijatelji. Mom dragom prijatelju Bartoliću priznala sam jutros nešto, što ću sada priznati još nekom.

 

PODOBNIK

(Zna o čemu se radi ali se pravi neobaviješten.)

Što ćeš to priznati draga Marta?

 

SESARDIĆ

Ima li još nešto što nas može iznenaditi?

 

MARTA

Ima, mada neću govoriti o vašim tajnim ljubavnicama. Ali, prije nego što počnete negodovati, reći ću da se radi o mojoj velikoj tajni.

 

SESARDIĆ

Mislili smo da znamo za sve tvoje tajne.

 

MARTA

E, za ovu ne znate. Fran, molim te sjedni i pripremi se za neočekivanu vijest.

 

ŽNIDAŠIĆ (Sjeda, šutke gleda u Martu.)

 

BARTOLIĆ

Ja ću samo, uvodno reći, da se slažem s Martom i dijelim njenu radost i uzbuđenje.

 

SESARDIĆ

Napet sam kao onda kada smo glasovali o izbacivanju predsjednika iz Stranke.

 

MARTA

Prošli smo tjedan, ovdje u ovom kabinetu, dotaknuli pitanje Franovog porijekla, sasvim slučajno. Pitanje se, zapravo, otvorilo pred najmjerodavnijim auditorijem.

 

SESARDIĆ

Šta ti to znači?

 

ŽNIDAŠIĆ

Ima li mjerodavnijeg auditorija od subjekta, od mene.

 

MARTA

Ne, ali tu ima još netko. Tko je još bio nazočan pri Franovom rođenju?

 

SESARDIĆ

Ja nisam.

 

ŽNIDAŠIĆ

Ja se ne sjećam.

 

PODOBNIK

Nemam pojma.

 

MARTA

Dragi prijatelji, izađite malo iz svojih muških ego-ljuštura. To se na tebe, Fran, ne odnosi. Majka je bila nazočna.

 

PODOBNIK (Hinjeno.), SESARDIĆ, ŽNIDAŠIĆ

Tko je majka?

 

MARTA

Ja sam majka.

 

ŽNIDAŠIĆ,

Molim. Ne mogu vjerovati. Nije istina... (Gubi glas.)

 

SESARDIĆ (Za sebe.)

Ovo je šokantno skoro kao ona čuvena izjava nekadašnjeg premijera o odstupanju.

 

PODOBNIK (Pravi se neobaviješten.)

Šokiran sam, ali u pozitivnom smislu.

 

BARTOLIĆ

Dajmo se svi smirimo. Ovo je krajnje neobično ali nije loše.

 

ŽNIDAŠIĆ

Nemam riječi.

 

MARTA

Dragi moj sine, oprosti mi.

 

ŽNIDAŠIĆ (Skamenjen stoji.)

 

MARTA

Ne želim sada sve objašnjavati. Reći ću samo nekoliko činjenica. Godine 1995., moj dragi prijatelj Bartolić i ja smo bili već neko vrijeme u jednoj turbulentnoj vezi. Ostala sam u drugom stanju a bilo je vrijeme stvaranja odvjetničkog ureda Bartolić, što znači da nije bilo vrijeme za podizanje djeteta. Oprosti nam Fran.

 

ŽNIDAŠIĆ

Kada je vrijeme?

 

MARTA

Slažem se, možeš nas popljuvati ali, takvo je bilo vrijeme. Za nas, mene i tvog oca. Biološkog. I što je meni preostalo. Abortus. Meni uvjerenoj katolkinji.

 

(Podobnik i Sesardić prisjećaju se kako je Marta bila viđeniji član Socijalističke omladine, prije raspada organizacije 1990.)

 

MARTA

Nisam to mogla učiniti iz uvjerenja ali pustimo to sada. (Zastane, kao da nešto promišlja.)

Nisam tada bila uvjerena katolkinja, lažem. Ali, srce mi se slamalo kao ženi, kao majci. I onda sam našla rješenje. Moj dragi Bartolić nije ništa znao, ja sam dobila studijsku godinu u Engleskoj, na Oxfordu a zapravo sam otišla sestri, koja tamo živi. Radila sam kao bebi-siterica i čekala porod. Rodila sam u Oxfordu, vratila sam se u Zagreb bez diplome, nitko nije znao da sam došla s djetetom a jedna moja dobra prijateljica je predala moje dijete Instituciji za posvajanje djece, pod svojim imenom. To dijete, sada ga možete pogledati, naraslo je zahvaljujući obitelji Žnidašić koja ga je usvojila.

 

ŽNIDAŠIĆ

(Šuti. Ne može prozboriti niti riječ.)

 

BARTOLIĆ

Hvala mami i tati Žnidašić koji su odgojili Frana. Moram reći da sam uvijek osjećao bliskost prema njemu. Fran, primi i moje najdublje žaljenje što nisam sudjelovao u tvojem odrastanju. Nisam znao za tebe ali, iskreno rečeno, bolje da nisam znao jer bih se protivio tvom rođenju. Sada sam sretan da postojiš.

 

PODOBNIK

Ovo je dobra vijest. Idem po čaše, ovo zavređuje najstariji Čivas iz mog bifea.

 

BARTOLIĆ

I još ću dodati ovo. Marta i ja ćemo ozakoniti našu vezu i onda ću ja lijepo poći u mirovinu. Fran, nudim ti mjesto u mojoj firmi, učit ću te poslu godinu dana i poslije ćeš me zamijeniti. Pametan si, znaš s ljudima, bit ćeš dobar šef a ja imam tim sjajnih odvjetnika koji znaju svoj posao. Uostalom, bit ću ti savjetnik. Marta i ja ćemo konačno početi koristiti moj brod i obići ćemo svaku uvalu u Jadranu. Nadam se da mi moj prijatelj Kamilo neće zamjeriti otimanje vrijednog tajnika.

 

PODOBNIK

Naravno da neću. Pogotovo zato što moram priopćiti jednu ne tako veselu vijest kao što je ova. Naime, razmišljao sam intenzivno ovih dana i odlučio da ću se zahvaliti na ponudi za mjesto veleposlanika i da neću tu ponudu prihvatiti.

(Pomisli na ogavnu fotografiju koju je dobio mail porukom one nesretne subotnje večeri. Fran mu je objasnio da je to, očito, djelo stranačkih oponenata a ako su u stanju hakirati mu kameru, onda su u stanju učiniti i gore stvari.)

Dakle, shvatio sam da je moje mjesto u Saboru važnije za Stranku i domovinu od nekakvog diplomatskog posla, koji, ruku na srce, niti ne odgovara mojem temperamentu.

 

SESARDIĆ

(U sebi – shvatio si ti da nemaš šanse.)

Žao mi je to čuti, moj prijatelju. Ali, kao što kažeš, za tebe će uvijek biti posla u domovini. Osobno smatram da ti je mjesto u jednom važnom saborskom odboru, naravno predsjedničko, i to ću predložiti Premijeru. Idem u petak u Costabellu na njegov poziv.

 

ŽNIDAŠIĆ

Oprostite, moram izaći van, malo se sabrati.

(Hitno mora vidjeti Suzanu, mora joj priopćiti nevjerojatne novosti. Nije siguran je li sve ovo što se upravo događa dobro za njega, dobro za njihovu vezu ali osjeća da je to novi izazov.)

 

(Za njim odlaze Marta i Bartolić. Ostaju Podobnik i Sesardić.)

 

SESARDIĆ

Stari moj, nemoj se uzrujavati. Nije to loše što ostaješ u Zagrebu. Pa gdje možeš ovako maznuti lovu kao doma. Domaće je domaće.

 

 

 

 

EPILOG

Objavljeno je dvostruko vjenčanje a vijest je uzbudila zagrebačku elitu.

Fran i Suzana, nakon medenog mjeseca prelaze u odvjetnički ured Bartolić, on kao član uprave a ona kao glasnogovornica. Bartolić im je kupio stan, kao svadbeni poklon. Odustali su od Gračana, htjeli su biti bliže centru.

Bartolić je obećao Marti da je gotovo s njegovim životom punim ljubavnih afera ali ga još uvijek, ponekad, štrecne kada vidi Suzanu. Marta se nastoji približiti Franu ali to ide vrlo sporo.

Podobnik lobira za jedno od najvažnijih mjesta u Saboru. Primirio se jer je sada osobito pod lupom medija. Prodao je stan u Gračanima, Ella mu je zaprijetila da ne želi gledati taj kupleraj.

Ella je počela sve više samostalno izlaziti. Priča se da ima mladog ljubavnika ali... to su vjerojatno samo tračevi.

Sesardić je postao jedan od najutjecajnijih ljudi u Stranci a neki ga spominju i kao kandidata za predsjednika Stranke.

Valentino je na studijima u inozemstvu. Studira u Londonu. Nakon svih događaja, Kamilo Podobnik je zaključio da ga je najbolje maknuti iz Zagreba, pa i Hrvatske. Tamo je perspektivan student, ozbiljno uči. Barem je netko završio u Londonu.

Barbara je u Dublinu. Našla je posao u Irskoj, radi kao konobarica ali ujedno i studira. Povremeno se nalazi s Valentinom, bilo u Londonu bilo u Dublinu. Stižu glasovi da su vrlo bliski.

Anton je naslijedio grunt u Zagorju, i još k tome - veliku klet i vinograd. Preselio se u tu klet, grunt je prodao, radi vino, ima malu penziju što mu dostaje za njegov način života. Oko kleti uzgaja cvijeće. Liječnici su mu zabranili piti pa se sada pričesti samo s par kupica na dan.

 

KRAJ