Drame
Meso
Drama o odnosu majke i kćeri, bazirana na novinskom članku. Siromašna majka, za koju se njena kćer Ajša odbila brinuti nakon što je počela zarađivati kao prostituka radi manipulacije koju je ova provodila nad njom cijeli život, tijekom dugačke svađe s Ajšom baca kćeri kiselinu u lice, uništavajući joj život i ljepotu.
GODINA: 2004.
BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 2
LIKOVI NEODREĐENOG SPOLA: 1
MUŠKI GLASOVI
AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana.
LIKOVI:
AJŠA
MAJKA
SUMNJA
GLASOVI
VIJESTI
New York- 35-godišnja Amerikanka optužena je za ubojstvo nakon što je svog muža pretukla, a zatim i zaklala svojom cipelom s tankom i visokom potpeticom, izvjestila je brooklynska policija. Nesretni suprug preminuo je u ranim noćnim satima od rana na prsima, glavi, torzu i vratu.
Ancorage- Četrdesetčetverogodišnjem muškarcu kirurškim zahvatom prišiven je penis koji mu je, nakon svađe i pomirbenog seksa. odsjekla bijesna supruga, te bacila u zahodsku školjku i pustila vodu. Na poziv policije radnici mjesne vodoinstalaterske radionice skinuli su zahodsku školjku i uspjeli pronaći amputirani penis.
Istanbul- Muškarac i žena u turskom zatvoru, koji su iskopali rupu između ćelija kako bi mogli voditi ljubav, a koja je urodila rođenjem djeteta, dobili su dodatnih četiri mjeseca kazne zbog oštećenja državnog vlasništva.
Hong-Kong. – Liječnici se bore za život 23-godišnje djevojke, kojoj je majka, u svađi, sasula u lice solnu kiselinu. Kao razlog navela je nebrigu kćeri prema njoj, jer se djevojka, inače prostitutka, nije ni emotivno ni financijski brinula za nju kada je počela zarađivati.
MAJKA:
Uskoro. Bit ćeš lijepa. Rodit ćeš se lako. Kao da znaš da će biti lijepo živjeti. Kad izroniš iz mene, nasmiješit ću se. Moj smiješak će ti ostati na licu.
Uskoro. Dvije, ali iste. Ti i ja. Gledat ću te i kad budem spavala. Ti se nećeš istrošiti pod mojim pogledom. Samo ćeš rasti. Držat ću te ispod ruku. Održavati ravnotežu. Učiti te da koračaš malo iznad zemlje. Bit ćeš nepobjediva. Nećeš imati straha. Kamo god kreneš, tiho i nenametljivo ću se šuljati za tobom. Neprimjećena. U stanju pripravnosti. Iza tvojih leđa.
Uskoro. Nosit ću te na rukama. Moje lomljivo blago. Čuvat ću te od hladnoće, nemira i zla. Spavaj. Pametno lice. Velike oči. Dugački koraci. Pečat sreće. Uskoro.
SUMNJA:
Sumnjaš li ikada?
MAJKA:
Ne.
SUMNJA:
Ponekad? dok se okreće u tvom trbuhu i udara te nožicama? Pitaš li se hoće li- uspjeti?
MAJKA:
Uspjet će.
SUMNJA:
Mora uspjeti. I za sebe i za tebe. Jer, ti nisi uspjela.
MAJKA:
Nisam! Ali sada znam puno više nego prije. Pokazat ću joj pravi put.
SUMNJA:
Jedini način da postane Netko i Nešto. Ali što joj ti možeš reći o tome? Ništa nemaš.
MAJKA:
Nekada sam imala. Porculansku kožu, savršene noge, mladost, svježinu.
SUMNJA:
A sada… Pogledaj se. Koža ti je mlohava. Zubi su ti žuti. Udebljala si se. Više ništa nemaš.
MAJKA:
Ljudi su sposobni reproducirati vrstu. Prenjeti svoju mudrost na potomstvo. Ona će biti pametnija od mene. Iskoristit će sve što ima. Mora postati savršen proizvod i prodati samu sebe. Uspjeh- to je novac.
SUMNJA:
Možda ima i drugih načina?
MAJKA:
Ja najbolje znam da nema. Pokušala sam.
SUMNJA:
Smije li i ona pokušati?
MAJKA:
Pokušati i pogriješiti? Ne. Život je samo jedan. Mora imati cilj i biti dosljedna. Ako ne želi završiti…
SUMNJA:
Kao ti.
MAJKA:
Kao ja. Bez ičega i ikoga. Ali što ti znaš o tome? Živiš u udobnosti mučenja drugih ljudi.
SUMNJA:
Ja sam sumnja. Ja sam tu da postavljam pitanja.
AJŠA:
Nekada sam bila lijepa. Nekada sam bila živa. Sve do nedavno, bila sam Ajša. Sada sam nitko.
MAJKA: Ni-iii-saaaam kriva!
AJŠA:
Kriva si majko. Ti nisi majka. Ti si krokodil. Ja više nemam majke. Ona me rodila i ona me i ubila. Koža mi je spaljena. Oči su mi izgorjele. Mišići nestali. Više nikada neću osjetiti strast. Nijedan muškarac za mene više ne postoji. Mogu samo ponovo proživljavati požudu i znoj slijepljenih tijela. Njegovi nokti grebu i ostavljaju crvene pruge na koži. Ugrizi i otisci na mom trbuhu i prljavim plahtama slanog i gorkog kreveta; i poljupci, i naša nepostojeća ljubav, ali tada sam barem- tada sam barem bila živa. Svaki put, dok sam ležala na leđima i gledala njegova dlakom obrasla ramena kako se tresu u ritmu uništavanja mog tijela vidjela sam svjetlo. Na tisuće njih. Crvena i žuta blještava svjetla velikih gradova. Metalni sjaj tek sagrađenih zgrada. Plavo- crno nebo. Zrake disko-reflektora. Toptanje tisuća nogu.
Plešu i skaču i plešu i skaču i plešu i skaču i ja skačem s njima. Glavom razbijam debelo staklo na stotom katu oljuštenog nebodera, i- letim, ulijećem ravno među njih i oni pružaju ruke prema meni, dočekuju me, čupaju mi meso, i ja se smijem, urličem od sreće i živa sam, živa, živa, ži-va!!!
MAJKA:
Mogla si ostati ovdje.
AJŠA:
Nisam mogla ostati ovdje. Zatvorena s tobom koja mi govoriš što da radim i kamo da idem i kamo da ne idem i koliko veliki korak smijem napraviti.
MAJKA:
Htjela sam da tvoj život bude uspješna blistava putanja prema gore.
PROŠLOST- LEKCIJA
MAJKA:
Uvuci trbuh. Kako se to držiš? Ispravi leđa.
AJŠA:
Nitko me ne gleda.
MAJKA:
Mora ti se uvući pod kožu. Bez obzira tko te gleda. Da uvijek budeš takva. Lijepa. Privlačna. Poželjna.
AJŠA:
Već sam i sad privlačna, nisam li?
MAJKA:
Baš si glupa, mala moja. Nisi ni približno. Hodaš kao šepava roda. I neugodno ti je izbaciti sise.
AJŠA:
Nije mi neugodno.
MAJKA:
Neugodno ti je. I to će proći. Moraš vježbati. Uspjesi se ne događaju sami od sebe. Krv. Znoj. Pišalina. Mukotrpno.
AJŠA:
I onda?
MAJKA:
Onda ćeš moći sve. Moći ćeš birati kako ćeš živjeti. Uzeti sve što hoćeš. Što ti pripada.
AJŠA:
A što bi bilo da nisam lijepa?
MAJKA:
Ništa. Nitko te ne bi ni pogledao. Ostala bi zauvijek gladna i sjebana!
AJŠA:
Ti očito nisi vježbala dovoljno.
MAJKA:
Štakore mali bezobrazni. Tko ti kaže da nisam?
AJŠA:
Zašto smo onda ovdje?
MAJKA:
Dogodilo se pogreška. Fatalan susret s tvojim tatom. Vidiš kako sam dobra. Sve sam ti rekla unaprijed. Nadajmo se da ti se ne treba reći dvaput.
AJŠA:
I, kad ću napokon moći izaći?
MAJKA:
Kad budeš spremna. Gotov proizvod. Roba bez greške. Živjet ćeš. Lijepi, lijepi život. Svi vole lijepe stvari. Šteta što su tako skupe. Šteta što ih nemamo. Što ti misliš, oni koji poklanjaju hranu gladnima- glupani…- znaju li oni da se od toga nitko živ ne može najesti? Ne znaju. Ne znaju oni što je prava glad. Staklo. Sjaj. Dijamanti. Staklo. Sjaj. Dijamanti. Šuškavo, šuškavo… Šššššš. No-vac.
MAJKA:
Pomogla sam ti, i ti ćeš pomoći meni. Umrla bih da vidim kako patiš. Volim te.
AJŠA:
I ja tebe volim.
MAJKA:
Slušat ćeš me?
AJŠA:
Hoću.
MAJKA:
Bojim se.
AJŠA:
Ti? Čega?
MAJKA:
Što ako me ostaviš?
AJŠA:
Neću te ostaviti. Ni ti nisi ostavila mene.
MAJKA:
Majke ne ostavljaju djecu. Uvijek smo bile zajedno. Nas dvije.
AJŠA:
Nas dvije i nitko drugi.
MAJKA:
Želiš još nekoga? Žao mi je. Neće ići. Pripremi se. Svaka žena u tvojoj blizini željet će te ubiti. Svaki muškarac u tvojoj blizini željet će te jebati. Nikad nećeš imati prijatelja. Ali ćeš zato uvijek imati majku. I sve što nemaš sada. U sredini ove kugle nalazi se stup, neizmjerno visok, neizmjerno čvrst. Doseže sve do svemira. Sagrađen od onoga što možeš prodati i onoga što možeš kupiti. N-O-V-A-C.
MAJKA:
Nisu bolji od tebe. Ne daj da te zbune. Budi im dobra. Neka te zavole.
AJŠA:
Ne trebaju me voljeti. Neka plate.
MAJKA:
Platit će, ali -ugodi im. Zadovolji ih. I naviknut će se na tebe. Trebat će te kao hranu. Kao vodu i svjetlost. Ti imaš moć da upravljaš. Prekrasna si. Pokaži im zube. Ugrizi ih, nježno. Pusti im malo krvi. Cijenit će te. A kad se netko zaljubi u tebe, prepoznaj ga. Zaviri mu u oči. Bit će slijepe, vodenaste i vlažne. Primi ga za ruku. Povedi. Neka bude dobar. Neka ima sve što nemaš. I neka te voli zauvijek.
AJŠA:
Gladna sam.
MAJKA:
Tamo ima hrane. Spremna?
AJŠA:
Spremna.
Majka gura Ajšu na zabavu.
GLASOVI:
-Odvratno vino.
-Sjeban tulum.
-Ajmo negdje drugdje.
-Ajmo. Ne. Čekaj. Gle tamo.
-Gdje? Što?
-Tamo.
-Mmmm. Slatka je. Da ostanemo?
-Ostanimo malo. Vidi je. Ha? Kako samo gleda ispred sebe… I kako hoda.
-Čovjeku dođe da je legne na neki stol i skine joj gaće.
-Baš je medena. I prestrašena.
-Što, diže ti se na strah?
-Ne boji se ona ničega. Samo je početnica.
MAJKA:
Sve smo to učili. Ispravi leđa. Podigni glavu. Uzvrati pogled. Zubi im bljeskaju u mraku! Žele te pojesti! Oprezno! Nikada im se ne smiješ naći na tanjuru! Ako se to dogodi, više te neće ni loviti! Oni te žele. Gledaju te. Samo gledajte! Najljepša!
AJŠA:
Lijepo je ovdje! Sjajno i svjetlucavo! Ovo- ovo je moj svijet! Ovdje želim biti! Svi to žele, baš svi! A ja, ja sam ovdje. JA!
SUMNJA:
Sumnjaš li ikada?
AJŠA:
Ne.
SUMNJA:
Ponekad? Noću? Kad ne možeš zaspati? Pitaš li se ikada -ima li drugih načina?
AJŠA:
Ne. Sigurna sam.
SUMNJA:
Pitaš li se - koliko daleko možeš otići?
AJŠA:
Znam koliko. Do kraja.
SUMNJA:
A što ako se- umoriš?
AJŠA:
Neću se umoriti. Imam čvrst motiv.
SUMNJA:
Misliš da ćeš uvijek biti tako sigurna?
AJŠA:
A što ti misliš?
SUMNJA:
Ja sam sumnja. Ne moram misliti. Ja dovodim u pitanje.
AJŠA:
Misliš da ćeš me natjerati da posumnjam?
SUMNJA:
Ne. Ja sam tu da izgovorim na glas. Ono što ponekad pomisliš i sama. Okretala si se u krevetu, nisi li….? gurala glavu pod jastuk, znojila se, pitala i zapitkivala i srce ti je udaralo- tup tup tup tup- Možda postoji i drugo rješenje? Što bi voljela biti kad odrasteš?
AJŠA:
Sretna. I sita.
SUM NJA:
Možda –tuđe meso? Ljubimica kućnog ljubimca? Zajebano. Ne bojiš se starenja? Osušit ćeš se. Jezik će ti se produžiti do poda. Lizat ćeš ga. I govna skupa s njim. I prašinu. I zemlju. Umrijet ćeš sa psovkom među zubima. Ili misliš da se tebi to ne može dogoditi? Misliš da si tako posebna?
AJŠA
Imaš li ti oči? Pa pogledaj me onda! Odjebi, najpametnija. Dovodi u pitanje. Neke druge budale.
MAJKA:
Ajša?
AJŠA:
Što?
MAJKA:
Razmišljala sam.
AJŠA:
Razmišljala si.
MAJKA:
O tebi. Odrasla si. Kako vrijeme brzo prolazi.
AJŠA:
Stariš.
MAJKA:
I ti. Vrijeme je. Moraš osigurati svoju budućnost. Stvoriti najbolje za sebe. Pronaći najboljeg kućnog ljubimca koji postoji. Da te čuva i pazi, ljubi i mazi.
AJŠA:
Zašto sada?
MAJKA:
Možda ćeš se kasnije umoriti, odustati, postati malodušna. Oronuti. Uvenuti. Možda će ti lice postati sivo. Ili ćeš izgubiti kosu. A koža će ti se pretvoriti u koru naranče. I istruliti zubi, a dah će ti zaudarati. Osiguraj se. Udaj se.
AJŠA:
Tek sam počela živjeti. Da se zavežem?
MAJKA:
Samo se priveži. Ne gubiš ništa. Dobivaš sve. Sada, Ajša, dok još možeš, učini to. Za sebe. Za mene. Sjećaš li se? TI si se odmarala, JA sam radila. JA sam se mučila. MENE je boljelo. TI si spavala. Bezbrižno spavala. JA sam se brinula za nas. SAMA. JA. Sama. Sad je tvoj red.
AJŠA:
Ne znam ni kako izgleda. Valjda isto kao i svi drugi. Ni po čemu se neće isticati. Osim po onom izrazu kad me ugleda. Kada ga ugledam. Ubrzano ću razmišljati. Kako da te zavedem? Nisam nevina. Niti samo tvoja. Ali znam da me ti nikada nećeš osuđivati. Privit ću te bijelom rukom na bijelu sisu. Obgrlit ću te mačjim glatkim nogama, stiskat ću ti rebra dok ne ostaneš bez daha. Dani će nam teći kao zrnca pijeska u velikoj pješčanoj uri.
Bojim se biti sama. Noću, u krevetu, u mraku. Znojna, nijema, prazna. Snovi, noćne more. Biljka mesožderka. Jede me iznutra. Uđi u moju sobu. Nagni se nad krevet dok spavam. Ljuljaj me na rukama. Tristo šezdeset stupnjeva topline. Molim te. Nikada te više neću moliti za ništa. Pojavi se. Zavodit ću i zavesti, ljubiti te gologa, imati, voljeti i izgubiti.
AJŠA:
Imao je svjetle oči. Imao je dječje lice. Nije izgledao ni najmanje zao. Idealni kućni ljubimac.
MAJKA:
Krenulo je krivo.
AJŠA:
Sve od početka. Rođena za krive izvedbe. Bračni krevet u boksačkom ringu. JA, ja, a ne TI, ja sam bila tamo. Udarci su letjeli u moje lice! Pljeskanje gladnih. Aj-ša, Aj-ša, aj-mo Aj-ša! Tvoji dlanovi najmarljivije plješću. Nastavi! Nastavi! Ostani u stavu! Ruke naprijed. Raskorak! Nema predaje!
MAJKA:
Za hrabre ljude nema.
AJŠA:
Na nebu je zvijezda. U glavi je cilj. Slijedi ga. Slijepo i uporno. Isplatit će ti se.
MAJKA:
I moglo je tako biti.
AJŠA:
Bez obzira na to koliko te boli? I kako izgleda kad padneš na leđa? Raširenih nogu, pretučen i krvav? Krvavih bedara. Na podu. Ja.
MAJKA:
Mogla si odigrati taj meč malo pametnije.
AJŠA:
Mogla sam. Mogla sam i nestati. Već sam počela nestajati. Postajati dim. Mali nabor na nebu.
MAJKA:
Pa si pobjegla.
AJŠA:
Što dalje od svog okrutnog, sitog i bucmastog gospodara. Svoja.
MAJKA:
Svačija.
AJŠA:
Svoja.
MAJKA:
Svačija.
AJŠA:
Svoja. Pa makar svaki puta drugi uski krevet. Druga, ali slična dlakava ramena. Vonj znoja. Ali uvijek, baš uvijek isto ono svjetlo. Nema nikog tko misli da me ima. Tko mi želi uzeti sposobnost da budem, da mislim i da živim. Nikoga poput tebe. Što si mislila da možemo dobiti tom glupom, naivnom idejom da postoji itko na ovome svijetu tko želi biti nečiji spasitelj? Ne postoji. Ne bez tvoje krvi zauzvrat.
AJŠA:
Lju-bav. Uđi. Raskomoti se. Skini cipele. Jesi žedan?
Lju-bav. Dođi. Dotakni me.
Lju-bav. Opusti se. Ja sam dobra. Pomažem ti. Neću učiniti ništa što ti ne bi htio. Samo ću učiniti sve umjesto tebe.
Lju-bav. Slobodno se glasaj. Pa sami smo. Nitko te ne čuje i ne vidi. Ti ionako nećeš biti kriv. Krivnja je moja. Ja ovdje prodajem. Ti nemaš ništa s tim.
Lju-bav. Ne budi nježan. Nema potrebe. Budi kakav si inače. Čudiš se koliko te dobro poznajem? Neugodno ti je? Meni nije. Još se uvijek pretvaraš? Daj, molim te. Izvadi ga. Stavi ga u mene. Ne govori mi -volim te.
Lju-bav. Oslobodi se. Ja ti dajem ljubav.
GLAS:
-Umukni. Otvori usta.
AJŠA:
Sloboda. Na bilo koji način. Kako je moguće da ti još uvijek nije jasno? Željela sam biti sama, bez tebe.
MAJKA:
Zašto si se onda vratila onoga dana?
AJŠA:
Zanimalo me kako izgledaš, koliko si propala. Kakva si, sad kad su svi tvoji planovi pali u vodu? Moram priznati da sam bila znatiželjna.
Majka riba pod četkom koju umače u kantu s tekućinom, ruku zaštićenih rukavicama. Energično, frenetično.
AJŠA:
Pozdravljam te moja rupo. Pozdravljam te majko.
MAJKA:
Ajša?!
AJŠA:
Silom prilika, evo me. Nisam uopće došla pričati. Hoću se najesti i naspavati, pa idem. Što to smrdi? Vuče na nešto kiselo. Ti?
MAJKA:
Da si ikada nešto ribala , znala bi.
AJŠA:
Uporno ribaš, i nikad nije čisto.
MAJKA:
Izgledaš raskomadano.
AJŠA:
Pa i jesam. Kako da ne i budem? Ja sam meso. Pocrnjelo, trulo i pokvareno meso. Tvoj proizvod. Krv tvoje krvi.
Režeš i komadaš, žvačeš i grizeš, i kasnije probavljaš uz- ah- uzdah olakšanja.
Svi su me kušali. Da. Baš svi, stavljali su svoje meso u mene-
MAJKA:
Umukni.
AJŠA:
I bilo mi je ugodno! Pa za to sam bila stvorena. Da dam svoje meso.
MAJKA:
Zašto se nisi vratila kući?
AJŠA:
Ja nemam kuće. Ja sam meso. Me-so! Me-so! Ku-pi-te me-so!
MAJKA:
Gdje si bila sve ovo vrijeme?
AJŠA:
U mesnici.
MAJKA:
Odakle ti takav otrov?
AJŠA:
Ti si mi ga dala. Dobar posao. Sorry stara. Nikada mi nije kapnula u glavu ideja da dođem ovdje i povedem te sa sobom.
Priljepila bi usne na moje uši i šaptala svoje evanđelje. Tvoj plan za moju igru!
MAJKA:
Kako si glupa. Sve si uproprastila. I vidi gdje si sada. Na istome mjestu. A uskoro više nećeš biti ni lijepa.
AJŠA:
Vidim gdje sam. I još sam lijepa. Mogu otići. A ti? Pogledaj se. Zaglavila si. I štakori bi pobjegli pred tobom. Pred pohlepom i gladi što ti vire iz očiju. Tko te više treba? Umirat ćeš. Cvilit ćeš od muke, kao što si cvilila cijeli život. I neće biti nikoga da ti pomogne! Nitko te neće čuti! Nitko te više neće htjeti slušati! Više nikome nećeš zapovijedati, ti sebična, dosadna, pokvarena i zla vještice!
MAJKA gubi kontrolu i sasipa AJŠI tekućinu iz kante u lice.
MAJKA:
Oprosti mi.
AJŠA:
Oprostila sam ti. Sada me imaš. Brinut ćeš se za moje tijelo dok ne umre.
Izgorena. Mrtva. Koračat ću, polako i teško, nemoćna i slijepa. Slušat ću kako ljudi mrmljaju kad me vide i kako izbjegavaju pogledati me? Kako prelaze na drugu stranu ceste, rukama pokrivaju oči, pokrivaju oči svojoj djeci? Žena sa spaljenim licem. Ne gledaj je. Nećeš moći spavati. Mislit ću. Da sam ikada zaronila rukom u vlastiti želudac, što bih tamo našla?
MAJKA:
Ne razmišljaj o prošlosti. Sutra-
AJŠA:
Ne postoji.
AJŠA:
Jednoga dana kad se opet sretnemo pitat ćeš me- što sam htjela? Živjeti sam htjela. I šteta što se nismo sreli ranije. Moj rat je završen. Položila sam oružje. Odmahnut ćeš glavom. Odlučno. Pogledat ćeš me ravno u oči. Privit ću te koščatom rukom na već mlohavu sisu. Poljubit ćeš me. Obgrlit ću te drhtavim, nespretnim nogama, stiskat ću ti rebra da mi ne pobjegneš. Nećeš se ni najmanje otimati. Moje spaljeno oko gledat će te panično i molećivo. Ostani, ostani! Nećeš se ni pomaknuti. Tvojom, od uzbuđenja skvrčenom rukom, prelazit ću po izbrazdanim, pečenim obrazima. Nećeš ispustiti ni glasa gađenja. Ponovo ću te zavoditi i zavesti, ljubiti te gologa, imati, voljeti i nikada izgubiti.
* * *