Podivljali učitelj dijeli ŠAMARE umjesto lekcije!
Učitelj u osnovnoj školi pljusne svog neodgojenog učenika. Dobije otkaz pa se vrati s pištoljem u razred. Nastane talačka kriza. S obzirom na delikatnu dob taoca, krizu je teško držati pod kontrolom. Mediji cijeloj slici daju dodatnu dimenziju u kojoj se čovjek zapita: što je prije nastalo, skandal ili Slobodno jutro?
GODINA PROIZVODNJE: 2013.
BROJ MUŠKIH LIKOVA: 8
BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 4
NAPOMENA UZ LIKOVE: Moguće je (i poželjno) da glumci igraju više uloga. Megafonje naveden kao jedan lik, a specijalci na kraju drame nisu navdeni budući da bi oni bili statisti sa zadatkom i u pomanjkanju sredstava mogu biti lišeni teksta.
AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana
NAPOMENA: Razred popunjavaju kartonska djeca (gdje nema živih glumaca/djece) prvo kao dio scenografije, a kako će se predstava približavati kraju, postajat će dijelom rekvizite.
Tekst je napisan tako da su ulasci novih likova (roditelja) usklađeni s izlascima starih (djece). Time isti glumci mogu glumiti i djecu i roditelje što odgovara ne samo logici teksta, nego i trenutnoj tržišnoj logici.
Također, osim početka koji podsjeća na paljenje koze (motocikla), tekst je prostorno-vremenski monolitan te ne daje ni prostora ni razloga za veće scenografske promjene.
1. SCENA – RAZRED(djeca i Učitelj)
Mrak u prostoru.
UČITELJ
Tišina!
Prdac.
Pali se svjetlo.
DJEČAK A (PIO)
Oprostite, nisam ja, Benov Iphone je.
Dječaci se smiju. Učitelj uzima Iphone i baca ga put WC-a. Djeca su zgrožena.
DJEČAK B (BEN)
Seljačino! Što radite?
UČITELJ
Puštam jadnika u zahod. Neću da se ukaki pred svima.
DJEČAK A
Je, ako se Iphoneu išta dogodi Benov tata će...
Pada mrak.
2. SCENA
UČITELJ
Prekinite!
Pljuska.
Svjetlo se pali. Drugi dan-druga odjeća.
Jedan dječak pljuska drugog. Učitelj ih razdvaja. Dječak koji udara, kad ga učitelj primi, pljune ga.
Pada mrak.
3. SCENA
UČITELJ
Tišina!
Pucanj.
Svjetlo se pali. Drugi dan-druga odjeća.
Učitelj s pištoljem put stropa. Mir u razredu (pomalo raskalašenom dosad). U drugoj ruci učitelj drži odlomljeno neonsko svjetlo.
UČITELJ
Kao što vidite, djeco, morao sam podleći dramatičnim mjerama. Ovo rasvjetno tijelo koje je izdahnulo i palo mi u naručje (držeći neonku), moglo je biti i tijelo jednog od vas.
Dječak Tristan se rasplače.
UČITELJ
Ne tvoje, Tristane. Ti si dobar dječak.
Učitelj malo gluvari po prostoru, zatim se rezignirano spusti na slobodnu sjedalicu.
UČITELJ
Uglavnom, nijedno od vas djece, nije zaslužilo biti ova neonka. Ova neonka je dotrajala, a vi ste na početku svoga puta. Vama se treba dati prilika da zasjate hladnim svjetlom gluposti, i tek vas onda srušiti sa stropa.
(diže se sa sjedalice)
Ispričavam se djeco, moji bivši učenici! Ovo rasvjetno tijelo je trebao biti naš gospodin ravnatelj - Mijo Koprtla. Ili naš gradonačelnik - Ivica Pavić. Ili još bolje, novinar Slobodnog jutra - Ferdo Pavičić.
DJEČAK PIO
Je li to onaj barba što je o Vama ružno pisao?
4. SCENA – PALI SE MEGAFON(Policajac i Jurišić)
Megafon izvan škole se čuje.
MEGAFON
Luka Petriću, bivši učitelju razredne nastave. Ako nas čujete, obraća Vam se policijski službenik Ivan Lalić. Vjerujemo da u razredu među ostalima držite i dječaka imenom Ben Anton Jurišić. Taj dječak posjeduje višenamjenski uređaj takozvane bijele tehnike iPad, preko kojeg možete komunicirati s nama. S nama je Marin Jurišić, njegov otac. U iPadu, njegovo ime se nalazi pod slovom T kao tata. Ako nazovete njegov mobilni broj, dobit ćete nas, to jest mene, Ivana Lalića, policijskog službenika. Veoma nam je ključno da nazovete preko Benovog iPada, jer ćemo preko njega, dok razgovaramo s Vama, ujedno vidjeti i cijeli razred iza Vas, što će nam garantirati da je unutra u razredu sve u redu. Ukoliko se ne javite u roku od 45 minuta, ovaj, da... Ukoliko se ne javite u roku od 15 minuta, smatrati ćemo da je nešto pošlo po zlu i bit ćemo prisiljeni ući.
UČITELJ
Bene, imaš iPad sad?
BEN
Da.
UČITELJ
Pa nisam ti valjda pokvario iPhone?
BEN
Ne, mama i tata su mi poklonili iPad za 5 na polugodištu. Da mogu čitati knjige.
UČITELJ
Zanimljivo.
BEN
I još puno toga se može s njim.
UČITELJ
Super. Daj mi tatin broj. (vadi svoj mobitel)
BEN
Evo, mogu ga i nazvati.
UČITELJ
Nemoj, ja ću. (prepisuje broj u svoj mobitel i zove) Bojim se da iPad uz sliku može prenijeti i metak. Ne želim završiti kao nevina žrtva modernog nesporazuma. Dobar dan, ovdje Luka Petrić, učitelj.
MEGAFON POLICAJAC
Dobar dan, zašto ne vidim vašu sliku?
MEGAFON JURIŠIĆ
Ma zove sa svog mobitela, manijak.
M POLICAJAC
Da, Petriću, zašto zovete s krivog broja?
UČITELJ
iPad je izdahnuo, upucao sam ga. Ali djeca su čitava.
M JURIŠIĆ
Ubojico! Ubit ću te!
M POLICAJAC
Smirite se Jurišiću. Ipad, ne Ben.
M JURIŠIĆ
(poluartikulirano)
Mrtvače! Mrtav! Ti!
M POLICAJAC
iPad! Ne Ben! iPad je mrtav. To jest uništen. Nema mrtvih. Nitko nije mrtav.
M JURIŠIĆ
Aha.
M POLICAJAC
Je li tako Petriću? Vi ste se samo slikovito izrazili?
UČITELJ
Upravo tako policajče. iPad Apple, ne Ben Anton. Zapravo je sve u redu.
M POLICAJAC
Dobro, a što želite? Dajte, Jurišiću, odmaknite se. Ometate mi posao.
UČITELJ
Da, znam kako Vam je.
M POLICAJAC
O Bože Isukrste! Dajte, Petriću, malog Bena na mobitel. Da gospodin Jurišić bude na miru, i da mi postignemo konstruktivni dogovor.
Ben uzima mobitel, na što se u pozadini mala Tia rasplače.
BEN
(krene kroz suze)
Tata, učitelj je poludio i nasilan je i viče i mrzi me! I iPad radi!
M JURIŠIĆ
Ubojico! Ubit ću te! U zatvor s njim!
M POLICAJAC
Tišina! Petriću, nazvat ću Vas za deset minuta, strpite se malo; i nemojte ozlijediti djecu dok se ne dogovorimo.
5. SCENA – GASI SE MEGAFON
UČITELJ
(smije se)
Jesi li čuo, Bene, dok se policajac i ja ne dogovorimo, neću te ozlijediti. A ti Tia, zlico mala, tvoje suze su kao tempirana bomba.
TIA
(koja je prestala plakati, ali mogla bi početi svakog trena)
Vi ste, zli, kako možete curici govoriti tako. Moja mama je u pravu, Vi nemate građanskog odgoja, Vi ste iskompleksaš! (rascmizdri se opet)
DJEVOJČICA LOLA ELA
(isto krene u plač i vapaj)
Mama!
I Ben plače dok Tristan gleda u pod, a Pio se smije.
UČITELJ
(rezigniran)
Djeco, nemojte tako, te suze su ništa doli roditeljske žuči. Smirite se, molim vas. Pa i vaš učitelj mora nekad biti nervozan.
BEN
Vi niste više naš učitelj!
PIO
Ben je dobro opazio. Učitelji ne mašu pištoljima, nego uče djecu. Ne dijele šamare, nego lekcije.
UČITELJ
Slušaj papa Pio XI, ne moraš brinuti, ja sam i dalje učitelj. Vidi: ne mašem pištoljima, nego pištoljem. Jednim. Isto tako ne dijelim šamare. Udijelio sam jedan.
LOLA ELA
Vi tučete djecu!
PIO
Uostalom, ja ze zovem Pio, a ne Papapio. Ne morate se izrugivati različitome što vi ne razumijete. Da sad uđe afroamerikanac u razred, i njemu biste se vjerojatno smijali na isti način.
Zvoni mobitel učitelju.
6. SCENA – PALI SE MEGAFON
M POLICAJAC
Petriću, Lalić pri telefonu, policiju zanima jeste li spremni, u znak dobre volje, pustiti jedno dijete; da nas uvjerite da je s Vama sve u redu po pitanju glave prvenstveno.
UČITELJ
Pogledajte, što se tiče moje volje, mislim da je pištolj koji držim jasno oslikava i tu vam ne mogu pomoći. Mada, eto, da me nakon ovog događaja ne biste poslali u ludaru, izaći će vam jedno dijete.
M POLICAJAC
Super. Ovaj, nazvat ću Vas, drago mi je da ste razumni, ali, ovaj, izgleda da imamo situaciju.
Netko se neartikulirano dere u pozadini megafona.
7. SCENA – GASI SE MEGAFON
UČITELJ
Iako bih se rado riješio kojeg indigo intelektualca poput našeg pape Pija, Tristane, ti si slobodan.
PIO
To je nepošteno. Ljigavac cmizdravi!
BEN
Plačipička!
Tristan sprema stvari.
TRISTAN
Hvala učitelju!
TIA
Ulizica!
LOLA ELA
Nemaš samopouzdanja!
PIO
Sram te bilo!
LOLA ELA
Nemaš solidarnosti!
UČITELJ
Doviđenja Tristane!
Malo tišine u razredu.
UČITELJ
Pamet se ne može solidarizirati s glupošću, Lola Ela. A ako ipak pokuša, to samo znači da joj je glupost uzela samopouzdanje.
PIO
(naivno)
Jeste li se zato vratili?
Zvoni mobitel.
8. SCENA – IZAŠAO JE TRISTAN I PALI SE MEGAFON (+ Viktor)
M POLICAJAC
Halo Petriću, brzo me slušaj. Ovdje je opasni manijak!
UČITELJ
Što?
Neartikulirana dernjava iza megafona.
UČITELJ
Molim?
M POLICAJAC
Petriću, moraš (čuje se neartikulirano dozivanje „Krešimir“ i „Petar“ u pozadini), pusti Petra Krešimira pod hitno iz razreda.
UČITELJ
Gospodine policajče, ja nisam oteo hrvatsku mornaricu/
M POLICAJAC
Petriću, ne zezaj me sad!!! Situacija je krajnje napeta. Njegov otac prijeti da će raznijeti cijeli razred.
UČITELJ
Čiji otac?
M POLICAJAC
Petrov Krešimirov!!!
UČITELJ
Nije četvrti?
M POLICAJAC
Molim?!
UČITELJ
Vi ste ozbiljni? Ne pokušavajte neke tehnike zbunjivanja nadamnom vršiti, pokajat ćete se!
M POLICAJAC
Ma pokajat ćeš se ti ako me ne prestaneš zajebavati. Pusti smjesta Petra Krešimira. Pa znaš kakav mu je otac valjda/
UČITELJ
Ali ja ne znam ni Petra Krešimira. Što/
M POLICAJAC
Slušaj, znao ga ti ili ne znao, pusti Petra Krešimira iz razreda. U suprotnome, njegov rođeni otac će vas naciljati jednokratnim lako prenosivim, uf (dernjava u pozadini megafona), naciljao vas je.
UČITELJ
Što?
M POLICAJAC
Ako u sljedeće tri minute ne predate Petra Krešimira, njegov otac Viktor će rođenog sina i Vas raznijeti jednokratnim lako prenosivim protutenkovskim raketnim bacačem. Drži vas na nišanu.
UČITELJ
Koji vrag? Čime nas nišani?
M POLICAJAC
Raketnim bacačem.
UČITELJ
Odakle mu to čudo?
M POLICAJAC
Ma zolja, Božji čovječe!!!
UČITELJ
Pa što ne kažeš tako?!
M POLICAJAC
Pa znaš, imali smo dosta pritužbi na rječnik, načelnik... u Slobodnom jutru su/
UČITELJ
U redu, u redu, prekini. Zbog tvoje definicije zolje ostaju mi dvije minute. Ja i dalje sumnjam da je ovo prljavi policijski trik, izluđivanje pravde s pištoljem, a ona sam ja u ovome slučaju, tako da ne dolazi u obzir da mi izađemo iz škole. Petra Krešimira nemam u razredu. Barem koliko znam. Ako je itko ovdje promijenio ime u Petar Krešimir, neka se javi.
Pio se javlja da je on, a Tia se rasplače.
Nejasna buka u pozadini megafona.
M POLICAJAC
Gospodin Čelić kaže da imate još minutu.
UČITELJ
Ovdje nema Petra Krešimira!
M POLICAJAC
A što ti ja tu mogu?
UČITELJ
(u panici)
Nemamo čak ni Petra. A kamoli Krešimira. Daj pošalji ga ovamo. Neka uđe. Neka dođe.
Tišina.
M POLICAJAC
Evo rekao je da može. Doći će. Samo pažljivo, Petriću, budite razumni.
UČITELJ
Ali bez zolje. Pucat ću!
9 SCENA – GASI SE MEGAFON
TIA
(u suzama)
Vi ste životinja! Svi ćemo umrijeti zbog Vas.
LOLA ELA
Da, kao da nikada niste čuli za dogovor. Zašto ne možete razgovarati s ljudima?
BEN
Da, to je i meni jadno.
PIO
Već vidim novi naslov u Slobodnom jutru: učitelj dijeli metke k'o studenti letke!
TIA
Vi ste ludi!
LOLA ELA
Pa Vi očito ne znate kakva je životinja Petrov Krešimirov tata.
UČITELJ
Pa tko je taj Petar Krešimir uopće?
PIO
Onaj ADHD-ovac iz A razreda.
LOLA ELA
Da, a njegov otac je PTSP-ovac.
BEN
Da, on će progutati Vaš pištolj i raznijeti nas zoljom i pojesti raznesene komade naših tijela.
TIA
Da, to je radio Srbima koji su ga pokušali upucati u ratu.
LOLA ELA
Tia, molim te/
BEN
Predajte se!
Svi skamenjeni gledaju iza učitelja. Iza učiteljevih leđa je ušetao PTSP-ovac Viktor sa zoljom na ramenu.
10. SCENA – UŠAO JE VIKTOR
VIKTOR
Dobar dan. Oprostite, došao sam po Petra/
UČITELJ
(nacilja panično Viktora)
Stani! Pucat ću! Baci zolju!
VIKTOR
Ne, ne shvaćate/
UČITELJ
Bacaj zolju, luđače! Pucat ću!
VIKTOR
Nemojte, nenaoružan sam!
Tia se rasplače. Učitelj zapanjen lagano spušta ruku s pištoljem.
LOLA ELA
Učitelju, ne dajte se zbuniti! Vidite da je nepismen.
VIKTOR
Nemam municije. Pogledajte, zolja je prazna.
Učitelj je u strahu i ne da Viktoru da se približi.
VIKTOR
(pokazuje zolju)
Zbilja je prazna. Samo hoću svoga sina. Nisam htio nikome nauditi. Bez zolje me nitko ne bi pustio unutra.
UČITELJ
(još u strahu)
Ja vas ne puštam ovdje s njom. Ostavite je ispred.
VIKTOR
Ma samo pustite Petra Krešimira IV Čelića, mog sina, i nas dvojica idemo. I ako saznam da ste njemu davali šamare, bit će/
UČITELJ
Dobri čovječe, poslušajte me: ovaj razred nema učenika tog imena. Pogledajte.
VIKTOR
(diže zolju opet u borbeni položaj)
Kako sad to?
UČITELJ
(uzrujan i koncentriran)
Spuštaj zolju!
VIKTOR
Oprostite, refleksi. Zolja je prazna. (zabrinuto) Nije valjda mrtav? Nije valjda picao?
UČITELJ
Petar Krešimir IV ne postoji u ovome razredu. Mi ovdje imamo samo papu Pija XI Maleša/
Zvoni mobitel.
PIO
(Viktoru)
Samo Pija.
11. SCENA – PALI SE MEGAFON(+ Ravnatelj)
M POLICAJAC
Je li sve u redu? Je li se gospodin Čelić smirio?
VIKTOR
Mrtav hladan.
UČITELJ
(u slušalicu)
Mrtav hladan.
M POLICAJAC
Joj, Petriću, nemojte svoj nedostatak autoriteta liječiti dvosmislenostima. Što mislite, da je meni lako? Zapravo, nije me briga i ako ste ga ubili, samo ne dirajte djecu.
VIKTOR
(djeci)
Vidite, nikoga nije briga za mene.
M POLICAJAC
Evo, ravnatelj Vam nešto želi poručiti.
UČITELJ
Koprtla?
M RAVNATELJ
Da, bivši učitelju razredne nastave kojemu sam ja istog časa dao otkaz zbog neprimjerenog i skandaloznog ponašanja Luka Petriću, ovdje Mijo Koprtla, Vaš bivši ravnatelj.
UČITELJ
Zar je prisutan tko iz Slobodnog jutra?
M RAVNATELJ
Gospodine Petriću, zašto provocirate javnost? Zašto držite nevinu dječicu zatočenu vatrenim oružjem?
VIKTOR
(Učitelju)
Da isprovocirate javnost?
UČITELJ
Gospodine Koprtla, dopustite da odgovorim protupitanjem. Zašto ste Vi dopustili da mali Ben Anton provocira razred?
M RAVNATELJ
A što sam ja tu mogao učiniti? Pa ako Vi ne možete obuzdati jedno dijete, onda ste s pravom dobili otkaz. Moja jedina greška jest u tome što Vam taj otkaz nisam uručio ranije, prije nego li je problem eskalirao do šamaranja.
UČITELJ
Jednog šamara. Šamar je bio jedan. A to da niste mogli, mogli ste. Primjerice na jednom od nedjeljnih ručkova s gospodinom Jurišićem. Dok ste dežurali za roštiljem ili između zalogaja ili ispijajući espresso nakon obroka.
M RAVNATELJ
Kakve veze ručak između dva stara prijatelja ima s ponašanjem jednog djeteta u školi?
UČITELJ
Meni se čini da ima veze, kad je to dijete sin starog prijatelja.
M RAVNATELJ
Dragi moj gospodine Petriću, kakav diletantizam. Ja, za razliku od Vas ne miješam privatno i poslovno.
UČITELJ
Dobro, pošteno. Drago mi je čuti da ste tako organizirani. Mogli ste ga onda pozvati u školu iz svog ureda za radnog vremena. Mogli ste mu objasniti, da Ben maltretira pola razreda i da njegovo ponašanje ne ide nabolje. Pa da netko od roditelja popriča sa mnom pa da/
M RAVNATELJ
A što, što biste mu Vi rekli, da sina išamara? Vi ste siledžija, Petriću, znam ja dobru tu sortu i kako s takvima. A znam ja i gospodina Jurišića dobro, i on puno razgovara sa svojim sinom, nije lako kad imate dijete s ADHD sindromom. I vi kao učitelj ste trebali pokazati više obzira. I sad, sad tu držite zatočenu djecu; nevinu, prestrašenu djecu. Što niste mene oteli i zatočili?! Sram Vas bilo.
Nejasan zvuk, kao da je megafon bačen na tlo.
M POLICAJAC
Petriću, jeste li još tu?
UČITELJ
Da, gospodine policajče.
M POLICAJAC
Uozbiljite se. Ljudi Vas dolaze smiriti, a na kraju oni gube živce. I ja od njih. Zakuhali ste pravu kašu. Nahrupili su i mediji, tako da se sad moramo i njima pozabaviti. Tek ćemo onda moći, ja ili netko od mojih kolega, postići dogovor s Vama. Zato Vam ubuduće savjetujem konkretnost, a ne dvosmislenost i doskočice.
UČITELJ
Zar Vam nije hitnije riješiti problem čovjeka s pištoljem, nego davati intervjue Slobodnim jutrima?
M POLICAJAC
(iscrpljeno)
Premalo nas je. Čekamo pojačanje. Tu su još i roditelji. Trebali ste oteti ravnatelja.
12. SCENA – GASI SE M
UČITELJ
(za sebe)
Trebao sam ne upoznati ravnatelja. Trebali su me zadržati za prevoditelja nove ruske proze nakon studija. Trebali su me zaposliti na jednom od portala za kulturna zbivanja. Trebali su objaviti moju kratku prozu u časopisu Glagol. Nakon svega, savjet Al Caponea da ponesem pištolj, činio se sasvim logičnim. Nisam računao na ovakvu ravnodušnost. Mislio sam, bit ću lud i agresivan pa će me slušati.
Učitelj pogleda rasijano Viktora koji ga zbunjen gleda, zatim nastavi za sebe.
UČITELJ
Izgleda da ni to ne mogu iznijeti do kraja.
VIKTOR
Zašto niste oteli ravnatelja?
UČITELJ
(pogleda pištolj)
Bojim se da bih brzo ostao bez taoca.
VIKTOR
Čovjek možda je kreten, ali je u pravu. Nije u redu tući djecu, pogotovo ne tuđu.
UČITELJ
Ma nisam ja nikoga tukao.
BEN
(Viktoru)
Je, barba, mene je tukao.
UČITELJ
Udario sam ga, to je istina, jednom, dakle nisam ga tukao. (Benu) A ti umukni i ne javljaj se više, vidim da ni tebi pištolj u mojim rukama ne djeluje prijeteće.
VIKTOR
Nemojte tako, mali ima ADHD, ne može si pomoći.
UČITELJ
Ma ima on neku stvar, a njegov otac ima prijatelja pedijatra. To su Vam jedine dvije istine.
VIKTOR
Hej, pred djecom smo! Nemojte tako, znam kako je to, Petar Krešimir ima isti problem, i znajte, nije Vam to opravdanje što ste ga udarili. Kad moj mali Petar Krešimir postane nestašan, zolja i ja izađemo na pivo i kasnije sve bude u redu. Ako bude malo više nestašan, i žena popije normabel i poslije je sve super. Ili ako ja popijem više piva...
UČITELJ
Dogodilo se jednom. I mene je to iznenadilo, ali nisam ga ozlijedio, nije bilo ni toliko jako, niti sam bio bijesan. Bio sam uzrujan, ali ne kao u nekim drugim situacijama; koje su prošle bezbolno. Trebao sam ga razdvojiti od Garija, nasrnuo je na njega usred sata. Nisam znao što bih; vikao sam: „Bene“, „Bene Antone“, „Jurišiću“ i tako dalje, što naravno nije pomagalo. Tada sam ga vlastoručno išao odvojiti i kad me pljunuo, refleksno mi je ruka poletjela. Znate, kao da sam čuo zujanje komarca, ugledao ga i paf, bez razmišljanja. Kad sam vidio hračak na usnama, šamarom sam ga, zapravo, htio preusmjeriti.
PIO
Što, pa da netko od nas bude koratelarna žrtva? A otpornost malog dječjeg organizma sigurno nije dorasla vašoj, i tko zna što bi bilo dječaku pogođenom hračkom, ili djevojčici.
Tia se rasplače, a Ben nasmije.
VIKTOR
(zabezeknut)
Stanite, on Vas je pljunuo?
Viktor prilazi potištenome učitelju.
VIKTOR
Koji, je li ovaj?
(pokazuje na inog dječaka)
UČITELJ
(nehajno pokazavši prstom na Bena)
Ma ne. Treći red.
VIKTOR
(Benu)
Da samo znaš što sam ti sve rekao upravo, ali nisam, jer su druga djeca prisutna. Ovom zoljom bih raznio glupost, bahatost i neodgoj u tebi, ali nemam municije. Dajte mi pištolj, da ga upucam. Pljunuo Vas je! Pljunuti! Učitelja svoga!
Učitelj je zbunjen naglom promjenom Viktorovog ponašanja, a Viktor mu pokušava uzeti pištolj i mahnito ga hvata dok ovaj bježi od njega po razredu. Djeca su prestravljena.
VIKTOR
Dajte pištolj.
UČITELJ
Smirite se, gospodine.
VIKTOR
Dajte mi pištolj!
UČITELJ
Smirite se!
VIKTOR
Dajte da ga ubijem! (okrene se prema Benu i krene na njega koji krene bježati) Ubit ću te golim rukama.
UČITELJ
Pustite dijete, pucat ću!
VIKTOR
(stjeravši Bena u kut)
To nije dijete, to je beštija!
UČITELJ
(stavši između Bena – koji se upiškio – i Viktora i uperivši pištolj u Viktora)
Ali i beštije imaju neka prava. I ljama pljuca ljude, pa nije zaslužila smrt.
VIKTOR
(još malo lud)
Dajte da ga odalamim! Dajte samo da ga pogledam!
UČITELJ
Idemo u zahod. Vi i ja. Djeco, da se niste pomakli. Osim ti, Bene, možeš sjesti na svoje mjesto. Da se niste makli. Ako će se događati nekakav nered kad se vratim, ako vidim nekakvo kretanje, bilo kakvo, čujem bilo kakav zvuk, ja ću pucati u strop. A od ovog kaosa, počelo mi se mutiti pred očima. Stoga, možda mi se pričini da se rasvjetna tijela nalaze tu (pokazuje pištoljem na djecu), a vaša nevina tijela tu (pokazuje pištoljem put stropa). Ja postajem sve više nalik gospodinu...
VIKTOR
Čeliću?
UČITELJ
Da. Stoga, ni makac.
VIKTOR
(pri izlasku iz prostorije)
Slušajte učitelja.
U prostoriji tišina. Paralelno Učitelj i Viktor idu u zahod.
13. SCENA – RAZRED(djeca)
Zvoni Učiteljev mobitel kojeg je ostavio na stolu u razredu. Zvoni dugo, a djeca počnu razgovarati u jednom trenutku zvonjave.
PIO
Što ćemo sad?
Tia se rasplače.
LOLA ELA
I ja se bojim.
BEN
Ja se neću javiti. Ubit će me.
LOLA ELA
Ja ću se javiti.
TIA
Jesi li luda? Čut će učitelj da si se javila.
Prestalo je zvoniti. U zahod ulaze Učitelj i Viktor.
14. SCENA – ZAHOD(Učitelj i Viktor) i MEGAFON(Gradonačelnik)
VIKTOR
Oprostite, učitelju, meni je jasno da sam Vas uzrujao. Stresan mi je dan, mislio sam da držite Petra među djecom, nad život mi se sručio crni oblak otrovne magle, a taman kad se smirim i računam da me ništa više ne može razbjesniti, onaj mali pljune Vas, babe mu se piz/
Zagluši ga megafon.
M GRADONAČELNIK
Zašto se ne javite na mobitel? Gradonačelnik pri megafonu, doktor Ivica Pavić. Ugrozili ste mladi život. Ja Vas molim, u ime razuma, i u ime Boga, odustanite. Roditelje ste doveli do ruba, majke plaču, tresu se od jada. Imajte milosti. Taj mladi, dječji život koji držite u svojim učiteljskim rukama je dragocjen život. Dragocjeniji od Vašeg, i mojeg. To što Vi držite u tome razredu je budućnost, jedna vedrija budućnost: ovoga grada, ove države, njihovih strepećih roditelja. To je bolja budućnost mene, Vas. Ako imate srca, što sam uvjeren da imate, odustanite. Obećavam Vam da i ja imam srca i da ću učiniti sve od sebe da Vas pomiluju. Srdačno, i Vaš gradonačelnik. Zajedno smo bolji.
Dvije scene se i dalje odvijaju paralelno. Njih dvojica u zahodu i djeca u razredu. Prestat će se razvijati paralelno vraćanjem dvojca iz WC-a u razred.
UČITELJ
(iznerviran)
Što mu ovo znači? Zajedno smo bolji. Bolji od čega? Tko smo to mi?
VIKTOR
(na sekundu izgubljen, sa suzom u oku)
Tko sam ja? Ne znam, učitelju, bilo je nešto dirljivo u tome govoru, a možda sam to samo ja iscrpljen, prijemčiv za sve, intenzivan u oslobađanju destruktivne energije/
UČITELJ
(ćušne ga)
Dođite sebi, pobogu. Zašto ne idete kući jednostavno? Petra Krešimira nema, vjerojatno je već kući. Što više ovdje radite?
VIKTOR
Želim Vam pomoći. Bit ću Vam pomoćnik. Cijeli je grad protiv Vas. A meni ste nekako simpatični. Ja ću Vam biti drug, a Vi meni prijatelj. Što kažete na to?
UČITELJ
Ne znam. Zašto?
VIKTOR
Moj sin ima ADHD. Ja mu svojim ponašanjem nisam pomogao. Ne znam, možda i ne bi dobio dijagnozu da nema oca s jednom. Trudim se smanjiti nesreću time da me što više kući nema. Vi djelujete kao čovjek daleko od dijagnoze, a dječak koji Vas je pljunuo nije to učinio jer ima ADHD, nego jer je neodgojeno ogledalo svojih đubretarskih roditelja. Osjećam da Vam je počinjena nepravda, a da je vaš cilj pravedan. Dakle, koji je plan, prijatelju?
Viktor mu pruža ruku, a Učitelj ga pomalo zbunjen, pomalo razočaran gleda.
UČITELJ
Ali ja nemam plan. Niti cilj. I mislim da mi se dijagnoza bliži.
VIKTOR
Nemojte tako. Vi ste razumni, situacija je samo malo nezahvalna. Malo luda.
UČITELJ
Da, jer sam se ja pojavio s pištoljem i utamničio razred.
VIKTOR
(hrabri ga)
Ali pravedno. I razumno. Je li imate kakvu ideju, za nekakav plan? Mogli bismo tražiti helikopter... Pivo možda...
UČITELJ
Znam da bih volio razgovarati s onim novinarom što je napuhao ovu priču.
VIKTOR
Da, neka Vam to bude prvi uvjet! Tako ćemo dobiti na vremenu.
UČITELJ
(kroz smijeh)
Što, da tražim da promijeni naslov: učitelj dijeli lekcije, umjesto šamare.
Učitelj djeluje kao da mu je sinula ideja.
U međuvremenu u razredu se odvija sljedeća diskusija.
TIA
(udre u plač)
Tata!
PIO
Daj, ne krevelji se, saberi se. Ovo nam je prilika.
BEN
Ne znam, Pio, ja se bojim.
PIO
Bene, ovo ti je prilika da promijeniš hlače. Ako se smrad još malo pogorša, dobit ćeš novi nadimak.
BEN
Ma nemoj? Je li Popišanko? Misliš da si smiješan?
PIO
Ne, nego Posranko. Vjerujem da to slijedi nakon još jednog PTSP-iranja gospodina Čelića.
LOLA ELA
Prestanite se glupirati. Ja se isto bojim, ali mislim da me je više strah ovdje čekati, nego bježati.
TIA
Oni su životinje!
PIO
Ja sam za, Lola Ela, bjež'mo.
BEN
Da, ali moramo proći kraj zahoda.
PIO
Bene, nije vrijeme za kakenje.
BEN
Ne, budalo, ako bježimo, ne možemo izbjeći zahod u kojem su oni manijaci.
LOLA ELA
A zašto ne bismo kroz prozor?
Svi zašute i pogledaju prozor.
TIA
(kroz suze)
Previsoko je.
PIO
Postavit ćemo stol, kozo meketava.
LOLA ELA
Pio, daj se educiraj.
Postavljaju stol i izlaze. Svaki lik iznosi po jedno ili dvoje kartonske djece. Prvi izlazi Pio.
BEN
Bjež'mo ljudi, spašavajmo se!
TIA
(viče s druge strane prozora)
Tko ostane, glup postane!
M GRADONAČELNIK
Gospodine Petriću, učitelju, znao sam da u Vas ima srca, i vidim da je to srce veliko. Založit ću se za Vas, vjerujte, ako ne meni, onda naravi ovog divnog čina kojeg izvršavate. Roditelji će vam biti zahvalni, grad će Vam biti zahvalan, budućnost ove predivne, žive djece koja nam dolaze u susret. Nadam se da ćemo uskoro vidjeti i Vas, ruku iznad glave, poručuje policajac Lalić. Zajedno smo bolji.
Učitelj i Viktor se pogledaju razrogačenih očiju te pohitaju natrag u razred.
15. SCENA – RAZRED(Učitelj, Viktor i kartonska djeca)
U razredu sjedi još pokoje kartonsko dijete i učitelj povuče za noge, koje strše s prozora, još jedno kartonsko dijete te ga posjedne ljutito nazad na sjedalicu.
VIKTOR
(prezrivo pogleda dijete koje je Učitelj vratio)
Dezerter!
UČITELJ
(mirno, čvrsto pa bijesno)
Bjegunac, ne dezerter. Jasno, ja vas držim ovdje protiv vaše volje. Nego, moram primijetiti, da je sad puno manji udio derišta u razredu. Nadam se da ćete promućkati glavom i izvući poantu iz današnjeg dana. Znam da će se to kositi s izraženim osjećajem za individualnost koju su u vas usadili vaši tjelodušebrižnici, i da vi u dobi u kojoj ste, visite sa slike koju oni slikaju o sebi i vama, čvrsto se držeći za okvir, vi visite nad ponorom, i s pravom se držite za sliku. To je dobro. Ali pogledajte malo u ponor. Vidjet ćete lica vaših kolega koji su zakuhali ovu kašu, naslikana od strane njihovih tjelodušebrižnika, ulje na vodi. Pogledajte duboko u ponor. Dolje je moj razum, zamašćen njihovim slikama. Dolje je vaša, svijetla, budućnost. (vadi cigaretu i šibicom je pali) Individue! Još ste djeca, zajedništvo je teško shvatiti, ali posljedice su vidljive svima. (slama šibicu) Svaki Ben i svaki Anton unutar i van ovog razreda će vašim tananim tijelima i dušama ovo činiti iz dana u dan, dok se ne pretvorite u sluz; sluzavu, gadljivu, ljigavu, nesalomljivu sluz. A što da stanete uz druga, uz Garija, Tristana, Matu, Anu, Ivanu? Je li se ovo lomi? (daje kartonskoj djeci ili publici plik šibica da ih slome) A nije sluz. Jadna, gmizava, neodgovorna, ružna, crvljiva, glupa/
16. SCENA – ULAZE TATA I MAMA LOLE ELE TE MAMA KARTONSKE CURICE
TATA LOLE ELE
(ulazeći kroz prozor)
Smjesta da ste prekinuli to nasilje!
Učitelj ispusti šibice i uperi pištolj u došljake.
MAMA KARTONSKE CURICE
Ne vrijeđajte jadnu Lauru!
MAMA LOLE ELE
Nasilniče!
VIKTOR
(ustaje i uperi zolju)
On ima cilj! Ne prekidajte!
MKC
(koja je zagrlila svoje dijete blizu Laure)
A nije tebi govorio, dušo?
UČITELJ
Govorio sam svima.
TLE
Sram vas bilo! (pogleda u arsenal dvojca) Ne bojim se ja vašeg oružja.
MLE
(traži Lolu Elu po prostoru)
Samo kukavice mogu oteti i vrijeđati djecu/
VIKTOR
Nije on nikoga vrijeđao.
MLE
Pardon, psihički maltretirao. Lola Ela!
VIKTOR
Držao je predavanje, a vas su prevarile njegove izvrsne gotovčijanske govorničke sposobnosti. Djeci nije ništa ružno rekao, samo im je pričao o nečem jako ružnom. Je li tako djeco?
Tišina u prostoru.
VIKTOR
Eto, prekinuli ste ga u po' izlaganja i sad nitko nije ništa shvatio.
Učitelj sjeda umorno na pod.
MLE
Lola Ela!
TLE
Gdje je Lola Ela Cvitanović?
UČITELJ
Odsutna.
VIKTOR
Picala.
17. SCENA – PALI SE M
M POLICAJAC
Petriću, gdje si? Lalić pri megafonu.
UČITELJ
O gradonačelniče, recite.
M POLICAJAC
Lalić, ne Pavić. Policijski službenik. Što se događa?
UČITELJ
Pavić, Lalić, tko će ga više znati. Vi ste neki novi?
M POLICAJAC
Petriću, molim vas, ne otežavajte ovaj teret od situacije. Ja znam da Vi niste izgubili razum i da me se jasno sjećate.
UČITELJ
Pogledajte čovječe, mene je danas zvalo toliko ljudi, osjećam se kao da mi je rođendan, i to dvadeseti. Izvolite, pridružite se čestitkama mnogih prije vas. Evo, i gosti mi stalno pristižu (gleda pridošle roditelje).
M POLICAJAC
Petriću, ne uvjeravaj me da si lud, ne budi blesav. To ti nije pametno. Ja sam Ivan Petrić, policijski službenik, sigurno me se sjećate, jer ste sa mnom prvim razgovarali/
UČITELJ
Čekajte, zar to nije bio Jurišić? Zezam se Petriću, pa svak se sjeća onoga tko mu prvi čestita rođendan. Pogotovo kad mu je dvadeset.
M POLICAJAC
(rezignirano)
Razumijem Petriću, otmica nije zabava, a pogotovo ne rođendanska. Žao mi je što si morao razgovarati s toliko ljudi, ali djeca su delikatna stvar, znaš, portali su odmah počeli šuškati da si, ovaj, kako da kažem, ljubitelj djece, i teško je nad ovakvim nečim držati kontrolu. Uglavnom, ja znam da si ti funkcionalan član društva, i kao s takvim ja s tobom razgovaram. Što želiš? Koji su ti uvjeti?
UČITELJ
Moj jedini uvjet jest da ova dječica izađu na slobodu. A za to želim vidjeti Ferdinanda, cara Slobodne i Jutarnje Monarhije?
M POLICAJAC
Ako pritom mislite na Ferdu Pavičića, on rezolutno niječe glavom.
UČITELJ
Da, na njega. On će donijeti izdanje Slobodnog Jutra od prošlog utorka, samo u njemu neće stajati članak „Podivljali učitelj dijeli ŠAMARE, umjesto lekcije!“, nego... „Podivljalo dijete TUČE one koji žele da uče!“
Učitelj se nasmije svojem smiješnom naslovu.
VIKTOR
Oprostite Učitelju, ali to je srpski infinitiv.
MLE
Da srpski...
TLE
Srbijanski!
MLE pogleda TLE kao da nije na to mislila.
UČITELJ
(zamišljeno, Viktoru)
Da, u pravu ste, ne želim da išta skrene pažnju s bitnog...
M POLICAJAC
Petriću, jesi li tu?
UČITELJ
Znam: „Podivljalo dijete, a godine lete...“ To će biti naslov. To mu je zadaćnica. Da mu olakšam, evo mu par motiva: manjak moći, višak odgovornosti, zatim: višak moći, manjak odgovornosti, zatim: manjak moći, manjak odgovornosti, zatim: višak moći, višak dijagnoze, nema odgovornosti. Je li zapisao motive?
M POLICAJAC
Piši, Pavičiću!
UČITELJ
Sad, neka ih prida likovima koje želim čitati u njegovom djelu. To je ista svita kao u prošlome, plus jedan. Želim čitati sebe, divlje dijete, ravnatelja; i Ferdinanda. Taj članak ima donijeti prije mraka, skupa s tri boce piva. Ako motive ne spoji s likovima kako treba, dobit će jedan. Jedinicu ću mu dati tako što će Viktor Čelić eksati prvo pivo, a ja ću praznu bocu, jednu kao što je bio i šamar, mu razbiti o glavu. Zatim ćemo Viktor i ja na miru popiti po jedno pivo. Dakle, tri piva. Ako ipak pogodi motive, naravno da ćemo sva trojica popiti po pivo, ispričati pokoji vic, nasmijati se i zajedno pljunuti zloj sudbi u stopalo. E, da, i neka mi od ravnatelja donese moj ugovor. Potpisat ću otkaz uz otpremninu od 6 mjeseci. Podivljalo dijete, a godine lete...
M POLICAJAC
(čujemo ravnatelja kako negoduje)
Dobro, zapisao je.
UČITELJ
Pozdravi ga.
M POLICAJAC
Moram se konzultirati koliko su ti uvjeti izvedivi pa ću ti se javiti.
UČITELJ
(u po' glasa)
Zajedno su bolji.
18. SCENA – GASI SE M
MLE
(sjedi na jednom od praznih mjesta)
Mislim, ja sam ovdje sjedila i slušala i ja sam jednostavno zgrožena ovim razgovorom. Ured za zaštitu osoba s invaliditetom, dugotrajno nezaposlenih, žena i mladih će imati puno posla nakon što se ovo sve završi. Vjerujte, odležat ćete Vi puno više nego što se nadate.
TLE
Da, ono sa Srbijancima Vam zaista nije trebalo.
MKC
Ali zašto ste tako agresivni?
Učitelj je zateknut.
MLE
(Učitelj sluša ogorčeno zabavljen)
Agresivan je zato što je gnjida. A zašto jest gnjida: jer pokušava svaliti odgovornost na jadna dječja leđa, na svačiju kičmu, samo da njegova ostane netaknuta poput minareta u pustinji. Kako samo reklamira alkohol pred djecom. Pivo? Što smo – faca s pištoljem, (ugleda Viktora) bazukom? Pa idemo malo reklamirati pivo, razbiti bocu nekome o glavu, zaboravili ste im napomenuti da donesu cd narodnjaka, pa da bude pravi party, tj. dernek. Tko nam to uči djecu?
MKC
Zašto slušate narodnjake?
TLE
Znate li da znanstvene studije pokazuju da je ljudski mozak dok sluša narodnjake 14 posto gluplji?
UČITELJ
(bijesno, naglasivši pištolj)
Dosta!
Tišina u prostoru. Zvoni mobitel.
VIKTOR
Ne sluša on narodnjake.
19. SCENA – PALI SE M
M POLICAJAC
Slušaj, Petriću, ravnatelj ti ne želi dati otpremninu. Tvoje nasilničko ponašanje, kaže, oslobađa ga te dužnosti.
UČITELJ
Ali otpremnina je moj primarni uvjet, i s obzirom da mi je počinjena nepravda i da sam ja zlostavljan na svome radnom mjestu, zahtijevam otpremninu pištoljem jer sud ne mogu priuštiti i ne idem, tj. ne idemo odavde dok je ne dobijem.
MLE
On je jadan zlostavljan.
TLE
Riječi zlostavljača.
M POLICAJAC
Dobro, Petriću, još ću ti se javiti po tom pitanju. A što se tiče onog neobičnog uvjeta, Pavičić kaže da je nemoguće to donijeti danas, nema tko pokrenuti tiskaru, već su dva sata/
UČITELJ
Ne zanima me, prenesi njegovom visočanstvu.
M POLICAJAC
Pa dobro Petriću, ako nećeš razgovarati o kompromisima, onda ovo nisu uvjeti nego ultimatumi.
UČITELJ
Krivo, ovo su minimalni uvjeti koji pokrivaju moje psihičko i fizičko dostojanstvo. Ako želite ponuditi štogod više, nekakav bonus dobre volje, rado ću se dogovarati. Konzultirajte se vi još malo.
Učitelj poklopi slušalicu.
20. SCENA – GASI SE M
TLE
(prezrivo)
Tko nam to uči djecu?
UČITELJ
(spreman za razgovor)
Tko vam to tuče djecu. Kad ste već tu.
MKC
Pa Vi!
UČITELJ
Ja sam udario jednom. A pitao sam tko vam tuče djecu? Ne svu djecu, ali možda da opet održim govor koji ste prekinuli barbarskim upadom.
MLE
Želite li reći da je briga za vlastito dijete barbarska?
UČITELJ
Ne, želim reći da je upad bio barbarski. Mada, možda bih nakon dubljeg promišljanja mogao doći do zaključka da Vam je duša barbarska, a samim time barbarski je i predznak svega što jeste, činite i mislite.
MLE
Sigurno bi duboko promišljanje uzelo u obzir što sam žena, pa ne mogu pojmiti civilizirano.
UČITELJ
I vaš muž je žena?
VIKTOR
I gore, učitelju! Ako je žena nastala iz rebra Adamova, papučar je nastao iz buta Evina.
MKC
Prostak.
MLE
Zolja je neki falusoidni supstitut za... lingvističke manjkavosti?
Viktor je zbunjen, TLE i MKC se nasmiju.
UČITELJ
(zaintrigiran, zatim služben)
Kad malo bolje promislite i falusoidni supstitut je zamjena za jezične manjkavosti. Ali, molim, nemojmo u simbole, postavio sam važno pitanje: tko vam to tuče djecu?
Kako nitko ne odgovara, učitelj nastavlja.
UČITELJ
Pitanje ne cilja na apstrakciju, odgovor ima ime i prezime. Pomozite im djeco.
Kartonsko dijete odgovara (tišina naravno, ali glumci ga slušaju).
UČITELJ
Hvala, Morine.
TLE
Ben/
MLE
(sa zadrškom)
Anton?
TLE
Nije ni pipnuo Lolu Elu.
MKC
Vama treba psihološka pomoć.
UČITELJ
Ovo ste Morinu rekli, sram Vas bilo.
TLE
Opet Vi sve na djecu!
MLE
Pametan dečko, zna što treba reći kad luđak maše pljucom.
UČITELJ
(govoreći curici kraj koje je MKC, očito njena majka. Zatim MKC-u)
Lidija, vidim da ti još nije zaraslo to na bradi. Pitajte je, odakle joj, rane ne lažu.
MKC
Trčala je na tjelesnom.
UČITELJ
Pitajte je malo bolje.
MLE
Da, pustite da pištolj progovori.
VIKTOR
Eh, kad bi on htio da progovori, Vi biste zauvijek ušutjeli. (hvata se za glavu) Srbi!
MKC
(plačno)
Što, on? Pa dušo mamina, što mi ne kaže?
UČITELJ
A kad sam htio da riješimo problem, došla su tri roditelja.
21. SCENA – PALI SE M
M POLICAJAC
Petriću, dobre vijesti/
TLE
Njemu je dijete problem.
M POLICAJAC
Ravnatelj je pristao na otpremninu, zbog sigurnosti djece, koja mu je na prvom mjestu. Ali, najavljuje i tužbu, zbog iznude otpremnine.
TLE
Dijete ima problem.
UČITELJ
Neka, kad dobijem otpremninu, barem ću se moći tužiti.
M POLICAJAC
Uspjeli smo i organizirati sve da Pavičić napiše članak, tako da ćeš brzo i to dobiti, ali... Jedino, Pavičić odbija ući/
UČITELJ
Da ga ja ne mogu tući. Dobro. Ali, ako taj članak ne dobije pozitivnu ocjenu, ja ću tu bocu nekome o glavu razbiti, a znam da je Ferdinandu, velebnome vladaru Monarhije novinarenja, prije svega stalo do dobrobiti djece.
M POLICAJAC
(ustuknuto)
Je li ti to prijetiš?
UČITELJ
(poklapa mobitel)
Pa zašto imam pištolj?
22. SCENA – GASI SE M
TLE
Vi ste problem!
MLE
Sad ćete tući djecu tupim predmetima?
UČITELJ
(rezignirano)
Doslovnost je također tup predmet.
MKC
(učitelju)
Zašto mi niste rekli da je Ben Anton ovo napravio?
MLE
(MKC-u)
Joj, Tamara, ne može on biti baš za sve kriv.
UČITELJ
Rekao bih sve, da ste se odazvali na sastanak. Naglasio sam da je bitno i da jedan dječak radi probleme u razredu.
MKC
Da, ali ovo je ozbiljno, pogledajte ovu ranu.
MLE
Ogrebotinu.
VIKTOR
Zapravo, ne vidimo je od flastera.
MKC
(MLE-U)
Dobro, Ivana, što si ti zapravo time htjela reći?
MLE
Pa ne možeš reći da je to rana.
MKC
Ne to, nego ako Ben Anton nije kriv, tko je.
MLE
Ma ne, draga, krivo si me shvatila. Mislila sam da nije učitelj sad i za to kriv što ti nisi znala.
MKC
A nego tko je?
TLE
Ako roditelj ne zna što mu se događa s djetetom... mislim da je drugi dio rečenice suvišan.
MKC
(TLE-u)
Mladene, sram te bilo!
VIKTOR
Nije roditelj Bog, pa da baš sve zna.
TLE
(pogleda ga dobro)
To Vam nije opravdanje za nemar.
MLE
(Viktoru)
Mislim da kad ti netko tuče dijete, da to ne spada pod „baš sve zna“.
MKC na rubu plača.
UČITELJ
(MLE-u i TLE-u)
Dobro, a što bi bilo da je udario Lolu Elu, kako možete biti sigurni da bi vam ona to rekla?
TLE
Meni moja kći sve kaže.
VIKTOR
(nasmije se)
A znamo gdje to završi.
UČITELJ
Kako ste tako sigurni? Tj. kako ste tako bahati?
MLE
Eto! Sad Vam je i bahato kad netko ima odličan odnos sa svojim djetetom. Jeste li Vi to ljubomorni?
UČITELJ
(nasmijan)
Ali ja nemam djecu.
TLE
Tu smo, dakle!
UČITELJ
Gdje?
VIKTOR
U razredu, valjda.
MKC
(plače)
Što sam ja onda, loša majka?
UČITELJ
(blago zgrožen)
Dobro. Lolu Elu nije udario. I vi samim time mislite da je u redu da ne dođete na sastanak.
MKC
(svojoj curici koja joj je očito nešto rekla, zagrli je)
I ti si meni super!
TLE
(učitelju)
Pogledajte, mi smo zaposleni ljudi. Odgojili smo Lolu Elu da se zna zauzeti za sebe, i ne mislimo gubiti vrijeme po sastancima zbog druge djece.
MLE
Tj. zbog toga što njihovi roditelji nisu izdvojili svoje vrijeme da nauče djecu neke stvari.
UČITELJ
Dakle, kad Vas netko udari, Vi ste krivi.
MLE
Ne, naravno. Ja samo kažem da se odgojem nasilje da spriječiti i ne dopustiti da ti dijete bude niti nasilnik niti žrtva, jer za svaki odnos je potrebno dvoje.
MKC
(jako uzrujana)
Što, ja je nisam odgojila, je li glupačo bezobrazna?
MLE
(razložno)
Umjesto da vrijeđaš, pokušaj razumijeti što pokušavam reći. Postoje načini da dijete odraste u neovisnu i kreativnu osobu zadovoljnu životom. Mi smo npr. pazili da Lola Ela ne bude sama. Naravno, ne valja ni da su samo dvoje, koliko ih je sada, pa radimo na trećem. Helio će uskoro navršiti tri i pol godine, i to je savršeni razmak za zdravo odrastanje djeteta. Opet, preko troje djece nije preporučljivo jer se teže posvetiti svakome ponaosob. U svakom slučaju, idealno je troje, a preko četvero je stvarno životinjska prokreacija koju treba zakonom zabraniti. Naravno, Tamara, da ja uzimam u obzir što si samohrana i ne osuđujem te. Ti nisi imala sreće i ja sam sigurna da bi i ti pazila da Lidija ne bude sama, da imaš uvjete.
MKC
Odvratno. Gadiš mi se!
TLE
Prestani vrijeđati.
MLE
Žalosno je da u nedostatku argumenata imaš agresivne ispade. To ni Lidiji ne pomaže.
Svi začepe uši i naprave grimasu kao da je iznenadna i nepodnošljiva buka zaglušila prostor.
MKC
(iznenađena te prekorljivo svojoj curici)
Lidija!
MLE
Kakav rječnik u mlade osobe!
TLE
Baš se pitam gdje je to mogla čuti.
UČITELJ
Educirao je Ben Anton.
Zvoni mobitel.
23. SCENA – S KRATKIM UKLJUČIVANJIMA MEGAFONA
Preko policajca se dere MKC.
MKC
(vrišti i preko stola napadne MLE)
Od mene! Od mene!
M POLICAJAC
Petriću, djeca kriče, što se događa. Upadamo unutra ako odmah ne opravdaš tu zastrašujuću činjenicu.
UČITELJ
Sada kriče odrasli, nema razloga za brigu, smirit ću situaciju. Malo su teže riječi pale, to je sve.
TLE
(čupa MKC sa svoje žene)
Pusti mi ženu, beštijo!
VIKTOR
(uperi zolju u TLE)
Pusti ti ženu, Srbine!
TLE
(okrene mu se uzrujano)
Srbijanče! A predrasude sačuvajte za dijagnozu koju ćete dobiti nakon što se sve ovo završi. I zolja Vam je prazna.
TLE krene nazad čupati MKC s MLE-a. Viktor nasrne na njega.
VIKTOR
(opali ga zoljom)
Ali ja već imam dijagnozu!
Učitelj poklapa mobitel.
UČITELJ
Dosta! Smjesta prekinite! Dosta! Pucat ću!
Viktor prvi i jedini stane. Na „pucat ću“ i ostali ublaže malo tuču, kao boksači u klinču.
MLE
Hajde, prestani nas plašiti tim pištoljem. Koji vrag si se uopće vraćao ovamo? Samo gubitnik i jadni jadnik može otimati djecu.
MKC
Zar imate bolesnu majku ili nešto?
TLE
Ima bolestan mozak!
VIKTOR
(koji se maknuo sa strane)
Samo malo rasijan razum.
MKC
(uistinu)
Ne razumijem.
UČITELJ
Nema se tu što razumijeti. Nemam nikakvu posebice kriznu situaciju, bolesnu majku, sestru, čak ni mačku.
TLE
Zašto onda?!
VIKTOR
(srčano)
Zbog ponosa!
MLE
(prezirno)
Sigurno si jedinac.
Zvoni mobitel.
UČITELJ
Razlog je, pa zapravo... Ne znam razlog/
MKC
O Bože!
M POLICAJAC
Petriću, zovem te, javi se. Lalić. Policijski službenik.
UČITELJ
Ali znam okidač. Nedavno, ima nekih 7, 8 mjeseci da sam unajmio stan s dvojicom bliskih poznanika. Odselio se od doma.
M POLICAJAC
Što se dešava, tj. događa? Zašto ste sada tihi? Petriću, više informacija ili upadamo.
Učitelj se ima namjeru javiti, na kraju objašnjenja će posegnuti za mobitelom.
UČITELJ
(ubrzava repliku da se javi)
I ništa, shvatio sam da ću, pa zapravo vrlo teško naći posao, i da su... šanse su jako male i da ću morati nazad; u gnijezdo i okrilje roditeljsko. Nisu oni naporni kao vi, nemojte me krivo shvatiti, samo/
MLE
I zbog toga ugrožavaš zdravlje tuđe djece i roditelja?! Jadniče!
Učitelj se ide javiti, a TLE skoči na njega. Hrvaju se oko pištolja.
M POLICAJAC
Imaš pet minuta.
TLE
Dosta je bilo! Pusti!
UČITELJ
Pusti ti!
Malo se hrvaju, svi su napeti. Viktor nacilja, ali se sjeti da je zolja prazna.
VIKTOR
(ide oko njih)
Hoću li ga zoljom?
Pištolj pukne. Odvali neonsko svjetlo koje odvali glavu kartonskoj curici (Lidiji) iz čijeg tijela krene šikljati krv.
MKC
(divljački rasijana)
Bila je... tako lijepa!
MKC uhvati prvo kartonsko dijete i razbije ga o TLE.
MLE
(vrišteći razbije jedno o MKC)
Ali nije bila kreativna!
Krenu razbijati jedni drugima kartonsku djecu o glave i leđa. Viktor udara zoljom TLE-a koji ostaje na podu. Učitelj bježi kroz prozor. U gužvi Viktor dolazi do pištolja.
24. SCENA – UČITELJ JE IZAŠAO, A UŠLA ČETVORICA SPECIJALACA
VIKTOR
Stoj! Dosta mi je vaše srbovlade, babe vam se piz/
POLICAJAC SPECIJALAC
(ušlo ih četvorica)
Dosta! Spusti oružje! Gotovo je!
Viktor se brzo pokunji i mada bi se trenutak prije očekivalo štogod drugo, baca oružje. Svi su unezvjereni. Prva dvojica specijalaca hapse pa izvode Viktora i unezvjerene roditelje kojima daju deke. Druga dva specijalca ostaju iza njih i stavljaju traku oko prostora. Gledaju nered po završetku.
POLICAJAC SPECIJALAC 3
Ala, učitelju, ovoga nema ni u GTA.
PS4
Ma ima. I goreg. Puno goreg.
PS3
Ali ovo je bolja grafika. Jer je realno.
PS4
(izlaze sa scene)
E, znaš da izlazi novi? Je li znaš što će sve biti u njemu: GTA Detroit. Potpuno suludo, vodiš više likova, i jedan je potpuni pacijent, a zapravo su svi zombiji...
25. SCENA – SVI IZLAZE, A ULAZI FERDO PAVIČIĆ
Na scenu ulazi muškarac s novinama pod rukom i tri plastične boce piva. Rekvizitu odlaže na stol.
FERDO PAVIČIĆ
(jako je potresen)
Probudio sam se ujutro, sunčani petak. Svi se mi tako budimo i mislimo „zašto bi ovaj dan bio drugačiji?“ Drugačiji od jučer, od prošlog petka. Petak, uz to i sunčani. A baš su mi jučer javili kako je onaj učitelj iz Osnovne škole Ranko Marinković dobio otkaz. Sjećam se, osmjehnuo sam se zadovoljno, pravda je zadovoljena. Ako sam i ja mali kotačić u njenom velikome mehanizmu, ako je i moj skromni doprinos u tome pomogao, vlastito postojanje kao novinara i kao čovjeka sam opravdao. U petak ujutro, Sunce je zasjalo i obasjalo i moj dom, penjući se polako iznad obližnjih nebodera, tih gorostasa, modernih džinova što obistinjuju želje civiliziranog čovjeka u potrazi za radom, redom i pravdom. Zadovoljno sam otpio posljednje gutljaje bošnjačke kave i krenuo prema redakciji s mišlju na prošli dan koji mi je vratio vjeru u javno školstvo. Mislio sam, kako ljudi običavaju misliti petkom, koji je još k tomu i sunčan: svijet funkcionira! Dovoljno je malo truda, malo dobrih ljudi koji se spoje i odrade dobar i savjestan posao. Da, jutros sam vjerovao u javno dobro. I znam da, duboko u sebi, svi mi vjerujemo, barem mi malo stariji, u javno dobro. I tada, na putu za redakciju, dobijem poziv: „hajde na teren, Osnovna škola Ranko Marinković.“
Ferdo napravi malu pauzu u govoru u kojoj vidimo da mu je teško pri duši.
FERDO PAVIČIĆ
Sad se pitam, je li to nostalgija, tek patnja za vremenima kad smo i sami bili djeca i kad je u našim dječjim svjetovima sve naizgled funkcioniralo. Je li javno dobro dobro? Je li javno školstvo dobro? Gdje smo pogriješili da je postalo loše? Ili je ono samo stvar prošlosti. Ja ne mislim da je ono stvar prošlosti. Osim ako i sam nisam stvar prošlosti. Istina, danas stvari stoje malo drugačije, uz toliko informacija dostupnih svima, djeca brže odrastaju, brže izgrađuju stavove i teže ih je odgajati. Ali ja vjerujem u javno školstvo!
Ogledava se oko sebe.
FERDO PAVIČIĆ
Doduše, je li u redu od nas da tražimo od roditelja ovog razreda da vjeruju s nama. Da ih uvjeravamo u sunčani petak. Luka Petrić je oteo ovaj razred, a gdje je bio dežurni učitelj? U školi Ugo Wertmuller takvo što se ne bi moglo dogoditi. Ne stoga što ta škola uz dežurnog učitelja ima i učitelja koji provjerava je li prvi dežura, nego stoga što su intervjui za posao toliko opsežni, precizni i sveobuhvatni da se netko labilan poput Luke Petrića tamo ne bi ni zaposlio. U komisiji sjedi osam ljudi. Ravnatelj, dva školska učitelja, dva roditelja čija djeca pohađaju školu, a čiji su prosjek i vladanje izvrsni; sociolog, pedagog, psiholog i psihijatar!
Gleda boce piva na stolu.
FERDO PAVIČIĆ
U takvoj školi nema mjesta alkoholu.
Ljutito pomete boce rukom i približava se prozoru te ga promatra.
FERDO PAVIČIĆ
A i prozori su čisti.
Ferdo izađe kroz prozor.
KRAJ