Posljednji intervju s vampirom
Nesretna, bulimična, sklona raznim opijatima i ovisnica o seksu, oboljela od dijabetesa, Marta je nekoliko puta pokušala samoubojstvo tabletama. Ne može prihvatiti sebe ni svoj izgled u ogledalu a za sve krivi lošu krv. Novine se otimaju za njezinu priču. Konačno pristane dati intervju novinaru koji je vampir pa sklope ugovor o razmjeni: intervju u zamjenu za ispijanje krvi i novi život bez problema.
GODINA: 2010.
BROJ MUŠKIH LiKOVA: 1
BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 1
AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana.
LIKOVI:
MARTA, 30 godina
VAMPIR, 20 godina
(Marta sjedi na podu u prozirnoj crnoj dugačkoj spavaćici. Dnevna soba je pretrpana stvarima i kičastim detaljima. Vadi pribor za dijabetičare kojim provjerava šećer u krvi i daje si injekciju inzulina. Ispruži se po podu. Čuje se zvono.)
MARTA
Otvoreno je!
(U sobu uđe Vampir blijede puti, uredno zalizane kose, u odjelu i s aktovkom u ruci.)
VAMPIR
Dopustite da vam pomognem.
(Vampir pruži ruku i osmjehne se tako da vidimo njegove bijele očnjake. Marta pruži ruku ali je povuče.)
MARTA
Ne još.
(Ustane i pokaže Vampiru da sjedne.)
VAMPIR
Pomaže li vam to?
MARTA
Samo se volim bosti. Sama. Ne želim u bolnicu. Tamo bi me vezali.
VAMPIR
Ja volim gristi i vezati.
MARTA
Rekla sam ne još. Prvo želim postati slavna. Imamo dogovor, zar ne?
VAMPIR
S iznimno povoljnim uvjetima za mene. Obično me klijenti traže da im osiguram dvorce u Bavarskoj ili dam broj telefona potentnog, mladog, stasitog, Jacoba Blacka.
(Vampir slaže na stol mikrofon na kojem piše naziv nekog „zvjezdanog“ časopisa npr. Story, diktafon, bilježnicu, olovku.)
MARTA
Čaj, kava? Prije nego počnemo?
VAMPIR
Apsint ako nije problem.
(Marta vadi iz ormara zelenu bocu apsinta i toči u čaše.)
VAMPIR
Zahvaljujem. Moje drugo omiljeno piće.
MARTA
Očigledno je da nam je opsesija tekućinama specifične boje obostrana. Gotovo da osjećam ushićenje! Da možda to nije ono što zovu srećom? Nikada prije to nisam tako osjetila. Ispunjenje sna. Riješit ću se svog krvnog prokletstva. A vi... Vi ste prva osoba za koju znam da me iskreno želi. Dobro, ne baš mene osobno već ono što vi nazivate mojim najvećim bogatstvom a ja pukom hemoglobinskom nedaćom. Vi ćete to preuzeti a ja ću biti sretna. Sretna i slavna u vječnom životu gdje više nikada neću osjetiti strah, sram, jad, tugu, bol!
(Marta zdrobi čašu u ruci. Dlan se zakrvari. Vampir naglo ustane nagnuvši glavu prema njoj. Ona vrisne i zamota dlan u maramu.)
MARTA
Ne! Imamo dogovor! Tako ti svake crne noći posljednjih nekoliko tisuća godina, nemoj da te miris krvi navede da pogaziš svoju riječ!
VAMPIR
Neću. Samo me malo zbunilo. Hajde da prvo napravimo fotografiju za naslovnicu našeg intervjua?
(Vampir vadi fotoaparat, provjerava svjetlo, namješta Martinu kosu i fotografira potpuno ukočenu Martu koja skriva zamotan dlan iza leđa.)
MARTA
Šminka mi nije razmazana?
VAMPIR
Šminka je dobra. Sve dok je crne boje. Nego, počnimo. Noć u ovo doba godine kratko traje.
MARTA
Još samo jedan zahtjev. Stavit ćete naslov intervjua: Moja krv i ja.
VAMPIR
Evo mikrofon radi. Možda da za početak objasnite zašto ste ovom intervju dali naslov koji potpuno poriče prisutnost osobe koja vas doista intervjuira.
MARTA
Neslužbeno: ne budite sebični! Moja izjava će vam donijeti tisuće novih klijenata. Vaša je korist vječna ali mojih je pet minuta slave na naslovnici vašeg časopisa. Samo moje! Uostalom, smatram da se moram nekako odužiti ovom tijelu kojeg sam izmučila dijetama, alkoholom i iglama. Jedna lijepa fotkica i mi smo kvit: moje tijelo i ja!
VAMPIR
Razumijem. Onda da pojasnite dualnost samog naslova. Podvojenu percepciju vlastite osobnosti.
MARTA
Nikada nisam razumjela svoje tijelo, njegove signale. Nikada nisam shvatila što želi, nikada se nismo dopunjavali i imali miran suživot. Imam 30 godina i još ga do danas nisam shvatila. I što se tiče jela, pića, seksa – dakle primarnih potreba – uvijek sam pretjerivala ili se lišila svega u potpunosti. Bile su to dvije sfere: tijelo i moj um koji je živio negdje gore, u sedmom nebu, neovisno o ovom dolje koje je bilo podložno prežderavanju, opijanju, rizičnom seksu ili na rubu gladi i u teškoj apstinenciji ili u cjelonoćnoj masturbaciji. Nije bilo ovisnosti i loše navike koja ga nije obuzela, ali i najgore ovisnosti su prekinute onako kako su počele – same od sebe.
I onda to tijelo oboljeva. Sustavno se ubija. Uništavati sebe iznutra. Tek tu sam osjetila da imam tijelo, da je ono moje ali tad već nisam ništa mogla s njim. Voljela bih da to razdoblje prođe tako da se pokrijem dekom po glavi i spavam, spavam, spavam.
Čekala sam da prođe a zapravo nisam se nadala ničem i željela sam da se svrši što je moguće prije i to definitivno svrši jedinim definitivnim načinom – smrću. Mislila sam da moje tijelo nije sposobno za nešto što se zove oporavak, novi život. I tu se pokazao nedostatak komunikacije: tijelo se izvuklo a ja ne znam zašto jer nisam imala volje za to. Feniks!
Tijelo je prljavo, smrdljivo, zaraslo i puno akni. Ali živi. Samopouzdanje mi je pokopano u jednoj od tih gnojnih rupa na licu. Stiskanje akni. Temperatura. Tablete. Nove tablete. Bulimija. Opet prežderavanje. Jedenje sirovog mesa i suhe tjestenine. Jedenje noktiju, kože, do krvi, cuclanje krvi. Krv ima jedini pravi okus, sve se ostalo činilo preslano, preslatko ili pregorko.
VAMPIR
Tu se ne mogu više složiti s vama.
(Gladi joj zamotanu šaku, ljubi nutarnju stranu podlaktice.)
MARTA
Jako ste ljubazni. Dapače slatki. Vaša čeljust. Nos. Ja ne volim oblik svoje glave. Lupala sam s njom u zid. Kosti lubanje se nisu promijenile ali je došla migrena. Jednom je glavobolja trajala dva mjeseca. Zato menstruacija nikad nije bila redovita. Jednom me toliko uplašila da sam mislila da sam trudna pa sam lupala u stomak, gnječila ga i kotrljala niz stepenice kako bih se raskrvarila. Iznutra. Kada bi samo došla ta menstruacija!
Jako ste slatki. Široka ramena. Prsa. Dugački prsti. Meni je tijelo oduvijek smetalo. Uglavnom zbog odjeće. Nisam imala novaca. Sva odjeća mi je bila nasljeđena ili donirana iz Caritasa još za vrijeme rata i uvijek premala i preuska pa sam je prekrojavala. Onda mi se nije sviđalo kako to izgleda pa sam jednom usred zime otišla u pekaru samo u gaćama.
VAMPIR
Probali ste naći posao?
MARTA
Nisam imala vremena za to. Studirala sam. A to sjedenje za stolom ispred knjige me toliko živciralao da sam išupala šaku kose koja mi je pala preko očiju. Ionako te svoje vlasi nikad nisam mogla raščešljati.
VAMPIR
Je li itko znao za to sve? Imali ste nekoga kome ste se povjeravali?
MARTA
Imala sam jednog psa...
VAMPIR
Da hm.
(Stanka)
VAMPIR
Jesu li vam uzor slavne žene koje su se odlučile na samoubojstvo? Kao Virginija Woolf? Ili je bila presudna neka filozofija?
MARTA
Filozofija je presudila. Za vrijeme studiranja pročitala sam čak dva toma nekih njemačkih knjižurina. Bacile su me u depresiju. Kasnije sam shvatila da sam nešto i naučila. Čovjek treba biti hrabar, pokazati da može sve pa tako i u potpunosti upravljati svojim životom ili smrću. Treba se odlučiti i time pokazati da si doista hrabar jer životinje ne mogu biti hrabre, nemaju tu kontrolu nad svojim životom i što je najvažnije ne mogu birati.
VAMPIR
Vi ste izabrali ali niste ispali hrabri, niste zakoračili na drugu obalu.
MARTA
Mješalice! Proklete mješalice! Znate, tako zovem sve one doktore i njihove zidarske poslove kojima krpaju, gletaju, žbukaju, betoniraju ružne, stare olupine hemoglobina!
VAMPIR
Ako smijem primijetiti, malo se premršavi ali i dalje ste fizički privlačni.
MARTA
Moje ogledalo to nikad nije pokazalo. Oprostite mi, ali njemu vjerujem više nego vama. S njim sam već godinama. Iako nikada ne pokaže ono što želim, ne mogu bez njega.
(Marta odlazi do ogledala, proučava svoje lice i tijelo. Sa izrazom gađenja vrisne i počne plakati. Vampir mirno šeće po sobi. Plakanje ne prestaje. Plakanje prelazi u urlanje. Vampir pronalazi kutiju s maramicama i pruži je Marti. Marta ponovo brizne u plač. Vampir nastavi šetati.)
VAMPIR
No, no.
(Tješi je s drugog kraja sobe.)
Koliko god da vam je teško, možete se utješiti jer je Belli i Edwardu puno teže nego vama.
(Marta ponovo brizne u plač.)
VAMPIR
No, no.
(Tješi je s drugog kraja sobe i tapka rukom po zraku.)
Ovoliko suza niste isplakali nikad u životu.
MARTA
Jesam. Kad sam se prvi put tetovirala. Pogledaj.
(Marta zadigne spavaćicu i pokazuje stražnjicu.)
Cimerica je to radila tintom. Šišmiš. Prava je umjetnica!
VAMPIR
Umjetnica ne bi šišmišu napravila svinjsku njušku.
MARTA
Malo je musav! Napio se krvi!
VAMPIR
Ja još čekam na to.
(Stanka.)
Ja sam logično rješenje. Vaš spasitelj.
(Za sebe.)Iako bi vas trebalo baciti vukodlacima da vas oderu zbog ovako neukusne tetovaže.
MARTA
Ne želim živjeti. Ne mogu umrijeti. Očito. Jedini je izlaz više ne osjećati. Smrt iznutra da bih bila sretna izvana.
VAMPIR
Tražili ste ljubav na svim pogrešnim mjestima?
MARTA
Ljubav je jedino za čim sam tragala cijeli svoj život. Očajnički sam željela naći pravu osobu, srodnu dušu. Jednu jedinu. To je moj najveći poraz. Niti djelomično nisam uspjela u tome. Nikad me nitko nije uspio zavoljeti. Nikada toliko da bi imao potrebu to reći ili pokazati mi. Mala je utjeha bila kad mi je psihijatar na jednoj terapiji olako rekao da se prava ljubav nekom jednostavno dogodi a nekom ne. Samo tako. Jednostavno. Kao kad stavljaš jednu žličicu šećera u kavu ili dvije.
VAMPIR
Znači razgovarali ste s psihijatrom? Je li on pokušao pomoći? Odgovoriti vas?
MARTA
Da, ali to su bili uštogljeni razgovori, zapravo površinski. Ja se nisam mogla otvoriti. Nismo se dotakli mojih stvarnih problema. Zapravno, nisam to doživljavala kao probleme, više kao sudbinu u kojoj moram patiti, biti sama, usamljena, tužna, nesretna, sama sebi neshvatljiva jer me takvom napravio neki bog, iz pokvarene krvi.
VAMPIR
Željeli ste suosjećanje? Da drugi osjete vašu patnju?
MARTA
Hahaha. Htjela sam da drugi pate kao i ja. Zato sam tražila žrtvu. I našla je. Nije bilo teško. Ljudi se daju navesti i tad ih je lako uništiti. Reći ću vam. Na obdukciji stoji da je umrla od predoziranja. To je točno. Neumjernost ju je ubila. Nisam ja. To mi je bila jedina cimerica. Moja prva ljubav. Imale smo slične probleme ali ona ih je prikrivala bezgraničnim optimizmom, vedrom grazbom, mirisnim štapićima, manikurama i frizurama. Ona je glumila sreću tako vješto da je ponekad doista bila tako puna sebe, ponašala se umišljeno kao da ju je rodila Bogorodica i stoga neće umrijeti nikada, nikada i sve ljepote ovog svijeta su namijenjene samo njoj.
Znam da je sad sretnija. Razgovarat ću kasnije s njom. Potvrdit će ti.
VAMPIR
Je li bilo još žrtava?
MARTA
Eh. Jest. Jedna klinka. Razbila mi je boce vina kad sam se vraćala iz trgovine. Na bicklu. Ubrzo ispod auta. Nema svjedoka. Ali to sam već opisala u svojoj priči o kupinama tako da nema smisla da se ponavljam. Mogu samo reći da je ona zapravo bila prva, nakon mog psa mješanca, koja je znala govoriti. Priča je objavljena u književnom zborniku, slobodno je pročitajte. Tamo stoji u rubrici fikcija.
VAMPIR
Ljubavnika se niste rješavali?
MARTA
Previše sam ih željela. Toliko da sam se ponižavala na više načina. Osvajanje je jedino gdje sam bila bezgranično uporna. Kad bih konačno iscrpila sve mogućnosti, sve šanse, sve što se moglo poduzeti i kad ne bih uspjela, onda se to pretvaralo u mržnju. Počela sam mrziti i osvećivati se: pljuvanjem, povraćanjem, blokiranjem telefona, uništavanjem rublja i tehnike, zaduživanjem u dostavi na njegovo ime, blaćenjem u društvu, fotomontažom, filmićima na internetu.
VAMPIR
Kako su prošli oni koji su pali u tvoju mrežu seksa, takozvane ljubavi?
MARTA
To je bilo iskorištavanje za ljubav. Nikad mi nije bilo dosta. Možda oni misle da su ustvari mene iskorištavali. Tko zna. Uglavnom, obje strane su bile zadovoljene.
VAMPIR
To se sve dogodilo u vrlo kratkom vremenu.
MARTA
Bila su velika očekivanja ali je pad u najcrnji scenarij realnosti bio neizbježan i brutalan. Što bi neke cure rekle za svoje dečke mali nogomet, veliki tehničari. To ništa ne znači nekom tko želi apsolutno sve!
(Smijeh.)
Kao mala, htjela sam biti mješalica. Znate, jedna od ovih u bijelim kutama koji gletaju ljudske olupina. Bljak. Kako sam samo mogla željeti biti jedna od njih. Onda sam htjela biti to isto za životinje. Ne da ih krpam već eutaniziram. To je pravo pomaganje. Prava humanost! Proklete životinje, sve su bježale od mene. Taj njihov njuh kao da može namirisati moje namjere.
Na sprovodu mojih roditelja, netko je držao govor. Mirno, svečano, spokojno kao smrt, čvrsto ali nabijeno emocijama. Skoro sam i zaplakala. Tad sam odlučila što doista želim. Biti govornik! Oratore! Slavni rimski Cicerone!
(Smijeh.)
Ali na studiju filozofije, stare, ustajale, smrdljive knjižurine su mi izazivale mučninu. Čitala sam ih u sebi ali osušile bi mi usta. Morala sam piti! Ispijati vino! Raditi gozbe. Dok se sve te knjige nisu istrošile. Kao rizla za duhan.
(Smijeh.)
VAMPIR
Zapravo se divno smiješ. Zar taj smijeh nije mogao biti slamka spasa za tebe, tvoje svjetlo u mraku? Imaš zarazan smijeh i divno je gledati tvoje velike, tužne oči uokvirene veselim boricama.
MARTA
Ne. To nije veselje. To je tek karnevalski smijeh.
VAMPIR
Hoćemo li onda to učiniti? Sad?
MARTA
Hoćemo. Želim biti voljena. Voli me!
(Vampir prođe zubima po njezinoj podlaktici. Zakrvari je. Poliže. Obujmi njezino tijelo. Miluje je. Ugrize za vrat. Marta ispusti glasan uzdah oduševljenja.)