Tko stvara zle duše?
U Marininoj dnevnoj sobi Lidija i Marina priju kavu. Raspravljaju o seksualnom, zapravo vrlo često homoseksualnom opsjednuću religioznih ljudi, poliandrijskom odnosu u kojem živi Marina, prostituciji, erotskoj privlačnosti koju osjećaju jedna prema drugoj, te povezanosti našeg poimanja seksualnosti s vjerskim dogmama; povezanosti koja postoji bez obzira jesmo li vjernici ili nismo.
GODINA PROIZVODNJE: 2015.
BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 2
AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana.
Lica:
1 – Marina, između 30 i 40 godina
2 – Lidija, između 30 i 40 godina
Vrijeme – 2015. godina
Mjesto – Marinina dnevna soba i terasa.
I. SLIKA
(Marina sjedi u fotelji. Kratka kosa. Odlučno dominantno držanje. Crveni ruž. Velike uočljive metalne naušnice. Military odjeća.
Lidija sjedi na drugoj fotelji. Sportska odjeću. Mišićava. Očito u dobroj formi. Odlučnih kretnji.
Razgovaraju. Piju kavu. Jedu kekse.)
LIDIJA: Još uvijek si s Markom?
MARINA: Da, još uvijek sam s Markom.
LIDIJA: A što je sa Stjepanom?
MARINA: I sa Stjepanom sam.
LIDIJA: Kako to misliš?
MARINA: Tako. S obojicom sam.
LIDIJA: Ne bi htjela moralizirati. Dvije sam godine imala jednog dečka u Varaždinu, a drugog u Zagrebu, ali ---
MARINA: Ovo je nešto drugo. Ja živim s njima.
LIDIJA: Kako to misliš - živiš?
MARINA: Tako. Živim. Živim s Markom i Stjepanom onako kako ti živiš s Lukom.
LIDIJA: U istom stanu?
MARINA: U istom stanu.
LIDIJA: Vi … to … živite zajedno … ono … zajednički snosite troškove.
MARINA: Jebem se s obojicom. Pretpostavljam da si to htjela pitati.
LIDIJA: Znaju li oni … mislim … da se s obojicom ---
MARINA: Nisam ih pitala. … Vjerojatno znaju, budući da spavamo u istom krevetu.
(Šutke sjede i piju kavu.)
MARINA: Više nikada nećeš doći k meni na kavu.
LIDIJA: Zašto ne bi došla?
MARINA: Zato što se jebem s dvojicom muškaraca ... istovremeno. Jednom pušim kurac dok me drugi jebe.
To nije normalno.
Ljudi bi mogli pomisliti da si isto takva kakva sam i ja. Mogli bi te izbjegavati kao što mene izbjegavaju. Roditelji ne žele ćuti za mene. Neki su me prijatelji obrisali s fejsa.
Jedan me je šupak tužio ravnatelju.
LIDIJA: Tužio te ravnatelju? Zašto?
MARINA: Moja nemoralna egzistencija vrijeđa njegove vjerske osjećaje.
U srednjem vijeku bi me prijavio Svetoj Inkviziciji i s užitkom gledao kako živa gorim na lomači dok fratri mrmljaju molitve svojem Bogu, a svjetina se cereka i pozorno gleda kada će im se ispod izgorjele haljine ukazati moje gole sise.
LIDIJA: Pa što je ravnatelja briga s kim se ti jebeš?
…
Uostalom, zbog toga ti ne može dati otkaz.
MARINA: Ne može mi dati otkaz, ali me može uznemiravati, a na to je računao kurvin sin koji me je tužio.
Može me svako malo zvati na – razgovore.
Uznemirim se nakon svakog takvog razgovora. Muka mi je svaki put kad mi zvoni telefon. Bojim se da me ponovo netko zove na nekakvi jebeni razgovor o stvarima koje ga se ne tiču.
LIDIJA: Što ti je ravnatelj zapravo rekao?
MARINA: Da narušavam ugled škole. Da bi to trebala nekako regulirati, jer ---
LIDIJA: Regulirati?
MARINA: Vjerojatno misli da bi se za jednog trebala udati, a s drugim bi se mogla jebati sa strane. Diskretno.
To je u našem kolektivu normalno. Možeš se okolo jebati, ali moraš biti diskretna.
LIDIJA: I što si mu rekla?
MARINA: Odjebala sam ga na finjak. Najbolje da će mi netko za 5000 kuna mjesečno određivati s kim ću se jebati.
LIDIJA: I što ćeš glede toga učiniti?
MARINA: Ništa. Što god da učinim, prvom prilikom će mi dati otkaz.
LIDIJA: Pretjeruješ. Zašto bi ti dao otkaz?
MARINA: Zato što mu idem na živce.
LIDIJA: Ne vjerujem da ga tvoj privatni život toliko nervira da bi ti zbog toga dao otkaz.
MARINA: Ne nervira ga moj privatni život sam po sebi. Nervira ga što me nema pod kontrolom. Nervira ga što se mora s time baviti.
To mu narušava komociju.
A što da napravim?
Da između dvojice muškarca koje volim izaberem jednoga, a drugog najurim; da ne bi narušavala komociju ravnateljeve egzistencije.
LIDIJA: Pronaći ravnatelja je posao za koji si moraš uzeti vremena. Moraš se urediti. Moraš doći u školu.
MARINA: Ma da. Neki ljudi ne stignu doći u školu pitati za svoje dijete. Jedna majka mi je rekla – Gospođo, s posla trčim na autobus, s autobusa trčim kući, najedem se i trčim na polje. Ja vam ne stignem dolaziti u školu. Javite mi na mobitel ako ova moja napravi neko sranje.
LIDIJA: Ravnatelj je ponekad zauzet, ponekad nekud ode. Da bi ga ulovila moraš ga tražiti, moraš čekati, moraš nekoliko puta dolaziti u školu.
Ne razumijem kako se nekome dalo s time gnjaviti samo da ti napakosti.
MARINA: To je kao da me pitaš zašto se nekome dalo gnjaviti s referendumom samo da bi napakostio pederima.
Zabranio im sklapanje braka.
LIDIJA: Međusobno sklapanje braka.
MARINA: Da, međusobno sklapanje braka.
Sa suprotnim spolom mogu sklopiti brak.
LIDIJA: Zašto bi pederi uopće sklapali brakove sa suprotnim spolom? To je protuprirodni odnos, perverzija.
Dok te jebe u pičku, lik sanja mušku guzicu.
MARINA: Strašno bi me povrijedilo kad bi doznala da sam zapravo samo pomagalo pomoću kojeg moj muž pokušava uvjeriti bedake da nije peder.
Mnogi su izgubili posao. Mnogi rade, a ne dobivaju plaču. Mnogi od plače ne mogu živjeti. Mnogi ne mogu vračati kredite. Banke im uzimaju kuće i izbacuju ih na ulicu.
Unatoč svega toga, nekima su najveći problem u životu - pederi.
Ponekad mi se čini da živim na planeti majmuna.
MARINA: Zamisli da si dečko. Zamisli da imaš petnaest godina. Zamisli da živiš u maloj sredini u kojoj je 95% ljudi glasalo protiv pedera.
Zamisli da te djevojke uopće ne zanimaju.
Zamisli da ti je majka, sluteći nešto, sa suzama u očima rekla da bi umrla od srama da je njen sin peder. Zamisli da ti je otac rekao da od srama nikad više ne bi izašao među ljude.
Koje zanimanje bi izabrala?
LIDIJA: Modni stilist.
MARINA: Nemoj me zajebavati!
LIDIJA: Župnik?
MARINA: Naravno! Župnik! To znači da ćeš ostatak života provesti sa sebi sličnim muškarcima. Majka te neće ispitivati imaš li koga. Otac te neće ispitivati kada će unuci.
Ljudi će te pozdravljat s poštovanjem, dok ćeš odjeven u haljinu šetati gradom.
LIDIJA: Vjerojatno postoje i takvi slučajevi, ali meni sve jedno nije jasno zašto se ti ljudi toliko bave s pederima. Normalni frajeri se bave s automobilima, novcima, puškama … pičkama … svačim, samo ne s pederima.
MARINA: Da, normalni frajeri se bave s takvim stvarima.
…
Iako ti se isprva činilo da si odlaskom u sjemenište riješila sve probleme, prije ili poslije shvaćaš ti je jedan ostao. Nikad nećeš ostvariti tjelesnu bliskost s drugim ljudskim bićem.
LIDIJA: Nemam dojam da svećenici ne ostvaruju tjelesnu bliskost s drugim ljudskim bićima i nisu referendum organizirali svećenici. Organizirali su ga građani.
MARINA: Naravno, građani. Puka je slučajnost da su svi ti građani fanatični vjernici i puka je slučajnost da su svi svećenici u svim crkvama pozivali vjernike da zaokruže ZA.
…
Odlazak u sjemenište nije jedini mogući odgovor na činjenicu da te žene ne zanimaju.
LIDIJA: Koja ti još mogućnost ostaje, a da ti majka ne umre od stida.
MARINA: Možeš malo stisnuti zube i oženiti se s … oprosti na izrazu … ženom.
Problem je što žena nema ono što takvome stvarno treba, nema kurac.
LIDIJA: Pretjeruješ. Da je nekome kurac toliko bitan, prije ili kasnije stavio bi si ga u guzicu i prestao nas s time gnjaviti.
MARINA: Stavio bi si ga da ga nije strah što će ljudi reći.
LIDIJA: Ili da mu vjera ne brani.
MARINA: Ma da, ili da mu vjera ne brani, iako mi se čini da je primarni motiv kukavičluk.
Ugodnije je misliti da si svetac koji se zbog svetosti odriče grijeha, nego da si kukavica koja se boji što će selo reći.
LIDIJA: Meni sve jedno nije jasno zašto se ti ljudi toliko bave sa seksom? Ako se ne bave s pederima, onda se bave s kontracepcijom, abortusima, umjetnom oplodnjom ili seksualnim odgojem.
Da bi im nešto bilo zanimljivo mora imati neku vezu sa seksom. Opsjednuti su seksom kao da su nekakvi seksualni kult.
MARINA: Malo što je subverzivno kao što je subverzivan seks. Seks pokreće ogromne energije. Seks pokreče snažne emocije. Seks nas snažno povezuje s onim drugim. Seks nas čini ranjivima.
Oni koji žive u celibati misle da su bolji od drugih.
Ako je seks bitna komponenta ljudskosti, onda nisu bolji od drugih. Onda su gori od drugih. Onda su nakaze uskraćene za bitnu komponentu ljudskosti.
Zbog toga njih snažno uznemirava svaki susret s drugačijima, s onima koji seksualnost prakticiraju mimo njihovi pravila.
Takvi u njima pobuđuju strah da možda nisu u pravu, da možda postoji i neka druga, možda bolja mogućnost.
Što može više uznemiriti onoga tko je od svoje homoseksualnosti pobjegao u samostan nego skladan brak dvoje pedera?
Ako je homoseksualnost normalna, onda njegov bijeg od homoseksualnosti nije normalan. Onda on nije normalan.
To je razlog zašto njih puno više boli hoće li se homoseksualci ženiti, nego imaju li radnici što jesti.
Gladni radnici ne dovode u pitanje smisao njihove egzistencije. Sretno oženjeni homoseksualci dovode.
LIDIJA: Pretjeruješ. Ne vjerujem da su svi progonitelji homoseksualaca homoseksualci.
MARINA: Vjerojatno nisu svi, ali sam uvjerena da svi imaju nekakvi problem sa seksom.
LIDIJA: Crkva nije načelno protiv seksa.
MARINA: To je laž. Crkva smatra da je seks nešto nisko, nešto što se može tolerirati jedino ako je u funkciji nečeg višeg, recimo, u funkciji rasploda.
…
Brak je za one manje duhovne, za one koji nisu dovoljno snažni da bi se oduprijeli nagonima tijela, za one koji nisu dovoljno snažni da bi se oduprijeli đavlu.
Ideal je celibat.
Tu ideju, ideju da je seks nešto nisko što mora biti u funkciji nečeg višeg popušili su i oni koji nisu vjernici, samo što je njima to nešto više ljubav ili umjetnost ili nešto tome slično.
Pičku možeš javno pokazivati ako je to u funkciji umjetnosti. Onda si umjetnica. Ako javno pokazivanje pičke nije u funkciji umjetnosti, onda si kurva.
(Sjede u tišini i piju kavu.)
LIDIJA: Mogu li nešto reći?
MARINA: Reci.
LIDIJA: Nikako ne mogu shvatiti kako možeš živjeti s dva muškaraca. Moja majka je uvijek govorila - ako nekoga doista voliš, onda ti on mora biti dovoljan.
MARINA: A to je neupitna istina koju je tvoja majka spoznala osluškujući svoje srce dok je na šumskom proplanku slušala kako raste trava.
Nemaju ljudi drugo dijete zato što prvo ne vole. Prema toj teoriji, jedno dijete ti mora biti dovoljno, ako ga doista voliš.
LIDIJA: To nije isto.
MARINA: Ni u jedno društvo nisam se potpuno uklopila dok nisam upoznala Marka i Stjepana.
Mislila sam da je problem u meni, da bi se trebala više potruditi, prilagoditi, uklopiti, tako nešto.
S njima sam prvi put u životu bila ono što doista jesam. Nisam morala nešto glumiti, prilagođavati se. Bili su mi dragocjeni.
I ja sam njima bila dragocjena. Nisu se odvajali od mene.
LIDIJA: Imala sam i ja prijatelje, ali ---
MARINA: Ma da. Prijatelji. Likovi koji nisu bili dovoljno dobri da bi im dala pičku.
Oni koji su bili dovoljno dobri bili su ti dečki.
LIDIJA: Marina, grozna si.
MARINA: Prvo sam počela hodati sa Stjepanom. Marko se nije snalazio u toj novoj situaciji. Nešto je pokušavao s drugim curama. Nije mu baš išlo. Cijelo vrijeme mi je nedostajao.
Neko vrijeme sam hodala s Markom. Tada mi je Stjepan nedostajao.
Svaki od njih ima neku svoju kvalitetu. Stjepan je akademski slikar … genijalni umjetnik … ali ni jednu sliku nije prodao dok Marko nije počeo prodavati njegove slike.
Ne znam što ti u svemu tome znači ideja da bi mi jedan trebao biti dovoljan, ako ga doista volim.
Od mene se očekivalo da jednog izaberem, a drugog pustim da se propije … poludi … da se ubije.
Jednog dana bilo mi je svega dosta. Pozvala sam ih k sebi. Rekla sam im da ih želim obojicu. Da su mi suviše dragocjeni da bi izgubila bilo kojeg od njih. Da se životinjski želim jebati s obojicom. Da želim da me obojica oplode.
LIDIJA: I što su ti oni na to rekli?
MARINA: Već pet godina živimo zajedno.
LIDIJA: Ali to ne može potrajati. Prije ili poslije javit će se ---
MARINA: Za što možeš biti sigurna da će potrajati?
Ljudi bi htjeli sigurnost. Sigurnost ne postoji. Sigurnost je iluzija.
Tvoja brat se je razveo ni godinu dana nakon svadbe.
Uostalom, ne mislim da bi svi ljudi trebali živjeti u troje. Sasvim je moguće da je za većinu ljudi najbolje da žive u paru.
Zapravo … čini mi se da mnogi ljudi nisu sposobni ni s kime živjeti.
Nevjerojatno je kakve gadosti rade jedni drugima. Čini mi se da bi nekim ljudima bilo najbolje da se ubiju. Nikome ne bi nedostajali.
Zli su. Sebični su. Ludi su. Blesavi su. Pokvareni su. Kao govna su. Gdje god se nađu, samo šire smrad oko sebe.
LIDIJA: Pretjerala si. Svaki čovjek ima ljudsku vrijednost, ljudsko dostojanstvo.
Svi mi ponekad nešto krivo napravimo. Možda neki ljudi naprave više krivih stvari nego drugi, ali i oni su ljudi. Trebali bi ih razumjeti i pomoći im, a ne tako okrutno osuditi i odbaciti.
MARINA: Ma da, Hitler je nositelj ljudskih vrijednosti koji je možda napravio malo više krivih stvari nego ti.
Ti si varala prvoga dečka, a Hitler je slao ljude u plinske komore. Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen. Svi mi griješimo. Nitko nije savršen. Svi smo mi isti.
…
To su ti kršćanske pizdarije.
LIDIJA: Sereš! Dobro znaš da nisam vjernica.
MARINA: Samo misliš da svi ljudi imaju nekakvu vrijednost, bez obzira kakvi su i što čine.
LIDIJA: Da. Mislim da svi ljudi imaju ljudsko vrijednost i ljudsko dostojanstvo.
MARINA: Toga si se sama dosjetila ili ti je netko malo pomogao?
LIDIJA: Kako to misliš, da mi je netko malo pomogao?
MARINA: A pomogao … ono … u školi te to uče. O tome čitaš. To gledaš na televiziji.
LIDIJA: Zajebavaš me.
MARINA: Zajebavam te.
LIDIJA: Zašto?
MARINA: Zato što pričaš gluposti. Prepričavaš ideje koje kruže oko tebe i prezentiraš ih kao svoje mišljenje.
LIDIJA: Razne ideje kruže oko mene. Nisam ih sve prihvatila.
MARINA: Ali ova ti se nekako dopala.
LIDIJA: Što želiš reći?
MARINA: Da je to ideja koja se ljudima sviđa.
LIDIJA: Sviđa ima se zato što je to istina.
MARINA: Ne sviđa se ljudima ono što je istina. Istinu su pribili na križ.
Sviđa im se ono što im je ugodno, a ugodno im je misliti da imaju nekakvu vrijednost, bez obzira kakva su govna.
LIDIJA: Zar svaki čovjek nema ljudsko dostojanstvo?
MARINA: Daj mi objasni u čemu se očituje ljudsko dostojanstvo lika koji je slao ljude u plinske komore?
LIDIJA: A što ti misliš? Da postoje ljudi koji su ljudi i ljudi koji nisu ljudi ili što?
Kakve to ima veze s kršćanstvom?
MARINA: Kršćani smatraju da je svaku dušu stvorio Bog. Budući da nije moguće da dobar Bog stvori zlo, svaka duša mora biti dobra.
Zlo je nekakva prljavština koja prekriva dušu, nešto što izvorno ne pripada duši.
Dovoljno je maknuti tu prljavštinu, dovoljno je maknuti grijeh i savršena će duša ponovo zasjati Božanskim sjajem.
LIDIJA: I u čemu je problem? Zašto duša lišena grijeha ne bi ponovno zasjala Božanskim sjajem?
MARINA: Problem je što nije jasno zašto se jedna savršena duša odlučila za dobro, a druga, isto tako savršena duša, za zlo.
LIDIJA: Duša ima slobodnu volju?
MARINA: Duša ima slobodnu volju. I na temelju čega se je jedna savršena duša slobodnom voljom odlučila za dobro, a druga isto tako savršena duša istom takvom slobodnom voljom za zlo?
Takvo nešto ne bi bilo moguće da se te dvije duše ipak u nečemu ne razlikuju, da ne postoje zle duše.
LIDIJA: Pa tko stvara zle duše?
MARINA: Ne znam tko stvara zle duše. Znam da postoje.
Zle duše su kao virusi. Ne znam tko je stvorio viruse. Ne znam je li viruse stvorio Bog ili su nastali evolucijom u svijetu bez Boga. Znam da virusi postoje i da mogu biti opasni.
LIDIJA: Ako postoje zle duše, onda ne postoji dobar Bog. Zašto bi dobar Bog stvarao zle duše?
MARINA: Možda Bog ne stvara duše.
LIDIJA: Pa tko stvara duše, ako ih ne stvara Bog?
MARINA: Možda svatko sam stvora svoju dušu tijekom niza inkarnacija, niza života, niza umiranja i ponovnih rađanja.
U tom se slučaju ne moraš Bogu zahvaljivati za dobro u sebi ili ga kriviti za zlo u sebi. Takva si kakvom si se sama stvorila donoseći odluke, dobre ili loše.
LIDIJA: Što je onda stvorio Bog, ako nije dušu?
MARINA: Zakone na temelju kojih sama gradiš svoju dušu.
LIDIJA: To ti je samo još jedno vjerovanje, samo još jedna pretpostavka. Što ako nema Boga? Što ako nema duše?
MARINA: Onda ti ostaje zapažanje da su neki ljudi govna, a neki nisu. Ostaje ti činjenica da nikad nikakva znanost nikakvim metodama nije dokazala da su svi ljudi u svojoj biti dobri.
Istina je da su znanstvenici zapazili da su ljudi češće zli u zlim vremenima, ali ni u zlim vremenima nisu svi zli. Neki jesu, neki nisu.
Do tada pristojni ljudi ne postaju ubojice zbog rata. Oni su oduvijek bili ubojice, samo se u mirnim vremenima nisu usudili realizirati svoju pravu prirodu, da ih ne zatvore.
LIDIJA: Ako ništa ne znamo sigurno, onda je moguće da su vjernici u pravu?
MARINA: A jebi ga. Što se tebi čini vjerojatnije? Čini ti se vjerojatnije da je polupismeni idiot koji svaki dan tuče ženu savršena duša prekrivena s malo više grijeha ili ti se čini vjerojatnije da je to zla duša bez ikakvih vrlina kojoj treba nekoliko tisuća godina evolucije da možda postane dobra duša.
Kad bi takvome iz duša maknula grijeh, ništa ti od njegove duše ne bi ostalo.
LIDIJA: Kako to misliš – da možda postane dobra duša?
MARINA: Možda postane dobra duša, a možda se raspadne u ludilu, ovisno o tome kakve će odluke donositi.
LIDIJA: Zašto bi netko donosio odluke koje mu štete? Ljudi obično donose odluke koje drugima štete.
MARINA: Ako danas doneseš lošu odluku, nećeš se sutra probuditi luda. Ako primiš vrući lonac, odmah znaš da si pogriješila. Kad doneseš lošu odluku često ne dobiješ brzi odgovor.
Prvi odgovor na lošu odluku može biti ugoda. Napiješ se pa ti je ugodno, a nakon deset godina ugode počneš viđati bijele miševe. Kad rezultat naše odluke postane vidljiv, često više nije moguće nešto popraviti.
Ako s dvadeset godina odbaciš dobru djevojku i oženiš lošu, s pedeset se ne može predomisliti. Vrijeme je prošlo. Stvari su otišle svojim tijekom. Dobra djevojka je možda udana. Možda je mrtva.
LIDIJA: Ma da, nikako ne možeš izbrisati da si dobar dio života provela s lošom osobom.
MARINA: Ne samo to, nego i nešto od zla lošeg partnera uvijek pređe na onog boljeg. S boljima postajemo bolji, s gorim postajemo gori.
…
LIDIJA: Nikad nisam razumjela žene koje žive s likovima koji ih zlostavlja.
MARINA: Nije ti to veliki misterij. S takvima žive slabe žene.
LIDIJA: Žao mi je tih žena.
MARINA: Meni nije. Nekad mi ih je bilo žao. Više nije. Boli me kurac za njih.
LIDIJA: Okrutna si.
MARINA: Boli me kurac kakva sam. Što sam starija to mi se više čini da je slabost samo još jedna vrsta zla.
LIDIJA: Pretjeruješ. Biti pokvaren je zlo, ali biti slab ---
MARINA: Ali biti slab je što? Dobro?
LIDIJA: Nije dobro, ali …
MARINA: Ma da, nije baš dobro, ali je blizu. Moš mislit. Biti pokvaren je očigledno zlo. Aktivno zlo. Nemati snage takvima se suprotstaviti samo je manje očigledno zlo. Pasivno zlo. Oblik zla koji omogućuje aktivnom zlu da se realizira. Materijalizira.
LIDIJA: Zar ti nikad nisi bila slaba?
MARINA: Pokušavaš me uloviti na trik po sistemu, ako sam nešto bila, onda moram izmisliti teoriju prema kojoj je to što sam bila - dobro.
Mnogo sam puta bila slaba. Zbog toga smo se godinama mrcvarili, emocionalno i na druge načine. Nema nikakvog dobra u tome. To je bilo zlo uzrokovano mojom slabošću i kriva sam zbog toga.
Nevjerojatno je u kakva su sranja ljudi spremni vjerovati da bi nekako opravdali sami sebe, da ne bi bili nešto krivi. Ljudi se panično boje biti krivi.
Koji kurac?
Pa nisam Isus Krist da nikad ništa ne bi bila kriva.
Kad sam shvatila da sam kriva za mnoštvo sranja koja sam napravila samoj sebi i drugima … da je zapravo nužno da sam nešto kriva zato što nisam savršena … osjećala sam se kao da sam skinula veliki teret s vrata.
LIDIJA: Ne razumijem zašto bi se netko osjećao dobro jer je shvatio da je napravio sranje.
MARINA: Nisam se osjećala dobro zato što sam napravila sranje. Muka mi je od svih sranja koja sam napravila.
Teret koji sam skinula bila je potreba da unatoč svih sranja koja sam napravila samoj sebi i drugima lažem s da sam savršena, da je, osim možda pokoje sitnice, sve savršeno u mojem životu.
LIDIJA: Svejedno ne razumijem zašto bi nekome bilo drago što je shvatio da nije sve savršeno u njegovom životu.
MARINA: Lidija, slušali li ti mene? Nije mi bilo drago što sam radila sranja. Bilo mi je drago što više nisam morala glumiti da sam savršena.
Kad sam jednom sama sebi rekla – radiš sranja – iduća mi misao je bila – a što da napravim da prestanem raditi sranja.
LIDIJA: I što je bio odgovor?
MARINA: Da prestanem brinuti o tome što drugi misle kako bi ja trebala živjeti. Da svoj život moram organizirati onako kako ja želim, konkretno, da moram Marku i Stjepanu reći da ih obojicu želim.
Da ponovo ne bi sama sebi i njima lagala, da se s obojicom želim jebati, jer to je bit stvari.
Da ne želim samo prijateljstvo s njima. Da se ne želim samo družiti s njima. Da ne želim samo odlaziti na izlete s njima. Da ne želim samo odlaziti na kavu s njima, nego da želim biti s njima do kraja, do njihovih debelih kurčeva u mojoj mokroj pički.
LIDIJA: Stvarno imaju debele?
MARINA: Aha. Nevjerojatno nešto. Prije nego sam njih upoznala mislila sam da takvo nešto postoji samo u porno filmovima.
LIDIJA: Meni nije bitno da muškarac ima velikoga. Bitno mi je da je nježan, da je pažljiv, da me razumije, da me voli.
MARINA: I meni je bitno da me voli, ali je još bolje ako te nježno i pažljivo voli lik s velikim kurcem.
Mogu ti srediti da probaš, ako mi ne vjeruješ.
LIDIJA: Daj prestani. Neugodno mi je.
MARINA: Mogu si misliti. Počela si bubriti, a kurca nigdje u blizini.
…
LIDIJA: Unatoč svega što si rekla, teško mi je o tebi misliti kao o zloj osobi. Ne poznajem bolju osobu od tebe.
MARINA: Moguće je da ne poznaješ bolju osobu od mene, ali to me ne čini dobrom. Kriva sam za mnoštvo sranja. Znaš li ti koliko smo se svo troje mučili dok se nisam usudila pomisliti da bi trebala živjeti s dva muškarca? Nisam se usudila nešto takvo pomisliti, a kamo li napraviti.
Bojala sam se što će ljudi reći. Bojala sam se što će oni reći. Bojala sam se što će jedan misliti dok će gledati kako se s drugim jebem.
Stjepan se skoro propio. Marko se stresa pokušavao riješiti u teretani. Sjebao si je zglob na desnoj ruci. Još sada mora paziti što radi s tom rukom.
Stjepan je odustao od postdiplomskog u Parizu, jer je bio u depresiji dok sam bila s Markom. Marku je propala prva firma dok sam bila sa Stjepanom.
Ja sam bila toliko depresivna da nisam mogla podržati svoju sestru dok se je razvodila. Shvatila sam što se s njom zbiva tek kad si je prerezala žile.
Biti slab nije nešto sveto, nešto romantično ili barem neutralno. Biti slab je zlo.
LIDIJA: Da, trebali bi se više brinuti o drugima?
MARINA: Jebeš druge! Moraš se brinuti o sebi.
LIDIJA: Nije li to sebično?
MARINA: Nije, To je opis prioriteta. Netko je rekao da za dobrog Samaritanca nikad ne bi ćuli da nije imao novaca.
Da bi nekome bila korisna, da bi nekome mogla pomoći, moraš biti snažna, fizički snažna, psihički snažna i bogata.
LIDIJA: Bogata?
MARINA: Glupi ljudi misle da je dovoljno biti duhovan, a Bog će se pobrinuti za ostalo. Božju pomoć si zamišljaju kao što si neiskusna cura zamišlja jebačinu. Dovoljno je raširiti noge, a On će se pobrinuti za ostalo.
LIDIJA: Zašto misliš da se svemogući Bog ne bi mogao pobrinuti za ostalo?
MARINA: Zato što svijet tako ne funkcionira. Dobro bez snage je predmet sprdnje. Ako te muž tuče, ne treba ti nečija dobrota. Treba ti stan u koji ćeš pobjeći. Treba ti posao od kojeg će živjeti.
Ako zlostavljanoj ženi to ne možeš dati, onda je tvoja dobrota nebitna. Neće se žena najesti tvoje dobrote. Mengastu pičku si neće oprati tvojom dobrotom nego toplom vodom u kupaonici.
Nije Bog sišao s neba dok su Židove vodili u plinske komore. Prestali su kad ih je slomila veća moć od njihove. Ako nemaš moći, badava si dobra. Dobri i dobro neće imati nikakve koristi od tebe.
(Neko vrijem piju kavu i šute.)
LIDIJA: Bez obzira na sve što si mi rekla, nekako osjećam da nije normalno živjeti s dva muškarca. Ja to ne bi mogla.
MARINA: A zašto ti nije normalno?
Zato što svi tako misle.
A zašto svi tako misle?
Zato što je Crkva tako odredila.
A zašto je Crkva tako odredila?
Zato što Crkva smatra da je seks nešto nedostojno, nisko, životinjsko, nešto suprotno ljubavi i duhovnom. Grijeh je svaki seks čiji cilj nije rasplod.
Ne može ti muž svršiti u ustima. Možeš mu malo popušiti, ako baš moraš, ali nakon toga širi noge. Nemaš se što jebati s dva muškarca. Mogla bi previše uživati, a to nije duhovno. Duhovno je patiti, biti jadan, u celibatu, bdjeti, gladovati, bičevati se, posipati se pepelom.
Najgore je što u svemu tome nema ničega.
LIDIJA: U čemu nema ničega?
MARINA: U kršćanstvu.
LIDIJA: Kako to misliš, nema ničega?
MARINA: Tako. Nema ničega. Prije 5000 godina stočari na Bliskom istoku oblikovali su moralni kodeks koji se svodio na to da ne bi trebali jedni drugima raditi previše sranja.
To su proglasili Božjom objavom.
Naravno, to da ne bi trebali jedni drugima raditi previše sranja odnosilo se na sunarodnjake. Raditi gadosti drugima, Kanaancima na primjer, bila je vjerska obaveza.
LIDIJA: Hoćeš reći da je naš seksualni moral zapravo moral palestinskih stočara prije 5000 godina?
MARINA: Upravo tako. Isus ga je modificirao utoliko što je ukinuo kamenovanje bludnica.
O kamenovanju homoseksualaca nije ništa rekao pa homoseksualce još i danas kamenuju.
LIDIJA: Mene nije briga za Crkvu i za njeno mišljenje o bilo čemu.
MARINA: To što tebe nije briga za Crkvu ne znači da Crkvu nije briga za tebe.
Crkva se ne zadovoljava s time da upravlja životima svojih vjernika. Crkva želi upravljati sa svima. Na sve načine nastoji svoja vjerovanja ozakoniti i pomoću represivnog državnog aparata učiniti obaveznim za sve.
To je bit referenduma o braku.
Crkveni brak uređuju u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjem, ali njima to nije dovoljno. Oni žele i građanski, dakle svačiji brak, uređivati u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.
Glume moralne vertikale, a upitno je ima li ono što propovijedaju bilo kakve veze s Bogom i zdravom pameću.
Jedan svećenik mi je rekao da sam osoba poremećene seksualnosti. To mi je rekao lik koji po gradu hoda u haljini, ima pedeset godina i nikad u životu nije jebao zato što misli da je to dragom Bogu jako bitno. Nitko me neće uvjeriti da je on osoba normalne seksualnosti.
LIDIJA: Pretjeruješ. Istina je da ima svakakvih svećenika, ali nisu svi takvi.
Pričala sam ti o fra Tomislavu. Sjajan čovjek. Obrazovan, ljubazan, inteligentan. S njim možeš o svemu razgovarati. I sam je imao probleme jer je otvoreno govorio o negativnim pojavama u Crkvi.
MARINA: Znam da ima takvih. Uostalom, poznajem fra Tomislava. Razgovarala sam s njim. Nije me najurio iz crkve. Bio je jako ljubazan.
Rekao je da će se moliti za mene, da osluškujem svoje srce i da ću spoznati kojeg od te dvojice muškaraca je Bog namijenio meni.
Zapravo mi je rekao isto što i onaj koji mi je rekao da sam osoba poremećene seksualnosti, samo je bio ljubazniji.
Misli da celibat nije u redu, ali se neće oženiti. Kad bi se oženio, najurili bi ga iz Crkve, a njemu je milija osobna komocija nego Istina.
Jebe se svima njima za Istinu. Istina im je teoretska drkica koja nema nikakve veze s njihovim stvarnim životom.
LIDIJA: Ima i takvih, ali nisu svi takvi.
MARINA: Nisu svi takvi. Znam da ima finih svećenika i finih vjernika, ali oni nisu fini zahvaljujući Crkvi nego unatoč Crkve.
Crkva ih koristi kao kreč s kojim kreči grobove, da malo parafraziram Isusa.
LIDIJA: Kakve sad grobove?
MARINA: To je Isusov opis farizeja, da su okrečeni grobovi … kužiš … ono … izvana lijepo, bijelo i čisto, a iznutra truli mrtvac kojeg jedu crvi.
Ostalima u Crkvi bitna je samo moć, novac i moć.
(Marina donosi bocu nekog bezalkoholnog pića i dvije čaše. Nalijeva Lidiji i sebi. Sjeda natrag na fotelju)
LIDIJA: Unatoč svega, meni nije normalno živjeti s dva muškarca.
MARINA: Nije ti normalno zato što ti sve oko tebe sugerira da si normalna jedino ako živiš u paru s osobom suprotnog spola.
Pjesma na radiju plače za njim ili njom. Nikad za njima. U svim bajkama princeza čeka princa na bijelom konju. Nikad prinčeve na bijelim konjima.
Kad bi netko napisao bajku o princezi i dva princa dušobrižnici bi se digli na zadnje noge tvrdeći da se djeci nameće neprihvatljiv model obitelji.
Budući da sve bajke govore o jednom princu, ljudima je teško misliti izvan tog okvira. To onda dušobrižnici koriste kao dokaz da je ono što oni propovijedaju ljudima prirodno.
Nije najveće sranje što oni nešto brane vjernicima. Nije najveći sranje ni to što svoja vjerovanja uspijevaju ozakoniti i tako nametati i onima koji nisu vjernici.
Najveće sranje je da smo toliko prožeti njihovom ideologijom da i oni koji nisu vjernici teško mogu misliti izvan okvira koje su oni definirali.
I onima koji nisu vjernici teško je misliti da brak nije nužno veza jednog muškarca i jedne žene.
LIDIJA: Nemam dojam da svi žive u skladu s naučavanjem Crkve. Mnogi imaju ljubavnice, razvode se ---
MARINA: Sve ti je to još uvijek u okvirima koje su oni definirali.
Ljubavnika imaš zato što je Crkva odredila, a država ozakonila, da ne možeš imati dva muža. Neki se razvode zato što onaj drugi doista ne valja, a neki zato što ne možeš imati dva muža. Moraš se odlučiti za jednoga.
Čak i onda kad si na prvi pogled izvan sustava koji su oni definirali, zapravo si unutar sustava.
Malo seksa sa strane se tolerira, ako je potajice i sa sramom. Onda si još uvijek njihova. Priznaješ njihov sustav kao ispravan, ali ga zbog ljudskih slabosti ne realiziraš u potpunosti. Zbog toga se sramiš i skrivaš.
Ono što njih izbezumljuje je kad te nije briga za njihov sustav. Kad živiš mimo koordinata koje su oni postavili i nije te sram.
Kad se ne kaješ i ne treba ti njihovo oproštenje. Kad ti ne trebaju njihove duhovne usluge. Kad živiš u svijetu u kojem oni nemaju nikakvo značenje. Kad ti župnik izgleda smiješno kao što ti smiješno izgleda vrač koji s perjem u guzici pleše da bi udobrovoljio duhove predaka i prizvao kišu.
(MARINA donosi još jednu kutiju keksa.)
MARINA: Znaš li da smo si na terasi napravili veliki jacuzzi?
LIDIJA: Na terasi?
LIDIJA: Ma da, na terasi. U kupaonici je zagušljivo. Strašno je ugodno u vrućoj vodi na svježem zraku. To moraš probati.
LIDIJA: Nemam kupaći kostim.
MARINA: Jebeš kupaći kostim. Možemo se kupati bez kostima.
LIDIJA: Gole?
MARINA: Gole.
LIDIJA: Mene je sram.
MARINA: Ti nisi normalna. Zašto te je sram? Savršeno izgledaš.
LIDIJA: Nisam se depilirala.
MARINA: Koga briga za par dlačica na tvojim nogama.
LIDIJA: Pičku si nisam depilirala. Ove godine nismo planirali ići na more i ---
MARINA: Koga briga za dlake na tvojoj pički? Meni se sviđaju dlakave.
LIDIJA: Što ako nas netko vidi?
MARINA: Može nas vidjeti jedino susjed i to ako se popne na krov svoje kuće, što baš ne običava činiti.
LIDIJA: A što ako dođu tvoji ---
MARINA: Ništa. Pobjeći će kad vidi tvoju strašnu pičku. Tko zna, možda se ispod ogromnih dlaka kriju strašni zubi koji bi mogli odgristi njihove ---
LIDIJA: Možeš se ti zajebavati, ali meni je ipak neugodno. Bojim se da bi me netko mogao vidjeti.
MARINA: Ma daj, tko bi te mogao vidjeti. Susjed koji je upravo odlučio malo prošetati po krovu svoje kuće.
Uostalom, što onda ako nas vidi? Možda se popali, pa nas ---
LIDIJA: Daj prestani. Pa ne bi valjda prevarila svojega … svoje …
MARINA: Paaa, ne bi ih baš prevarila, ali ako bi mi se ukazala prilika, ne bi imala ništa protiv da se nataknem na nečiji kurac.
LIDIJA: I što bi ti rekli … ?
MARINA: Ništa mi ne bi rekli. Već su se navikli da se jebem s još nekim i da zbog toga nisu ostali bez mene i moje ---
LIDIJA: Marina!
MARINA: Razgovarali smo o tome. Skoro sve na ovom svijetu je sranje. Većina ljudi je sranje. Većina poslova je sranje. Zaključili smo da je život takvo sranje da treba iskoristiti svaku priliku da ti bude dobro. Tko zna kad će ti se takva prilika ponovo ukazati.
S time smo se bavili na početku, kad su gledali kako se jebem s onim drugim.
Na početku je i meni bilo neugodno.
Bilo me je sram.
U tom trenutku teško je razlučiti je li te sram zato što doista činiš nešto sramotno ili zato što su te naučili da je to sramotno.
LIDIJA: Zar tebe ne bi smetalo da se oni jebu s nekom curom dok sa mnom piješ kavu?
MARINA: Na početku bi mi smetalo. Bojala sam se da ću ih izgubiti. Nazivala sam ih. Ispitivala sam gdje su i kada će se vratiti.
LIDIJA: Hoćeš reći da sada i oni ---
MARINA: Na početku su se bavili samo sa mnom i našim odnosom.
Stjepan je slikar. Prvo sam mu ja bila model. Nakon nekoliko godina nije mi se više dalo, a i nisam stigla. Nakon mene pozirala mu je jedna prekrasna cura.
Naravno da ga je popalila kad ju je satima gledao golu. Kužila sam da će se pojebati. Uhvatila me panika da ću ga izgubiti.
LIDIJA: I što si učinila?
MARINA: Ništa.
LIDIJA: Ništa!?
MARINA: U jednom trenutku sam shvatila da zapravo smišljam kako da ga spriječim da učini ono što ga oduševljava.
Zašto?
Zato da ga zadržim za sebe. Zato što me nije briga kako će se on osjećati. Samo mi je bilo bitno da meni bude dobro. A kako bi mi moglo biti dobro ako bi mu, da se malo pjesnički izrazim, podrezala krila samo da bude sa mnom?
Tko bi onda uopće bio sa mnom?
To više ne bi bio moj Stjepan, sjajni slikar pun energije, pun životne radosti, nego nekakvi unakaženi, bezvoljni, depresivni Stjepana.
Na kraju mi je pukao film i rekla sam mu - jebi je u sve rupe u koje će ti dati.
Jedva čekam da nakon toga i mene pojebeš.
LIDIJA: I što se nakon toga dogodilo?
MARINA: A što misliš da se dogodilo? Pojebali su se.
LIDIJA: I što si ti učinila?
MARINA: Ništa. Još neko vrijeme sam bila zabrinuta, dok ih nisam zatekla u krevetu.
LIDIJA: Zatekla si ih u krevetu?
MARINA: Aha. Stjepan se zbunio. Sjeo je na rub kreveta i pokunjeno je iščekivao što će se dogoditi. Cura se nije zbunila. Skinula me je i poliza mi je pičku.
Nitko me do tada nije tako dobro polizao. Zatim sam ja nju polizala. Dok sam je lizala, okrenula sam guzicu prema Stjepanu. Nije dugo izdržao. Uskoro sam ga osjetila u sebi.
Još uvijek se povremeno nađemo i poližemo jedna drugu.
LIDIJA: Marina! Hoćeš reći da si lezba?
MARINA: Ne znam što sam i nije me briga. Paše mi kad mi ga muškarac stavi u pičku, što deblji to bolje, ali paše mi i kad me žena liže. Moji dečki se ne briju redovno. Iritiraju me njihove brade. Žene imaju glatka lica.
Nakon što sam zatekla Stjepana s djevojkom nije mi bilo previše neugodno kad sam se ja prvi put pojebala sa strane.
LIDIJA: S kim si se pojebala?
MARINA: Ma ne znaš ga. Bavi se s glazbom. Stjecajem okolnosti otišli smo na kavu. Zapričali smo se. Skužila sam da je lik ok.
LIDIJA: Dobro, lik je ok, ali nećeš se jebati sa svakim tko ti je ok.
MARINA: A zašto se ne bi jebala sa svakim tko mi je ok? Meni je malo tko ok.
Ne možeš s nekim biti do kraja bliska ako se niste pojebali. Bez toga između vas uvijek postoji nekakva odvojenost, nekakvi nevidljivi zid, nekakva laž.
Laž da ste prijatelji ili laž da se ne želite jebati.
Kako je moguće da ti je netko blizak prijatelj i da te ne želi jebati? Ili laže da ti je prijatelj ili laže da te ne želi jebati.
LIDIJA: Ma dobro i što je bilo dalje?
MARINA: Što je razgovor više odmicao, to sam češće razmišljala kako bi se rado jebala s njim.
LIDIJA: Marina!
MARINA: Počela sam se vlažiti. Počela sam bubriti. Jednog trena sam mu jednostavno rekla – idemo se nekud jebati.
LIDIJA: I?
MARINA: Jebali smo se. Dok se oporavio od šoka, otišli smo u WC. Sjeo je na školjku, a ja na njega, na njegov kurac. Cijela situacija me toliko popalila da sam svršila nakon nekoliko trzaja. Nakon par minuta pušenja i on je bio gotov.
Vratili smo se za naš stol. Smijuljili smo se i naručili smo još jednu kavu. Godilo mi je. Godio mi je njegov kurac. Godio mi je okus njegove sperme pomiješan s okusom kave.
LIDIJA: I nije te brinulo što će tvoji muškarci misliti o tome.
MARINA: Zapravo je. Prije toga sama sam otišla na WC i nazvala Stjepana. Pitala sam ga što da učinim. Da bi se jebala, ali me strah.
LIDIJA: I što ti je rekao?
MARINA: Rekao mi je da se besramno nabijem na kurac i da će me nakon toga još i on jebati.
LIDIJA: Ja nešto takvo nikad ne bi mogla učiniti.
MARINA: Ne bi se mogla popaliti na zgodnog frajera ili ne bi mogla jer te strah?
LIDIJA: Ne znam. Koji put mi se čini da ne bi mogla zato što mi je moj Luka dovoljan.
Koji put mi se čini da ne bi mogla zato što me je strah priznati da me to privlači.
Po danu je sve u redu. Malo sam zaokupljena Lukom, malo poslom, malo svijetom kao takvim. Noću mi krenu snovi. Snovi da se jebem sa svima i svakim. Totalno kurvinski snovi. Da me svi jebu, a ja svršavam i svršavam. Ne sanjam konkretna lica. Samo mišićava znojna tijela i njihove kurčeve.
Pune me spermom, jedan za drugim. Besramno gola sjedim na kauču, raširenih nogu. Svi gledaju kako mi se iz pičke cijedi sperma.
Strah me je tih snova. Bojim se da nisam normalna.
MARINA: Bojim se da si normalnija dok spavaš nego dok si budna.
Hoćemo li se na kraju kupati?
LIDIJA: Ne znam. Neugodno mi je. Nisam se depilirala. Luki se sviđa moja dlakava pička, ali to baš i nije u trendu. Mnogi bi rekli da ne održavam intimnu higijenu, a zapravo je održavam. Perem se svako malo, samo mi se ne da depilirati. To mi iritira kožu. Pojavljuju mi se nekakve bubuljice, nekakvi prištići.
(Dok je Lidija to govorila, Marina se počela skidati. Odložila je odjeću na fotelju i izašla na terasu.)
MARINA: Dođi. Voda je topla. Godit će ti.
(Lidija ustaje, malo oklijeva, zatim se skida, prvo sporo, zatim sve brže. Gola izlazi na terasu.)
2. SLIKA
(U jacuzziju na Marininoj terasi.)
LIDIJA: Zašto si prestala predavati vjeronauk?
MARINA: Dobila sam otkaz zbog neprimjerenog odnosa s razvedenim muškarcem.
LIDIJA: (Podrugljivo) Nisi dobila premještaj u drugu župu?
MARINA: Nisam. Nemam kurac i nisam posoljena.
LIDIJA: Posoljena?
MARINA: Zaređena. Nisam zaređeni muškarac.
LIDIJA: Jesi li se nekome žalila?
MARINA: Nisam. Kome bi se žalila? Crkva je feudalna institucija. Biskup je lokalni feudalac koji postavlja i otpušta vjeroučitelje.
LIDIJA: U državnoj školi?
MARINA: U državnoj školi.
LIDIJA: Kako je to moguće?
MARINA: Takav je ugovor naša država sklopila s Vatikanom.
LIDIJA: Ja sam mislila da živimo u laičkoj državi.
MARINA: Krivo si mislila.
LIDIJA: Razumijem da si ogorčena, ali prekršila si pravila. Ne možeš biti u vezi s razvedenim muškarcem i predavati vjeronauk.
MARINA: Znam da sam prekršila pravila, ali isto tako znam da nisam učinila ništa loše.
Bila sam u vezi s muškarcem koji je već bio razveden kad sam ga upoznala.
Oni misle da mogu stvarnost svesti na pravila, na zakon. Oni su religija pravila, religija zakona. Isus je u svemu tome samo ukras.
LIDIJA: Svaka religija je sustav pravila.
MARINA: Nije svaka religija sustav pravila. Svaka loša religija je sustav pravila.
Isus je završio na križu zato što je kršio pravila. Liječio je subotom.
U Bibliji jasno piše da subotom ne smiješ raditi nikakvi posao, ni ti, ni sluga tvoj, ni stoka tvoja, ni stranac koji se nađe pod tvojim krovom.
LIDIJA: Očito je autor htio spriječiti sve trikove kojih bi se ljudi mogli dosjetiti da zaobiđu tu odredbu.
MARINA: Aha. I onda dođe Isus i liječi subotom. Nije ni čudo što su ga ubili. To im je nalagao zakon u koji su vjerovali, to je bila njihova vjerska obaveza.
..
Što misliš, tko je razapeo Isusa?
LIDIJA: Židovi. Ne, Rimljani.
MARINA: Razapeli su ga pobožni ljudi. Ljudi kojima je vjera bila važna. Ljudi koji su mislili da znaju što je Božja volja i da je njihov posao da je provode.
Nisu ga razapeli ni lopovi, ni kurve, ni političari. Oni su radili svoj posao. Njih nije bilo briga za nekakvog Isusa.
LIDIJA: Nije baš tako. Neke kurve su mu prale noge.
MARINA: Je. Točno. Neke kurve su mu prale noge.
LIDIJA: Ponicije Pilat je bio političar.
MARINA: Da, Poncije Pilat je bio političar, ali je razapeo Isusa tek kad su mu pobožni ljudi zaprijetili da će mu ugroziti političku karijeru.
On ga je namjeravao išibati, čisto da se vidi tko je vlast i pustiti.
LIDIJA: Ako su Isusa ubili zato što je liječio subotom, zašto danas subotom radimo?
MARINA: Isto tako možeš pitati zašto je Pavao napisao da starješina može biti jedne žene muž, a Crkva je odlučila da svećenici moraju živjeti u celibati.
Zašto je Pavao napisati da je bolje ženiti se nego izgarati, a Crkva je odlučila da je bolje izgarati nego se ženiti.
LIDIJA: Izgarati?
MARINA: Po cijele dane razmišljati o seksu. Baviti se sa seksom više nego s bilo čime drugim. Kraj svih pljački, nasilja i otimačina smatrati da je seks najveći problem na svijetu.
Zlobnici bi rekli da je to razumljivo budući da ne moraju razmišljati što će sutra jesti ili kako će platiti račune. Seks je jedino što njima nedostaje, a svatko se bavi s onim što mu nedostaje.
LIDIJA: Ma pusti sad Crkvu, ali moraju postojati nekakva pravila.
MARINA: Ne možeš stvarnost reducirati na pravila.
LIDIJA: Ne može jedan dan biti istina ovo, a drugi dan ono.
MARINA: Istina je kad se ono što misliš poklapa s onim što je, sa stvarnošću.
Stvarnost je stalno u pokretu. Svako novi trenutak je novi univerzum. Ne možeš stvarnost reducirati na pravila. Ako je stvarnost stalno u pokretu onda bi i pravila koja opisuju stvarnost morala biti stalno u pokretu.
LIDIJA: Ako nema pravila, onda svatko može misliti da je u pravu.
MARINA: Svatko može misliti bilo što.
LIDIJA: Zato nam trebaju pravila.
MARINA: I s pravilima svaki idiot misli da je u pravu. Možeš misliti bilo što, ali ako nešto krivo napraviš, onda nastradaš. To je bit stvari.
LIDIJA: Kako znaš da si nastradala, ako nema pravila?
MARINA: Nije važno znaš li da si nastradala ili ne znaš. Ako krivo odlučiš, tvoja moć se smanjuje. Ako dobro odlučiš, tvoja moć se povećava.
Nebitno je što misliš o tome. Nebitno je ako misliš da si u pravu, dok ti se moć smanjuje. Nebitno je ako misliš da si u krivu, dok ti se moć povećava. Nebitno je što misliš.
Bitna je moć.
LIDIJA: Moć?
MARINA: Moć da percipiraš stvarnost.
Moć da na temelju onog što percipiraš donosiš ispravne odluke.
Moć da realiziraš ono što misliš da bi trebala realizirati.
Moć da spriječiš ono što misliš da bi trebala spriječiti.
LIDIJA: Nije li moć zlo?
MARINA: Ma da, moć da percipiraš stvarnost je zlo, a suprotno od toga, nemoć da percipiraš stvarnost, ludost, to je valjda dobro.
Moš mislit.
Kao što sam ti već rekla, ako nemaš moć pomoći onome kome treba pomoć, onda je tvoja dobrota nebitna.
(Nekoliko trenutaka sjede u kadi i jedu kekse.)
LIDIJA: Što si učinila kad si izgubila posao?
MARINA: Zaposlila sam se u jednoj firmi. Nakon nekoliko godina dala sam otkaz i otišla sam studirati dizajn.
LIDIJA: Od čega si živjela dok si studirala?
MARINA: Jebala sam se za novce.
LIDIJA: Bila si prostitutka?
MARINA: Bila sam kurva.
LIDIJA: Zašto?
MARINA: Za novce. Moraš jesti, moraš platiti faks.
LIDIJA: Novce si mogla dobiti i u firmi u kojoj si dala otkaz.
MARINA: Koje novce? Za što? Četiri tisuće kuna. Za to sam svaki dan radila deset sati i svako malo su me jebali u glavu.
Na kraju mi se učinilo da mi je bolje da se za sto eura pola sata jebem u pičku nego da me za četiri tisuće kuna cijeli mjesec jebu u glavu.
LIDIJA: Zar nije sto eura za jedan sat?
MARINA: Teoretski je, ali malo tko može jebati jedan sat. Uglavnom ti je to deset minuta i frajer je gotov.
Radnim danima sam odlazila na faks. Vikendom sam se jebala za novce. Nisam imala svodnika. Nisam stajala na cesti. Prve mušterije sam našla na internetu, a oni su me preporučili prijateljima. Ako mi je netko bio antipatičan, nisam se s njim jebala.
S vremenom sam našla desetak stalnih jebača.
LIDIJA: To je strašno. Prodavala si svoje tijelo za novce.
MARINA: Svoje tijelo sam prodavala za novce i kad sam radila u onoj firmi. S ljudima koji su mi se gadile radila sam stvari koje su mi se gadile, samo za puno manje novaca.
LIDIJA: Što ako za to doznaju tvoji partneri?
MARINA: Oni to znaju.
LIDIJA: Znaju?
MARINA: Znaju. Kad sam završila faks, prestala sam se s time baviti. Ponovo sam se zaposlila u školi, ovaj put kao predavač umjetničke grupe predmeta.
Svi moji stalni jebači prihvatili su da se više s time ne bavim, osim jednog koji se … a budući da nemam bolji izraz za to … a recimo zaljubio u mene.
Prvo mi je govorio da ne može bez mene, da će mi platiti koliko želim. Nudio mi je vikendicu na moru, auto, funkciju u svojoj stranci.
Kad je vidio da od toga neće biti ništa, počeo mi je prijetiti da će sve o mojoj, kako je on to rekao, prljavoj prošlosti, reći mojem dečku.
LIDIJA: Dečku?
MARINA: Nisam mu rekla da živim s dva muškarca. Svaku subotu jebao je kurvu. Svaku nedjelju je s obitelji odlazio na misu, ali sam sigurna da bi me smatrao izopačenom da je znao da živim s dva muškarca.
Zajedno smo se jebali za novce, a prljavu prošlost sam, po njegovom mišljenju, imala samo ja. On je član pokreta ZRNO.
LIDIJA: ZRNO?
MARINA: Zabrinuti roditelji nadziru odgoj. Nisu oni nikakvi zabrinuti roditelji koji nadziru odgoj, nego katolički talibani koji bi svima oko sebe propisivali kako će živjeti.
Tvrde da homoseksualnost nije prirodna. Ne postaju ljudi pederi zato što su u jednom trenutku, iz objesiti, odlučili postati pederi.
Pederi su pederi baš zato što ih prirodno privlače muške guzice.
LIDIJA: Zar ipak u prirodi ne postoji težnja da se pare ženke i mužjaci. Čini mi se da je to prirodno.
MARINA: Prirodno je i da dobro vidiš. Unatoč toga, ja prirodno ne vidim dobro, pa nosim neprirodne leće.
Prirodno je da se privlače suprotni spolovi, ali prirodno je i da u prirodnoj produkciji postoje varijacije.
Crkva manipulira s prirodnim. Prirodno je dobro dok to njima odgovara.
Prirodno je i da se jebeš dok ti se jebe.
U tom slučaju Crkva smatra da se prirodnom porivu trebamo oduprijeti.
Ako je nešto prirodno u skladu s njihovim dogmama, a onda je prirodno dobro, ako nešto prirodno nije u skladu s njihovim dogmama, onda se prirodnom trebamo oduprijeti.
U konačnici je svejedno je li nešto prirodno ili nije.
Sva njihova umovanja svode se na retoričke i psihološke trikove … na manipulaciju.
Na primjer, ako se netko nakon predbračnog seksa loše osjeća, onda je to zato što predbračni seks nije dio Božjeg plana.
Ako se netko nakon bračnog seksa loše osjeća, onda to nije zato što brak ne valja. Onda treba trpjeti. Trpljenje je milo Bogu i vodi u svetost.
Njih nije briga za stvarnost. Oni manipuliraju sa stvarnošću.
Oni stvarnost na silu uguravaju u svoje dogme. Ako se neki dio stvarnosti poklapa s njihovim dogmama, onda je to dokaz da su njihove dogme istinite.
Ako se ne poklapa, onda će smisliti neko objašnjenje.
Onda treba trpjeti, onda se treba boriti, onda je to otajstvo.
LIDIJA: Otajstvo?
MARINA: Tajna. To znači da ni uz najbolju volju nisu uspjeli smisliti nekakvo razumno opravdanje svoje dogme.
Čovjek se nakon predbračnog seksa može neugodno osjećati zbog mnoštva razloga. Jedan od mogućih razloga je i to što su ga cijeli život uvjeravali da je seks prije braka nešto loše.
Od prvog osnovne te uvjeravaju da je seks prije braka nešto loše, a kad se nakon takvog seksa loše osjećaš onda je to njima dokaz da su u pravu; da se ljudi nakon predbračnog seksa prirodno loše osjećaju.
LIDIJA: Dobro, pusti sad Crkvu. Reci mi što je dalje bilo s tim likom?
MARINA: Nakon što mi je prijetio da će sve reći mojem dečku posjela sam Marka i Stjepana i sve im ispričala.
LIDIJA: I?
MARINA: Nisam ti bez veze rekla da su oni nešto posebno. Prvo su bili malo šokirani. Nakon toga su se obojica popalili od pomisli da sam se ševila s mnoštvom muškaraca i počeli su me jebati kao mladi majmuni.
Sad ti mogu priznati da zbog posla s kojim sam se bavila imam prilično izdržljivu pičku, ali pred jutro sam im morala reći da više ne mogu.
Rekla sam im da se zdrkaju, ako im još treba i da idemo spavati.
LIDIJA: (glasno se smije) Marina, ti nisi normalna.
I što je nakon toga bilo s tim likom?
MARINA: Stjepan je nazvao njegovu ženu. Glumio je iznerviranog supruga koji je upravo doznao da ga žena vara s njenim mužem.
LIDIJA: Isuse Bože, vi niste normalni.
MARINA: Mrzim takve svinje. Lik je bio spreman razoriti mi vezu koja mi je puno značila da bi ugodio svojem kurcu.
LIDIJA: I što je bilo nakon toga?
MARINA: Ništa. Nije se više javljao. Vjerojatno je shvatio da me nema s čime ucjenjivati.
(Neko vrijeme piju sok koji mogu dohvatiti bez da izlaze iz vode.)
MARINA: Prekrasna si.
LIDIJA: Ma daj, premršava sam. Sise su mi suviše male.
MARINA: Nisu ti male. Totalno su slatke.
LIDIJA: Ma nisu. Tvoje su ljepše.
..
Pipnula bi ih.
MARINA: Pipni ih.
LIDIJA: Ma daj.
MARINA: Mogla si mi odmah reći da ti se ne sviđaju.
LIDIJA: Sviđaju mi se, ali ---
MARINA: Što ali? Dodirni ih ako ti se sviđaju.
LIDIJA: Bojim se.
MARINA: Čega se bojiš?
LIDIJA: Ne znam čega. Bojim se.
MARINA: Htjela bi, ali se bojiš.
LIDIJA: Da.
(Taj tren je Lidija pogledala prema nebu.)
LIDIJA: Sprema se oluja. Vratimo se u kuću.
(Izlaze iz vode i ulaze u kuću.)
3. SLIKA
(Lidija sjedi na fotelji. Odjevena je u bijeli ogrtač za kupanje. U sobu ulazi Marina s kavom i keksima. Odjevena je u crveni ogrtač. Lidija sjeda na kauč pokraj Marine. Noge stavlja na dignuti rub kauča, a glavu Marini u krilo. Marina je povremeno miluje po kosi.)
LIDIJA: Bojim se da ćemo se pojebati. Ako se pojebemo, bojim se da ću preći nekakvu granicu. Bojim se da ću se naći u svijetu bez jasnih granica. Bez pravila. Bez sigurnosti.
MARINA: Kakve jebene sigurnosti? Nisam sigurna da ću sutra biti živa.
LIDIJA: Što će biti s nama kad više nećemo biti žive?
MARINA: Ne znam. Ako ima Boga onda nekud ideš, raj, pakao, tako nešto. Ako nema Boga, onda ništa. Onda te više nema.
LIDIJA: Jesi li religiozna?
MARINA: Ne znam. Nisam ako to znači vjerovati da na nebu sjedi lik koji po cijele dane gleda tko se s kim i u koju rupu jebe. Nisam ako to znači vjerovati da na nebu sjedi luđak koji stvara pedere, a onda pizdi zato što se jebu u guzice.
Nisam religiozna ni ako to znači vjerovati da možeš napraviti bilo kakvo sranje, zatim se pokaješ, dvije tri zdravomarije i otvaraju se vrata raja.
U životu nisam čula da je netko vratio ukradeno zato što bez naknade počinjene štete nije mogao dobiti odrješenje; ali ako se razvedeš i ponovo oženiš, onda nema odrješenja, jer ustraješ u grješnom životu.
Nisam ni ateista ako to znači vjerovati da nema Boga. To mi izgleda jednako blesavo kao i vjerovati da ga ima.
Isti kurac.
Jedno i drugo znači da si jako uvjerena u nešto za što nemaš nikakve dokaze.
Zapravo, svejedno mi je ima li Boga ili nema.
LIDIJA: Pa što ti je onda bitno, ako ti je svejedno ima li Boga ili nema.?
MARINA: Bitno mi je da razlikujem istinu i laž. Bitno mi je da razlikujem dobro i zlo.
LIDIJA: Što je uopće dobro, ako nema Boga?
MARINA: Ma da, što je dobro ako na nebu nema Velikog Bijelog Majmuna koji propisuje što je dobro.
LIDIJA: Ti me zajebavaš, ali što je dobro ako na nebu nema Velikog Bijelog Majmuna?
MARINA: Bitno je što je istina i što želiš biti. Dobro je ono što te vodi u smjeru u kojem želiš ići.
LIDIJA: A što ako krivo izabereš? Želiš jedno, a dobiješ nešto drugo. Piješ da bi bila sretna, a od pića poludiš, pa si nesretna.
MARINA: Onda si krivo mislila. Mislila si da je istina da će te alkohol usrećiti, a nije. Nisi razlikovala istinu i laži.
(Nekoliko trenutaka tišine. Marina pije kavu.)
LIDIJA: Svega se bojim.
Bojim se jebati s tobom. Bojim se propustiti priliku da se pojebem s tobom. Bojim se da mi se takva prilika neće ponovo ukazati. Svega se bojim.
Bojim se da ću se zaljubiti u tebe.
MARINA: Pa zar se već nisi zaljubila u mene?
LIDIJA. Ne znam. Lijepo mi je s tobom. Lijepo mi je razgovarati s tobom. Htjela bi te dodirivati. Htjela bi da ti mene dodiruješ. Fasciniraš me.
To je valjda ljubav.
MARINA: Jebeš ljubav.
LIDIJA: Kako to misliš!
MARINA: Tako. Jebeš ljubav. Ljubav je sranje.
LIDIJA: Daj ne seri. Malo prije si me pitala jesam li zaljubljena u tebe, a sad veliš da je ljubav sranje. Ispada da su moji osjećaji prema tebi sranje, da sam ja sranje.
Mislila sam da i ti mene barem malo voliš.
MARINA: Da i ja tebe barem malo volim?
Lidija!
Želiš li mi nešto priznati?
LIDIJA: Sviđaš mi se od kad sam te prvi put vidjela. Nisam znala što da učinim s time. To nije normalno.
Ja nisam lezba.
Godi mi kurac, a htjela bi te polizati.
Sad mi veliš da je ljubav sranje. Da je ono što osjećam prema tebi sranje.
MARINA: Ne mislim da je ono što osjećaš prema meni sranje.
LIDIJA: Rekla si da je ljubav sranje?
MARINA: Ljubav je sranje zato što je ljudima svašta ljubav.
Nekima ja ljubav ono kad im se digne kurac. Nekima je ljubav cminzdrava čežnja za nekim od koga će imati nekakvu korist. Seljak voli kravu zato što mu daje mlijekom, a muž voli ženu zato što mu daje pičku.
Nekima je ljubav cminzdrava čežnja za nekim tko će osmisliti njihov besmisleni život. To je najčešće tolika praznina da je nitko s ničim ne može ispuniti, posebno zato što su prazni ljudi privlačni jedino isto tako praznim ljudima.
Oni koji imaju nešto u sebi traže sebi slične.
LIDIJA: A ako se nekome divimo zbog njegovih vrlina?
MARINA: I to je ljudima ljubav.
LIDIJA: Zašto misliš da je to sranje?
MARINA: To nije sranje. Sranje je što ljudi rijetko kad misle na nešto takvo kad govore o ljubavi. Sranje je što je malo tko uopće u stanju percipirati vrlinu. Ako je i percipira, veća je vjerojatnost da će je mrziti, nego da će joj se diviti.
Što imaš više vrline, to je veća vjerojatnost da ćeš svjetini ići na živce.
LIDIJA: Ljudi bi trebali više slušati glas svojega srca.
MARINA: Jebeš glas srca.
LIDIJA: Sablažnjavaš me.
MARINA: Glas srca ti je ono kad prebireš po emocijicama, pa se propustiš najugodnijoj. Srce nije briga što je istina ni što je dobro. Srcu je jedino važno da mu je ugodno. To je nešto ljigavo, slinavo i sluzavo.
Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi – tako je opisivao Pavao takvu ljubav. Nije mu došlo do pameti da ljubav sve vjeruje i svemu se nada zato što je nije briga za istinu i dobro.
Kad ljudi govore o ljubavi, najčešće govore o nekakvoj ludosti.
(Lidija se diže, popije malo kave i vrača se. Neko vrijeme šute.)
MARINA: Još uvijek se bojiš?
LIDIJA: Bojim se da ću se zaljubiti u tebe ili ako te taj izraz nervira, bojim se da ću ti se još više diviti ako me dobro pojebeš, a uopće ne sumnjam da bi me mogla dobro pojebati.
Bojim se što će se dogoditi nakon toga. Bojim se što će se dogoditi kad to ljudi doznaju.
MARINA: Neće doznati.
LIDIJA: Hoće Marina, hoće.
Ako se sada pojebemo, pojebat ćemo se opet. Jebat ćemo se svako malo. Jebat ćemo se svugdje. Ona otrcana dosjetka da se jedino ljubav i glupost ne mogu sakriti nije posve bedasta.
Bojim se što će reći moji roditelji, prijatelji, kolege na poslu. Bojim se da će me Luka ostaviti.
MARINA: A jebi ga. Ne mogu te utješiti. Ne mogu ti reći da se tvoji roditelji neće ljutiti, kad su se moji mene odrekli. Ne mogu ti reći da nećeš imati probleme na poslu, kad ja imam probleme na poslu.
Ja sam se tako lomila prije nego sam odlučila živjeti s Markom i Stjepanom.
LIDIJA: I kako si na kraju odlučila živjeti s obojicom?
MARINA: Jednog sam trena shvatila da sve moraš poslati k vragu. Roditelje, prijatelje, kolege, Crkvu, sve. Moraš biti spremna da te smatraju luđakinjom i kurvom i da te nije briga. Da te nije briga za ničija očekivanja i ničije mišljenje.
Dok to ne učiniš, rob si očekivanja drugih ljudi.
Istovremeno je strašno i oslobađajuće kad ih sve pošalješ k vraga. Osjećaš se kao da si odbacila ogromni teret koji te je sprečavao da slobodno dišeš.
LIDIJA: Mislim da znam o čemu govoriš. Godinama sam htjela nekud otići s biciklom. Svake godine sam se dogovarala s prijateljima i svake godine su zbog nečega odustali. Jednog trenutka sam pomislila da mi nitko ne treba, da mogu otići sama.
Kupila sam opremu, bisage, vreću, mali šator i sitnice. Sjela sam na bicikl i krenula. Dnevno sam prelazila preko 50 kilometara i bilo mi je super.
MARINA: Sjećam se toga. Dok si mi pričala o tome, bila sam zadivljena. Bila si mi strašno inspirativna.
LIDIJA: Inspirativna? I ti si nekud krenula s biciklom?
MARINA: Ne. Inspirativna u smislu da sam pomislila da bi i ja mogla poslati sve k vragu i učiniti ono što mislim da bi trebala učiniti.
LIDIJA: Nemoj me zajebavati. Hoćeš reći da je tebe moj izlet biciklom ---
MARINA: Upravo tako. Znaš li uopće što si učinila? Sve si poslala k vragu i napravila si ono što si mislila da trebaš napraviti.
Nije te bilo briga što će ljudi misliti. Nije te bilo briga što nitko nije htio ići s tobom.
LIDIJA: A i to da sam išla sama. Sama sam krenula. Nekoliko dana vozila sam sama. Negdje kod Plitvica srela sam Slovence koji su biciklima išli od Maribora do Dubrovnika. Dalje smo nastavili zajedno.
MARINA: Ma da. Dok sjediš i razmišljaš s kime bi išla, nemaš s kime ići. Treba krenuti. Na putu ćeš sresti sebe slične.
(MARINA uzima šalicu s kavom i popije malo kave.)
LIDIJA: Ako nije bitno što ljudi misle, što je onda uopće bitno?
MARINA: Bitna si jedino ti i ono što ti želiš.
LIDIJA: Nije li to sebično.
MARINA: Ne znam je li to sebično. Ne zanima me je li to sebično. Bitno je da činiš ono što te vuče naprijed. Ono od čega rastu tvoje kvalitete.
Ako ne rastemo, ako ne razvijamo svoje kvalitete, ako se prepustimo depresiji i propadanju, nitko neće imati nikakve koristi od nas.
LIDIJA: Iz ovog što govoriš ispada da je besmisleno žrtvovati se za nekoga.
MARINA: Žrtvovati se za druge je sranje.
LIDIJA: Ja ne mislim da je sranje nešto pretrpjeti da bi ostvarili neko dobro, da bi se oduprijeli zlu.
MARINA: Ni ja ne mislim da je sranje nešto pretrpjeti da bi ostvarila neko dobro.
Problem je što postoje dvije na prvi pogled slične, a zapravo različite stvari.
Ako nešto radiš jer te to veseli ili ako nešto radiš jer se nadaš nekakvoj koristi, oreš polje da bi uzgojila žito, moraš uložiti nekakve resurse. Nešto moraš izgubiti. Gubiš vrijeme. Umaraš se. Gubiš zdravlje, ponekad i život.
Naravno da je u redu nešto izgubiti da bi dobila ono što ti je važno. U redu je i poginuti za ono što ti je važno.
Sranje je što ti o žrtvovanju najčešće govore kad te žele prisiliti da učiš nešto što te ne veseli, što ne smatraš dobrim i od čega nećeš imati nikakve koristi; na primjer, kad te s argumentom da se trebaš žrtvovati nagovaraju da ostaneš u braku s govnom koje te tuče i ponižava.
LIDIJA: Kako bi izgledao svijet u kojem bi svatko činio ono što je dobro za njega?
Kako bi izgledao svijet u kojem bi svaki idiot činio ono što je dobro za njega.?
MARINA: Nije me briga za idiote i ne znam što bi oni trebali činiti.
Jedino dobro koje idiot može učiniti je da se ubije.
Neki ljudi su idioti, unatoč toga što mnogi vjeruju da nitko nije zao, da je za sve krivo nesretno djetinjstvo, roditelji, društvo … pička materina.
LIDIJA: Zar doista misliš da naši roditelji ne utječu na nas? Ja sam htjela studirati nešto vezano uz umjetnost. Imala sam 19 godina. Tada se sa svime time nisam snalazila. Mislila sam da sam odrasla, da sve razumijem, da se znam brinuti o sebi. Sada znam da se nisam znala brinuti o sebi.
Cijelu srednju školu sam slikala. Uživala sam u tome.
Roditelji su me uvjerili da je to nešto neozbiljno, da bi trebala studirati nešto konkretno, nešto ozbiljno, a da mi slikanje može biti hobi.
Završila sam faks koji me ne veseli. Radim posao koji me ne veseli. Sa slikanjem se ne stignem baviti.
Zajebali su me.
Dok sam shvatila da su me zajebali, bilo je kasno. Ne samo da mi se posao gadi nego se još i bojim da ću ga izgubiti. Možeš li si to zamisliti? Bojim se da ću izgubiti posao koji mi se gadi.
MARINA: Malo koga roditelji nisu zajebali, ovako ili onako, ali nisu zbog toga svi postali govna. Neki su postali govna, neki nisu.
Neki se teško nose sa sranjima koja im se događaju. Razbole se, padnu u depresiju, polude, ubiju se; ali svi ne postaju govna.
Nismo svi jednaki.
Mnogi misle da smo izvana različiti, a u biti slični. Meni se čini da smo izvana slični, a u biti različiti … najčešće na ovaj ili onaj način zli.
Nisu zli samo oni koji su nekoga opljačkali ili ubili. Zli su i oni koji gledaju zlo i ne usude mu se suprotstaviti, koji puštaju da se stvari odvijaju svojim tijekom ili biraju ono što od njih iziskuje manje truda, što je manje opasno.
Zlo ja kad se ne usudimo napraviti ono što mislimo da bismo trebali napraviti.
Zlo je kad se ne usudimo biti ono što mislimo da bismo trebali biti.
LIDIJA: Ako tako definiraš zlo, onda smo svi zli. Onda sam ja zla jer se bojim polizati tvoju pičku, a tako htjela bi. Zla sam jer se bojim zgodnom neznancu nasaditi na kurac, a htjela bi. Zla sam jer se bojim dvojici ili trojici istovremeno nabiti na kurac, a i to bi htjela.
Bojim biti s tobom, jer se bojim onoga što bi mogla učiniti s tobom.
MARINA: Još je dobro kad znaš čega se bojiš, kad znaš da nešto želiš, ali se bojiš. Jedan moj prijatelj bio je oženjen dok je studirao ---
LIDIJA: Rano se oženio ili je dugo studirao?
MARINA: Ma ne, to mu je bio drugi faks. Već je završio elektrotehniku i zaposlio se, a onda se sjetio da bi studirao filozofiju.
LIDIJA: Gdje je studirao?
MARINA: Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Dok smo razgovarali kako mu je bilo na fakultetu, stalno je govorio o jednoj djevojci.
Opisao ju je kao nisku, mršavu, crnu, duge crne kose, tamnog tena. Govorio je o njoj s divljenjem. Trudio se biti blizu nje kad god je to bilo moguće. Nedostajala mu je kad je nije bilo.
Pitala sam ga kako dugo je trajalo to njegovo oduševljenje. Rekao mi je da je trajalo sve četiri godine.
Pogledala sam ga i rekla mu – pa ti si bio zaljubljen u nju.
Prvo me čudno gledao, a onda mi je rekao – jebo te kurac, u pravu si, bio sam zaljubljen u nju.
Možeš li si ti to zamisliti? Lik je nakon dvadeset godina shvatio da je četiri godine bio zaljubljen u tu ženu.
LIDIJA: I kako to da je tek sad shvatio da je bio zaljubljen u nju?
MARINA: To sam ga i ja pitala. Rekao mi je da je u to doba bio oženjen i da mu je bilo nepojmljivo prevariti ženu. Zapravo, ne samo da mu je bilo nepojmljivo prevariti ženu nego mu je bilo nepojmljivo takvo nešto misliti.
Sam sebe je uvjerio da mu je ta djevojka samo prijatelji.
LIDIJA: Jebo te, pa to je strašno.
MARINA: Ma da. Nakon nekoliko godina se je razveo.
LIDIJA: Zbog te djevojke?
MARINA: Ne, iz čisto desetog razloga.
LIDIJA: A što je bilo s tom djevojkom?
MARINA: Ništa nije bilo s tom djevojkom. Ljudi bi htjeli da nakon svakog zajeba slijedi happy end.
Kad nešto zajebeš, često više nema natrag. Šteta je trajno učinjena. U to doba nije bilo fejsa. Djevojka je završila faks i više je nije vidio.
Tek nakon dvadeset godina shvatio je da je bio zaljubljen u nju.
LIDIJA: Kako se ta žena zapravo zvala?
MARINA: Željka, prezimena se ne sjećam.
LIDIJA: To je strašno. Da su probali, možda su mogli zajedno funkcionirati. Možda više nikad neće naći nekoga tko će je tako obožavati.
MARINA: Da. Zato ti i velim da svi mi napravimo neko zlo. Ako baš nismo nekoga ubili ili nešto ukrali, onda se nešto nismo usudili učiniti.
LIDIJA: Ili se nešto nismo usudili misliti.
MARINA: Da, ili se nešto nismo usudili misli.
(Lidija se diže s kauča. Skida s Marine ogrtač za kupanje. Širi joj noge i počinje je lizati.)
MARINA: Nemoj prestati. Godi mi. Jako mi godi.