meni ikona

Tri iks i ja

Nola Filip

Dvije mlade žene ostaju u najužem izboru za vrlo dobro plaćen posao, posljednji intervju za radno mjesto, djelatnik koji vodi razgovor za posao ih zatoči, otme dvije žene i prisiljava ih na razne neugodne situacije, raspletom doznajemo da je sve igra djelatnika i jedne od kandidatkinja koji su braku.


GODINA PROIZVODNJE: 2013.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: ž2 (kasne 20, rane 30) 

BROJ MUŠKIH LIKOVA: m1 (rane 30)

MJESTO RADNJE: ured uspješne tvrtke


AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana






LIKOVI:


PETRA, 36 godina

IVANA, 30 godina

DJELATNIK, 38 godina




Poslovna prostorija bez prozora i s vratima koja se jedva naziru u polumraku. U prostoriji dva stolca okrenuta prema gledalištu i aparat za vodu. Na stolcima sjede Ivana i Petra, ukusno odjevene i dotjerane kako dolikuje razgovoru za posao. Glas djelatnika tvrtke preko zvučnika postavlja pitanja. Svjetlo je na ženi koja odgovara. Pitanja djelatnika su u tami.


DJELATNIK: Datum rođenja?

PETRA: 23. 5. 1977.

DJELATNIK: Gdje ste rođeni?

IVANA: U Zagrebu.

DJELATNIK: Zašto niste išli u vrtić?

PETRA: Mama je radila kod kuće.

DJELATNIK: Zašto ste prestali pohađati balet?

IVANA: Da bih se više mogla posvetiti školi, fakultetu.

DJELATNIK: Specijalizacija?

PETRA: Trgovačko pravo u Londonu.

DJELATNIK: Imate li hobi?

IVANA: Trčanje, čitanje ako stignem.

DJELATNIK: Zašto ste se prestali baviti borilačkim vještinama?

PETRA: Zauzetost na studiju, a poslije i zbog posla.

DJELATNIK: Zašto želite raditi za nas?

IVANA: Imam sve preduvjete za vašu tvrtku.

DJELATNIK: Zašto želite raditi za nas?

PETRA: Držim da sam sposobna, odgovorna, imam radno iskustvo.

DJELATNIK: Što znate o našoj tvrtki?

IVANA: S obzirom na tajnost vaših podataka, malo.

DJELATNIK: Specijalizacija?

PETRA: Trgovačko pravo u Londonu.

DJELATNIK: Kako bi opisali dvogodišnji rad u državnoj službi?

IVANA: Vrlo nemotivirajući, nisam se snašla u političkoj situaciji.

DJELATNIK: Imate li kućnog ljubimca?

PETRA: Imala sam psa.

DJELATNIK: Zašto su se vaši roditelji selili 1999. godine?

IVANA: Financijska situacija i bolest u obitelji.

DJELATNIK: Zašto vam se otac liječio na psihijatriji?

PETRA: Depresija.

DJELATNIK: Zašto je vaš brak tako kratko trajao?

PETRA: Pogreška u procijeni karaktera.

DJELATNIK: Kada ste izgubili nevinost?

IVANA: U sedamnaestoj godini.

DJELATNIK: Jeste li imali spolne odnose sa stranim državljanima?

PETRA: Jesam, mislim davno, ali je li zbilja ovo..

DJELATNIK: Imate li tetovaže?

IVANA: Nemam.

DJELATNIK: Depilirate li sve dijelove tijela?

PETRA: Molim? Da, mislim ponekad.

DJELATNIK: Samozadovoljavate li se?

IVANA: Da.

DJELATNIK: Jeste li imali spolne odnose s više od jedne osobe?

PETRA: Ne, zapravo jesam, ali mislim ovo nije..

DJELATNIK: Zašto niste udati?

IVANA: Ne znam.

DJELATNIK: Hvala. Ispričavam se što ste još jednom morali odgovarati na pitanja na koja ste već više puta odgovorili, oprostite i zbog načina ispitivanja ali u izjavi ste potpisali pristanak na uvjete razgovora za posao. Ovo je svršetak razgovora, opustite i odmorite se nekoliko minuta. Ubrzo će vas posjetiti naš djelatnik. Zahvaljujem.


Svjetlo se promijeni. Poslije nekoliko trenutaka tišine Petra ustaje i obiđe Ivanu, stane joj iza leđa i promatra je.


PETRA: Potpuno sam mokra.

IVANA: Molim?

PETRA: Vi se niste preznojili?

IVANA: Ne, nisam.

PETRA: Želite li vode?

IVANA: Ne, hvala.


Petra pije vodu. Ivana gleda ispred sebe.


PETRA: Glupa sam.

IVANA: Zašto?

PETRA: Morala sam kratko odgovarati, a ne dodavati razne gluposti.

IVANA: Što ste dodavali?

PETRA: Ovo nije, ovo-ono, zbilja, mislim.

IVANA: Dobro ste se držali.

PETRA: Nisam.

IVANA: Nije lako.

PETRA: Nije.


Petra sjedne i promatra Ivanu.


PETRA: Oprostite što vas odmjeravam.

IVANA: Što ste odmjeravali?

PETRA: Vas, mislim, morala sam. Vrlo lijep kostim.

IVANA: Hvala. I ja sam vas. Cipele su vam prekrasne.

PETRA: Hvala.

IVANA: Ovo je uži izbor?

PETRA: Molim?

IVANA: Samo nas dvije smo ušle u uži izbor?

PETRA: Ne znam, danas nisam vidjela niti jednu kandidatkinju.

IVANA: Da, zato i pitam.

PETRA: Ne mogu više, otišla bih.

IVANA: Zašto?

PETRA: Na rubu sam snaga, a i živci su mi..

IVANA: Glupo je sad odustati, ako ste izdržali do danas.

PETRA: Jedva sam izdržala. Smetaju me ta intimna pitanja.

IVANA: Potpisali smo u prijavi.

PETRA: Znam, potpisali smo, potpisali, ali ja uvijek mogu otići.

IVANA: Nije tako strašno.

PETRA: Malo je zastrašujuće.

IVANA: Ma nije.

PETRA: Ne usuđujemo se otvoreno razgovarati jer znamo da nas snimaju.


Uđe djelatnik.


DJELATNIK: Ne snimamo, a možda i snimamo, zar je to važno? Dobar dan.

IVANA: Dobar dan.

PETRA: Dobar dan.


Djelatnik se rukuje s Petrom i Ivanom.


DJELATNIK: Izvolite sjednite, opustite se.


Žene sjednu. Djelatnik stoji.


DJELATNIK: Kako ste? Sigurno ste umorne?


Žene se pristojno smješkaju i šute.


DJELATNIK: Molim vas, opustite se, ovo je završni razgovor.

PETRA: Ja sam malo umorna.

DJELATNIK: Što vas je najviše umorilo?

PETRA: Pitanja osobne prirode.

DJELATNIK: Nastavit ćemo u lakšem tonu. (Ivani.) Vas nisu smetala pitanja osobne prirode?

IVANA: Nisu, mislim da su takva pitanja na neki način korisna.

DJELATNIK: Vjerujte imamo itekako dobre razloge zašto postavljamo takva škakljiva pitanja.

PETRA: Baš me zanima zašto?

DJELATNIK: Mi volimo kada su naši zaposlenici radoznali. Uvjeravam vas da ćete vrlo uskoro dobiti sve odgovore. Odmah ću reći da ste u užem odabiru ostale samo vas dvije gospođice. (Petri.) Nije li to lijepo znati?

PETRA: Da, lijepo je.

DJELATNIK: (Ivani.) I vi ste zadovoljni što ste u najužem izboru?

IVANA: Čak mogu reći da sam sretna.

DJELATNIK: Izvrstan odgovor. Dakle pred vama je još jedan mali ispit.

PETRA: Ima još?


Djelatnik zašuti i pogne glavu. Neugodna tišina.


PETRA: Ispričavam se ako sam vam upala u riječ, ali sve znate o nama, ne znam što još želite od nas.

DJELATNIK: Ispitujemo vaše najviše domete zato morate razumijeti ovakve metode.

PETRA: Ali rekli ste da je ovo završni razgovor. Oprostite ako sam opet znatiželjna.

DJELATNIK: Ne, ja se ispričavam vama zato što nisam rekao jednu važnu činjenicu; postoji mogućnost da posao dobijete i jedna i druga. Nismo još sigurni, ali možda vas obje zaposlimo. Veseli li vas ta informacija?

PETRA: Da, oprostite, nastavite.

DJELATNIK: Vaš posljednji zadatak će biti improvizacija.

PETRA: Improvizacija?

DJELATNIK: Pretpostavljam da znate što je improvizacija?

IVANA: Nepredviđena situacija ili nepripremljeni postupak u negativnom kontekstu.

DJELATNIK: Da, točno, ali ja govorim o nekoj vrsti glumačke improvizacije.

PETRA: Što? Želite da glumimo?

DJELATNIK: Ne tražimo od vas da baš glumite, već da se snađete u nepredviđenoj situaciji koju ću vam sada zadati.

PETRA: Čekajte, to je ipak gluma.

DJELATNIK: Nije gluma!

PETRA: To je neka igra.

DJELATNIK: Nije igra! Nismo djeca. Dakle, zamišljena situacija u kojoj ćete se naći je ovakva; zaposlene ste u našoj tvrtki i pred vama je zadatak o kojem ovisi napredak naše tvrtke: sastanak s mogućim važnim ulagačem; morate pridobiti klijenta koji je vrlo moćan i bogat, ali je ujedno i vrlo neugodan, u najmanju ruku neobičan, malo govori, socijalno nedostupan i poznat po tome što je navezan na apsolutizaciju spolnih užitaka.

PETRA: Ne razumijem, na što je navezan?

DJELATNIK: Spolna ovisnost.

PETRA: Zašto opet to?

DJELATNIK: Što to?

PETRA: Zašto baš mora biti neobičan zbog neke spolne nastranosti?

DJELATNIK: Spolna ovisnost ne mora biti uvijek nastrana i mi se ne naslađujemo slušajući vaše intimne doživljaje i osobne tajne, mi tražimo odgovarajuću osobu za vrlo specifičan i dobro plaćeni posao.

PETRA: Ne razumijem zašto nije kockar ili alkoholičar?

DJELATNIK: Zašto dotični u zadatoj nepredviđenoj situaciji mora biti baš takav to morate pitati stručnjake koji su osmislil ovakav način razgovora za posao. Ako dobijete posao upoznat ćete te naše stručnjake koji će vas vrlo rado informirati o našoj metodi.

PETRA: A zašto baš mora biti seksualni manijak?

DJELATNIK: Nije seksualni manijak i vaš zadatak nije da mu se podate, već da ga pridobijete za tvrtku, da ostvarite poslovnu suradnju, da pridonesete razvoju naše tvrtke. Možemo li nastaviti?

PETRA: Možemo.

DJELATNIK: Dakle, pustit ću vas da se koncentrirate i pripremite, improvizacija počinje kada se promijeni svjetlo; u tom trenu postajete djelatnice naše tvrtke i čekate bogatog klijenta koji uskoro dolazi, to je prvi dio, za to vrijeme morate analizirati i pripremati strategiju razgovora, poslije nekoliko minuta počinje drugi dio kada dolazi klijent, to ću biti ja, mirno ću sjediti u kutu i vrlo malo govoriti. Zovite me gospodin X. Zahvaljujem i ponavljam; znak za početak improvizacije je promjena svjetla.


Djelatnik ode. Petra i Ivana šute.


IVANA: Kako ćemo?

PETRA: Nikako.

IVANA: Moramo se dogovoriti.

PETRA: Ne moramo.

IVANA: Moramo osmisliti način.

PETRA: Ja idem. Odustajem.

IVANA: Ne, molim vas, izdržite još i tu improvizaciju.

PETRA: Gospodin X? Ne mogu vjerovati! On je zapravo gospodin 3X?!

IVANA: Čuli ste što je rekao, možda nas obje zaposle.

PETRA: Tu meni nešto smrdi.

IVANA: Molim vas ostanite, nije to najgora stvar.

PETRA: Idem. Nisam se zato školovala i mučila se po fakultetima!

IVANA: Pomučite se još pola sata, u najužem ste izboru.

PETRA: Budite sretni, ako odem vi ćete dobiti posao.

IVANA: Možda baš vi pobijedite iz razloga što niste pristali.

PETRA: Da, sigurno!

IVANA: Znam jedan sličan slučaj prije dvije godine kada sam volontirala u jednoj..

PETRA: Pričate gluposti. Dosta mi je! Pretjeruju s pitanjima iz intimnog života, osjećam se kao da sam na razgovoru za posao u javnoj kući.

IVANA: Ako dvije privlačne i lijepe žene uđu u najuži izbor za posao gdje se prijavilo više od petsto ljudi, ako su k tome privlačne i zgodne, razumljivo je da se pitanja mogu i moraju vrtjeti oko toga.

PETRA: Oko čega?

IVANA: Oko seksipilnosti.

PETRA: Seksizma.

IVANA: Odnosno oko ženstvenosti.

PETRA: Na poslu ne želim biti seksi ženska, ne želim misliti da mi netko gleda u dupe.

IVANA: Želite reći da vam to nikada nije pomoglo u poslu?

PETRA: Ponekad mi je to itekako odmoglo.

IVANA: Nikada u poslu niste koristili ženske „atribute“?

PETRA: Atribute?

IVANA: Glupo sam se izrazila, ali sigurna sam da jeste.

PETRA: Jesam, ali mužjaci se koriste mojim „aributima“, a ne ja! Ako u uredu nema kakve dobre sise ili guzice na poslu im je dosadno.

IVANA: Nemojte, vjerojatno nas snimaju.

PETRA: Znam da nas prisluškuju i snimaju, ali ja sam već previše rekla.

IVANA: Ne morate ništa govoriti.

PETRA: Umorna sam, idem.

IVANA: Ja ću sve voditi, vi samo pozdravite, a poslije šutite ako želite, ili samo mirno stojite.


Promjena svjetla.


IVANA: To je znak. Promjena svjetla.

PETRA: Ja idem.

IVANA: Počinjemo.

PETRA: Idem.

IVANA: Ne mičite se.


Petra i Ivana stoje jedna nasuprot drugoj. Gledaju se i šute.

Tišina.


PETRA: Idem, zbilja.

IVANA: Zašutite.


Ivana počne šetati prostorom. Promjena u njezinom držanju i hodu.


IVANA: Iz informacija koje su nam bile dostupne znamo da je naš klijent na neki način vrlo neobičan sugovornik.

PETRA: Zapravo ste htjeli reći da je neugodan i prost.

IVANA: Nisam to htjela reći. Znate o čemu govorim?

PETRA: (Glumi namjerno loše.) Znam, čula sam da on jako voli žene.

IVANA: Budući da smo nas dvije mlade i privlačne žene gospodin X će sigurno nešto pokušati..

PETRA: Nisam baš više mlada, zgodna jesam, ali privlačna nisam.

IVANA: Molim vas, prestanite se ponašati kao klinka!


Ivana zašuti i strogo je pogleda. Stanka.


IVANA: Ako je naš klijent takav, nas dvije njegovu slabost ne smijemo ..

PETRA: To se zove slabost?

IVANA: Nazovite to kako hoćete.

PETRA: Oprostite, ali ovo je smiješno.

IVANA: Moramo se prije susreta dogovoriti kako ćemo reagirati, odrediti strategiju razgovora.

PETRA: Budući da nas sada prisluškuju znat će našu strategiju.

IVANA: Tko nas prisluškuje?

PETRA: Pa gospodin 3X.

IVANA: Ne razumijem o čemu govorite, želite reći da gospodin X ima svoje ljude u našoj tvrtki koji snimaju naše razgovore?

PETRA: Odlično glumite zaposlenicu XY!

IVANA: Molim vas, kolegice, uozbiljite se.

PETRA: Vi ste zaposlenica XY, a on gospodin XX.

IVANA: Ne razumijem!

PETRA: Kromosomi!

IVANA: Pred nama je ozbiljna situacija koja iziskuje vrlo odgovoran pristup.

PETRA: Bravo! Dojmljiv nastup, ali meni je ovo glupo.

IVANA: Budući da se još niste snašli, najbolje bi bilo da ja prva krenem sa izlaganjem.

PETRA: Žao mi je, ne mogu se ovako uživljavati kao vi.

IVANA: Ja se ne uživljavam, samo pokušavam biti ozbiljna i odgovorna.

PETRA: Pristajem. Glumit ću šutljivu zaposlenicu XY2, vi vodite igru a ja ću vam pomoći koliko god budem u stanju, ako ne puknem od smijeha kada dođe mister 3X.

IVANA: Strategija je da ga ispitujemo i informiramo na način da odvratimo njegovu pozornost...


U prostor uđe djelatnik, drugačije se ponaša.


DJELATNIK: Pozornost. Volim tu riječ, pozornost. Dobar dan.


Djelatnik šeta prostorom. Sjedne. Tišina.


DJELATNIK: Mlade dame su nijeme.


Ivana pruža ruku djelatniku. Djelatnik ustane. Rukuju se.


IVANA: Dobar dan, gospodine X, moje je ime Ivana.

DJELATNIK: Ivana, drago mi je. A kako se zove ova seksi slastica?

PETRA: Molim? Što seksi?

IVANA: Želite znati kako se zove moja kolegica? Moja kolegica se zove, zove se..


Ivana gleda u Petru, očekuje da pruži ruku i pozdravi.


DJELATNIK: Ne znate kako vam se zove kolegica?

PETRA: Seksi slastica se zove Petra. Drago mi je, gospodine X.


Petra se rukuje s djelatnikom koji joj zadrži ruku u svojoj i obrati se Ivani.


DJELATNIK: A vi zbilja ne znate kako se zove vaša kolegica?

IVANA: Znam, ali u trenu sam zaboravila. Zapravo nisam zaboravila.

DJELATNIK: Onda se morate ponovno upoznati, dajte mi svoju ruku.


Ivana pruži ruku djelatniku. On je spoji s rukom Petre u svojim šakama.


DJELATNIK: Prekrasno. Nema ništa ljepše od ženskih ruku. A još kad se u prekrasnu žensku ruku stavi..

PETRA: Što?!


Petra istrgne ruku i odmakne se od djelatnika i Ivane.


PETRA: Tu smo zbog posla!

DJELATNIK: Kad se u žensku ruku stavi cvijet.


Djelatnik iz džepa izvadi kopču u obliku cvijeta i preda je Ivani.


IVANA: Hvala, jako lijep broš.

DJELATNIK: Imamo nešto i za vašu kolegicu, ali to ćemo ostaviti za poslije zato što slatka dama nestrpljivo želi razgovarati o poslu.


Djelatnik odvuče stolac u stranu i sjedne.


DJELATNIK: Izvolite, gospođice Petra, slušam.

IVANA: Počeli bismo s uvjetima koje vam odmah možemo izložiti.

DJELATNIK: Šutite. Želim da mi Petra izloži. Slušam vas Petra.

PETRA: (Mlako i neuvjerljivo.) Mi vam možemo pružiti najbolje usluge, naša tvrtka vrlo dobro više od trideset godina djeluje na području koje vi vrlo dobro poznajete.

DJELATNIK: Stop. Mlako, dosadno i predvidljivo. (Okrene se k Ivani.) Ipak vi, Ivana. Uvjerite me da s vašom tvrtkom sklopim ugovor.

IVANA: Gospodine X, biti ću otvorena i jasna. Naša tvrtka ove godine nudi mogućnosti i pogodnosti koje bi vama odgovarale iz više razloga.

DJELATNIK: Samo trenutak.

IVANA: Da?

DJELATNIK: Možete li prići malo bliže?


Ivana se približi nekoliko koraka.


IVANA: Ovdje?

DJELATNIK: Još bliže, sasvim blizu.


Ivana priđe tik do djelatnika koji ustane.


DJELATNIK: Zašto smo uvijek tako udaljeni na poslovnim sastancima?

IVANA: Pa razgovaramo o poslu.

DJELATNIK: Ljudi smo i na poslu. Ovako osjetim vaš miris.

IVANA: Moj miris?

DJELATNIK: Vaš parfem. Ne mislite da je to bitno? Gmail

IVANA: Pa da i ne.

DJELATNIK: Izvolite, nastavite vaše izlaganje.

IVANA: Naša tvrtka će energično ove godine ući u razdoblje koje bi vama odgovaralo..

DJELATNIK: Divan miris.

IVANA: Koje bi vama odgovaralo i po vašim ulagačkim smjernicama i po vašoj financijskoj težini ulaganja u slične projekte..

DJELATNIK: Mogu pogoditi?

IVANA: Molim? Što? Kolika su ta ulaganja?

DJELATNIK: Ne, vaš parfem. Je li to..? (Šapuće Ivani na uho.)

IVANA: Da, taj je.

DJELATNIK: Pogodio sam. Imam prednost.

IVANA: Pogodili ste, ali ne znam zašto je to sada..

DJELATNIK: Volim taj miris. Nastavite, samo nastavite.

IVANA: Vi ste upoznati s našim ulaganjima u posljednjih nekoliko godina koja u sve većem...


Djelatnik stane Ivani iza leđa.


DJELATNIK: Oprostite, moram vas nešto pitati.

IVANA: Izvolite.

DJELATNIK: Mogu li vas dotaknuti?

IVANA: Molim? Što?

DJELATNIK: Stražnjicu, guzu.

IVANA: Mislim, nije u redu.

DJELATNIK: Neće vam smetati.

IVANA: Kako mi neće smetati?


Djelatnik uhvati Ivanu za stražnjicu.

Ivana vrisne.

Petra brzim korakom krene k izlazu.


IVANA: Vi ste me zbilja uhvatili za guzicu!?

PETRA: Niste normalni! Idem ja!


Djelatnik jurne prema Petri.


DJELATNIK: Kamo će te vi?

PETRA: Ovo se može prijaviti.

DJELATNIK: Čekajte, oprostite! Zadatak je gotov! Stop!

IVANA: To je nedopustivo, nije u redu!

PETRA: Pustite me! Idem!

DJELATNIK: Smirite se. Gotovo je.

PETRA: Idem, dosta mi je.

DJELATNIK: Improvizacija je završila. Ne morate više ništa raditi.

PETRA: Ne mogu ja više.

DJELATNIK: Donijet ću vam rezultate za pet minuta.


Stanka.


DJELATNIK: Možete li pričekati pet minuta?

PETRA: Mogu.


Petra se smiri.


IVANA: Zbilja, ovo diranje je prevršilo neke granice.

DJELATNIK: Da, pretjerano je, ali to je svršetak improvizacije i svršetak razgovora za posao.

IVANA: Mislim, zbilja nije u redu.

DJELATNIK: Pričekajte me tri minute i sve će vam biti jasno.


Djelatnik natoči jednu čašu vode i pruži je Petri.


DJELATNIK: Izvolite vode, još jednom oprostite.


Petra naiskap popije čašu vode.


DJELATNIK: Vidimo se za nekoliko minuta.


Djelatnik izađe.

Ivana pruži ruku Petri. Rukuju se.


IVANA: Drago mi je, Ivana.

PETRA: Petra, drago mi je.

IVANA: Oprostite što nisam znala vaše ime.

PETRA: Nisi ni mogla znati, i prijeđimo na ti, čudno mi je to.

IVANA: Kad me je uhvatio za guzicu, mislila sam da sanjam, to je ipak bilo malo previše.

PETRA: Da, previše čudno.

IVANA: Možda nas prime zajedno.

PETRA: Čudno.

IVANA: Zašto stalno ponavljaš čudno?

PETRA: Čudna voda, čudno u glavi.

IVANA: Petra, što ti je?

PETRA: Stavio mi je nešto u vodu.

IVANA: Jesi dobro?

PETRA: Čudna droga .


Petra izokreće oči, ljulja se na stolcu i teško diše.


IVANA: Pozlilo ti je od umora.

PETRA: Gad mi je stavio drogu u vodu.


Petra ustane i tetura prostorijom.


IVANA: To ti je od umora.

PETRA: Drek umor.

IVANA: Pozvat ću nekoga.

PETRA: Zovi policiju! Droga!


U tom trenu Petra izgubi svijest i padne na pod.

Pojavi se djelatnik.


IVANA: Petri je pozlilo!

DJELATNIK: Sad joj znate ime?

IVANA: Zovite hitnu pomoć!

DJELATNIK: Ja sam hitna pomoć.

IVANA: Molim?

DJELATNIK: (Oponaša sirenu.) Tilutilutilu.

IVANA: Vi ste je zbilja drogirali?

DJELATNIK: Malo sam je primirio, ništa joj neće biti.


Ivana krene k izlazu.


DJELATNIK: Ne moraš se truditi, vrata su zaključana.


Ivana ode do vrata, pokušava ih neuspješno otvoriti, ali se brzo vrati i ukipi.


IVANA: Zašto ste nas zaključali?

DJELATNIK: Zvučno smo izolirani, pa ne moraš vikati, a u slučaju da me napadneš, u džepu imam injekciju s vrlo opasnom tvari.

IVANA: Dajte mi ključeve, otključajte nas!

DJELATNIK: Nemam ključeva.

IVANA: Kako nemate? Otvorite! Mrzim biti zaključana!

DJELATNIK: Vrata se otvaraju glasovnom šifrom, glasno se kaže jedna riječ, šifra koja otključava vrata, i tu riječ, naravno, znam samo ja.


Ivana stoji kao ukopana, preplašeno gleda i šuti.


IVANA: Što želite od nas?

DJELATNIK: Svašta.

IVANA: Ovo više nije normalno, pretjerali ste!

DJELATNIK: Dosta ste pretjerivanja do sada izdržali, kolegice.

IVANA: Da, ali ovo je zlostavljanje.

DJELATNIK: Nije, to je i dalje natječaj, ali ne za posao.

IVANA: Za silovanje?

DJELATNIK: A možda nije niti natječaj.

IVANA: Nego što?

DJELATNIK: Igra.

IVANA: Kakva igra?


Djelatnik priđe Petri koja leži.


DJELATNIK Možda je mrtva.

IVANA: Vi ste ludi! Moramo joj pomoći! Otvorite vrata!


Ivana naglo krene prema djelatniku koji se još brže odmakne od Petre.


DJELATNIK: Bez naglih pokreta! U džepu mi je injekcija!

IVANA: Dopustite da je rashladim vodom.

DJELATNIK: Dopuštam.

IVANA: Jedino ako u vodi nema još vaše droge?

DJELATNIK: Nema, lijek sam stavio u čašu netom prije.

IVANA: Da, razumljivo, onda bi prije popila drogu.


Ivana ode do aparata, natoči vode i sjedne do Petre na pod.


DJELATNIK: Vrlo dobro zaključujete, kolegice Ivana, iako vaše oscilacije u razgovoru otkrivaju puno nesigurnosti i neodvažnosti u vama.

IVANA: Opet smo na razgovoru za posao?

DJELATNIK: Opuštam te. Ti voliš ozbiljne razgovore.


Ivana podigne Petrinu glavu u krilo i hladi je vodom.


IVANA: Nije dobro.

DJELATNIK: Bit će dobro i opet s nama za nekoliko minuta.

IVANA: Ne izgleda dobro.

DJELATNIK: Meni se sviđa, a tebi?


Ivana vodom lagano pljuska Petru po obrazima.


DJELATNIK: Jako ste lijepe ovako zajedno, jedna uspavana, a druga uznemirena.

IVANA: I što slijedi? Silovanje, mučenje, ubijanje?

DJELATNIK: Hrabra pitanja.

IVANA: Vi niste normalni, ne možete ovako..


Ivana pokuša ustati.

Djelatnik priđe ženama i stavi ruke u džepove.


DJELATNIK: U džepu imam injekcije!

IVANA: Znam, rekli ste mi. Znači želite nas silovati?

DJELATNIK: Možda.

IVANA: Silujte, možete i mene drogirati da mi bude lakše.


Ivana ustane i krene prema djelatniku.


DJELATNIK: Stop. U drugom džepu imam i smrtonosnu injekciju.

IVANA: Što želite od nas?

DJELATNIK: Želim ženu.

IVANA: Ženu?

DJELATNIK: Muškarac bira ženu. Izbor to je važno, sve ostalo je lažno.

IVANA: Oprostite, baš vas ne razumijem, ali to nije normalan način, dobro, u nekim zemljama još uvijek možete kupiti ženu..

DJELATNIK: (Viče.) Zašuti! Ja ne tražim klasični tip žene; domaćice i mile privržene ženice, a ne, ona mora biti izvrsna poduzetnica, visoko obrazovana menađerica, a opet da bude spremna na iskušenja kao..


Petra glasno promrlja u snu.


PETRA: Minus bodovi.

DJELATNIK: Mora biti spremna.

IVANA: Budi se.

DJELATNIK: Pusti nju, neće ona još ustati.


Petra ustane zatvorenih očiju i glasno promrmlja.


PETRA: Pad na nivo x.


Petra legne.


DJELATNIK: Vidiš, bit će mirna pola sata.

IVANA: Na što mora biti spremna?

DJELATNIK: Tko?

IVANA: Ta žena koju tražite, rekli ste da mora biti spremna na neka iskušenja.

DJELATNIK: Ništa ne mora! Prestani blebetati! Jel jasno!? Razumiješ, nema više tvojih pitanja!

IVANA: Dobro, nema. Što želite da radim?

DJELATNIK: Šuti jedno vrijeme. Nastavljamo igru.

IVANA: Kakvu igru? Maloprije ste rekli natječaj, sad je opet igra.

DJELATNIK: To te se ne tiče!

IVANA: S kim se to igrate? (Okreće se po prostoru i gleda tražeći kamere.) S nekim koji nas prati preko kamera..

DJELATNIK: Zašuti! Ne kreći se! Bez micanja!


Ivana se umiri. Tišina. Djelatnik uzme stolac i namjesti ga na rub pozornice.

Sjedne leđima okrenut prema gledalištu.


DJELATNIK: Postavi stolac na sredinu prostorije, okreni ga prema meni.


Ivana namjesti stolac u sredinu, prema djelatniku i sjedne.


DJELATNIK: Nisam ti rekao da sjedneš. Dovuci kolegicu do stolca.


Ivana ustane i dovuče Petru do stolca.


DJELATNIK: Sad sjedni i kolegicu nasloni između nogu.

IVANA: Maštovito.

DJELATNIK: Bez komentara! Učini što sam rekao!


Ivana sjedne i privuče Petru između nogu.


DJELATNIK: Popravi joj kosu.


Ivana popravi kosu Petri i glavu joj udobno smjesti na bedro.


DJELATNIK: Tako. Vrlo lijepo. Nije maštovito, ali je lijepo.

IVANA: Vi imate puno novaca, možete imati najbolje prostitutke na svijetu.

DJELATNIK: Kurve su dosadne!

IVANA: One će kvalitetnije i bolje izvoditi vaše maštovite fantazije, čula sam da izgledaju sasvim normalno, obične i normalne, ali vrlo zgodne studentice, na internetu sam gledala jedan filmić o jednoj curi koja to radi, ja nisam mogla doći k sebi kad sam vidjela kako izgleda i kako priča, normalno studira, vježba..


Djelatnik naglo ustane i lijevom rukom grubo uhvati Ivanu za vrat.

Ivana se počne gušiti od jakog stiska.


DJELATNIK: Još uvijek misliš da je ovo zajebancija?! Nije, kolegice, nije ovo neka igrica.

IVANA: (Gušeći se.) Ne, nije.

DJELATNIK: U desnom džepu imam injekciju s vrlo jakim otrovom, vrlo sam spretan s iglicama. Ubost ću te u vrat i za dvije minute ideš u mrtvačnicu! Ravno u grob! Jeli jasno?!

IVANA: Jasno.

DJELATNIK: Odgovaraš i radiš ono što ti ja kažem!

IVANA: Pustite me. Ugušit ću se!

DJELATNIK: Nema suvišnih riječi! Razumijemo li se?


Djelatnik pusti Ivanin vrat.


IVANA: (Jedva izgovori.) Razumijemo.

DJELATNIK: Vidiš da sam jači od tebe.

IVANA: Vidim.

DJELATNIK: Ako ćeš ozbiljno odgovarati na pitanja neće više biti ovakvih incidenata.


Ivana kašlje suznih očiju. Djelatnik se vrati do stolca i sjedne. Stanka. Tišina.


DJELATNIK: Masiraj kolegicu.


Ivana počne masirati Petri ramena.


DJELATNIK: Pogledaj me i ponavljaj ono što ja govorim.

IVANA: Što da ponavljam?

DJELATNIK: Ponavljaj za mnom: volim kad su muškarci nadređeni.

IVANA: Volim kad su muškarci nadređeni.

DJELATNIK: Nasmiješi se dok ponavljaš.


Ivana se jedva nasmiješi.


DJELATNIK: Volim dominantne i agresivne muškarce.

IVANA: Volim dominantne i agresivne muškarce.

DJELATNIK: Smiješak! Uzbuđuju me muškarci koji vode velike tvrtke.

IVANA: Uzbuđuju me muškarci koji vode velike tvrtke.

DJELATNIK: Nasmijana! Molim smiješak!


Ivana pokušava biti nasmijana.


IVANA: Uzbuđuju me muškarci koji vode velike tvrtke.

DJELATNIK: Dosta.

IVANA: Dosta.

DJELATNIK: Dosta ponavljanja. Šuti. I molim te da malo nježnije masiraš kolegicu.

IVANA: Ne znam nježnije.

DJELATNIK: Ne možeš se baš pohvaliti s brojem muškaraca u svom životu?

IVANA: Molim?

DJELATNIK: Odgovori na moje pitanje!

IVANA: Ne razumijem pitanje.

DJELATNIK: Nisi se baš puno jebala u životu?

IVANA: Nisam, a možda i jesam, to ne možete znati.

DJELATNIK: Mogu. Zašto nisi?

IVANA: Ne znam, možda nisam takav tip žene.

DJELATNIK: Sigurno si se bar jednom dobro pojebala?


Ivana šuti. Stanka.


DJELATNIK: Nisi ili jesi? Odgovaraj na pitanja!

IVANA: Jesam, naravno da jesam.

DJEALTNIK: Da čujemo.

IVANA: Što?

DJELTNIK: Pričaj.

IVANA: Što da pričam?

DJELATNIK: Kako je bilo. Ispričaj mi doživljaj najboljeg seksa u životu.

IVANA: Mogu vam sve izmisliti.

DJELATNIK: Ako procijenim da si izmišljala morat ćeš ponovno.

IVANA: Ali vi ne možete znati što je istina.

DJELATNIK: (Vikne.) Mogu! Ja mogu sve! Pričaj!

IVANA: Pa.. Bilo je to..


Ivana zašuti i zagleda se.


DJELATNIK: Zašto ne počinješ?

IVANA: Ne moram govoriti imena?

DJELATNIK: Ne moraš.

IVANA: Dakle, bila sam na drugoj godini faksa i jedan profesor, stariji od mene dvadesetak godina, napao me je na konzultacijama i ja sam mu pustila.


Ivana zašuti. Stanka.


DJELATNIK: Da, i?

IVANA: Ništa. On me napao, ja se nisam branila. Bilo je šokatno, ali uzbudljivo.

DJELATNIK: Silovao te je?

IVANA: Nije, ako sam mu dopustila. Mogla sam pobjeći, a i prijaviti da sam to htjela.

DJELATNIK: A sad mi to malo podrobnije opiši.

IVANA: Što se ima tu opisivati?

DJELATNIK: Svašta! Kako te je napao? Gdje? Na stolu? Na podu? Kakve si gaćice imala?

IVANA: Ne sjećam se kakve sam gaćice nosila taj dan.

DJELATNIK: (Zaviče.) Ne seri! Pričaj! Od početka! Sve!

IVANA: Konzultacije su se održavale u njegovom kabinetu, bilo je jako vruće. Ljetni ispiti. Ne sjećam se gaćica, ali se sjećam haljine koju sam taj dan nosila. Jednostavna ljetna haljina od plavog lana sa crvenkastim naramenicama, on je bio u zelenoj košulji, sjedio s nogama na stolu i uopće me nije gledao dok sam mu postavljala pitanja.

DJELATNIK: Stop. Lijepo si počela. Dodatna uputa, dok pričaš skini Petri bluzu i nastavi je masirati. Izvoli, kreni s pričom i radnjom.

PETRA: (Bunca.) Priča Petri, peripetija.

IVANA: Probudit će se, neugodno mi je.

DJELATNIK: Neće se probuditi. Nastavi! Pričaj!

IVANA: Dakle, nije me gledao, a ja sam brbljala. Odjednom je naglo ustao i prišao mi.


Ivana zašuti i napola skine Petri bluzu.


DJELATNIK: I?

IVANA: Prišao mi je vrlo blizu.

DJELATNIK: Skini joj bluzu do kraja, masiraj i prijeđi na bitne stvari.


Ivana skIne Petri bluzu.


DJELATNIK: Prišao ti je vrlo blizu? I onda?

IVANA: Prišao mi je vrlo blizu, zapravo unio mi se u lice i izvadio spolovilo iz hlača, budući da sam sjedila i nešto govorila njegov.. ovaj, njegov mi je..bio u ravnini usta..mislim, lako mi ga je..

DJELATNIK: Bože, kako je to teško reći? Lako ti ga je stavio u usta jer si brbljala!

IVANA: Pa nije zato što sam brbljala, već zato što sam se zabezeknula, a i sviđao mi se..

DJELATNIK: Zabezeknula, koji glupi izraz. I ti se nisi bunila?

IVANA: Nisam, iznenadio me je, bila sam mlada.

DJELATNIK: Zašto nisi pobjegla?

IVANA: Sviđao mi se, bio je izvrstan profesor i zanimljiv muškarac, čak mogu reći da sam bila zaljubljena u tog čovjeka.

DJELATNIK: Dosadno, to me ne zanima.

IVANA: Ne uzbuđuje vas činjenica da sam bila zaljubljena?

DJELATNIK: Ne! Ne znaš ispričati najbanalniji erotski doživljaj tako da ne mogu dobiti bodove.

IVANA: Kakve bodove?

DJELATNIK: Ustvari ti dobiješ bodove da radiš u našoj firmi.

IVANA: Ne bih više, hvala..

DJELATNIK: Htio sam reći; ti bi radila kao moja zakonita žena.

IVANA: Ne, ne bih ni to radila, to sigurno ne, iako uopće ne razumijem što vi hoćete. Molim vas, otvorite nam vrata, njoj treba pomoć, a ja još malo vremena mogu biti normalna, napad panike dobijem u polupraznom tramvaju, u podezmnoj garaži ne parkiram..

DJELATNIK: Začepi! Tišina! Sada ćemo malo šutjeti.


Stanka. Tišina. Djelatnik ustane i počne duboko disati.


DJELATNIK: Moramo se malo opustiti. I ti se moraš opustiti. Za napad panike najbolji lijek je napad opuštanja. Protunapad ugode. Meditacija. Mir. Diši! Hajde, duboko diši.


Ivana duboko diše. Djelatnik joj priđe s leđa i dira joj kosu.


DJELATNIK: Glasnije, da te čujem!


Ivana diše glasnije.


DJELATNIK: Primi kolegicu za sisu.

IVANA: Molim? Ne, samo to ne..

DJELATNIK: Diraj joj sise.

IVANA: Ne, molim vas, to je smiješno.

DJELATNIK: (Zaviče.) Ništa nije smiješno! Uhvati je za sisu! Poslušaj me!


Ivana, na rubu plača, nespretno stavi ruku Petri na grudi.


DJELATNIK: Čvršće je primi.

IVANA: Zbilja ne mogu, molim vas.

DJELATNIK: Možda da se malo više uživiš. Raskomoti se, skini svoju bluzu.

IVANA: Ipak da još jednom razmislite, možemo se dogovoriti, nećemo vas prijaviti.

DJELATNIK: Sereš, i sama znaš da sereš. Skidaj se.


Ivana skida košulju.


DJELATNIK: Protegni se da te bolje vidim.

IVANA: Što da se..?

DJELATNIK: Protegni se kao kad se budiš ujutro.


Ivana protegne ruke u vis i pretvara se da zijeva.


DJELATNIK: Ne zijevaj! Ovo nije zajebancija?!

IVANA: Nije, vidim da nije, ali ne razumijem tko bi poslije svega ovoga stupio s vama u brak?

DJELATNIK: Stop. Opet počinješ zapričavati. Zadigni joj suknju.

IVANA: Neću. Ne mogu.


Djelatnik s leđa uhvati Ivanu za vrat.


DJELATNIK: Malo ću ti stisnuti vratić kako bi ti žile nabrekle za injekciju.

IVANA: U redu, pustite me, boli me!


Djelatnik makne ruku s Ivaninog vrata. Ivana zadiže Petri suknju.


DJELATNIK: Više, da vidimo kakve gaćice nosi.


Ivana zadigne suknju iznad Petrinih bokova.


DJELATNIK: Crne, klasika. Koje su boje tvoje gaćice?

IVANA: Ako ćete me silovati onda ćete vidjeti koje su boje..

DJELATNIK: Prestani brbljat! Koje boje?

IVANA: Tamno plave.


Djelatnik spusti ruku Ivani na grudi koja zažmiri i napravi grimasu.


IVANA: Ne! Molim vas, ne dirajte me,ovo je glupo i jadno.

DJELATNIK: Tišina. Ja smijem dirati. A ti diraj Petru.


Petra se budi. Otvora oči, sluša Ivanu i djelatnika.


DJELATNIK: Tako, lijepo je diraj po grudima i pričaj mi o profesoru.

IVANA: Ne znam što bih vam još ispričala.

DJELATNIK: Gdje te je? Na podu? Na stolu? U fotelji?

IVANA: Na nekom dvosjedu, ne znam.

DJELATNIK: Koja poza?

IVANA: Normalna poza.

DJELATNIK: Lažeš. Je li te lizao?

IVANA: Nije.

PETRA: (Zaviče.) Što se ovdje događa?!


Petra skoči na noge, zaljulja se i primi za glavu.


PETRA: Zašto sam gola?

DJELATNIK: Malo smo se igrali.


Petra digne s poda bluzu i odjene se.

Djelatnik se odmakne na sigurnu razdaljinu od žena.


PETRA: Što se događa? Drogirali ste me.

DJELATNIK: Nije to neka jaka droga, vidite da ste brzo došli k sebi.

PETRA: Zuji mi u ušima. (Ivani.) I ti si gola?

IVANA: Ima injekciju sa smrtonosnim otrovom.


Ivana ustane i odjene bluzu.


PETRA: Zašto nisi pobjegla?

IVANA: Zaključao nas je.

PETRA: I što hoće? Perverznjak želi malo mesa za jebanje?

DJELATNIK: Ne sviđa mi se kad ste prosti.

PETRA: To je prosto?! Zaključavaš žene, drogiraš, skidaš ih i drpaš; to nije prosto?

DJELATNIK: Dosta priče, prelazimo na ozbiljnije zadatke.

PETRA: Prijeđimo, da što prije budemo gotovi. Siluj! Evo, ja ću biti prva.


Petra zatetura i skine bluzu.


IVANA: Prestani, Petra, ovaj je vrlo ozbiljan, maloprije me je zamalo ugušio !

PETRA: Želim biti što prije gotova, kreni sa silovanjem!


Petra zadigne suknju i skine gaćice.


IVANA: Možda se možemo dogovoriti.

PETRA: Dogovoriti?! S kim? Sa ovim jadnikom?

IVANA: Drogirana si, ne znaš što govoriš. Smiri se!


Petra legne na pod i raširi noge.


PETRA: Idemo gospodin X, na posao!

DJELATNIK: Kad baš požuruješ, evo me.

PETRA: Da, žuri mi se.

IVANA: Petra, ustani, nemoj to raditi.

PETRA: Stavi mi pod vrat smrtonosnu injekciju i na posao.

IVANA: Ne moramo na taj način.

PETRA: To je jedini način.


Djelatnik iz desnog džepa izvadi injekciju.


DJELATNIK: Dobro, idemo na posao.

IVANA: Nemojte, molim vas, gospodine! Ja to ne mogu gledat! To nije u redu! Odvratno!

DJELATNIK Ti se odmakni od kolegice da te vidim kako plešeš.

IVANA: Molim!?

PETRA: Opa! Bravo! Prljavi ples!

IVANA: Što? Da plešem?

DJELATNIK: Da, dok ja obrađujem slatkicu ti ćeš zavodljivo plesati.

PETRA: Kako ljigavo i otrcano!

DJELATNIK: Začepi jer ću ti injekciju nabiti u oko? (Ivani.) A ti pleši!


Ivana se odmakne od Petre i sramežljivo krene plesati.


DJELATNIK: Ples podrazumijeva i skidanje. Idemo, kolegice Ivana, skidajmo se.


Ivana plešući skida bluzu.


PETRA: Požurite mister 3X, prehladit ću se.

DJELATNIK: Tišina! (Ivani.) Pleši uvjerljivije, deset godina si pohađala baletnu školu, nemoj se sramotiti. Znam da znaš plesati. I skini suknju, gornji dio smo već vidjeli.


Ivana skida suknju. Pokušava i plesati.


DJELATNIK: Tako, samo hrabro! Možemo početi!


Djelatnik se oprezno spusti na koljena do Petre.


DJELATNIK: A sad na pozornicu stupa maestro.

PETRA: Mlitavi maestro.

DJELATNIK: Sad ćeš vidjeti tko je mlitav.

PETRA: Nadam se da nije minijaturan.

DJELATNIK: Minijaturan je tvoj mozak! (Ivani.) A ti pleši! Okreni se da ti vidim dupe!


Ivana pleše u donjem rublju. Djelatnik se spusti na koljena i tako kleči nad Petrom, injekciju joj drži pod vratom, a drugom rukom skida hlače.


PETRA: Nešto ste zaboravili, gospodin 3X.

DJELATNIK: Prezervativ? Ne budi smiješna.

PETRA: Ne, zaboravili ste nešto vezano uz moj životopis.


Petra krikne i stisne bedrima djelatnika, odbaci ga nogama u stranu, nekoliko puta ga udari, te mu skoči na prsa i koljenima prikliješti ruke.

Djelatniku ispadne injekcija iz ruke.


DJELATNIK: Požaliti ćeš, droljo!

PETRA: Jadniče, zaboravio si podatak iz mog seksi-ženstvenog životopisa! Deset godina napornih treninga!

DJELATNIK: Kurvo jedna!

PETRA: Misliš da se to lako zaboravlja! Trenirala sam samo zbog ovakvih idiota kao što si ti!

DJELATNIK: Ubit ću te!

PETRA: Ja ću tebe, govno nastrano! (Ivani.) Uzmi injekciju i nabij mu je u ruku!

IVANA: Gdje je injekcija?

PETRA: Pa potraži, ne mogu ga ovako držati vječno!


Ivana pronađe injekciju i stane iznad Petre i djelatnika.


PETRA: Hajde, ubodi ga.

DJELATNIK: Ne! To će me zbilja ubiti!

IVANA: Bože, ne možemo ga ubiti. Uzet ću mu iz džepa onu drugu injekciju s drogom.

PETRA: Samo požuri, iako manijak nije zaslužio drogu.


Ivana injekciju s otrovom odloži na stolac, a iz djelatnikovog lijevog džepa izvadi drugu injekciju i ubode ga u ruku. Petra drži djelatnika na podu koji se polako gubi. Ivana se odijeva. Žene čekaju u tišini. Poslije nekoliko trenutaka Petra ustane nad omamljenim djelatnikom. Provjeri njegovo stanje lupkajući ga nogom.


PETRA: U redu, gotov je.

IVANA: I što ćemo sad?

PETRA: Moramo ga vezati.


Petra iz suknje izvuče remen, preokrene djelatnika potrbuške i čvrsto mu zaveže ruke na leđima.


PETRA: Tako, sad je naš.

IVANA: A kako ćemo van? Ne mogu više biti zaključana!

PETRA: (Promatra djelatnika.) Izgleda sasvim normalno? Čak je i zgodan.

IVANA: Kako ćemo van? Samo on zna šifru za otvaranje vrata.

PETRA: Prisilit ćemo ga. Gdje si stavila onu drugu injekciju?

IVANA: Evo tu na stolcu. Misliš da mu zaprijetimo smrću?

PETRA: Kako drugačije?!


Petra sa stolca uzme injekciju.


PETRA: Donesi vode da ga zalijemo.


Ivana natoči vode i priđe Petri koja stoji nad djelatnikom.


PETRA: Polij ga.


Ivana izlije čašu vode po djelatnikovoj glavi. Petra ga dva-tri puta lupne nogom.


PETRA: Hajde, diži se, manijače.


Djelatnik ne reagira.


PETRA: Kao mrtav.

IVANA: Možda je zamijenio injekcije. Poludjet ću! Moram van!


Petra okrene djelatnika na leđa i šamara ga.


PETRA: Donesi još vode.


Ivana donese još nekoliko čaša vode i polijeva ga po glavi. Djelatnik nešto promrmlja i prostenje.


PETRA: Gad se vraća k sebi. Još vode!


Ivana donosi još čaša vode i polijeva djelatnika. Petra ga pljuska. Djelatnik počne nešto govoriti.


PETRA: Reci, prijatelju, jesi s nama?

IVANA: Pusti ga malo da dođe k sebi.


Petra ustane i odmakne se od djelatnika koji bunca.


DJELATNIK: Pardon. Oprostite. Nisam ja. Moja krivica nije..

PETRA: Halo?! Jeli znaš gdje si?

DJELATNIK: Još ste tu. Nisam baš tako zamišljao sve ovo, ponijelo me.

PETRA: Ponijelo te?! Smradu, sve si ti ovo dobro isplanirao!


Petra natoči čašu vode koju energično pljusne u djelatnikovo lice, zatim ga još dva puta dobro ošamari.


DJELATNIK: (Zaviče.) Ne tucite me!

PETRA: Nećemo te tući, samo nas pusti van.

DJELATNIK: Ne možemo van.


Djelatnik se uspravi u sjedeći položaj. Žene šute i čekaju da se djelatnik oporavi.


DJELATNIK: Sve se možemo dogovoriti.

PETRA: Tako je. Pusti nas van, a mi ćemo još razmsliti hoćemo li te prijaviti.

IVANA: Ma nećemo vas prijaviti, samo nam otključajte vrata i sve je završeno.

DJELATNIK: Što ako vam ne otvorim?


Petra uhvati za kosu djelatnika i uperi mu injekciju u oko.


PETRA: Onda ćemo te ubiti! Reci šifru! Reci! Govori, majmune, ubost ću te u oko!

DJELATNIK: Ubij me! I što onda? U zgradi nema nikoga i nitko vas ne može čuti vrištali vi sto godina. Krepat će te ovdje zajedno sa mnom.

PETRA: Dobro onda, krepat ćemo zajedno! A ti ćeš prvi! Nabit ću ti injekciju.

DJELATNIK: Nabij, ali ostavi i sebi malo da ti brže prođe vrijeme.

PETRA: Govno jedno, ubit ću te, majke mi! Reci šifru!

IVANA: Nemoj, Petra, ne možemo ga ubiti. To je glupo.

PETRA: Ma baš me briga, ubit ću ga!


Ivana priđe Petri i odvuče je od djelatnika.


IVANA: Nemoj, molim te, dogovorit ćemo se.

PETRA: Kako da se dogovorimo s ovakvim idiotom?!

IVANA: Smiri se, smislit ćemo nešto.


Ivana priđe djelatniku.


IVANA: Možemo li sada popričati kao razumni i odrasli ljudi.

PETRA: S njim je to nemoguće.

IVANA: Mislim da vi niste pravi tip manijaka, sve ste ovo izveli na jedan vrlo nespretan način, ovo s injekcijama i seksualnim maltretiranjem, to je zbilja bilo jadno i neuvjerljivo.

DJELATNIK: Pa što onda? Vi ste zarobljene i ne možete van.

IVANA: Imamo roditelje i prijatelje. Zar mislite da nas nitko neće tražiti?

DJELATNIK: Hoće, ali vas ne mogu pronaći, dok oni povežu sve konce proći će najmanje mjesec dana, a do tada ćete pristati na sve samo da izađete, biti ćete gladne, a i žedne s obzirom koliko ste vode potrošile.

IVANA: Ali i vi ćete biti u istoj situaciji?

DJELATNIK: Meni je svejedno, spreman sam na sve opcije.

IVANA: Molim vas, otvorite vrata. Nije mi dobro kad sam zatvorena. Ne smijem biti zaključana!

DJELATNIK: Vaše stanje, kolegice, je neprihvatljivo. Mislio sam da ste hrabra.

IVANA: Pustite me van! Zašto ovo radite?

DJELATNIK: Ako me odvežete možda vam i objasnim.

IVANA: Ne možemo vas odvezati zato što ste nasilni.

DJELATNIK: Da ste me slušali sve bi bilo u redu.

PETRA: (Zaviče.) Što bi bilo u redu?! Ti bi nas silovao, mi bi otišli kući i sve bi bilo u redu!

IVANA: Čekaj, Petra! Razgovaramo!

PETRA: Nema svrhe s njim razgovarati! Morat ćemo ga mučit!

IVANA: Dosta, ušuti i dopusti da ja probam na miran i ljudski način. (Počinje živčano vikati.) Niti meni nije ovo ugodno, odvratna mi je ova situacija! Užasavam se kad me netko zaključa! Poludjet ću od zatvorenog prostora! Pun mi je nos nadrkanih muškarčina i pritiska roditelja! Mrzim ekonomiju! Mrzim natječaje za posao!

PETRA: Dobro, dobro, smiri se. Sad ti pretjeruješ. Probaj na miran i ljudski način.


Ivana duboko uzdahne, primakne stolac do djelatnika, sjedne i počne mu šutke gledati u lice.


IVANA: Ponekad ste tako muževni i snažni, a ponekad se ponašate jadno i slabo.

DJELATNIK: Pričaš gluposti.

IVANA: Vi ste zgodan muškarac, niste ružni ili odbojni, zar se nikada u vas nije zaljubila žena koja bi vama odgovarala?

DJELATNIK: Odgovarale su mnoge i nijedna.

IVANA: A jeste li vi bili ikada zaljubljeni?

DJELATNIK: Pitanja, pitanja i samo pitanja! Suvišna pitanja!

IVANA: Molim vas pustite nas van, ne mogu biti zaključana.

DJELATNIK: I vani ste zaključani. Posebno vaša srca.

IVANA: Počinješ me živcirati. Mrzim biti zatvorena! Molim vas, pustite nas van! Najiskrenije vam obećajem da vas nećemo prijaviti.

DJELATNIK: Prijavite me, imam bolje dokaze, sve što se ovdje dogodilo je snimljeno, tu su još vaši vaši odgovori koji kad se povežu s nekim kadrovima gdje ti polugola masiraš drogiranu kolegicu i nasmijana govoriš da voliš dominantne muškarce i da te uzbuđuju muškarci koji vode velike tvrtke.

PETRA: A ako ti se podamo što nam garantira da ćeš nas pustiti?

DJELATNIK: Ništa.

PETRA: Možeš nas ovako zajebavati u beskraj.

DJELATNIK: Točno, mogu.


Tišina. Stanka. Ivana energično ustane, glasno zavrišti i baci stolac u stranu.


IVANA: Meni je dosta! Zbilja mi je dosta! Evo, ja ću ti dati!


Ivana bijesno skine bluzu i opkorači djelatnika.


DJELATNIK: Opa!

PETRA: Ti si zbilja poludjela, Ivana. Možemo još pregovarati.

IVANA: Sviđa mi se gospodin X!

PETRA: On ti se sviđa?!

IVANA: Da, od trena kad sam ga ugledala.

PETRA: Ali kako znaš da će nas pustiti ako mu daš.

IVANA: Baš me briga!


Ivana skine gaćice i u suknji sjedne na djelatnika.


PETRA: Ivana, nemoj to raditi!


Ivana ljubi djelatnika.


IVANA: Volim dominantne i agresivne muškarce koji vode velike tvrtke!

PETRA: Požalit ćeš. Nemoj, Ivana, to je odvratno.

IVANA: Volim kad su mi muškarci nadređeni!


Ivana ljubi djelatnika. Petra nepomično gleda prizor.

Ivana legne na djelatnika, skine mu hlače do koljena i strastveno ga ljubi po licu i vratu.

Odjednom se umiri i počne se histerično smijati.


IVANA: Ne mogu vjerovati!? To nije istina!

PETRA: Što?

IVANA: Jadniku se ne diže.

PETRA: Molim?

IVANA: Ne diže mu se.


Ivana ustane i tako opkoračena promatra djelatnika koji se grči i stenje.


IVANA: Užasno mi je neugodno.

PETRA: Sramota.


Ivana djelatniku navuče hlače i odmakne se u stranu. Počne vrištati. Ubrzano šeta prostorijom i vrišti, maše rukama, trči, hoda, duboko diše. Poslije nekoliko trenutaka prestane vištati, stane na sredini prostorije i umiri se.


PETRA: Jesi dobro?

IVANA: Ne znam je li ovo smiješno ili tragično.

PETRA: On je tragičan slučaj.

IVANA: Ne on, govorim za sebe, o sebi. Sve ovo doživljavam kao neku terapiju. Ali lošu terapiju, još uvijek se bojim, drhtim i nije mi dobro.

PETRA: Ni njemu nije dobro. Valjda si bolje od njega?

IVANA: Jesam.

PETRA: Je li te to tješi?

IVANA: Da. Malo.

PETRA: On čak i ne zaslužuje postojati na ovom svijetu.


Petra podigne uvis injekciju s otrovom.


PETRA: Izliječit ćemo te njegovim izliječenjem.

IVANA: Što pričaš?


Petra priđe djelatniku.


PETRA: Je li tako, jadniče?! (Maše mu pred nosom injekcijom.) Je li tako da ne zaslužuješ živjeti?

DJELATNIK: Ne igrajte se tom injekcijom!

PETRA: A sad se opet igramo?

DJELATNIK: Molim vas, opasno je!

PETRA: A rekli ste da nismo djeca, da ovo nije igra.

IVANA: Zbilja pazi s tom iglom!

PETRA: Je li igra ili nije?

DJELATNIK: Nije igra.


Petra djelatniku nabije injekciju u bedro i on krikne.


IVANA: Ti nisi normalna! Možda si ga ubila!

DJELATNIK: Sigurno me je ubila!

IVANA: (Vadi injekciju iz djelatnikova bedra.) To je zbilja pravi otrov?

DJELATNIK: Da! Rekao sam vam!

PETRA: Zalužio je! Zaslužila si i ti mali poticaj za tvoju terapiju.

VANA: Ti nisi normalna! On nije normalan, ali ti si.., ne znam što si ti. (Djelatniku.) Recite šifru! Otvorite vrata!

DJELATNIK: Nema vremena. Otrov je vrlo učinkovit..


Djelatnik se grči, stenje, kašlje i teško diše. Petra nepomično stoji.


IVANA: Recite šifru! Otvorite vrata! Upomoć! Upomoć!


Djelatnik još jednom jako zakrklja i krikne, a onda se potpuno umiri.


PETRA: Igra je završena.

IVANA: Ti si ga ubila, glupačo! Zašto si ga ubila?

PETRA: Svršetak igre.

IVANA: Idiotkinjo, sada smo ovdje zarobljeni! Sad ne možemo van.


Ivana se spusti nad djelatnikovo tijelo i počne mu pretraživati džepove.


IVANA: Možda ima negdje zapisanu šifru.

PETRA: Možda u srcu.

IVANA: Ti si poludjela! To ti je od droge! A i ja sam skrenula! Pretražujem mrtvog čovjeka!


Ivana ustane i krene živčano udarati rukama po vratima. Petra se mahnito smije.


IVANA: Upomoć! Upomoć! Čuje li nas tko?! Zašto se ti smiješ? Prestani, luđakinjo! Prestani se smijati! Upomoć! Ima li koga vani! Upomoć!


Prostorijom zagrmi zvučni signal. Zvuk između školskog zvona i sirene za opću opasnost.

Zvučni signal prestane.

Tišina.

Petra priđe djelatniku i lupi ga nogom.


PETRA: Ne moraš više glumiti mrtvaca. Vriijeme je isteklo. Game over.

IVANA: Molim?

PETRA: Gotovo je. (Djelatniku.) Opet si izgubio.


Djelatnik ustane, bez ikakvih problema si odveže ruke i zakopča hlače.


IVANA: Vi ste živi?!

PETRA: Živi gubitnik.

DJELATNIK: Zamalo sam te pobijedio.

PETRA: Nisi, gubitniče.

IVANA: Što se ovdje događa?

DJELATNIK: Ti si opet igrala prljavo.

PETRA: Sve je bilo čisto.

IVANA: Oprostite, što je ovo?

PETRA: Sve je bilo regularno.

IVANA: Što se ovdje događa?

DJELATNIIK: Nisi poštovala prednost peripetije i to dva puta, a novo pravilo igre kaže da..

PETRA: Drugi put nije bila peripetija već samo geg, a to donosi dvostruko bodovanje.

IVANA: Vi se poznajete?

DJELATNIK: Još nismo utvrdili da to nosi dvostruko bodova.

PETRA: Zašto lijepo ne priznaš da sam bolje igrala?


IVANA: (Zaviče.) Dosta! Prestanite! Nešto sam vas pitala! Vi se poznajete?

DJELATNIK: Da, vrlo dobro se poznajemo.

PETRA: Od rođenja.

DJELATNIK: U vrtiću simpatije, u školi cura i dečko.

PETRA: A u braku deset godina.

DJELTNIK: Možda smo brat i sestra.

PETRA: A možda Adam i Eva.

IVANA: Što vi pričate?! Ne razumijem.

DJELATNIK: Ne možete razumijeti. Naša igra je prekomplicirana za druge.

IVANA: Kakva igra?

PETRA: Igru je nemoguće objasniti, a i dugo bi trajalo.

IVANA: Ja sam poslužila za nekakvu igru?!

PETRA: Vi najbolje da sve lijepo i brzo zaboravite.

IVANA: Ovo je bila vaša nastrana igra?

DJELATNIK: Naša igra je složena i vrlo stara, prenosi se stoljećima, bilo bi prebanalno i nepristojno nazivati je nastranom.

IVANA: Ja ću vas prijaviti.

DJELATNIK: Nećete iz prije navedenih razloga; montaža snimljenog materijala, izjave, naša svjedočenja naspram vaših.

PETRA: Dugi sudski spor, bolji odvjetnici. Zaboravite sve.

IVANA: Kako da zaboravim?

DJELATNIK: Nekada igra skrene u vrlo neugodne situacije koje je puno teže zaboraviti.

PETRA: Nećemo vam reći doviđenja.

DJELATNIK: Niti zbogom, ali sada je vrijeme da odete.

IVANA: Ništa mi drugo ne preostaje. Možda jedino da vas udarim.

PETRA: To bi bilo glupo. Zbilja sam trenirala borilačke vještine.

DJELATNIK: I ja, iako nikada ne podižem ruku na žene.

IVANA: Ne bih rekla, dobro ste mi maloprije stegnuli vrat.

DJELATNIK: Ne znam o čemu govorite. A ti, dušo?

PETRA: Nemam pojma.

DJELATNIK: Bilo nam je drago.

PETRA: Mnogo sreće u životu.


Ivana krene pa zastane.


IVANA: Tajna šifra za otvaranje vrata postoji?

DJELATNIK: Naravno da postoji.

PETRA: Šifra je: XX i XY.

DJELATNIK: Dva x i jedan x i jedan y.

PETRA: XXXY.

DJELATNIK: Dva x i xy.

PETRA: Odnosno tri x i jedno y.

DJELATNIK: Trixy.

PETRA: Triksija.


Zvuk otključavanja i vrata se otvore. Ivana pobjegne van. Petra i djelatnik se zagrle.


DJELATNIK: Volim pravilo da se poslije odigrane partije moramo zagrliti.

PETRA: I ja.

DJELATNIK: Zbilja misliš da stalno igram isto?

PETRA: Ma ne, grubo sam se izrazila, ali morao bi poraditi na nekim detaljima.

DJELATNIK: Znam, ali igra se prebrzo razvija, sve je složenija.

PETRA: A sad druga runda.

DJELATNIK: Na posao.


Djelatnik i Petra namjeste stolce kao na početku, jedan do drugoga okrenute prema gledalištu. Djelatnik sjedne na jedan stolac. Petra ga poljubi u tjeme.


PETRA: Možemo početi, kolega Petar.

DJELATNIK: Možemo, gospođo X.


Petra izađe van. Promjena svjetla. Djelatnik sjedi i gleda u gledalište. U prostoriju uđe muškarac, tridesetak godina, u poslovnom odijelu, sjedne u slobodan stolac. Neobično nalikuje Ivani, zovimo ga zato Ivan. Glas djelatnice tvrtke u off-u postavlja pitanja, brzo i glasno. Svjetlo je na muškarcu koji odgovara. Pitanja djelatnice su u tami.


DJELATNICA: Koje godine ste rođeni?

IVAN: 1985.

DJELATNICA: Datum rođenja?

PETAR: 23. 7. 1975.

DJELATNICA: Gdje ste rođeni?

IVAN: U Zagrebu.

DJELATNICA: Što znate o našoj tvrtki?

PETAR: Sve, s obzirom na tajnost vaših podataka, malo.

DJELATNICA: Zašto se baš želite zaposliti kod nas?

IVAN: Držim da sam sposoban, odgovoran, imam radno iskustvo koje..

DJELATNICA: Zašto želite raditi za nas?


Mrak. SVRŠETAK