Vatra
Smrt naivnih mladenačkih ideala i jedne ljubavi između dvoje ljudi umoženih na sceni u vremenu koje ih je promjenilo u neki drugi lik.
PODNASLOV: Neki mali životi
GODINA: 1995.
MJESTO RADNJE: nedefiniran prostor
NAPOMENE VEZANE ZA LIKOVE: Ovdje postoje samo dva lika koje igra više glumaca
AUTORSKA PRAVA: podložno dogovoru
LIKOVI
On
u vremenskom razdoblju s 5g., 7g., 19g., 20g., 22g., 30g., 32g., 33g., 40g., 43g.
Ona
u vremenskom razdoblju s 6g., 16g., 19g., 20g., 22g., 32g., 40g.
Ljudi u ovoj dramim
nisu fikcija.
Oni su samo malo drugačiji od nas.
Misli ovih ljudi
nisu inteligencija.
One su samo malo zatrovane osjećajima.
Okruženje oko ovih misli
nije san.
Ono je samo malo teatralizirano u okviru njihova pogleda.
Pozadina je nabijena zbivanjima u pokretu, ona živi u prošlosti ili potencijalnoj budućnosti, a ono što ostaje u sadašnjosti teksta to umire, stoji.
Tijekom cijele predstave dvoranu ispunjuje vrlo jednostavan, jednoličan ritam stvoren samo glasom. On je dovoljno glasan da se čuje, ali i dovoljno tih da se može zanemariti. Bitno je da ga publika može osjetiti. Dok publika ulazi u dvoranu, on može biti glasniji i postepeno se stišavati prema početku predstave.
Mala, prazna scena sa tamnim zidovima, bez scenografije, na kojoj leži gomila porazbacanih ljudi, Ona i On. Kroz publiku polako ulazi ON s 19g. On djeluje mamurno, izgubljeno, kao da se tek sad probudio, kao da još uvijek sanja. U tom osjećaju on se stapa sa okolinom i proučava sam sebe. Ono što vidi i čuje pojavljuje se istovremeno kad on govori o tome, ili nekom gestom, no najčešće pogledom obrati pažnju na to, pa nestaje. Centar pojave svih tih stvari je uvijek strogo odvojen i jasan. Pretapanja postoje, ali su vrlo kratka.
ON 19g.- Pa, da! Lovim ili zanemarim, pustim... svejedno je. Neka se za promjenu osjećaji malo vrte oko mene. Za promjenu nemogućeg opijanja njihove žeđi, raskomadat ih, gutat polako, pomalo, po rubu momenta... bez prošlosti, /nakratko se podiže dio njega-djeteta/ budućnosti /nakratko se podiže dio njega-starca/. A je... Čišće je... Samo disati bez obzira na smrad. Zar nisu sve te želje samo nekakva bol? /nakratko se podiže dio njega s 22g. u bolnom grču/ Nepotrebne nakupine praznih misli. A ovo prisutno, ova tu ljepota... Čak i jutro... /svijetlost sunca prema njemu/, a možda kasnije i dan... A klavir je savršen dio toga! /zvuk početničkog viježbanja klavira koje, kako on govori o njemu, varira od običnog lupanja prema profesionalnom sviranju/ Samo bijele tipke! Kao rađanje nekog novog Mozarta ili... Ha, jebote koji dan! Potpuno jasan! Ovdje treba raditi! Razviti... svoje tonove. Bez obzira na njihovu melodiju, jer to sam ipak samo ja. /u vrisku/ I sad savršeno je svejedno mi se dal će me netko pjevati ili ne! /smiruje/ Svejedno kao... Svejedno. A torba! /polako ustaje čovijek u odijelu s torbom u ruci, napravi par koraka, pa se ponovno spusti na tlo/ Koža ista kao i lice... Ne tako hipohondarčino čivnonička! Vojni marš vojničine bez rata... /brzo ustaje poslovna žena, napravi par energičnih koraka, pa se ponovno spusti na tlo/ Žene bez tijela! Ma kuda? /svi na tlu polako počinju plaziti u raznim smjerovima, jedni po drugima/ U strah? Goniti sam sebe tako suhoparno, bljutavo... Ne bih imao sebe već samo onog koji tjera. /ustaju djeca, protrče par usporenih krugova neke nove igre lovice, pa se ponovno spuste na tlo/ Onog iza. Da, da. Čišće! Možda i smirenije... I ptica! /zvuk cvrkuta, pa lepet/ Majke mi, krila su tu negdje! U redu... znači... sretan sam bez razloga. Samo jer postoji... sve. O.K. To znači ide... Funkcionira. Tu. /polako ustaje On-starac, napravi par koraka, pa se ponovno spusti na tlo/ Ova faca izrezana iz novina spremna je da se savije u kapu za čuvara svojih okova, /ponovno zvuk cvrkuta/ ali ne vidi pticu skrivenu negdje duboko iza grana! /prolazi nekoliko prolaznika/ Svi su... samo ljudi! Marionete ukočene u svojim rukama koje ne mogu vidjeti. /ponovno klavir/ A ni čuti. E, da! Šta sad to znači? Previše beljezgarim, a to nije... Odjedrit ću k vragu! Dakle, mir. /stanka, svako malo nekoliko ljudi prođe ispred njegovog pogleda i tako do kraja monologa, a ostatak i dalje plazi po podu/ A gdje su... Pa, fakat.! Bez predivnih golih žena... /ustaje poslovna žena, napravi par čvrstih, zvučnih koraka, pa se ponovno spusti na tlo/ Ali previše uštiklanih, mrežastih koraka! Silikon! Ni jedne primamljive... /zvuk škripe tramvaja/ Samo smrdljivi tramvaj vrišti! Pruga grebe njegove kotače, no bitno je samo da on curi niz ulicu dalje! Gadosti radnih dana! Kad bih bar mogao, ono... A u pizdu materinu!!! Blindirani mozak čovječnosti! Sada opet imam kad bih mogao? Opet, a negdje... Otjeraš jednu želju, iznikne druga... Koliko je to čišće? Ljepše? Samo... svjetlije? Bez boli... /polako ustaje Ona sa 16 godina, napravi par koraka, pa se ponovno spusti na tlo/ Aha, evo par očiju... ali nije ni to toliko... Ovo je samo bez osjećaja prema blatu automobila... Auspuh nema vlasnika sa sjekirom u glavi, u glavi... Krvavica za ručak! Otkud sad to?! Sredi se amebo, jutro je. Nije prljavo, ali... ni čišće./On silazi sa scene, svi ostali se spuštaju na tlo, plaze sve sporije i sporije, pa stanu/ Noć je ugazila u dan. Stvar se osvijetlila, ali je ne razumijem... Nitko je ne razumije... Odvratnost lakše klizi kroz mene, moje oči... Samo ništa! Nigdje ničega što bi nešto značilo... Samo osjećaj koji ne znači ništa. Prljavo... ponovno se čistiti! Ono... Čistoća valjda ipak ima ono nešto... Mekoću tipke, a ne sirovost bijele boje! Obično lice. Poglede na vijetru... Jutro ko jutro. E, da. Ovdje je samo jutro ko jebeno jutro.
Penje se na scenu. Na koju stranu okreće glavu, na toj strani ustaju ljudi, gomila ljudi u gužvi njegovog pogleda, naprave nekoliko koraka, pa, kad on skrene svoj pogled, ponovno se spuste na tlo, a na drugoj strani ustaje nova gomila. Ta igra se ponavlja nekoliko puta. Istovremeno s njima, izgovarajući sljedeću repliku ON s 19 godina se spušta, a odmah do njega ustaje ON s 20 godina. Prozor kroz koji gleda ON s 20g. ne postoji, ali ga je moguće označiti s dvije uspravne linije, dva glumca leđima okrenuti publici. Dakle vrlo jednostavno i kratko, bez komplikacija tipa upotrebe njihove erekcije za doljnju prozorsku dasku i slična egzibicionistička sranja. Ispred toga se događa ono o čemu On priča.
ON 19g.- Zašto bi bilo što bilo drugačije? /i spušta se, a ustaje On s 20g./
ONA 20g./s poda podiže samo ruku i koljeno, u ovom djelu lice joj se uopće ne vidi/- Hej dušo! Ajde ostavi taj prozor na miru!
ON 20g.- Ne diram ja prozor, već ono iza njega. Čudno. Ona djeca siluju tobogan, vrište i pokušavaju razbiti pješćanik, s desne strane ulice svatko ide u svom smijeru i to je u redu, a s lijeve su se svi željni krvi okupili oko neke babe koju je pokupio tramvaj.
ONA 20g.- To je ništa novo.
ON 20g.- Da, ali kad ovako gledam sve te ljude... Svatko živi svoj glupi život u svom smijeru, u prolazu, nitko drugi ga ne vidi, a svi ga još više pokušavaju sakriti... iako on zapravo nikoga ne zanima. A kako je to sve potpuno drugačije od mene i tebe, kako je lijeva strana drugačija od desne i koliko lako se prelazi s jedne strane na drugu... Bez obzira, to sve nije bitno, jer je toliko različito da se uzima pod isto. Jebeni čovjek! Baš pod to. Mislim, koja je to glupost.
ONA 20g. /okreće se na trbuh i stavlja glavu na ruke/- O.K. U čemu je problem?
ON 20g.-Pazi, na primjer, ovi dolje što bulje u leš... svi su na tren iskočili iz svojih misli da bi se poistovjetili s tom osobom. Pogledaj koliko su različiti! Suočeni sa smrću otvorili su svoje strahove, ili se blesavo nacerili u lice mrtve osobe, uzdigli iznad svoje smrti... A nekoliko ih ignorira cijelu stvar, pokušavaju preskočiti lokvu krvi i nastaviti živjeti bez toga. Oni kao nikad neće umrjeti... jer njima to nije ni bitno! Pogledaj kako su svi različiti! Starac koji pije i plače, i tko zna šta prolazi kroz njegovu glavu... glavu žene koja pokušava pobječi sa svojom panikom, a našla se usred gomile znatiželjnih lica, bljedih, prestrašenih, ili spokojnih. Zašto je onaj tip tako prokleto miran? Što mu to znači? Ili onaj smijeh, ili ono šaputanje... E, pogledaj kako su različiti!
ONA 20g.- A ti si dušo još luđi od svih njih, jer ih gledaš iz perspektive leša.
ON 20g.- Gdje?
ONA 20g.- Oni se pokušavaju poistovjetiti sa smrću, a ti sa životom. Oni pokušavaju vidjeti smrt, a ti život. Ponašaš se kao mrtvac.
ON 20g.- Ma, ti si samo ljubomorna, jer ja buljim kroz prozor, a ne u tvoje predivno, obnaženo tijelo.
ONA 20g.- Pa, to je to. Ti si ljubavi moja mrtav.
ON 20g.- Ne, jer ja ne gledam život, već ove tu razlike. Pa šta je tu život, ljubav! Ovo je čudnije... Zašto djeca ne gledaju u leš? Pa oni obično idu na gužvu, kao na govno, mislim muhe... Djeca različita od druge djece, a tek su počeli živjeti... I to sve...
ONA 20g.- Leš! Još malo pa ćeš zasmrditi prostoriju.
ON 20g. /okreće se prema njoj/- No, a mi? Koliko smo mi različiti?
ON 20g.- Pa... onoliko koliko je potrebno da bi se podnosili. Tu.
ONA 20g.- Pa koliko vidim ti ova tu moja gledanja kroz prozor, ili kako god ti to zoveš, baš ne podnosiš.
ON 20g.- Ne, ali volim. Volim i slatko je, iako onako... iako samo sebe mrcvariš tim stvarima... a bilo bi ti pametnije da si tu kraj mene. /nasmije se/ Kužiš? Taj prozor u svijet je najružnija slika ovdje. U njemu nema ništa. Jer, šta sad? Različiti su... I mi smo. U čemu je tu problem?
ON 20g.- Ne znam... Samo, čudno je. Iako je normalno. Ljudi, djeca i starci... I znaš, ne sjećam se da sam ikada bio tako mlad, a nekako osjećam da neću moći biti ovako star. Jednostavno se tamo ne prepoznajem. Stvarno čudno. Je li to hendikep?
ONA 20g./mazno/- Ma, dođi ti u krevet! Imam nešto meko za tebe.
ON 20g.- Da... Da, dolazim.
On se spušta na nju, a diže se trg nekog grada nagomilan ljudima koji se kreću u svim smjerovima. Nerazumljiv žamor i koraci te horde, lupanje po klaviru, automobili i ptice su jedini, ali pretjerani zvuci na tom trgu. Buka je grozna, ljudska masa kao da gazi sama po sebi (veću gomilu ljudi moguće je postići s dodatnom projekcijom mase na postojeće glumce, koja će se spustiti zajedno s njima). To traje nekoliko trenutaka. Svi ti ljudi se odjednom polako spuštaju na tlo, legnu na njega, ili preko neke druge osobe, a istovremeno dok se to odvija, zvuci počinju zavlačiti, stišavati se i nestajati. Nasred scene stoje samo ONA s 22g. i ON s 22g. Sve njihove radnje su u paljenju cigarete, njenom nervoznom kopanju po torbici, možda šminkanju pred odlazak. Tišina.
ON 22g. /tiho, bezinspirativno, patetično/- Znači, to je to.
ONA 22g.- Shvati, da ja tako više ne mogu. Borila sam se, uvjeravala sam sebe da je to samo još jedna od mojih faza, ali... Postaje mi sve bolnije biti s tobom.
ON 22g./kroz sjetan osmjeh/- Da, to je dakle to.
ONA 22g.- Nemoj raditi takvu dramu od toga... Vidjeti ćeš, sve će doći na svoje. Ako ja u potpunosti nestanem iz tvog života ti ćeš se oporaviti za mjesec.., ma, za tjedan dana.
ON 22g.- Bože, pa ti stvarno nemaš pojima. Kakvo je to riješenje? Nestati? Kuda? Iz moje glave?
ONA 22g.- Ne znam. Stalno se događaju iste stvari... Ne znam što bih drugo mogla napraviti.
ON 22g.- I zato ćeš sada otići. Opet. /stanka/ Prvo si me pretvorila u nekakvog prijatelja, a sad ću ti postati dalji poznanik.
ONA 22g.- To radim zbog tebe. Zato što ti s tim svojim stavom to sam tražiš. Doći ću opet kad uvidiš da mi možemo biti prijatelji. /stanka/ Misliš da je meni lako? Pa ti si mi jedini prijatelj.
ON 22g.- Molim te, nemoj me tako zvati!
ONA 22g.- Zašto?
ON 22g.- Zato što se tako ne osjećam.
Tišina. Polako ustaje On, starac - čovjek sendvič s natpisom- "Ljudi pokajte se! Bliži se sudnji dan.", napravi par koraka, pa se ponovno spusti na tlo.
ON 22g.- Ti više ne želiš ni pokušati.
ONA 22g.- Ne mogu. Ne na taj način.
ON 22g.- Mogli smo... M i m o ž e m o sve što želimo. Ja sam ne mogu ništa. To nije više onaj minijaturan, naivan osjećaj koji sam nekada u sebi imao.
ONA 22g.- Imao?
ON 22g./samo nastavlja/ - Voljeti ću, biti povrijeđen, pasti, patiti i ponovno ustati. To su bile moje misli pri svakom ulazu u nekakvu vezu s nekakvom prokletom ženom. One bi se i ostvarile. Sve do sad. Sad sam ostao tamo na podu i ne znam ustati, jer sam samo uz tebe uspio iz svog tijela potpuno izbaciti sve svoje riječi i misli, kao da su nepotrebne. Kao da baš ništa ne znače. Ostao mi je samo osjećaj, čist i snažan, a sad... ja kao da sam ga usmjerio prema zidu.
ONA 22g.- Toliko se problema, čudnih stvari nagomilalo u meni... (da sad prvenstveno moram pomoći sebi)
ON 22g.- Nisi htjela da ih zajedno, polako riješimo kao n a š e probleme.
ONA 22g.- Nisam mogla.
Tišina. Polako ustaju Oni - djeca, protrče par usporenih krugova neke nove, čudne igre, pa se ponovno spuste na tlo.
ONA 22g.- Davno prije, kad sam ja željela govoriti o svojim problemima ti si bio zauzet pričama o nekakvim sasvim desetim stvarima.
ON 22g.- Znam. Oprosti.
ONA 22g. - Nisi ti ništa kriv.
ON 22g.- Pa, tko je onda?
ONA 22g.- Ne znam. Nitko. Okolnosti.
ON 22g.- Ne želim da mi se ovo događa zbog okolnosti. /stanka/ Je li tu negdje i naš sex jedna od okolnosti? Reci mi sad samo da ti više nije dovoljan moj... (kurac i da završimo s tim. Što? Našla si boljeg jebača? Jebačicu? Što?)
ONA 22g.- Ma čovječe za kakve se ti to slamke hvataš...
ON 22g.- Nije slamka nego kobasica! Živa! Pulsirajuća. Pa zanima me. Šta? Nisam dovoljno tvrd? Izdržljiv? Šta? Apsolutno ništa nisi nikad rekla i sad odjednom... (letiš pitaj boga gdje)
ONA 22g.- Ne pričaj nebuloze!
ON 22g.- Ma, nisu to nebuloze to je moj kurac. I ako je on za tebe nebulozan onda stvarno... (nismo dovoljno razgovarali o našem jebanju)
ONA 22g.- Naš sex je bio božanstveno savršen, predivno orgazmičan, a tvoj mali je dovoljno ogromno veliki i to nema nikakve veze... (s ovim što nam se događa)
ON 22g.- Pa dobro šta je onda?
ONA 22g.- Jednostavno se nešto dogodilo u meni.
ON 22g.- Jednostavno... (stvari ne nestaju same u sebi bez razloga)
ONA 22g.- Nestao je taj osjećaj. Kada bih sad nešto ponovno pokušala s tobom prisiljavala bi se na laž, a to nema smisla.
ON 22g.- Iz moje perspektive sve što nam se sad događa nema smisla.
ONA 22g. /patetično/- Da. To se zove život.
ON 22g.- Ne! To se zove patetika, a to neću.
ONA 22g.- Zovi to kako hoćeš. Ionako je to trenutno dio i tvog života.
Tišina. Polako ustaju Oni par mjeseci ranije kao zagrljeni ljubavni par, naprave par koraka, pa se ponovno spuste na tlo.
ON 22g.- I što da ja sad radim? Živim taj naš besmisao?
ONA 22g.- Radi nešto! Prestani biti tako patetično bljutav u cijeloj ovoj stvari i živi. Što si radio prije no što si upoznao mene...
ON 22g.- Tada nisam poznavao tebe. Tražio sam ono Nešto i pronašao tebe.
ONA 22g.- Možeš raditi svašta. Toliko si stvari rekao da moraš napraviti...
ON 22g.- Da, ali s tobom.
ONA 22g.- ...napisati, eto to radiš, to radi! Piši!
ON 22g.- Da pišem? /stanka/ Kako? Ja ne mogu stvarati sam. Kad si bila ovdje, i kada bih sklopio praznu šaku, između svojih prstiju osjetio bi i tvoje. U svojoj, osjetio bih i tvoju ruku. Sad imam samo prazninu.., svoj znoj i težinu ostalih prstiju. Takva ruka ne može držati olovku, a kamoli pisati. Sve što želim napraviti, želim napraviti s tobom.
ONA 22g.- Ali zašto ja? Doči će netko drugi, kao što uvijek dođe netko drugi... (jer tako to obično ide)
ON 22g.- Mi ovdje govorimo o ljubavi! O tom vrhunskom osjećaju koji, baš zbog toga što je tako nevjerovatno savršen, na svojoj grbi nosi i najveću patnju.
ONA 22g./ironično/- No kad govorimo o toj ljigavoj patetici...
ON 22g./vrlo namjerno/- Veže je uz sebe kao punoća prazninu konopima postojanja!
ONA 22g.- Kako hoćeš. Stvarno... (više nemam snage)
ON 22g. /iznad svega/- Osjećaj ljubavi! /vrlo mirno/ Ljubavi... Kažu da iznad njega nema ništa. Pa ipak, u ovoj i u svim ostalim sličnim situacijama, on mora funkcionirti na tako jedan primitivan način. Kad ti jedna osoba nanese bol, ti trebaš tražiti drugu za lijek, a kad i ona ode, tu patnju će ti izliječiti netko treći. U tom savršenstvu odnosa svi toliko okreću leđa jedni drugom, traže izlaz iz jedne propale ljubavi drugom, da se čovjek zapita što je tu toliko savršeno. Ja sam, evo, našao osobu s kojom vjerujem da mogu izliječiti sve boli svijeta. Nemam snage okrenuti joj leđa.
Stanka. Par nota na klaviru.
ONA 22g.- Govoriš o toj ljubavi kao da ti je ona sve što želiš od života. Kad si bio dojenče u centru tvoje pažnje bile su dvije velike bijele dojke koje su te hranile, par godina kasnije nisi vidio dalje od svojih igračaka, zatim si pazio da tu i tamo nešto poševiš, a cijelu svoju filozofiju slobode, tog tvog odvratnog životnog smisla, strpao si u rečenicu Samo da maturiram i dobijem stan!, dok sad ovako govoriš o ljubavi! Mislim, bla, bla! Što će doći poslje nje? Posao i čekanje penzije? Shvati da to meni ne treba! Meni to nikako ne treba!
Tišina. Ne postoji ništa osim njih dvoje. On gleda direktno u njene oči.
ON 22g.- Volim te.
ONA 22g./konačno, potpuno jasno/- Ne!
Tišina. Polako na lijevom dijelu scene ustaje poslovni čovjek, užurbanim koracima krene prema desnom dijelu scene i tamo, na samom izlazu se ponovno spusti na tlo.
ONA 22g.- Tražila sam ljubav, s istim takvim žarom s kakvim ti sad pripovjedaš o njoj, sve dok je nisam dobila...
ON 22g.- Vidiš!
ONA 22g.- Bolje da je nisam dobila, ali sam je dobila... dobila od tebe... Nemoj me molim te gledati takvim krvavim očima punim patetike, jer dobro znaš da govorim istinu.
ON 22g.- Ne, dušo, ne znam.
ONA 22g.- E nećeš! I ti si morao osjetiti da u tom našem, kako si sam rekao, savršenstvu odnosa, ništa nije savršeno. Unutar njega je sve bilo crno-bijelo kao i izvan njega, tu, na cesti, gdje svako brine za svoje dupe, a nitko, u stvari, ne zna što hoće s njim napraviti. Nas je u početku držala ta utopija ljubavi, mi smo sebe uvjerili da smo u nečem divnom i suvislom, a bili smo nigdje. Imali smo sjećanje na ono jučer koje nam se tek drugi dan prikazalo nečim posebnim. Imali smo nadu u sutra, koje je uvijek ostalo nepromijenjeno. Ja se više ne želim nadati. Želim nešto imati. Moram krenuti dalje!
ON 22g.- I ako ti odeš... Onako, mislim... Ako stvarno odeš... to znači da se mi više nećemo ševiti, jel tak?
ONA 22g.- Isusekriste... D a d u š o mi nećemo imati nekakav p o s e b a n fizički kontakt!
ON 22g.- Ni onako, prijateljski... jednom, triput tjedno?
ONA 22g.- Ma slušaj! Ta tvoja oslobođena sksualnost sad divlja bez ikakve... (veze sa racionalnim stanjem stvari, ja to razumijem, ali shvati, ovo je naš konačan, definitivan kraj)
ON 22g./glasno/- Ja volim sex!!! U redu!!
Ustaju svi i idu svojim putem.
ONA 22g.- Molim te ne deri se ljudi su oko nas!
ON 22g./još glasnije/- Ma jebe se meni za te ljude! Ja obožavam tvoje tijelo i to ti svijesno priznajem!!! Ovisan o tebi fizički koliko i psihički... (ne mogu ti dati da mi oduzmeš sve! Ma, ne mogu ti dati ništa! Ništa! Ne mogu)
ONA 22g.- Smiri se, ili idem iz ovih stopa, pa će stvari ostati... (ovako nerješene, ostavljene)
ON 22g.- Ali ti ćeš ionako otići! Zar ne?
Svi se ponovno spuštaju na tlo. Njega hvata lagana histerija, kao da želi lupiti šakom o stol, a stola nema, a on nema snage. Ona ga dodirom pokušava umiriti.
ON 22g.- Oprosti, jebi ga... ne znam šta mi je. Ideš samo ovako, fiju, ispariti pred mojim očima... odnjeti sve...
ONA 22g.- Znam.
ON 22g.- Kažeš da ti je u krevetu sve bilo... kao prvi orgazam deset tisuća nimfomanki... ono, big bang.. i ja... mislim, ti... (kako?)
ONA 22g.- Da, znam.
ON 22g.- ...ne znam... (ne mogu to probaviti)
ONA 22g.- Znam.
ON 22g.- Joj ženo ne znaš.
ONA 22g.- Znam. Slušaj... Pogledaj me u oči! J a z n a m k a k o t i j e .
ON 22g.- Molim?! J a... k a k o j e ?! Meni?
ONA 22g.- Da, znam. Nisam glupa, vidim, razumijem. /gleda ga u oči/ J a z n a m k a k o t i j e !
ON 22g.- I, evo, baš te sada briga za sve to!!! Da! Sve ti je to jedno! Pa, što to uopće znači- Ja znam kako ti je? Šta to znači? Tu mi samo ti možeš pomoći. Nitko drugi. Ja znam kako ti je. To je lijepo znati. Sad kad su ova tu govna došla do grla ti se vadiš i mene ostavljaš. Ja znam kako ti je? Rekli smo- Idemo do kraja. Ja i ti. Do kraja! Ovo je tvoj kraj, a ne naš. Mi još nismo ni približno dovoljno sazrili kao mi da bi mogli imati išta naše, a kamoli kraj. Da, ja znam kako ti je. Dvoje ljudi koji su se odabrali u gomili bez obzira na narodnost, rasu i spol. Dvoje ljudi s idejom da je d v o j e lj u d i m o g u ć e b i t. Znam kako ti je! E, pa znaj kako mi je!
ONA 22g.- Ja se mijenjam...
ON 22g.- Iz mjeseca u mjecec, iz menstruacije u menstruaciju...
ONA 22g.- Ja moram krenuti dalje!
ON 22g.- Ma, kuda sama? Ne razumijem te. Zatvorena u svoj svijet bez ikoga, u koji ne želiš pustiti nikoga, ništa dati, sve uzeti...
ONA 22g.- Ma šta smo mi imali, ako ne potpuno istu stvar? Svako tvoje Volim te!, bilo je prvenstveno okrenuto tebi, pa tek onda meni. Tu nije bilo nikakvog davanja bez uzimanja. Pa evo, čak i sad me pokušavaš uzeti nazad, da bi mogao uzeti još više. Čovječe o čemu ti pričaš? Oni svi govore o ljubavi kao o posebno altruističkom osjećaju, a on je jednako toliko zagađen ljudskim egom kao i bilo koja druga stvar koje se dotakao čovjek.
ON 22g.- Znaš da pretjeruješ. Znaš da nama nije bilo tako. Mi smo imali... (odnos koji još može rasti)
ONA 22g.- ...nešto malo! Jako malo. /pokušava cijelu stvar okrenuti na humor/ I tu sad ne govorim o tvom kurcu.
ON 22g./vrlo grubo/- Ha! Ha!
ONA 22g./povrijeđeno/- Nisam to tako mislila.
ON 22g.-Nisam ni ja. /stanka/ Oprosti.
ONA 22g.- A što od svega?
ON 22g.- Samo oprosti...
ONA 22g.- Je, da...
ON 22g.- Samo sam na ovo tvoje... mislim to... Što je to? Altru, ego... šugavi izmi... Šta je to sad odjednom nama?
ONA 22g.- Kao i sve, mi!
ON 22g.- Ma nije to...
ONA 22g.- Aha.
ON 22g.- Šta? I prokleto političko stanje u svijetu rata, inflacija drahme, holokaust, šta?
ONA 22g.- Ne, samo mi.
ON 22g.- Slušaj, molim te... Poznaješ me. Vidiš kakve su stvari oko mene. I znam da si svijesna činjenice da ja nikako ne bih mogao voljeti tebe bez da volim sebe, jer mene onda ne bi bilo. Bio bi stvar, a ne živo biće. A kada bih tebe volio više nego sebe bio bih Ti, a ne Ja. A ja te ipak volim. Zar je tu bitna hijerarhija? Kvantiteta? I da, imaš pravo. Sve je to točno... Ništa na ovom svijetu nije altruizam, on je čak i u teoriji nemoguć, i, da, sve je egoizam. Ali samo je ljubav kompromis.
Tišina. Polako ustaje pijanac, napravi par koraka, zatetura, poklekne.
ONA 22g.- Zašto ja?
ON 22g./stanka/- Jednostavno zato što si me dovukla do točke na kojoj je potrebno graditi nešto savršenije od onog što nam je bilo ponuđeno. Zato što sam s tobom prvi put bio sretan.
Tišina. Pijanac ustaje, teturajući napravi još par koraka, pa se ponovno spusti na tlo.
ONA 22g.- Zašto mi ovo toliko otežavaš?
ON 22g.- Ne otežavam ništa. Ti si već sve odlučila. Ja ti samo govorim kako se osjećam.
ONA 22g.- Ti samo osjećaš. Ne razmišljaš, ne mičeš se s mjesta. Ništa ne znaš. Ništa ne želiš znati. Taj tvoj nihlizam s vremenom kreće ljudima na živce. Tu smo toliko različiti. Ja koja cijeli život tražim nešto u što ću vjerovati i ti koji ne vjeruješ u ništa, pa čak ni u sebe, a zadovoljan si time. Mi ne možemo ništa graditi zajedno. /stanka/ Pa, reci mi postoji li išta u što ti vjeruješ? Bar nešto? /stanka, ON šuti/ Reci da ili ne, reci bilo što! Pusti glas, reci o čemu razmišljaš... ako uopće razmišljaš dok ovako šutiš.
ON 22g./zamišljeno/- Leš još uvijek ne smrdi. /stanka/ N da... /stanka/ Izostanak slova za prave riječi... Zatupljenost očigledno proizlazi iz osjećaja.
ONA 22g.- Eto ti. Tipično za tebe i taj tvoj zatucani način razmišljanja. Ništa. /stanka, pa kao da se pakira da ode/ Ipak, što se tvojih osjećaja tiče, ne želim vjerovati da govoriš istinu. Nadam se da su oni nešto u što si sam sebe uvjerio, nešto neprirodno.
Tišina. Ne postoji ništa osim njih dvoje. On gleda direktno u njene oči.
ON 22g.- Moji osjećaji su istina. Ja ih stvarnim osjećam. Ne mogu ni na jedan drugi način osim ovim praznim riječima tebi sada dokazati da su oni istina. Ali meni su oni stvarni. Istina.
Tišina. On gleda na jednu stranu, a Ona na drugu. S njene strane se diže se jedna ruka, pa gornji dio tijela, a s njegove poslovni čovjek otpuzi dva metra, pa se ponovno spušta na tlo.
ONA 22g.- Kako to možeš znati? /za sebe, tiho/ Kako možeš znati bilo što vezano za osjećaje. /njemu/ Mislim da glava na pitanja duše ne može odgovoriti, jer su postavljena u obliku bez oblika.
ON 22g./sa smiješkom/- No da...
ONA 22g./sarkastično/- Oprosti! Zaboravila sam da ti ne vjeruješ u dušu.
ON 22g.- Nemoj mi to raditi, molim te!
ONA 22g.- Tebi će biti dobro i bez mene.
ON 22g./u suzama/- Nemoj to raditi, molim te!
ONA 22g./blago/- Pokušaj shvatiti da to ti radiš sam sebi. /Okreće se, on je uhvati za ruku/
ON 22g./u suzama/- Jesi li se ikada zapitala koliko dugo možeš s tišinom promatrati bičeve vatre u noći? Ne dugo, vjeruj mi, probao sam. Ipak, dok ona snažno tinja, možeš joj dodati moć suhog granja i nadati se da ona nikada neće utihnuti, da ćeš je zauvijek uz misli zalutale dalekim pitanjima u tišini promatrati. No i ta tvoja vjera u viječnost će nestati s pomanjkanjem triješća kraj tvoje uspavane ruke. I tada ćeš se začuditi, jer svojim pogledom nećeš moći zapaliti šumu i osvijetliti mrak oko sebe. /stanka, tiho/ Predugo sam gledao u vatru. Ona me je prvo ugrijala i zatim nestala u tami... Ostavila je samo nepodnošljivu hladnoću i želju za njenom toplinom. Samo mi je ti možeš vratiti.
ONA 22g./blago/- Ne mogu.
ONA ga zagrli, odgurne od sebe i krene prema izlazu kroz publiku. ON stoji na mjestu i gleda za njom.
ON 22g./plače/- Ja... Rekla si da treba vjerovati u nešto... U tome si tražila to svoje prokleto ispunjenje. Rekla si da je potrebno vjerovati u nešto, jer bez toga nema sreće... I ja vjerujem! Ja vjerujem u jednu stvar, ali nisam sretan. Ja vjerujem u tebe! Čuješ li! Ja vjerujem samo u tebe! /Poklekne, tiho/ Vjerujem u tebe.
ONA izlazi na suprotnoj strani dvorane, a on se polako spusti na tlo među ostale. Tišna. Mirnoća. S poda ustaju djeca. Njih troje, dva dječaka i jedna djevojčica (može i više, nekakvi blizanci, ali nije bitno). Ponekad, bez reda, ustaju ljudi koji šeću u svom smijeru, ali se djeca ne obaziru na njih, trče oko njih, koriste ih za skrivanje od vatre, nastavljaju svoju igru loveći se u krug i pjevajući pjesmicu...
ONA 6g.- Na Papiru plamti!
ON 5g.- Nad drvetom gori!
ON 7g.- I sve vas pali...
SVI- Vatra! Bjež!
Rastrče se bježeći od vatre- ON sa 7g.
ONA 6g.- Nisi me!
ON 7g.- Jesam! Dodirnuo sam te po leđima. Još dva puta i moraš pričati priču.
ONA 6g.- Ali kad nisam osjetila...
ON 7g.- Ja sam vatra!
On sa 5g. protrči kraj nje sa 6g. i okrzne je, tako da se ona saplete i skoro padne direktno na vatru. Tada ona potrči za njim sa 5g.
ONA 6g.- Ubit ću te! Skoro me sad zbog tebe ulovio. /love se oko njihove kratke bračne tuče s 32g./
ON 5g.- Neee! Tko se tuče taj se voli!
ON 7g.- To uopće nije istina. Ne voli te. Tako te mrzi.
Vatra se naglo okrene i pokuša je dodirnuti, ali se ona izmakne.
ON 7g.- Ovo ti je bio predzadnji put.
ONA 6g.- Što? Pa, nisi mi bio niti blizu.
ON 7g.- Jesam. Po ramenu sam te. Ne laži.
ON 5g- Nije istina, ja sam vidio. Nisi joj bio niti nimalo blizu.
ON 7g.- Dobro. Možda svi vi krivo vidite. Nema veze. Ajde! Ja sam vatra!
Nastavljaju igru. ON sa 7g. cijelo vrijeme trči za samim sobom sa 5g. Budući da je on najmanji, svaki put ga ulovi.
ON 7g.- Prvi put! /trči/ Drugi. Ja sam vatra! /trči/ Sad te imam...
ONA 6g.- Nije fer da samo njega loviš. On je najmlađi.
ON 7g.- Pa zašto onda igra? On je najmlađi... Tko mu je kriv što je najmlađi? Pa, nisam mu ja mama. Ako ne može igrati, nek ide kući!
ONA 6g.- A zašto se ti igraš samo s njim i samo njega loviš, kad želiš da ide kući?
ON 7g.- Ja lovim kog ja hoću!
ON 5g.- Ajde, daj igrajte! Nema veze što sam najmlađi...
ON 7g.- Vidiš! /imitira/ Nema veze što sam najmlađi. /trči, uhvati ga/ Opekao sam te! Goriš.
ONA 6g.- Baš bezveze...
ON 7g.- Ajde, pričaj priču ili ispadaš!
Kratka stanka.
ON 5g.- Evo, samo malo... (da se sjetim)
ON 7g.- Ne može. Nema čekanja. Ispadaš... (idi se doma mami igrat)
ON 5g.- Ma budem, čekaj... (samo tren)
ON 7g.- Ne može! Gotovo je... (ispadaš)
ONA 6g.- Pa daj ga pusti na miru da izmisli početak!
ON 5g.- Dobro. Evo. Bio jednom jedan... čovjek. I... volio je jednu princezu. Princeza je i njega voljela, ali nije mogla biti njegova žena, jer je on bio samo čovjek, a ona princeza. A kada je postala kraljica od njega je napravila kralja, pa je on prestao biti samo čovjek i živjeli su sretno do smrti, ili prije.
ONA 6g. /smije se/- Odlično! Bravo!
ON 7g.- Nije. Priča je glupa. To može ispričati svaka budala. Ispadaš.
ONA 6g.- Ja isto kažem da je priča dobra. Znači da je to dva glasa naprema jedan, pa on ostaje.
ON 7g.- Ali u priči se ništa ne dešava, dosadna je.
ONA 6g.- Nije. Ti si dosadan, jer ne znaš gubiti. Ja kažem da je priča dobra. Meni se sviđa.
ON 7g.- Svejedno. U igri sam ja vatra, pa je moja riječ glavna.
ONA 6g.- Više nisi. On je ispričao priču i sad je vatra on.
ON 7g.- Ne može! Neću! Vas dvoje se stalno dogovarate protiv mene.
ONA 6g.- Nije istina!
ON 7g.- A zašto si ti onda sada na njegovoj strani?
ONA 6g.- Zato što je on u pravu!
ON 7g.- Ja sam vatra! Ja sam više u pravu.
ON 5g./sramežljivo/- Ispričati ću neku drugu priču... (pa ćemo ponovno odlučiti)
ONA 6g.- Ne!
ON 7g.- Vas dvoje ste stalno protiv mene! Stalno hoćete da ja izgubim.
ONA 6g.- Kako kad se tu ne može izgubiti.
ON 7g.- Svejedno, vi ste u dogovoru protiv mene. Baš me briga. Od sad na dalje ja sam vatra zauvjek.
ONA 6g.-Ali kad je to samo igra...
ON 7g.- Nije. /okreće se sebi sa 5g./ Ti ni ne želiš biti vatra, jel' tako? Ionako ne možeš nikoga uloviti.
ON 5g.- Želim.
ON 7g.- Slušaj! Ti to ne možeš. Igra će biti dosadna ako ćeš ti loviti.
ONA 6g.- Vatra je igra...
ON 7g.- Ti si klinac, kurac, ti to ne možeš.
ON 5g.- Mogu. Neće.
ON 7g.- Hoće. Ti si glupi patuljak. Mala beba. Nikad me nećeš uloviti.
ON 5g.- Jebi se! Umri! Tebe ću prvog uloviti!
ON 7g./grubo ga prima za vrat/- I šta ćeš onda sa mnom? Prebit ću te prije nego što me uloviš.
ONA 6g.- Pusti ga na miru kretenu glupi! Debilu!
ON 5g.- Kretenu! Debilu!
ON 7g./pušta ga/- Idi u pičku materinu!
ON 5g.- A! Evo tebi pimpek! I to dvaput više. Triput! Bezbroj! Ja mogu biti bolja vatra od tebe!
ON 7g.- Ali ne možeš! Ja kažem da ne možeš. Slušaj! Ako mi ne daš da budem vatra reći ću svima da se prestanu družiti s tobom. Svi će te mrziti i stalno će te tuči. Svi! Ja to mogu, jer sam stariji i svima sam bolji prijatelj od tebe.
ON 5g./u suzama/- Ne možeš! Ne bi to oni nikad...
ON 7g.- Bi! Kad im ja kažem- bi!
ON 5g./u suzama/- Ne možeš ti ništa. Jel' tako da ne može?
ONA 6g.- Ne može. Normalno da ne može. Pa, ja sam ti prijateljica./Njemu sa 7g./ Uostalom, zašto bi stalno ti bio vatra?
ON 7g.- Zato što sam najbolji.
ONA 6g.- Stalno si ti vatra i onda kad sve zapališ, kažeš da su im priče glupe i onda si ti pobjednik. Ti si zločest, a ne najbolji.
ON 7g.- Nisam zločest. Nisam!
ONA 6g.- Jesi! Pokvarenjak!
ON 7g.- Zašto si ti stalno na njihovoj strani? Ti moraš biti za mene.
ONA 6g.- Ništa ja ne moram, a i da hoću ne bi. Ti si pokvaren.
ON 7g.- Ja samo najbolje igram. Ja sam najstariji i znam kako je najbolje igrati igru. Najbolje je kad sam ja vatra. Nije to tako lako...
ONA 6g.- To je najlakše. Trčati i loviti ostale. Tako ne moraš pričati priče, a to ne znaš.
ON 7g.- Znam! Ja sve znam.
ONA 6g.- Ajde onda!
ON 7g.- Neću. Ja sam vatra. I ja mogu razgovarati sa svima! Oni su svi na mojoj strani. Prije će slušati mene nego tebe, jer si ti blesavi klinac. Nitko ti neće biti prijatelj. A ni tebi, da znaš!
ON 5g./u suzama/- I budi vatra! Baš me briga. Da bar izgoriš!
ONA 6g.- Ne! Ti moraš biti vatra.
ON 7g.- Zašto si ti stalno na njegovoj strani!
ONA 6g.- Nisam stalno. Da nisi takav, bila bi i na tvojoj strani. Ti se stalno praviš važan!
ON 5g.- Pusti ga da on bude vatra! Prestanite se svađati...
ONA 6g.-Ne! Ti si vatra, ili više ne igramo. Ja više neću igrat.
Stanka.
ON 7g./tiho/- On je vatra.
Tišina. Polako ustaje pijanac - ON s 43g. između njh, kao da je odjednom izronio u njihovom svijetu. Oni ga samo zbunjeno promatraju i šute.
ON 43g. /s pijanim smješkom, pomalo pjevušeći/- Igramo se, igramo? Je li? Kako, smijem li vas pitati? A mogu li se i ja igrati te vaše igre?
ONA 6g.- Ne možeš, ne znaš...
ON 43g./tišina, grublje/- Je. Reci kurvo mala kako je - Ne smijem! Meni su namjenili neke druge igre. Samo se vi igrajte, vi glupe tabula rase, dok još možete. Igrajte svoje male igre. Vidjet ćete kad vas uhvati neki veći igrač kako je to igrati se sa smećem. Svi smo odjednom počeli trčati u istom smjeru, a naša igra je podivljala. Vidjet ćete. Sve ćete vidjeti. Da, da...
Pijanac odtetura par koraka i na izlazu iz dječijeg kruga se mumljajući spusti na tlo
ONA 6g.- Ljaaak, ja nikada neću piti! To smrdi.
ON 5g.- Šta je on to mumljo?
ONA 6g.- Ne znam. Nešt bezveze. Mama mi je rekla da takve ne treba ni slušati.
ON 5g.- Da... A zašto? Što je njemu?
ONA 6g.- Ma, nema veze... Ajde, nastavljamo igru. Na Papiru plamti!
ON 7g./tiho/ -U ugljenu žari!
ONA 6g.- Nad drvetom gori!
ON 5g.- I sve vas pali...
SVI- Vatra! Bjež!
Spuste se na tlo, a s poda ponovno ustaje pijanac. Tetura s pognutom glavom, mumljajući nešto infantilno nerazgovjetno. Podiže glavu, a ispred njega ustaje starija žena, užurbano krene prema njemu, okrzne ga i produži dalje. On se okrene kao da će joj nešto reći, no iza njegovih leđa ustaje poslovni čovjek, sudari se s njim i bez ikakve šanse za ispriku, produži dalje. Pijanac poklekne, pokušava ustati; troje ljudi ustaje, na lijevoj, a petoro na desnoj strani krečući u raznim smjerovima. Jedan od njh udari u pijanca, pa on uz jauk pada, a istovremeno svi ustaju i nastavljaju svoju suludu žurbu. Negdje u sredini stoji ON s 19g., pali cigaretu, zbunjeno promatra ljude oko sebe; djeca su se potukla; pijanac se od ljudi ne vidi.
ON 40g./vrišti/- Dosta!!! Prestanite!
Ljudi se polako, vrlo usporeno, spuštaju na tlo. Pijanac kleči na podu, drži se za lice i jeca.
ON 40g./pijano, nostalgično u kurcu/- Ne mogu više tako. Ne mogu. Ne razumijem to... taj... /ustaje/ Putokaz! Sve je nestalo. /stanka/ A ne! Ne nestalo. Uginulo! Crklo poput šugave živine, a ne nestalo kao misao čovjeka! /stanka/ Tu nema ljudskosti. To postoji samo u knjigama, ili u pričama za mladunčad. He-he!
Dvoje mladih ustaje i kreće u njegovom smjeru.
ON 40g./ njima/- Jel' tako, ili nije?
Oni ga zaobiđu i spuste se na tlo.
ON 40g.- Je, tak je. /sjeda na pod./ Ostalo je jedno veliko Jebi ga, koje se smanjuje u daljini i polako nestaje. Mora da se žuri. Negdje. Fiju... /s poda podiže nečiju nogu i njoj se obraća/ A gdje je taj prokleti putokaz koji će mi reći kuda da sad idem? /noga se otrgne iz njegovog stiska i pada na tlo, On širi ruke kao putokaz, imitira prognozu vremena/ E, ako kreneš na sjever doći ćeš nigdje, a ako pođeš na jug, doći ćeš na isto mjesto s kojeg si i krenuo. Spoznati ćeš potom da te na zapadu još jedno ništa očekuje, a na istoku poveća praznina. Nek te ne zbuni činjenica da upravo ovdje imaš sve strane svijeta, kreni na bilo koju stranu, ali kreni, požuri, imaš cijelo mnoštvo izbora, jer si i ti samo jedan prolaznik... prolaznik koji ostaje sa svima nama. /Spušta ruke/ Tu. /grli sam sebe/ Prostor i vrijeme da ga ispunimo... No, da. Bilo bi lijepo imati zagrljaj na tijelu . Ovako prisan, kao moj vlastiti, ali topliji, mekši... Kako bih volio da me netko zagrli! Tu i tamo. /afektira/ Ne želim tu plakati na ničijem ramenu, ne želim tamo nikoga voljeti, dirati... Samo... život na dlanu, u ruci, rukama, stisku... Samo onako osjetiti prisutnost života koji iz zagrljaja ne može pobjeći. Prisutnost koju u zagrljaju nitko, nitko, pa ni ogledalima okrenut gad, ne može poreći! Fijuuuaaa! /kratko se dižu sve noge u zrak, kao da trče, pa se spuste na tlo/ Zagrljaj. E, da... /Tišina. Ustaje netko, projuri scenom, spusti se. Pijanac spušta ruke, osmjehne se/ Što sam sad htio reći? Nešto kao... Aha! Ja! Ja osjećam... recimo da osjećam. Valjda./ Rastuži se, tekst govori nabubano, kao da citira samoga sebe po tisućiti put/ Osjećam da bih jedino u miru, tišini i ništavilu smrti pronašao ono zrno snage, dovoljno veliko da ispuni cijelo moje tijelo, te iz praha sabere i sastavi bijedu onoga što se nekad u pjesmi, uz upotrebu hiperbole, moglo nazvati čovjekom./stanka/ Lijepo. Bistro. Nobelova nagrada za vic! He! He! /stanka/ Ne. Nije to... A zašto? U kurac... /Skoči na noge. Ustaje i polovica ljudi, koji i dalje hodaju u raznim smjerovima, ponekad zastajkujući na vriskanje pijanca. Pijanac govori iz nekog tihog samouvjeravanja u divlje prazne riječi euforije/ Pa ja sam sretan. Da. Živ. To je to. Udisati zrak, stajati na mjestu, živjeti. Zašto ne? Da sretan sam. Previše sam prokleto dobro! Odlično! Ljepota je svuda oko mene, osjećaji u meni. /pjeva/ Vino pijemo, pjesme pjevamo, zagrljeni zajedno Anakreonta uzdižemo. /Ljudima oko sebe, kao da je bjesan na ono što govori./ Odlično! Savršeno ljudi! Zajedno u našem jebenom razumijevanju! Pa, u pizdu materinu, svi smo mi ljudi! Šta ne!/ Ljudi ga zaobilaze u velikom luku. Pijanac hvata jednog prolaznika/ Dal' me razmijete? Mi, sada, ovdje, govorimo o čovječnosti
ON PROLAZNIK/odguruje pijanca/- Pusti me čovječe, što ti je?
ON 40g./pijanac ga uhvati za nogu tako da ovaj pada/- Zašto? Zar nismo svi mi ljudi? Pa, dobro je tu?
ONA PROLAZNICA- Neka netko pozove policiju! Ubit će čovjeka konj!
ON 40g./vrisve, ispusti svu snagu i pusti prolaznika/- U ČEMU JE OVDJE PROBLEM?
ON PROLAZNIK- Prokleti idiot! Da ti...
ON 40g./umorno spusti glavu i mumlja si u bradu/- Kako ne razumije kad... Pa, da... Zapizdi to... Da, da, da. Idotizam. Sve je to šugava budalaština.
ON PROLAZNIK 2/istovremeno s njim/- Ma samo se maknite od njega i pustite ga na miru! Vidite da je pijan.
Polovica ljudi se spušta na tlo. Pijanac podiže glavu.
ON 40g./bjesno/- Svi vi egoistični... /traži izraz/ kolaži plagijata nemate pojima što radite sami sebi! Što to radite meni! Da, da... To je bitnije. Toliko dugo kopirate jednu veliku, pravilima razdrljenu sliku, da vam više nije ni važno što ona znači! Zaboravili ste pizda vam... Samo da sve bude po njoj, jer tako mora biti! Pa recite gadovi Što vi u stvari želite svim tim reći? /Skače s prolaznika na prolaznika. Oni ga svi odguruju i udaljuju se od njega, ali lagano počinju formirati krug znatiželjnika/ Što ti želiš reći? Ha? Opravdaj se! Reci k vragu! Što je ovo? Kojom se genijalnom izjavom braniš od činjenice da neznaš zašto si kao drek u sranju što će završit u govnima? Što ti želiš reći!!! Kuda?/Naglo se zaustavi. Čovjek kojeg drži za kragnu je njegov poznanik. Pijanac se smiri, nasmješi, zagrli poznanika i skoro sasvim zaboravi o čemu je pričao. Poznanik se prema njemu odnosi krajnje hladno/ Vidi, vidi! A gdje si ti nestao? Skrivanje u gomili ti nimalo ne priliči, a ni ovo odijelo ti nije baš... (neka logična promjena stila na bolje)
ON 30g./želi otići/- Oprostite, ali ja vas ne poznajem.
ON 40g.- Kaj me ne poznaješ? Kako?
ON 30g. /hladno/- Onako kako jest, dragi gospodine. Tako.
ON 40g.- Pa, što ti je? Obukao si odijelo i izgubio razum? Šta poznaješ, ako ne mene? Koga?
ON 30g./želi otići/- Ne znam, ali vas ne. Pustite me... (da idem svojim putem, a vi vašim i kraj toga)
ON 40g./prima ga/- Čuj, ne ću. Ne kenjaj mi gluposti! Nisam te vidio deset godina i imam ti puno toga za ispričati, a vjerujem... (i ti meni)
ON 30g./opravdava se ljudima oko sebe/- Ali ljudi, ja stvarno ne poznajem ovog čovjeka... (malo je, vjerujem, pijan, pa sad napada)
ON 40g.- Hej konjino! Šta to objašnjavaš tim nepoznatim ljudima... (kad bi meni trebao objašnjavati)
ON 30g.- Malo je čovjek popio... (pa bulazni bez razloga bezveze)
ON 40g.- Nisam popio malo, dragi prijatelju, nego sam pijan ko svinja!
ON 30g.- Ne nazivajte me prijateljem, kad to nikome nisam. Ja vas ne poznajem!
ON 40g.- Pička ti materina sifilitična... Ne?
ON 30g.- Da, ne.
ON 40g.- Da.. da, da. Poznaješ me, poznaješ. Samo ti to više ne treba. Tek sad vidim koliko to ustvari nikome ne treba. Pa, da. Pijana budala... To sam sada ja. Teturajuća napasna pijanica, dosadna i smrdljiva, nepotrebna bilo kakvom kontaktu, pa čak i onom u kojem se oči samo na tren sretnu i izmjene osjećaje. Stoje, gledaju i bez riječi razumiju.
ON 30g.- Ja stvarno ne znam o čemu vi pričate.
ONA 22g. /igra očiju o kojoj priča zbiva se negdje iza njegovih leđa/- No da, normalno! Ali vi to ionako ne radite... Pa da, vi uvijek spuštate svoje zjenice, ili, ako ste čovjek koji čvrsto stoji iza svog pogleda, tu svoju čvrstoću usmjerite na stranu, kao da je tamo nešto jako važno. Nešto što će biti bitnije od one druge osobe do onog trena kad ne podigne svoj pogled i postane nepotrebno. Moje odvratno Ja! Trebati će vam ovog dana kad uništim ovog pijanog gada u sebi i u svijet gurnem jednu novu, uzornu osobu, sličnu svima vama. Zar ne, dragi prijatelju? Tek će tada taj tvoj svijet biti oduševljen. Toliko oduševljen da neće ni primjetiti da je u svoju zbirku primio još jednu živu lešinu.
ON 30g.- Pa dobro šta to mene briga? Mislim, kakve to ima veze samnom? Vi ste me možda zamijenili s nekim, a u ovom stanju...
ON 40g.- Nisam ja ništa zamijenio, kretenčino izdajnička! Šta mi to pokušavaš prodati? I na kakva se to stanja pozivaš, kad mi samo laži pod nos guraš? Pijan jesam, ali ne i senilan. Ovako glupo senilan ko neki. Istina, ne znam ti ime, ne pamtim sranja... Ali to tvoje lice...
ON 30g./opravdava se ljudima oko sebe/- Eto, vidite, ja nemam nikakve veze s ovim alkoholičarem, pa ga maknite od mene, zatvorite, ubite, što li... /želi otići/
ON 40g./ unese mu se u facu/- Ali ja pamtim neke druge gluposti, poput jednog čovjeka koji je navodno znao voljeti, bljutave ljubavne veze koja se raspadala do te mjere da je morala prerasti u brak, vatre koja uvijek nekako gori na drugom mjestu i nekih davno izgovorenih stihova jedne te iste osobe (onda djeteta u kaosu odrastanja) koja me je razumjela, koja se bojala, možda je se sjećaš...
ON 30g.- Molim vas da maknete taj svoj smrad češnjaka i lošeg vina od mene, jer... (ću zaista pozvati policiju)
ON 40g.- ... ona je bila u tebi, rekla je
Stisnuo sam list u svojoj šaci i
iz njegovih žilica je potekla krv
Gledam svoje ruke
jednu u drugoj gnječim
uživam u mirisu zelenila.
Sotono, u što me to pretvaraš?
Eto, sad si bar dobio odgovor na to svoje pitanje. Još si onda bio svijestan da ćeš postati ovo što si sad- trula papučarska biljka koja vegetira na onim sitnim trenucima sreće iz svoje prošlosti. Šta je? Veliš teško ih je oživjeti?
ON 30g.- V i n i s t e n o r m a l n i !
ON 40g.- Pa, nisam lud da budem normalan! Ne normalan kao ovo što si, recimo, ti./stanka/ Pogledaj se ponekad u ogledalo i reci da je tvoj život normalan. Ako imaš snage!
ON 30g.- Moj život je moja stvar, a ne javno dobro.
ON 40g.- Pa evo javno vidim da ti život nije dobro! Nisam ni mislio da je drugačije... Reci mi, kako ti je žena? Čujem da planira pobjeći čudesnim svijetom brzih razvoda i ostaviti te samog sa klincem... (zaostalim u razvoju)
Poznanik grubo prima pijanca.
ON 30g.- Mi se ne poznajemo! Zamijenili ste me s nekim!
ON 40g.- Jesam li? S kim? Čuj ako te toliko boli što si ostao sam, bez žene, ne moraš se iskaljivati na meni.
ON 30g./vikne/- Nisam ostao sam! /smiri se/ Uostalom tko si ti da proljevaš te alkoholne pare tu po mom životu?
ON 40g.- Da, da... Sada malo bježiš sam od sebe, skrivaš se u tom jebenom oklopu s kravatom da bi njoj pokazao da možeš, ali ne možeš! Klinac, bio sam tamo! Nemoj misliti da si nekakav supernadareni genije koji će u sebi ubiti sebe i postati netko drugi... netko drugi koga će netko treći moći voljeti. Pa to ti je isto toliko nemoguće koliko je i besmisleno. Na primjer...
ON 30g./grubo/- Ja sam ono što jesam, a jesam onaj kojeg ne poznaješ i to je sve! Razumiješ?
ON 40g.- Ha-ha! Da, da, da. Ti si kurac u pederskoj košuljici! Ha! E, pa znaš žensku glupost! Tu njihovu glupost nama, ali, ako ćemo biti iskreni, obavezno i našu njima. Taj način na koji vežeš kravatu, širiš uredan razdijeljak u kosi i ne ostavljaš dlake na češlju, spuštaš zahodsku dasku... Što je to njoj? Razlog za ljubav? Veliš, to je to? Ne, ne, klinac, ne. Tako joj samo oduzimaš povode za svađu, daješ joj onu pravu unutarnju bol da te mrzi još više, da te onako istinski prezire, jer se ne može zbog tih dlaka na češlju, ili gomile dreka u otvorenom WC-u, izderati na tebe zato što si takav šugavi prdež od čovjeka! Ne može se ispucati, jer nema zašto! Ljubavi nema, a ti gušiš ono malo odnosa među vama što postoji kao nešto slično prijateljstvu. Nekakvo vrlo dobro poznanstvo. He! I mi muškaci to svakodnevno radimo ženama s ljubavlju! I pokušavamo zadovoljiti njihove želje, a one unutar njih trunu, venu kao cvijeće koje se previše zaljeva vodom, jer mi mislimo da im je baš to potrebno. Jer to se onda zove ljubav! I mislimo da to naše udaljavanje možemo promjeniti, staviti nazad u okvire prvih dodira, i mi mislimo da ih privlači virtuoznost naše glume, a one traže upravo one krhotine nas koje nismo mogli sakriti. A ti se čudiš što te ostavila baš sad kad si se počeo mijenjati... Mijenjati za nju! Vezati kravatu, prati suđe, pomagati klincu oko matematike. Ispravljati greške! Zar sam i ja tvoja greška? Zar i mene treba mijenjati? Zar nisu svi tvoji stavovi nekad davno bili upravo oni protiv tih laži?
ON 30g. /tiho, kroz zube/- Slušaj, te priče su bile tako davno, bio sam mlad, neiskusan...
ON 40g.- Je li? Ne bih znao, nisam vas tada poznavao i to mi se sviđa. Sretan sam što nikada nisam imao prijatelja koji me je iznevjerio. Ovako sam prošao bolje i od Isusa jebenog Krista.
ON 30g.- Zar ti misliš cijeli život žaliti što stvari nisu onakve kakvima ih ti vidiš? Moralizirati, ali ne prihvatiti odgovornost, kao kakvo balavo, razmaženo derište?
ON 40g.- E, Jebi ga. A sad, oprostite, idem. Mama mi je rekla da se ne smijem zadržavati s nepoznatim ljudima.
Pijanac se okrene i ode, ljudi se polako razilaze, poznanik stoji na mjestu i svi se spuštaju na tlo, osim majke koja traži svoje dijete. Djeca tu i tamo u igri, sa smijehom, vrlo nisko i diskretno, protrče iza nečijih, samo za taj momenat podignutih leđa. On leži na podu ispred nje i pojavljuje se samo ponekad u svojim odgovorima, u koprcanju po podu, kao da se pokušava podići, ali ne može. Oni su ugušili jedno drugo. Njih zajedno više nema.
ONA 32g - Sine... Sine dođi mami! Hajde srce, budi dobar! Mami je sad dobro. Neću više vikati, ni plakati, obećajem! Dušo, ma gdje si? Nemoj se skrivati, molim te! Poslije ćeš se igrati skrivača. Sad te ne mogu tražiti. Dođi... Sad idemo kući. Hajde, molim te. Ispekla sam puno kolača. One koje ti najviše voliš. One šarene, kockaste s puno čokolade... bez sira... Dušo... ma sve će biti u redu... Mama se malo naljutila na tatu, pa je zato vikala, ali sad... sine sad su se mama i tata pomirili. Stvarno smo se pomirili. Nećemo se više nikad svađati, obečajem. Nemoj se bojati, dođi, preklinjem te! Nemoj da brinem! Već je kasno. Još malo pa će noć. A ti se bojiš mraka. Sad će mrak! Hajde... I neću se ljutiti na tebe zato što si pobjegao, znam da si se uplašio, ali sad je sve u redu. Nemaš se čega bojati. Evo i tata te traži, zabrinut je za tebe... /kao da on govori, pomiče se dio ruke/ Da, ići ćemo svi zajedno preko vikenda kod bake... Svi tvoj prijatelji su tamo, a i njen pas... i tvoj pas... Pa, sjećaš se onog malog psa s kojim se uvijek kod bake igraš.../njemu/ kvragu kako se zvao! /kao da on govori, diže se dio noge/ Da, i on će biti tamo... /kao da on govori podiže leđa, pa ona njemu/ Ali, pa gdje ćemo ga držat! Što ti misliš? Predobro znaš da ne možemo... Slušaj sine! Za psa ćemo se dogovorit, znaš da smo razgovarali o tome... /kao da on govori pokušava se podići sa zemlje/ Neću mu obečavati nikakvog zaraženog pesa kad ga ne može imati. Imao je onog svog štakora... /on se pomiče/ Da, dobro, hrčka, koji je crko, jer ga nije hranio, i dok se ne nauči brinuti... /kao da on govori, pomakne se na podu/ Slušaj tatu sine! Dođi, nemoj ništa više brinuti. Ništa ti se neće dogoditi. Sve je u redu. Tata i mama su se pomirili... /kao da on govori podiže glavu/ Ma, prestani mu obečavati stvari! Ništa od toga ne možeš ispuniti i to dobro znaš! Stalno mu obečaješ, pa ništa ne ispunjavaš! Nije ni čudo da je ispao takvo razmaženo, povredljivo derište! Samo mu puniš glavu maštom bez pokrića. Vidiš koliko mi sad vjeruje! A u što da vjeruje? /kao da on govori previja se na zemlji/ Ma ne blebeći mi tu sad te gluposti, molim te! Razmazio si ga obečanjima, nego što! Obečanjima koja si poslije zaboravio ispuniti! Jebo te pas koji će nestati u tvojoj glavi kao da ga nikad nije ni bilo! /kao da on govori/ Ma šta sad kog vraga dokazuješ! Čemu to? Znaš da nemamo novaca, a ti bi ga trošio na igračke i to samo da dokažeš... /on se pokušava podići/ Ma to dijete ne treba stvari, razumiješ li! Njemu treba ljubavi! Njemu treba barem nekakav osjećaj, prividan ako ništa drugo, da odrasta u normalnoj sredini kao i svi ostali! Razumiješ li ti to? /on podiže stražnjicu/ Ne skriva se on u grmu, jer nema psa! Ne, nisu njemu važne skupe igračke, plastika i pliš, on je zatrpan bezvrijednim stvarima u svojoj sobi! To djete će postati emocionalni bogalj zbog tog tvog materijalizma. Stvari mu ne mogu zamijeniti osjećaje! /on/ Njemu treba ljubavi! Razumiješ? Normalan, stvaran otac, a ne formalan, koji daje stvari, jer je pročitao negdje da očevi to tako rade. Da muževi moraju jednom tijedno, ili mjesečno u tvom slučaju, povaliti svoju ženu, pa to rade onako sirovo, impotentno, sterilno, na kalup iste emocije kojom otštopavaju kadu dok vade njene sijede klimakterične lasi dobro zaštičeni gumenim rukavicama! /tu negdje dolazi dijete i staje ispred majke, može na mjesto gdje stoji njegov imaginaran otac koji se u biti sve više i više koprca na zemlji, ali ga ona ne primječuje jer gleda točno u oca, dakle oko pola metra iznad glave djeteta, pa dijete nakon nekog vremena ponovno pobjegne/ Ti razgovaraš Dodaj mi, molim te, novine!, razgovaraš Hoćeš li mi, molim te, kupiti dvije pive u dučanu!, pričaš Šta, molim te, znači ovaj račun za telefon!!!, a što ti to, molim te, moliš od mene? Bez tvog svog patetičnog Molim te! Imali bi samo Daj! Napravi! Kurvo, koji ti je izdrkani kurac! Skratili bi ti rečenicu sa četiri, na dvije riječi i možda bi mi se tada manje gadio gade! Tada bi, ako ništa drugo, manje razgovarali, a tvoji bi monolozi bili kraći! Tada bi te dvije riječi oslobodile glomazan dio bljuzge s ovog našeg odnosa i ja bi imala više mira u svom dijelu sobe. Razumiješ li! Kažem sobe, a ne našeg života, jer to ne postoji! To nikad nije, ni nikad neće postojati! Pa, pogledaj gdje si! Pogledaj nas! I pokušaj pogledati njega! Što si učinio tom djetetu? Gdje je! Hajde, nađi ga bez tih svojih kupit-ću-ti-ovo-ono kerefeka! Ti si nepotreban dio namještaja u stanu, a ne čovjek! Pokvareni mlinac za kavu, u kući gdje se kava više ne pije, jer je dobila bljutav okus! Miči mi se s očiju i prestani obečavati! /on, vrlo kratko trzajem izbacuje velik dio sebe u zrak/ Šuti, molim te! To ti najbolje ide! Sine! Dušo! Dođi, molim te. Sve će biti u redu. Tata i mama su se pomirili...
Majka se spušta na tlo! Ustaju ON s 33g. i ON s 43g. u nekakvom zapuštenom stanu. Obojica su jače pripiti, a kako se scena približava kraju bit će pijani ko svinje. Ljudi se pretvaraju u namještaj tog stana. Nekoliko njih predstavlja radio koji tijelom stvara onaj isti ritam koji prati cijelu predstavu. Na telefonu tuli otklopljena slušalica.
ON 33g.- Ma, bez obzira na ta njena sranja, te neurotične ispade... /njeno se tijelo kako on govori o njemu, brže ili sporije previja u namještaju/ To njeno tijelo je bilo nešto posebno. Fascinantno kako nešto posebno. Da, da... Sise čvrste kao meke grudi trinaestogodišnjakinje. U šezdesetoj će imati te grudi trinaestogodišnjakinje! Ali nadobudne trinaestogodišnjakinje sa velikim sisama, ogromnim za njenu dob, no starijoj... jedna taman stane u ovu moju šaku. A dupe veliko, masno... Široki meki bokovi bez celulita... točno onako kakve ih volim. Sve na mjestu.
ON 43g.- E, da...
ON 33g.- A okus! Jao, da taj okus! Samo ga na tren osjetiš i poželiš da ti vječno ostane u ustima, u nozdrvama, da curi niz grlo pomješan sa tvojom slinom. Upravo zbog tog okusa nezasitno plaziš jezikom po njenom tijelu i gutaš sve to. Sise i bokove, noge, uši... sve! Sve to što je baš kako treba da bude. Frizirani muf na rokezicu, a ne tamo neka raščupana, obrasla zvijer. Ali to ipak vrišti u krevetu! Pluje mi divlje, neartikulirane izjave u lice dok ja po njoj cijedim svoj znoj. Prokleto savršeno! I sada tako glupo i patetično... Razumiješ li? Vidiš li ti taj naš odnos? Nema tu više nje, već samo sex. Ne fali mi ona već jedna dobra jebačina s njom i to je to.
ON 43g.- E, da... Okus! Nema više ni kapi nikakvog vina. Morat ćemo pit pelinkovac, a meni se od njega riga.
ON 33g.- Dok je bila tu, a i za vrijeme samog koitusa to mi se sve činilo kao organizirana dosada, a sad... Sad hoću ševit čovjeće! Ma, to stanje... Taj osjećaj je kao komad tkanine na podu, stara krpa za brisanje otkinuta s jedne haljine na njenom tijelu koju je obukla bezbroj puta, a koju sam samo jednom onako iskreno, predivno primjetio na njoj i to sve skupa je meni nešto značilo. Iako samo na tren. Taj prokleti tren! Sada se sve u meni što se nje tiče veže samo i isključivo, bolno za taj momenat izvan kojeg nije bilo baš ničega. A ni seks nije bio tako dobar. Da, ni seks nije bio tako, ali i nikako dobar. Imali smo pakao odnosa bez ijedne anđeoske zrake prisnosti! Totalno poludjelo, ubijeno ništa! Ništa! /stanka; zacvili/ Bože, nikada neću naći nikog poput nje!
ON 43g.- E, ako ti se riga rigaj u WC, a ne po tepihu. Možda negdje iskopam nekakvu bocu prošeka pa ti to neću morati gurati pod nos. Od prošeka se ne riga. Valjda.
ON 33g.- Nemoj me, molim te, i ti... Pa, ne mogu, a da ne povraćam! Svaki put kad otvorim usta povraćam komad svoje nostalgije za pitaj Boga čim. Ma serem bezveze... Fale mi neke sitne stvari, nekakav normalan razgovor, šetnja izložbom bilo koje moderne izložbe koja nije nečiji kompleks, malo sunca, malo tame... Nečiji zagrljaj. He, zagrljaj...
ON 43g.- Da, da. Toplina koja tako snažno opija opija. Umiruje i grije... Pa gdje je k vragu ta boca!
ON 33g.- Znaš, na samom kraju svega toga, nekakvim posljednjim snagama patetike, želje za tom toplinom, pogledao sam je u oči i rekao joj /ustaje ona i on joj se obraća/ - Ma kuda ćeš? Što ima tamo gdje ispred tebe mene jednostavno nema? Što? Zar ti nije jasno da ne postoji ništa više? Ovo je ono što se zove život. Ova prevrnuta hrpa gradskog smeća, čovjeka, bezumlja koje se naziva čovječnošću, mene i tebe. Što tražiš ženo?!? Promjenu kojom ništa nećeš promjeniti ili skrovište od života? Prestani tražiti nekakvu samu sebe i budi! Čega se bojiš?!? Mi smo dobili na dar život! To je samo vrijeme i prostor da ga nečim ispunimo. Bilo čim. Pa zašto to nebi bili ti i ja. Ionako je svejedno. Ti uzimaš mene, ja tebe i to se onda zove ljubav. I kad si već svijesna, a jesi, da ne postoji ništa drugo osim ovdje i sada, reci mi, ženo, molim te, što koji kurac tražiš! BUDI! I znaš što mi je rekla? JESAM.- i otišla. /ona se spušta na tlo/ Samo tako. Ma, tko to može shvatiti?
ON 43g./sve to skupa ga uopće ne dira/- Nitko. Ama baš nitko.
ON 33g.- I ona sad negdje živi sama. Zamisli! Sama! Zatvorila se u nekakav stan s malim, a ja ne znam gdje! Ja ne smijem znati gdje, jer to nije po pokvarenom zakonu! Zamisli, meni zakon ne da da vidim svoje djete zbog par razbijenih prozora, nekoliko šamara i jednog slupanog auta! Poserem ti se na takvu državu! Malog ne smijem vidjeti, no ona ipak tu i tamo nazove. Pita me kako sam i što radim, a onda mi ne želi reći svoju adresu, nit mi dati malog na telefon bar da mu... da mu čujem glas. /stanka, pa mirno/ No, šta. Ja joj kažem kako sam i da ne radim ništa, a ona da će se ponovno javiti. Što joj to znači? Javit će se! Kao da u tome nešto ima. Nema se ona meni šta javljati! Ne tako. Usamljena kravetina koja želi živiti sama!
ON 43g.- Kako znaš da je sama?
ON 33g.- A što? S kim bi bila? Šta ti uopće znači to pitanje?
ON 43g.- Ma ništa...
ON 33g.- Normalno da je sama! Znam da je sama. /spušta slušalicu/ Valjda bi mi javila da moj sin ima novog tatu! Ali ne bi ona ni mogla... Ne! Ona živi sama.
ON 43g.- Čuj, sakrio sam negdje jednu polupraznu bocu nekakvog prošeka i sad ne znam gdje je. Daj digni taj svoj celulit i potraži okolo!
ON 33g.- Pazi ti ove ruke! Tresu se od nervoze spojene za tijelo čovjeka koji ne zna zašto je nervozan. Ne zna glava čime je spojena za stopalo, misao ne zna kuda ide, guzica ne zna u čemu je problem, noge kuda idu... Ove ruke su nekada stvarale! Ljubile, živjele! Ove ruke su pisale knjige koje nikad neće biti objavljene i bile su zadovoljne s tim. Imale su nešto svoje. Noge su imale sebe. Glava je imala sebe! Imao sam se, jer sam sebe svijestan bio! Znao sam koji mi je kurac, kad sam u kurcu bio! I ti sad crkni! Utopi se u toj svojoj rigotini! Pit ću pelin. Ove ruke neće tražiti taj tvoj šugavi prošek! Vratiti ću svoje dostojanstvo nazad, a čovjeka u sebi ću izvući van!
ON 43g.- Ma, da znam, okus! Nego... čekaj, čekaj... Da! /vadi bocu iz hrpe ljudi/ Evo je! Boca plava s etiketom šarenom i piše prošek! Cuga za elitu!
ON 33g.- Daj se zadavi s njim!
ON 43g.- Ne mogu. Sutra imam dogovor kod nekakvog doktora.
ON 33g.- Pa?
ON 43g.- Niš. Isplaniro sam si dan. Probudim se sutra i znam kuda trebam otići. Probudio sam se danas i nisam imao ništa u planu. Čista dosada. Danas sam se tek popodne oko pet sati sjetio da bi mogao otići u nekakvu šetnju suncem. Do tog je trena sve bilo, he, prazna čaša.
ON 33g.- I sutra doktor?
ON 43g.- Da. Hemeroidi.
ON 33g.- Hemeroidi?
ON 43g.- Da. U šupku.
ON 33g.- Ma, znam ja to, ali kužiš ti da će sutra tamo osim njih biti i jedna gumena rukavica.
ON 43g.- Pa?
ON 33g.- Ne jebe te to?
ON 43g.- Gdje? Pa nisam peder!
ON 33g.- Ne govorim ti o tvojim sklonostima, već o tvojoj tendenciji da se raduješ danu u kojem te ne očekuje ništa osim gadosti i boli.
ON 43g.- Šuti i pij taj svoj gnjusni pelin! (Preopterečen si nekakvim teretom bezrazložne težine.)
ON 33g.- Vidiš to je ono o čemu ti pričam. Te razlike između pelinkovca i prošeka! Hemeroida i dana bez cilja, ja... Ma neću takav život! Ni onaj koji sam prije imao nisam htio, ali sam ga zato od glave pa do izžuljanog nožnog palca zasrao. Jebem si mater glupu kako sam ga zasrao! Ona mi tvrdi, vrišti... ma kakvo vrištanje, ona cvili ko štakor kad stojiš na njemu, samo potpuno bolesnije, da sam baš ja kriv za sve. I za te njene divlje ispade i za svoje uzdahe u tramvaju i za svaku ostarjelu kurvu koja se bacila pod taj tramvaj i za... za sve. U početku sam bio samo malo, totalno izgubljen. U sebi sam nosio jedno glomazno, rastrgano Zašto?, Zašto sve to?, a onda mi je ona počela graditi osjećaj krivnje za sve to. I ja sam u to polako počeo vjerovati, iako ni onda, a u ostalom ni sada ne znam što je to sve to.
ON 43g.- I tko je na kraju zasro cijelu stvar?
ON 33g.- Zar je to bitno?
ON 43g.- A šta ja znam... Ti sereš, ja šutim, pa sam mislio pitati, onako, da se uključim u razgovor...
ON 33g.- Ma tebi stvarno ništa u životu nije bitno.
ON 43g.- A kad ne kužim zašto se živciraš. U čemu je problem i čija su govna zaštopala taj odnos i kako ovi tvoji duševni izbljuvci mogu popraviti stvar.
ON 33g.- Tebi su bitna govna i sranje i kad ću ja zašutiti da možemo sjediti, šutiti, piti i mumljati tu od zida do zida bez razloga! Ma koja pizda materina?
ON 43g.- Samo sam pitao tko je pokakao taj drek, iako me to uopće ne zanima, jer kad već imaš potrebu srat, seri. No, reci, tko je kriv?
ON 33g.- Ama nitko nije kriv! Apsolutno nitko! Uostalom, kriv za što? Za taj prevelik apetit u našem želucu kojim pokušavamo obuhvatiti život koji je prevelik, a čiju veličinu ne vidimo? Stavljamo ga u neke izmišljene okvire i uzimamo komad po komad, kap po kap, gutamo, pijemo, prežderavamo se na gozbi prošlosti i budućnosti, bez ikakve šanse da shvatimo što se nalazi u onome upravo sada. Što se kuha, a ne što se skuhalo i što će se tek skuhati. Glavno da se ždere! Da se mast cijedi niz bradu! Možda ćemo tek kasnije po našem smrdljivom zadahu shvatiti da su to bile neke čudne ljepljive grudice, smeđi kašasti gomolji koje nismo dobro prožvakali.
ON 43g. /rezignirano/- Znam, opet okus...
ON 33g.- Ja... Nismo im osjetili miris, jer smo sve brzo trpali u usta, preko jezika koji apsolutno ništa nije osjetio, u grlo, u utrobu, jednom degutantnom pohlepom čovječnosti. Možda ćemo tek tada shvatiti koliko je ta odvratna hrpa govana u nama mala, naspram onog što se, tko zna zašto, uzdiže na pijedestal imena život.
ON 43g.- He-he! To sve lijepo zvuči! Samo šteta što ni to nema nikakav okus. /popije gutljaj/ Ah! Okusi su čudna stvar. Što ih više pokušavaš shvatiti, to ih manje osjećaš. Nema to veze sa sadašnjošću. Ono što je sada nalazi se u odsutnosti osjećaja. /loše citira/ Uz stijenku čaše svija se nozdrva. I dok topi se udišući crvenilo vina za dno je zagrebla kriška staroga broda. He-he! I prošek ima jači okus od vina. Sada. U ovom trenu vino je bezukusno.
ON 33g.- Ti stavljaš limun u vino?
ON 43g.- Da. Ja stavljam limun u vino.
ON 33g.- Zašto?
ON 43g.- Zašto što?
ON 33g.- Pa, zašto to radiš?
ON 43g.- Zar je to bitno?
ON 33g.- Zašto ne odgovoriš na moje pitanje?
ON 43g.- Zato što je to pitanje odgovor?
ON 33g.- Što je odgovor?
ON 43g.- A zašto ne? Zbog ugođaja. Šta te briga! Tako. Zbog okusa. Osjećaja.
ON 33g.- Nda. Imaš pravo. Uzmi stav svemira.Tko ga jebe.
ON 43g./kašlje/ - Nitko. Nema ga. Fiju! Ode!
ON 33g.- Da, ali kuda?
ON 43g.- A šta ja znam. U glavu. Kanalizaciju... U svoju propast.
ON 33g.- Što? Zašto? Pa ne možeš tako...
ON 43g.- Kako ne bih mogao! Baš me briga. Ja mogu kako hoću. Mogu sjediti i prditi, smijem govoriti, umrijeti...
ON 33g.- Ali treba nešto poduzeti! Izvaditi ga... Sebe izvaditi...
ON 43g.- Klinac, ne jebi ga.
ONA 33g.- Nisam ja tvoj nikakav klinac i tu nema nikakvog jebanja, već samo činjenice! Činjenice koje si ti izrekao, a ne ja!
ON 43g.- Da ne bi! Šta sad ja? Kažeš Tko ga jebe, pa ga jebeš. Mislim, tko te jebe! Nema ga i bok. Pusti!
ON 33g.- Ma ne držim ga ja nego ti!
ON 43g.- Ja držim prošek, a ti pričaš o njemu.
ON 33g.- Ma, o kome! Ti si ga prvi spomenuo!
ON 43g.- Pa o njemu. O vinu.
ON 33g.- Ostavi vino. Vina nema. Pričam ti o osjećaju.
ON 43g.- Je? Što ga melješ u ustima! Šuti i osjećaj ga! Pusti me na miru!
ON 33g.- Znaš, do sad sam slagao život. Gradio ga, gurao, vozio. Naprijed! Naprijed! Kao zatucani, nepismeni proleter dislektičar koji se bori s ogromnom parolom slova u ruci, a nema pojima za što. Sad je toga dosta! Previše. To je kao vatra. Da, baš tako.
ON 43g.- Kao, ono, širi se, a bezveze, ili kaj?
ON 33g.- Kao gledanje u vatru. To je čisto forsiranje! Potpuno nemoguće! Utopija nekakve kontrole! A sve je samo padanje i gubljenje živaca.
ON 43g./vrlo kratko/- Tvoje padanje, a moji živci!
ON 33g./u nastavku svog monologa koji iz euforije pada u melankoliju/- Sve je to...užas! Mrak! Bol i jebena vlaga na licu! No kad se jedna vatra ugasi, ti samo pališ drugu, misliš Bit će bolje, i zaboraviš. /tiho/ I zaboraviš.
ON 43g.- Što? Nju?
ON 33g.- Da... Nju i sve... Nekad su stvari bile tako divno jednostavne! Sve je bilo kao neka igra, blesava dječija igra, sanjarenje, užitak... /pijano, tiho pjevuši/ Papir plamti, drvo gori, vatra pali, bjež! Samo tako. He-he. Kasnije kad je to dobilo nekakav oblik... nekakve potrebe... došlo je samo do boli! /prezentno/ I boli! Je... I onda se trebalo sabrati, složiti svoje misli nasuprot svemu ovome, svim tim glupostima, apsurdu tih hemoroidnih šupaka zavaljenih u svoje grinjave fotelje i prekrivenih izmišljenim smradom. Bože kako ja to sve nikada nisam mogao shvatiti!
ON 43g.- Nisi, nisi... A možda je samo vrijeme bilo krivo.
ON 33g.- Vrijeme? Ne... Samo moj život. To je vatra koju sam zapalio. Moju glupost i smrad ovog mog hemeroidnog šupka nasuprot svemu. Činilo mi se... ma, glupo, znam, ali... Kao da u meni postoje muškarac i žena, svaki posebno... Posebno. A oboje treba sabrati u svojim mislima i ona odlazi na svoju, a ja na svoju stranu. Ostajem ja. Moram se sabrati. I onda odluka! Ili ću ja biti njihova mašta, ili oni moja. A ja njih ne razumijem. Oni su moja mašta, jer sam s njima nesabran. Sve oko mene je dio mog stvaralaštva i ja sam sretan, jer sve dobija drugu boju. I tu negdje dolazi ona koja je dio mene, ali ne iz mene, stapa se s mojom maštom u raznolikost, u dvostruko, razdvojeno stvaranje. I mislim, bez nje izgubit ću se u svojoj mašti, postati njihova mašta, potreba da saberem svoje misli.
ON 43g.- A što zaboraviš?
ON 33g.- Zaboraviš da si zapalio krivu vatru, jer ona koja ti se vratila, koja ti je rodila djete i koju si volio, nije ona ista koja je nekad davno u nekom drugom svijetu otišla od tebe da bi sabrala svoje misli, već samo dio tvoje mašte.
ON 43g.- Ne znam... ali, čini mi se... A nije možda čak i ona... mislim, ova tu, stvarna?
ON 33g.- Ne znam... ali, nije ni bitno... Ona je možda čak i nešto... mislim, stvarna, ali šta joj ja mogu? Ništa.
ON 43g.- Znači ona nije ona koja je tebi napravila sve ono, već neka druga?
ON 33g.- Ne znam. Pusti je... Obje. /stanka/ Kužiš, ja ne želim više nigdje voditi svoj život, želim se jednostavno utopiti u njemu. Živjeti. Gledati u ovaj žar ispred mene ako se gasi i ostavlja pepeo, pa možda malo pročeprkati po njemu. Gledati u sjenu vatre kako se širi na zidu.
ON 43g.- To je nemoguće!
ON 33g.- Nije k vragu!
ON 43g.- Nemoguće je. Šta ti je? Ti bi sada sam izveo svoj preporod. Novo rađanje. Živi s onim što jesi, a ne protiv toga, jer ćeš se inače ugušiti. A kad dođeš svojoj pameti biti će prekasno... Vjeruj mi ja znam što pričam...
ON 33g.- Ma i to sam ja! Sve to! Ali na mojim nogama! Bez ikakve borbe, bez problema... Želim Biti tu. Biti sada. Ovdje.
ON 43g.- He-he, da. Bez ikakvih opterečenja...
ON 33g.- Tako je! Bez okova želja. Nadanja. Bez malih šarenih automobila, njihovih pretvaranja iz bilo kakvog polovnog prijevoznog sredstva u mercedes, iz mercedesa u limuzinu s vozačem... Bankomat, bankrot! Iz malo ljubavi u što može više, u svemir, ekstazu, agoniju prisile dva nespojiva tijela na koegzistenciju! Organizacija života svedena na minimum. To!
ON 43g.- Savršeni to su planovi. Planovi protiv planova, život protiv života protiv života.
ON 33g.- Nikakvi planovi! Popizdit ću sada, ovog trena, bez ikakvog razmišljanja i htjenja. Ne gledaj me tako kao da sam šenuo umom! Znam točno o čemu pričam, bez obzira što to tebi ovdje, u ovom zadrkanom svijetu liči baš na ludilo. Ali da znaš, to mi je potpuno svejedno! Ja sam lud, ali sam živ! Tebe tvoje želje ubijaju! Ono što trebaš, tražiš...
ON 43g.- Ništa što sam izgubio osim onoga što sam slučajno našao. Osim nekakvih sitnih nebitnih stvari... I da! Podsjetilo me. Netko treba skoknut do dučana po nekakvo vino! Ovo je totalno svinjski prazno.
ON 33g.- Ma ostavi to na miru i slušaj! U čemu je razlika između nekog bogatog potfutrenog gada i gada siromašnog? Luđaka i genijalca?
ON 43g.- Stvarno me ne zanima...
ON 33g.- Emotivno smo svi u istim govnima. Mi naravno moramo popuniti tu rupu u nama, a čim je popunimo nalazimo novu. Sve to ide k vragu! I to je svima jasno! Cijeli zatrovani svijet to zna i tu nitko ne može ništa poduzeti. Nitko nije sretan! Zašto? Nek rupa zjapi prazna! Tko je jebe!
ON 43g./ironično/- Bum! Crna rupa u iznad penisa! Hipičar koji će izumiti novi pokret baziran na svojoj želji za promjenom! Izronilo sranje iz govana! Oprosti, a protiv čega se ti ono boriš?
ON 33g.- Ma, ti šuti! Samo govna su ti na jeziku. Ti si jedno penzionirano pijano ništa!
ON 43g.- He! Kao da mi rupa zjapi prazna...
ON 33g.- Evo sad ću sjesti, popiti malo ovoga tu i živjeti.
ON 43g.- Budista s kosom. He-he.
ON 33g.- Samo se ti smij! Baš me briga. Nemate vi ljudi pojima.
ON 43g./smije se sve jače i jače/- Životinja je progovorila! /povraća/
ON 33g./ustaje, napravi par odlučnih koraka/- Hoću živjeti!
Sve se spušta na tlo. Ustaju Ona sa 16g.- histerična, opičena šiparica i Ona sa 19g. Ljudi normalno šeću, svaki u svom smijeru, ali kao u nekom parku, mirno, bez žurbe. Njihova šetnja je ponovno određena gledanjem "onih koji govore", tj. na koju stranu pogleda Ona sa 16g. ljudi ustaju, a na koju pogleda Ona sa 19g. ljudi se spuštaju, no to ne smije biti prenaglašeno.
ONA 16g.- Pazi onaj oblak!
ONA 19g.- Koji?
ONA 16g.- Onaj bijeli.
ONA 19g.- A svi su bijeli.
ONA 16g.- Ma da, ali mislim na onaj tamo. Onaj koji je bijeliji od ostalih.
ONA 19g.- Onaj koji liči na devu?
ONA 16g.- Da, taj!
ONA 19g.- Što s njim?
ONA 16g.- Paaaa... liči na devu.
ONA 19g.- Aha. /stanka/ I? Što sad?
ONA 16g.- Ništa. To je to. Liči na devu.
ONA 19g.- Aha. /stanka/ Dobro. Znam.
ONA 16g.- Šta je s tobom? U zadnje vrijeme si sva nekak posrana. Glupo. Pa to je samo divan, predivan, savršen oblak na nebu! /kratko i vrlo glasno vrisne, pa sasvim prirodno nastavi/ U njemu nema ništa drugo osim svega toga.
ONA 19g.- I deve.
ONA 16g.- I deve. Ali ona će ubrzo crknuti, pa ostaje samo momenat u kojem ja kažem Pazi oblak, liči na devu! i ti kažeš Vidi stvarno!, pa zajedno odemo dalje zadovoljni tom zajedničkom spoznajom trena.
ONA 19g.- Da...
ONA 16g.- Baš! Točno to!
ONA 19g.- Što?
ONA 16g.- Ništa, ali i apsolutno sve! Ma, šta ti je? Molim te ako imaš neki problem da ga podjeliš sa mnom. Obuzima te letargija, a to nije dobro. Usporavaju ti se otkucaji srca, svi tvoji zanosni pokreti, sasvim obični koraci. Cipele ti se vuku po cesti i đonovi ti se lijepe za asvalt, i ti sve više i više usporavaš, pa staneš, pustiš korjene i uveneš. Nije nimalo zdravo tako flegmatično padati, jer je onda teže ustati. Kontaš?
ONA 19g./rezignirano/- Da... No zašto se micati bez razloga?
ONA 16g.- Bez razloga...? Ma, ženo, šta ti je?!
ONA 19g.- Tvoja deva je nestala.
ONA 16g.- Aaaaaaaa sranje. Otpale joj grbe! Sad je štakor.
ONA 19g.- Ne. Lasica.
ONA 16g.- Mmmm... Lisica?
ONA 19g.- Da...
ONA 16g.- Pa, da.
Stanka. Gledaju u oblak.
ONA 19g.- Kako to sve stoji, mislim, taj osjećaj oblaka, to stanje u nama... Oni su jednostavno tu i mi gledamo u njih. Bez razloga. Plazimo ovuda naprijed-nazad i smješkamo se ili ne smješkamo svemu oko nas. Kao da non-stop šećemo kraj gomile izloga u kojima ima hrpa stvari koje nam se sviđaju ili ne sviđaju, a mi nemamo novaca da ih kupimo. Možda čak i imamo novac, ali ne znamo jezik prodavača koji sve to prodaje. Ne znamo prava imena tih stvari.
ONA 16g.- Da... Ali ti prodavači obično govore engleski, mislim, danas, više manje, svi govore engleski. Naravno, ako ti imaš problem sa onim tipom ljudi koji iz principa ne žele govoriti ni jednim drugim jezikom osim materinjim (kao na primjer konzervativni francuz koji mrzi engleza iz povjesnih razloga) uvijek se možeš izvući na mahanje rukama prema haljini u izlogu i ispuštanju neartikuliranih glasova. Ako ni to ne upali, samo pokaži lovu. To je jedini jezik koji danas svatko može razumjeti bez obzira na svoje komplekse prema strancima.
ONA 19g.- Ma idi k vragu! Tebi je sve zajebancija! Nekakva priča ili događaj koji nema apsolutno nikakve veze s onim što ja govorim! A ja ti sad ozbiljno govorim. No s tobom se očito ne može ozbiljno razgovarati. Zašto me uopće pitaš Šta mi je, kad te to ne zanima?
ONA 16g.- Pa zanima me...
ONA 19g.- Ma vraga te zanima! Kažem ti da smo totalno zapele. Upale u ovaj glib nepokretnih osjećaja, koji ne mogu pokrenuti nikakve misli, jer tu one postaju nepotrebne. Mi sad ljepo ovdje stojimo zajedno sa onim što osjećamo. Ko dvije lude gljive.
ONA 16g.- Nisu lude gljive već oni koji ih jedu, a mi nismo ništa jeli.
ONA 19g.- Evo! Evo, poslušaj se! Poslušaj se, pa reci da te zanima!
ONA 16g.- Pa pokušavam te malo raspoložiti! Šta se odmah duriš? Mislim, tebe nervira ova statičnost, a ne mene.
ONA 19g.- Ne nervira me naša statičnost, već ona gore.
ONA 16g.- Pa oblak se raspada i ide dalje.
ONA 19g.- Ali on je nama samo osjećaj koji je uvijek isti. Zar ne?
ONA 16g.- Pa dobro što nedostaje tom osjećaju?
ONA 19g.- Ništa. Lijep je, jednostavan, prisutan i... istražen.
ONA 16g.- Dosadan?
ONA 19g.- Ne znam... Možda.
ONA 16g.- Ajmo onda negdje zaružit, popit nešto i pojebat.
ONA 19g.- Ne.
ONA 16g.- Ne?
ONA 19g.- Ne. /stanka/ Ovdje se ništa ne događa.
ONA 16g.- Znači, dosadan je.
ONA 19g.- Odjebi!
ONA 16g.- Ljepotice! Gadna si kad se ljutiš. Lice ti se totalno izobliči. Doktorice ne budi gospodin! Kao da ćeš se iz deve pretvoriti u lisicu.
ONA 19g.- Lasicu, ali to nije bitno! Ovo je pomalo otišlo k vragu! Iritira me... Zar te ne smeta ta ustajalost osjećaja...
ONA 16g./pjeva stil Byork/- Lijepa djevo, lice učvršćeno osmijehom
ONA 19g./smije se/- Ne izvlači se iz toga mojim smijehom...
ONA 16g./pjeva/- Namrštenim borama slabiš u ravnodušnost
ONA 19g.- Luda si ono, totalno, ali ostavi malo prostora za... (nas da dovršimo ovo što smo pokušali započeti)
ONA 16g./pjeva/- Uzdignute grudi, žudnju čvrste bradavice
ONA 19g.- Ma poslušaj me kad ti kažem... (da je važno)
ONA 16g./pjeva/- Pretvaraš bijesom u viseću gadost
ONA 19g.- Prestani!!!
ONA 16g.- Stojim. U jebote što si neurozna. Ajmo odavde! Together!
ONA 19g.- Ne mogu. Ne ovako.
ONA 16g.- Ajoj! Zašto?
ONA 19g.- Zato što te volim i zato što bih te mogla povrijediti.
ONA 16g.- Ti mene?
ONA 19g.- Zato što nemamo više o čemu pričati. Ponestalo nam je tema. Kao da su izgorile. Ostao nam je samo... oblak.
ONA 16g.- A?
ONA 19g.- Zato što smo se istražili.
ONA 16g.- Lijepo je ponekad izgubiti vezu sa stvarnošću...
ONA 19g.- Ma pazi nas sada ovdje! Čitamo ove stvari oko nas, ove oblake ali... ne radimo s njima ništa. Samo stojimo. Stojimo na mrtvim, zaraženim mjestima i postojimo. Ljudi komuniciraju da bi se poistovjetili, a mi smo poistovjećeni prije no što itko išta kaže, jer nas baš briga za sve. Sve nam je svejedno. Uopće se ne poznajemo, a i to nam je svejedno. Blebećemo bez veze, komentiramo okolinu, ja ne saznajem ništa od mene, ti od mene... Niš! Gledaj! /stavlja njenu ruku u usta kao da u njima nešto ima/
ONA 16g.- Vrlo nadrealistično! Zaslinila si mi ruku.
ONA 19g.- /Vadi jezik iz usta/ Unutra nema ništa osim jezika.
ONA 16g.- O.K. Pa šta? Stavi si kamen, popuši nekom kurac, pojedi nešto...
ONA 19g.- Tebe to uopće ne jebe!
ONA 16g.- A šta bi ti? Daj neku ideju! Kuda ćemo, a gdje ne. Ja se slažem. Samo konkretiziraj! Šta bi ti!
ONA 19g.- Ja bih sve.
ONA 16g.- Vrlo konkretno.
ONA 19g.- Mislim, ovdje je to sada totalno u kurcu. Kao da smo ušli u ogromna usta koja ne govore ništa, kroz stisnute zube puštaju blijedi raster svijetlosti, udišu dim cigarete, izdišu smrad želuca ove /udari nogom o pod/ trule lešine. Ovo liči na smrt, a mi smo ipak žive. Ja bih sve. Da. Baš sve. Znam da je to nemoguće, znam da je to...
ONA 16g.- U rukama nečeg što se obično naziva Bogom.
ONA 19g.- Da. Možda. Ali bez obzira na tu neosvojivu količinu svijeta prema njoj se može krenuti. Istražiti koliko je sve to nemoguće i ne biti razočaran... (spoznati gdje si i gdje bi volio biti)
ONA 16g.- Ne možeš sagraditi oblak!
ONA 19g.- Neki mali emotivni pomak! Odnos prema čovjeku pustiti da raste i rasti s njim. Biti prisutan u odnosu koliko i u sebi. Istražiti čovjeka da bi pronašao sebe. Da bi vidio dio svega i bar donekle znao kuda lutaš.
ONA 16g.- Ženo, pa ti pričaš o ljubavi! O muškarcu! A svi muškarci su svinje. I to muške svinje! Ti pričaš o gluposti.
ONA 19g.- Možda. Da, možda pričam baš o tome. Ali ne znam zašto smo mi odlučili izabrati taj stav u kojem je to sve glupost od koje se treba odvojiti.
ONA 16g.- Zato što smo se odlučili furati na desnicu feminizma. Zato što tako mora biti.
ONA 19g.- Fak! Kužiš? Te naše furke, ti izmišljeni stavovi bez pokrića, sve je to nekad davno bilo zabavno. Ali ovo je sad previše. Ne mogu se furati više na ništa.
ONA 16g.- Zašto?
ONA 19g.- Zato što osjećam.
ONA 16g.- Mislim, šta ti to znači, sad odjednom, muško? Sexa ima koliko hoćeš na svakom jebenom čošku... Mislim, pipkanje, veza, pa brak, pranje suđa, dječica, klimakterij i pucanje vena na nogama, smrt. Zašto bi bilo tko htio ugaziti u taj proces?
ONA 19g.- Što uopće nedostaje tom procesu? Ostavi taj proces na miru! Nije u njemu problem već u ovom što se događa s nama! Ova ovdje naša glupost!
ONA 16g.- Poznajem jednu ženu koja se zaljubila, ili je mislila da se zaljubila, nije bitno. No, uglavnom, veza je bila katastrofa, ona je toga bila svjesna, no on je cvilio, i njoj je bili žao. Bilo joj ga je žao i pretpostavila je da je to ipak to!
ONA 19g.- To mene uopće ne zanima, Jel' ti mene slušaš o čemu ti pričam?
ONA 16g./ne obazirući se na njenu repliku/- I kravetina se za njega udala. Nekoliko mjeseci kasnije, kad je malo došla k sebi i shvatila da je napravila najveću glupost svog života, eto ti trbuha, eto ti bebe.
ONA 19g.- Ajde, dosta.
ONA 16g.- Zajebi karijeru, zaboravi ideale, sisa u usta i jedi! Ostala je u braku zbog djeteta. Mislila je to je pametno. Navodno, ima ona s njim nekakav odnos, on zarađuje, pametan čovjek, ali kurac. Godine su prolazile, a pakao se širio.
ONA 19g.- Dobro! Kako hoćeš. Ali ja to neću, hoću sebe...
ONA 16g.- Dvoje ljudi u istom stanu, sa potpuno različitim slikama kako to tvoje SVE treba izgledati. Oni su prestali funkcionirati ko ljudi. Klali su se kao iskompleksirane zvjeri. Stoka koja muče! Deset godina je njoj trebalo da odustane. Da strpa stvari i djete u kofer i napusti ga. Deset godina!
ONA 19g.- Zar ne vidiš da pričaš priču o našem jebenom prijateljstvu!
ONA 16g.- Klinac je završio kod njenih roditelja, a ona krenula u lov za svojom zaboravljenom karijerom. I ništa. To više nije bilo to.
ONA 19g.- Kakva karijera? O kakvoj karijeri to sad pričaš? Kakve to ima veze... (s nama)
ONA 16g.- Slušaj! Ne govori, već slušaj! Radila ona neke glupe, slabo plačene poslove, dobijala otkaze, upadala u situacije o kojima je prije mogla samo sanjati u svojim crno-bijelim noćnim morama, ili čitati u biografiji bilo kojeg negativnog lica iz ljubavnih romana. /počinje lagano, pa sve više histerizirati/ Pitala se Što se to događa sa mnom? Šta mi je? Kako je to sve... Ona je jednostavno zaboravila kako funkcionirati u tom svijetu. Funkcionirati kao čovjek! Ona se znala svađati sa mužem oko sitnih trivijalnih stvarčica, izderati se na djete, izderati se na svog dragog u dobru i zlu, slagati svoje stvari na točno određeno mjesto u svom balonu od sapunice kao da su one tu sad najbitnije, potući se sa svojim najdražim kretenom, zaspati sa glavoboljom...
ONA 19g.- Pogledaj se! Ne znaš se nositi ni sa svojim emocijama, stavljaš ih u sve ostale okvire osim u onaj istiniti, kao da on uopće nije bitan...
ONA 16g./iz histerije u suze/- A šta je ona mogla bez svega toga? Ništa. Poludila je. Potpuno poludila. Nije to samo govorna fraza, već ono za ozbiljno. Zadnje što sam čula o njoj je da je mrtva. Jedino što se ne zna je da li je poginula, ili se sama bacila pod onaj tramvaj, ali, mislim, može se pretpostaviti. I te kako se može pretpostaviti.
ONA 19g.- Da, dalo se... I ti si potpuno poludila. Ali ja sad moram srediti sebe. Svoju... ludost, ne znam... Možda ćeš to jednog dana, kad budeš malo starija, shvatiti, osjetiti i napraviti nešto sa svojim životom.
ONA 16g./ignorira, u suzama/- Oblaku odpadaju noge. Sad liči na ogromnu ribu. Na kita.
ONA 19g./ne gleda/- Da, odpadaju noge...
ONA 16g./u suzama/- Gledaj! Vidi tamo onaj crni oblak! Tako je... (posebno crn)
ONA 19g.- Ne! Previše je! Dosta je toga!
ONA 16g./u suzama/- Ma, gledaj! Ne raspada se! Nikad se neće raspasti! Pogledaj ga!
ONA 19g.- Ne! Idem za njim!
Spuštaju se na tlo. Ustaje Ona s 32 godine i On s 32 godine u afektima bračne svađe pune krvi.
ON 32g.- Dobro, ideš! Ideš! Stalno okrećeš leđa i nekuda ideš! A sad, molim te, stani već jednom!
ONA 32g.- Stojim! U redu? Stojim. I šta sad?
ON 32g.- Reci što misliš o tome, a što drugo!
ONA 32g.- Rekla sam ti da je to bezvezarija, da mi ne pada na pamet tako nešto i gotovo! Što da ti još kažem?
ON 32g.- Ma slušaj...
ONA 32g.- Da li da govorim ili da slušam? Što? Odluči se ili me pusti na miru! Ja o tome više nemam ništa za reći! Kako ti to ne može ući u tu tvoju blesavu glavu!
ON 32g.- Ja ti obećajem da je to...
ONA 32g.- Ma, miči mi se s očiju i prestani obećavati!
ON 32g.- To nije samo obećanje...
ONA 32g.- Šuti, molim te! To ti najbolje ide!
ON 32g.- Ja sam samo rekao...
ONA 32g.- Da! Točno to! Ti si samo rekao!
ON 32g.- Prestani majku ti jebem!
ONA 32g.- Ne psuj!
ON 32g.- Šta da ne psujem! Šta koju jebenu pičku materinu, koji šupčani fuk, da ja ne psujem!
ONA 32g.- Sad je dosta!
ON 32g.- Ne! Nije! Stvar je vrlo jednostavna i dok je ne riješimo...
ONA 32g.- Nema se tu šta riješavati, razumiješ li?
ON 32g.- Ne budi glupa!
ONA 32g.- Ja sam glupa? Ja?
ON 32g.- Da. Ti. S tobom se ne može razgovarati. Sad kad je nešto važno, ti to ignoriraš. Kažem ti da mirno sjednemo, dogovorimo se ko ljudi, i riješimo to sad za uvijek.
ONA 32g./okreće se da ode/- Blesav si u pizdu strininu!
ON 32g.- A kud ćeš sad?
ONA 32g.- Što dalje od tebe!
ON 32g.- Stani boga ti krvavog! Moramo ovo riješiti!
ON 32g.- Ne pada mi na pamet!
ONA 32g.- Čekaj!
Ona s 32. godine zastaje, a kraj nje ustaje Ona s 20 godina i obraća se njemu s 20 godina koji polako ustaje na drugom dijelu scene.
ONA 20g./mazno/- Ma što da čekam?
ONA 32g./odsutno/- Da čekam...
ON 32g.- Ti si svinja! Ne žena već svinja!
ONA 20g.- Što me tako gledaš?
ON 32g.- Stoka krupnog zuba bez razuma!
ON 20g.- Lijepa si.
ONA 32g.- Ja to više ne mogu slušati!
ON 32g.- Onda me gledaj!
ON 20g.- Volim te gledati.
ONA 32g.- Neću te gledati!
ONA 20g./polako mu prilazi/- Da? Volim kad me tako gledaš.
ON 32g.- Da?
ONA 32g.- Da, gadiš mi se!
ON 20g.- To je lako, jer je tako dobro.
ONA 32g.- Gadiš mi se i ti i ta lakoća kojom me ubijaš.
ON 32g.- Kako si ti neopisivo glupa!
ONA 20g.- A voliš me samo gledati?
ONA 32g.- Samo vrijeđaš i tu je tvoj kraj.
ON 20g.- I dirati, maziti, gristi...
ON 32g.- Pa, iskreno...
ON 20g.- Skidati...
ON 32g.- ...ravnomjerno...
ON 20g.- ...lizati...
ONA 32g.- Prestani!
ON 20g.- ...uzimati...
ON 32g./prima je grubo za kosu/- Ne, ti prestani!
ON 20g./prima je nježno za lice/- Želim te imati!
ONA 20g.- Da!
ONA 32g./odguruje ga i udaljuje se/- Ti ćeš mene vući za kosu! Je li gade!
ON 20g.- A!
ON 32g./ponovno je pokušava primiti/- Nitko drugi za to nema prava!
ON 20g./podiže joj suknju i uvali joj kurac/- Ševiti ću te cijelu noć!
ONA 32g./odgurne ga šamarom/- Mene ćeš?!
ONA 20g.- Ševi me!
ONA 32g.- Tom svojom bijednom patetičnom pojavom!
ONA 20g.- Molim te, ševi me!
ONA 32g./udari ga s obje ruke po prsima/- Mene!
ONA 20g.- Cijelu noć me ševi!
ON 32g./prima je čvrsto za ruke/- Gnjusna nedojebena kurvetina!
ON 20g.- Jebat ću te!
ONA 32g.- Pusti me! ONA 20g.- Da, daa, da...
ONA 20g.- ...jebi me!
ONA 32g.- Pusti me da živim!
ONA 20g./u techno ritmu penetracije/- Je-bi-me!
ON 32g.- Ne!
ONA 20g.- Je-bi-me!
ONA 32g.- Gubi se! Čuješ li!
ONA 20g.- Daaaj!
ON 32g./zavrne joj ruku na leđima/- Ne! Ti ne zaslužuješ drugo!
ON 20g.- Daaa! ONA 20g./istovremeno/- Da me boli!
ONA 32g.- Boli me!
ON 20g.- Razvalit ću ti pičku!
ON 32g.- I to je samo tvoja bol!
ONA 20g.- Razvali mi pičku, molim te, razvali!
ONA 32g.- Pizdo primitivna najobičnija..!
ONA 20g.- Volim kad mi razvaljuješ pičku!
ONA 32g.- Prestani!
ON 32g.- Ne može! Nikad!
ON 20g.- Uništit ću te! Rasturiti te cijelu!
ONA 32g./u suzama,izgubljeno/- Cijelu me tako...
ONA 20g.- Da, da, tako me jebi!
ONA 32g.- Ako se dijete probudi..!
Ustau djeca i igraju svoju igru.
ON 32g./naglo je pušta i ona pada na koljena/- Neka!
ONA 20g.- Kako volim kad me tako jebeš!
ON 32g.- Neka vidi kurvu!
ONA 20g.- To! Da!
ONA 32g./odgurne ga/- Nakon svih ovih godina...
ON 32g./udari je/- Za sve godine!
ON 20g.- Stavi mi svoju sisu u usta! Želim je ugristi!
ON 32g./udari/- Sva sranja...
ONA 20g.- Grizi! Jedi me!
ON 32g./udari/- I užase!
Ona s 32 godine pada na pod i plače, a On stoji iznad nje.
ONA 20g.- Jebi me da me boli! Jebi me da te osjećam sutra cijeli dan!
ON 20g.- Osjećat ćeš me cijeli tjedan u sebi! Cijelu jebenu godinu!
ONA 20g.- Daa, daa! Imaš tako divan kurac! Tooo!
Ustaju On s 40 godina i ona s 40 godina i slučajno se susreću na ulici.
ON 32g. /promatra svoju ruku/- Cijelu vječnost nikoga nisam udario.
ON 20g.- Karat ću te vječno!
ON 32g.- Samo tebe.
Ona s 32 godine polako ustaje, prilazi njemu i udara ga plačući.
ONA 40g.- I?
ONA 32g.- Gade!
ON 40g.- Što? ONA 20g.- Daaaj...
ON 32g.- Šta?
ONA 20g.- ...molim te, karaj me vječno!
ONA 40g.- Kako si?
ONA 32g.- Svinjo!
ONA 20g.- Tucaj me!
ON 40- Ne! Gdje si ti?
ON 32g./prima je za ruke/- Šta sad koji kurac plačeš?
ONA 20g.- Kurcem, da plačem!
ONA 40g.- Ne počinji...
ONA 32g./u suzama, izgubljeno/- Pitam se...
ON 40- Pitam.
ONA 20g.- Jebi me!
ON 32g./trese je/- Prestani! Čuješ!
ONA 32g.- Ti si stoka!
ON 20g.- Daaa!
On s 32 godine je ponovno udari!
ON 32g- Prestani cmizdriti ubit ću te!
ON 20g.- Želim svršiti u tebe!
ONA 32g.- Ubiti me?!
ONA 40g.- Živim sama, radim...
ON 32g./grubo je diže s poda/- Ubiti!
ON 40g.- Živimo.
ON 20g.- Svršit ću u tebe!
ONA 20g.- Daaa, svrši mi u pičku!
ON 32g./ponovno je prima za kosu/- Zašto ne!
ONA 20g.- U piiičkuuu!
ONA 40g.- Kako si?
ON 32g.- Ha? ONA 32g./istovremeno; bolno/- Aaa! ONA i ON 20g.- Aaa!
ON 40g.- Ne znam.
ON 32g./udari je, ali je ne pušta/- Kako mrzim ljude koji postoje!
ON 20g.- U pičku!
ONA 40g.- Da...
ON 32g.- Ti si jedna tako plitka kučka da ne znam što drugo!
ON 40g.- Trebaju mi neke stvari...
ONA 32g./izvlači se iz njegovog stiska potpuno histerična/- Ubojico!
ONA 20g.- Kurcem u pičku!
ONA 40g.- Znam. Poslati ću.
ONA 32g.- Primitivni, glupi...
ON 40g.- Par knjiga, neke slike, škare...
ONA 40g.- Znam adresu.
ONA 32g.- Ne! Ne diraj me!
ON 20g.- Daj, daaa svršavam!
ONA 32g.- Da me se nisi usudio... ONA 20g.- Djaaa...
ONA 32g.- ...taknuti.
ONA 40g.- Mali je dobro.
U dječijoj igri On sa 7g. počinje plakati, a On sa 5g. stoji nadmočno iznad njega.
ONA 32g.- I malog si probudio!
ON 20g.- Svršavam u tebe!
ONA 40g.- Visok je, crn, pametan. ONA 20g.- Da! Da! Da!
ONA 32g./plače, histerizira, sve/- Sve nas mučiš!
Ustaje On s 22. godine na koljenima i plače.
ONA 20g.- I ja! Ja! Da!
ONA 40g.- Kao ti... nekad.
ON 22g./plače/- Ja vjerujem u tebe!
ON 20g.- U tebe!
ONA 32g.- Sve!
ON 4Og.- Da... ONA 20g.- Da...
On i Ona s 20g. zaspe jedno na drugom.
ONA 32g./puši cigaretu/- E, jebi ga! /izlazi/
ON 22g./plače/- Čuješ li! Samo u tebe!
ONA 40g.- Poslati ću...
ONA 32g.- Da... /spušta se fetus položaj/
ON 40g.- Pošalji.
On i Ona s 40g. izlaze svatko na svoju stranu.
ON 22g./patetično!- Čuješ! Vrati se! Sve se to može srediti. Sve! Samo da saberemo naše misli... Zajedno! Ništa nije toliko jednostavno kao mi! Ja vjerujem u nas! Nikada nisam nikoga toliko... /ugrize se za usnu/ Sve se može srediti! Čuješ! Ja vjerujem! /Poklekne, tiho/ Vjerujem u tebe. /nastavi si mumljati - Vjerujem, i ostala sranja u bradu/
Prilazi mu Ona s 22 godine i stavlja mu ruku na glavu. Gladi ga po kosi. On podiže glavu, nasmije se i prisloni na njeno međunožje. Ustaju svi, ulaze svi. Trg nekog grada nagomilan ljudima koji se kreću u svim smjerovima. Nerazumljiv žamor i koraci te horde, lupanje po klaviru, automobili i ptice su jedini, ali pretjerani zvuci na tom trgu.
ZASTOR