YOUR LOVE IS KING

Tomičić Espi

Poetska drama „Your Love Is King” tematizira djetetovo opraštanje s majkom koja boluje od karcinoma. Autor kroz imaginaciju odnosa i događaja ulazi u prostor neizgovorenog, pokušavajući nadoknaditi godine, emotivne i fizičke, udaljenosti s majkom.

Godina proizvodnje: 2020

Broj muških likova:

Broj ženskih likova:

Broj likova neodređenog spola: 1

Autorska prava: sva prava pridržana

krevet je dovoljan da u njega stane dvoje ljudi

ona i još netko

jedan stol

dvije knjige

ona i još netko

nikog ne razumijem

donio sam rječnik (njemačko hrvatski)

i dvije velike milke

čokolada za ručak večeru i usred noći

po tome sam se sjećao zajedničkog života

prije toga smo razmijenile 73 poruke

svaka riječ u novoj poruci

enter kao udah

73 više nego zadnjih deset godina

više nego ikad

propušten poziv

njemački broj

whatsapp poruka

zovem te da navijaš za mene u bolnici sam

ubacila je i neku foru s dinamom i navijanjem

tek su pretrage

enter kao izdah

nisam nazvao

jer sam sebičan

jer sam htio da si pišemo

da imam uspomenu

da analiziram nakon

donio sam rječnik (njemačko hrvatski)

da pročitam nalaz

u krevet stane dvoje

ne mogu pisati iz njezine perspektive

ne mogu znati što ona osjeća

ne mogu napisati lik nje koja meni govori

ne mogu stvoriti motivaciju

višeslojnost

izgraditi neki karakter za ovaj tekst

ne mogu napisati nju

bez da je poznajem

ali mogu pisati o njoj

o onom što mi je rekla

o nama

kako sam je ponovno upoznao

i snažno zatvorio oči

pokušavam se sjetiti kad smo zadnji put spavale skupa

u krevet stane dvoje

neka režu što hoće

rekla je

a ja sam se sjetio svih tekstova koje sam čitao o ženskoj reprezentaciji

gadim se sam sebi

vlastita majka mi piše o svojoj bolesti

a ja razmišljam o literaturi

tko si ti da o tome pišeš

na rivi u splitu

zabijen u neki kafić u kojem su posložili knjige kraj svakog stola

knjige koje su poprimile boju kave

jer ih nitko nikada nije otvorio

zamišljao sam kako uzimam čašu i bacam je u zid hipsterskog kafića

whatsapp poruka

magnetska operacija infuzija gore dole ct pa magnetska s punim želucem pa antibiotik velika rana

htio sam baciti čašu u zid

ali samo sam se javio na mobitel

najmirniji na svijetu

i pitao je jesi jela i kakva je hrana

to mi je djelovalo logično

jer se briga o drugome materijalizira kroz hranjenje

kao da znam što voli

osim čokolade

dvije velike milke

za ručak večeru i usred noći

jedem puding

nabraja mi je okuse

jagoda

čokolada

vanilija

banana

opisala mi je način serviranja u najsitniji detalj

sve ono što osoba koja ne može jesti primjećuje

jer i ona zna da tišina preko telefona ima posebnu težinu

neka režu što hoće

rekla je

nasmijala se

rekao sam

njemačke su bolnice bolje od naših

ne znam zašto

nikad nisam bio u njemačkoj

o njihovim bolnicama ne znam ništa

ali htio sam da se osjeća sigurno

rekao sam to a htio sam reći

bit će sve dobro

imaju modernu opremu i bitno je da si odlučila ići u bolnicu

iako znam da nije

i da ju je brat prisilio

iako znam da je mjesecima znala što joj je

pričaš mi o dinamu i navijanju

a ja stojim s pivama i kikirikijem i snažno stišćem oči

pokušavam se sjetiti kad smo zadnji put spavale skupa

mrzim jezike

i njemačku

i bolnicu koja je kilometrima daleko

a ja bih da si tu u vinogradskoj

da skupa siđemo ispred zgrade

i pričamo o lošim aparatima

o tome kako je negdje drugdje bolje

i da se upoznamo u gradu u kojem smo skupa postojale

u kojem sam noću lutao ulicama

a ti doma stajala kraj telefona

u gradu u kojem si ti imala dijete

a ja majku

u krevet stane dvoje

ja uopće nisam siguran govoriš li mi istinu

znam da to strašno zvuči

kako to razgovaraš s njom

bolesna je

rodila te

budite uz nju

to su najteži trenuci

borba tek počinje

to nije samo fizička stvar

sve prestaje

to je informacija koja se teško prima

budite uz nju

zamišljam kako te jede iznutra

kako ti se organi raspadaju

kako sam te grlio kao dijete

i kako ti je koža bila meka

to sam izmislio

pušiš 40 godina

koža ti nikad nije bila meka

ne sjećam se kad sam te zadnji put zagrlio

ali zamišljam kako ti se tijelo raspada

i znojim se

strah me

čekaj

ne nagli

polako

uvijek sam imao tisuću pitanja

to te izluđivalo

kad si vozila 2000 kilometara

u drugu državu

ocu u zatvor

nikad nisam mogao spavati

tisuću pitanja

to te izluđivalo

73 whatsapp poruke

enter udah

ne ispituj

čekaj

ne znam ni ja još sve

vidjet ćemo

tumor je

trebaju vidjeti s plastičnim kirurgom

prestani strpi se

enter izdah

uvijek radim paniku oko svega

a to se već toliko ljudi dogodilo

nije ništa strašno

javio sam se najmirnijim glasom na svijetu

a htio sam baciti čašu u zid

mama

jel tebi netko imao rak

pitao sam te

jer se doma nikad nije razgovaralo

rekla si da su te to i oni pitali tek nakon svega

baka je umrla od raka crijeva

tišina

raka crijeva?

rekla si da

a htjela si reći

baka je imala rak

i lagali smo vas da je od slijepog crijeva koje je puklo

da ne brinete i ne mislite o tome

nisam ništa rekao

baka ti je umrla od raka

odzvanjalo mi je u glavi

sjetio sam se svakog zaokruženog ne

svakog pristanka u procesu tranzicije

svakog formulara

meni nitko nikada nije imao rak

i zato se šutam testosteronom

i zato sam kod psihologinje siguran kad mi kaže

to je često nasljedna bolest

a ti je nemaš u obitelji

za jednog hipohondra to je sretna vijest

strah me za mene

opsjednut sam opipavanjem grudi

pitao sam te

jel skidaju cijeli sisu

a htio sam pitati

mama

jel se proširilo

koliki je

htio sam čuti

vade samo taj dio

ali rekla si da ne znaš

i dodala

neka režu što hoće i nasmijala se

srećom ti imaš sise na baku

a ja ionako nosim jedinicu

zamišljao sam kako mi govoriš

šta ti uopće znaš o tome

i o kresu upaljača

na šestom katu bolnice u njemačkoj

osjećaja kad izađem sama na balkon za pušaće

i kako sam se osjećala kad sam te nosila u trbuhu

i kad smo te napravili 2000 kilometara daleko

u otvorenoj posjeti zatvora u nizozemskoj

šta ti uopće znaš o tome kako je meni

iz te svoje fotelje

i praznog worda

i što nasu zajedničku tugu pretvaraš u materijal za pisanje

što ti uopće znaš o tome

kad smo razmijenile 73 poruke preko whatsappa

73 više nego u zadnjih deset godina

zamišljao sam kako mi sve to govoriš

ali ti se samo praviš da se ništa ne događa

i pričaš mi o hrani

jer sam te to pitao

još sam se neki dan zgražao nad dramom neke žene

(cijenjene talijanske spisateljice)

koja je pisala o migrantima

iz svoje fotelje

minimalistički uređenog doma

i evo mene

vlastita majka mi ima rak

koji joj izjeda organe

a ja pijem pivo

u drugoj državi

drugom gradu

i pišem o skoroj smrti

ili ozdravljenju

jebote

jednom mi je jedna osoba pričala o svojem iskustvu

u kontekstu moje transrodnosti

i skidanja grudi

pričala mi je da razmišlja o tome

iako nije trans

jer su joj i baka i majka umrle od raka dojke

kako je iskrena

i hrabra

pomislio sam

razmišljao sam dugo o tim životima

i o njoj koja to osjeća svaki dan

strah za vlastiti život

razmišljao sam dugo

kako si govori

udah

polako

ne nagli

čekaj

a onda se to dogodilo tebi

i ja sam te pitao kakva je hrana

jer se briga za drugoga materijalizira kroz hranu

jer sam zapravo htio da si u gradu u kojem smo skupa postojale

u kojem sam ja imao majku

a ti dijete

izdah

poruka

javi se

jebote

šta se događa

halo buraz

jel sve okej

plače

moj brat nikad ne plače

jel sve okej

nije di si ti

u splitu šta je bilo

proširilo se

embolija na oba plućna

jetra

ništa od operacije

čuj mislim da

duga pauza

ne znam

produžit će joj život koliko mogu

šutim

jesi tu pita

jesam

žao mi je

kažem mu žao mi je

kao da nisi i moja majka

kažem mu žao mi je

jer si njemu zaista to i bila

jer imate odnos kakav ja ne mogu ni zamisliti

htio sam mu reć da će sve bit okej

nisam mu to rekao

mi to ne radimo

mi znamo da nikad nije okej

žao mi je

ponovim još jednom

volim te buraz

zovi

tu sam

može?

vraćam se za stol kao da se ništa nije dogodilo

plaćam kavu

hodam

ne znam gdje sam

napadaji panike

svakodnevna stvar

ništa novo

ne radi dramu

ponavljam si u glavi

nemaš pravo od sebe radit žrtvu

rekao sam bratu da ga volim

nisam mu to rekao 10 godina

jadan ja dok stojim na povjetarcu uz more i čekam bus

jer je split strani grad

jer mi je zlo

jer mi treba krevet

normabeli

i moja kada

jer moram biti zreo i spakirati kofer

u busu sam osam sati zamišljao

negdje godinama postojite

negdje gdje nikad nisam bio

u tvojoj sobi vidim deku kojom si se pokrivala

deku ispod koje sam toliko puta zavukao ruku

uzeo daljinski i ugasio tv kad si bila već duboko u snu

a ja sam drogiran došao izvana

deku koja je cijela iščikana jer si sto puta zaspala sa cigaretom u ruci

deku kojom sam prekrio usta kad sam povraćao u sobi od droge

da budem tiši

da me ne čuješ

sjetim se da smo je imale kad smo skupa živjele

svi smo je imali

brat

i ja

ta deka je jedina poznata stvar koju mogu povezati uz tebe

ja te ne poznajem

ne znam čak ni koja ti je najdraža pjesma

otkad sam saznao da umireš

zovem te mama

mama

ingolstadt

javi kad uđeš u vlak

doći ću po tebe

stojim s ruksakom ispred pošte

palim cigaretu

popravljam kosu dok čekam

pokušavam izgledati ženstvenije

tri puta je vežem i raspuštam

mislim o tome

kako ste tu imali čitav neki svijet

koji ja prvi put sada vidim

sad kad je možda kraj

nema visokih zgrada

i mi smo kao klinci živjeli u prizemlju

pokazuješ neku tvornicu pive

i školu

kažeš i da se neka zgrada izgradila ovu zimu

kao da sam stalno tu

kao da znam da je prije nije bilo

uvijek si imala lijepe kovrče

kažeš

nemoj se opet šišat

pomislim kako je raspuštena kosa bila dobra odluka

auto smrdi po cigaretama

alkoholu

i bolnici

još uvijek pušiš

ne već 15 dana

aha to buraz puši

sjedi u autu dok sam ja u bolnici

ne želi ući unutra

zato su ove boce tu i smrdi

jutros sam bila na mini operaciji

pod narkozom sam se dovezla doma

zašto nisi nekog zvala

pričaš mi kako tu svi voze bicikle

mislio sam da je to zato što ja obožavam bicikl

i uvijek tvrdim da ako ću se ikad seliti iz zagreba da to mora biti grad u kojem se može voziti bajk

ali onda sam se sjetio da ti to ne možeš znati

i da kad smo još bili zajedno nisam imao bicikl

i samo kažem

djeluje obiteljski

grad djeluje jako obiteljski

parkiraš ispred kuće

jel bi uzela ovu vreću samo

govoriš i držiš se za desnu stranu prsnog koša

mama

htio sam da me pozoveš u sobu i daš mi nešto

narukvicu

salvetu

papirić s tvojim rukopisom

privjesak

bilo što što ću čuvati do kraja života

na ulazu u stan osjetim janjetinu

ja ne volim janjetinu

ali to sad zaista nije bitno

jer ne mogu jesti

jer u trbuhu osjećam bol

ne volim janjetinu

ali to sad zaista nije bitno

u kuhinji koja izgleda kao dnevni buraz peče meso

a oko njega je sve puno nereda

i bude mi nekako drago

nekako poznato

jer se to nije promijenilo

jer smo uvijek mi prale suđe

nakon što smo jeli njegove specijalitete

nespretni zagrljaj

jebote koliko se nismo vidjeli

kolko

ne znam točno

masu

a znao sam

nismo se vidjeli točno tri godine

zadnji put si u stanu htio udariti mog kolegu s faksa

zadnji put si htio udariti osobu za koju si pretpostavio da je peder

zatvorio sam se u kupaonu za svoj rođendan i plakao

htio sam da svi odu

a ti prvi

nikad mu se više neću javiti

ponavljao sam si naslonjen na vrata kupaonice

kažem

ne znam točno

šta ti je s glasom

(jel to od testosterona)

lijepo vam je tu

kažem najvišim tonom koji mogu proizvesti

igraš igricu na mobitelu

mama jesi gladna

pa jesam

odgovaraš

jer me ne želiš pitati hranu

jer gladuješ dok ne pitam

jer se sama voziš iz bolnice nakon operacije

onda si snažna

jel ti treba nešto

šta želiš

hoćeš tost

ne dižeš glavu

ni to se nije promijenilo

mama toliko sam dugo bježao

toliko sam se dugo sramio sebe i vas

puno smo izlazili ispred kuće

jedan na jedan

nikad se nije razgovaralo za stolom

i uvijek si netko nešto ima za reći bez da drugi znaju

pojela si jedva pola

i kinder pingvin cijeli

hoćeš slatko

zadnjem grizu dodaješ

slatko nije dobro za rak

znam

ali

slikao sam mobitelom krevet nasuprot mog

i poplun na podu koji glumi ležaj

dani kad smo nas troje spavali u istoj sobi

opet imam 11 godina

i taj poplun možda postane deka

deka koju smo selili kad nismo imali gdje

slikao sam mobitelom ta dva dana sve što sam vidio

stvaram uspomene

jer su oca izrešetali kalašem

bez da sam imao išta

osim sjećanja

jedne košulje

i novinskih članaka

čitao sam iskaze djece roditelja kojima je oduzeta sloboda

iz jednog istraživanja

sva su samo htjela redovite odnose i susrete

smrt bliske osobe uzrokuje ptsp

nasilna smrt najčešće

slikao sam sve

jer nisam smio na prepoznavanje tijela

djeci nije preporučljivo ući

a to je bio moj tata

njegovo tijelo

i moj mekan trbuh za spavanje

to je ipak bio moj tata

izrešetan kalašem

i njegov probušeni trbuh

a ja ne mogu nasloniti glavu

slikao sam sve

plahta

rječnik (njemačko hrvatski) preko nje

stolac na kojem je obješen bademantil

injekcije protiv tromboze u hladnjaku

policu s gazama

(nikad neću zaboraviti miris tkiva)

tulipane

tulipane na dva mjesta u kuhinji

to nije tvoj omiljeni cvijet

nije čak ni nalik rajskoj ptici

oni to ne mogu znati

slikao sam sve

i spid na radijatoru koji je brat sušio da može bolje povući

šalicu iz koje piješ

tvoje ruke

tvoje ruke kraj bratovih

tvoje ruke bilo gdje

ruke kojima si mi u djetinjstvu pipala čelo

koje su mjerile temperaturu

zvono

dva puta dnevno

medicinska sestra

injekcija protiv tromboze

zatvaram vrata od sobe

stanem ispred radijatora

samo da ne vidi spid

iako sam već odavno čist

ostale su mi te rutinske kretnje

i znanje o drogama

jer sam kao klinac dilao

jer smo se snalazili za život

jer sam povraćao u deku koju sada imaš

buraz da dođem

da ti pomognem zamrznut ću godinu

stavit ću faks na pauzu

pa da

možeš biti sa mnom

pronaći ću ti posao

rješavat ćemo gudru skupa

drobit se

sve kao prije

kaže

bit će sve kao prije

sjetio sam se da to traje samo neko vrijeme

samo onoliko dugo dok te nešto ne okrene

dok mi nogama ne sjedneš na ruke

i počneš udarati

bez prestanka

a ja ne želim da prestaneš

jer kad zamahneš rukom osjetim povjetarac

povjetarac koji mi hladi puknutu arkadu

sjetio sam se koliko sam batina dobio od tebe

zbog jednih ukradenih bokserica

i da sam ljeti nosio dugi rukav

zbog toga što sam imao curu

zbog toga što jesam

dođi

kažeš

sve će biti kao prije

ali ja ne želim da je sve kao prije

šutim

oko mene ljudi znaju da nije sve kao prije i da sam čist godinama

ulazim u sobu

spavaš

promatram te

brat me zbunjeno gleda

šta ti radiš

ništa

aha dobro

kaže

hoćemo do grada

želim bit s mamom

ali spava

znam ali tu sam da nju vidim

i ispod glasa dodam

ko zna

prekida me

prestani s tim

uvijek si bila negativna

treba brijati pozitivno

i opet pomislim da sam lud

jer nitko oko mene ne priča o tome

jer sam imao turističku turu

jedno skoro drogiranje

i desetak chit chatova u dva dana

a došao sam je vidjeti jer je brat rekao da misli da će joj produžiti život

promatram ženu

koja mi je majka

koja mi je

koja je njegova majka

hej

rekao sam ti hej

a ti gledaš u mobitel i igraš igricu

zanima me ako

ako

ako želiš da dođem tu na nekoliko tjedana

mjeseci

da ti pomognem oko hrane

veša

ne dižeš pogled

ne treba

ali kad počnu kemo

znaš ima nuspojava

kažem

možda će ti se povraćati

ne brini danas je to napredovalo

prekidaš me

onda si snažna

aha

(reci mi da me voliš)

dobro onda

ali javi mi može

nije mi javila

to je bio posljednji razgovor

i zato ga toliko dobro pamtim

III

novi kafić

samo najbolje za mene

centar zagreba

bez dozvole ispisujem njihove živote

navike

osjećaje

od vlastite obitelji stvaram likove

je li moje ponašanje

bezosjećajnost ili zrelost

zašto ne plačem

i ne govorim stvari koje mislim

u kafiću

ljudi tvojih godina ne izgledaju kao ti

ne izgledaju kao da je život bio okrutan

i kao da će uskoro umrijeti

oko mene u životu

ljudi imaju nježne ruke

kojima djeci mjere temperaturu

i ne stoje cijeli dan za šankom

ne stvaraju djecu s kriminalcima

i nisu samohrane majke s psihičkim poremećajima koje nitko ne vidi

oko mene ljude zanima kako sam

i ne nude mi spid koji se suši na radijatoru

okružen sam ljudima

koji me pitaju jesam li dobro

i kako ide liječenje

a ja im ne mogu odgovoriti

jer ti o tome ne govoriš

jer sam isti kao i vi

stvari držim u sebi

i vjerojatno bih se i ja sam odvezao iz bolnice nakon operacije

onda sam snažan

više te ne mrzim

nisam ni ljut

samo mi je žao

ne mogu vam pomoći

ni sebi

godinama sam stvarao novoga sebe

udaljavao se od svega što vi jeste

a sad si ne mogu pomoći

ni vama

steže me u želucu jer znam da je sada kasno

pitala me frendica kako je bilo

nisam rekao ništa

osim da možda odem tamo

biti s njom

kaže shvaćam

ali ostavit ćeš cijeli svoj život

faks

posao

vezu

znam

kažem znam

sjetim se brata

spida u sobi na radijatoru

dok u drugoj žena umire od raka

sjetim se brata

koji odlazi na posao

i pita me ima li bijeloga na nosu

neka provjerim za svaki slučaj

gura mi glavu pred oči

čujem kako mu u torbi zvecka votka

znam da je to teško

ne krivim ga

tko bi se mogao s tim nositi

ja ujutro otvaram pivu u krevetu

jer je neizdrživo u drugom gradu

a on je tamo

on je tamo

sjetim se svega toga

ali kažem samo

znam

jer vas skrivam

jer me sram

kaže shvaćam ali moraš misliti na sebe

kažem znam

sjetim se kako me nisi htjela vidjeti godinama

kako sam te sreo u centru zagreba nakon što si me napustila

rekla si da ne stigneš na kavu

ali svejedno mi tijelo počinje drhtati

želim biti tamo

hrpa neopranog veša

ti koja voziš nakon operacije

ideš po brata da ne napravi neko sranje jer je zdrobljen popodne

nakon što je skinuo s nekog lika jaknu jer mu je bilo zima

a ujutro se pitao čija je

ja se sjetim

da ćeš možda uskoro umrijeti

i prelistavam fotografije

tako sam vam nalik

ne mogu to

uvijek imam tu misao jako jako blizu

meni su tatu izrešetali

sad puštam misao neka stoji

ali ta rečenica je uvijek spremna

rijetko sam kome to rekao

ponekad prođu godine

najčešće ljudi znaju jer im netko kaže

njemu su tatu izrešetali kalašem

a sada

mama će umrijet

mama će mi umrijeti

njemu će mama umrijeti

umrijet će

kad se stvari izgovore

znači da je ozbiljno

meni će mama umrijeti

smiri se

kažem si

postoje gore stvari na svijetu

zamisli kako je bratu

zamisli samo kako je to kad ti majka umre

majka koju viđaš

imate zajedničke teme

i zove te na mobitel

zamisli samo kako je to kad ti majka umre

majka koja već nije bila mrtva

prestani

nemaš pravo na to

a onda samo snažno stisnem oči

sjetim se

zajedničkih ljetovanja

nama se sve uvijek vrtilo oko mora

polazak je uvijek bio rano ujutro

da se ti naspavaš

nisi voljela noćnu vožnju

nisi voljela noć

podsjećala te na oca

to sam tek kasnije shvatio

jer su ga policajci noću tražili kod nas

iako godinama nije s nama živio

rekla bi

idemo čim se probudim

pustite me da se naspavam

a nas dvoje smo te budili

jel sad krećemo

kad

hajmo

spremni smo

znali smo da more znači vidjeti oca

ako nije u zatvoru

ili na putovanju (kako si ti zvala zatvor)

znali smo da ćemo ga vidjeti kad se otrijezni

da ga neće biti nakon popodneva

ali cijelo jutro ćemo se skupa kupati

igrati picigina

dubiti na glavi

jel sad krećemo

pitali smo

jer smo znali da more znači obitelj

igrali smo igru

tko prvi vidi more

nakon sv. roka

zabili bi se uz prozore

i negdje u sebi znali da smo ga ugledali u isto vrijeme

ali svaki si put morala presuditi u nečiju korist

jer igra onda ima smisla

malo češće u bratovu

muško je i stariji od mene

ajmo prvo ostavit stvari

pokušala bi svaki put

iako znaš da nećeš uspjeti

i moraš prvo doći do mula

istrčali bi odmah u more

pazi da se ne posklizneš

već je bilo kasno

već smo rukom dodirivali valove

i držali dah

poslije bi uvijek išla rasprava o tome da smo mokri od soli

a auto je čist

poslije smo

samo odrasli

i prestali igrati igre

dugo sam htio da me bezuvjetno voliš

da me zoveš svaki dan

htio sam majku

dugo sam od tebe bježao

a sad ne znam što bih s tobom

i sebičan sam u samoći

dugo sam htio da se okupimo na ručku

da me ispituješ o ocjenama i životu

dugo sam htio majku

a sad ne znam što bih s tobom

uznemiruješ me

ja ne volim janjetinu

ali to sad nije bitno

htio sam ti reći da sam prije zamišljao

kako bi bilo da te nema

htio sam ti reći da sam prije često zamišljao kako bi bilo da te nema

a sad me toga strah

iako

ne znam što bih s tobom kad si tu

zamišljam kako ti pada kosa

kako ti je pola glave već golo

i hvata me jeza

jer smo nekad bile bliske

jer smo nekad bile skoro bliske

jer zapravo nikad nismo bile bliske

ne znam ništa o tebi

ne znam ni koja ti je najdraža pjesma

ne znam što bih s tobom kad si tu

još manje

što bih sa sobom kad te ne bude

sjećam se poziva

pitaš me gdje si

evo pišem završne radove

aha

dobro onda

mislila sam da si otišla u sarajevo

vidjela sam da je netko krvav

nisam

dodam

ne brini

pride

pomislim u sebi

mislila si na sarajevo pride

ali ne možeš to ni izgovoriti

ne možeš izgovoriti to

jer sam zbog toga otišao prije punoljetnosti iz obiteljskog doma

iako znaš da idem na prosvjede i prideove

iako si pomislila da sam tamo

iako mrziš pedere i lezbe

nazvala si

mama ne mogu opet prolaziti to

htio sam ti reći da ne mogu

i pitati te zašto nisi otišla doktoru

htio sam te pitati

što ti je i zašto si to napravila

i znaš li da smo se raspali nakon što su oca izrešetali

htio sam ti reći da te mrzim

i da ne možeš to učiniti

mama ne mogu opet prolaziti to

govorim sam sebi

svaki pubertet jedna smrt

to je valjda tako

više nisi ženstvena

uzimaš testosteron

kako ti to glas zvuči

u tranziciji si

transrodna si

sve ste to pomislili

zaokružila si ne na svakom formularu

mislila si da ti nitko nema rak

a sad je rizično

testosteron je rizičan

i zato sam kod psihologinje siguran kad mi kaže

to je često nasljedna bolest

a ti je nemaš u obitelji

za jednog hipohondra to je sretna vijest

opipavam grudi

a ti imaš jedinicu

neka režu što hoće smiješ se

strah me za mene

kao što me svaki dan strah da mene netko ne ubije

kako sam sebičan

mama ne mogu opet prolaziti to

htio sam te pitati

zašto te zanima jesam li i ja u sarajevu

i što jedem za ručak

htio sam te pitati

znaš li koliko sam toga pojeo ovih godina

i na koliko sam prideova bio

koliko sam puta skupljao novac za hranu po kući

koliko sam puta skoro dobio batina zbog toga što jesam

ovih godina u kojima te nije bilo

mama ne mogu se sad praviti da je ovo normalno

i da se čujemo svaki dan

mama oprosti

oprosti mi što sam ti stran

i što osjećam gnjev

u trbuhu me grči

strah me

strah me da ću postati opet onaj klinac

kojem nije stalo do vlastita života

koji lupa vratima jer se skida s droge

i ne može se s tim nositi

moj je tata volio jesenjina

i mnoge druge opasne stvari

moja je mama voljela ono što je stigla

moja je mama voljela ono što je stigla (pjesmu Sade- Your Love Is King)

i možda mene

toliko sam dugo bježao od vas

ti si napustila mene

ponavljao sam si godinama u glavi

sram me je samoga sebe

sram me je vas

toga što niste obrazovani

što je otac kriminalac

a brat je završio samo osnovnu školu

bilo me sram sve ove godine

pokušavao sam se snaći u svijetu o kojemu ništa ne znam

i duboko zakopavao sve što me podsjećalo na vas

ti si napustila mene

ali tek nakon što sam ja pobjegao od vas

strah me

mogao sam ovo spriječiti

ali tad nisam znao

mama nisam znao kad sam lupao vratima sobe

nisam znao ništa o psihologiji

nisam znao ništa o ničemu izvan ulice

mama nisam znao da ljudi u depresiji ne pospremaju stan

mogao sam spriječiti da umreš

a ja sam postao opsjednut čistoćom

i mrzio način na koji živiš

nisam tad znao da si tužna

i da ne možeš više

s posla doma

sa suda u zatvorski posjet

nisam znao da ne možeš drugačije

da nisi sama to htjela

nisam znao ništa

i ne mogu to promijeniti

ali sad se sjećam kako si nestajala

snažno stisnem oči i vidim

kako je nestalo sve što sam znao o nama

zatrpala si to novinama

papirima

i drugim smećem

mama nisam mogao ništa onda

a sad mi je sve jasno

nisi ti odgovoran

zaslužila je samoću

odzvanja mi u glavi

roditelji su odgovorni za djecu

snažno stisnem oči

i vidim kako nestaješ

snažno stisnem oči

i pitam se

tko je za koga prije umro

ubila si me jako davno

jako jako davno

odavno si me napustila

davno prije nego što sam pobjegao

zapravo

nisam ja pobjegao

ja sam se snašao

nisi ti sebičan

znala je da bez nje imaš veće šanse

sam

bez njih

to ti je bila jedina šansa

ponavljam si

odavno si nestala

snažno stisnem oči

i vidim kako sam ti stran

mjerim

važem

nikad me nisi voljela

gadilo ti se to što si rodila

htio sam te pitati znaš li koliko sam puta skoro dobio batine zbog toga što jesam

nije te bilo briga što nosim dugi rukav ljeti

zbog jednih ukradenih bokserica

i zbog toga što jesam

nisi ti sebičan

odzvanja mi u glavi

nisam mogao ništa

kad je otac sjedao u kut restorana

uvijek je imao svoje mjesto

i malu torbicu prepunu metaka

birao je poziciju s koje vidi sve

nisam mogao ništa

a sad radim istu stvar

uvijek imam svoje mjesto

pregled nad situacijom

nisam mogao ništa

kad si plakala i otišla

bilo ti je previše nas djece

i stajanja na nogama

nisam mogao ništa

a sad radim istu stvar

osamim se

i samo odlazim

ja nikad ne odlazim

ja o odlasku razmišljam

odlazak je jedina šansa

tebi

drugima

odlazak je sloboda

odlazak znači živjeti bez srama

ja nikad ne odlazim

i što ja znam o tome dok pišem ovo kraj mora

u malom mjestu kraj trogira

što ja znam o tome

kako je očima gledati osobu koja u tebe puca iz kalašnjikova

što ja znam o tome

kako je čuti na stranom jeziku da ćeš umrijeti i da se tu više ne može ništa

to je bio moj tata

i njegov mekani trbuh na koji sam naslanjao glavu

to je bila moja mama

i njezine ruke kojima mi je pipala čelo

krevet je dovoljan da u njega stane dvoje ljudi

ona i još netko

jedan stol

dvije knjige

ona i još netko

mama ja znam da to mjesto nije za mene

ja znam da se više ne poznajemo

ona i još netko

enter kao udah

73 poruke

73 više nego zadnjih deset godina

enter kao izdah

ti si nas napustila

tko sam ja ako ne pišem

i kako sam ako ne pišem

kemoterapija

ovo je moja kemoterapija

osjećam kako mi se raspadaju organi

vaš otrov u meni

i kad ga preživim

zdravo tkivo

mama morao sam

jer ti nikad to neću reći

jer me strah plakati

jer se bojim da više nikada onda neću prestati

jer sam isti kao i vi

udah

snaženo stisnem oči

i opet smo mali

snažno stisnem oči

i opet idemo na more

izdah

sjedim uz more

i opet smo svi ovdje

udah

sjećanja nam nitko ne može uzeti

strah me

grči me u trbuhu

sjetim se kako si stavljala umorne noge u lavor

pušila jednu za drugom uz tv

htjela si zaspati uz njega

jer te smirivao

jer nisi mogla čuti vlastite misli

uličice se tope s gradom

a ja se sjetim svega što sam ti priredio

roditeljske sastanke

socijalnu

informacije

policijske postaje

after partije

nespavanje prije jutarnje smjene

boli me

jer znam što sam ti učinio

izdah

mama

posvetio sam ti tekst

jer i ti znaš da tišina ima posebnu težinu

jer nam je tišina već jednom uništila život

jer i ti znaš da se više ne stignemo upoznati

mama naučila si me da iskoristim šansu

šansa je ovo što činim

pišem o tebi

jer si me ti naučila

da se tome naučim sam

udah

zdravo tkivo

izdah