Gola Europa

---

GODINA: 2000.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 6

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 2

AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana

---

LIKOVI

URBANA DJEVOJKA

VELIKA MAMA

RATNI VETERAN

REDATELJICA

AUTOR

PRVA MAŽORETKINJA

DRUGA MAŽORETKINJA

TREĆA MAŽORETKINJA

---

NAPOMENE: U drami ima dovoljno prostora za glazbene aplikacije po želji redatelja ili redateljice. Ja sam pružio samo osnovne natuknice. U Goloj Europi moguć je također i mali glazbeni band smješten u dnu desnog kuta pozornice ispod videozida, koji može izvesti bilo što iz europskog glazbenog naslijeđa. U suprotnom glazba se emitira s trake, ploča ili CD-ova, a moguć je i mix pa i mjestimični soundtrack. Redatelj ili redateljica mogu koristiti himne po vlastitom nahođenju osim u onom slučaju kada sam definirao mjesto i vrijeme izvođenja neke himne. Isto tako ostavljeno je dovoljno prostora za dodatni raspored te izbor filmskog i videomaterijala na velikom videozidu ili na velikom bijelom platnu koje može poslužiti za projekcije, a koje je prozirno pa se radnja može vidjeti kroz njega.

---

U tišini i u polumraku na videozidu u dnu pozornice piše velikim crvenim slovima: SVE PRIČE SU ISTINITE. Na sredini scene samo je običan drveni lijes položen vodoravno prema publici. Na crnom lijesu sjedi Urbana djevojka. U lijevom kutu pozornice, više prema prosceniju, za malim pisaćim stolom sjedi Autor. Na stolu je kompjutor, a pokraj njega neki papiri u koje Autor s vremena na vrijeme nešto zapisuje. U prvom redu gledališta sjedi Redateljica, a sasvim na desnoj strani pozornice pokraj stolca stoji Ratni veteran.

REDATELJICA diže se sa stolice u prvom redu

Molim malo ružičastog svjetla na Urbanu djevojku. Može i malo zelenog. Na Autora bacite malo plavog svjetla. Ja sam žena, ja sam sloboda i želim da se u ovoj kući konačno vidi ženska ruka. Malo urednosti ne može škoditi, zar ne, gospodine autore?

 

AUTOR dižući glavu usred plavog svjetla

Gospođo Agata, ja ću se onesvijestiti, doživjet ću infarkt. Prvi put da me u ovih nekoliko stotina godina neka redateljica nešto pita. Naravno, slažem se. Pa ja sam osobno napisao na svima razumljivom jeziku da malo urednosti ne može škoditi. Upravo zbog toga sam predložio da Golu Europu režira žena. Čujte, ja sam osjećajan čovjek. Pišem za kazalište kako bih shvatio svijet u sebi. Mama je bila protiv toga, ali ja sam joj rekao da i to netko mora raditi. Ona je rekla da je i moj tata uvijek naginjao cirkusu, jadan, te je nastavila pripremati paradajz salatu. (Na videozidu žena, paradajz i nož.)

 

REDATELJICA

Zahvaljujem na informacijama, gospodine autore. (Zatim se okrene djevojci.) Hajde, kreni Urbana djevojko! I upamti, sve priče su istinite. (Sjedne.)

 

URBANA DJEVOJKA

Ja sam stvarno sretna urbana djevojka. Globalno selo samo je moja isprika. Ne volim odlaziti u globalno. Volim istinu i asfalt. U djetinjstvu sam obožavala istinite priče, Tarzana, čokoladu i Micka Jaggera. (Na videozidu Tarzan, čokolada i Mick Jagger.) Nikada se nisam razumjela u depresiju, iako sam često bila potištena. Osobito u gimnaziji za vrijeme punog Mjeseca (Na videozidu pun Mjesec.) i za vrijeme, eto, sve popularnijeg PMS-a. (Na videozidu Urbana djevojka viče na pun Mjesec: "PE-EM-ES, PE-EM-ES!", a zatim: "Volim predmenstrualni sindrom.") Tu i tamo pišem poeziju. Ništa specijalno, samo urbane elegije. Sada sam polusretna. Zbog toga i pijuckam iz ove boce. Malo konjaka uvijek je bolje nego puno sedativa. Moj mladić, da kucnem o drvo (Slobodnom rukom kucne tri puta o lijes.), uvijek me je volio strasno i vidljivo beskompromisno. Prije odlaska u rat rekao mi je da će me voljeti pa čak i onda ako pogine. To se obistinilo. On je poginuo i evo ga ovdje u lijesu i znam da me voli. Sutra je pogreb. Imam osjećaj da je stalno noć i da sa mnom bdije cijeli kontinent. On je poginuo, a dva dana prije smrti dobila sam njegovo pismo. (Iz džepa na svojoj kariranoj kaubojskoj košulji vadi zgužvano pismo. Povuče veliki gutljaj konjaka i čita.) "Draga moja Elizabeta. Dan kao i svaki drugi. Granate padaju, a mrtvih je sve više. Pokapaju ih na nogometnom igralištu, jer na grobljima više nema mjesta. (Na videozidu filmski materijal ili fotografije ratnog Sarajeva, osobito spomenuto groblje na nogometnom igralištu.) Moj prijatelj iz Holandije, zovemo ga Debeli jer je stvarno debeli, kaže da to nije ništa. Kaže da će i to proći kao i svi ratovi, i da ćemo mi opet biti doma i jesti debele masne štrudle od jabuka i ljubiti naše punašne zaručnice. Još je rekao da najviše voli Sarajevo Blues, tužnu pjesmu o ljubavi. (Folk glazba, bosanska sevdalinka.) On je inače profesor glazbe i ja mu vjerujem. Draga Elizabeta, puno mislim na tebe i na disko klub Aquarius u kojem smo zadnji put plesali do jutra. Kad se vratim, a to bi moglo biti za mjesec ili dva, cijelu noć ćemo plesati. Sorry, ali sad moram u obilazak. Moja oklopna kola zovu se Elza. Volim te i mislim na tebe i tvoje štrudle od trešanja. Tvoj Robert." (Djevojka spremi pisamce u džepić, povuče veliki gutljaj iz boce i uzme svijećnjak sa svijećom koji je na lijesu.) Eh, dragi Robert. Da, ja sam urbana djevojka i tugujem za svojim dečkom na svoj način. Volim dobar rock'n'roll, najviše etno i New Age. Sada ću zapaliti ovu svijeću i držati je malo u ruci za Roberta, slušati glazbu i povremeno gucnuti malo konjaka. Sigurna sam da bi i on tako učinio da je na mom mjestu, a ja na njegovom. Sutra ću ga pokopati, a prekosutra krenuti na posao. (Na videozidu slike pogreba. Urbana djevojka u crnini. Pridržava je majka.) Ja sam urbana djevojka, ali ujedno i bankovna službenica na šalteru. Ako neki ljudi i poginu, posao mora ići dalje, kako to kaže jedna europska poslovica. Robert je zauvijek u meni i ja sam tužna, ali prekjučer smo iz Ženeve dobili fax da sve šaltere moramo obojiti u crveno. Pa dobro, pa gdje je onda taj rock'n'roll? Dobro bi mi došao barem neki dobar New Age.

 

REDATELJICA viče

Rock 'n' roll, New Age. Može Enya, ona je dobra. Stavite The Memory of the Trees. Pojačajte basove. Vesele dionice utišajte, ako ih ima. Meni se čini da ih nema. (Glazba ispuni scenu. Na videozidu disko klub Aquarius. Mladi iz cijele Europe plešu.)

 

AUTOR viče

Gospođo Agata, napisao sam da prije rock 'n' rolla bude jedna dionica iz Mozartovog Requiema, a zatim da Ratni veteran recitira onu tužnu pjesmu Ludilo u Amsterdamu. Sjećate se? Ako ne, pogledajte u rukopis koji vam leži u krilu.

 

RATNI VETERAN u vojničkoj uniformi iz desnog kuta u stavu mirno

Pa mogu ja to i poslije, gospodo.

 

REDATELJICA mirno, ali autoritativno

Gospodine autore, ja sam redateljica i ovo je redateljsko kazalište, a ne autorsko. OK?! (Kratka stanka.) No, hajde, učinit ću mali kompromis. Ratni veteran neka recitira tu pjesmu, ali uz Enyu. Enya ostaje i šlus (Schluss). Osim toga ona je tako tiha, a Ratni veteran ima podrapani duboki glas kao Tom Waits.

 

AUTOR uzdahne

U redu, OK. Pitam se samo, bogamu, hoće li itko ikada napraviti predstavu onako kako sam je napisao? Htio bih vidjeti samo jednu svoju viziju. Zar stvarno moram postati još i redatelj? Pa zar puno tražim od života ako želim vidjeti svoju viziju?

 

 

REDATELJICA ne obazirući se na njegove riječi

Hajde, krenite. Vi ste Ratni veteran i očekujem brzu poslušnost. Recitirajte ipak to Ludilo u Amsterdamu.

 

RATNI VETERAN čvrstim iskusnim glasom subordinacije recitira

Ludilo u Amsterdam dolazi

iz južnih krajeva. Noć je

kao stvorena za Amsterdam.

Ljudi leže na aerodromu Schiphol

i piju hladno pivo Heineken.

 

(Na videozidu slike Amsterdama.)

 

Ljubavi se zbivaju u muzejima.

Najbolji je VINCENT VAN GOGH

za brzu romantiku bez budućnosti.

Skinheads s lijepim žutim tulipanima

tuku homoseksualce,

jer su i oni to isto

samo malo drugačije. Kompenzacija

je majka povijesti.

 

(Na videozidu Skinheads žutim tulipanima

nježno lupkaju po glavama homoseksualaca

koji im samozatajno izvode fellatio. Zatvorenih

očiju svi izgledaju sretni, zaneseni.)

 

Oh, boy, moraš jednom doživjeti

ludilo Amsterdama.

Noć je kao stvorena za Amsterdam.

Zvijezde padaju po fakultetima,

roditelji gledaju televiziju, a krave

bez iznimke daju mlijeko.

 

(Na videozidu krave pasu travu.)

 

Oh, girl, moraš jednom doživjeti

ludilo Amsterdama.

To je grad u kojem mlijeko

nikada ne umire.

Svaka bijela kapljica je mlada.

 

(Na videozidu bijele kapljice lagano

klize po licima iscrpljenih djevojaka.)

 

Živjelo ludilo Amsterdama!

 

(Ratni veteran lagano se nakloni.)

 

REDATELJICA mirno objašnjava

Izbacila sam tu tvoju pjesmu, gospodine autore, jer usporava radnju. Gola Europa mora stvarno biti gola, a ne obavijena poezijom, lažima, maglom, videovrpcama i tako dalje. Zar nije tako? (Stanka.) No, sada vidim da to ipak dobro funkcionira. Odličan posao, gospodine, priznajem.

 

AUTOR dobrohotno

Hvala ti, gospođo Agata. Doista si kooperativna.

 

URBANA  DJEVOJKA

A ja doista volim Aquarius. Osjećam se nježno, pijuckam konjak, nisam

pijana, traperice me lagano stežu u međunožju, svijeća lagano gori u spomen na Roberta dok mislim o njemu. (Odloži svijeću, otkopča crne traperice, zavuče ruku u gaćice i koncentrirano miluje međunožje.) Mirno čekam pogreb i masturbiram koliko je potrebno. Sutra u 11 sati ujutro pokopat ću ga sa svim počastima. (Na videozidu scene s pogreba. Vod vojnika izvodi počasni plotun.) Novog dečka sigurno neću imati najmanje tri mjeseca. Da ga imam prije, bilo bi to morbidno. Svima koji će mi na šalteru udvarati reći ću da sam u žalosti i da pričekaju tri mjeseca. Roditelji kažu da je dobro da se djevojka uda najkasnije do 26. godine. Slažem se s time, već i zbog toga što želim imati djecu. (Na videozidu djeca se igraju u pijesku dječjeg vrtića.) A kako ću imati djecu ako se ne udam? Uh, kako sam glupa, pa i ne moram se zbog toga udati. Ja sam urbana djevojka, zovu me Elza. U banci imam prijateljicu, lijepu djevojku Ružu. Ona će mi pomoći da prebrodim ta tri mjeseca. Ružo, Ružice… (Na videozidu Elza i Ruža u prisnom  zagrljaju. Nježno milovanje uniformiranih činovnica neke poznate europske banke.)

 

RATNI VETERAN

Lijepo zboriš, urbana djevojko zvana Elza. Mirisi asfalta i televizije u tebi izazivaju kaos. Krivo misliš da je Robert samo tebe volio, o Elizabeta. Robert je također volio svoje ratne drugove, išao je i u bordele i nije neprekidno mislio na tebe. (Na videozidu Robert na tuširanju s kolegama ratnicima, raskalašene scene veselih mladića. Robert zatim među prostitutkama, raskalašena scena. Jedna od njih ljubi mu spolovilo, a on visoko diže ruke pokazujući prstima znak pobjede.) Znam ja što govorim. Ratujem cijelo stoljeće i prošao sam sve ratove. Ruske prostitutke su najbolje. Plesale su trbušne plesove u centru Berlina, Pariza, Zagreba, Sarajeva, Beograda… (Na videozidu slike bordela i spomenutih gradova.) U pariškom predgrađu Saint-Denis vidio sam jednu koja je mogla u ležećem položaju kontrakcijama trbušnih mišića pretočiti šampanjac iz pune u praznu čašu. (Na videozidu gola žena s dvije čaše na trbuhu.) Svi smo pljeskali i platili dodatnih 200 franaka da to još jednom vidimo. Zatim smo i mi plesali s njima i ljubili ih za dodatnih 500 franaka. To su bile i umjetnice, a ne samo prostitutke. Znam to, cijelo stoljeće proveo sam u ratovima koji onima koji su preživjeli omogućuju miran život i dobre penzije, a onima koji to žele mogućnost novih ratovanja. (Na videozidu novčanice zalijepljene selotejpom na cijevi jednog topa.) A ja volim ratove. Jako je uzbudljivo. Ne toliko ubijanje, koliko sve ono oko toga. Sada, dok čekam novi poziv u neki rat koji je u tijeku, svaki dan idem u ribolov. Vidiš ovaj pecački štap. (Uzima pecački štap oslonjen o stolac.) Jučer sam njime ulovio veliku ribu za cijelu obitelj. Svi smo jeli tu ribu i uz nju pili rizling (Riesling). To je fino vino. Poslije je moj sin pričao viceve koje inače skida s Interneta. Žena i ja smo umirali od smijeha. Naročito mi se svidio jedan. Ispričat ću ti ga, urbana djevojko, pa da malo osjetiš atmosferu u mojemu domu. Vic se zove What are WIFE and BITCH. Evo, ide ovako. (Priča vic koji se istovremeno cijeli pojavljuje na videozidu.) "Three guys and a lady were sitting at the bar talking about their professions. The first guy says, "I'm a Y.U.P.P.I.E, you know… Young, Urban, Professional, Peaceful, Intelligent, Ecologist". The second guy says, "I'm a D.I.N.K., you know… Double Income. No Kids". The third guy says, "I'm a R.U.B., you know… Rich, Urban, Biker". They turn to the woman and ask her, "What are you?" She replies, "I'm a WIFE, you know… Wash, Iron, Fuck, Etc." (Ratni veteran se smije hvatajući se za trbuh. Urbana djevojka poteže gutljaj i dalje masturbirajući.) A sad čuj dalje, stvarno je dobro. Moja žena je slavila, ja sam bio malo tužan. "So, just exactly what is a BITCH? B-BABE, I-IN, T-TOTAL, C-CONTROL of, H-HERSELF." Ha, Elza, što kažeš? (Urbana djevojka privodi kraju masturbaciju. Sve brže i isprekidanije diše, pri kraju ispušta mali krik. Zatim vadi ruku iz traperica, popravlja kosu i opet ispije gutljaj.) Onda smo gledali nogometnu utakmicu Arsenal:Real Madrid. 2:2. (Na videozidu igra i golovi.) Volim nogomet. Navijam uvijek za pobjednike. Ali kakva je to buka?  

 

Glazbu Enye, The Memory of the Trees, kao iz daljine smjenjuje glazba nekog marša, može i Radetzky-marš. Glazba je sve bliža. Kako jača glazba, na pozornici se pojavljuju tri mažoretkinje u formaciji jedna naprijed, dvije iza nje, jedna pokraj druge. Propisno stupaju vrteći svojim palicama. Odjevene  su u kratke, dekoltirane, crne  večernje haljine. Stupaju prema Urbanoj djevojci koja opet opušteno sjedi na lijesu s bocom konjaka u jednoj ruci dok s drugom dodiruje svijećnjak. Svijeća mirno gori. Iza mažoretkinja dostojanstvenim korakom dolazi Velika Mama, žena u visokom stupnju trudnoće, takoreći pred porod.  Nakon marša mažoretkinje, ritmički se njišući na mjestu, pjevaju njemačku, englesku, francusku i hrvatsku himnu. Od svake himne otpjevaju samo po jednu kiticu.

 

TRI MAŽORETKINJE ponosno pjevaju

 

Deutschlandlied

 

Einigkeit und Recht und Freiheit,

Für das deutsche Vaterland!

Danach lasst uns alle streben,

Brüederlich mit Herz und Hand!

Einigkeit und Recht und Freiheit

Sind des Glückes Unterpfand.

Blüh' im Glanze dieses Glückes,

Blühe deutsches Vaterland!

 

***

God Save the Queen

 

God save our gracious Queen,

Long live our noble Queen,

God save the Queen!

Send her victorious,

Happy and glorious,

Long to reign over us;

God save the Queen!

 

***

La Marseillaise

 

Allons enfants de la Patrie,

Le jour de gloire est arrivé!

Contre nous de la tyrannie

L'étendard sanglant est levé!

 

(repeat)

 

***

Lijepa naša domovino

 

Lijepa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

Da bi vazda sretna bila!

 

 

 

SVI oduševljeno plješću i uzvikuju osim Redateljice.

 

REDATELJICA odlaže tekst tragedije, čupa kosu i viče ljutito

Stanite točno iza Urbane djevojke! To sam vam već stoput rekla na probama.

 

VELIKA MAMA I TRI MAŽORETKINJE u stavu mirno, uglas

Yes, sir!

 

 

AUTOR s negodovanjem

Ali, gospođo Agata, ja sam u tekstu napisao "Yes, sir, that's my baby." Ovo "that's my baby" jest izuzetno važno za razumijevanje europske tragedije. Podrazumijeva i odljev mozgova u Ameriku, odlazak mladih intelektualaca preko Atlantika. Zašto ti to toliko smeta?

 

REDATELJICA strogo

Štrihala sam, jer usporava radnju ove vesele tragedije. Tragedija ne smije biti tužna. Barem ne za one koji je gledaju iz fotelje. Za takve stvari služi melodrama. (Velikoj Mami.) Počnite, Kristina! Znate onaj ton, vrlo grandiozan, stopostotno uvjerljiv.

 

VELIKA MAMA grandiozno

Ja sam Velika Mama. Sve vas (Širokom gestom pokazuje i na ansambl i na publiku.), sve vas ja sam rodila u teškim trudovima (Na videozidu scene s ginekološkog odjela.), othranila i na noge postavila. Svako jutro za doručak jeli ste kroasan i pili bijelu kavu. (Slike doručka.) A pogledajte kako sada izgledate! Bijedno i buržujski. I to mi je hvala za svu moju muku, hulje jedne! (Nabrajajući teatralno te prezrivo pokazuje rukom na spomenute.) Ovaj ovdje, Milko, s lijepim imenom mlijeka, žalibože je postao pisac s titulom autora, eh. To sam mu i rekla kada sam jednog dana pripremala paradajz salatu. Agata je postala redateljica i još se time hvali. Elizabeta je postala bankovna službenica s jakom tendencijom prema alkoholizmu, razvratu i svijećama (Urbana djevojka potegne dobar gutljaj. Na videozidu nižu se slike u skladu s monologom.), a Robert je postao mrtvac kao i mnogi drugi. Eh, a imao je lijepo radno mjesto u tvornici kvalitetnih automobila. A ove ovdje postale su najobičnije mažoretkinje visoke klase. Tko god da je na vlasti, liberali, diktatori ili demokrati, one marširaju u ovim svojim crnim erotskim uniformama. Politika i večernje haljine oduvijek idu zajedno. (Na videozidu večernje haljine i političari.) Kad ih pitam čemu im služe palice, one kažu da je to zbog vlastitog i sveopćeg užitka. Fuj! A vi, vi ste postali publika, puki voajeri vlastite nesreće. Mislite da ako imate tri milijuna dolara u švicarskim bankama da ste veliki ljudi. Albert Einstein u Zürichu nije nikada odjednom u džepu imao više od 10.000 franaka, a bio je jači, pametniji i ljepši od svih vas. A tek ovaj! (Pokazuje na Ratnog veterana.) I njega sam rodila, a pogledajte ga! On je postao moj muž, bože moj! Zar to nije bogohulno? Dok sam ja rađala, on se je provodio po ratovima. Ili je bio u ratovima, ili je dolazio iz ratova ili je po cijele dane radio u tvornici oružja. Uvijek sam bila sama s djecom, osim za Uskrs, Božić i Novu godinu. U te dane s njime sam dijelila postelju i pravila djecu, a u ostale dane prala sam i peglala do iznemoglosti. I tako dalje. You know…Wash, Iron, Fuck, Etc. U te rijetke dane kada smo bili u krevetu, dakle za vrijeme blagdana, on je smrdio na barut, pivo i nepismene kurve.

 

RATNI VETERAN s indignacijom

To nisu obične kurve. One su prostitutke, umjetnice u struci. One su mogle punu čašu pretočiti u praznu na istom, vlastitom, i to golom trbuhu. Aha! Daj ti to pokušaj, draga moja, pa da te vidimo!

 

VELIKA MAMA

Šuti, nesretniče! Samo su ti na pameti oružje, metak i kurve. (Velika Mama širi ruke.) Oh, Bože, što sam ti ja skrivila da si na mene spustio tako veliki križ, čak cijelu kapelicu?! (Pomirljivo i s relativnom blagošću majke.) No, dobro, ja svima vama opraštam, jer ja sam Velika Mama i imam veliko srce. (Na videozidu veliko srce otkucava vrijeme. Na njemu su kazaljke. Sada je pet minuta do dvanaest.) Imam veliko srce i opraštam vam svima. Ja sam slobodna velika žena, majka s ukusom, osoba sa smislom za sporo ujedinjenje, cvjetne aranžmane i impresivne goblene. Osim toga, obožavam vrtnu arhitekturu i pošteni feminizam. Borim se protiv muške i ženske dominacije u kući i na poslu. Ja sam za ujedinjenje i dominaciju ukusa. Ljudi moji, neka cvate stotinu biljaka! E, a sada ćete, svaki od vas, nešto reći Velikoj Mami. (Na videozidu učionica večernje škole s odraslim učenicima. Ispred katedre stoji profesor  vrlo sličan Freudu i nešto objašnjava, u isti mah i blago i strogo.) Postavit ću svakome po jedno ili više pitanja, a vi ćete odgovarati. Zatim ćemo uz tihu ili bučnu glazbu razgovarati, piti, plesati, ujedinjavati se i spajati. Sutra je pogreb mojega sina i nekada budućeg zeta, neka mu je laka naša europska zemlja, te stoga želim malo sofisticirane, ali iskrene tuge. Jasno! A sada idemo s pitanjima. (Stanka.) Ti, dragi moj Milko, autore moj, reci mi jesi li imao teško djetinjstvo pa sada ponovno proživljavaš te traume iz djetinjstva? Imaš li noćne more? Sanjaš li tendenciozno poput doktora Freuda?

 

AUTOR spremno

Ne, majko, na sva tvoja pitanja imam negativan odgovor. Imao sam lijepo djetinjstvo s puno kolača. Istukla si me samo jednom u proljeće, prije prve pričesti, i to zato jer sam pao ispred kuće u blato i isprljao bijele kratke hlačice. Svećenik me je poslije upitao zašto imam modricu ispod oka. Odgovorio sam da sam bio zločest i da me je Bog kaznio. Samo je rekao: "E, Milko, Milko, uvijek problemi s tobom. Sjećaš li se kada si jednom na vjeronauku bogohulio rekavši da nije moguće da bi Jona mogao živjeti u kitu duže od minute? Eh, Milko, Milko. Ali Bog voli crne ovce. Vraćen si u stado, sinko." Zatim je pružio hostiju na moj blago isplaženi jezik i rekao: "Corpus Christi". Ja sam odgovorio: "Amen." (Na videozidu svećenik daje hostiju dječaku na prvoj pričesti.) Od uzbuđenja što sam opet u ljudskoj i božanskoj zajednici pregrizao sam hostiju umjesto da pustim da se Isus, odnosno njegovo tijelo, polako rastopi ili utopi u meni. Eto, zbog toga nikada nisam imao teške traume koje uzrok imaju u teškom djetinjstvu. I na drugo pitanje moj odgovor je ne. Ne, nemam noćne more. (Na videozidu samo plavo more, sunčana plaža i lijepe djevojke u minijaturnim kupaćim kostimima.) I ne sanjam tendenciozno. Sanjam samo jednostavne stvari kao što su kruh, mlijeko, poštena djevojka u svilenoj spavaćici i gola Europa bez granica, pasoša, automobila i radioaktivnog otpada u prigradskim naseljima. (Na videozidu Europa bez granica. U desnom uglu prekriženi pasoš, u lijevom uglu prekriženi automobil, a u sredini na vrhu prekriženi simbol urana.) I ako baš želiš znati tko je zaslužan za tako lijepe snove, mogu ti reći da si na prvom mjestu ti, majko, a zatim (Na videozidu fotografije ili portreti majke i spomenutih ljudi.) Hugo, Hegel, Hölderlin, Hofmannsthal, Heine, mali zeleni Heinrich, Hemingway, Hašek, Hardy, Huxley, Huges, Homer, Hamsun, Herodot, Herder, Hoffmann, Horacije, Hauptmann, Hesse, Hesiod, mala Helena iz Cvjetne ulice, a također i…

 

(Sada na videozidu piše ružičastim slovima: DO YOU SUFFER FROM A BORDERLINE SYNDROME?)

 

VELIKA MAMA prekidajući ga ljutito

Dosta, idiote! Ti zaista ne znaš stati. Zbog toga ti danas neću dati džeparac. Za sladoled od vanilije užicaj od one svoje debele žene s proširenim venama. (Na videozidu veliki kornet sladoleda od vanilije i debela žena.) Nije ni čudo što si postao to što si postao. Pih, pisci i pjesnici. Bolje da si postao pošteni političar, što je nemoguće, ali možda dostižno u lijepim snovima kojima se toliko hvališ. (Okreće se Prvoj mažoretkinji.) A ti, kćeri moja, jesi li OK? Ideš li redovito u školu i jesi li zadovoljna općim stanjem u društvu?

 

PRVA MAŽORETKINJA spremno

Majko, ja sam OK. Sve mi je super. Škola je gud. Vrlo sam zadovoljna općim stanjem u društvu u kojem se krećem. Baš me briga za Bosnu i Hercegovinu. (Na videozidu ratne slike Sarajeva.) Hrana kod tebe je dobra, a ni glazba nije loša. Volim Laibach i Iron Maiden, a navijam za socijaldemokrate u sjeni. (Na videozidu spomenute grupe i grupa socijaldemokrata u sjeni velikih lipa u vrtu jednog restorana.) Mislim da su, ono, da su opako cool, kužiš!

 

VELIKA MAMA zadovoljno

Dobro je, dušo. Nisi loša, mislila sam da si gora. (Vadi novčanik iz džepa velikog šlafroka posutog velikim cvjetnim uzorcima.) Evo ti nešto novaca pa si kupi one tenisice, Nike, koje toliko želiš već dva tjedna. Još će ti ostati i za tortu. (Na videozidu tenisice i torta. Velika Mama okreće se Drugoj mažoretkinji.) A ti, kćeri, reci mi jesi li imala seksualne odnose prije Nove godine?

 

DRUGA MAŽORETKINJA s indignacijom

Ali, majko! No, dobro, Albert je pokušavao. Na Silvestrovo, na tulumu kod Marije (Na videozidu tulum kod Marije.) dopustila sam mu samo da me žestoko ljubi i, nakon dvije Coca-Cole i tri Jägermeistera, da mi dodiruje i malo masira grudi. I to je sve. Rekla sam mu da prvo završi fakultet i nađe posao. Albert je plakao, klečao i molio, ali ja sam stiskala noge dok mi se srce kidalo od želje da mu pomognem. Vikala sam "Ništa prije braka, ništa prije braka!", a sve djevojke, čak i Marija, smijale su se mojoj zreloj čednosti. To je i razumljivo, jer ni jedna od njih više nije nevina iako imaju tek petnaest i pol godina. One su rekle da mnoge djevojke već rađaju sa petnaest i pol, a ja sam im rekla da bi ti bila jako nezadovoljna ako bih ja stupila u seksualne odnose prije Nove godine.

 

VELIKA MAMA zadovoljno

Dobro si učinila, kćeri moja. (Ponovno vadi novčanik.) Evo ti nešto novaca i odmah, još danas, kupi dvadeset-trideset-četrdeset paketića prezervativa, najbolje Durex ili plavi Lifestyle. (Na videozidu hrpa prezervativa iznad koje je transparent na kojem piše: AIDS - NO PASARAN.) Nova godina je prošla i možeš Albertu dati svoje neokaljano djevičanstvo, ali za početak samo uz upotrebu prezervativa. Daj mu i on će biti jako sretan. Možda brže završi fakultet. Sjećam se da je i meni brže išlo kad nisam apstinirala. (Na videozidu na zidu zgrade nekog fakulteta nalazi se grafit napisan bijelom kredom: FUCK IS GOOD, FUCK IS FUNNY, ALL THE PEOPLE FUCK FOR MONEY.) Ali, pazi se! Ako vas ne vidim na misi svake nedjelje, dobivate kaznene bodove. Ljubav mora znati za granice, iako je možda bezgranična. Barem u prva tri mjeseca. (Okreće se Trećoj mažoretkinji.) A ti, kćeri, kako je s tobom? Ima li nekih novosti?

 

TREĆA MAŽORETKINJA ležerno

Ha, čuj, mama, mislim da nema. Kao i obično vozim bicikl svaki dan i tuširam se triput dnevno i to dugo i temeljito, ako me razumiješ. (Na videozidu djevojka vozi bicikl, a zatim se dugo i temeljito tušira. Prskajući mlaz tuša usmjerava na osobito provokativno mjesto svakog ženskog bića.) To mi pruža veliki užitak. Navečer idem na probe, puno plešem i vježbam. Jučer smo uvježbavali Radetzky-marš, a potom englesku, njemačku, francusku i hrvatsku himnu. Također smo uvježbavali i američku himnu, zlu ne trebalo ili za svaki slučaj, kako kaže naš šef i dirigent. (Na videozidu zastave spomenutih država.) Znaš, mi moramo naučiti i mirno stajati i mirno stupati uz sve europske himne, a evo sad i uz američku, a marševi nam puno pomažu da uvježbamo disciplinu ravnomjernih pokreta. U slobodno vrijeme studiram strojarstvo. To je vrlo zahtjevan fakultet i ja sam jako sretna. Dečki s faksa su ljubomorni, jer redovito polažem ispite, čak i one najteže.

 

 

VELIKA MAMA zadovoljno

Izvrsno, draga, izvrsno. Mislim da ćeš postati najbolja inženjerka strojarstva u Europi. (Opet vadi novčanik.) Evo ti nešto novaca pa si kupi novi tuš. Bicikl je još OK, ali tuš je već u komi od silne upotrebe. Ta i ja se tuširam triput dnevno. (Na videozidu Velika Mama prilikom tuširanja. Blaženo lice majke dok manipulira tušem.) Katkada i više, jer sam starija pa mi je to dobro za cirkulaciju. (Smije se razbludno, pohotljivo. Zatim se okreće Ratnom veteranu.) A ti, sine moj, mužu moj, moj ratni veteranu, druže moj, reci mi što radiš kada ne ratuješ ili kada nisi u tvornici oružja ili u ribolovu?

 

RATNI VETERAN hladnokrvno vojnički

Hja, majko, ženo i suprugo, družice moja, pa znaš, čekam novi poziv u rat. Na Balkanu je uvijek zanimljivo. Kosovo se ne smiruje, a i Crna Gora, odnosno Montenegro, želi slobodu. Jugoslavija, odnosno Srbija, ne želi dati slobodu, ili to čini preko volje, toj simpatičnoj državici koja ima izlaz na Jadransko more. Taj izlaz na more im jako treba. A ja volim Crnu Goru. Pa tamo smo ljetovali 1987., sjećaš se! Možda im i ja malo pomognem. Ali tek poslije Božića. Za tjedan dana ćeš roditi i moram biti prisutan. No, odmah nakon kraćeg oporavka od mjesec-dva, tek da se malo pribereš, moram ti napraviti još jedno dijete prije nego odem osloboditi Montenegro. (Na videozidu pravljenje djeteta.) Do Uskrsa ili do Božića smo gotovi i ja se vraćam. Naravno, ako ne poginem. Ako i poginem, ipak se vraćam kao i ovaj ovdje. (Pokazuje na lijes.) Ali ne brinem se puno za tebe. Vidim da naš stari kućni prijatelj, gospodin Rudi, već duže vrijeme baca oko na tvoju bujnu ljepotu. A ako ostanem na životu, što je također jedna od mogućnosti, za Božić ponovno pravimo dijete. No, već poslije Božića opet će me pozvati. U Srbiji će biti najteže, kao i obično. Radio-Beograd opet će emitirati neku divnu pjesmu poput Lili Marlen, ali diktatura će ipak pasti. (Čuje se spomenuta pjesma, a na videozidu odigrava se pad diktature koji podsjeća na pad diktature u Rumunjskoj.) Čak ni najljepša pjesma ne može spasiti diktaturu i evo me opet do sljedećeg Božića doma. Opet ćemo ići na polnoćku, puno jesti i piti i praviti dijete do jutra. (Na videozidu polnoćka i njih dvoje u crkvi. Zatim puno jedu i piju pa prave dijete do jutra.) Ako od prethodnog Božića bude muško neka se zove Božidar, a ako bude žensko neka se zove Božidarka. A neka od buduće djece neka se zovu Ivan ili Ivana. A ako budu blizanci već ćemo se nekako dogovoriti. Slažeš se?

 

VELIKA MAMA zadovoljno

Slažem se itekako. Ovo s pravljenjem djece mi se sviđa. To je legalna djelatnost. E, ali ratovi su čudni. To jedva razumijem. Politiku rađanja razumijem, ali politiku ubijanja puno teže. No, evo ti nešto novaca pa si kupi pet novih gaćica, znaš one bokserice. One mi se jako sviđaju. One na tebi, a osobito kada ih skidaš, uzbuđuju moj mali erotski ego. Ostatak novaca potroši na Oktoberfestu, kao što će to učiniti i mnogi Hrvati te ostali narodi na radu u Njemačkoj. (Na videozidu Oktoberfest.) Malo se proveseli i misli na svoju ženicu dok gledaš one sisate pipničarke iz Bavarske koje u jednoj ruci mogu nositi pet krigli piva od litre. (Zatim se okrene Redateljici.) A ti, Agato moja, kako posao? Mislim na daske što život znače, mislim na kazalište kao takvo.

 

REDATELJICA ljutito

Kao prvo, rekla sam ti jučer na probi da ovu zadnju rečenicu kažeš povišenim tonom, pomalo teatralno, uznosito svakako. A kao drugo, mora se vidjeti da si se odmakla od uloge, da si ti poznata zvijezda Kristina koja igra Veliku Mamu. To mora biti potpuno vidljivo, savršeno vidljivo. Jasno!

 

VELIKA MAMA

No, nemoj se toliko ljutiti. Evo, odmah ću pokušati kako si rekla: "A ti, Agato moja, kako posao? Mislim na daske što život znače, mislim na kazalište kao takvo".

 

REDATELJICA umorno, iscrpljeno

Ma pusti, puno radim. Uglavnom režiram klasični repertoar. Groficu Maricu, Hamletmašinu, Shakespearea, komedije općenito. (Na videozidu klasični repertoar.) Nije loše, ali nigdje prave tragedije po mojem ukusu. Do sada. Ova predstava me izuzetno zadovoljava. Kad mi je Milko ponudio Golu Europu uzdrhtala sam od želje za režiranjem. To je prva prava tragedija od antike do danas.

 

AUTOR skromno

Druga. Prva je Šest lica traže autora. (Na videozidu šest ljudi nešto traži.)

 

REDATELJICA

Ne slažem se. Taj komad je istovremeno i tragedija i tragikomedija s primjesom farse na rubovima. Gola Europa ima ujedno i onaj pravi tragički intenzitet, jer junaci, a to smo svi mi, na kraju umiru izvan kazališta, a ne mogu si nikako pomoći ili promijeniti tu sudbinsku činjenicu. (Na videozidu štrajkovi, masa ljudi s puno transparenata viče, protestira, nešto zahtijeva, vjerojatno povišicu plaće.) Smrt je njihova sudbina i oni joj neumitno srljaju u susret.

 

AUTOR se nakašljava, kao da negoduje

 

VELIKA MAMA umiruje djecu

Bez svađe, djeco, molim lijepo. Poslije predstave možemo o tome u kazališnom klubu. (Opet vadi novčanik okrećući se Redateljici.) Evo ti nešto novaca pa si kupi malo kivija. Redatelji i redateljice trebaju puno vitamina. Baš kao i svi oni koji rade s ljudima. Vitamini jačaju živce. (Okreće se Urbanoj djevojci.) A ti, dušo, nesretnice, što ćeš bez dečka, bez nekada budućeg muža Roberta? Sutra je pogreb i molim te budi pristojnije odjevena. Ne možeš na pogreb u trapericama. (Stanka.) Reci mi, draga, pišeš li još poeziju u teškim trenucima?

 

URBANA DJEVOJKA lagano omamljena alkoholom, masturbacijom i dimom svijeće

Majko, teško je, priznajem, ali život mora ići dalje. Strojevi za rublje i dalje moraju prati naše nečisto rublje, a aparati za sušenje kose moraju raznositi prhut po našim plavim morima kao bijeli pepeo smrti. Moja prhut, na primjer, obožava Jadransko more. (Na videozidu karta Jadranskog mora.) Osobito onaj dio kod Opatije i oko otoka Brača i Hvara te Dubrovnika. (Ponovno dodiruje svijeću, potegne gutljaj konjaka, malo se uspravi na lijesu i ozbiljno pogleda u Veliku Mamu.) Kada je gorio Dubrovnik 1991. ja sam izašla na ulicu i protestirala protiv rata u Hrvatskoj. (Na videozidu videozapis bombardiranja Dubrovnika.) U Zagrebu sam 59 puta trčala u sklonište za vrijeme uzbuna. Ti si me pokrivala dekom da mi ne bude zima. Jedna gospođa sa psićem, svojim najdražim ljubimcem, nije odlazila u sklonište. Nisu puštali pse i ona je radije ostajala vani. (Na videozidu gospođa sa psom dok zavijaju sirene.) Ali to je, hvala Bogu, prošlo. (Stanka.) Žao mi je Roberta. Da je živ sada bismo plesali u Aquariusu. A ovako, eto, sada ću njemu u spomen recitirati dvije pjesme koje sam napisala jutros na lijesu. Da, pišem poeziju u teškim trenucima. Mislim da to svi rade, samo što toga možda nisu svjesni. Ja sam urbana djevojka i pišem urbane elegije. (Ustaje i iz stražnjeg džepa na trapericama vadi notes. Potegne gutljaj konjaka, odloži bocu na lijes, nadlanicom slobodne ruke obriše usta i počinje recitirati.) Slušaj ovo, majko! Možda nije bolje od Rilkea, ali meni se sviđa. Prva urbana elegija zove se Autobusi su nesigurni, a druga Pomrčina tikvice.

 

Na jednom dijelu videozida dvije djevojke sviraju na ulici flaute. Prolaznici ubacuju sitan novac u malu kutijicu ispred njih. Glazba za vrijeme recitacije. Na sceni svi napeto slušaju Urbanu djevojku. Svjetlo prigušeno, crveni mlaz na nju. Na drugom dijelu videozida preporuča se praćenje pjesme video materijalom.

 

URBANA DJEVOJKA nakašljava se i zatim lagano, tiho ali snažno, bez patosa recitira

 

Autobusi su nesigurni

 

poznanici me razlikuju od noći

jer sam pokretna.

teško je izbjeći metafori

i ostati živ.

nosim crne hlače, crne cipele,

crnu torbu, crnu majicu,

crne gaćice, crne čarape

i crni pojas bez milosti.

na zraku dana ja sam

neizbrisiva mrlja opomene.

neukusno je biti nesretan.

ali o ukusima se ne raspravlja.

hipokrizija je zahvatila

čak i seoske prostitutke

u strogom centru Zagreba.

 

nisam tužna.

nemam vremena.

stignem samo na samoći

podgrijati svakodnevni obrok tame.

primjećujem da ravnodušnost

najljepše cvate u veselom društvu.

vanjski dio sebe,

crni koraljni greben,

ukrasim svojom dugom kosom

boje svježeg asfalta.

ako se itko usudi,

brodolom je neizbježan.

mogu li ja uopće

izbjeći razmak

i otopiti led na površini

svojeg urbaniziranog mesa?

 

danas sjednem u autobus.

nitko me ne gleda

duže od sekunde.

svi se boje mraka,

moje ukrašene Afrike,

moje porozne divljine.

mislim: pa i ja imam pravo

na prozu, dramu i poeziju,

na sunce koje izlazi.

na molitvu i kletvu protiv neba.

u mojem uhu netko je šapnuo:

nitko ne može spriječiti

nevinost anđela

ako se napokon pojavi.

i stvarno, na sedmoj stanici

ulazi ludo biće u bijeloj košulji.

bogovi ga prate na odstojanju.

sa dužnim poštovanjem

pripaljuju mu zjenice.

ide ravno prema meni.

slutim da je on čuđenje u svijetu

koje se bori za opstanak.

sagne se u moju noć i kaže:

zaveži mi oko zgloba lijeve ruke

ovu usku šarenu trakicu.

učinim to, ja sestra milosrđa

puna unutrašnje emigracije.

on sjedne iza mene

obavijen tajnom i šutnjom.

odmah je znao da volim

zlato i mudrost, simbole praznine.

prvi put u sto godina samoće

da me je netko tako brzo shvatio.

pa ja sam se raznježila!

zar postajem blaga?

ni autobusi više nisu sigurni.

avioni su ipak bolji.

nitko se ne može švercati,

naročito ne anđeli.

samo piloti i loši pjesnici

besplatno posjećuju nebo.

ali oni koji su platili kartu

bolje vide bjelinu i ta prokleta

zaigrana krila samosvjesnih

galebova koji lete izvan

zrakoplova.

ćutim, u meni je mazohizam

bijega. za nekoliko dana odlazim

prijateljici u London. Izbjegavat

ću autobuse, maknuti se od

svega koje je ništa.

iako unaprijed znam:

užitak bijega je skupocjen.

i uzaludan.

 

URBANA DJEVOJKA se nakloni, svi plješću.

 

URBANA DJEVOJKA zahvaljujući smiješkom i naklonom

A sada ću vam recitirati Pomrčinu tikvice…

 

VELIKA MAMA prekidajući je

Čekaj malo, dušo. Rekli smo da ćemo pomalo diskutirati, jesti, piti, možda i plesati spajajući se uz tihu ili bučnu glazbu, a tek onda možeš recitirati tu pjesmu. S depresijom i tugom ne treba pretjerivati. Dajte malo veselja. Nije čovjek svaki dan mrtav. A Robert je bio tako veseo čovjek. (Užasna industrijska glazba ispuni scenu praćena tutnjavom topova.)

 

REDATELJICA viče odlučno

Diskusija uz tu glazbu i topove jest nemoguća. Utihnite malo tu glazbenu industrijsku diktaturu. Stavite nešto nježno, nešto ugodno. Recimo Na lijepom plavom Dunavu. (Industrijsku glazbu, možda Kraftwerk ili Test Department, smijeni spomenuti vrlo ugodan valcer.) E, a sada, neka Velika Mama započne diskusiju. Hej, gospodine Autore, a ti nam donesi puno hrane i pića. (Autor odlazi u portal nekoliko puta i vraća se s dva-tri pladnja puna hrane i s košarom punom lijepih butelja raznog vina. Svi razulareno jedu i piju.)

 

VELIKA MAMA žvačući komad piletine, srdačno

Hvala, gospođo Agata. Možemo, na primjer, prodiskutirati situaciju koja je pomalo egzibicionistička, mislim na Hrvatske telekomunikacije.

 

RATNI VETERAN žvačući radosno oveći komad pečenja

Nemojte da umrem od smijeha. Draga ženo, majko i suprugo, ti doista katkada znaš pretjerati. Pa znaš da je firma Deutsche Telecom preuzela doista puno dionica tih Hrvatskih telekomunikacija. Ili je to bila ona skandinavska firma.

 

PRVA MAŽORETKINJA jedući i pijuckajući ležerno

Kao da je to bitno. Kakve to veze ima sa mnom? Ja samo želim biti jedinstvena, organizirana i ljubljena. Meni je lijepo šetati ulicama Zagreba bez mobilnog telefona koji stalno nešto priča. (Na videozidu ona šeće ulicama Zagreba. Glazba valcera. Čuje se i vergl.)

 

DRUGA MAŽORETKINJA ležerno žvače pečeno meso otkidajući zubima komade

To si lijepo rekla. Ja sam svoj mobitel bacila u kantu za smeće. Mene zanima ujedinjena komunikacija između dva normalna bića. I ja volim šetati bez opterećenja. Osobito kada je nebo plavo i posuto s puno žutih zvjezdica. (Na videozidu ona baca mobitel u kantu za smeće, a nebo je posuto žutim zvjezdicama.)

 

TREĆA MAŽORETKINJA jedući i pijući veselo

Kladim se da misliš na zastavu Europske zajednice u nastajanju. Ipak, bez uvrede, meni se više sviđa američka zastava. Osim toga, ima puno više zvjezdica. U njima stanuje dobra poezija. Baš kao ona koju piše naša Urbana djevojka… (Na videozidu europska i američka zastava.)

 

AUTOR žvačući prekida je nestrpljivo

Oprosti, ali ja sam napisao lijepa, a ne dobra poezija. (Autor lupa po kompjutoru, a desnom rukom nešto zapisuje na papir.)

 

VELIKA MAMA ispije veliki gutljaj iz boce umirujući diskusiju

Dobro je, djeco. Vidim da diskusija ide u pravom smjeru i ja sam zadovoljna. Možemo se malo odmoriti pa nastaviti sutra. Neka nam opet Urbana djevojka nešto recitira. Recimo onu, da, onu Pomrčinu tikvice. Ali neka se prvo skine gola da je bolje vidimo i bolje razumijemo dok recitira. (Na videozidu slike europskih barova. Glazba sentimentalna, mjestimice prožeta industrijskim zvukovima čeličana i željezara.)

 

URBANA DJEVOJKA sramežljivo

Osim ako nisam na nudističkoj plaži, mene je stid pokazati svoje zanimljivo tijelo. Zato ću za vrijeme recitacije skinuti samo traperice i košulju i ostati u svojim crnim gaćicama, crnom grudnjaku i crnim čarapama s crnim halterima koji su ponovno u modi. Neka ostane nekoliko znakova zdrave konfekcije. Pa barem mi u Hrvatskoj imamo dobro razvijenu tekstilnu industriju donjeg rublja. No, dobro, ako se ohrabrim skinut ću i te preostale znakove konfekcije. Iskreno rečeno, volim biti gola i slobodna. (Urbana djevojka počinje zavodnički skidati traperice i košulju penjući se na lijes u kojem počiva njezin Robert. U isto vrijeme počinje polako recitirati Pomrčinu tikvice. Na videozidu disko klub i slike grada pred jutro. Glazba urbanih hip-hop šminkera, a zatim i rap manijaka. Tu su i reperi, Bolesna braća iz Hrvatske. Poljevači jakim mlazovima peru ulice prepune svakojakog smeća sve do kraja njezine recitacije.)

 

REDATELJICA ohrabruje djevojku

Bravo, bravo! Pokaži nam golu Europu! Pokaži nam istinu povijesti! Recitiraj nam Pomrčinu tikvice!

 

SVI ohrabruju djevojku

Pokaži nam golu Europu! Pokaži nam pomrčinu!

 

URBANA DJEVOJKA polako skidajući preostalu odjeću, nježno recitira

 

Pomrčina tikvice

(Na videozidu videomaterijal u skladu s pjesmom.)

 

Europa je gola i lijepa i ružna.

ali svakome se može desiti

sumračno stanje.

to je dobro za psihijatre.

oni žive od sumraka i za sumrak.

od pomrčine do pomrčine

na suncu pišu knjige o tome.

svakome se može desiti, velim.

tako postoji muškarac

koji je došao u srijedu.

donio je tikvice.

narušio je intimu

tvrdih crnih koralja.

svašta sam rekla

tom gradskom kauboju.

ljuta sam, govorili su

moji amaro podočnjaci.

nisam se htjela igrati.

ja sam koralj i bavim se

ljubavlju prema sebi.

rekla sam mu:

idi i ne griješi više.

u njegovim očima

blijedožutu tikvicu

prekrio je začuđeni mjesec.

znala sam,

s vremenom će se i on

naviknuti na pomrčinu.

shvatit će da koralji

nisu komunikativni i da

rijetko odlaze u samoposluživanje.

kruh, drogu i ljubav za sebe

nalaze u sebi.

 

noć opet kaplje.

pokvarena je božanska pipa.

opet ću staviti srebro na kapke.

ja sam urbana Saloma.

da sam barem afrička vuna.

opet ću plesati sama

u crnoj prozirnoj spavaćici.

odavno su pali svi velovi

s mojih očiju.

bože, to je zato jer sam morala

plesati s mravima.

da, opet ću staviti srebro na kapke.

ludog li dana!

muškarac s knjigama i tikvicama.

Čista komedija zabluda.

to ni Borges ne bi smislio.

idu li uopće knjige i tikvice zajedno?

pa nije mi danas rođendan.

ako možda i jest, za dar žudim

zvučno umjetničko djelo.

recimo priču koja će barem

naslutiti moje postojanje,

koralje i alge u prostranoj

ali tijesnoj sobi mojeg djetinjstva.

ali ovo je urbano ognjište.

ima li uopće ovaj grad muškarca

koji ne poklanja prosječnost,

rutinske darove kaosa

prije odlaska na spavanje

u malu i veliku smrt.

ako ga ikada sretnem reći ću mu:

dođi! ja sam sada veliko veselje.

priđi! moje ime je grešnica.

uđi! ja sam plesačica i grijeh.

 

Urbana djevojka uz lagani naklon počinje plesati. Svi na pozornici slijede njezin primjer. Svi plešu. New Age sa zvucima industrijske buke, bukom ratnih aviona, grmljavinom topova, krikovima ratnih žrtava i žrtava teškog rada za preživljavanje. Na sceni totalno rasulo, svaki akter pleše neki svoj ples. Cijeli videozid prekriven je plavom bojom neba, a na njemu nekoliko stotina žutih zvjezdica giba se u raznim pravcima poput mikročestica u subatomskom svijetu suvremene fizike. Sve to traje nekoliko minuta, a zatim Urbana djevojka digne ruku i zaustavi ples i glazbu. Svi akteri su u "smrznutom" položaju. Na videozidu sve ostaje kao što je bilo, plavo nebo i žute zvjezdice u frenetičnom gibanju. U potpunoj tišini Prva mažoretkinja kaže nekoliko riječi, a zatim pjeva američku himnu. Nakon toga, također u potpunoj tišini, Urbana djevojka izgovara svoj završni monolog stojeći opet na lijesu svojeg pokojnog mladića.

 

PRVA MAŽORETKINJA

Nakon ove šokantne pjesme, ajmo se malo odmoriti. Zar ne vidite kako je Urbana djevojka, naša Elzica, iscrpljena? Evo vam malo mira, odmora i spokoja. Otpjevat ću vam američku himnu, zlu ne trebalo i za svaki slučaj, kako kaže naš šef i dirigent. A onda, uvjerena sam u to, onda će Urbana djevojka nešto lijepo svima nama ispričati. A zatim idemo na spavanje. Sutra je pogreb. Molim potpunu tišinu! Tišina je neophodna ako se želite dobro odmoriti. I Robert se želi odmoriti. (Pokazuje na lijes.) On je mrtav, ali to ne znači da nije umoran od svega. Slušajte me pažljivo! (Širi ruke, oči zanosno upravlja prema zamišljenom horizontu i pjeva američku himnu. Na videozidu videomaterijal prati himnu poznatim događajima te poznatim znakovima povijesti Novog kontinenta.)

 

The Star-Spangled Banner

 

O say, can you see, by the dawn's early light,

What so proudly we hail'd at the twilight's last gleaming?

Whose broad stripes and bright stars, thro' the perilous fight,

O'er the ramparts we watch'd, were so gallantly streaming?

And the rockets' red glare, the bombs bursting in air,

Gave proof thro' the night that our flag was still there.

O say, does that star-spangled banner yet wave

O'er the land of the free and the home of the brave?

 

On the shore dimly seen thro' the mists of the deep,

Where the foe's haughty host in dread silence reposes,

What is that which the breeze, o'er the towering steep,

As it fitfully blows, half conceals, half discloses?

Now it catches the gleam of the morning's first beam,

In full glory reflected, now shines on the stream:

'Tis the star-spangled banner: O, long may it wave

O'er the land of the free and the home of the brave!

 

And where is that band who so vauntingly swore

That the havoc of war and the battle's confusion,

A home and a country should leave us no more?

Their blood has wash'd out their foul footsteps' pollution.

No refuge could save the hireling and slave

From the terror of flight or the gloom of the grave:

And the star-spangled banner in triumph doth wave

O'er the land of the free and the home of the brave.

 

O thus be it ever when free-men shall stand

Between their lov'd home and the war's desolation;

Blest with vict'ry and peace, may the heav'n-rescued land

Praise the Pow'r that hath made and preserv'd us a nation!

Then conquer we must, when our cause it is just,

And this be our motto: "In God is our trust!"

And the star-spangled banner in triumph shall wave

O'er the land of the free and the home of the brave!

 

SVI plješću, a zatim skandiraju "Urbana djevojka, Urbana djevojka!'', ''Elizabeta, Elizabeta!" i "Elza, Elza!". Opet tišina.

 

URBANA DJEVOJKA opušteno stojeći na lijesu, mirno i sabrano, glasom punim tuge izgovara svoj završni monolog. Na videozidu videomaterijal prati monolog.

Ja sam urbana djevojka. Osjećam se konstruktivno. Znam da postoji plavi kaos u kojem moj ego vibrira svoju kratkotrajnu glazbu. Znam da ću uskoro biti ponovno za šalterom banke i maštati o Robertu otprilike tri mjeseca. Hoće li se stvari promijeniti u našem svijetu, u Hrvatskoj, u Francuskoj, u Engleskoj, u Njemačkoj, u Veneciji, u Zagrebu? Hoće li Jadransko more još uvijek biti plavo? Ne znam. Rekla sam mami da ću se udati i imati djecu. Je li to prava odluka? Može li Europa podnijeti još dvoje djece? Ne znam. Ja sam bankovna službenica puna intenzivne mašte i mutnog pogleda na ovaj svijet. Kada sam bila u Švicarskoj primijetila sam da je i tamo trava jednako zelena kao i u Hrvatskoj. Kažu da je takva i u Americi. Ne znam. Ne razumijem se u travu. Ja sam urbana djevojka koja opaža smeće na ulicama mnogih gradova. Jedino je Dubrovnik sasvim čist. U njemu se osjećam kao potpuna žena. Iako je uskoro pogreb mojega mladića koji je izgubio svoj život misleći na mene i moje štrudle od trešanja, ja ipak ne mogu dugo misliti o tome. Ja sam osjećajna osoba, ja sam prava žena i želim puno druženja, sjedinjenja. Želim se udružiti s plavim nebom i vibrirati svoje ženstvo, svoju tihu ali strasnu osjećajnost. Ja želim biti djevojka bez granica, ja želim biti plava i u svojim očima nositi sve zvijezde ovoga svijeta. Volim sve što je lijepo, osobito sebe. Osobito kad sam gola. Ja sam urbana gola djevojka i ja sebe volim. Volim i jabuke. I u njima vidim plavu boju zrelog neba. Da, ja volim jabuke. Da, ja volim jabuke…

 

Čuje se karakteristična pogrebna pjesma pa pogrebni marš. Traje nekoliko trenutaka, a zatim slabi i polako nestaje. Iz daljine začuje se zvonjava crkvenih zvona. Zvonjava je sve bliža. Naglo nestaje. Čuje se samo jedno zvono. Ono koje zvoni svakom Robertu i svakoj Roberti. Zatim opet potpuna tišina. Zatamnjenje. Mrak. Jedino videozid svijetli u plavoj boji s puno žutih zvjezdica koje su sada u mirnom položaju stajačica. Nakon desetak sekundi na toj podlozi videozida pojavljuje se rečenica napisana velikim crvenim slovima: SVE PRIČE SU ISTINITE.

 

 

MJESEČINA

 

(Gola Europa, dodatan izvor)

 

Mjesečina je integralni dio Gole Europe i izvor korisnih mogućnosti. Redatelj ili redateljica mogu ga slobodno koristiti u skladu sa svojom vizijom dekadencije zapadne civilizacije. Dekadencija je uvijek prijateljski susretljiva. Upisana je u prirodu kao predivna noćna svjetlost koja svijetli za vrijeme umiranja. Za vrijeme umiranja u kojemu su sve priče istinite.

 

  

REDATELJICA I. (S AUTOROM)

 

uz scenu režiranja karmina (REDATELJICA II.)

 

 

REDATELJICA popravi kosu i haljinu, ponosito uzdigne glavu, govori mirno, sugestivno, kao da se obraća pacijentima na umoru

Ja sam redateljica. Zovem se Agata. Moj posao nije jednostavan. Moram urediti kuću i svaku predstavu tako da se vidi ženska ruka. Danas sam mužu rekla da me pusti na miru, jer se moram pripremiti za probu Gole Europe. Pravio se lud kao da ne shvaća poantu. Mrmljao je te mrmljao pa sam mu morala sve nacrtati. Slušaj, rekla sam mu, ništa od seksa deset dana prije premijere. To sam ti rekla još prije sto dvadeset godina na našoj svadbi u ponoć kada sam vjenčanicu zamijenila trikoom boje mesa i pregačom s crvenobijelim kockicama. Koketno namjesti haljinu, rukom popravi frizuru. Tada si me volio, ljubavi, a moraš i sada. Kad završim ovu veselu tragediju, onda ćemo se seksati dan i noć sve do ljetnog solsticija kad ponovno počinjem režirati. Tako sam mu rekla. Sjeti se, dodala sam na kraju, sjeti se kad sam režirala Patnje mladog Werthera. Bila sam toliko osjećajna prije premijere da ti nisam mogla dati čak ni običnu ritualnu kućnu pusicu, a kamoli raširiti noge kako bih te primila u svoju toplu sluzavu školjčicu. Dušo moja, sjeti se kako sam režirala onu prekrasnu scenu kada Werther prvi put dotakne poštenu ženu, prijetvornu kurvicu Lotu, koja ga je na kraju odvela do samoubilačke smrti. Zaneseno, zapaljeno, romantično do krajnjih granica ljudskih mogućnosti. Da, da… Ach, wie mir das durch alle Adern läuft, wenn mein Finger unversehens den ihrigen berührt, wenn unsere Füße sich unter dem Tische begegnen! Ich ziehe zurück, wie vom Feuer, und eine geheime Kraft zieht mich wieder vorwärts – mir wird´s so schwindlich vor allen Sinnen – Oh! und ihre Unschuld, ihre unbefangene Seele fühlt nicht, wie sehr mich die kleinen Vertraulichkeiten peinigen. – Wenn sie gar im Gespräch ihre Hand auf die meinige legt und im Interesse der Unterredung näher zu mir rückt, daß der himmliche Atem ihres Mundes meine Lippen erreichen kann. – Ich glaube zu versinken, wie vom Wetter gerührt. – Und, Wilhelm! Wenn ich mich jemals unterstehe, diesen Himmel, dieses Vertrauen -! Du verstehst mich. Nein, mein Hertz ist so verderbt nicht! Schwach! Schwach genug! – Und ist das nicht Verderben? - Uzima dah i u zanosu pljucka te slini popravljajući kosu. Sie ist mir heilig. Alle Begier schweigt in ihrer Gegenwart. Ich weiß nie, wie mir ist, wenn ich bei ihr bin; es ist, als wenn die Seele sich mir in allen Nerven umkehrte. – Sie hat eine Melodie, die sie auf dem Klavier spielt mit der Kraft eines Engels, so simpel und so geistvoll! Es ist ihr Leiblied, und mich stellt es von aller Pein, Verwirrung und Grillen her, wenn sie nur die erste Note davon greift. O da, da, moj prijatelju. Kein Wort von der alten Zauberkraft der Musik ist mir unwahrscheinlich, wie mich der einfache Gesang angreift. Und wie sie ihn anzubringen weiß, oft zur Zeit, wo ich mir eine Kugel vor den Kopf schießen möchte! Die Irrung und Finsternis meiner Seele zerstreut sich, und ich atme wieder freier. Ponosno, pomalo oholo i bahato, samosvjesno i neopozivo. Da, da, ja sam redateljica s preko stotinu godina radnoga staža. Podržavam redateljsko kazalište i svoje kolege u sebi: Stanislavskog, Craiga i Reinhardta. Navijam i za redateljski film. Volim crno grožđe i redateljski apsolutizam. Rukom pokaže na scenu, zaokruži očima po cijelom svijetu, po svim selima i gradovima. Pozivam sve vas, osobito publiku, na zajedništvo i sudioništvo u veseloj propasti stare Europe. Volim militantni pristup paprikašu i kazalištu. Tko želi dobar kulinarski specijalitet i dobro umjetničko djelo na pozornici, mora biti diktator za vrijeme pripremanja tako iznimnih obroka. Je li tako, gospodine autore? Je li tako, gospodine Valent?

 

AUTOR zamišljeno i borbeno

Neka bude svjetlost, gospođo! I bi tako. Neka bude živo kazalište! I bi tako. Barem kada smo mi, radnici Gole Europe, u pitanju. Inače, mrtve reciklirane dramske lešine preplavile su kazališta diljem Europe. Zagreb je iznimka, jer ima nas. Mi smo totalno drukčiji od drugih. Pijemo vruću kadulju, grgljamo je u ustima i tako liječimo stoljetnu patologiju prehlade, zubobolje i ratova među zvijezdama na zvjezdanim stazama. Osim toga, radujemo se radu na predstavi. Gola Europa mora biti diktatorski gola. Drago mi je, Agato, da si to shvatila.

 

REDATELJICA ponosno zabaci glavu i nastavi pobjednički monolog prezrivo promatrajući nešto u daljini kao nešto ''lost in space''

Kada sam još bila nenadmašna Leni Riefenstahl režirala sam po Njemačkoj. Na videozidu Leni režira neki film. Hitler me je gledao onako ispod oka, ali s odobravanjem. Možete si misliti koliko je bio zadovoljan mojim režiranjem kada je moj rad koristio za nacističku propagandu. I danas mislim da svaka uspješna redateljica mora biti pomalo nacistički nastrojena u poslu režiranja. Zato se i danas osjećam snažna kao Gestapo. Imam sličnu moć kojom ću zaraziti glumice, glumce, sve ljude i sve životinje. Hej, ljudi, pa ja sam zakon ne samo kada na placu kupujem zeleni grincajg za krepku goveđu juhu, nego i sada kada režiram u kazalištu. Ja sam multidimenzionalna domaćica. Došla sam na genijalnu ideju da zgusnem središnju scenu ovih sirotih karmina koje se tako glamurozno održavaju u čast poginulog Roberta. Gola Europa mora biti ludi, zaigrani, raspjevani te opojni spektakl pun vesele tragedije. Urbana djevojka mora prsnuti od strasti prepune asfalta, masturbacije i menstruacije; Velika Mama mora pokazati nadmoć iznimno koncipirane rodilje i roditeljice ovoga svijeta; Mažoretkinje moraju slaviti stupanje nogama po svim ulicama svijeta i urnebesno pjevanje himni u slavu seksa, a Ratni veteran mora biti monumentalan kao Treći Reich. Tako mi boga, ali do premijere ova paranoja od propasti zapadne civilizacije u plavom gradu Zagrebu mora biti dovedena do paroksizma očaja čitavog kontinenta koji je smješten u staračkom domu stare Europe i sve starije Amerike. Ja sam sloboda i snaga. Ja sam žena, ja sam redateljica čvrste ruke, ja sam željezna sloboda nužnosti, ja sam serijski ubojica svih ljudskih mana. Čovječe, ja sam čisti Gestapo i svi me moraju slušati. Na tome se temelji dobro kazalište. O, da… Uznosito, ponosno, sablažnjivo lijepo i dojmljivo, divnim kontraaltom kojim sve jače divlja usred scene pokazujući na crni lijes. Da, da, ljudi moji predragi, ja sam vam jaka kao tajna državna policija… Die Angehörigen der deutschen Geheimen Staatspolizei (Gestapo) haben an der Tötung von mehreren Millionen mitgewirkt. Die Praxis der Gestapo beschränkte sich nicht auf das deutsche Reichsgebiet. Deutsche geheimpolizeiliche Bedrohungen, Verfolgungen, Folterungen und Tötungen haben in fast allen europäischen Staaten die Alltagserfahrungen von Menschen und deren Erinnerung an die Deutschen geprägt. Da, da. To je tako i nikako drugačije. Slažem se s Autorom kada slikovito kaže da je Gestapo utjecao na sve poslijeratne redateljice i redatelje svijeta. Također se slažem s njegovom prokleto točnom konstatacijom da su karmine u čast mrtvog Roberta ključna scena nove dramaturgije. Jebeš kazalište koje ne pokazuje smrt u čistom obliku leša ili lijesa. Nakon svakog mrtvaca opet dolazi sunce. A sada, djeco… Pokazuje rukom na glumce okupljene oko lijesa. …a sad idemo spržiti ovaj užas od nesretne Gole Europe. Molim vas, ugasite mobitele! Ne želim slušati imbecilne telekomunikacijske melodije. Želim vidjeti kako frca glumački znoj na zemlji toj. Hajde, kreni Urbana djevojko! I upamti, sve priče su istinite. Također upamti da nitko ne može odglumiti tugu ako je doista tužan, kako je to jebeno dobro primijetio naš autor, naš novi Lope de Vega, čovjek iz Maksimira, čovjek koji je shvatio zoološki vrt Europe.

 

AUTOR smiješeći se dobrostivo u pravcu redateljice

Hvala ti na komplimentu, gospođo Agata. Kada sam još bio Lope de Vega svašta sam propatio zbog zavidljivaca. Inače, puno kasnije, Lope je bio moj uzor još iz osnovne škole. On je znao sa ženama i kazalištem. Tim redom. Bio je dobar i brižan radnik. Scenu je imao u malom prstu, a crnu kavu pio je u enormno ogromnim količinama. Pušio je monumentalno i svakodnevno. Čudno je da nije umro od raka na plućima. Možda je išao u šetnju sa psom. Oprostite, malo sam se zanio, narode moj. Hajde, krenite svi zajedno. Slušajte Redateljicu i dobro će vam biti na Zemlji. Ljubite bližnjega svoga u usta. Bližnji su vaša scenografija koju ne možete izbjeći ukoliko se krećete u prirodi i društvu. Duboke misli su rijetke. Poplave su vlažne. Europa više nema prostora za čekanje. Godot je bio i jest naša iluzija nade, iluzija bez koje više ne možemo otići ni na WC. Svi misle kako će se sutra opet probuditi. Krivo. Pogrešno. Samo rijetki se bude. Njih možemo označiti kao preživjele. To su oni koji pakao gole Europe podnose uz pjesmu, razbibrigu i šalu. Pjevaju himne gromkim glasovima, jer u njima stanuju spasonosni orgazmi. Ostalo je tišina: sjaj i bijeda nepismenih. Nepismenih, a naoružanih. Užas, užas.

 

***

 

REDATELJICA II. (S AUTOROM)

 

ova scena prethodi onoj u kojoj Redateljica kaže Urbanoj djevojci da krene ističući da su ''sve priče istinite''

 

REDATELJICA popravlja kosu, hoda kao mačka oko vruće kaše, dinamično režira karmine. Cijeli ansambl okupljen je oko lijesa.

Ja, das ist ausgezeichnet! Noch einmal, bitte. Ali sad malo strasnije, s više topline. Molitva mora dirnuti ljude, prije svega one koji mole. Djeco, zapamtite, ovo su karmine. A karmine su gozba u počast pokojnika. Manje gozba duha, a više gozba hrane. No, ipak, prvo moramo odraditi duh. Poslije ćemo svi cugati i super se prežderavati. Svi se blaženo i radosno smiješe. I još nešto. Nakon svakog stiha molitve svi gledate u lijes i zadržite pogled na njemu tri sekunde. Gledatelji moraju misliti da su karmine u počast Roberta iako mi znamo da su karmine i za Europu koja je praktički već u komi makar se pravi živa. A, naravno, karmine su pomalo i za Ameriku, mlađu sestru koja je na intenzivnoj njezi s puno nafte i zapravo je već pokojna iako živahno vodi ratove i proizvodi smrt. Ajmo sad! Ej, Danijela, uspravi se malo! Zaboravi svoju privatnu situaciju. Nisi ti jedina žena čiji je muž doživio saobraćajnu nesreću. Uspravi se! Ti si Urbana djevojka, zaboga! Nisi valjda Majka Tereza iz Kalkute. Ajmo svi! Čak i za vrijeme molitve Gola Europa mora biti ludi, opojni spektakl užasa. Užasa punog vesele tragedije. Na videozidu prepuna crkva za nedjeljne mise i buka borbenih aviona. Milko, pridruži se i ti. Mrzim kad me netko stalno nadgleda i špijunira. Ja sam redateljica. Ja sam bog novog poretka u ovom cirkusu. Ja sam nešto kao predsjednik Amerike i kvartovski svjetski policajac. Ajmo molitvu, gore srca!

 

Svi stoje kao u crkvi te sklopljenih ruku mole uz glazbeni odlomak iz Mozartovog Requiema. Autor i Redateljica također.

 

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje,

dođi kraljevstvo Tvoje,

budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas

i otpusti nam duge naše,

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Amen.

 

Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom,

blagoslovljena Ti među ženama

i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus.

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike

sada i na času smrti naše.

Amen.

 

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada, i vazda, i u vijeke vjekova.

Amen.

 

Svi pojačaju glas. Sljedeće stihove izgovaraju na rubu zanesenog te zapjevanog vikanja u pravcu lijesa. Na videozidu slike ukazanja i raznih hodočašća.

 

Gospodine, Gospodine, ne ostavljaj nas nikada same

na ulici, u tramvaju ili u supermarketu!

Gospodine, Gospodine, ne ostavljaj nas nikada same

u Europi. Gospodine, plati naše račune za struju, vodu, Internet i

telefon. Gospodine, učini tako i ozdravit će duša tvoja.

 

Gospodine, Gospodine, pozdravi Isusa i reci mu

da opet malo svrati u ove vesele grešne krajeve,

gdje cvatu ratovi, heroin i religijski turizam. Da, Gospodine,

religijski turizam potaknut psihičkim bolesnicima kojima se

ukazuju nepostojeće gospođe i potaknut svećenicima koji

zdušno podržavaju te virtualne žene.

Gospodine, pozdravi maloga Isusa

i reci mu da smo vidjeli njegovu mamu u vrletima Međuzemlja

kako interaktivno komunicira sa siromašnom intelektualnom klasom

i svim ljudima dobre volje.

 

Gospodine, Gospodine,

ne ostavljaj nas predugo s Robertom i ovim crnim lijesom.

Gospodine, Gospodine, blagoslovi Roberta i podaj mu

kraljevstvo nebesko.

Neka mu je pokoj duši, počivao u miru

i svjetlost vječna svijetlila mu zauvijek.

I svjetlost vječna neka i nama svijetli.

Počivao u miru.

Počivali u miru.

Amen.

 

REDATELJICA zadovoljno popravlja kosu

Bravo, bravo! Sehr gut. Onda, Milko, jesi li zadovoljan molitvom?

 

AUTOR ponosno, odmjereno, zadovoljno provuče ruku kroz kosu

Savršeno! Super! Bravo, Agata! Molitva krijepi Europu, staračke domove općenito. U svako zbivanje na kugli zemaljskoj trebalo bi uvesti neku okrutno jednostavnu molitvu kao ljekoviti ritual, kao mantru za idiote bez perspektive. Kriminal je svuda oko nas, kriminalci su uglavnom na slobodi. Na videozidu zastupnici raspravljaju u parlamentu. Labud s crvenim kljunom zaklan je u Zoološkom vrtu u Maksimiru. Intelektualno nepoštenje širi se u neonskim žaruljama javne rasvjete i prosvjete brzinom svjetlosti. Na političkoj pozornici nesretnici zapošljavaju sirotice njegovanih pičkica i praznih prozirnih pogleda. Mediokriteti igraju tenis s kretenima i još se smiju bez veze. Na videozidu nasmijani ljudi igraju tenis. Kvocijent inteligencije pao je na teško podnošljivih 23, 4%. Teletina je preskupa, a makrobiotičko meso nepoznato. Natječaji za misice su katastrofalni. Primjerice, svaki natječaj za Miss Pešćenice za Miss Zagreba za Miss Hrvatske za Miss Europe za Miss Svijeta za Miss Svemira, svaki taj natječaj za misice pati od propusta, depresije i nedostatka smisla za humor, da ne spominjem izdajnički celulit na unutrašnjoj strani bedara. Preuzimanje poduzeća, okrupnjavanje banaka te privatizacija INE zbiva se napeto kao pljačka poštanske kočije. Na videozidu zgrada INE i poštanska kočija iz istoimenog filma. Pučanstvo je u vječnom minusu. Kreditne i čekovne kartice oblivene su slanim suzama i smrdljivim znojem preživljavanja. Na videozidu niz kreditne kartice cure suze. Oni kojima je doista potrebna morska voda kupaju se u žutim zarđalim kadama. Ljudi jedu McDonald´s napoj, piju Coca-Colu i blesavo se cerekaju. Brza prehrana proizvodi sporu smrt. Traje rak dojke. Muškarci se boje dodirivati sise ženki, a feministkinje ih optužuju za kukavičluk. Vladimir i Estragon zalijevaju drvo na kojem niču zgrbljeni epigoni njihova oca sa zelenim novčanicama u očima. Vladimir i Estragon su optimisti. Oni misle da će zalijevanje jednog drveta ljudi shvatiti kao metaforu pa će masovno početi zalijevati šume. Naravno da neće. Ljudi su glupi, oni od stabla ne vide šumu pa insistiraju samo na jednom drvetu. Okupacioni terapeuti sa psihijatrije vode pacijente u šetnju i pokazuju im prirodu. Na videozidu ljudi u šetnji Maksimirom, najvećim parkom u Zagrebu. Svi se čude činjenici da trava još postoji izvan televizije. Situacija je kabaretska, procesi raspadanja su komični, a psihijatri su hit svake sezone. Agata, nastavi režirati taj kaos. Moramo dobiti kompaktnu sliku smrti. Ovo nije put svile, ovo je put okrutne i vesele dijagnoze. Možda se dogodi neko jebeno prosvjetljenje i u kazalištu, a ne samo u ekološkim udrugama. Na videozidu vijori transparent na kojem piše Greenpeace. Agata, samo ti zapni.

 

REDATELJICA dostojanstveno, nadmoćno i energično

Čuli ste Autora. Svi na pozicije. Želim maksimalnu koncentriranost. Ovo je generalka. Tomislave, pazi kako držiš štaku! Pušku držiš nehajno kao američki marinac s morem u očima. Ti si ipak Ratni veteran. Nadam se da znaš pjesmu napamet.

 

TOMISLAV feminizirano ulazi u ulogu

Joj, Agata, pa naravno da znam. Ja sam profesionalac, ne. Jedino mi je teško držati štaku i pušku istovremeno. Osim toga, pa to dobro znaš, mrzim oružje i uopće sukobe gdje krv se lije. Više volim bespoštedne ljubavne okršaje. Shvaćaš, ne!

 

REDATELJICA žustro režira

Sehr gut, micek. Ali mene ne interesira što ti voliš ili ne voliš izvan kazališta. Sada želim vidjeti Ratnog veterana u akciji i Schluß. Okreće se Autoru. A ti, Milko, znaš već, lagano obilaziš ovo groblje izgubljenih iluzija, mudro klimaš glavom, češkaš kosu i tu i tamo nešto zapišeš.

 

AUTOR

Bez brige, Agata. Tako je zapisano već u Knjizi postanka. Svi, pa tako i ja, imaju opis radnog mjesta koji ne smiju zanemariti ako žele imati za džeparac. Istina, do pojave Gutenberga pišao sam krv. Sada je malo lakše.

 

REDATELJICA

A ti, Danijela, koncentriraj se na svijeće i traperice. Urbana djevojka tuguje pomalo fatalistički i bezosjećajno, ali s puno strasti koja izlazi iz njezina tijela.

 

DANIJELA tužna lica, na rubu jecaja, ide na svoje mjesto

OK, samo trenutak da zaboravim te njegove oči u bolnici na kraju grada i ja sam spremna. Pričala sam ti da je rekao da poljubim djevojčice ako on umre. Nije ni meni lako nakon što je moj vlastiti muž doživio saobraćajnu nesreću. Što ću ako ostanem udovica i postanem samohrana majka? Kako ću postati zvijezda u takvim okolnostima, kako ću…

 

REDATELJICA

Smiri se, dosta je kukanja. Od sada si Urbana djevojka, a ne samohrana urbana majka. Smjesta na svoje mjesto! OK!? Okreće se Kristini. Ajde, draga, da te vidim danas. Znaš onu dostojanstvenu figuru sveopće vječne trudnice. Velika Mama je roditeljica ovog svijeta.

 

KRISTINA se drži za trbuh lagano idući prema svojem mjestu

Budi spokojna, Agata. Znam ja svoj posao. Doma može prekipjeti mlijeko ili zagorjeti štrudl od jabuka, može se svašta desiti, ukućani mogu biti nezadovoljni mojim ulogama tete, ljubavnice, mame, supruge, bake, kuharice; vani mogu padati sjekire i razne vlade, ali ja sam uvijek spremna za ovaj sveti poziv kojem žrtvovah sve pa čak i odlazak na grudanje, skijanje i klizanje.

 

REDATELJICA

Znam, draga, znam da se mogu osloniti na tebe. Ti si dobri duh ovog kazališta. Okreće se živahno mažoretkinjama. Cure, na posao! Samo veselo i smjelo. Barem vi imate što pokazati. Feministkinje kažu da ste vi nepotkupljive, poštene i pune osobnosti. Kažu da ste vi pičke budućnosti.

 

BERNARDA smrknuto

Znam, misliš na one koje se zovu Ambiciozne kučke i Odvratne cure. Ja ne želim biti pička budućnosti. Mene zanima ovo Sada i Ovdje. Dobro, za ovu priliku ću se potruditi.

 

BLANKA nervozno

Ma daj, opet ističeš svoju krepost. Dođi u srijedu kod mene na tulum pa da te vidim u akciji. Inače mi se sviđaš, znaš. Još s Akademije. Pa što, a zašto mi ne bismo bile pičke budućnosti i izvan Gole Europe, ha!? Meni se sviđa biti mažoretkinja.

 

ZVJEZDANA spremno

I meni. Ja ću uspjeti i kao manekenka. Ovo mi je dobar trening. Ja ću uspjeti u životu. Gazit ću po leševima, po voću i povrću. Ja ću gaziti ako treba i prosjake. Ja sam definitivno zvijezda budućnosti. Moje spolovilo u tom kontekstu možda neće imati presudni značaj.

 

NIKOLINA

Ma nemoj. Draga moja, bez spolovila zaboravi na svaki veći uspjeh. Spolovilo je uključeno u veliki uspjeh. Kaj se praviš. Kao da nisi čula za holivudski kauč na kojem spavaju iscrpljene djevojke na putu do zvijezda, ha. Meni su feministice cool. Ove Ambiciozne kučke su mi najbolje. I imaju pravo kada kažu za mažoretkinje da su pičke budućnosti. Stvarno super. Čak i izvan ove uloge ja se tako osjećam. Uzvikuje veselo i jednostavno. Ja sam pička budućnosti, ja sam pička budućnosti, ja sam pička budućnosti.

 

REDATELJICA požurujući mažoretkinje

OK, to znamo. Zapravo, svi smo mi pičke budućnosti. No sad je dosta priče, cure! Nismo na placu. Krenite prema onom portalu. Tamo se pritajite sve do vašeg ulaska na scenu. Ajmo svi! Obraća se cijelom ansamblu. Karmine se nastavljaju. Svi smo uključeni. Isprva je sve nekako tužno, a kad dođu na red mažoretkinje moramo biti radosniji, svi moramo malo poludjeti. Na kraju svršavamo predstavu u orgiji jela, pića i seksualnog spajanja kao živi vulkan. Etna je naša sudbina. OK?! Idemo. Svi ste super. Ovo je najbolja generalka u zadnjih nekoliko stoljeća.

 

***

 

AUTOR

 

scenu je moguće staviti bilo gdje, možda na početak predstave

 

AUTOR zaokruži mirnim pogledom pozornicu, svijet općenito, i svjestan velike odgovornosti prođe rukom kroz kosu

Ja sam autor. Zovem se Valent. Milko Valent. Ja sam čovjek koji proizvodi radnju svijeta. Ja sam čovjek koji proizvodi živopisne akcije u kojima nitko nije nevin. Zapravo sam građevinski radnik u najboljem smislu te riječi. To je posao kao i svaki drugi i nije ga potrebno dodatno mistificirati. No, ipak, da bi se izdržao taj posao potrebna je količina narcizma sukladna količini nafte koja se dnevno troši u svijetu. Na primjer, gledam ovu golu Europu i treperim od gađenja. Danas kad sam kupovao životne namirnice u samoposluživanju, kruh, mlijeko, Apaurin, Valium, Xanax i cigarete, u jednom napetom trenutku odlučio sam govoriti istinu i samo istinu, tako mi bog pomogao. Odmah sam rekao blagajnici da mi se gadi njezino pretvaranje da je sve u redu i da njezino mišljenje kako je ovaj naš svijet najbolji od svih mogućih svjetova neću nikad podržati. Zatim sam joj rekao da, da… sve uzbuđenije …da povremeno recitiranje lirskih stihova u slobodno vrijeme ne može prikriti bijedu njezinog evidentno nekreativnoga posla; da povremeni nedjeljni izleti u prirodu ne mogu prikriti trulež njezinoga dosadnog braka… zaneseno  …da njezini frenetični pohodi nedjeljnim misama ne mogu prikriti činjenicu da poslije mise još mora napraviti ručak; da njezine molbe svetome Antunu Padovanskom neće osvježiti sparušene poluorgazme koje dobiva od svog zakonskog kućnog idiota; da zagovor Djevici Mariji neće uskrsnuti njezin prvi doživljaj osvježavajućeg bitka Coca Cole. Da, da… smirenije …da, da, tako vam je to danas, dame i gospodo. Sve sam joj rekao, a ona je i dalje ravnodušno preokretala novac, čekovne kartice, čekove, papire… Hoću reći, suvereno je baratala prazninom svijeta unatoč našem sukobu u okviru samoposluživanja. U dalekoj i staroj plavoj antici takav sukob nije bio moguć. Kada sam se još zvao Sofoklo neslobodni robovi šutke su radili u podrumima demokracije čisteći prašinu s prigodnih svakodnevnih bogova. Žene još nisu imale pravo glasa, a opće kupovanje kao potrošačka groznica još nije zahvatila pučanstvo. E, to su bila vremena za dramatičara! Pisao sam normalne tragedije i sve je bilo u redu. Žene su normalno rađale nenormalnu djecu Europe i nitko se nije bunio. Pojava kretena na Zemlji bila je, da tako kažem, masovna pojava i nitko od mudraca nije se ozbiljno uzrujavao. Eh, ali danas kada su se svi dokopali prava glasa,… počinje vikati mašući rukama …majke, urbane djevojke, ratni veterani, mažoretkinje i ostali abortusi gole Europe, danas moram pisati vesele tragedije u kojima je individualizam sasvim prirodan. Ja sam autor i puno radim. Moj posao danas je riskantan. Sve se pokvarilo. Nekada je bilo bolje, autori su živjeli bezbrižno brojeći uspjehe i pijući crnu kavu s vlastitom ženom u toplom kuhinjskom ozračju. Kada sam bio Shakespeare nisam morao paziti na političku korektnost. Mogao sam koristiti nebo, rajčicu, smokve i psovke bez ikakva zazora. Mogao sam normalno reći ''Nabijem te nakurac!'' i nastaviti dalje pisati krhke biografije tekućih tragičnih luđaka ili porazne dijagnoze razmaženih duhovnih invalida s kraljevskih dvorova kao što je to, primjerice, bio Hamlet. Pa i kasnije, kao Krleža, na primjer, mogao sam si dopustiti stanovito opuštanje uz francuski konjak. Pisao sam o hirovitosti srednje klase degenerika, malih malograđanskih tajkuna, i pijuckao alkohol u malim količinama. Tako je bilo nekada. Stvari su se danas zaoštrile do neprepoznatljivosti. Kaos danas ima boju beskrajnog neba posutog zbunjenim zvjezdicama. Kao Milko Valent danas moram paziti na najmanju sitnicu. Danas kad je jasno da je Europa otišla k vragu, moram pisati vesele tragedije. Moja učenica, kršna susjeda, studentica Anica, rekla mi je u petak da loše izgledam, da izgledam kao Prometej na kojem marljivo radi orao. Ja i jesam suvremeni Prometej. Prije nekoliko desetljeća kupio sam jetru u mesnici i krenuo u borbu protiv globalne nepismenosti. Bogovi su me odmah kaznili zbog uzaludne misije osudivši me na doživotno pisanje tragedija o zapadnoj civilizaciji. Lupao sam po računalu, preklinjao i proklinjao, pisao o mažoretkinjama uzavrele odlomke i proklinjao sudbinu europskog intelektualca kojemu sve ide na jetra, pa čak i nepismene kurve, pa čak i zloporaba Ujevićeva stiha ''Ne boj se, nisi sam, jer si Samsung.'' Proklinjao sam čak i reklame s pravopisnim pogreškama koje se mogu vidjeti po cijeloj Europi, a osobito u Hrvatskoj. Ja sam autor i time sam sve rekao. Moram podnositi degutantnu golotinju Europe koja se želi ujediniti na osnovi nekoliko žutih zvjezdica i jedinstvenih papirića na kojima su brojke i slova, na kojima je totalno sjebana mistika brojeva i ruinirana metafizika riječi. A kao autor, kao građevinski radnik scene, sve što žudim to je malo ljudske topline kad lagano razodijevam golu Europu. Moja poruka čovječanstvu sasvim je jasna. Uznosito raskriljuje ruke i deklamira. Ljudi, publiko svih država, podanici administracije, vjerujte u bilo što, možete i u boga ako baš želite. Pravite se ludi i pjevajte zdušno sve moguće himne kao zvučnu podlogu tjelesne ljubavi. Jebite se na onaj krepki, starinski, ekološki način o kojem sam toliko pisao dok sam još bio Kamov ili zaustavljeno veliko spremanje hrvatske i svjetske književnosti. Ali pustimo reklamu. Uživajmo još malo prije definitivnog zagađenja zjenica. Pa ljudi, pala je noć. Ljubav je na sve strane. Snijeg pada. Termosice s čajem, topli sendviči i malo pametno dozirane istine mogu utjecati na porast adrenalina. Tako je govorio autor. Tako je govorio Milko Valent. Tako je govorio čovjek sa smislom za životno iskustvo u cirkusu. To je ono iskustvo koje stječeš kao glasnik ljubavi i vjere u samoga sebe dok istovremeno nosiš dvije-tri istinite kazališne daske te njima povremeno lupaš po glavi svakog tko se usudi pogledati na svakodnevnu pozornicu punu osnovne boje krvi i zrele rajčice. Ja sam autor i žao mi je što moram reći da je gola Europa u teškom i veselom položaju.

 

***

 

ČETVRTA MAŽORETKINJA

 

moguće je uvesti i Četvrtu mažoretkinju. u tom slučaju ova scena ide iza Treće mažoretkinje kada Velika Mama obavlja ''prozivanje''

 

VELIKA MAMA smije se razbludno, pohotljivo. Zatim se okreće Četvrtoj mažoretkinji

A ti, kćeri moja, reci mi jesi li bila na ultrazvuku? Kakvo je općenito medicinsko stanje tvojeg organizma? Kako se osjećaš, moja paklena mrvice? Slobodno reci sve tvojoj brižnoj mami.

 

ČETVRTA MAŽORETKINJA vrckavo, vidljivo dobre volje

Uf, mama, ja sam ti jako dobro i osjećam se kao i uvijek. Baš kao paklena mrvica. Walkman mi je neprekidno uključen, slušam popularne pjesmice i brijem po gradu lijevo-desno, gore-dolje, brijem da to jednostavno nije istina. Osjećam se kao brza muha. Medicinsko stanje mojeg organizma je uravnoteženo, moglo bi se reći super i haj. Da, majko, bila sam na ultrazvuku i sve je OK. Moje sise su super zdrave. Pogledaj! Rukama obuhvati grudi i nasmijana ponosno ih gnječi. Ti i te tvoje paranoje da su kvržice u mojim dojkama definitivno bolesne! Evo, tu je i nalaz. Slušaj, majko, svoje kćerke glas. I nemoj se šokirati zbog polupismenog jezika europskih liječnika. Iz gornjeg dijela kostima vadi papir. Čita ga praveći se važna. Na videozidu djevojka na ultrazvuku dojke. ''Prije tri tjedna, kroz tjedan dana bolnost centralne regije lijeve dojke, tada bradavica bila povećana. Inače ugl. zdrava, ne troši nikakve lijekove. Lokoreg. nalaz: palpatorno u 1. dojci u GMK pararol zrnati vretenasti supkutano smješten čvorić do 1 cm, konzistencijom se ne razlikuje od preostalog tkiva. Desna dojka palpatorno b.o. Iscjetka se ne dobije. Aksile i suprakl. jame b.o. UZV dojki – retromamilarno, obostrano tračci žljezdanog parnehima uloženi u masno tkivo. Uredan izgled kože, potkožja, bez odjeka koji bi bili sup.'' Stanka. Uf, da mi je samo znati što znači ova kratica ''sup''! Ali nema veze, važno je da je nalaz uredan, zar ne majko? Tvoja paklena mrvica je zdrava curka i ima najljepše ekološke sise u Europi. Opet uhvati grudi i gnječi ih veselo, ponosno, pomalo vragolasto, pogledavajući pritom Veliku Mamu.

 

VELIKA MAMA rastapa se od zadovoljstva

Ma super, super, moja paklena mrvice. Stvarno si prava slatkica-patkica. Ti bi, dušo, zašto ne, mogla reklamirati zdrave ekološke dojke na jumbo plakatima. Priznajem da sam pogriješila kada sam ti naredila da odeš na ultrazvuk još tako mlada. Vadi novčanik. Evo ti nešto novaca pa si kupi neki dobar prijenosni nosač zvuka za kvalitetno brijanje po gradu. I navali na kolače. Znam da voliš boem-kocke. Zatim se okreće Ratnom veteranu. A ti, sine moj, mužu moj, moj ratni veteranu, druže moj, reci mi što radiš kada ne ratuješ ili kada nisi u tvornici oružja ili u ribolovu?

 

***

 

ČETVRTA MAŽORETKINJA

 

ubaciti iza Treće mažoretkinje u sceni s jelom i pićem

 

ČETVRTA MAŽORETKINJA simpatično žvače pileći batak i simpatično trese svojom živahnom, kratko podšišanom kosom

Milko, Milko, zašto se bez veze pjeniš? Pa zašto se uopće obazireš na minimalnu razliku u pridjevima? Sve je dobro što se dobro svrši. Osim toga poezija stanuje svagdje, a ne samo u zvjezdicama. U njima najbolje svijetli tek borba za goli opstanak. Ali, zapravo, riječ je o mobilnim telefonima. Ja svoj uvijek isključim prije nego što u uđem u neku ustanovu, udrugu, partiju, stranku. Brzo i okretno komuniciram telepatijom. Treniram vijuge i mislim pozitivno. Jedem čokoladu s ledenim punjenjem i slušam walkman. Zbog množine poslova koje obavim u jednoj sekundi zovu me ne bez razloga paklena mrvica. No bez obzira na mrvice, ja jedem velike šnite kruha i uživam kao malo prase svaki božji dan. Ja sam jednostavna i u isto vrijeme vrlo glamurozna djevojka. Na videozidu kruh i mrvice te vrećica na kojoj piše Paklene mrvice. Moguć je i mali crtić o paklenim mrvicama.

 

***

 

 

MAŽORETKINJE - RAP VERZIJA ČUDNOG ANTIČKOG KORA

ova scena ide nakon pjevanja himni, a prije izvođenja američke himne

 

MAŽORETKINJE zajedno

Mi smo mažoretkinje, utjelovljeni seks samokres.

Mi smo politika i seks, na kraju ipak samo seks, seks i samo seks.

Naša su imena konkretna, pomalo ljepljiva, pomalo zagonetna.

Zvjezdana. Nikolina. Bernarda. Blanka.

Između naših redova nema bedova.

Samo nas jedna sila drži: u završnici želimo progutati sav sok do srži.

Mi smo meso, mi smo politički seksualni znoj, mi smo raj na zemlji toj.

 

PRVA MAŽORETKINJA

Poštujemo vlastitog frajera, predsjednika kluba, glazbu pa i samoga boga. Pun nam je kufer debila i frigidnih demagoga. Ja sam bivša Ofelija natankana s puno magnezija, čelika i helija.

 

MAŽORETKINJE zajedno

Mi smo mažoretkinje, djevojke bez mane, to treba svatko znati.

Mi smo zaobljena politika na cesti kada sunce grane.

Pojačavamo ritam beščašća, nepotizma, korupcije i kvazidemokracije

usred gole Europe, Germanije, Italije, Portugala, Amerike i Kroacije.

Naše su vibracije meso i palica. Zavrtimo muški mozak, pobjeđujemo na

natjecanjima. Mi smo čista seksualna ralica. Po gradu se priča

da nas je lako povaliti. Pokažite nam nekog tko se time može pohvaliti.

Mi smo mažoretkinje i mi povaljujemo kada vaš ego razvaljujemo do

nule u kojoj se ruše nadanja, želje, maštanja i kule od karata koje svaka gnjida gradi i njima uzaludno barata.

Mi smo meso, mi smo politički seksualni znoj, mi smo raj na zemlji toj.

 

DRUGA MAŽORETKINJA

Be the best, fuck the rest. Digni štedro bedro, nabrijavaj ga fest.

Ako te oko srca zebe, reci im ko vas jebe. Na jetra mi idu oni

koji samo kukaju, bez veze štrikaju depru i luzere fukaju. Ja sam bivša Mirandolina, udavača bez greške i cura fina.

 

MAŽORETKINJE zajedno

Mi smo mažoretkinje, veselo uredno meso. Mi smo živa drhtava kulisa, raznobojne ptice, u nama su jake jestive klice.

Mi smo politička estrada, ekstaza masti koja je na vlasti,

U slobodno vrijeme mi smo seksualna balada

koja bez prestanka vlada. Po asfaltu curi naša vruća sluz kao dobar blues. Ona je od ovoga svijeta, ona je iscjedak probisvijeta.

Mi smo meso, mi smo politički seksualni znoj, mi smo raj na zemlji toj.

 

TREĆA MAŽORETKINJA

Kad čuješ doboš, kad te bubanj pukne u pleksus, palicu zavitlaš i stupaš

držeći se važno. Muško pučanstvo već slini i već je vlažno.

Veliko je to otkriće kad shvatiš da si sjajno poticajno biće. Ja sam bivša Kordelija, kći ludog oca, čista psihodelija.

 

MAŽORETKINJE zajedno

Mi smo mažoretkinje i imamo normalne mame koje peku debele kolače. Mi stupamo ponosno uz iskonsku glazbu orgazma. Svatko se u gradu pita: pa jesu li one zbrinute, vole li lik i djelo druga Tita? Mi ne volimo bulimiju, anoreksiju i blage idiote. Mi volimo griotte i bez imalo srama prdimo po ulicama. Mazohisti ljube naše palice i piju sudbinu iz šalice.

Mi smo meso, mi smo politički seksualni znoj, mi smo raj na zemlji toj.

 

ČETVRTA MAŽORETKINJA

Koliko puta ponoviti moram da sam završila školu, da sam ozbiljna i da ću se unatoč beskrajnom bolu udati za prvog kretena koji uleti sa srebrnom kreditnom karticom. Ja sam bivša Antigona, pokopala sam bolesnu braću kao obične predrasude koje se besramno nude.

 

MAŽORETKINJE zajedno

Mi smo mažoretkinje. Preziremo nejake seljake, urbane činovnike i

sve one koji uz puno vike pričaju po gradu da su nas shvatili samo

kao usputnu baladu. Jedemo bijele pahuljice, u bijelom mlijeku tražimo

bitak koji nije plitak. Telefonski naručujemo pizzu i divimo se svakom otvorenom šlicu. Banalne priče bacamo u kanalizaciju, u žestokim plesnim formacijama potičemo komunikaciju.

Mi smo meso, mi smo sportski seksualni znoj, mi smo raj na zemlji toj.

 

***

 

PROSTOR BLISTAVE BANALNOSTI, ŽIVOT KAO TAKAV

ova scena može biti na početku predstave, ali i u sredini, sve ovisi o režiji 

 

Desetak minuta prije generalne probe. Opuštena atmosfera. Glumci se odmaraju u ozračju kreativnog ludila koje je zahvatilo ansambl uoči skorašnje premijere Gole Europe. Privatnost glumaca i za vrijeme odmora prožeta je predstavom. Glumci inače žive burno. Oni su ikone noćnog života i dnevnih nesuglasica. Njihov život pun je raznovrsnih stresova, i profesionalnih i privatnih. Dolaze na probu u sunčanim naočalama. Neki odmah skinu naočale, neki ne. Neki su sretni, neki su nesretni, neki su polusretni, neki su polunesretni. Piju crnu kavu, kapučino ili čaj. Neki puše. Razgovaraju. Isprva povezano, kasnije se svatko udubljuje u sebe ne gubeći iz vida Drugog iako u slaboj povezanosti s njime. Čak i u ''stvarnom'', ''realnom'' životu, život pokazuje višak koji je teško pratiti. I u Velikoj Goloj Europi (cijela predstava) i u Maloj Goloj Europi (misli se na generalnu probu koja je zapravo najveći dio  predstave) taj višak stvarnosti teško je zauzdati čak i dramaturgijom aproksimativno strogo kontroliranog kaosa koja je upravo na djelu. Taj ''višak života'' i u ''banalnom'' pokazuje čar naše želje da ga po svaku cijenu istražimo. Iz trenutka u trenutak, iz predstave u predstavu, iako znamo da je nemoguće potpuno istražiti ili spoznati taj višak.

 

KRISTINA velika kazališna zvijezda, u predstavi Velika Mama, elegantno sjedi na mikrovalnoj pećnici i pije kapučino. Obraća se svijetu pušača općenito, a posebno glumici koja igra Redateljicu, lagano afektirajući

Agata, ti stvarno puno pušiš. Evo, ja sam prestala prije trinaest dana i dobro se osjećam. OK, tresem se još malo od apstinentske krize, ali sve manje kašljem. Ti jako kašlješ, znaš, dušo. No, nitko nije savršen.

 

AGATA popravlja kostim, otresa pepeo u tanjurić koji joj služi kao pepeljara

Znam, znam, Kristina. Ali ja sam ti u stresnoj situaciji. Definitivno. Čuj, to je sve zbog Gole Europe. Ravnatelji kazališta imaju pik na mene. Uvijek mi daju najteže stvari, jer znaju da sam najveća glumica sjeverno od Rio Grande i južno od Pecosa, da ne spominjem onu nemoguću situaciju Dunav-Sava-Dunav. Pa ti to znaš. Nije mi lako. Ti znaš da sam iznimno osjetljiva, tankoćutna, a moram igrati strašnu redateljicu s diktatorskim, nacističkim ovlastima. Uh, uh…. Ti me razumiješ. Uostalom, već smo trideset godina na pozornici. Drago mi je što si prestala pušiti. Kad prođe premijera i ja ću. Pazi, od ponedjeljka prestajem s ovim smećem. Želim i ja osjetiti čisto zdravlje bez dima.

 

TOMISLAV u predstavi Ratni veteran, privatno homoseksualac, stoji oslonjen na hladnjak ili hoda, afektira nevjerojatno feminizirano, puši maestozno, cigaretu drži na tipičan način žena iz visokih krugova

Pušenje, pušenje… To jako volim, uh. Joj, kak je to zanimljivo, da znate. Dragi mi je noćas rekao… No, dobro, to nije važno… Da, još je rekao da osjeća, čujte ovo, da osjeća na vlastitoj koži kako ga je moja uloga u Goloj Europi oplemenila. Narode moj, moj dragi je tak luckast, šarmantan i bez bubuljica. Noćas, u najkritičnijem trenutku… Uzdah, zaokret, njihanje bokovima. …kaže mi da sam ja ljudsko biće koje najljepše izgovara proste riječi kao što su ''kurac, šupak, pička, pičkica'' i moli me da mu ih ponavljam, jer da ga to uzbuđuje. Da, i još mi kaže da sam ja najbolji ratni veteran kojega je do sada posjedovao. Čujte, posjedovao! Zar nije zlatan?

 

BLANKA u predstavi Četvrta mažoretkinja, privatno lezbijka s licem i pokretima dječaka/mladića, naizgled hladnokrvna, ali nesigurna te stoga ledena i neurotična, anksiozna, hipohondrična, tobože nehajna, dakle, kolokvijalno rečeno, sva sjebana; sad pije čaj i puši cigaretu u muštikli

Posjedovao, posjedovao. Tomislave, ja se tebi čudim. Kako možeš koristiti tako ambivalentan vokabular. Zar nije umjesto ''posjedovao'' ljepše reći ''kojeg je ubrzavao do vrhunca prodirući u njega svojim uzdrhtalim, ukrućenim spolovilom?'' Ili… no, svi znate da ja volim djevojčice… Ili, zar nije još bolje onako kako ja kažem kad u teškoj tribadiji oštro pritišćem svoju dragu… ''Ljubavi, ljubavi, sad! Sad, sad mi daj svu svoju vlagu, prasico mala!''

 

NIKOLINA u predstavi Treća mažoretkinja, privatno pomalo mračna, prosta, muškobanjsta; sada pije kavu i puši držeći noge buntovno raširene s desnom rukom na desnom bedru

A kaj se ti grčiš, Tom? I ti Blanka. Jebote, sve sami pederi i lezbe. Prasico mala, prasico mala, ha, ha… OK, nemam ja protiv vas ništa, stari smo frendovi, ali priznajte da su u europsko kazalište nagrnuli sve sami glumci-homoseksualci. Jebote, nemrem vjerovat. Ja sam strejt i boli me pička. Karam se normalno i slušam staru punk glazbu, a ne ovaj šit, šit do šita kremšnita, kaj ga diz dejz puštaju ovi papci ol ouver d vrld. Ma ipak, otkad sam u Goloj Europi najbrijana sam sto posto, majke mi.

 

TOMISLAV afektirajući

Joj, Nikolina, kak si ti prosta. Moj dragi bi te odmah kritizirao da čuje da si protiv homoseksualaca u kazalištu. Zar je moguće da imaš nešto protiv istospolnih zajednica u okviru naše umjetničke struke? Koliko ja znam ti si prilično napredna osoba. Osim toga, ja se uopće ne grčim…

 

BLANKA zajedljivo i pomalo prezrivo

Daj, Nikolina, stvarno, kaj se preseravaš. Pa znamo mi tvoju prošlost. Na Akademiji je bila druga pjesma kada si bila zaljubljena u Gorana. Bila si nježna i mekana kao pamuk. Nemoj sad nama muljat tešku spiku, čvrstoću, punk i te brije…

 

ZVJEZDANA u predstavi Druga mažoretkinja, inače arogantna, umišljena, prava karijeristica; drži nogu na mikrovalnoj pećnici, a u ruci plastičnu čašu s vodom; zabaci glavu, prođe rukom kroz kosu

Ima pravo Nikolina. Katkada treba oštro. E, a to s homićima treba turbo iskoristit. Opće je poznato da u kazalištu prevladavaju hm, hm, a little bit kinky people… Zbog karijere ja ću biti i lezbijka ako treba, recimo jednu tešku i maglovitu noć. A onda ću dotičnu, kad dobijem ulogu, onda ću je lagano znogirati… Da, da, treba turbo oštro, kroz trnje do zvijezda. Onaj tko hoće doći do zvjezdane prašine treba gazit po leševima. O, da…

 

BERNARDA u predstavi Prva mažoretkinja, privatno mirna, bogobojazna, čedna, altruistična, brižna, ''časna sestra''; pijucka kapučino, sjedi čedno pristojno postavljenih nogu

Nevjerojatno koliko ste banalni. Kad vas slušam sjetim se svoje majke koju nikada nisam vidjela u nepristojnoj situaciji. I sama želim biti takva. Moj budući suprug bit će iz dobre kuće, a ja ću biti savršena žena. Puna razumijevanja, puna sućuti prema slabijima.

 

KRISTINA dostojanstveno, blago afektirajući sa šalicom kapučina

No, no, bez panike. Sjetite se Marilyn Monroe. Kako je bila šik, kako je bila cool. Cure i dečki, pa pogledajte i mene, uvijek dostojanstvena i lijepa. Sutra je novi dan. Svi ste vi potencijalne zvijezde. To ćete i biti. Eto, kao i ja sada. Treba samo ozbiljno nastojati. Dobro se ufurati. Baš nam je lijepo raditi na Goloj Europi. Mi smo super ekipa. Možda je ovo početak jednog dugog, dugog, velikog prijateljstva.

 

NIKOLINA

Anarhija je zakon u ovoj dolini suza. Plavo nebo kaže da nema milosti kada briju Sestre milosrđa.

 

BERNARDA

Ima milosti, ima. Moja sestra liječi narkomane i pomaže roditeljima prebroditi heroinsku ovisnost vlastite djece. Bog sve vidi. On je milostiv. On nikada nije bio na kokainu ili u sukobu s ćudoređem. On se druži s anđelima koji podržavaju makrobiotički koncept svemira.

 

BLANKA manipulirajući neodoljivo muštiklom

Moja djevojčica je vegetarijanka. Dobro podnosi biljke i mesnata je na svim pravim mjestima. Ja insistiram na tome. Na pravim mjestima. Ja insistiram na pravim mjestima.

 

ZVJEZDANA

I ja insistiram na dobrom izgledu. Kupka ujutro, tjelovježba i tuš. Uzdignuta glava. Oštar hod. Odrješite rečenice, po mogućnosti prazne i prodorne. Svako ljudsko biće promatram kao protivnika, osobito žene i djevojke. Zato i nosim ledene haljine prezira.

 

TOMISLAV

Oh, joj, pa i ja insistiram na dobrom izgledu. Možda ne, ha? Daj, Zvjezdana, ne pravi se tako nepodnošljivo važna. Nebo dopušta razlike, je li tako? Nebo dopušta sve moguće razlike, hvala nebu. Oh, uh… malo me žulja ova uniforma. Joj, ja vas sve tako volim. Je, je, a najviše, zna se, ah, mojeg dragog Oskarčića…

 

KRISTINA

Sviđa mi se kada cvate ljubav bližnjih. Ne treba nikada biti gladan ljubavi nego sit ljubavi. Još na početku svoje karijere rekla sam sudbonosnu rečenicu ''Tako mi boga, više nikada neću biti gladna!'' Stvarno, i to funkcionira. Sve ostalo je šutnja.

 

BERNARDA

I mali makrobiotički anđeli.

 

KRISTINA

Daj, pusti anđele. Čeka nas Gola Europa puna prizemne mafije, kriminalaca, kurvi i zbunjenih čudesa. Pučanstvo voli svinjsku mast. Pučanstvo obožava svinjsku mast. A o makrobiotici ću misliti nakon generalke. Mislit ću o tome sutra.

 

ZVJEZDANA

Moram nazvati Cosmopolitan. Nosit ću one modele za proljeće. Zaprepastit ću cijeli Cosmo. Možda me zapazi onaj mali smiješni suradnik Armanija. Nazvat ću ga poslije premijere. Neka čeka. Ja sam osoba koja silazi s planine kako bi počastila pučanstvo svojom bogatom pojavom. Klanjajte se, mlitavci! Ma ne vi. Mislim na one slinavce iz modnog biznisa, one koji kod kuće drže debele žene s proširenim venama. E, a za Golu Europu ću i poginuti ako treba. To je barem jasno.

 

TOMISLAV

I ja, i ja… Uh, ma znaš… ono s plavim nebom me stvarno pali. Joj, moram biti koncentriran na to čudo od Ratnog veterana. Oh, bože, a nakon teškog posla na predstavi susret s mojim Oskarčićem...

 

NIKOLINA

Daj, koji ti je kurac. Daj se već jedanput malo skuliraj. Oskar ovo, Oskar ono. Kak možeš biti stalno zaljubljen?

 

BERNARDA

Bog će oprostiti, ali hoće li ljudi? Nakon premijere odmah sutradan idem na misu. A onda na tržnicu. Moram kupiti mandarinke i pancetu. Hladnjak nikada ne smije patiti od praznine kao što to čine ljudi.

 

***

 

RATNI VETERAN

 

ovaj monolog moguće je staviti prije prve replike Ratnog veterana

 

RATNI VETERAN

Ja sam ratni veteran. Ja volim svoj posao. Moj posao je ubijanje ljudi. Bilo u obrani, bilo u napadu. To je puno teži posao nego klanje stoke, na primjer, jer ljudi prilikom dolaženja smrti stalno nešto viču i prigovaraju. Stoka samo njišti kao rasna. Stoga se i može reći da sam ja umjetnik u svom poslu, jer znalački ubijam ljude pa oni manje pate. Volim ratove. Ne toliko ubijanje koliko sve oko toga. Ma, znate, zdravi obroci na otvorenom, friški zrak, ljepotice, bordeli, zadimljeni seksualni prostori, šatori, opljačkani ljetnikovci na moru i tako dalje. Ja sam iznimno uspješan u svom poslu, što dokazuje i činjenica da sam još živ. Moj je životni moto ''Uživaj i dobro spavaj!'' To je u skladu s definicijom uspješnog čovjeka kako ga vidi Bob Dylan. On kaže da je uspješan čovjek onaj koji ujutro ustane, navečer legne, a u međuvremenu radi ono što stvarno voli. Ratujem već tisuće i tisuće godina i pravo je čudo da sam preživio. Ranjen sam 132 puta. Najgore je bilo za vrijeme opsade Staljingrada kada sam skoro umro od gladi. Jeo sam snijeg pomiješan s vlatima niskokalorične trave. Jeo sam usitnjeno drvo od stolarije i neko ljepilo. Pravi užas za gurmana poput mene. Teško sam prošao i u galskim ratovima. Kad smo već kod toga, Julije Cezar mi duguje 7300 sestercija već preko dvije tisuće godina, što je, preračunato u američku valutu, lijepa svotica, sada otprilike 14.000 dolara. Moj odvjetnik kaže da je taj dug zastario. Nema veze, nekako sam pregorio taj dug, jer mi je nakon što smo pobijedili egipatsku vojsku Cezar dodijelio Kleopatrinu sestričnu Stratokastru da uživam u njoj za vrijeme odmora ratnika. Da, da, ja jako volim svoj posao. Nikada ništa osobno nemam protiv svojih neprijatelja. Promatram ih ravnodušno, promatram ih isključivo kao smetnju na putu do uspjeha, trijumfa i slave, baš kao što to čine i oni likovi koji treniraju borilačke vještine. Uvijek me iznova iznenadi istjecanje krvi, to je tako čudno. U ranim danima ratovanja, kada sam bio još prilično neiskusan, jednom sam pojeo neprijateljevo srce sprženo na žaru i jako se čudio. Čudno, čudno. Taj je čovjek do prije sat vremena još živio, šalio se s djevojkama, gledao mažoretkinje, trčao i radovao se vikendu, a sad, evo ga, mrtav leži spreman za obrok cijele moje antiterorističke jedinice. Ispekli smo ga kao vola na ražnju. Vrijeme pečenja je puno kraće nego kada se peče vol. Istjecanje krvi izgleda tako nevino. Tako je krhka ta granica između života i smrti. Žao mi je tog mladića, jer nije ni stigao postati veteran. S druge strane, za ručak je bolje pojesti mlado meso početnika-fazana nego žilavo meso veterana. To su bili ratovi, a ne ovi moderni ratovi s konzervama i McDonald´s proizvodima bez identiteta, bez vlastitog ja. Hrana bez egoizma je bljutava.

 

***

 

ROBERT

 

prvi dio pisma Elizabeti (Urbanoj djevojci)

 

Draga Elza,

prvo nekoliko ozbiljnih riječi, jer sam u nekom čudnom blue feelingu. To i nije baš tako čudno ako uzmeš u obzir da stalno padaju te jebene granate. Budući da imam ozbiljne namjere u vezi s tvojim bićem, a to sam telefonski rekao i tvojoj Velikoj Mami, želim da znaš sve o meni. Elza, nemojmo se zavaravati, ja sam samo urbani mladić. Ja sam prosječni urbani mladić i nije me stid odvesti te pred oltar povijesne katoličke crkve na Gornjem gradu u Zagrebu. Odvesti te u velikom stilu dok zvone sva crkvena gradska zvona uz svirku gubitnika iz garaža diljem metropole. Nije me stid odvesti te zatim na bijelu plahtu, dok dečki gruvaju groove, i uvaljati se u tvoje toplo bucmasto meso koje drhti kao spremni seksualni žele. Da, Elza, ja sam urbani mladić. Ja sam dijete asfalta, ljudsko biće koje je nastalo u opoziciji selo-grad, grad-selo. Ja sam dečko s ulice koji se razumije u drogu, filozofiju, tučnjavu, glazbu i nogomet. Stoljećima duvam travu držeći dobru knjigu u lijevoj ruci dok desnom diram tipke telefona kako bih čuo ljupke ženske glasove. Ja sam urbani mladić. Zovu me Robert. Između ostalog ja sam rođeni mrtvac, ja sam cijenjeno topovsko meso još od vremena kad je Periklo novačio dečke po atenskim birtijama i trgovima. Mene su unovačili već preko tisuću puta. Ovo za Sarajevo je 1043. put. Najgore je bilo u Münchenu za vrijeme Hitlera. Šećem ti ja s djevojkom ispred Rathausa, taman smo se to jutro zaljubili, kad eto ti tipa s popisom na kojem piše Robert. Što ću i kako ću, ta zaljubio sam se tek prije pola sata?! Pitam tipa koja je sad jebena destinacija, kamo me to Hitler šalje? Veli on: Afrika, Casablanca. Ništa nisam mogao učiniti osim služiti domovini. Otišao sam u Casablancu i rekao frajeru ''Play it, Sam!'' I to je to. Zatim sam u toj gradskoj pustinji ubijao nekoliko godina druge urbane mladiće koji su bili u funkciji tajnih agenata. Elza, ja sam urbani mladić. Ja volim svoj posao. Moj posao je ubijati ljude i biti ubijen. Mogućnosti napredovanja u mojem poslu su velike. Ako ostanem dovoljno dugo živ napredovat ću do titule ratnog veterana, a ako poginem dobivam časni status mrtvaca poginulog za domovinu i te stvari, kužiš! Ja sam urbani mladić s asfalta, ja sam zbunjeni, otuđeni čovjek koji je uvijek imao kontroverzne osjećaje, sretno i nesretno djetinjstvo. Dok još nije bilo asfalta obožavao sam kamene ceste i kamene pločnike. Zajedno s ostalim dečkima promatrao sam djevojke i buduće bake u centru Atene, Rima, Splita, Pariza i Zagreba. Neobuzdano sam odrastao uz pastirski rock'n'roll, klasičnu glazbu, heavy metal i punk. Sve se još jače zakovitlalo kada sam sreo tebe, Elzu, u plavom gradu Zagrebu. Postao sam romantičar iako sam kao urbani mladić-realist znao da će me opet pozvati u neki od brojnih domoljubnih ratova. Jednog jutra otišao sam ravno u banku. Htio sam podići novac koji mi je hitno trebao za zelenu travu zaborava. Tvoja prva rečenica bila je: ''Vi ste u nedozvoljenom minusu.'' Odvratio sam ti svojom prvom banalnom, ali ozbiljnom rečenicom: ''Više nisam u minusu, jer sam upoznao vas.'' Nasmijala si se. Nasmijao sam se. I tako je već stoljećima. Sjećam se Julije iz Verone. Ona je uzdisala i uzdisala moleći me da promijenim ime i da je ljubim legalno i bez opasnosti. Neprekidno je govorila ove rečenice: ''O, be some other name! What's in a name? that which we call a rose, by any other name would smell as sweet.'' Tada sam se zvao Romeo i bio sam predviđen za časnu smrt u nekom ratu, a, eto, skončao sam pod sumnjivim okolnostima nepriznavanja ljubavi u urbanim uvjetima u blizini jednog balkona. Onda sam uskrsnuo i bez obzira što je Shakespeare napisao da sam definitivno mrtav nastavio sam svoj trnoviti put urbanog mladića. Ali da se vratim tebi, Elza. Nakon susreta u banci poznata imena, nazvao sam te istu večer. Pozvala si me na palačinke s čokoladom. Ljubav je planula, sperma je kapnula. Ali ja sam urbani mladić i već dvije i pol tisuće godina ne mogu odlučivati o sudbini vlastite ljubavi. Pozvali su me u još jedan urbani rat. Ovaj put u Sarajevo. OK, rekao sam, ja sam urbani mladić koji je po svojem mentalnom sklopu spreman umrijeti za svaku domoljubnu ratnu ideju. A sve ratne ideje su domoljubne. Bio sam totalno spreman. Uzeo sam 7 sendviča od sira i šunke, koje mi je mama zamotala u ALU foliju, i debelu tablu tvojega štrudla od trešanja i pojavio se u Sarajevu. Tamo su me već čekali urbani mladići koji su navijali za druge nogometne klubove. Borba je mogla početi. Nogometno igralište dovoljno je veliko za sve nas.

 

***

 

VELIKA MAMA (SUKOB S AUTOROM)

 

staviti u već postojeći monolog na početku. monolog je uvijek dijalog

 

VELIKA MAMA grandiozno

Ja sam Velika Mama. Ja volim svoj posao. Ja jako volim svoj posao. Moj posao je rađanje svijeta punog užurbane gomile svakojakih ljudi. Moj posao je rađanje djece širokog spektra. Velikom gestom pokazuje i na ansambl i na publiku. Rađam sve živo i mrtvo, sve od idiota do genija, od obične djece i filozofa do klonova, hobita, patuljaka i gnomova. Moje provokativne privlačne strije vide se iz helikoptera, ali ja sam ponosna na te borbene biološke crtice. U davnim teškim danima, u danima bez elementarne ginekologije, vidjela sam sve proklete zvijezde tako da me ovih nekoliko zvjezdica uopće ne može impresionirati. Pokazuje na zastavu Europske unije. Najteže mi je bilo s kurvama, sveticama, učenjacima i tvrdoglavim poljoprivrednicima iz Hrvatskog zagorja. Isto tako i s Amazonkama, Držićem, Ramzesom II., Titušom Brezovačkim i Napoleonom. Te djevojke i ti mladići morali su svi izaći iz moje blagoslovljene utrobe putem carskog reza. Da, da, nije lako rađati, ali je časno. Mnogo moje djece umrlo je pri porodu, ali sam ih ponovno rodila u drugom ili trećem pokušaju. Teorija reinkarnacije jako mi otežava posao, jer moram rađati prekovremeno. Moram rađati sve one koji vjeruju u tu imbecilnu teoriju. Rađanje, rađanje, bože moj… Rađanje nikada nije bilo lako. Da, da, ja sam Velika Mama. Sve vas… Širokom gestom pokazuje i na ansambl i na publiku. … sve vas rodila sam u teškim trudovima… Na videozidu naturalističke scene s ginekološkog odjela. … sve vas rodila sam, othranila i na noge postavila. Svako jutro za doručak jeli ste kroasan i pili bijelu kavu. Na videozidu slike doručka. A pogledajte kako sada izgledate! Bijedno i buržujski. I to mi je hvala za svu moju muku, hulje jedne! Nabrajajući teatralno te prezrivo pokazuje rukom na spomenute. Na primjer, ovaj ovdje, Milko, s lijepim imenom mlijeka, s prekrasnim imenom mlijeka, žalibože je postao pisac s titulom autora, eh. To sam mu i rekla kada sam jednog dana pripremala paradajz salatu.

 

AUTOR

Daj, ne pravi se važna. Radije otiđi liječniku i prekontroliraj si bilirubin. Uvijek nešto kritiziraš. Ili imaš vječiti PMS, ili već stoljećima prolaziš krizu srednjih godina, ili si jutros zaboravila umiti lice hladnom vodom i tako se pošteno koncentrirati. Mama draga, to što si ti mene rodila ne znači ništa u svjetlu činjenice da sam te ja napisao. Priznaj to i skromno nastavi svoj majčinski monolog tisućljeća.

 

VELIKA MAMA

Pričam ti priču o malome ptiću. Da ja nisam tebe rodila, ti mene ne bi mogao napisati. Da te nisam odvela u školu, ti bi danas još slinio u dječjem vrtiću i pisao a-b-c-d i ostala slova bez reda i bez veze. A ipak,  najvažnije je to da sam te rodila, kretenu jedan. Da te nisam rodila, ti uopće ne bi mogao ići u školu i ne bi mogao naučiti pisati, shvaćaš! Bolje da i ne spominjem kako sam svako jutro samozatajno šiljila i oštrila tvoje početničke drvene olovke. Da, i to mi je sada hvala.

 

AUTOR

A da ja nisam tebe napisao, ti ne bi mogla reći to što si upravo rekla. Ti bi ostala tek puka historijska činjenica spolne ljubavi između spolova koja se svakodnevno zbiva. Evo, u ovom času, u ovoj sekundi, na našem planetu kopulira odjednom sedam tisuća pomahnitalih sluzavih parova. Da te ja nisam napisao…

 

VELIKA MAMA

Šuti, nezahvalni sine iz moje tamne pripizdine! Kultura pisanja je mlada i neobrazovana, a kultura rađanja traje milijune godina. I nemoj mi tu varirati Sfingine zagonetke tipa jaje-kokoš, kokoš-jaje. Pogledaj samo kako izgledaš. Svi vi nešto zanovijetate. Velika gesta rukom. Pogledajte kako izgledate! Bijedno i buržujski. Postali ste moja sramota. Okreće se Agati. Primjerice ova osoba čudna zanimanja, Agata. Agata je postala redateljica i još se time hvali.

 

***

 

VELIKA MAMA

 

dijalog s Autorom nakon njegova nabrajanja raznih imena autora s početnim slovom h u ''prozivci'' Velike Mame

 

VELIKA MAMA prekidajući ga ljutito

Dosta, idiote! Ti zaista ne znaš stati. Zar te u tvojoj odrasloj dobi moram smirivati onim uspavankama iz Srednjeg vijeka ''čikiti-pakiti-pokiti-puk, čikiti-pakiti, pokiti-puk''? Ti doista ne znaš stati. Zbog toga ti danas neću dati džeparac. Za sladoled od vanilije užicaj od one svoje debele žene s proširenim venama. Na videu veliki kornet sladoleda od vanilije i debela žena. Nije ni čudo da si postao to što si postao. Pih, pisci i pjesnici. Bolje da si postao pošteni političar, što je nemoguće ali možda dostižno u lijepim snovima kojima se toliko hvališ. Bolje da si postao…

 

AUTOR prekida je bijesno

Umukni, zaboga! Šuti, majko, zahuktala majko! Jednim potezom pera mogu te poslati u dom za retardirane roditelje ili u bazu na Mjesecu da nastaviš rađati one smiješne astronaute skupa s kompletnom svemirskom opremom. Još jednom ti ponavljam: iako si ti mene rodila, ipak sam ja tebe napisao.

 

VELIKA MAMA

Ali ja sam tebe ipak rodila, aha… Osim toga, ti ne bi nikada naučio pisati da ti ja nisam pridržavala ruku s pisaljkom sve do trećeg razreda osnovne škole. A najvažnije je to što sam te rodila, aha…

 

AUTOR

A ja sam tebe ipak napisao, aha… Šuti, vječno plodna ženo, jer ću inače naglas govoriti o obiteljskim tajnama. Progovorit ću sve o blagu Sierra Madre. Progovorit ću i o tajni obiteljskog srebra.

 

VELIKA MAMA

Samo izvoli, idiote. Pa mogu i ja dodati koju o tome kako si bestidno neumjereno piškio i kakao u gaće, i kakvu si besramnu politiku sebičnosti vodio u prvih nekoliko godina svojega postojanja gnječeći moje dojke i halapljivo iz mene crpeći ogromne količine mlijeka. Bože, kao da sam ja prepotentna mljekara. Samo iz pedagoških razloga to prešućujem.

 

AUTOR

Pa i ja iz pedagoških razloga prešućujem ono tvoje češkanje, škakljanje i snubljenje na svakodnevno dojenje te sisanje tvojih krupnih bradavica. Ali, eto, ti vječna fertilna spodobo, prekršit ću zakon šutnje pa neka me ona tvoja mafija od ujaka, kumova i stričeva dokrajči u podzemlju metkom u potiljak. Da, toliko da znaš, za tvoju informaciju, ja nikad nisam patio od zloglasnog Edipovog kompleksa duže od desetak minuta, dakle upravo onoliko koliko je potrebno za jedan oštar kurs sirovih surovih strasti prilikom kojeg sam općio s tobom, s tobom vrlo sluzavom u postelji mekoj. Aha, aha, čikiti-pakiti-pokiti-puk.

 

VELIKA MAMA

A ti misliš da ja, kada sam bila Jokasta, nisam znala da si mi sin. Ts, ts, ts… Naravno da sam znala, budalo mala, samo sam se pravila da ne znam kako bi moj užitak bio veći. Da, bistri moj dječače, i nije bilo desetak minuta. Ti si pod utjecajem površnih i brzih američkih filmova. Ja sam ti puno jača nego moja suvremena varijanta uobličena kao kratkoročna Sharon Stone. Kompleksno ili ne, ali naša glasovita spajanja, ljubljeni vlažni sine, trajala su i po nekoliko dana. Sjeti se samo koliko smo dugo začinjali Antigonu, buduću buntovnu djevojčicu. Šest mjeseci, punih šest mjeseci, bejbi, čikiti-pakiti-pokiti-puk.

 

AUTOR

Antigona, Antigona… He, he… Buntovna djevojčica. Lolita moje antičke mladosti. Plava kosica, svijetlosmeđe pjegice po licu… Kad se samo sjetim one naše historijske šetnje u blizini groblja ratnika. Mljac, mljac. Čikiti-pakiti-pokiti-puk.

 

VELIKA MAMA

Šuti, satiru jedan stari! Čikiti-pakiti-pokiti-puk. Ti bi općio i s crknutim debelim kurvama na Glavnom kolodvoru kada ti se svakodnevno digne ego i tvoj simpatični monstrum. Šuti sad, moram popričati i s drugom djecom. Okreće se Prvoj mažoretkinji. A ti, kćeri moja, jesi li OK? Ideš li redovito u školu i jesi li zadovoljna općim stanjem u društvu?