Drame
Omnis amans amens (svatko nekog voli) (uz ponešto boli)
Senator Gemin, nakon brojnih osvajačkih ratova u kojima je bio istaknuti zapovjednik legija vratio se slavodobitno na svoje imanje gdje je njegova supruga Areta i mnogobrojna čeljad, pretežno robovi. Mogao bi sada uživati u svom blagostanju, titulama, spokojstvu i naklonosti svoje žene ali sve to tom tako tipičnom muškarcu nije dovoljno. Sve te godine ratovanja nisu ga smirile jer muškarac ovakvog kova ne može biti pasivan i smiren. Njegova ambicija i dalje ga navodi da bude prisutan i aktivan u Rimskoj državi i gradu, a mnoge žene na imanju dovode ga u iskušenja koja uspješno izbjegava ili zaobilazi zbog iskrene želje da bude vjeran svojoj voljenoj supruzi Areti. Sve do jednog dana ili noći...Kada značajan čovjek poklekne to ne može ostati skriveno i povratka nema. Pa još kršenje zapovjedi Božje koje vodi u tragediju, kao što je to često kad je u pitanju zabranjena ljubav, čini da Gemin sam izvlači temelj ispod svoje Latifundije, a ima i pomagače kao što je to uvijek slučaj kada treba rušiti...
Da li je Gemin svjestan što čini i postiže svojom lakomišljenošću. Da li je muškarcima koji ne mogu ostati kod kuće nego rado odgovaraju pozivima, kojima su danonoćno izloženi, stupe u rat, u avanturu, prekršaj, napad, proboj, podvig, a sve zato što je dosadno živjeti kod kuće i sa ženama čuvati ognjište. Ili je Gemin jednostavno primjer neizbježne muške sudbine?
Osobe:
GEMINUS, senator rimski (40 do 50 g.)
ARETA, senatorova žena ( 40 do 50 g.)
HERILO, rob (30 do 40 god.)
NOVUS, rob ( 20 do 25 g.)
DIJANA, robinja (20 d 30 g.)
CELERA, robinja (25 do 30. g)
SALVIJE, rob (25 do 35 g..)
MAKLO, oslobođenik, ( 45 do 55 g.)
NARA, robinja (40 do 50 g.)
SIMON rob, (oko 30 do 40 g.)
ARIJAN, rob( 20 do 30 g.)
IRIS, robinja ( 20 do 25 g.)
VENOFRO, oslobođenik, umjetnik, (oko (50 g.)
VESTALKA, (oko 30 g.)
REMIA, robinja ( oko 35 g)
DEBORA, robinja (oko 45 g.)
ELIZA, izbjeglica ( djevojka)
SPIROS, izbjeglica
INTA, izbjeglica
AJAX, izbjeglica
ANDOS, izbjeglica
MATEJ, izbjeglica
HILARIJE, izbjeglica
PRETORIJANAC (oko 30 g.)
FLAMEN (SVEĆENIK)
STRAŽAR
IZIDIN SVEĆENIK
IZIDIN VJERNIK I
IZIDIN VJERNIK II
Događa se u Rimu, oko I. stoljeća naše ere...
PRVI DIO
1.
(Prva scena i senatora Gemina. Šumarak, koji u pozadini prelazi u šumu. Gemin traži nešto po zemlji, čeprka po travi i grmlju. Upadne Herilo, nosi u ruci mali svitak.)
HERILO, GEMIN, NOVUS
HERILO: Domine!
GEMIN: Vidi ga! Što me prepade! Kako to upadaš, kao bačen kamen! Imaš li boljeg načina?
HERILO: Kad idem tiho, kažete da se šuljam. Namjerno sam ovako banuo.
GEMIN: E, da, dobro. Ništa. A što je meni? Trzam se na svaki šum, a ako je tišina, onda sav napet čekam neki zvuk... i kad se pojavi, prenem se. Samo iglica probode kroz stomak. .
HERILO: Vi ste išli za orlovima, vojnim bogovima, a i sami orla nosili ispred legija... Što bi vas još moglo uplašiti...
GEMIN: A možda sam ja bio junak samo po zvanju, a ne po srcu?
HERILO: Lako je vama sada bacakati lovorov vijenac okolo, kad znate da vam ga ništa ne može skinuti. Hoćete da šetam s vama?
GEMIN: Tko se šeta? Tebi ovo izgleda kao šetnja? (Traži po grmlju.) HERILO: (Traži s njim.) Nešto vam je ispalo?
GEMIN: A što tražiš kad ne znaš što sam izgubio?
HERILO: Želim pomoći.
GEMIN: Pa možeš. Pločicu sam moju izgubio. Na koju sam jučer pisao neke svoje misli. Tu negdje mora biti. Ili tamo negdje... Ili tamo...
HERILO: Zašto ne naredite robovima da je traže?
GEMIN: Jesam, ali ništa nisu našli. A ako i jest, možda mu je radoznalost bila jača od poslušnosti. Možda sam ipak rastresen?
HERILO: Haj'mo malo trčati oko jezera?
GEMIN: Što? Ionako sam umoran. Raspao bih se u komadiće. Da ja to ne počinjem stariti? Gubim stvari, bole me zglobovi i leđa, svrbe me ruke...
HERILO: Neće to tako brzo... Možda vam nedostaje ratovanje?
GEMIN: Ma baš. Izgubio sam kacigu i čizma mi ima rupu! (smije se) Jel’ znaš ti, da se German mora objesiti kad izgubi štit, a? To jest, ne mora, ali je poželjno. Ćušnu ga: van iz kuće, van iz plemena, kao da ga je mati sa štitom rodila!
HERILO: Tako je svuda gdje su vojska i narod jedno te isto. I Spartanci su tako. Kad momak pođe u boj: „ Ili sa štitom ili na njemu!“
GEMIN: (Čuje se zvuk siringe) Vidi, vidi, siringa. Milog li zvuka, znaju što mi duša traži.
NOVUS: Vi mene pustiš? Ja vučem jezik, slušam priču? Daj priču! Pusti mene! Tebe kaže domina... mene kaže domina, Herilo ima govor, dominus priča govor, brzo dođi... uči jezik..
HERILO: Brzo dođeš. Samo ti slušaj. Je li ovaj stvarno uči jezik, ili petlja nešto?
GEMIN: Pusti ga, razumije pet posto. Neka uči.
HERILO: Da nije kakav glumac? Zakupljen od tajne službe?
GEMIN: Da, izvukli su ga ispod ruševina u Aziji, cijeli grad je u zemlju propao. Vidi mu crne nokte i isprebijane prste.
HERILO: Vidio sam već. (Novus pokazuje) NOVUS: Kameno padne na noktu.
HERILO: Prođe rat, dođe potres, prođe potres, dođe poplava, prođe poplava, dođe rat, prođe rat, dođe suša,dođu žege,prođu žege,dođu smrzavice, dođu epidemije gripe, prođe gripa, dođu boginje,dođu skakavci, dođu miševi, gladni vukovi... Terra, ti si jedan golemi grob, volio bih te, zemljo, kao majku, da ti nisi samo zla maćeha, što pokazuješ svakog dana. Otac nebo je bolji, a ti, nevjesto neba, loša si supruga i mati.
NOVUS: Majka meni ode gore pa dolje? Jedan kuća njega metne u Had. I papa ode, svega ode, život metne u zemlji, mene vadi vojnik od Cezar ...
HERILO: Znam, Novusu. Domine, hoćete da čujete malo Apologije Sokratove? Prepisao sam početak.
GEMIN: Daj ako je dobro...
HERILO: Još i te kako. Ovako počinje: „Kakav dojam ste dobili od mojih tužilaca vi, gospodo, to ne znam; ali ja sam, slušajući ih, zaboravio i tko sam, tako uvjerljivo su govorili....“
GEMIN: A što mi čitaš o tužiteljima? Što će mi to?
HERILO: Vi ćete postati pretor, možda će vam dati i sudske ovlasti, morate znati te stvari.
GEMIN: Ma možda ću ja to i odbiti. Želim šetati čitati, voditi razgovore... Možda bih i pisao. O Ilirskim ratovima... Ako i budem pretor, zar mi nisu dovoljni rimski zakoni? Boljih nema?
HERILO: Grčki su im podloga.
NOVUS: I moj papa bio grčko. A mama nimalo... Nego galo... Ga... Galatia. HERILO: Znam, Novuse... Vi ste mi rekli da prepisujem Platona.
GEMIN: To je Platon? A. Onda prepisuj dalje. Čitat ćeš mi kad budeš imao više. NOVUS: Ponovim ja to ? Razumim! Ponovim! „To je Platon. A, Platon!“
GEMIN: Ne znam ni sam za tu preturu...Nekako sam oko toga smućen. Areta je strašno protiv toga. Stalno ponavlja ono što smo čitali, da su ti ljudi previše izloženi svemu...Kako ono?
HERILO: Kao kip na trgu, kojeg svaki zvekan ocjenjuje, svaki klipan osporava, o kojeg se pijanac naslanja, ludov ga gađa kamenom, ptice mu glavu pogane, a psi noge... Iznutra postaješ šupalj, a izvana te sve više prljaju. To znači biti visoki dužnosnik...
GEMIN: E. Unio si mi metež u glavu. Stalno razmišljam. A zašto? Dao sam Cezaru zakletvu. Sve što traži...Dužan sam: moje počasti....
HERILO: Počasti obvezuju, više traže no što daju. Onda, zašto dvojite, uvijek ste bili odlučni. Barem kao ratnik. Bojite li se vi biti pretor, ili se bojite usprotiviti volji Cezarovoj?
GEMIN: Ja da se bojim? To nikako. Jedino mi se u snove zavlači strah.
HERILO: Tko se ne bi bojao odbiti Cezara.
NOVUS: Dobar je Cezar. Dobar za sve čovjeke.
HERILO: Ima dvanaest pretorskih mjesta i on je predložio dvanaest ljudi. To je nemoguće odbiti. Tu se ne pita ni senat, ni birači.
GEMIN: Ali Cezar stalno traži da senat odlučuje!
I bjesni na senatore:“ O ljudi, ljudi, robovanju skloni!“
NOVUS: Robovi nisu u senat!
GEMIN: Ima oslobođenika koji žale za vremenom kad su bili robovi.
HERILO: Gdje je Cezar rekao prvu riječ senat će dodati ostale i dovršiti rečenicu. (Čuje se svirka. Njih trojica idu prema zvuku)
2.
HERILO, GEMIN, DIJANA, NOVUS, CELERA, MAKLO
(Dolaze u „posvećeni gaj“. Tu je veliki hrast, sa drvenim stepenicama i oltarom u krošnji. Keltsko svetište. Po hrastu su povješane lutke, - to su im žrtve. Na platou stoji Dijana s vijencem od lišća na glavi, svira siringu i okreće se na sve strane. Okolo su kipovi bogova rimskih).
HERILO: Vidi amazonke... Japodska princeza iz slamne kolibe...
GEMIN: Jel ti to mene vabiš , Dijana?
DIJANA: Dozivam mačku moju bijelu, domine, njenog duha koji ju je odveo od kuće, pobjegla je, jer je taj nakaznjak ušao u nju!
GEMIN: Blago tebi ako nemaš većih briga.
DIJANA: Imam i većih ali ova je najveća. A vi ih isto imate? Ovdje ima Celerinih ljekarija; bobica, listića, imelica, zrnaca... Ako hoćete ozdraviti od ne znam čega, uzmite travice ili bobice, ne znam ni koje ni kakve, metnite ih ne znam kuda, pa ćete se izliječiti – ne znam kada...
GEMIN: Idi, prepisuj. Ali nemoj o tužiteljima.
HERILO: Prepisivat ću vam Zenona. Stoika. (ode.)
DIJANA: Novuse, je li i u Aziji tako?
NOVUS: Azija daleko zemlja, ima svijeta, ptice lete...
DIJANA: Kad bi mene Junona pretvorila u kukavicu, ja bih stalno vas pratila i lepršala vam oko glave...
GEMIN: Bolje lepršaj Novusu, da nauči jezik. A ja ću tebe izbičevati.
DIJANA: Bič iz vaše ruke, domine, ja bih mislila sa ste ga u med umočili. (Gricka imele.) A tebi ću, Novuse, baciti jaje na glavu da naučiš nekoliko riječi novih...
NOVUS: Jaje ja razimim! Jaje sam poznao! Tebi će Rimsko progonjati!
DIJANA: Što bi me proganjali, strašilo jedno? (otvara neku bocu, njuši, mućka tekućinu).
NOVUS: Jer si eklozivna, eto što, okolo.
DIJANA: Kakva je ovo vračarska mućkavica? Miriši na mastiku. (Lizne.) Gorčasto malo, ne valja.(Otpije.) Pelinkovac. Sad ću joj to prosuti. Novus, namjesti se. Oš naučit nove riječi iz boce? Jedan pelinkovac mali sipam... Uči, Novus.
CELERA: (utrčava ljutita) Što ćeš ti prosuti? Što ćeš baciti? Dolje silazi! Gospodaru, domina vas zove! (Gemin za to vrijeme piše na pločicu.) Teško tebi, ako je gore sovino gnijezdo! Ako si u njega nagurala svoju kljuku, bit ćeš nesretna cijeloga života i još dalje!
DIJANA: Stući ću gnijezdo i sve razbiti!
CELERA: Onda ćeš umrijeti sve do smrti!
DIJANA: Lažeš! Dođi brzo, vidi ako je to stvarno sovino gnijezdo?
CELERA: Bježi dolje! Kako si se smjela popeti bez mene?
DIJANA: (Silazi s drveta.) Što, pa i ja sam Keltica.
CELERA: (Brzo se penje.) Što su ti Kelti dali, Ilirci su ti uzeli. Ovamo se penje tko god hoće. Domine, zabranite ovoj neznabožalici skrnaviti svetište, to je naskroz nedopustivo!
GEMIN: Što ti je ovdje tih svetišta... i božica, svetica, svećenica... Živim u pravom Edenu, sretnog mene, divno mi je... Kao kakav Jupiter u Pantenonu....
CELERA: Domina vas je zvala da je došao nadglednik imanja s računima... Što si ti ovdje brčkala po amuletima i gralima?
DIJANA: Nisam ništa brčkala... Ma govori već kakvo je gnijezdo!
CELERA: Prepala si se, junačice?! Kakav krasan pogled vidim odavde, i lišće, i žabe, i cvrkutiće, i male sovice... Kaži što si sve ovdje radila i reći ću ti kakvo je gnijezdo...
CELERA: E pa, njuško, da ti bude jasno: ovo ti je sovino gnijezdo! I umrijet ćeš! Doista, uskoro: do dana Tajne neobrađenog kamena!
DIJANA: Umrijet ćeš ti, jer si i ti u gnijezdo gledala!
CELERA: Domine, morate joj zabraniti penjati se gore, prlja svetinje... GEMIN: Da li je sveto ono što se da isprljati?
CELERA: Ali ovo su jaja svetih ptica, prepelice i kukavice! To su božje ptice, u jajima su male dušice umrlih, i gnijezdo je sveto, jer čuva božiće i sušice! Razbijanje ovih jaja je grijeh i nosi nesreću!
DIJANA: I drekići su sveti, sav oltar su božice zakakale. A sveti crvići...
CELERA: Sveta su bića koja lete put neba! Zeus se u Heru zaljubio dok je ona pokislu kukavicu skrivala pod suknju!
DIJANA: Baš jedna debela sveta gusjenica gmiže prema oltaru da se pokloni zemljastim bogovima... I sve gricka usput, u nadahnuću zanosa.
CELERA: Zeus je rođen ispod hrasta! I keltska božanstva! Odisej se obraćao proročanstvima na hrastu! A znaš gdje je bilo zakačeno zlatno runo po koje su išli Argonauti?
DIJANA: Zna se, na hrastu, u selu tvoje babe. NOVUS: Ima taj riječ dobar meni? U selu tvoje babe?
CELERA: Nije dobar! I na hrastu! Ona mi gazi sjene predaka u njihovom visokom sjaju, moji preci su prizivali najstarije bogove i ovi su se spustili po njih i odveli ih sobom!
DIJANA: Tvoji su prdeci bili hrana smrdivranama i iz njih rastu koprive. CELERA: Djed mi je bio svećenik, a otac knez!
DIJANA: Keltski knez ti je kao rimski konjopotkivač!
CELERA: Tvoj je djed bio kotlokrpa, a otac ti se tukao toljagom! DIJANA: Bio je zapovjednik, i ubio ga je Božanski Cezar!
NOVUS: Cezar mislio žito ide na proganike i dođu uzmu žita puno takvog.
DIJANA: Recite, domine, što mi je bio otac?
GEMIN: Vodio je svoje pleme; dobro su se tukli, samo nisu imali baš neko oružje... Bez oklopa, kratkih mačeva, neki slabi štitići od kože... Kad je gorio Dijanin grad, majke su se s djecom bacale u vatru da ih ne odvedu u ropstvo. A kako Dijana nije imala majke da je baci u vatru, pobjegla je na rijeku i skrivala se u šibljicima.Tamo su je našli rimski vojnici... Bunili su se, pa su zbrisani; da su bili pokorni, održali bi se... Rod joj se ugasio; tako većini Kelta. Zapodjevati borbu s jačim – to je samoubojstvo.
CELERA: Znam ja tu priču. Domine, jeste vi to našli vašu pločicu?
GEMIN: To je druga, nova.
CELERA: Ja sam sigurna da su vam pločicu ukrali zemni duhovi. Što pišete? GEMIN: Neke ideje o poboljšanju života u gradu i oko njega pa i šire u državi.
CELERA: Ja ću otjerati sve te duhove da vam ne kradu, i ne brkaju vam snove. Napravit ću vam amulete, a na ovom hramu nade, gdje sam ja sestra Mjesecu što nas vodi, prinosit ću vam sve moguće žrtve. A na dan ljetnog suncostaja, kad sunce bude zalazilo, u području vrijeska, prinjet ću vam žrtvu Dijanu i baciti ju na sveti oganj.
DIJANA: A ja ću tebe prinijeti na žrtvu u području poriluka i pečene kokoši kad Hondra bude kuhala ručak i bacit ću te u peć...
GEMIN: Polako, polako, kakve ste vi to svećenice, a ovamo prostakuše.
CELERA: Domine, ona otkida šiške s bora, spljeskava pčele i otkida cvijeću božanske latice! Mrzi prirodu, koja će je jednom kazniti, makar se skrila na kraj svijeta! Tamo na zidu je lastavičje gnijezdo, najveća sreća za kuću, dobro je da se ona ne može do njega popeti! Najbolje da prodate tu, pravim imenom Oskorušu za male novce i vratite mir u kuću. Ona vam se tu prepliće kao otrovni bršljan...
GEMIN: Ako prodam nju, onda ću i tebe. Jednako vas volim. CELERA: Kako? Isto voljeti dvije tako različite stvari? NOVUS: Dvije stvari, tri, pet, šest, sedam,, o...o...om....ok....
CELERA: Osam! Kad se ova zove Dijana, božica je osramoćena! I još je sama sebi to ime nadjenula! Pa i ja bih, da se zovem Oskoruša! Zabranit ću ti da više stupiš u posvećen krug oko hrama Druira.
DIJANA: ( penje se na hrast) Kako je dominus dobar, hoda po blatu kao obični ljudi, nikad neće u nosiljku. Nadam se da će ga bogovi nagraditi za dobrotu.
CELERA. Samo da ga zli bogovi ne kazne prije nego ga dobri stignu nagraditi. NOVUS: Što sada ja imam, idem kuda, okolo?
DIJANA: Idi Novuse, radi svoju fresku, čekaju te Kadmo i Harmonija, da ih pretvoriš u zmije.
NOVUS: Zmija hoda iz noge, bog izađe, čovjek ulazi, zmija u isto se za...sa... vrti čovjeka i boga, ide krugo, okruglo. Idem rišem. (ode.)
CELERA: Joooj strahote!
(Novus ode, a u daljini prolazi Vestalka, omotana velovima)
Vidi, eno časne Vestalke, djevice iz ognjenog hrama! Putuje obalom, okovana samoćom, ide po vodu, spira žudnju, gasi žar... jadnica, čuva vatru, a život joj je plamenčić.
DIJANA: Ona lebdi u višem svijetu, u Vestu zagledana. Ti se rugaš pravoj svećenici, srami se, robinjo jedna.
CELERA. Ja sam posvećena mnogim bogovima, imam više od nje.
DIJANA: Namještaš postelje, skupljaš prašinu, blejiš sa drveta, zavlačiš se u neke krevete...Ako te tko pozove.
CELERA: Što si rekla? Što si to rekla? Ponovi, dolje ću te baciti!
DIJANA: Što? Pa rekla sam. Ti znaš...
CELERA: Nikome se ja nigdje ne zavlačim! Kako si to mogla kazati? Ti si to činila! DIJANA: Mislila sam... Bubnula sam.
CELERA: Ti si! Ti si to činila? Ja znam da jesi!
DIJANA: Ja? Ne. Samo jednom! Odavno, prije mjesec dana! Samo jednom!
CELERA: Budi mirna. Ja zamišljam... mene netko vuče, ali to nije dominus. Netko drugi, ali da se ubiješ nećeš saznati tko, nemoj ni pokušavati pitati. Eno ga, i on hoda uz jezero... A djevica Januarija bježi nazad, da ne sretne muškarca...
DIJANA: Čuj tamo! Sakrilo se! Bijelo, veliko! Neko čudovište! Pokazalo se, pa nestalo!
CELERA: Ma eno ti ga tamo. Vidiš? Avetinjski prdonja sa Aventina, Maklo! Nosi svoju istinu u kesi za novce, svoje oči na potiljku, a životni plan u trbuhu. Mati mu je učinila lošu uslugu kad ga je rodila, a naš dominus nama dobru, kad mu je dao slobodu. (Viče prema njemu) Ne šuškaj tuda! Bacam koplje!
MAKLO: Tebi ćem ja koplje staviti. Moram si šuškati, kad su lišći šuškavi. (Glođe slaninu i grahov kruh. Malo šepa) Pazi da ti se Pegaz ne poklizne pa da ne ljokneš sa neba na zemlju.
CELERA. Ne kvari mi krajolik s tim facijalnim izgledom, imaš zvjerske oči i urokljiv pogled; koga bi duže gledao, mogao bi ga okom ubiti.
MAKLO: Nisu mi oka zvjerska nego vinska. Malo sam si ćoknuo, jer sam biu na prinesenju žrtve božici Karni, mesnatoj. Doniu sam vi špek i fažolski grah. Ovi, kruh. Si uzmiš?
DIJANA: (Uzme kruha.) Što, danas je Fabaria? Nisam se ni sjetila. Kad mi to ne slavimo.
MAKLO: Karna je fina, čuva ti bubregi. Vi slavite samo ovi bogovi od kupuz i krvavice. Napravi si Celera čorbu i doda si unutra kojeg čovječića da ne bude posno. (Pruža Celeri špek i kruh). Ćeš si uzmiš, Brzica? Odu ti s ovim zle misli i prevare što si mumljaš u glavi.
CELERA: Ne mumljam ja nikakve prevare, a zle misli si mi sve ti pokupio. I ne jedem iz tvojih prstiju s kojima češeš magarce.
MAKLO: Valjda si vidjela u to proročište u lišćetu, da ćeš si danas imati za ručak trtice od ptice.
CELERA: Trtica ti na čelu, a ptice u glavu. Kako si nadmen pred robovima, a puzav pred patricijima.
MAKLO: Ja sam prijatelj moćnih, a štitnjak slabih. I svakoga cijenim po častima i snagama.
CELERA: Onda klekni pred svećenicama.
MAKLO: Tu si se gore načičkala, kao da ne znam kako vrebaš da uhvatiš nekog ljuda i baciš ga u vatru na tvoj obred, kad si vikate Mjesecu da se digne na nebo.
CELERA: Šta mlatiš gluparije! Još bi te netko mogao čuti!
MAKLO: Ti sebe na visoko stavljaš, a penješ se gore kao majmun, da pokažeš guzicu. Ti si muškobanja, piješ mastiku, psovaš i vikaš, a možda možeš i oploditi muškog.
CELERA: Da mogu, ti bi jedini ostao bez poroda.
MAKLO: Baš se faliju svi muški ovdi, da su trudni od tebe. Ali ti mene da smatriš za gospodar. Ako si znaš da će dominus postati pretor, onda si znaš da se i meni digne ugled, i od sad sam ja za tebe množina.
CELERA: Možda će on postati i cezar, možda i bog koji će Jupitera baciti s neba, ali ti ćeš uvijek ostati grebizdjela.
MAKLO: Vodi ti mene, robinjo, na tvoga patera, neću si više na tebe prosipati svoje duhovite sposobnosti.
CELERA: Vodi se ti tamo na glavni ulaz pa se najavi Simonu, ovud se ne ulazi u kuću.
MAKLO: Neću Simonu, taj me gledao kao da sam mu ja srušiu sinagogu u Filadelfiju. Ja imam pravo ovdi da si uđem, i ja ti garangiram da će ti domina sručit ćuške za ovo.
DIJANA: Nije u kući pater. Otišao je u senat.
MAKLO: Nema si danas ništa u senat, jučer si bude. Ali dominus si nije biu, tražiu sam ga. Nije bolestan?
DIJANA: Neee. Zdraviji je od tebe. Barem u glavu...Ej, ima tamo još nekoga? Koji duh to šuška, pojavi se, oglasi se! Ima koga?
SALVIJE: (Probio se kroz grmlje s bijelim krilima, i hrupi.) Ima mene.
CELERA: Vidi čudovište! Što gacaš tuda, jesam ti rekla da se tuda ne ide! Skrnaviš duhove trave svetog područja brnistre, i zaklanjaš put Odinovim zračnim virovima !
SALVIJE: Toga ja nimalo nisam sreo!
MAKLO: Idem ja sam u kuću. Što ja tu čekam, pa klijent sam, na kraju ostaloga. SALVIJE: Boli te još noga? Znate što šepa? Što mislite?
CELERA: Sudario se s Cezarom.
SALVIJE: Ja ne. Što je Cezar? Ništa. Vozika se u dvopreg, natakari vijenac na glavu, smišlja neki otrov. Ja ću jednom dobiti slobodu, bit ću bogat i kupit ću si građansko pravo i viteški položaj. I vidjet ćeš onda čuda.
DIJANA: Što, Cezar ćeš postati?
CELERA: Naš hram će nam pomoći da se spasimo. Samo moramo sve obrede redovito vršiti, i pomoći će nam Božica Priroda Spasiteljica.
SALVIJE. Moj spasitelj je najbolji, moj Mitra što sam ga stekao u vojnom logoru. DIJANA: U kojem si bio pet dana.
SALVIJE: To je dosta. Meni je moj spasitelj, nepobjedivi Bog sunca ponoćnog, koji je umro pa uskrsnuo, pokazao preko znamenja što ću činiti: namještao mi je karte, pa sam na kartanju namako novaca! I onda ih sve dao stražarima. Pa ti oni zažmire kad sam maznuo dvopreg, i pobjegao iz vojnog logora.
DIJANA: Nije te spasio Mitra, nego bog kukavica, Pluton, jer njemu idu kukavice u Ork, tamo duboko, gdje se završava korjenje ovog stabla; i gdje ćeš živjeti mrtav u strahu, do kraja vremena...
3.
SALVIJE. DIJANA
(Salvije i Dijana kod hrasta. Dijana svira siringu.)
SALVIJE: (Našao je u grmlju svoj štapić.) Vidi vidi mog štapića, što sam ga tu jučer izgubio. Mog dragog štapića.
DIJANA: Koji ti je to štapić?
SALVIJE: Moj, protiv gustiša i komaraca. Merkurov. Procvjeta preko noći, samo što mu do jutra cvijeće otpadne. Pustiš mene gore, ja sam Kelt po mami.
DIJANA: A gusar po tati.
DIJANA: Pustim gore samo keltsku polovinu.
SAVLIJE: Što polovinu, po sredini sam najljepši. Ako hoćeš, mogu ti istrtljati keltsku pjesmicu što me mama naučila, da kupim mjesto gore.
DIJANA: Samo ako je kratka.
SALVIJE: (Penje se.) Uzeše imelu s hrasta, cvjetić odoljena i travice sa livade slatke, i stvoriše djevojku, najljepšu na svijetu. Uzeše zrak i staviše joj dušu, vatru u srce, vodu u oči...
DIJANA: I zemlju u lonac s cvijećem.
SALVIJE: I zemljanu posudu joj spremiše. Ali taj grob ja preskačem, jer se od toga hladno oznojim.
DIJANA: A ja ti se ne bojim groba baš ništa. Poslije njega će mi biti drugi, sto puta ljepši život. Tko je u ovom životu rob, u drugom je nešto veliko. Sigurno ću poslije biti princeza Amazonki, a ti istarski cezar.
SALVIJE: Što, misliš da je i Eden podijeljen na plemena? Onda se i tamo čupaju oko teritorija.
(Dirka je)
DIJANA: Što to radiš?
SALVIJE: Malo dirkam. Samo malo. Bilo gdje. Mrvicu. Malkicu. Prstić, noktić. Obrvicu. Koljence. Neku dlačicu. Bilo koju. Bilo kakvu. Ravnu ili ufrkanu. Sve mi isto.
DIJANA: Govoriš malo, a smrvio bi me i zgnječio. SALVIJE: Odnio bih te negdje gdje je mekano. DIJANA: U slamu ili u travu?
SALVIJE: U oblake najrosnije.
DIJANA: Ne može to, jer te neću. Ako si uzbudljiv, odi Hondri da ti skuha varivo od ločike, to sprema Herilu, protiv ženskih izazivanja.
SALVIJE: Ne jedem ti ja to ni mrtav. A i da pojedem, opet bih se na tebe ježio i krv bi mi se burkala, kao sada.
DIJANA: Neću te, jer pričaš gadarije i nemaš nikakvu tipologiju. SALVIJE: Ja bih ti odmah priznao očinstvo.
DIJANA: Kome očinstvo?
SALVIJE: Pa tvom malom.
DIJANA: Nemam ja nikakvog malog! SALVIJE: Mogla bi ga steći za pet-šest minuta.
DIJANA: Daklem se ti mene okani. Jer ja bih radije bila ljubavnica od jelena u šumi, i vola u staji, i krastavca u blatu, nego od tebe.
SALVIJE: Što, zaglavilo ti se srce u neke druge rešetke?
DIJANA: Pobjegao si iz vojske, iz gladijatorske škole, i od senatora Elija. Pobjegao bi i od mene.
SALVIJE: Pa da, ako bi me htjela pojesti kao lav i ako bi me tukla kao Elije! Ali ti si dobra, uz tebe bih popravio riječnik i karakter.
DIJANA: Izvana što ti dolazi, to ti brzo van izlazi. Ne može ti ništa dobro ući u zločesto srce, a tikvanu su pametne riječi dosadne.
SALVIJE: Ja sam tikvan, a ti si pametna? Zašto naši gospodari kupuju pametne muške i brze ženske robove? Jer ženskih pametnih nema. Brze se još i nađu.
DIJANA: To uvijek kažu glupačine. Jer oni ne znaju pamet čitati. (siđe s drveta) i diraj svoje dlačice, imaš ih dosta.
SALVIJE: Čekaj, šalio sam se, ne mislim tako. Pametnija si od mene, ali me bilo sram priznati. Ja sam glup jer svi misle da sam glup,jer sam rob i nisam rimljanin. Kad patricij kaže nešto, odmah svi trče i zapisuju, a ja što god kažem , nitko ništa ne zapiše, i nitko ništa ne čuje, svejedno je kakav sam, najbolji ili najgori, ja sam samo rob.
DIJANA: Dobit ćeš slobodu, imat ćeš novca, bit ćeš vitez...
SALVIJE: I gdje da idem? Kad je svuda Rim... A znaš što? Neki mi je karakter pričao, da sva zemlja, odavde do Egipta, i još dalje, leži na deset ploča, koje plove kao na nekoj bljuzgavici. I to ti se jednom preokrene naopako, pa se prevrne i ploča na kojoj je Rim, i Rim ti utone u tu bljuzgu, i postane jedan drek. A to mu i želim. To će biti skoro, čula si čarolije. Zato me uzmi, dok ne bude kasno, da se ne kaješ dok budeš po tim splačinama plivala.
DIJANA: Ne mogu! Ako začnem, najurit će me odavde!
SALVIJE: Ja ću pitat gospodara da te oženim.
DIJANA: E baš! Pa da budem dupla robinja!
SALVIJE: To ti je fino, imati muža: sladiš se s njim kad god hoćeš. DIJANA: Nisam luda da te uzmem cijelog zbog tih par centrimetrića. SALVIJE. Vidjet ćeš ti, da li je to samo „par“...
DIJANA: Pusti me, moram dozivati moju mačku. U žalosti sam neopisivoj i užasavaju me užasne misli kako ona sad negdje glođe trulu sandalu na smetlištu, dok se ovdje baca nepojedena guščetina i patketina.
SALVIJE: Jel ti to bila sveta mačka, ili obična, dlakava?
DIJANA: I sveta i dlakava, sve su svete, pa viđao si je tuda, ona bijelka s crnim šarama.
SALVIJE: Misliš ona crna s bijelim šarama?
DIJANA: Pa da, ona. Znala se moliti božici, na zadnje šape bi sjela pred Junonu i prednje ovako složila...
SALVIJE: E pa, ja sam, kad sam dolazio ovamo, vidio ti takvu jednu božicu, gdje manđa neku bundevu, a jedan Divinus, sa kostom u zbima, reži i kezi se na nju. To su im, valjda, neka proročanstva.
DIJANA: Ne lažeš da si ju vidio?
SALVIJE: Jesam ja ikad lagao?
DIJANA: Zakuni se pred svetim hrastom!
SALVIJE: Boga mi, Jupitera, Kerkovija Hrastovija. Eto, zakleo sam se. DIJANA: Nije to ništa, mora bolje!
SALVIJE: Evo, ovog ću štapića mog prinijeti na žrtvu i zaklet ću se. (Stavlja štapić na rascjepinu drveta) Jupitere Hrastovije, dam ti kao dar i žrtvu mog omiljenog štapića, kog sam rezbario u Iliriku, jer nisam ćeo ubijat Dijaninu rodbinu. Pa sad ti budi sklon meni i da bi dobrotom tvojom pomoć uspio dati Dijani čvrstu vjeru i ufanje i svaku izvjesnu uvjerljivost tvojom pomoću sveti moj, da sam vidio mačku i psa.
DIJANA: Idemo je naći! Brzo! Kuda?
SALVIJE: (Uzme je za ruku, povede je.) Božica je ta mačka, zaista...
4.
CELERA, HELERO
CELERA: (Istrči, gleda oko sebe, uzme sa zemlje krila i stavi ih na Augustov kip.) Salvije! (Uzme amulet koji joj je oko vrata, drži ga ispred sebe, pa ga naizmjence stavlja na čelo i srce, zatim obilazi oko hrasta.) Svijetli moj Diasu Druiru, ja ću izmoliti kišu da se napiješ, a ti meni otvori put do čvrstine i stalnosti, i daj da više kao sjena ne pratim nepoznato svoje biće, i da svaki dan ne budem posramljena onim što činim a ne želim činiti, i onim što govorim a ne mislim! Daj da postanem kao sin i kćer Hermesa i Afrodite, sa snagom muškarca i dušom žene, da kao bog-božica Tuisto budem sama sebi u sebi dovoljna, i da mi nitko izvan mene ne treba... (Zagrli hrast.) I da mi iskra u meni osvijetli mrak moj, da mi istina pojede sram, čvrstina strah; neka moja jezgra ostane bez neprobojne ljuske, neka meka tvar duše pobijedi svoj oklop. Daj da izađem iz ovog kaveza svoga tijela, što u sebi drži kružno borilište od dvanaest stanica kroz koje se stalno pretačem kao ponornica. Daj da prepilim te rešetke, da se oslobodim robovanja svojoj krvi.
(Priđe kipu Junone.) I tebe ću moliti, možda imaš jači utjecaj, jer je ovo Rim: njegova vlast, njegova vjera. Junono moja...ne, nisi ti moja. Sve je meni ovdje tuđe, sve postoji za Rimljane, izgubljena sam ja tu, za sva vremena. Nikad ovdje ništa neće biti moje, nikad mene Rim svojom smatrati neće; ničija sam, a ovo drvo: nije keltsko, ono je rimsko... (Brzo se penje uz drvo) Oprosti, Belene, iscijelitelju, koji si i iznad Rima i iznad Galije, lagala sam sad. Imam tebe, daj da mi prođe ovaj kovitlac, pun sam lonac, a ništa ne izlazi nikud, tužna sam a gruba, i nitko mi ne nudi utjehu. Ja vidim na nebu jureće ognjeve i znam ponašanje životinja, a ljudi su mi stranci, ne znam do njih... (Pali tamjan.)
(Strči se s drveta i stane pred Sfingu.)
Sfingo mila, divnog, vječnog, umirujućeg lica, nauči me biti mirna, stalna, cjelovita, nepromjenljiva i neprolazna kao ti, nauči me gledati samo u jednom smjeru, u najveće daljine... O, da sam od kamena.... (uzme kamen) Kamenu, spasitelju, što pamtiš vrijeme bogova i znaš tajnu čovjeka, daj mi da razbijem tajnu njegovog srca, da se utkam u njegove misli, i uvlačim u njegove snove, i uništim mu mir, kao što je on meni... (Jede bobice i sjemenke.) Ti mi moju želju ispuni, ne daj da ta snaga više stoji u meni zauzdana, jer će me raznijeti... (Vidi Herila koji dolazi, sva se zbuni i spetlja) O, o, joj.
HERILO: Imaš želje, snage... Snažnu želju. Da, da, da, ne govori.
Znam je to, znam. Bolje ne reci.
CELERA: (Uzme kamen, opet mu ga daje.) Uzmi! Ne bacati to! Ima moć, besmrtno je... Od postanka je tu...Ja ću ti reći... Slušaj! Ma slušaj me! Stavi ga tu! Na grudi! Tamo! Na srce! Drži! Stisni! Pritisni!
HERILO: Ne! Što ne možeš ti postići, ne može ni kamen! Uzmi ga!
CELERA: Njega je držalo... božanstvo, bog ga je držao, a sad ga ti držiš... Ne idi! Kamo ćeš?
HERILO: Gdje su svi? Zvala si me, a sad nikog nema?
CELERA: Evo krila! Tu su! Nisu tu, tu su, bili su, otišli – došli, došli su, Salvije je krila stavio, donio. Glumci su mu dali, tu je on!
HERILO: Ja ne vidim nikoga. Idem prepisivati, a ti me zovu kad dođu. CELERA: Došli su! Nemoj ići! Kud ćeš? Ne mogu više ovo! Daj mi!
HERILO: Što: daj mi? Evo, evo ti krila. Napila si se, past ćeš, neka te drže uspravno, stavi ih.
CELERA: Budi sa mnom, oni će doći, idem ih zvati, ne, zvala sam ih, tu su, nisu tu, budi miran, tu budi... (daje mu bobice.) Uzmi bobica ovih! Uzmi, jedi to! Jedi, jedi, jedi! Hajde, hajde!
HERILO: Što? Što bih ja to jeo? Čarolije neke? CELERA: Za glavu, ako te glava boli? Ako te glava...
HERILO: Ne boli mene glava. Mandragola je to, hoćeš mi pobuditi želje... Ne radi to, jadnice, molim te. Ne može meni ništa mandragola i neću biti s tobom na samo, nemoj me stalno zadržavati, moja je volja jača od izazova tvoje puti, ne pokušavaj uvijek iznova!
CELERA: Nije to put! Nema tu puti! Iznutra je, iz izunutra...
HERILO: Tijelo je grob, neću da me ono vuče za tobom, za drugim nečim ja idem, oprosti, dopusti... (Pođe) Moraš razumijeti i prestati: neću se izlagati iskušenju, neću trošiti vrijeme na uzaludne stvari, ne trebam ništa što je izvan mene, neću dušu u tijelu utapati, zašto uporno želiš nešto što ne možeš imati?
CELERA: Neću to... Hoću ja ono... Nije tijelo... Samo bih te zagrlila...
HERILO:Što bi zagrlila? Duh? Ili tijelo? Pa zagrli me, ovako, na daljinu! To ludilo je samo zato što ti se ne dam...
CELERA: Ne mogu više ovako živjeti, nepodnošljivo mi je... Zašto?.... Zašto mi vatru pali led, zašto se led od moje vatre ne otapa?
HERILO: Nisam led... Ma kakav led, Celero. CELERA: Možda bih ti bila draža da sam muškarac?
HERILO: Ne, koješta. Ti si draga; čak, - ja te i volim. Ali jadnice, što si baš o mene zapela? Jer ja ne želim u dječju kolijevku, no u tajnu svijeta zavirivati....
CELERA: Što tako? Pa i ja... Ma zašto? Zašto?
HERILO: Ne želim tijela umnožavati, te nezasite vreće, te sebične zvijeri, kojima od jutra do mraka služiš! Te ubacuj, te izbacuj, ubacuj, izbacuj. Ne odbijam ja tebe, nego sebe od tebe. Kad dobijem slobodu, odlazim tamo gdje se tijelu ne daje ništa, a duh dobija sve. Ne želim te uzeti pa napustiti, manje ćeš ovako patiti. I ne pitaj me više ništa o tom.
5.
SIMON, HERILO
(Dolaze Simon i Arijan. Simon priđe Herilu, Arijan Celeri.)
SIMON: Herile, je ne mogu igrati u tom vašem mimu. Ne smijemo prikazivati bogove i idole, niti išta slično, oprosti.
HERILO: Ali ovo nije od bronce, ilovače, ni od kamena? Prolazni stvorovi glume svojim prolaznim tijelima i riječima koje se gube u zraku? Samo odajemo počast našim gospodarima!
SIMON: Čovjek glumi boga, to je taština. Ne smijemo tome služiti. HERILO: Koji „mi“? Imate li vi uopće prvo lice jednine? SIMON: Spasitelj neće voditi jednog čovjeka, nego cijeli narod.
HERILO: Kako će to vaš spasitelj iščupati Rimljanima iz kandži vlast nad svijetom i dati je vama, kojim oružjem?
SIMON: Neće proći još mnogo vremena, a ovdje će, umjesto svih ovih bogova, stajati samo jedan, sasvim drugačiji...
HERILO: Kako si toliko siguran?
SIMON: Kao i sav moj narod, koje vodi obećeanje iz naše stare, nebeske domovine... HERILO: A pozvali ste Rimljane da uzmu vlast u vašoj zemlji?!
SIMON: Neki su ih pozvali. Mi, koji smo ovdje, nismo. Kažnjeni smo ropstvom za otpor. Ali ćemo biti dvostruko nagradjeni. Nebo gleda očima svoga naroda, neće nas iznevjeriti.
HERILO: Nebo ima svoj narod... Pa, možda, što ja znam. Mada ja više vjerujem da nebo ima svoje pojedince... Pa dobro, a kako si onda dopustio da tvoje dijete pozira za kip Fortune?
SIMON: Počinili smo grešku. Nismo to htjeli domini odbiti, mnogo nam je dobro učinila. Ali, nismo smjeli, nismo znali što činimo, naša zajednica nas je za to kaznila i otvorila nam je oči...
HERILO: Pristajete biti stalno pod nadzorom i biti kažnjavani?
SIMON: Dobro je imati nekoga kome se polažu računi, da ti se točno kaže gdje griješiš.
HERILO: Pa to je uvreda za ljude! Zna li tvoj bog da čovjek ima razum? I slobodu izbora?
SIMON: Taj je razum slab i vodi pogrešnom izboru, kad nema pravila, i straha od kazne za kršenje pravila...
HERILO: Vi živite u stalnom strahu...
SIMON: A vi ne?
HERILO: Koji „mi“? Hoćeš mi onda pozvati Novusa, da probam s njim, molim te?
SIMON: Hoću, i hvala što si me razumio. To je iznad mene.
HERILO: Da, znam da je sve iznad nas... Nađi Novusa.
SIMON: Hoću. (ode)
NARA: (dolazi sa Iridom) Herile, vidi. Napravila sam dva kostima. Ovaj je za mene. Ovaj za tebe. Što misliš?
HERILO: Čine mi se zgodni. Da probam? (oblači kostim cezara)
GEMIN, HERILO, ARETA, SALVIJE
(Gemin dolazi iz šume.)
6.
VENOFRO, DIJANA, NOVUS
(Dva roba dovlače gromadu kamena za novi kip. Za njima dolazi Venofro i pokazuje im gdje da ga stave. Gleda kamen, gladi ga. )
VENOFRO: Što radite?
DIJANA: Vježbamo mim za svečanost. A ti?
VENOFRO: Vježbam kamen za kip.
ARIJAN: Kome kip?
VENOFRO: Valjda Cezaru. Fini kamen. Iz Kartagine. Šteta ovakvog kamena za Cezara.
NOVUS: Ti buditi kameno?
VENOFRO: Probudit ću ga, da. Mada bi bilo volje da onaj lik ostane u njemu spavati.
NOVUS: Budi se kameno, to tuče, puf. Padni potres. Ubi sve, ubi duša, nema dizanje od kamen.
VENOFRO: Duša valjda nađe put, Novuse. Uđe u kamen, ostane u njemu. Zato je treba osloboditi. Ali, staviti je u obličje onakvoga božanstva nije baš tko zna kakva sreća za dušu... Nadam se samo da će se domina predomisliti... (Venofro ode.)
7.
HERILO: (priđe mu) Dugo ste se zadržali, domine.
GEMIN: Ispisao sam tri pločice! I sve su tu. Nisam ni jednu izgubio. HERILO: Smijem znati o čemu ste pisali?
GEMIN: O ljepotama prirode i rugobama društva. Rekoh i spasih dušu svoju. Ma šalim se. Črčkao sam bez veze. Što god mi je zasviralo kroz glavu. A eno moje gospe. Jadnica, načekala me se. Da me samo ona čekala, požurio bih. Ali svi ti ljudi... A što ovi rade tu?
HERILO: Uvježbavamo... neku igru...
GEMIN: Morat ću nabaviti druge robove. Koji će raditi.
HERILO: To je za posvećenje Fortunina kipa... Ako ste protiv, recite domini, ona je to nama predložila.
GEMIN: Ma, ne, ne, samo dajte. Šalim se. Idi, vježbajte. (Gemin prilazi ženi Areti, koja je izašla iz kuće.)
ARETA: Kuda ti noge nose glavu, a glava misli? Ili misli vuku noge? Kad ti je šuma privlačnija od doma u kome te žena stalno čeka, a rijetko dočeka.
GEMIN: Sabirao sam ono što ću položiti pred tebe. Brao sam biljke kojima ću te zakititi. (stavi joj lovorovu grančicu u kosu) Svuda idem, tebi se vraćam.
ARETA: Podne je prošlo, a mi nismo izmijenili ni dvije riječi. GEMIN: Ima dana još dosta. Pa noć...
ARETA: I u kući te malo srećem. Gdje dođem ili još nisi stigao, ili si već otišao. Da se namjerno skrivaš od mene, ne bi to činio uspješnije. Ili možda jest namjerno?
GEMIN: Areta, znaš da to ne može biti. Bježim od drugih, da bih tebi prebjegao... Svi ti ljudi...
ARETA: Na imanju ima mnogo teškoća, nadglednik te dugo čekao... Neki robovi su pobjegli, neki kradu, nestaju janjci i šunke, ima mnogo bluda...a nedostaju nam ljudi za rad i sakrivaju se u grmlju, a na polju nikog nema.
GEMIN: Jesu prihodi veći od rashoda? ARETA: Jedva nekako.
GEMIN: Jesu li ili nisu? Jedna riječ? ARETA: Jesu.
GEMIN: Pa onda je sve dobro.
ARETA: Nije. Moramo poći tamo, Gemine, ima mnogo stvari koje treba riješiti.
GEMIN: Poći ćeš sama i sve srediti. Moram biti u gradu zbog izbora. Moram vidjeti što ću s tim.
DIJANA: (Iz drugog plana.) Krila trebaju imati ili obojica ili ni jedan! Zar Hermo leti, a Zeus da je pješak?
ARETA: Ljudi su te čekali, ne želiš ići imanje srediti – a kako bi rješavao probleme grada? Zar bi i kao pretor bježao od ljudi?
GEMIN: Plemić sam, sklad u državi mi mora biti preči od prilika u domu.
ARETA: Glavno božanstvo bi ti bila Kloacina, božica kanalizacije, njoj bi se klanjao. Ti si spor u kažnjavanju, brz u nagrađivanju, kako bi suzbio poroke u gradu?
GEMIN: Hoćeš reći da sam slab, da sam nemoćan?
ARETA: Jak si i svemoćan, nekad sam te se čak i bojala! Ali, dosta si pobjeda stekao, sad bi lijepo mogao stati i uz mene uživati u lovorikama.
GEMIN: Stati! Ja nisam ni star ni bolestan! Kako mogu mirno sjediti kod kuće, ako još mogu nešto učiniti za svoju državu i grad?
ARETA: Imanje ti je u neredu, a ti bi grad sređivao?
GEMIN: Što ću ja na imanju? Da slušam pritužbe seljaka i jurim glodavce? Da postupam po Katonovom receptu: prodati iscrpljene volove i stoku sa manama, staro oruđe, stare i bolesne robove...Čast ću izgubiti ako ostanem kod kuće. A meni je vrlina cilj.
ARETA: Ili počasti? Vrlinu možeš njegovati i u kući.
GEMIN: Vrlina je raditi za druge, a ne za sebe. Ne želim počasti, nego imam dužnosti!
ARETA: Ispunio si dužnosti, šesnaest si godina nudio svoj život na pladnju: na, patria, samo uzmi!
ARIJAN : (iz II plana) Vidiš. Čovjek nikad ne zna kad će ga bogovi iznenaditi, mora uvijek biti spreman!
ARETA: Govorio si da si sretan što te više ne bude trublje, i što možeš šetati, slušajući ptice...“ Ratujte za bogove, narod, državu ili divlje patke, svejedno, a ja napuštam sve ratove ovoga svijeta, od danas do kraja vremena!“ To si napisao i meni čitao.
GEMIN: I tu pločicu ne mogu naći. Nju mi je valjda popalio bog Mars.
Zašto se čovjek stalno nečega boji, u ovom Edenu? Ova je zavjetrina nekako nesigurna... Ne znam baš naći put u ovaj prostor, u običan život.
ARETA: To je baš smiješno. Vrati se sebi kao biću, nisi rođen u oklopu.
HERILO: (Iz II plana) Kakav krasan trenutak, bogovi i dobri ljudi se sastaju: imali su prilike i nisu je odbacili!
ARETA: Nitko nije bio sretniji od mene, kad si napokon došao kući; konačno moj, samo moj; eto, i mene će od njega nešto zapasti, domovina je i meni nešto ostavila...
NOVUS: (Iz II plana) Skinem ja ovaj kril? Taj mene češe! Ma češe!
GEMIN: Što brineš bez potrebe? Sve je dobro. Živimo u lijepom vremenu, štovani smo, imućni... Nagrada je živjeti ovdje i ovako, sretan je čovjek koji živi u Rimu, i ima sve ovo ...
ARETA: Ovdje je bio i Maklo. Htio te pozdraviti. Čekao te dugo...
GEMIN: Svi čekamo. Čekanje je osnovno ljudsko stanje.
ARETA: Imao je neka zapažanja.
GEMIN: Od njegovih zapažanja imam grčeve u trbuhu. Rekao sam mu da se ne mora tako često javljati. Jednom mjesečno, dosta.
CELERA: (Iz II plana) Zašto su bogovi pravedni, a ljudi nepravedni?
NARA: Jer ljudi ne mogu čitati duše, čuju samo riječi.
ARETA: On se ne smatra samo klijentom, nego i prijateljem kuće.
GEMIN: Neke neprijatelje radije susrećem.
ARETA: Mnoge korisne stvari su neprijatne.
GEMIN: Daj da vidimo za što je to on koristan?
ARETA: Donosi na vrijeme vijesti, koje inače stižu sa zakašnjenjem.
GEMIN: Koga je on to boga rogatog glasnik?
ARETA: Jučer je bila sjednica senata. Ti nisi bio. Nisu te pozvali?
GEMIN: Sjednica je bila? Ne, nisu me pozvali. Zašto nisu?
ARETA: Ja to ne mogu znati.
GEMIN: Vidi sad to! Kurir se valjda napio, i pao u jarak.
ARETA: Da nemaš kakvu krivicu? Čovjek nikad ne zna komu je što skrivio?
GEMIN: Kakvi, nisam nikome ništa skrivio. Ništa ! Nikom!
SALVIJE: (Iz II plana) Zašto bogovi iskušavaju ljude, pa dobro ih poznaju, zar ne znaju sve unaprijed?
GEMIN:Nema me u gradu nekoliko dana, i odmah me zaborave. Idem u grad to ispitati. Ne smiju činiti takve greške!
ARETA: Nemoj ići, ostani sa mnom... Pusti, vidjet će i sami.... Idemo jesti... Sad će doći svirači, uživat ćeš...
GEMIN: Ne, moram otići vidjeti što je to, mogao bi me bijes zahvatiti, i što ću ti onda takav u kući.
HERILO: (Iz II plana) Blažen život dobijaju samo oni što služe bogovima. Tko ljudima služi, može dobiti kaznu za ono što zaslužuje nagradu....
GEMIN: (Vikne prema robovima.) Spremite mi nosiljku! Idem u grad!
SALVIJE: Domine nema ni jednog roba ovdje, jedni rade u polju, a drugi timare životinje.
GEMIN: Nema robova za gospodara ali ima za životinje.
SALVIJE: Pa nemamo ih dovoljno Gemine.
GEMIN: Onda ćemo kupiti još robova.
ARETA: Mi to ne možemo jer za to nemamo novaca, rekla sam ti već da imamo jedva neki mali prihod.
GEMIN: Pa koliko bi ih recimo ipak možda mogli kupiti? ARETA: Možda pet, šest.
GEMIN: A trebalo bi nam?
ARETA Najmanje sto, znaš i sam koliko je velika Latifundija.
GEMIN: Auuu ima tu sada posla da se to sredi, a ja imam toliko obaveza na sve strane...
ARETA: Ne zaboravi da sada najviše obaveza imaš prema svom imanju I ljudima na njemu, država ti daje mirovinu, a za uzvrat očekuje,da se skloniš od nje.
GEMIN: Dobra država svakog čovjeka nastoji sačuvati i upotrijebiti.
ARETA: Čuva ga da bi ga upotrijebila?
Pa je li to dobra država?
GEMIN: Upotrijebiti ih za njihovu korist. I da dobra je, čim je jaka ne može nego biti dobra za svoje građane.
8.
GEMIN, MAKLO, CELERA
(Celera je u vrtu. Zakopava nešto sitno u meku zemlju. Nailaze Gemin i Maklo, traže pločicu po vrtu.)
GEMIN: Ovo mi je treća ili četvrta koja mi je nestala.. Lako se izgube kad su male i tanke.
MAKLO: Treba ih tražiti s bakljom da se može u sve kutnjake zaviriti. GEMIN: U kutove. Hajde, donesi baklju. .
(Maklo ode. Gemin Celeri)
Da ne zakopavaš moju pločicu u zemlju?
Što se sklanjaš od mene, vidim te kroz grmlje ?.
CELERA: Ne, domine, na sve načine se spašavam od prevelikog zanimanja za jednog vašeg prijatelja. Što više imam drugog posla, to manje imam njega u glavi. Stalno zvjeram hoću li ga sresti...
GEMIN: Herilo. Ali on se ne želi opijati ženom. Što imaš tu? CELERA: Odrezala sam nokte i nešto kose, pa ih sada zakopavam.
GEMIN: To je protiv neuzvraćene čežnje? Jesi se tako i od mene izliječila? CELERA: Zbog vas nisam morala kosu rezati.
GEMIN: Nisi bila toliko zagrijana?
CELERA: Ma ne, nego vaša žena svojom bračnom srećom unaprijed dokida sreću svih žena koje biste mogli zagrliti.
GEMIN: Supruga, lijek protiv sreće, haha.
(Dolazi Maklo, nosi baklju. Traže pločicu, svuda zaviruju)
MAKLO: Možda pločice netko ukrade pa odnese tamo ‘di se kontroliraju ljudi. GEMIN: Možda, ali tko bi meni krao pločice?
MAKLO: Gemine, možda bi trebau I ti da pođeš, jer je Cezar pošao ka gradu. Zadržao se na ručku na svom imanju u vinogradu, ali će do večeri da si pođe u grad. Svi senatori, konzuli, vitezi i legati su krenuli tamo,- jedni da si ga ispraćaju, drugi da si ga dočekaju..
GEMIN: Što rade drugi ne moram i ja. Nisam pas da trčim ususret gospodaru.
MAKLO: Svi kažu: nisam pas, nisam pas, a svi najviše vole pasove. Pa i vi, zar niste sretni i dirnuti kad vam vaš Orion trči pred vas? Pas vam ne trči što vam je ulizica nego što vas voli.
GEMIN: Kako ti možeš znati što pas osjeća?
MAKLO: Jer vam je pas prijatelj. I ja sam isto, pa vam kažem. Ako dođete u kakvu nevolju, cezar će vam pomoći kad zna da ste mu prijatelj.
GEMIN: U kakvoj bih ja bio nevolji? Pa ja sam znatno doprinjeo širenju rimskog carstva! I potomak sam prvih naseljenika, Trojanaca. Pa i sinu sam dao ime po Eneju, njegovom pra-pra.pra-pra....
MAKLO: I još puno puta “pra”. Ova mala se svuda proteže. Stalno bere nešto po zemlji. Nađe ona možda pločice?
GEMIN: Pitao sam je sto puta. Da je našla, rekla bi mi. Ona je fino biće, voli me.
MAKLO: To da, ali je šašava, sva je nemirna, uvijek ide tamo-vamo, nešto traži, granje joj cijepa odjeću, spotiče se, pada, kao da je sva zbrkana...
GEMIN: Ma kakvi, baš suprotno. To je zaigrano bićence, lepršavo i eterično, igra se kao dijete, uživa u svakom centimetru života.
MAKLO: Meni se čini ojađenom. Valjda zato što je siroče.
GEMIN: Ma ne. Ne treba djevojci od 25 godina mama nego muškarac.
MAKLO: Da je pitam hoće mene? GEMIN: Nemoj.
GEMIN: A što?
GEMIN: Neće tebe. Ni mene.
MAKLO: Celero! Brzice!
CELERA: ‘Ajd pitaj. Ali brzo, nemam vremena.
MAKLO: Jesi vidila ploćice?
CELERA: Vidjela sam samo kad dominus piše. A izgubljene nisam. Pitao me on već.
MAKLO: A kako živiš inače?
CELERA: Sve mi je čudno. Ponekad osjetim neke struje zraka oko sebe i kao da vrijeme odjednom pođe unazad. Pa se opet naglo vrati. Noći se jako bojim. I šuma lišća noću. I samoće u noći. Taj gustiš okolo- kao da me neke oči vrebaju, tisuće očiju iz granja i lišća.
MAKLO: A ti idi kući pa spavaj u sobu u krevet. Možeš i u moj,
CELERA: Može. Idem prvo otrčati do Liburnije i nazad, pa u povratku uskočim kod tebe.
(Otrči)
MAKLO: To je preko mora, ona će trčat preko vode!
GEMIN: Ili malo okolo, pa bi se vratila za jedno pet godina, hahaha.
9.
VESTALKA, SALVIJE, REMIJE, VENOFRO, ARETA
(Vestalka pozira, a Venofro radi na kipu. Vestalka Januarija, drži rog obilja. Skupilo se nekoliko robova i gledaju prizor. Tu su Salvije, Iris, Debora, Remija.)
REMIJA: Ona živi u hramu među samim ženama. Zavjetovana je, nema slobodu. Vestalkama ne smije prići muškarac.
SALVIJE: Ja ću joj baš probat’ prić’.
REMIJA: Priđi joj na praznik budala, kad ti bude rođendan.
VENOFRO: Tišina, molim, smetate. Idite za svojim poslom, da bih ja mogao raditi svoj. Gubim ideju. Vi, časna Vestalko, možete govoriti, da vam lice dobije više izraza. Nećemo neku ukočenu božicu s hladnim pogledom i bez emocija.
(Robovi odlaze, ali prilazi Gemin. Gleda Vestalku sa zanimanjem). VESTALKA: O čemu mogu govoriti?
VENOFRO: O onom o čemu razmišljate. Nešto lijepo, da vam izraz lica bude u skladu s temom. Vi sigurno imate uvijek plemenite misli.
VESTALKA: Mmmmm...u neka jutra i neke dane, sretna sam gledajući djela bogova, prirode i ljudskih ruku. Bacim pogled na okvir prozora iz postelje i to već izazove radost. i staklo, i okvir prozora, i prašinica na okviru; a tek ono što vidim kroz prozor kad ustanem! Ali nekad je sve zastrto: tuga mi sve skrije, kao da sivo krilo preko svega preleti...Zašto su iste stvari jednom zakriljene, jednom otvorene do beskraja...
GEMIN: Smetam li ja?
VENOFRO: Ne, gospodaru. Samo sjedite.
VESTALKA: Nadahnjujete nas.
(Gemin sjedne. Vestalka ga gleda.)
VESTALKA: Biti s dva muškarca. Kako je to meni čudno. Kakav privilegij što su mene izabrali za ovo poziranje.
VENOFRO: Ugodno vam je? Nije vam teško mirno stajati?
VESTALKA. Lijepo mi je i mirna sam, a inače stalno imam neku napetost, nešto bi me htjelo izbaciti iz mene, vrti me, vuče me neki vir, vrtlog, kovitlac. Kao da bih mogla uzletjeti, a moram po zemlji hodati korak po korak, ravno, obično, svaki dan doći do malog, istog cilja, pa onda opet nazad, put isti, pa- do-zida.
VENOFRO: Vi imate uzvišen cilj, zar ne letite kad Vesti žrtve prinosite? I vatru svetu čuvate, zar ne spajate zemlju i nebo svojom svetom službom?
VESTALKA: Da, ali što da radim s tim uzbuđenjem, nestrpljenjem? Uvijek je tu, kad prinosim žrtve, kad govorim molitve.
FLAMEN: Zar ne vjerujete u Vestu, svoj hram i službu?
VESTALKA: Vjerujem, ali mi smeta što znam da nikad u životu neću sresti božicu Vestu, a cijeli život ću njoj služiti u ženskom okruženju. Kad bi meni samo jednom božica rekla hvala...Meni bi to bilo sasvim dovoljno. Odgovora niotkuda.
(Sa strane se pojavila Areta i sluša)
Čitala sam Sokrata i on kaže: Upoznaj samog sebe. I ja sam se onda potrudila upoznati sebe i vidim da baš nisam onakva kakva bi trebala biti Vestalka. Kako za sve Vestalke mogu važiti ista pravila, kad svi ljudi nisu isti?
VENOFRO: Ali je božica Vesta za sve ista.
VESTALKA: Zašto mi ona brani ono što priroda od mene traži?
VENOFRO: Kako bi svu snagu, misli i vrijeme sačuvala za nju.
VESTALKA: Nađena sam pred Vestinim hramom kao beba, s pločicom na grudima, pisalo je da me mati daruje i zavjetuje Vesti koja štiti žene.
VENOFRO: I eto, lijepo vas čuva.
VESTALKA: Da. Čuva me i štiti, od mene same.
(Gemin je očaran, a i Vestalka ništa manje njime. Prilazi Areta.)
ARETA: U našu kuću i vrt s ovom svetom djevojkom ušla je velika svjetlost. Svi trebaju od nje učiti i upijati čednost, smjernost i svetost...
VESTALKA: To je ipak malo pretjerano, ali hvala domina.
(Dolazi Maklo, a Gemin ustaje i prilazi mu, kao i Areta.)
10.
GEMIN, ARETA, MAKLO
MAKLO: Domine, vaš prijatelj, senator Gaj Lavin ubio si je sebe. Obesiu se je na svetom drvetu od njegovih robova Kelta...
ARETA: Nije poštovao ni svetost drveta ni keltske vjere ni svoga života. GEMIN: A zašto Gnej?
MAKLO: Jer mu je Senat prošli put otvorio priču protiv njega. A nisu ga zvali na sjednicu. I on si čuo da ga nataknu na zube i ode tamo a oni kažeju da će si ga proganjati na pusti otok gdje nema vode ni ništa za jesti. I on ode kući na svoj peristil i tamo svima kaže: ja ću sam sebe prognat tamo gdje možda nema ničega, a možda ima svega do potpunosti...
GEMIN: A da, bio sam ja na toj sjednici, ali je bilo toliko optužbi da nisam sve mogao pratiti, više stotina ih je bilo. Valjda sam, gladan, otišao kući prije nego je Gnej Lavin došao na red. Za što su ga optužili?
MAKLO: Da poštuje neke lažne bogove. I da...robinje prska. Praska, nešto takvo. ARETA: Nisi razumio što im radi?
MAKLO: Kako nisam, jesam. Korpulacija.
ARETA: Pa to je strašno.
MAKLO: To šta im radi?
ARETA: Ne, nego kako se ti izražavaš.
GEMIN: Nisi baš užasnuta ovom viješću, Areta?
ARETA: Prognali su Gneja Lavina zbog ubojstva.To je pravedno.
MAKLO: Ma koga je ubiu osim sebe, domina?
ARETA: Ako je “praskao” druge žene, ubio je svoju ženu...
GEMIN: Uuuuu...kakvo pretjerivanje. MAKLO: Uuuuu...
11.
VESTALKA, FLAMEN
(Vestalka je kod Flamena u rimskom hramu. Stoje pored stupa.)
VESTALKA: Čula sam u Senatu, kako ste s dubokim razumijevanjem branili ženu Faustinu, koja je "preskočila preko ograde". I zbog vašeg svjedočenja, veoma je malu kaznu dobila za preljub...
FLAMEN: Kakve veze imaju takve stvari s tobom?
VESTALKA: Htjela sam vas pohvaliti za plemenitost. Vi ste mi uzor kakvi trebaju biti svećenici. Puni milosti prema ljudskim slabostima.
FLAMEN: Svi ljudi moraju biti tolerantni, ne samo svećenici. Pa nije supruga mužu uže oko vrata, pa da ga baš treba stegnuti ako on hoće s nekom drugom malo prošetati naokolo.
VESTALKA: Zaista vam se divim, toliko toga mogu od vas naučiti. Da li biste se zauzeli za svaku ženu koja bi tako zgriješila?
FLAMEN: Ne, ni slučajno. mnoge stvari treba uzeti u obzir i sve dobro odvagati. Ti bi možda oštrije osudila takvu ženu, ipak si ti čuvarica doma i kućnog ognjišta, a preljub sve to uništava.
VESTALKA: Pa...I ja bih uzela u obzir sve okolnosti...Inače nisam sklona osuđivanju nikoga.
12.
GEMIN, VESTALKA, FLAMEN
(Gemin u gaju piše štapićem na svoju pločicu. Vestalka je u blizini, a onda zagrli jedno drvo, ljubi ga i miluje mu koru. Jede bobice s njega, bode se i grebe grančicama).
GEMIN: Pravite se da me ne vidite? Vi znate da sam ovdje, a ja znam da vi znate. . .
VESTALKA: (Prilazi) Ovdje ste u svakom slučaju, Gemine, pa makar ovog trena bili i kod kuće, jer ste uvijek tamo gdje sam ja. Ono drvo sam zagrlila misleći na vas. Doživjela sam takav mistični zanos i užitak, kakav nisam nikada prije.
GEMIN: Što bi tek da si mene...
VESTALKA: (Sjeda kraj njega na klupicu) Prvi put u životu osjećam pravu blizinu muškarca. Znam da ovo ne smijem. Ali moram, to je nešto najljepše što sam doživjela u životu.
GEMIN: Ima i ljepše.
VESTALKA: Slutim. Magli mi se pred očima kad vas vidim, srce mi užasno lupa. Izgubila sam mir i misli.
GEMIN: Ti si svećenica a ja imam ženu..
VESTALKA: Žena nije uže oko vrata.
GEMIN: Nije, nego uže oko pojasa. Penje se do vrata pred opasnošću. I steže.
VESTALKA: Želim biti s vama a da njoj ne naudim.
GEMIN: Teško. Kako je to moguće?
VESTALKA: Samo bismo šetali i pričali. .
GEMIN: Šetnje i razgovori s muškarcima vode u njihov zagrljaj.
VESTALKA: Ne bih to nikad.
GEMIN: Ti neizmjerno žudiš za muškarcem.
VESTALKA: Čeznem za vašom blizinom, ali to se proteže u neke neznane širine, nepoznate mome biću. To je neka tajna sila, nemojte to svoditi na...
GEMIN: Jaka sila, je li. Veliko uzbuđenje?
VESTALKA: Čini mi se da će narasti do ludila ako ga ne savladam. FLAMEN: Moraš. Vestalka ne smije iznevjeriti svoj zavjet.
VESTALKA: Ako nas božja bića ne nagrađuju za dobrotu i vjernost, možda nas ne bi kaznila ni za malo neposluha? Što znači zavjet koji sam dala u dječjoj dobi, još ne znajući ništa o životu? Ne ispunjava mi život čuvanje vatre u hramu. Vatra je u meni mnogo jača i želi prsnuti van..
FLAMEN:Pazi što radiš svećenice! Moraš se bojati bijesa ljudi ako poklekneš, ne samo božice i svećenika. Zaljubljene Vestalke žive zakopavaju u zemlju. Zar te nije toga strah? Ovako nešto ne bi ti nitko oprostio. Ti si Vesto dala zavjet, a i dominus Gemin isto tako.
VESTALKA: Plašim se svega, sve je protiv mene, moram čuvati moral, a priroda je nemoralna. Nikad nisam doživjela ovakav zanos moleći se Vesti i ostalim bogovima.
FLAMEN: Zakone prirode stvara Bog i nitko ih ne može mijenjati,a ni čovjek. Da bilo koji čovjek može promijeniti bilo koji božji zakon svijet se više ne bi imao za što držati,a ni održati. Ni ne pokušavaj, ni ja to ne činim.
VESTALKA: Ponekad mi se čini da ne želim više u hram, ne želim biti više ni djevica ni Vestalka! Pa ja sam dala zavjet kad nisam znala za ovu dimenziju života! Privlači me muški duh, muški miris...Ne zanim me više ništa žensko! Nisam ja kriva, bogovi nam daju strast, nije po mojoj volji.
FLAMEN: Imaš i svoju volju i svoju pamet. Ako učiniš to imat ćeš u svakom trenutku u glavi sliku dobrog lica zaprepašćenih očiju one krasne žene, domine Arete. Taj će te pogled pratiti dok si živa. Ona je zaista takvo biće od kojeg ne bi očekivala osvetu, ali bojim se da ispod tih toplih očiju i riječi koje svi mi uglavnom izgovaramo postoji željezna volja i odlučnost da ne damo nikom drugom ono što pripada nama po zakonu ljubavi ili vlasništva.
VESTALKA: E da, ta divna Areta, željezna prepreka.
FLAMEN: Pazi što radiš svećenice da ne potpišeš sebi smrtnu presudu. Nemojte se više sastajati. Ako vas ljudi vide propali ste, nastradali ste.
13.
PRVI SVEĆENIK, DRUGI SVEĆENIK, ARETA
( Dva Izidina svećenika i Areta su kod Izidinog hrama. Prvi svećenik drži u ruci vrećicu s novcem. Obojica se klanjaju Areti).
PRVI SVEĆENIK: Najljepše se zahvaljujem u ime svih svećenika i vjernika naše svete božice Izide.
DRUGI SVEĆENIK: Vi ste velika žena, domina Areta. I vaš muž, senator Gaj Lucije Gemin, veliki je čovjek. Zapisat ćemo vas u našu zlatnu knjigu.
ARETA: Nemojte samo u Knjigu mrtvih. PRVI SVEĆENIK: Šalite se.
DRUGI SVEĆENIK: Lijepo ćemo mi popraviti taj strop našeg hrama. Ma kako samo dođu na takvu zamisao, da crjepovima s Izidinog hrama gađaju političke protivnike.
ARETA: Znam. A jadni pretor Marius možda još dugo neće moći stati na noge. DRUGI SVEĆENIK: Voljeli bismo da dođete k nama i postanete naša svećenica.
ARETA: Radije bih ostala smjerna žena časnog senatora koji će, nadam se, postati pretor jer to veoma želi. Ali možda jednog dana...ne zna se što nose dani ni noći...
PRVI SVEĆENIK: Mi svi koji imamo pravo glasa, dat ćemo svoj glas njemu. A ima nas poprilično.
ARETA: U to ne sumnjam. Hvala unaprijed.
14.
GEMIN, HERILO (Gemin i Herilo su u vrtu)
HERILO: To vašoj muškoj ratničkoj sujeti smeta što vas je žena u vrijeme kad ste zbog žudnje prema njoj bili bespomoćni, zarobila i u svoju ljušturu uvukla i svojom posteljom kao kavezom ogradila?
GEMIN: Nije to zato što sam bio ratnik.
HERILO: Da, ako bolje pogledaš, svaki je muškarac u toj stvari ratnik, jer juriša na ženu dok je ne osvoji, a onda bi išao dalje.
GEMIN: Pa to je ta stvar. Što da činim, kako da u sebi pobudim žudnju za onim što već imam?
HERILO: Naravno da više ne žudite za onim što imate...
GEMIN: Može li se tu nešto učiniti?
HERILO: Većina smatra da se ne može željeti ono što se već ima, ali Platon dokazuje da može.
GEMIN: To je sigurno neko njegovo uobičajeno sofističko izvrtanje teza.
HERILO: Itekako. Mada je mrzio i pobijao sofiste, bolje se služio njihovom metodom od svih njih.
GEMIN: Možeš li mi prevesti tu knjigu? Ili, ako ti je teško, makar taj dio!
HERILO: Nikakav problem mi nije ni dio ni cijela knjiga. Prevođenje mi je još jači užitak od čitanja. Onda upijam tekst u krvotok.
GEMIN: Fino, hajde onda uživaj. Baš me zanima to. Možda mi pomogne da se oduprem strašno velikom iskušenju.
HERILO: Iskušenju ili zanosu prema drugoj ženi?
GEMIN: Jasno ti je sve, Herile. Koprcam se, nešto mi je ušlo u krvotok, ali ne knjiga, a htio bih ostati pošten prema Areti, jer ona ničim ne zaslužuje biti iznevjerena od mene.
Areta je najdragocjenije blago koje sam u životu osvojio I ne bih je dao ni za sva druga blaga svijeta. To je jedno plemenito, umiljato biće, tople i suosjećajne duše koju ne možeš ne voljeti. To nije žena,to je anđeo. O njoj se može misliti samo najljepše i najuzvišenije.
15.
GEMIN, ARETA, MAKLO (Maklo, Gemin i Areta u kući)
MAKLO: Ja sum vas čekau ispred Senata, ali vi niste ni došli na sjednicu. Ljuti ste nešto na Senat, gospar?
GEMIN: On na mene, izgleda. Ja uopće poziv nisam dobio. Što li je to sad?
MAKLO: Ondak sam poslije vidio jednu grupu senatori iza kuriju jer sam vas tražiu i gledau po grupicama i jedna si je bila ko da se sastala protiv vas...Nešto su šapućali, pa je jedan naljuto viknio vaše ime. I kad sum došao nablizu, a oni si ga umokuše u šutnju. I neće da si govoru ništa nego si čekaju da ja odidem. Možda si dogovoru nešto protiv vas.
GEMIN: To su besmislice, o tome neću ni razmišljati.
MAKLO: Može vas i besmisica napasti na životnu sigurnost. I sum čuo da govoru kako se neki senator opet ubiu pa sam došu ovamo jer sam se pobojo da si se ti ubiu kad te nema u Senat..
GEMIN: Što bih se ja ubio, pa život mi je vatromet!
MAKLO: I senator Rufije bi ti prekoljuče rekau to isto a na jučer ti je već biu mrtau.
GEMIN: Bio je zdrav i mlad, što mu bi?
MAKLO:Eto, ubiu se zdrav i mlad.. Došlo mu je na uši da je tražio cezar od Senat na njega optužbu. I odmah Senat daje tužbu, a Rufije ti ode i popije taj otrovni otrov i si umre na sred ruzmarina...
ARETA: A zašto je optužen?
MAKLO: Ne htjede dati potpis na optužnicu protiv Silana kojeg si je cezar zamrzno.
Na njega su došle razne prijave, a kad stignu prijave, ne zovu te u senat na sjednice, nego tek kad dođe optužnica.
GEMIN: Znam ja to.
ARETA: Što je to, počelo neko čišćenje ljudi? Ne smiješ misliti, ne zmiješ zinuti?
To u prijavama je sigurno istina, ali da li su ljudi krivi za ono što misle? Pa misli nam dolaze od bogova.
GEMIN: E pa ne, ovo dolazi baš od ljudi i to zlih. Nemaju bogovi ništa s našim pokvarenim senatorima koji rade sve protiv njih. Muka mi je od ovih vijesti. Neću više ni ići u takav senat.
16.
GEMIN I IZBJEGLICE
GEMIN, SPIROS, INTA, AJAX, ANDROS, ELIZA
GEMIN: Koji su ovo momci, koji ste vi? Nikad nisam vidio ni lice ni tijelo. SPIROS: Pa robovi smo, šta bi drugo bili.
GEMIN: Poznam ja svoje robove, niste vi robovi.
INTA: Svi su ljudi robovi.
GEMIN: A može sei i tako uzeti. Pa gdje se skrivate kad vas nikad nisam vidio? INTA: Mi radimo tamo u polju.
SPIROS: Cijeli dan radimo.
GEMIN: Radite. A kako ja neznam za to?
SPIROS: Veliko je imanje, ne možete ni sve znati što se događa. GEMIN: Vi ste izbjeglice jel da? Ilegalne. Zašto baš k meni dolazite?
INTA: Svi govore da ste vi jako dobri, da nas nećete potjerati. I za dominu Aretu isto to govore.
GEMIN: Odakle ste?
SPIROS: Ja sam iz Grčke a on iz Egipta. GEMIN: Iz daleka ste došli.
SPIROS: Jel nas nećete potjerati?
GEMIN: Ma neću, idite tamo kuharici Hondri neka vam da za jesti. I tražite kod nadglednika posla, nećete besplatno jesti. Ajde dođite svi ovamo, neću vam ništa, ne skrivjte se, ne bojte me se. Ima li vas još?
AJAX: Pa ima još nekih.
GEMIN: Gdje su?
AJAX: Tamo raditi.
GEMIN: Šta raditi?
AJAX: Kopati u polju, bereju grožđice. GEMIN: Beru grožđice?
AJAX: (Pokazuje prstima izgled grožđa) To su okrugli ovakovi...
GEMIN: Da..da...To je ona vrsta grožđa koje se zove ovčiji brabonjci. Ne, ne nego janjeći brabonjci.To ih je valjda sunce spržilo kad su takvi mali.
AJAX: (U neprilici jer ne razumije) To su grožđići veliki. (Izvadi iz torbe grozd s velikim bobama i stavi jednu u usta i ponudi Gemina. Gemin uzme nekoliko zrna i pojede ih)
GEMIN: Uuu što je fino. To je naše grožđe!
AJAX: To vaše grožđe, moje grožđe. Moje, tvoje, naše, vaše, moje, tvoje – vidiš kako ja znam latinski.
GEMIN: Da, mogao bi predavati u žabljoj školi. Što mi uradi od lijepog latinskog jezika, bježim da ovo ne slušam. To vas je valjda Maklo zaposlio.
SPIROS: Jest, jest Maklo nas zaposli.
GEMIN: Pa dobro, ima li vas puno?
INTA: Ima, ima šta kažeš?
GEMIN: Koliko vas ima? 5, 10, ma 100?
AJAX: Ima šta? Ne znamo mi brojeve. To ne naučimo. SPIROS: Ma puno, puno.
GEMIN: I svi rade? INTA: Puno rade, puno.
(Nahrupi još desetak izbjeglica skrivajući se iza drveća. Ova dvojica izvade bocu pića, prvo popiju pa daju Geminu, a on potegne dobro. Plešu , sviraju siringu i plešu i popiju cijelu bocu.)
GEMIN: Ajde ne bojte se i ja sam bio izbjeglica kao dijete, a otac mi bio rob, ali nije ostao rob dugo. Bio je pametan i sposoban, došao je do narodnog tribuna. Znači, svoji smo si. Gle ima i ženskih stvorenja.
(Momak raširi malu stolicu i stavi je pred Gemina i on sjedne i privuče za ruku djevojku-izbjeglicu i obuhvati je oko pasa.)
GEMIN: Kako se zoveš?
DJEVOJKA: Eliza.
GEMIN: Jesi li ti jedna od onih jednobožaca? Iz Nazareta? Budi malo uz mene. Novo žensko lice je praznik za oči.
ELIZA: Jesam ja jednobožac ali nisam iz Nazareta nego iz Betanije.
ANDROS: A muško nije ništa?
GEMIN: Tko je to rekao, pa kad skinu šljemove nema ništa ljepšeg od vojnika, od njegovog mladog znojnog lica.
INTA: Pa možemo li mi onda ovdje ostati?
GEMIN: Ostanite. Ima posla za sve vas, a naći će se i bataka i kobasica. A s vremenom možete postati i slobodni građani. A možda i prije. Samo svi se morate prijaviti.
(Izbjeglice se raduju uz ples i glazbu siringa, oboa, lira i kitara)
17.
VENOFRO: Sestro Januarija, molim vas da se malo smirite. Ne znam zašto ste nervozni, ali previše se vrpoljite.
VESTALKA: Smirit ću se, da. U stvari, neću. Idem malo prošetati, a mi za danas prekidamo rad.
VENOFRO: Zašto, pa malo smo danas radili...
VESTALKA: Ovoga je dovoljno. Ima i drugih stvari...kojih nije dovoljno. Stojim bez pokreta, sva sam se ukrutila, treba mi gibanja...Odoh u šetnju, vi radite ili nemojte, mene ćete opet vidjeti sutra ovdje, na istome mjestu. Ave.
(I odskakuće u zagrljaj Geminu koji je čeka sakriven iza grmlja).
VENOFRO, VESTALKA
(Vestalka pozira i nervozno se vrpolji)
NARA, REMIJA, NOVUS
DRUGI DIO
18.
(Začarana šuma... Čuju se glasovi šumskih bića i elemenata: razne ptice, kukavice, sove, ćuk, gavrani, šojke, rode, fazani, golubovi, vrane, orlovi, jeleni, psi, vukovi, medvjedi, mačke, risovi...vjetar, kiša,potok,šum vodopada,vatra,grmljavina, tuča... Iz daljine dopire tihi plač novorođenčeta. Pojavi se svjetlo i žmirne dva puta, s druge strane se pojavi drugo svjetlo, i isto žmirne dva puta. Svjetla se približavaju jedno drugome i žmirkaju sve brže. Na kraju se svjetla spoje. Onda se opet razdvoje i šaraju po okolini, padnu na zemlju i žmirkaju. Pojavi se manje svjetlo u prednjem planu, kratko zažmirka i ugasi se.)
NARA: Nema niko u Rimu takvu gospodaricu kao mi. Imamo sreće s našom Aretom jer je tako dobra prema nama.
REMIJA: Da,da, daje nam puno slobode i ne tjera nas da radimo od zore do mraka kao šta se drugi robovi žale.
NARA: Pravi je anđeo. Neka je svi bogovi čuvaju.
REMIJA: Zašto li ona po šumi luta, šta ona traži po šumi?
NARA: To ona mačku traži, ona stalno bježi,
REMIJA: Zašto bi njena mačka bježala od kuće kad joj je tako dobro, kada je uvijek sita i svi je maze,
NARA: Kažu da mačka bježi od kuće kojoj prijeti nesreća. Dobro joj je sad, ali ona vidi budućnost.
REMIJA: Pa znam ja to. Znam za druge životinje, za mačke nisam čula. Neke životinje osjećaju buduću propast i napuštaju takva mjesta.
(Vidi se Areta malo podalje kako prolazi i nosi u naručju mačku i lampu)
NOVUS: Domina svrbi mačak za rep i za vrat.
NARA: Misliš ovako češka mačku od vrata prema repu.
NOVUS: Na repu dođe kraj od mačak.
REMIJA: Novuse tebe baš lijepo ide ovaj latinski. NOVUS: Ide, ide, ima četri noge.
19.
ARETA, CELERA, NARA, MATEJ, HILARIJE (Areta stoji na stubištu. Doskakuću Celera i Nara)
CELERA: Domina, palo je lastavičje gnijezdo. To znači da će stanovnici otići iz ove kuće još ove godine.
ARETA: Neki sasvim sigurno hoće.
CELERA: Svi! Hoćete da vam spravim mast protiv briga?
ARETA: Spravi što god misliš da mi treba.
CELERA: A mogu nešto i za vjernost?
ARETA: Čiju?
CELERA: Pa muža prema vama. I vašu prema mužu, uostalom. Možda se bojite da i vi ne padnete u neko iskušenje..
ARETA: Da, naravno. Bojim se baš toga. Da se ne bih u Makla zaljubila.
CELERA: Donijet ću vam gavranovu glavu za vjernost muža. A ako želite da se ni od čega ne bojite, onda znajte da se svega treba plašiti. Znači, ničega. Odagnajte od sebe svoje želje i svoje bojazni i više za vas neće biti tiranina.
ARETA: Strašna je nepravda da se netko s takvim umom rodi kao žena i još kao robinja!
CELERA: Nisam ja rođena kao robinja. Rođena sam kao slobodno keltsko dijete, u znaku Borovice, svete keltske biljke, zvala sam se Nuira. Rimska legija nas je osvojila i zarobila, dovela nas kao roblje, što ti ga ja znam.
ARETA: Geminova legija?
CELERA: Nemam pojma.
NARA: Pa jest, bila je Geminova vojska. I mene su oni doveli.
CELERA: Idem ja smućkati pripravke... (Nari) Aj’ti sa mnom ako nemaš posla.
NARA: Imam posla.
CELERA: Onda idi za njim. Ili ispred njega, kako hoćeš.
(I odskakuće)
NARA: Ona stavlja u te pripravke alkohol s biljkama i tako sve liječi. Barem pokušava.
ARETA: Ma znam.
NARA: I kaže da će smućkati nešto za vjernost, a što ako ona pravi nešto baš suprotno, jer hoće da vam muž bude nevjeran baš s njom? Previše se uzdate u Celeru i previše ste joj dali moći.
ARETA: Lako meni za Celeru.
(Areta traži nešto po zemlji, a na zemlji se nešto mrda. Areta se uplaši,odskoči i vikne)
ARETA: Jooj zemljotres!
MATEJ: (izroni glavom ispod lišća i udiše zrak pohlepno) A joj, skoro se ugušim. Ko bi reko da se možeš ugušit od list.
NARA: Nema jedan list, nego puno lišća. Baš si našao zaklon.
HILARIJE: (izađe iz lišća) Ma tu smo se sakrili kad smo čuli da neko dolazi, ali to je slabo, vidim ja. A gadno ste nas prepali.
NARA: Što se vi ne vratite svojoj kući.
MATEJ: Mi nemamo kuća, mi izbjeglice.
(dolazi Celera)
CELERA: Znamo mi za vas. Ne možete tu živjeti i sakrivati se u zemlji.
HILARIJE: Gemin reko da možemo.
CELERA: Neka vam onda da smještaj. Idite Hondri u kuhinju da vam da nešto jesti.
MATEJ: Hondra više nema u kuhinju, ne da jesti.
HILARIJE: Hondra otišla. Sad kuha Areta, ona rekla da ona će to radit.
CELERA: A ona vam ne da jesti?
HILARIJE: (nađe na zemlji ručnu lampu i poljubi je) A tu si, moja mila draga, ljubimica, vodilica! Našli smo je!
MATEJ: Pa nije to naša, naša je drukčija.
HILARIJE: Stvarno, naša bila veća i plava, ova crvena.
MATEJ: Dobro neko našo našu, a mi njegovu, e hvala mu.
20.
GEMIN, ARETA, MAKLO
(Areta i Gemin na vratima kuće)
ARETA: Kao da sam meduza: pretvaraš se u kamen kad me vidiš.
GEMIN: Pretvoren sam ja u kamen odavno, otkad su mi pukla rebra i napukli kralješci.
ARETA: Ipak ideš. Kamo stalno ideš?
GEMIN: Pa nalazim se s biračima. Moram sad ovo vrijeme biti pojačano među ljudima. Kako će za mene glasovati ako me nikad ne vide.
ARETA: A Maklo ne ide s tobom?
GEMIN: Ide, ide. On je odličan u kontaktima sa svim vrstama ljudi.
MAKLO: (Dolazi prebacujući preko ramena togu.
Gemin odlazi, a Maklo prilazi Areti i daje joj pločice)
MAKLO: Evo Vam Areta tu vam je cijela Vestalka Januarija, ne bojte se nje to je jedna nesretnica nemože Vas ugroziti, pogledajte sami.
( I ode za Geminom)
Areta čita s pločica i kaže: Ima Mars u 8. polju u natalnom znaku i to u opziciji sa Saturnom koji je u kući njene ljbavne sreće i sudbine.
Neće to što je neko nesretan, moju nesreću učiniti manjom.
21.
GEMIN, MAKLO, ARETA
MAKLO: Licinija Kvadrata isto nisu zvali u senat nešto puta, pa ti on dobijo uskoro optužnice. Kad ga ne zovu u senat znači da će prije postati pijetao nego pretor.
GEMIN: Kad je to bilo?
MAKLO: Prošli senat. Prošla sjednica.
GEMIN: Na koju ja nisam ni pozvan! Dva puta me nisu zvali! MAKLO: Sad je već tria puti! To mi se ne čini drukčije nego opasno. GEMIN: Evo, imam lijepi hrast, da se i ja objesim ?
MAKLO: Lud li si senator. Hrabri si gledi svoju sudbinu u zubi. To jest, malo si pogleda, a onda malo više gleda kako će zbrisat u spas. A taj se najbolje vidi ako si imaš novci. A tebe, Merkur je ljubio prije nego mama.
GEMIN: Možda me ne zovu jer već svi znaju da ću biti pretor.
MAKLO: Pa možda, ali ja vam javim na vrijeme, da se čuvate...
GEMIN: Zašto bi netko uopće mene mogao optužiti? Nemam nikakvih krivica.
ARETA: Moramo sutra otići i dati žrtve na Kapitolu, Jupiteru Velikom Dobrotvoru. Pa onda u Vestin hram.
GEMIN: Što ćemo u Vestinom hramu? Ona je zaštitnica žena, to sad nema nikakve veze s ovim.
ARETA: Trebamo ići dati žrtve i priloge pravim bogovima. Neka vide ljudi koga štujemo. I trebamo dati posjeći naš keltski hrast.
Gemin: Ali našim Keltima to je hram.
ARETA: Neka nađu drugi. A mogli bi i druge gospodare. A Fortunu će umjetnik Venofro dovršiti bez modela. Vestalka više nije potrebna.
22.
ARETA, FLAMEN, VESTALKA
(U hramu je Flamen. Dolazi Vestalka, sva uplašena...)
VESTALKA: Zvali ste me oče Flamene. FLAMEN: Moramo razgovarati. Utroje. (Pojavi se Areta a djevojka se užasne)
ARETA: Ne boj se. Neću ti ništa ako mi obećaš da više nikad nećeš vidjeti Gemina.. Ostat će sve tajna, ne želim ništa razglasiti jer ne želim da budeš živa zakopana, Gemin bi me zamrzio. Odlaziš iz Rima, još sutra... Pomoći ću ti, dat ću ti novce, samo nestani. Jer već sutra bi ispred hrama moglo biti na tisuće Rimljana koji traže tvoju smrt, već prekosutra bi bila živa zakopana. Sad idi u hram, prespavaj, ujutro dođi k meni gdje ćeš dobiti novac I odjeću i čovjeka koji će te odvesti.
VESTALKA: Ali domina to je i njegova volja. Gemin i ja smo se našli na pola puta neznajući kamo idemo.
ARETA: Detalji i poezija ovdje nisu važni i nezanimaju me. Jednostavno ti kažem: Nediraj, to je moje, neuzimaj što nije tvoje. Nađi si nekog drugog pa s njim čini stvari koje su ti zabranjene. Ima tog ološa na svakom koraku, spremnog da krši Božiju volju.
VESTALKA: Ja nisam nikog tražila i to neželim. Nisam ja Gemina našla. Bogovi su ga postavili na moj put. I ovo je Vestina volja, rekla sam Vam.
ARETA: Ti taj dar ne smiješ primiti! Čovjek se u svemu tome može izugubiti i više nemisliti što ko kaže da je božija volja. Želiš srušiti naš život i izvuči iz njega silu teže. To nedopuštam jer se radi o najvažnijoj stvari ne samo za mene. Tko je prvi uzeo njegovo je, kao zemlja i brani se životom.
Znam da ćeš pristati, zaljubljene osobe vole život ali ih nije briga za tuđi. Jer mene si ubila “svećenice”. I ne traži Gemina, nećeš ga naći jer će on biti sa mnom. A malo će i na terapiju, jer čovjek ima bolesnu kralježnicu, to ti sigurno nije rekao. Mogu misliti koliko bolova ga je koštalo vaše...sljubljivanje. Ti si zarobljenica, imaš svoj zatvor, pobjegla si. A tako i on. Rim nije za tebe, ti si barbarka, to ti je ipak prevagnulo.
VESTALKA: Vi ste poznati kao dobra duša i nevjerujem da možete dopustiti moje stradanje zbog malo zanosa.
ARETA: Kao dobra duša, dajem ti umjesto smrti mogućnost izbora: možeš izabrati državu, grad ili svu vodu Ligurskog mora. Veliku si strahotu počinila! Dvostruku izdaju! Izvući ćeš se bez posljedica, iako si pravi ološ.
VESTALKA: Ako imate sažaljenje prema slijepima i hromima, što ga nemate prema ološu.
FLAMEN: Greška je počinjena! Ma nemože mi neko takav biti svećenica u hramu Božijem. Ti si kao kopile žrtvovana božici nevinoj. To nije moglo dobro završiti. Znaš li da je tvoja mati bila robinja iz Egipta?
VESTALKA: Ne znam jer mi nitko nije htjeo reči o tome.
FLAMEN: I da si začeta u preljubu. Tvoj otac, patricij, ostavio je poruku da je to robinjino i njegovo dijete, i uz bogat novčani prilog, zatražio da te uzmu u hram.
ARETA: A tvoju majku je njegova žena najurila.
FLAMEN: Prodavala se i kupovali su je kao vreću riba, a onda je skočila u rijeku. Utopila se u Tibru.
VESTALKA: To i od mene očekujete.
ARETA: Ne, pa ni od nje to nitko nije tražio. Mogla je kamo hoće, a ona je izabrala vrtložne virove.
FLAMEN: A tvoj djed je bio egipatski rob, razapet na Via Apiji, jer je bio buntovnik. Naravno, zarobljen je u borbi protiv naše vojske. To je tvoje porijeklo. Niti si se za svećenicu rodila, niti se takva dokazala, a priliku si dobila. Nemoj reći da nisi.
VESTALKA: To je bila samo jedna prilika. Nisam imala mogućnost izbora.
ARETA: Pa vidiš, nisam ni ja. A sad idi u hram. Sutra rano ujutro, čovjek će doći po tebe i odvesti te. Bolje to nego smrt. Ionako mrziš službu u hramu. Lijepo je rekao Ovidije: “Budi prijatelj samo sa sebi ravnima” jer ćeš inače dobiti šakom u nos, mogao je dodati.
VESTALKA: Kamo će me odvesti?
ARETA: Vidjet ćemo. Na neki otok gdje su prognanici. Nećeš biti sama.
VESTALKA: Nećete me sigurno živu zakopati?
ARETA: To neće nitko tražiti od vlasti, jer naša tajna ostaje među nama, ako budeš poslušna. Hoćeš biti?
VESTALKA: Hoću, naravno. Život je meni ipak najvažniji. ARETA: Tako treba mlado biće razmišljati.
VESTALKA: I vi. I vi ste mladi. Hvala vam. ARETA: Idi sad.
(Vestalka ode)
FLAMEN: A njen zavjet zapravo uopće i ne važi, jer nije rođena kao rimska građanka. Ne bi snosila nikakve posljedice jer ona zapravo i nije Vestalka. Bez zavjeta taj status ne može dobiti, a zavjet joj nije pravovaljan...
ARETA: Niste htjeli da ona to sazna.
FLAMEN: Neka bude kažnjena kao preljubnica. Kad bi znala istinu, možda bi vam odvela muža i nestala u širini svijeta. A gosparu Geminu je mjesto pored vas. I po božjem i po ljudskom zakonu.
ARETA: Da, po zakonu...
FLAMEN: A ne budite ni vi prestrogi prema senatoru, ako volite svoju državu. Populacija nam je jako smanjena. Pa što i ako neka robinja začne s vašim mužem malo ropče, taj će u rimsku vojsku, boriti se za našu državu ili će služiti u patricijskim kućama, a vi nećete morati raditi.
ARETA: Zar mi predlažete da toleriram mužu preljub? Da ostavim Vestalku u Rimu? Da im držim svijeću? Da im uzmem djecu u kuću?
FLAMEN: Ma ne, ne. Znam da su to nerealne ideje i da nemaju veze sa životom. Ja sam ipak samo svećenik, gledam na ljudske drame s jedne distance...
23.
GEMIN, MAKLO, ARETA
( U kući. Maklo donosi Geminu pločice s tekstovima i daje mu ih. Tu je i Areta)
MAKLO: Evo, prepisau sam vam neke prijave, izložiu sam se na rizik i na pogibelj sam se staviu kad sam do ovoga došau. A i još neki čovjeci koji su mi to dobavili.
GEMIN: Dobro ćemo im platiti. Velika ljubav traži velike žrtve. A ni ti ne ostaješ baš praznih ruku kad dođeš ovamo.
MAKLO: Pa, dosta ide i za glasače. Da bi one pralje i kovači slušali citate što im sa Herilom čitaste, trebali ste Platina i Cicerona potkrepjljivati sa valutama...
GEMIN: Pa da vidimo to.
(Čita pločicu pa diže glavu) Prilično prijava.
MAKLO: A gdje su prijave, tu dođeju brzo i optužbe. Neke bace, ali neke neće.
GEMIN: Zamjeraju mi što imam Židove i Nazarence u kući? Pa oni su robovi, a što će biti robovi nego inovjerci?
MAKLA: Skrivali ste da je domina Areta po majci Židovka.
ARETA: Nitko nas nije ni pitao ništa. A i moja je mati mrtva već 30 godina.
MAKLO: Krv njena je živa.
GEMIN: A Nazarenci? Pa samo slijede Krista, to jest baš ga previše i ne slijede jer su ovdje.
(čita drugu pločicu)
“ Treba spriječiti da Gemin postane pretor, car ne vidi dobro očima kad njega za pretora predlaže, treba mu podebelom optužnicom dobro nos natrljati.”
MAKLO: Imaju i dvije vaše pločice. Ono što ste vi pisali.
GEMIN: Znači, nisam ih ja gubio, nego su mi ih krali doušnici!
MAKLO: Na jednoj ste prepisali iz poeme od Petronija.
GEMIN: Da, ova: ”Cijeli svijet je u rukama pobjedničkih Rimljana. Posjeduju mora
i zemlje pod svim sazviježđima, pa još nisu utažili glad. Njihovi od opljačkanog
tereta otežali brodovi brazde morima...”
MAKLO: I ima nekoliko stvari što ste govorili u Senat. Ove tu, vidite.
GEMIN: Govorio sam protiv progona Židova. Založio sam se za njih i donesena je odluka da se ne proganjaju.
MAKLO: E, obećanje ludom radovanje.
MAKLO: I bili ste protiv proganjanja astrologa.
GEMIN: Da i to su mi zamjerili. Cezar je naredio da se bace dva astrologa sa stijene visoke. Jer mu se nije svidjelo što su predviđali. I ja sam protestirao jako.
MAKLO: Ali si je sačuvao astrolog Trazil, što ga je pitau tri puti dnevno i tri puti noćno što će biti. I taj mu Trazil sve kaži i sve bi ga Cezar slušau. I koga si astrolog izračuna da si oći vlast u Rim i da ći Cezara da gurne u smeće, toga si Cezar preko Senatos progna na kraj svijeta.
GEMIN: Onda mogu biti miran. Nema tog astrologa koji će u mom horoskopu naći i najmanju mrvicu sanjarenja da ja postanem car. Iako su mi zasluge možda i veće nego Cezarove.
MAKLO: Auuuu Gemini misliš da si veći od Cezara po zaslugama, ovako nešto još nisam ovako čuo.
GEMIN: Kada bi sad bili slobodni izbori i birao se novi Cezar, a ovaj sadašnji i ja kad bi bili protiv kandidati budi uvjeren da bi ja pobjedio.
MAKLO: Mnogo ste novci na glasači potrošili i sav život vam je usmjeren na cilj da dobijete sve glasove svih ljudi za svoj cilj. U svaki trenutku život Vam je ispunjen služenju i prema ljudi i da vi njih iskoristite u onom času kad počnete ostvariti u terastia schedia. Mi smo robovi na silu prilika, a vi sami sebe osudite na služenje ljudima i život vam je pravo lutanje oko ljudi. A može biti da je uzaludna gradnja na ljudskom materijalu, premekan je on.
GEMIN: E pa priznaješ da im služim.
MAKLO: Pa najbolje je kad izgleda da im služiš, a u stvari oni služeju tebi ali neznaju.
GEMIN: Ti misliš da ja to tako radim.
MAKLO: Ja vidim šta vi radiš.
GEMIN: Pa dobro reci mi što to vidiš? Što ja to činim?
MAKLO: Pa isto što i drugi ljudi ništa cezarsko.
GEMIN: Nešto kao ti? Objasni to malo.
MAKLO: To ti ja ne znam ništa objasnit Gemin, išo sam ja u školu znaš ali je ubili tvoji legionari.
GEMIN: Ubili si ti školu?
MAKLO: Ne samo školu nego svi ljudi i kuće oko nje.
GEMIN: I onda nisi ništa naučio.
MAKLO: Naučio jesam ovo: Ovdi ti ga se stalno sve spromenjiva, malo te dižeu u nebo, malo te bacau u blato. Onda si moraš I ti mjenjti I okrećati se vamo-namo, a danas sve mislit drukčije nego si jučer mislio. Da si preživljuješ, najbolje ti ništa ne znati i ništa ne misliti i samo kad netko nešto kaži, ti samo ponoviš ono što je rekau i on misli da si jako pametni. I dobro prođiš. Ja si pristanem na sve što si dođe izvan mene i tako si mogu zadržati sebe da si budem ja isti za sebe.
GEMIN: Ali to znači biti čovjek bez lica!
MAKLO: Čovjek s tisućom lica.
GEMIN: Ja ne mogu tako. Tako misli netko bez stava i karaktera.
MAKLO: Meni to sve ubiju. Imam još samo život, a on se sačuva ovako kako ja opisao
GEMIN: Sa što više lica.
MAKLO: Pa sve se mjenja pa moraju i lica.
GEMIN: Ja ću se ipak držati ovog svog jednog lica to je ono što se kod ljudi najviše cijeni iako želim ostati zapamćen kao častan čovjek moram biti čvrst i stalan uvijek i o svim svojim izrazima i oblicima.
HERILO: Ali najgore je to što ste dobili damnatio memoriae i bit će obrisani svi vaši oblici, riječi i lica do nepostojanja.
GEMIN: Da, to je najgore. Kao da nisam postojao. Bit ću izbrisan iz svih dokumenata i svega drugog. Nisam 16 godina krvario po ratištima. Nemam odlikovanja ni zahvalnice. I nikakve imovine. Ni kuće, ni imanja, ni konja ni lavova. Moj sin ne nasljeđuje ništa.
GEMIN: Idem ja u grad. Ne, ne. Idem malo prileći nekako sam umoran.
24.
ARIJAN, CELERA
ARIJAN: Slatka medenice, daj mi se malo, ja bih te ljubio. CELERA: Hajde malo da vidim što će mi biti.
(Ljubi joj lice i usta)
Blesavi. To mi nije ništa. Ljubi me riječima, pa ću poželjeti dodire s tobom...
ARIJAN: Ljubim te, ljubim te, uglavnom te ljubim, eto ti riječi.
CELERA: Dosadno je to. Pričaj o nečem drugom, o svemu, osim da bi me ljubio. A zbog onoga što bi pričao, ja bih te možda poželjela ljubiti.
ARIJAN: A zašto ti se ne sviđa to što pričam?
CELERA: Ne znaš ništa zanimljivo reći.
ARIJAN: Jel’ misliš ono što se vidi da po nebu plovi i žmirka i takve stvari?
CELERA: Pa recimo. Mene je, na primjer, začarala jedna zvijezda. A tebe?
ARIJAN: Pa i mene je. Jedna je zvijezda, dok sam je gledao...ma žmirkala je strašno.
CELERA: Baš strašno? Prepao si se?
ARIJAN: Ne baš toliko, jer je dosta daleko.
CELERA: Je li. Daleko je. Imaš još kakvu tako čarobnu pričicu?
ARIJAN: A o čemu bi još htjela čuti?
CELERA: Ma i o čemu bi. Pa i nema se o čemu.. Sve je uvijek isto, sve je već rečeno, sve postavljeno. Jednom, davno, sve su se stvari dogodile i sve što se dalje dešava su samo kopije. Da bi se dogodilo nešto novo, trebali bi nam proširiti okvir u koji smo zakucani. Tko bi skino čavle? Onaj tko nam je okvir napravio...
ARIJAN: Vidi je kako mudruje, a robinja.. nije to za tebe.
CELERA: Nisam robinja u glavi nego po tijelu. Ti si pravi rob, koji se klanjaš ljudima, a ne bogovima.
ARIJAN: A ti ni ljudima ni bogovima, nego kupusu i krilu od guske.
CELERA: Što te briga. Ja ću ljubiti filozofa, to je prava mjera muškarca za mene.
ARIJAN: A za koga si ti mjera?
CELERA: Za toga istoga.
25.
GEMIN: Nekad mi se čini da prokockah život. Ratni junak ili kukavica, vođa ili sluga, u čemu je stvarna razlika?
HERILO: Bilo čemu da si život posvetio, on je uvijek proćerdan. Osim možda...ako si nešto napisao.
GEMIN: Prolazni smo, sve će nestati. I knjige. Ne znam jesam li ubio više knjiga ili ljudi. Ne znam što sam ni tko sam, junak ili samo masovni ubojica?
HERILO: Da niste osvajali i ubijali druge, oni bi vas. Netko nekog mora, tako je u našem svijetu.
GEMIN: Doživio sam ja lijepih stvari u životu, ali to je bilo kratko, kao bljeskovi munje, za čas su prošli. A još je gore ako sve ostane, ali bez nas...
26.
ARETA, NARA, IRIS
( Jutro u kući. Nara uređuje kosu Areti, a Iris nekom psiću).
NARA: Imala sam gadne snove, pune lošeg znamenja.
ARETA: Nisi jedina.
NARA: Možda se svi trebamo sakriti.
ARETA: Teško je pobjeći onome što se iza brda valja, kad ne znaš što nosi i kada će stići.
NARA: Domine je nesretan i ima jake bolove.
ARETA: Žao mi je, ali mu ne mogu pomoći. Teško hoda, a ne želi si pomoći štapom.
GEMIN, HERILO
(Gemin, Herilo, Debora i Areta u atriju)
NARA: Mi, svi robovi, pripremamo veliku molitvu u gaju. Jedni će se moliti stijenama, kamenju, jezeru, drveću, cvijeću, životinjama. A drugi će se moliti Jupiteru i drugim rimskim bogovima. Simon, Debora i Salvije će Jehovi...
ARETA: Nešto od toga mora upaliti...
NARA: Mi, Kelti, prinijet ćemo žrtve.
ARETA: Zavrnut ćete nekom pijevcu vrat? Nije ih baš puno ostalo...
NARA: Ne, ne, samo lutke ćemo žrtvovati. Tako ste dobri prema nama, uvijek ste nam sve dopuštali. Zato ćemo se iz sve snage moliti za vas.
ARETA: Gemin je bio zarobljenik kod Kelta. Pričao je da nigdje nije video tu vašu surovost o kojoj se govorilo. Bili su jako dobri prema njemu. To vam sada vraća dobrim. I zato naši robovi ne čeznu za slobodom. Pusti mi tu kosu, čupa me i živcira me.
NARA: Moram vas raščešljati, zamrsilo vam se ovdje...
ARETA: A ti, Iris, nemaš drugog posla nego da psa češkaš?
IRIS:Imam i previše. Pa i ovo je posao, ne može patricijski pas biti sav... aljkav. A gdje je vaša mačka Suzana?
ARETA: Mačka je na krovu juri vrane.
IRIS: Pa mačka nije pobjegla iako se loše proročanstvo ostvaruje.
ARETA: Pa vidiš proročanstva se rijetko ostvaruju.
IRIS: Pa kako to domina?
ARETA: Jer ih ljudi tumače, a oni više stvari neznaju nego što znaju.
IRIS: Ali u ovoj kući ima više mačaka, jesu sve pobjegle, jesu li sve proročice?
ARETA: Nisu pobjegle stalno jure okolo , naše djevojke ih love, a to im je izgovor da i one jure okolo. Stalno ih traže, a u stvari nađu nešto drugo, pa neka ih.
IRIS: Ja mislim da imamo nekih sedam mačaka ukupno.
ARETA: Tako nešto da vidimo, tu je moja Suzana, mačak Pavao, mačka Magdalena, Marta, Tereza, Agneza i mačak Marko.
IRIS: I svi su na broju?
ARETA: Da to su karsna stvorenja, hvala Bogovima na mačkama. IRIS: Ja mislim da su mačke najbolja stvorenja na svijetu.
ARETA: Ajoj Iris da nisi malo pretjerala.
IRIS: A što to?
ARETA: Pa kako možeš reči da su mačke najbolja stvorenja.
IRIS: A vi mi navedite koja su bolja od njih?
ARETA: Čekaj da se sjetim (razmišlja) bolje... bolje od mačaka. One ne čine ništa loše nikome, zaista, pa možda i jesu najbolje.
27.
PRETORIJANAC, ARETA, DEBORA, GEMIN
( U vratima stoji naoružan pretorijanac. U ruci drži pergamentni svitak i stilus. Areta mu prilazi)
PRETORIJANAC: Imamo nalog. Gdje je gospodin senator?
ARETA: Bolestan je, leži u sobi. Kakav je to nalog?
PRETORIJANAC: Od Cezarovog namjesnika.
ARETA: A nije optužba?
PRETORIJANAC: Samo ovo; nema optužbe, nego nalog za iseljenje.
ARETA: Ma kako to?
PRETORIJANAC: Ne bih smio s vama pričati, ali ovo vam mogu reći: bilo je 1700 tužbi, pa o dominusu Geminu nisu raspravljali, nego su izdali nalog, vjerujući prijavama.
ARETA: Mogu ja to primiti?
PRETORIJANAC: Ne, mora dominus. Ako ne može doći, ja idem do njegove postelje.
ARETA: Ne možeš mu ništa reći, on stalno spava.
DEBORA: Domina, sada imate muža, a nemate ga, sada kad bi najviše mogao biti s vama u kući on je po cijeli dan u krevetu. Više nije s nikim i nije nigdje. Čovjek koji je stalno u snu jedva da postoji.
ARETA: Eto željela sam da je tu, I sad je tu, to mi je potpuno novo iskustvo, ni ne znam da li sam zadovoljna zbog toga. Muž je kod kuće obično pasivan, ali on je do kraja pasivan.
DEBORA: Tako je sa svim muževima, nema ih,kao da su u kavezu kad su kod kuće. Idu tamo -ovamo i sudaraju se s rešetkama. Ali ovo je ipak malo previše. Ako je samo doma to mu nije dovoljno.
ARETA: Eto htjela sam ga samo za sebe, a sad ga imam ali što ću s njim.
DEBORA: A valjda će to proći. Postoji neka bolest spavanja koju izazivaju nekakve muhe, negdje u Africi,ali ja ne poznajem nikoga ko je to imao. Pa nemamo nikakvog saznanja o tome.
ARETA: Da se ovo događa u vrijeme dok je još Gemin ratovao mogli bi povezati s tim muhama ovo njegovo stanje, ali on već dugo ne ratuje.
DEBORA: Ne možemo ništa, samo biti tu ono malo kad je budan, kako ne bi pomislio da je potpuno sam.
ARETA: Pa čula si ga. Kad se probudi probaj nešto reći, ali ne možeš to razumjeti, nema smisla. Kao da donese neki mali fragment iz drugog svijeta, kao da ga nešto brzo povuče nazad, kao da tamo pripada, a ne ovdje.
DEBORA: Muči li vas to?
ARETA: Naravno. Ali barem je tu. Muž koji je vani uvijek je na nečijoj meti. Ja sam se stalno bojala za njega, sada je barem na sigurnom.
DEBORA: Iako ga gotovo i nema.
ARETA: A ipak kad god otvori oči koga vidi?
DEBORA: Vas i samo vas, i uvijek vas i nikoga više osim posluge. Nije li to cilj svake žene?
ARETA: Pa ispada daje tako, ali to je moraš priznati u neku ruku strašno.
DEBORA: Gledajte Areta, kad pomislite kako živi muškarac u našoj rimskoj dražavi- oni žive da bi ratovali, oni se rađaju da bi popunili vojne redove. Od malena idu u vojne škole i na poligone, pa tako sve do mirovine. Oni žive za rat i s oružjem. Ginu kao muhe, na svakom koraku izgube život.Ne viđaju porodicu mjesecima pa i duže, jer često odu u zarobljeništvo i postanu robovi. A u čemu se i sastoji njihov porodični život. Imaju ženu, djecu, majku i ostatak familije kojoj ostavljaju ono što su zaradili. Za vrijeme dok zarađuju znojem i krvlju žive s muškarcima. I to je njihov život.
ARETA: A kad odu u mirovinu po šumama ganjaju jelene i vestalke. DEBORA: Ovaj život mu je onda puno bolji?
ARETA: Po mojoj procjeni je.
(Dolazi Gemin)
ARETA: Evo te budnog, jesi budan?
GEMIN: Ne znam baš, malo mi se ljulja.
ARETA: Nestabilan si. Uvijek si u životu bio jako stabilan.
GEMIN: Sada bi ja malo prošetao sa svojim sinom.
ARETA: Sa Enejem?
GEMIN: Da, a može i s onim drugi sinom.
ARETA: Nema drugog, imaš samo jednog. U stvari nemaš ni njega.
GEMIN: Pa gdje je?
ARETA: Nismo čuli za njega već godinama. Od kada je prešao nekim jednobošcima. Zar si to sve zaboravio?
GEMIN: Ma nisam, nisam sjećam se toga. Ti jednobošci su mu postali draži od svega ovoga ovdje. (Pokazuje rukom oko sebe).
GEMIN: A onda bih mogao malo prošetati s mojim psom. Gdje Orion, je li tu negdje?
DEBORA: Nije tu negdje, nego negdje veoma daleko, a i pas je otišao s njim. Jedan s drugim, drugi s prvim.
GEMIN: Nađite mi obojicu, oni su moji, pa ja sam sada ostao sasvim sam.
ARETA: O bogovi spasite me ovoga svega.
(Areta mu prilazi i neodređeno pruža ruku prema njemu pokušavajući mu pomoći)
GEMIN: Makni se moram prileći. Moram, nisam se nikad volio izležavati u krevetu, a sad me postelja vuče k sebi više od ičega na svijetu.
28.
CELERA: Vidi Makla! Prijatelj svima ili nikome?
MAKLO: Ali od ove kuće, ja sam najveći prijatelj. Uskoro to ću najviše potvrdim. I ne zovite me više Maklo! To mi samo nadimak. A ime mi Floko.
CELERA: Dali ti ime Pahuljan!
MAKLO: Jer bio sam jako mali kad me rodiše.
GEMIN: Zar nisu svi mali kad se rode. Idem ja u senat i vidjet ću da li je moguć opoziv ove odluke. Previše ja imam zasluga za ovu državu. Neka me kazne, neka me pošalju u istarske močvare da budem čuvar svim onim prognanima koji su bili nepoželjni rimskoj državi ili neka me pošalju u najtežu bitku ali samo da mi ostane ime. Ime je jedino što čovjek stekne za života.
ARETA: Imat ćeš i dobru pratnju, jer Maklo će u progonstvo. To je tvoj najvjerniji pratilac. I on ima svojih zasluga za državu, odnosno anti-zasluga.
MAKLO: Imam ja i prijatelji u Senat i oko njega.
ARETA: Možda postaneš i senator.
MAKLO: Ne, ne nisam ja u vezi s tim da sam ja nešto smućko, nisam ja ništa njima javljao iz ove kuće pa da je Gemin zbog toga stradao. Ja sam pošten čovjek. Ti brzo saznaš jesam li što kriv ovdje.
GEMIN, ARETA, CELERA, MAKLO (Dolazi Maklo)
ARETA: Oprosti ako nisi kriv nisam to smjela reći. Ima stvarno puno dokaza da si ti naš prijatelj, iako jesi propast ćeš zajedno s nama.
MAKLO: Sve se stalno mijenja na ovaj svijet, danas si rob, a sutra si gospodar.
Dođe ti jedan cezar, gradi hramovi. Dođe drugi: ruši hramovi. Dođe jedan, pali knjige. Dođe drugi: otvara knjižnice! Dođe jedan: uči od Grka. Dođe drugi: protjera Grke ! Čas plebejci imaju sva prava. Čas nemaju nikakva. Čas su Židovi slavljeni, čas su prognani. Onda se Nazarenci odvoju od Židova, a onda si proganjaju i njih.
Čas se filozofi šetaju na dvor, čas ih se sve pobiju. Čas ti štite Izidin kult, čas ti zabrane! Čas ti žene puste u pulitiku, čas ih satjeraju u kuće. Za jedne stvari dobijaš nagrade, a malo poslije kazne za iste stvari!
GEMIN: (potapše ga po ramenu) Dobro si ti to sagledao Maklo. MAKLO: Pa grk sam, a nisam ni star, još učim a i vi samnom. ARETA: Može se od tebe štošta naučiti.
MAKLO: Hvala, hvala.
29.
GEMIN, PRETORIJANAC
(Na vratima je Pretorijanac. Pruža ploču s odlukom i štapić)
PRETORIJANAC: Salutem. Vi ste Gaj Lucije Gemin? GEMIN: Ja sam. Glavom i štapom.
PRETORIJANAC: Odluka Senata o protjerivanju. Potpišite. (Gemin potpisuje)
Samo jednu ploču, druga ostaje vama.
GEMIN, ARETA, MAKLO, IRIS, DIJANA, MAKLO
GEMIN: Dajte mi moj štap, idem u senat.
Ne kao pokajnik nego kao bijesni lav.
(Dodaju mu štap, on pođe pomalo se ljujajući. Areta mu prilazi i lupne po ramenu.)
GEMIN: Ne brini se ništa, vratit ću se uskoro i bit ćemo i dalje zajedno kao da ničega ovoga nije ni bilo.
ARETA: E bravo!
MAKLO: Domine šta ćete ako Senat odbije ovu vašu molbu za pomilovanje? GEMIN: Ma kakva molba, kakvo pomilovanje, ako odbiju moj zahtjev poslat ću sva moja tri lava i jedno dvjesto izbjeglica u grad.
MAKLO: Ali domine,to je opasno. Država se uvijek brani na sva sredstva.
ARETA: A najopasnije je to što ćeš biti sasvim izbrisan. Oni imaju jače sredstvo od svih lavova i svega oružja: Nema te kao da nikad nisi postojao. Šta su lavovi prema tome.
(Prilaze Iris i Dijana)
IRIS: Mogu vam nešto reći, domina? ARETA: Naravno, uvijek, sve.
IRIS: Vidjeli su neki ovdje neku žensku koja se skriva po grmlju i šumarcima, misle da je to neka divlja djevojka, ima zmije u kosi, papke na nogama, riblji rep, glasa se kao hijena...
DIJANA: I jede crve i kukce, umjesto jezika ima guštera, umjesto usta gavranov kljun...oči joj blješte, to su rupe u kojima gori vatra...U ruci nosi trozubac, spava u pećini...bježi od ljudi...
ARETA: Jeste li je vidjele?
IRIS: Ja sam vidjela nešto kroz grmlje, ne znam baš je li to ona, ali nešto takvo sam vidjela...
DIJANA: A ja sam čula neko cičanje tamo...malo dalje odavde...
GEMIN: Jako mi se spava pa idem k njima koji su izvan svega ovoga i čekaju me u snu.
ARETA: Idi, idi, tamo će ti svakako biti bolje.
(Gemin se spušta na ležaljku i zaspi. Namješta se u ležaljci pa zaspi još malo dublje.)
ARETA: Spavaj , spavaj senatore, pretore, cezare, čuvaju te božica Vesta i njene Vestalke.
MAKLO:(gleda u dubinu scene) A evo i izbjeglica, dolazi ih veliki broj, dolaze pravo ovamo, ima ih sve više. Što ćemo sad s njima.
(Čuju se pomješani glasovi iz mnogih grla i sve su bliže)
(Uzdiže se velika sjena božice Veste, a iza nje jedva vidljive manje sjene nekih drugih bića-nebića,nestalnih oblika nalikuju oblacima, možda su i nešto drugo.Na trenutak nam se učini i da vidimo onu prikazu koju su opisale Iris i Dijana. Na kratko se ukaže pa nestane. Povremeno se pojavljuje u daljini neki lutajući oganj, koji se stalno diže i spušta, približava i udaljava, samo naiđe i ode.)
Gemin se ispružio na ležaljci, raširio togu preko sebe, a glavu stavio na podnožje kamenog lava. Okrene se na bok, leđima prema svima. Areta mu pod glavu gurne putnu torbu i pelerinu, a Iris na podnožje lava naslanja štap.
MAKLO: (U PATRICIJSKOJ ODJEĆI, PRODAJE GEMINOVO IMANJE)
Svuda kiša, tu sunce.
Svuda hladno, tu toplo,
Svuda tužno, tu veselo.
Svuda mrak, tu svijetlo.
A kad dođeš ovdje lišće ti se složi i napravi meku postelju za sanjarenje. A sunce zamakne za drveće da ti nebljeska za oči i pirka malo.
A što je najbolje tu više nema ljudi. To je ono najljepše: Sama priroda bez onoga tko je sklon kvariti njenu ljepotu.
KRAJ
U Osijeku, studeni 2022. godine
ZAHVALA
Kad sam počela pisati ovu dramu 2015. godine počele su me razne prepreke i otežavajuće okolnosti sprečavati u pisanju: raznorazne neprilike i boleštine, a pojava katarakte prvo na jednom oku, nije me previše zabrinula. Ali vrlo brzo zahvatilo mi je i lijevo oko pa onda očne bolesti: ablacija retine, makularna degeneracija, vid je uskoro prilično oslabio, a operacija očiju PPR koju su mi doktori predlagali bila bi, po riječima liječnika, teška i s neizvjesnim ishodom (teške komplikacije). Moj otac je imao slični problem s očima, podvrgao se operaciji i nakon nje oslijepio. Mučenje i razočarenje zbog ishoda operacije bilu su veliki i odlučila sam to zaobići. Genetika radi svoje, mislila sam, ono što je zapisano dogodit će se bez ljudskih upletanja. Uskoro je prestalo i pisanje i čitanje i mogla sam sa svog noćnog ormarića skloniti na policu sve četiri knjige koliko sam ih obično paralelno čitala. Bilo je to veoma teško razdoblje suočavanja sa sljepilom koje mi svakog dana biva sve veće i sve više zastrašuje. Čitanje je bilo glavni sadržaj mog života do tada, svakodnevno i gotovo strastveno. Činilo mi se da mi je život potpuno ispražnjen. Pisanjem se nisam bavila tako opsesivno, nisam stizala jer sam morala raditi druge stvari da bih preživjela, ali sada se nemogućnosti pisanja ukazuje kao glavni gubitak i počinje žestoko kajanje što nisam pisala učestalije i redovitije. Stotine nedovršenih testova i zapisa stajalo je u ormaru, čekajući ono što nikad neće dočekati, mislila sam.
Jedno vrijeme očajanje i depresija zbog toga, a onda se pojavio žestok otpor protiv dopuštenja poraza: "E, nećeš! Kraj će biti onda kad ja kažem da je kraj! Pa ovaj svijet ima načina da savlada sve nedaće pa i za ovu. Znači pobijedit ću ja to sljepilo". Nastavila sam pisati dramu nakon pet godina. Nakupovala sam sva moguća povećala i pomagala, a u pomoć su priskočili dobri prijatelji koji su strpljivo zapisivali ono što sam im ja diktirala.
I zato hvala Divni Milić, Jeleni Lučić, Štefici Zec, Robertu Raponji, Ivanu Trojanu (njemu nisam diktirala on me je ohrabrivao za pisanje još od prije, a Robertu i jedno i drugo). Moram se zahvaliti i dr. Joe-u Dispenzi koji je u svojoj knjizi " Placebo ste vi" (Školska knjiga 2015. ) objasnio, sada već milijunima čitalaca, da mogu sami izliječiti svoje bolesti.
“Mislima i emocijama uništite bolest i ostvarite čudesno. Placebo smo mi sami.“
Naravno da sam počela liječiti svoje sljepilo po uputama Dispenze. A i u Bbliji se opisuje da je Isus izliječio jednog slijepca, a Svevišnji je još i bliže u nama. Mnoge svećenike možemo čuti kako tvrde “Bog je u vama“. Za ovakvo vjerovanje potrebno je samo znanje i prihvaćanje. Dispenza je svoju knjigu pisao 2015. a ja sam svoj vid počela gubiti 2015 . Ovo me podsjeća na “SINKRONICITET” po teoriji Karla Gustava Junga?
U ovoj drami nema lica koja gube vid ali ima ih nekoliko slijepih od ljubavi!
Tatjana Šuput Raponja