meni ikona

Vizek Una

Una Vizek, rođena 1976, u Zagrebu. Diplomirala je i magistrirala telekomunikacije na FER-u. Od 2000. g radi u
Ericsson Nikola Tesla. Kazalištem se počinje baviti iste godine prvenstven kroz suvremeni ples, koji je učila u
ZPA i Liberdance-u i na brojnim radionicama u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je izvođač, koautor ili autor na
desetak plesnih predstava.
Od 2010, počinje pisati kazališne tekstove. Do sada je napisala sedam cjelovečernjih drama: Pomračenje
(2010.), Posljednji poziv za Reykjavik (2012), Posljednji Hrvati (2013), Nema života na Marsu (2015), Ja od jutra
nisam stao (2017), Znak Zvijeri (2019), Vremena za Pamćenje (2021) koje su bile izvođene na Hrvatskom radiju,
objavljivane u časopisima i na portalima, te prevedene na nekoliko jezika.
Drama „Nema života na Marsu“ osvojila Nagradu Marin Držić (3. mjesto) za 2015., te je imala praizvedbu u
HNK Varaždin, u režiji Marine Pejnović.
Tekst „Ja od jutra nisam stao“ dobitnik je 1. mjesta na nagradi Marin Držić za 2017. godinu.
Praizvedba teksta „Ja od jutra nisam stao“ bila je u u kazalištu Kerempuh u ožujku 2019 g. u režiji Nane Šojlev.
Ta inscenacija donijela je predstavi slijedeće nagrade: Nagrada za najbolju predstavu na „Danima Bobija
Marottija 2019“; Nagrada za najbolju predstavu na „Danima Glumca 2020.“; Nagrada za najbolju predstavu,
za najbolji tekst, za najbolju sporednu ulogu i nagrada publike za najbolju ulogu na „Danima satire Fadila
Hadžića 2020.“
Isti je tekst 2021.g. postavljen i u HNK Mostar u režiji Dražena Krešića, te u Knjaževsko-Srpskom Teatru u
Kragujevcu u režiji Slađane Kilibarde.
2019. Una je surađivala kao dramaturg s Natalijiom Manojlović na projektu „Živi zid“, koji je bio dio predstave
„Prava komedija“ u HNK Rijeka.
S kratkom pričom “Međa” 2016. godine osvojila 1. mjesto na natječaju za kratku priču Festivala europske
kratke priče. Prema toj priči snimljen je kratki film „Dječak“ u režiji Hrvoja Mabića.

Drame